KIKA

JEDAN

NEKOLIKO TJEDANA EDITH JE OTVORENO PISMO DRŽALA NA BIJELOM kaminu

u dnevnoj sobi. Bilo bi to lako - kaţiprst i palac, trzaj zglobom - i nestalo bi u
vatri od bukovine koja je zimi uvijek bila zapaljena neposredno prije čaja u pet
poslijepodne. Onda bi ga mogla pokušati zaboraviti jer on ga sigurno ne bi
ponovno napisao. Ako vam se netko ne javi pola stoljeća, a onda naglo to učini,
moţete pretpostaviti da vas vjerojatno neće uznemirivati da mu odgovorite.
Uostalom, nije mogao biti siguran kako je ona još uvijek ţiva ili u stanju pisati.
Ili da bi se ona sjećala bilo čega iz tih nejasnih dana i noći ranog i vrućeg ljeta
1945. godine.
MeĎutim, ostavila je pismo točno kako ga je odloţila nakon prvog i jedinog
čitanja: niti ga zaboravivši, niti prihvativši - poput prvih, tihih naznaka ozbiljne
bolesti. Njezina domaćica, gospoĎa Hoath, svakog bi ga ponedjeljka ujutro
podigla da obriše prašinu, a zatim bi ga precizno i s poštovanjem spustila.
 KIKA

Osjetila je kako se radi o nečem posebnom jer je Edith ostala pisma drţala u
rolo pisaćem stolu u radnoj sobi pokojnoga supruga Williama. GospoĎa Hoath
nikad ga ne bi mogla pročitati, čak i da zna njemački jezik. Ni u Njemačkoj
samoj danas nitko iz poslijeratne generacije ne bi znao pročitati Sutterlin, kojim
su se paţljivo urešavala stara pisma. U trenutku kad je vidjela gustu crnu tintu
kojom su bile ispisane krivulje slova, proţeo ju je osjećaj davne upoznatosti,
istovremeno intimne i odbojne. Odlučila ga je pročitati, iako nije znala od koga
je, no neizbjeţno i do toga će doći. Moralo je biti od nekoga iz njezine
generacije, na koju je i podsjećalo, zadnje koja je učila čitati i pisati Sutterlin.
Kad čovjek porazmisli o velikim piscima i misliocima što su ga koristili, kao i
mnogi obrazovani ljudi, nevjerojatno je da nacija moţe u dvije generacije
većinu svoje pisane povijesti sama sebi učiniti nedostupnom.
Odgovorila je nakon mnogo odugovlačenja i pristala ga primiti. I tek je tog
jutra, kad je on trebao doći, ona uzela njegovo pismo i ponovno ga pročitala.
Znala je, naravno, o čemu se radi i znala je što ţeli, ili je tako mislila. Ţelio ju je
još jednom vidjeti, rekao je, prije nego oboje napuste ovaj svijet. Zašto,
pomislila je. Kakve koristi od toga nakon toliko vremena? Ništa se ne moţe
vratiti i sad, u njezinim godinama, ništa se nije moglo napraviti. Prošlost bijaše
mrtva i pokopana, barem što se nje ticalo.
Zapitala se, dok je stavljala svoje naočale za čitanje uz prozor u dnevnoj sobi,
tko je prvi zapisao tu rečenicu. Shakespeare? Moguće je. Toliko toga što
Englezi bezbriţno izgovaraju u svakodnevnom ţivotu dolazi od Shakespearea,
premda oni u pravilu to ne znaju. Nisu ga zasluţili.
Prije nego se prepustila starinskome rukopisu, preko ledine se zagledala u
tamnocrvena sasekska goveda, na polju onkraj ograde u jarku, iza koje su se
nazirali obrisi Downsa. Bilo je kasno jesenje poslijepodne, ispunjeno uţurbanim
oblacima i naletima vjetra, koji su bijelom lozom udarali po francuskim
prozorima, raspršujući kišne kapi u zlobnim eksplozijama što su pucketale
poput metaka. Baš poput metaka. Za nju to ne bijaše usputna fraza, nikakva
izmišljotina njezina uma. Znala je ona mnogo bolje od drugih kako meci zvuče i
što naprave. Posvema zbog tog razloga, ali djelomično i stoga što je mnogo
ostalih nepoţeljnih prisjećanja čuvala u tami pedeset godina, još je uvijek
oklijevala ponovno pročitati pismo Hansa Bečka.
Pismo je došlo iz Munchena. Mora da se vratio svojim korijenima, što ona očito
nije napravila. Od staroga Munchena, kakvoga su ga oni poznavali, nije previše
ostalo. Sravnili su ga sa zemljom, razrušili i spalili britanski, kanadski i
američki bombarderi. Stan njezine obitelji, zgrada u kojoj se nalazio, cijela
ulica, nestali su u jednoj jedinoj noći kad je rat već. bio pri kraju. Na sreću,
njezina se obitelj nije ondje nalazila, a ona je bila na sigurnom u Berghofu, u
planinskoj kući. Ostala je ondje sa svojom metresom, jednom djevojkom iz
Munchena. Bombarderi kuću nisu pronašli sve do samog kraja rata, nakon što
su je njezina metresa i pratnja zauvijek napustili. No tijekom uţasna noćnoga
putovanja, te zadnje godine rata, mogli su na nebu vidjeti udaljeno crveno
 KIKA

bljeskanje zapaljena Munchena. Dom Hansa Bečka takoĎer bijaše razoren, ali
ranije, pomislila je. Njegova je majka preţivjela, no njegova četrnaestogodišnja
sestra Greta, lijepa tamnokosa djevojka smeĎih očiju i vesela osmijeha, bila je
ubijena. Njezino tijelo nikad nije pronaĎeno. PogoĎena je na ulici, kad je
pobjegla iz zgrade u plamenu i, posvjedočili su susjedi, od nje ostala je samo
lokva krvi. Edith tada nije previše dobro poznavala Hansa, no kasnije u
Berghofu i Berlinu prisjetila se kako je spominjao svoju sestru više nego to ljudi
obično čine, kao da mu je bila kći.
Njegovo pismo podsjetilo ju je na još jedan gubitak, koji je sve bacao u
zasjenak, gubitak strašniji od porušenih zgrada i čak tisuća ţivota. Bio je to
gubitak vremena, razdoblja, mjesta za koja se činilo da tvore ţivot. Moţda je to
bilo neizbjeţno s obzirom na godine što su prošle, a moţda se svakome njegova
mladost u kasnijem ţivotu čini da je provedena u drukčijem i neponovljivom
svijetu. No ţivahna, retrospektivna neduţnost razdoblja njezine vlastite mladosti
bila je u mnogo većoj mjeri neponovljiva nego u drugih. Nije bila riječ samo o
sjećanjima na školu, lekcije klavira, gimnastiku, ples, a koliko je voljela plesati,
što su bila samo njezina sjećanja koja će s njom biti pokopana: bila je riječ o
tome kako će njezina cijela mladost, i ona sama, biti otada pa za sva vremena
viĎeni samo u kontekstu armagedona koji će uslijediti. Sad nitko nigdje nije
mogao pročitati da je poznavala Evu Braun, svoju buduću poslodavku,
jednostavnu plavušu, učiteljevu kćer zaposlenu kod fotografa Hoffmana za koju
nitko nije mogao ni sanjati kako će postati metresa i, ukratko, supruga Adolfa
Hitlera, Fuhrera.
Jednako tako, dozna li se da je Hans Beck kao dječak bio u ljetnim kampovima
mladeţi nacističke partije, u tome će se pronaći zloguki predznak za njegovu
zrelu dob. Ali Hans je u ono vrijeme, tada bila je malčice zainteresirana za
njega, činio isto što i ostali momci. Nije bio nikakav naročiti nacist, posebice ne
u političkome smislu, u bilo kojem smislu. Jednostavno je bio tamo, ili u blizini.
Mnogo bliskija je tada u svojemu ţivotu bila s Hannah, kćeri lokalnoga doktora,
svojom najboljom prijateljicom. Divila se je Hannah kako se poslije nikad
nikome nije divila. Hannah je bez velikog truda u svemu bila izvrsna: njezino
učenje, njezino vjeţbanje, njezino sviranje, njezino plesanje - u svemu bila je
bolja od Edith. Ona joj je zavidjela, ali nikad nije bila ljubomorna. Voljela ju je
i divila joj se previše da bi bila ljubomorna, voljela je njezin humor, smisao za
šalu, njezinu velikodušnost. Kad bi čovjek bio s Hannah sve u ţivotu činilo se
mnogo uzbudljivijim. A kad ne bi bio blizu nje, smiješio bi se pri pomisli na
nju. Kad je Hannah otišla u Ameriku sa svojom obitelji, jer bili su Ţidovi, i
dovoljno pametni ili sretni da rano pobjegnu, Edith nije pitala zašto tako mora
biti. Nije stvarala zaključke na osnovu tog jednog slučaja uz nebrojene druge,
ništa više nego i Hannah. Cijela je stvar predstavljana kao nuţna, pa se i zato
činila prirodnom - ta grozota i nezamisliva strava. Bila je toliko velika da je
čovjek nije mogao vidjeti. Zločin bez imena, rekao je Churchill. Bilo je to
nekako mnogo prikladnije od imena koja su mu naknadno dana.
 KIKA

Danas nitko ne moţe zamisliti kako se moglo svjedočiti epizodi poput

Hannahina iznenadna odlaska bez postavljanja pitanja njegova čudovišna
konteksta. Bijaše to najveći nenadomjestivi dio te prošlosti. Tako se onda
ţivjelo. Čovjek nije imao nikakvu potrebu da išta napravi ili da nešto bude: sve
što je nuţno trebalo učiniti, bilo je prešućivanje pitanja. Ali moţda je
prešućivanje pitanja bio neki način postupanja i ţivljenja.
Edith je prošla preko toplog perzijskog tepiha k prozorima drţeći prema svjetlu
papir koji se blago tresao. O prozorsko staklo udarale su kišne kapi, a vjetar je
talasao i pritiskao do zemlje travu na Downsu.
Stabilnom, teškom rukom ispričavao joj se što je iznenaĎuje i izraţavao nadu da
je dobroga zdravlja. Nije bilo lako doznati je li još uvijek ţiva i pokretna ni
otkriti njezino vjenčano prezime i adresu, no danas je Internet od velike pomoći.
Edith nije mogla zamisliti kako bi se snašla s Internetom i bila je impresionirana
time što je Hans, čovjek njezinih godina, naočigled njime toliko dobro baratao.
Piše joj, reče, zato što bi je rado susreo i s njom porazgovarao uvjeravajući je
kako nema namjeru uskrsavati prošlost, već se jednostavno s njom rukovati.
Njegovo pismo bilo je iskreno, razumno, izravno, baš kao od čovjeka kakvim se
činio da jest.
No njegova metafora s rukovanjem bijaše zabrinjavajuća. Zamislila je kako bi
se s njim ponovno rukovala. On bi se osjećao poput stranca, sigurno, usprkos
činjenici što su dijelili ista sjećanja na snaţni... Što snaţno? Trenutak? Vrijeme?
Prošlost? Ne, za takve pojmove bili su previše zasebni, svoji, normalni u
svakodnevnom ţivotu. Snaţni doţivljaj, onda? Dani, cijeli ţivotni periodi mogu
biti snaţno doţivljeni, a da nemaju neku trajnu vaţnost, čak i za one koji u
njima sudjeluju, makar ostave posljedice. Moţda je ta normalnost ono što je bilo
neobično, svakodnevni detalji, svakodnevnost, sat koji ravnodušno kuca na
tvojem zapešću tijekom velikih, nevjerojatno groznih dogaĎaja. Moţda je u
tome bilo snage.
MeĎutim, pomisao na rukovanje nije bilo ono što ju je mučilo. Radilo se,
pomislila je, o rukovanju s prošlošću, a toga se bojala. Nije vaţno što je moglo
biti nekoliko preţivjelih, moţda nijedan, iz te zasebne prošlosti, s tog mjesta i
od tih ljudi. Nije bilo vaţno što je pedeset ili šezdeset godišnjica prošlo od
Drugog svjetskog rata, a koje bijahu posvuda obiljeţene i slavljene. Nije bilo
vaţno što su lovci na naciste još uvijek aktivni u lovljenju ratnih zločinaca i sni-
manju filmova o njima. Nije bilo vaţno što su vjerojatno samo ona i Hans ostali
ţivi da kaţu kako doista bješe u bunkeru. Za njih ništa nije značilo ponovno
koračanje tom zemljom. Iz toga mogli su na-doći samo problemi.
Ponovno je pogledala mokra goveda zabavljena njihovom travom, što kao da
nisu marila za vrijeme. Mogla je otići u Lewes u kupnju, no pretvorilo bi se to u
katastrofu. Pokisla bi bez obzira otpješačila ili se odvezla onamo. U svojemu
odgovoru Hansu predloţila mu je neka doĎe na čaj: trebao je doći u četiri. Nije
imala pojma otkuda će doputovati. Hoće li se čaj premetnuti u večeru? Hoće li
htjeti prenoćiti ili je rezervirao hotelsku sobu u Lewesu. Shelley's, predloţila bi
 KIKA

ona da se nju pita. Moţda su se ondje trebali naći na čaju. To bi njega i prošlost
zadrţalo na malčice većoj udaljenosti.
Spustila je pismo i pogledala svoju ruku, ruku s kojom se on trebao rukovati.
Imala je lijepe ruke, njeţne i skladne; sad su bile mršave i koščate, poput starih
kokošjih kandţi, koţa im bijaše naborana i pjegava. Jesu li te smeĎe mrlje -
nazivaju li ih ljudi pjegama - nevaţne stanične mutacije? Jesu li bile znak raka
ili ih čovjek dobije bez obzira hoće li dobiti rak? William imao je koţu gotovo
bez ijedne mrlje do dana kad je umro, od raka. On bi danas otišao u Lewes, u to
nema sumnje. Uţivao je u ruţnom vremenu i mrzio kupovanje pa je nastojao
odlaziti u kupnju kad većina ljudi to nije ţeljela. Provodio je ekspedicije
kupovanja poput vojnih operacija: odrediti cilj, stići do njega, ščepati ga i izvući
se što je brţe moguće. Bio je najstaloţeniji i najmiroljubiviji čovjek na svijetu,
ali ipak su mu vojska, barem britanska vojska, i rat veoma odgovarali. Usprkos
ugodnoj i pogodnoj drugoj karijeri u trgovanju čajem, vjerojatno je sebe uvijek
zamišljao kao mladoga kapetana u vojnoj odori u kojoj ga je upoznala blizu
Rhinea'oţujka 1945. godine. Postoji li razdoblje u ţivotu kad su ljudi u
potpunosti, i sasvim svoji, onda je ovo bilo njegovo.
Bio je to dobar brak, u cijelosti - veoma dobar u usporedbi sa stravičnim
pričama za koje je osjećala da ih svakodnevno čuje - i katkad je mislila da je
razlog djelomično počivao u tome što ju je povezivao s najboljim periodom
ţivota. Taj dio prošlosti zasigurno bijaše bezazlen, i plodan. Barem kad je o
njemu bila riječ.

Edith je presavila pismo i hodnikom hitro otišla u radnu sobu. Na parketu u

hodniku koji je ugodno mirisao na laštenje gospoĎe Hoath, njezini su koraci
odzvanjali zadovoljstvom, svjeţinom i svr-sishodnošću. Stavila je presavijeno
pismo iza kutije kao da ga skriva. Usprkos čvrstini i očiglednoj odlučnosti
njezinih koraka, ona se osjećala krhko i ugroţeno. Poţeljela je nešto reći
gospodi Hoath, no na trenutak je pomislila da ne moţe govoriti, a njezini su
prsti drhtali dok je odlagala pismo. Radilo se o Michaelu, njezinu sinu, zbog
kojega se osjetila ugroţenom s tim ponovnim oţivljavanjem prošlosti. Apsurd,
naravno, jer to nije imalo ništa s njim - tada još nije bio roĎen. Danas je on
prezaposleni i uspješan trgovački pravni savjetnik, otac troje blagoslovljene
unučadi, nije ţivio predaleko, bio je u sretnom braku - koliko se to moţe reći - i
veoma sposoban da se pobrine za sebe. Hans ga nikad neće susresti i nikad neće
imati prilike da i njemu zaprijeti, čak i da kojim nevjerojatnim slučajem to
poţeli: ona će se za to pobrinuti. No i dalje je osjećala mučnu paniku od
prijeteća otkrića, kao da je nešto pogrešno učinila. Nije to bila njezina krivica,
ništa od toga nije bila njezina krivica, rekla je sebi samoj.
Otišla je u kuhinju gdje je gospoĎa Hoath u velikoj zdjeli radila pire od
krumpira. Bilo je jasno kako je gospoĎa Hoath odlučila da posjetilac ostane na
večeri. Edith joj nije ništa rekla o njemu, čak ni spol, no gospoĎa Hoath znala je
osjetiti stvari. Zajedno su ostarile. GospoĎa Hoath počela je raditi u kući u roku
 KIKA

od tjedan dana otkako se William vratio sa svojom mladom. Bijaše to

neposredno nakon završetka rata dok u Home Farmu još uvijek bijaše
njemačkih ratnih zarobljenika. Edith ih je viĎala kad bi ih poslijepodne vozili
natrag u logor u sporom i škripavom vojnom kamionu. Zurili bi tada, a
jesu u svaku mladu ţenu, sumornom i ogorčenom ţudnjom, za razliku od
talijanskih ratnih zarobljenika koji su mahali i smijali se, no ona bila je sigurna
kako na njoj nema ništa što bi pokazivalo da je Njemica i nikad nisu je čuli da
govori. Onda jednoga dana, dok se vraćala iz šetnje s Gipom, kojega joj je dao
Jack Russell William, kamion se kretao sporije nego obično te je trokirao,
zastajkivao dok su se brzine mijenjale naniţe i gotovo je stao na uskom S
zavoju što je prolazio pokraj crkvenoga groblja i dućana. Čekala je da proĎe
drţeći Gipoa na uzici svjesna dvadesetak para očiju što su je odmjeravale od
glave do pete i pazila da ne podiţe pogled, kad glas odozgo reče polako i jasno:
"Guten Tag, gnadiges Fraulein"
"Dobar dan, časna djevojko." Na engleskom zvuči previše iz-vještačeno,
očigledno sarkastično, no na njemačkom u ono vrijeme mogli ste to reći i
misliti, što ironičnosti daje njezinu prodornu snagu. Podigla je pogled ne
mogavši se suzdrţati. Dvadesetak mladih lica, mladih kao što bijaše njezino,
gledalo ju je krutom i prepredenom drskošću. Jedan od njih - onaj što ju je
pozdravio, bila je sigurna, nasmiješio se uobraţenom sukrivnjom. "Znam tko
si", govorio je njegov osmijeh, "i ti znaš da ja to znam, gnadiges Fraulein."
Čim je kamion prošao, ona potrči uz cestu na imanje stisnutih usana napreţući
se da ne ispusti suzu. Uspjela bi u tome da nije, dok je ţurila gore u sobu,
susrela gospoĎu Hoath.
"Oprostite, gospoĎo Ashburnham, no imam pismo za vas."
Bilo je iz Munchena, majčin rukopis.
"Mislila sam da ste u svojoj sobi i namjeravala sam ga odnijeti gore, ali evo ga
sad." GospoĎa Hoath pruţila joj ga je smiješeći se, razdragana mišlju kako će
Edith biti sretna."
Edith je briznula u plač.

Bijaše to početak stanja koje će kasnije biti poznato pod nazivom depresija.
Neprestano je bila iscrpljena, što je povremeno pripisivala malome Michaelu, i
budila se svakoga jutra u četiri sata s bijednim osjećajem ništavosti i očaja.
Ništa nije bilo vrijedno činiti, jer što god bi napravila činilo se da ţeli propasti, a
ispod toga uvijek se nalazila izmoţdena uvjerenost kako to ionako ništa nije
vrijedilo. Svakodnevne aktivnosti kao što su ustajanje, izlaţenje, jedenje,
kupanje, govor, raspoloţenost - povrh svega duţi razgovor - bile su dostiţne, no
samo uz veliki napor. Mislila je da se ne vidi, ali polako počela je sumnjati kako
gospoĎa Hoath shvaća o čemu se radi. Nikad ništa nije rečeno, naravno. Bilo je
vaţno da ne bude, jer ono što bijaše neizgovoreno bijaše djelotvornije.
Nebrojena malecka iskazivanja suosjećanja, sićušna besprijekorna iskazivanja
paţnje - pospremljeni šalica i tanjurić, postavljeno cvijeće, boja glasa, beskrajna
 KIKA

pomoć s Michaelom, bluze i košulje paţljivo ispeglani i sloţeni -davali su Edith

osjećaj kako je voljena i kako se za nju netko brine. Postupno su ta malecka
iskazivanja paţnje postala snaţnija sredstva za jačanje nego tisuće iskrenih,
sebičnih razgovora. To je bilo doba kad su ona i gospoĎa Hoath stvorile vezu
koja će trajati cijeli ţivot, ne samo zbog Edithine izmoţdenosti i ljubaznosti
gospoĎe Hoath nego stoga što su se obje morale hvatati u koštac s Dorothy,
Williamovom majkom.
Teška i izravna, Dorothy je bila odana vrednotama svoje mladosti, a to bile su
vrednote generacije prije njezine. Bila je uţurbana, inteligentna, s malo mašte i
ne više intelektualne radoznalosti nego je to bilo nuţno da se snalazi u svijetu u
kojemu je ţivjela, no posjedovala je svojevrsnu praktičnu suosjećajnost koju je
pokazivala kad bi zamijetila kako je suosjećajnost potrebna i zasluţena. Nije
joj bilo drago kad je njezin sin jedinac kući doveo nevjestu Njemicu. "Drţim
kako nam je Nijemaca dosta za neko vrijeme i da bi se trebali pokriti po glavi na
pola stoljeća", rekla je ţupniku kad je on zahtijevao pomirbu i suţivot. No
odlučila je izvući najbolje iz onoga što je smatrala lošim izborom i svoje je
osjećaje poglavito zadrţavala za sebe. Kad se počelo pokazivati da izbor nije
sasvim loš - kasnije ispričala je Edith - priznala je kako je s vremena na vrijeme
pomišljala da je moglo biti i gore. Bilo je bolje da se William iz rata vratio sa
šarmantnom i dobronamjernom Njemicom nego kao tjelesni ili mentalni invalid
ili s nepoţeljnim privjeskom u obliku neke grozne engleske emancipirane
djevojke, koju je pokupio u Londonu ili negdje drugdje, kao što to učiniše neki
njegovi kolege iz pukovnije.
Edithino stanje blizu ruba kolapsa promaknulo je Dorothy. Primijetila je kako se
djevojka stalno čini umornom, no pripisala je to djetetu i lošoj ishrani ratne
Njemačke, a jasno da se podrazumijevalo kako to bijaše njihova vlastita krivica.
MeĎutim, Edithina prehrana na Fuhrerovu dvoru bila je izvrsna, vjerojatno bolja
od svega što se moglo dobiti u Britaniji. Neporecivo bolje od ičeg što su njezina
obitelj i prijatelji mogli jesti u Munchenu. U ono je vrijeme toga bila svjesna i
osjećala je krivnju. Kasnije je postalo istovremeno umiru-juće i uznemirujuće
prisjećanje da je, zbog toga, tada bila sposobna osjetiti krivnju.
Nasreću, Dorothyna je paţnja bila odvraćena čuvanjem unuka i dresiranjem
nove domaćice, kako se izrazila. Osim što je trebala biti dresirana, gospoĎa
Hoath imala je i zašto se truditi. Seoska djevojka dobre reputacije ušla je, po
Dorothynu mišljenju, u brzoplet ratni brak s čovjekom iz Brightona. Ako i nije
negodovala glede prenagljenih brakova, jer onaj njezinoga sina bio je posebice
nagao, Dorothy nije odobravala muškarce iz Brightona. MeĎutim, gospodin
Hoath, samostalni zidar, čini se da nije bio ni lijen, ni grubijan, niti pijanac.
Popravio je seljačku kuću na Dorothynu imanju i s godinama pokazao se
korisnim na mnogo načina. Kad Dorothy sebi više nije mogla dopustiti
odrţavanje imanja u obimu kako je to bilo za vrijeme njezina pokojnoga
supruga - prije rata bijahu ondje tri gospoĎe Hoath, kojima su se pridruţivali
ljudi izvana - polako počela je cijeniti postojane vrline gospodina Hoatha.
 KIKA

Usprkos tome, priznala je Edith kako se uvijek bojala da ako se "nešto dogodi"
gospodin Hoath past će u napast da "opet bude kao i svi oni".
Willima, koji bijaše mnogo intuitivniji od svoje majke, bio je obziran i paţljiv,
svjestan da nešto nije u redu. Edith je pothranjivala njegovu sklonost da njezinu
iscrpljenost pripisuje djetetu i poslijeratnoj iznurenosti, od čega patili su mnogi
ljudi. Njezin nagli pad u duboka vrela depresije - crne jame bez dna iz kojih je,
kad se u njih padne, bilo nemoguće zamisliti oslobaĎanje - pripisivao je pritisci-
ma i kompromisima kojima je bila izloţena svaka dostojna osoba u krugu oko
pokojnoga Fuhrera. Moţda u tome i bijaše istine i ona je bila zadovoljna
njegovim pretpostavkama, premda u najboljem slučaju bila je riječ samo o pola
istine. Jer zbog tih njegovih promišljanja samo se još lošije osjećala, a njegova
je blagost katkad znala biti nepodnošljiva. Zbunjivala ga je i razočaravala, no on
se nije ţalio uvjeren kako će se na kraju izvući. Postupno i jest, kako je Michael
rastao i kako je budućnost donosila svoje.
Michael je imao sudbinu da bude jedino dijete dok ih je gospoĎa Hoath imala
troje u gotovo sablaţnjivo kratkom razdoblju. Dorothy je morala uzeti dodatnu
pomoć u kući, no dopuštala je gospoĎi Hoath neka dovodi svoju djecu na posao
dok je ondje brinula za Michaela. Edith i gospoĎa Hoath postale su bliske
tijekom tih prvih godina, no meĎu njima odrţala se formalnost oslovljavanja,
što je Dorothy u cijelosti uzimala kao nešto samorazumljivo. GospoĎa Hoath
nikad nije bila Eileen, Dorothy uvijek bila je madam, a Edith gospoĎa
Ashburnham - sve dok je Dorothy bila ţiva, pa tako i madam. To se nakon
Dorothyne smrti moglo promijeniti i Edith je pokušala otvoreno nešto napraviti
u tome smjeru, no gospoĎa Hoath, moţda se pribojavajući kako bi to mogao biti
predznak za ostale, nije mogla prihvatiti promjene i napomenula je odmah kako
je madam bio jedini ispravan naziv za staru gospoĎu Asburnham te kako bi bilo
što drugo i novo obeščastilo njezino sjećanje na nju. Edith nije imala namjeru
mijenjati britanske običaje i dopustila je neka tako ostane.
Danas je gospoĎa Hoath bila sjedokosa stara dama, Edithina jedina pomoć,
crvena, okrugla, naborana lica te toplih i spretnih ruku. Gnječila je krumpir
uvjeţbanom lakoćom ne trošeći snagu nepotrebno, što je bilo nuţno sad kad je
disala s naporom. Nosila je ruţičastobijelu pregaču prošaranu cvijećem, zadnju
koju je dobila u tih pola stoljeća. Nosila je mekane, stare papuče zbog svojega
kurjega oka. Dorothy nikad ne bi dopustila da nosi papuče, prisjetila se Edith ne
znajući što sad reći gospoĎi Hoath. Dorothy nije nikada i na nikome trpjela
papuče, osim u kupaonici i spavaćoj sobi. Čine ljude neurednima, rekla bi.
"Samo sam mislila u slučaju da on ostane na večeri, madam", gospoĎa Hoath
rekla je Edith dok je ona još smišljala što će reći.
"Da, hvala. Postoji mogućnost da ostane." Nije napominjala kako je gost
muškarac, ali gospoĎa Hoath je znala.
"Hoće li gospodin i prespavati, gospoĎo?"
"Neće. Osim ako to ne zatraţi. Pretpostavljam da ne moţe da i ţeli. O tome nije
bilo ni riječi. Nisam ga pozvala."
 KIKA

"MeĎutim ja sam pripremila krevet u prednjoj gostinjskoj sobi, za svaki slučaj."

"Hvala."
Edithina se panika umanjila u prisutnosti gospoĎe Hoath, no i dalje bila je ţeljna
da nešto čini i govori. Pljesnula je rukama i ponovno pogledala njihovu pjegavu
koţu. "Brine me izloţba cvijeća."
GospoĎa Hoath dodala je mlijeko i putar u krumpir.
Edith nastavi: "Čovjek danas toliko čita o provalama. Svaki tjedan jedna. Jane
Oxley, znate je, umirovljena učiteljica koja je doselila u stan odmah do stare
pošte, a sad je naša nova susjeda koja sve vidi i zna, reče kako policija misli da
lopovi koriste dane cvijeća da bi provalili u kuće. Dobro, naravno da svake
godine na sajmu cvijeća ima mnogo ljudi koje ne poznajemo. To je za njih
savršena prilika da razgledaju mjesto, čak kad im to i ne bude dozvoljeno. I,
naravno, ostala sam samo ja. Ne mogu napraviti previše da ih zaustavim. Čak i
nisam sigurna gdje stoje ključevi Williamova ormara s oruţjem."
GospoĎa Hoath je pire premjestila na veliki pladanj s kuhanom janjetinom
spretno ga zagladivši starim širokim noţem. Poznata na mjesečnom seoskom
sajmu po svojim pitama, kuhajući samo za Edith, imala je manje mogućnosti za
egzibicije.
"Ljudi govore da se radi o Ciganima. Uvijek dogaĎa se više zločina kad oni su u
blizini. No sajam cvijeća redovito se odrţava, duţe nego se itko moţe sjetiti."
"Da, znam, znam."
Sklopivši i raširivši svoje ruke Edith je otišla do telefona što bijaše na stoliću u
hodniku — zatvorila je vrata za sobom. Ponovno ju je mučilo neupitano pitanje
bi li imanje trebala prepustiti Michaelu i njegovoj obitelji, a ona se preseliti u
jednu od seljačkih kuća. Vjerojatno u onu kamenu pokraj stare škole gdje su
ţivjele generacije pastira iz Horne Farma. Oduvijek joj se sviĎala, pogotovo vrt
i činjenica da se nalazila preko puta crkve. Pitanje je bilo neodgovoreno zbog
njezine zabrinutosti bi li njezina snaha, Sarah, ţeljela imanje. Nije davala
naznake, nije pokazivala interes za kuću s kojom ţena što ju je posjedovala više
nije mogla izlaziti na kraj. Ili je bila puna takta i oprezna ili doista nije ţeljela to
trošno staro mjesto Čije su instalacije prastare, vodovod loš, prozorski okviri
truli. Sarah je imala sklonost prema modernom, ili barem efikasnom. Ničeg
sentimentalnog ne bijaše u njoj. Radilo se zamjeni nacionalnih stereotipa: Sarah
bila je moderna, bolesno efikasna Njemica, ona tiha, sentimentalna Engleskinja.
Morala bi iskreno popričati s Michaelom - to bio je jedini način.
Bila je svjesna kako ne bijaše razloga za njezin postupak dok je birala Sarahinin
broj na glomaznom crnom telefonu u hodniku, no to je nije spriječilo. Sarah se
javila. Zvučala je uznemireno, u pozadini čula se dječja galama. Uvijek bi bila
uljudna, no ţustrina njezina glasa obeshrabrila je Edith i ona se osjetila
nametljivo. Da bude jasno, Sarah je ţeljela neka njezina svekrva kaţe u čemu je
stvar i zašto je zvala. Edith osjeti kako se panika vratila u nju, kako ju je
slegnula iznutra poput neke grozne paralizirajuće boleštine. Nije uspjela izustiti
zašto ju je zvala, a nije se mogla sabrati da kaţe zato jer ju je kočio strah, strah
 KIKA

od godina, strah od samoće, strah od smrti, kao i još iracionalniji strah za

Michaela i djecu. Ponovno je osjetila kako Michaelu nešto prijeti i da je ona za
to odgovorna. Završila je telefonski razgovor, nakon što je rekla kako čuje da je
Sarah preokupirana i da će kasnije s njom porazgovarati. Bijaše olakšanja i
zbunjenosti u Sarahinom pozdravu; Edith ju je zamišljala kako kasnije Michaelu
spominje nešto o neobičnom majčinom ponašanju. Kad je spustila slušalicu, po
koţi osjetila je neugodne ţmarce.
Potraţila je olakšanje u drugoj sobi, za svojim glasovirom.
Udaljena zadubljenost u tehniku i pokušaj glasovnoga izraţavanja osjećaja,
dubokih poput morskih dubina, bilo je poţeljnije od kontakta s ljudima. Soba
bijaše hladna, a poklopac glasovira teţak. Prošlo je mnogo vremena otkako je
zadnji put svirala. Izabrala je sjetnu Shubertovu pjesmu Der Vollmond Strath,
priču o zabranjenoj ljubavi i dva slomljena srca, taj teţak, nezaboravan i
nedohvatljiv komad. Osjećala je kako se vječno pribliţava njegovoj biti, ali je
nikad ne dostiţe. Bilo je to poput mirisa zvončića u šumi — zavodljivo,
primamljivo, meĎutim krajnje neuhvatljivo. Nakon nekog vremena njezini
napori, da postigne ono što je Shubert zamislio, u potpunosti je preplaviše.

DVA

Stigao je točno u četiri. U stvari, minutu ranije, što moţda bijaše nasljeĎe
njegove vojničke prošlosti. "DoĎeš li na vrijeme, zakasnio si", volio je govoriti
William dodajući kako je to bio djelić doktrine britanske vojske koju nije
mogao skinuti zajedno sa svojom uniformom. Moţda je isto vaţilo i za Hansa u
njemačkoj vojsci.
U Lewes dovezao se unajmljenim automobilom noseći sa sobom veću smeĎu
ručnu torbu, koja je mogla posluţiti i kao kovčeg sa stvarima za prenoćiti.
Dugački je kaput naglašavao njegovu visinu. Zaboravila je koliko je bio visok.
Hitler je bio poprilično nizak, ali volio je oko sebe imati visoke ljude. Hans ju je
gledao mirno stojeći na kiši bez šešira na glavi. Ono što je ostalo od njegove
kose sad je bilo srebrne boje; bila je i rijetka pa je njegov lik, osobito nos, bio
mnogo upadljiviji nego što se sjećala. Bio je pun bora, naravno, i upalih obraza.
Dok je po šljunku hodao prema njoj, pomislila je kako bi na ulici mogla proći
pokraj njega, a da ga ne prepozna. Vjerojatno je on tako i za nju mislio.
Došao je do nje pomalo tuţnoga osmijeha, osmijeha dječaka koji zna da je
napravio nešto pogrešno, ali ne pretjerano, i nada se oprostu. Zaustavio se pri
dnu stuba i dalje gologlav na kiši.
"Edith, samo ti jedno pitanje imam za postaviti. Moţda i ti imaš jedno za mene.
Nije potrebno da ulazim ako ti to ne ţeliš."
Zašto si onda došao, pomislila je. Mogao si svoje pitanje postaviti u pismu.
"Nemoj biti smiješan, Hans, naravno da ţelim. Pripremila sam čaj."
 KIKA

Sjeli su u dnevnom boravku sa svake strane kamina, a poslu-ţavnik s čajem

nalazio se na niskom stoliću izmeĎu njih. Unatoč ukočenim pokretima, činio se
fizički opuštenim, premda se zbog njegovih paţljivo biranih fraza i provizorna
njihova izgovaranja, ona zapitala je li ipak bio nervozan kao i ona. Činio se
opreznim.
Natočila je čaj iz Dorothyna pohabana srebrna čajnika. Gledao je po sobi. "I,
Edith, kako si ti dospjela ovamo?"
Iz usta čovjeka kojemu je engleski materinji ovo je moglo zvučati drsko, no na
njemačkom bilo je prozaično. Govorio je starinski njemački, njemački svoje
mladosti. Ona je zašutjela, bila je privremeno razoruţana. Isto pitanje,
postavljeno istim riječima, njezin je muţ njoj postavio prve minute njihova
prvoga susreta. Sad je oklijevala, kao i onda.
Dogodilo se to nekoliko dana nakon svršetka rata, tijekom njezinih uvodnih
ispitivanja u privremenom uredu izbombardira-ne tvornice streljiva, a koju su
Britanci preimenovali u Istraţivački centar, Sabirni logor 106. Bilo je to
neposredno nakon što je pobjegla iz Berlina: isprva se osjećala ogorčenom i
jadnom zato što su je pokupili Britanci. Mnogo je tisuća ljudi u to vrijeme poput
nje lutalo Njemačkom pokušavajući stići kući, pokušavajući stići bilo gdje ili
nigdje, ili samo se pokušavajući kretati. Mnoge od njih okupatorske vojske nisu
zanimale, no nju zaustaviše vojnici na kontrolnoj rampi pri ulasku u selo. Nakon
što su je pitali otkuda dolazi i čuli njezin oprezan engleski, popričali su meĎu
sobom i onda joj odlučno pomogli - bila je veoma slaba - da se otraga popne u
njihov teretni kamion.
Oklijevala je glede njegova prvog pitanja, ne zato što bi pokušavala donijeti
odluku bi li svojemu ispitivaču rekla istinu - u tome stanju nije joj na um padalo
laganje i bila je previše iscrpljena da izmišlja. Zbog čega je oklijevala bio je
njemački mladoga kapetana, gramatički ispravan i s engleskim naglaskom, što
ne bijaše iznenaĎujuće, a u kojemu ne bijaše osude. Govorio je kao da to zbilja
ne misli, ili u to ne vjeruje, nije mogla procijeniti. William nikad nije uspio na
njemačkom zvučati uvjerljivo, uvijek to je bilo previše nesigurno, previše
oprezno, no uvijek točno. Tom je prilikom zastala, jer je pokušavala odlučiti bili
se pokazalo korisnim da ona koristi svoj engleski. Bez sumnje ga je tečno
govorila i, osim nekoliko riječi što ih je razmijenila s vojnicima, nije ga koristila
od školskih dana kad je bila marljiva učenica.
"Pješke", odgovorila je na njemačkom.
"Otkuda?"
"Iz Berlina."
"Sama?"
"Neko vrijeme s još jednom ţenom koja se zvala Heidi. Nikad nisam saznala
kako joj bijaše prezime. I ona je pokušavala stići do Munchena."
"Koliko ste dana hodali?"
Njegovo je ponašanje bilo sućutno, kao da joj vjeruje. Njezine iznošene i nečiste
cipele predstavljale su dovoljan dokaz, premda je ona sama napokon bila
 KIKA

ugodno čista. Biti zarobljenica bilo je neočekivano olakšavajuće, jer engleski su

vojnici osposobili tvorničke tuševe i, tih dana ili tjedana, po prvi se je put
pošteno okupala. I bila je sita. No još uvijek je nosila odvratnu, zamazanu
neprikladnu vunenu bluzu koju je našla u štali, otrcani dţemper te preveliki
kaput širokih ramena što ga je pribavila pri bijegu iz Berlina. Dobro je za onda
posluţio — sve što je mogla nabaviti, to je i nosila.
"Više od četiri dana", odgovorila je. "Nisam sigurna. Nekad i noću, pa sam se
izgubila u brojanju. Ovisi o tome koji je danas dan. Mislim da sam otišla u noći
drugoga oţujka. Najvjerojatnije, ili tako nekako."
"Onda osam dana."
Nasmiješio se je. Bilo je to po prvi put da joj se netko osmjehnuo otkako,
pokušala se prisjetiti, otkako je to napravila Eva Braun trenutak prije nego će
umrijeti. "S ljubavlju mi pozdravi Bavarsku", bila je rekla. "Moţda ćeš je ti
ponovno vidjeti, ja neću." Edith je njezin osmijeh vidjela kroz svoje suze koje
joj u očima bijahu istovremeno protiv volje, ali i iskrene. Gotovo da je zaplakala
sad na taj maleni, srameţljivi osmijeh mladoga engleskoga oficira. Preko stola
zurio je u njezine cipele, stopala, njezine noge. Poţeljela se je sakriti i ponovno
uhvatila ju je ţudnja za dostojnijom odjećom. Čak je i drveni stolac na kojemu
je sjedila bio star i klimav te dobar samo da ga se spali. Sunce je granulo kroz
sklepani prozor iza njega obasjavši njezinu plavu kosu i istaknuvši kapetanske
zvjezdice na epoletama njegove smeĎe vojničke surke. Oznake na ramenima
označavale su da pripada obavještajnoj jedinici. Izvana dopirala je vika i buka
teretnih kamiona.
"Što ste jeli?"
"Sve što smo u poljima mogli pronaći. Bobice. Krumpir, kad bismo ga imali
gdje iskuhati. Katkad i kruh, dok sam imala stvari za

razmjenu. Jednom smo na seoskom imanju jeli sir i kobasice, dok sam još bila
sa Heidi. Dali su nam." Bilo je neizrecivo olakšavajuće dobivati hranu nakon što
su je uhitili, znati da će je još dobiti i da je na sigurnom. Sve ju je to sad učinilo
raspoloţenom za razgovor. "Što se je dogodilo s Heidi?"
"Otišla je s nekim drugim ljudima koje smo srele - rekli su da znaju kako doći
do Amerikanaca." "Vi s njima niste otišli?"
"Bila sam preumorna. Noge su mi krvarile. Zaspala sam u štali. Rekla je da će
se vratiti naiĎu li na Amerikance. Nikad je poslije nisam vidjela."
Ispred sebe imao je njezinu osobnu iskaznicu. "Bili ste tajnica u uredu kancelara
Reicha7." "Da."
"Za koga ste radili?"
"Razne oficire." Zapazila je promjenu u boji svojega glasa i, zato što je napravio
pauzu, posumnjala da je on to primijetio. Nije ţurio nastaviti, kao da joj je
davao do znanja da je to znao.
"Nekoga posebno?"
 KIKA

Bio je to trenutak za koji je znala da će jednom doći, no nije napravila ništa ne

bi li se za njega pripremila. Morala je o tome porazmisliti, no druge su joj stvari
bile vaţnije - glad, ţeĎ, strah, umor. I još mnoge druge."
"Radila sam za Fraulein Braun."
"Tko je ona bila?"
"Fuhrerova, Herr Hitlerova - metresa." "Nije bila njegova kućna pomoćnica?"
Slegnula je ramenima. "Pa, takvih obveza nije imala. Imao je kućne pomoćnice.
Na kraju se njome oţenio."
"Frau Hitler, onda. Ovo neobično zvuči." Ponovno se je nasmi-
jao.
"I njemu je neobično zvučalo, takoĎer. I dalje bi joj se obraćao s Fraulein
Braun. I njoj. Skoro se tako potpisala na vjenčani list."
"Znate li što se dogodilo s Hitlerom?" Njegova boja glasa bila je veoma njeţna.
Iznenadila se je.
"Ubio se. Niste znali? I ona. Oboje su mrtvi."
"Jeste li sigurni? Jeste li ih vidjeli? Recite mi što se dogodilo?"
Bilo je nemoguće to reći, jer previše se toga sjećala, previše detalja, bila je
prezasićena nepotrebnim impresijama, popratnim dogaĎajima, zvukovima,
mirisima. Kasnije je to postalo nemoguće jer previše je toga zaboravila i sjećala
se samo onoga što je prije rekla. Ovaj put, prvi od mnogih kad je morala o tome
pričati, opisala je samo dogaĎaje - ogoljeni činjenični iskaz. On je pravio
bilješke.
Već onda, riječi su potaknule jata sjećanja u njezinoj glavi koja su se prevrtala,
preoblikovala i rasipala poput čvoraka. Odmah ih je stala odbacivati i izabirati,
gurajući u stranu te tisuće osjećajnih uz-grednosti koje je takvo opisivanje
istiskivalo. Za dogaĎaje nisu bile bitne, no predstavljale su kontekst u kojemu su
se dogaĎaji stvarali. Kako biste mogli razjasniti Hitlerove postupke, obzirom na
moć koju je imao, a da ne znate kakav je to osjećaj biti u njegovoj blizini.
Njegove plave oči, tako duboko plave, toliko ispunjene osjećajima i
uvjerljivošću da bi vaši vlastiti argumenti, ukoliko biste i imali koji, ne bi bili
odbačeni jer ne bi bili ni formulirani, jer nije bilo mogućnosti da se formuliraju
u njegovoj nazočnosti. Nije on bio toliko dominantan koliko je isključivao sve
druge i tek kasnije, kad biste otišli iz njegova društva, vaše vlastite misli
prokolale bi kroz vas baš poput krvi što prokola ukočenim ekstremitetom. Bio je
poput dječje ţelje, izjedajuća čeţnja koja traţi smirivanje. No ono što je
najsnaţnije evociralo Edith, kad je stvarala čvrstu priču koju će mnogo puta
ponoviti tijekom godina, nije imalo ništa s onime što je Fuhrer sam učinio. U
tim zadnjim minutama njegova i Evina ţivota, dok je govorio zbogom iz svoje
sobe duboko u bunkeru što je tada zaudarao po nafti, ustajalom zraku, znoju,
kuhanju, mokraći i benzinu u kanistrima za njegovu pogrebnu lomaču, nije bio
silan, nego skršena, pogrbljena, drhtava ljudska ljuštura izgubljena glasa.
Smrdjelo je iz njega. Potkraj imao je uţasan zadah iz usta koji bi vas zapljusnuo
kad bi vam se obratio. Čak i u tome odlučnom trenutku za njihove ţivote - ali i
 KIKA

sve ostale, jer svi su znali da je to kraj - Edith sebi nije mogla pomoći da se ne
zapita kako Eva podnosi njegov smrad iz usta i hoće li mu, sad kao njegova
ţena, u vezi toga nešto reći.
Ali Eva sama bila je ta koja je najţivopisnije izraţavala moć što ju je imao
Hitler. Eva se smijala kroz suze u očima, blistala se u talijanskoj crnoj svili s
ruţičastim trakama na ramenima, u crnim cipelama od jelenje koţe s modernim
plutenim petama, bisernom ogrlicom, zlatnom ukosnicom u njezinoj obojanoj
plavoj kosi i pla-tinastim satom s dijamantnim brojevima, koji joj je on
poklonio. To što je ta ţivahna tridesettrogodišnja ţena, koja nije ţeljela umrijeti,
koju je Edith voljela i mrzila i koja je pri kraju svojega ţivota mogla reći, sa
tuţnim smiješkom, da je odlučila biti lijep leš, da to biće toliko očito puno
ţivota i vruće krvi moţe umrijeti s tom smrdljivom, mrzovoljnom,
nerazgovjetnom olupinom — to je Edith govorilo o njegovoj moći. Ali to ne
bijaše dio priče.
Pa nekako ih je čak i tada očaravao, protiv njihove volje. Rukovao se je samo sa
ţenama, ruka mu bijaše mlitava, gotovo nepokretna, i pritom je mrmljao
nejasno zbogom. Još uvijek je u njemu bilo Austrijskoga šarma, izvještačena,
besmislena, neodoljiva. Već tada očiju punih suza, Edith je istovremeno bila
puna divljenja i mrţnje za Evu kad se je s Hitlerom povlačila u sobu i okrenula
na vratima, zadnjima kojima će ikada više proći. Nasmijala se je Edith,
izgovorila zbogom i podigla ruku.
No britansku vojsku to nije zanimalo. Njezin je ispitivač bio zainteresiran za
smrt.
"Kako je Hitler umro?"
"Ustrijelio se."
"Jeste li vidjeli ili čuli da je to napravio?"
"Ne. Bio je u svojim prostorijama, samo s Evom. Teška vanjska vrata bila su
zatvorena. Otto Gunsche, njegov pobočnik stajao je ispred njih drţeći pištolj na
grudima."
"Pa jeste li čuli pucanj?"
"Ne, otišla sam gore s Traudl Junge, jednom od njegovih tajnica, u sobu gdje se
nalazilo šestero Goebblesove djece. S njima smo pjevale pjesme, djeca su
pjevala višeglasno."
"Što se dogodilo s tom djecom?"
"Majka ih je ubila."
"Znači da se pucanj utopio u pjevanju?"
"Ne samo u pjevanju. DogaĎale su se eksplozije, granate su padale u dvorište
ureda kancelara. Gore je bila buka od generatora. TakoĎer, Hitlerove prostorije
bile su dolje dublje i iza dvojih vrata, a ona vanjska bila su veoma teška."
"Jeste li uopće vidjeli Hitlerov leš?"
"Da."
 KIKA

Edith zastane. Sad je sve zapisivao i ona se odjednom osjeti umornom, kao da
su se u njoj otvorila podna vrata kroz koja joj je propala sva energija. Vjerojatno
je njezino zastajkivanje protumačio kao izraţavanje osjećaja ili neke neugode,
nečeg značajnog. Ali nije se radilo o tome. Ono što je vidjela sad ju više nije
zanimalo. Nije ju čak ni onda. Bilo je gotovo, sve, prošlost bila je prošlost,
budućnost neznana — čak je i nije zanimala. Tijela jednostavno pomela je po-
vijest. I što su se detalji činili vaţnijima ispitivaču, to se ona osjećala
udaljenijom od njih i njega.
"Gdje ste vidjeli tijelo?"
"U njegovoj dnevnoj sobi, tamo gdje je umro. I Evino tijelo bilo je ondje."
"Opišite to. Točno opišite gdje se nalazilo Hitlerovo tijelo." Naočigled Eva ga
nije zanimala.
Edith je opisala što je vidjela kad je bila ušla iza Giinschea. Bor-mann, Fuhrerov
zao genij kojega su svi mrzili, ne više nego Evu, već bio je ondje s Lingeom,
vječno odanim slugom. Opisala je prizor s raznim detaljima, kao po stoti put i
bez primisli da će ga morati još stotine puta i opisivati.
Tijela su se nalazila na sofi s plavo bijelim prugama što je bila nasuprot vrata.
Fiihrer je sjedio na lijevoj strani kako se uĎe, noge mu bijahu na podu, glava
nagnuta udesno, a desna ruka leţala mu je otvorena na desnom bedru, dlanom
prema gore. Imao je crnu, okruglu ranu u desnoj sljepoočici, veličine stare
kovanice od tri marke i iscjedak krvi po obrazu. Na lijevoj strani sofe, ispod
njegove glave, nalazila se lokva krvi na tepihu. Bila je veličine tanjura. Na sofi
je bilo kapljica krvi, i na zidu. Uvijek je nosio pištolj. Oči mu bijahu otvorene.
Osjećao se snaţan miris badema.
"Kako je bio odjeven?"
"Miris badema osjetio se zbog otrovnih pilula, pilula za samoubojstvo koje je
pribavio Himmler i kojima smo svi bili opskrbljeni. Njima se je Eva ubila.
Hitler je nosio svoju uobičajenu odjeću - uniforma, sako, crne hlače, crne
čarape, crne rukavice. Rukavice je nosio, ali ne i šešir.
"Što se dogodilo s Himmlerom?"
"Ne znam. Nije bio s nama u bunkeru."
"Hitler je sigurno bio mrtav?"
"Naravno. I Eva. Sjedila je na drugoj strani sofe s nogama na njoj i okrenutima
ulijevo, na drugu stranu od Fuhrera. Ruke su joj bile sklopljene u krilu. Glava
joj bijaše uspravna, oči otvorene, a usta zatvorena. Gledala je izravno u nas,
nepromijenjeno otkako sam je ja vidjela desetak minuta ranije. Nije bilo krvi i
ozljeda."
"Što se dogodilo s Hitlerovim tijelom?"
"Skinula je cipele prije nego je noge povukla na sofu. Cipele bijahu uredno
sloţene na podu jedna uz drugu i okrenute prema nama. Bilo je to tipično za
nju."
Spustio je svoju penkalu i pogledao je. Njegova je kosa bila više ţutocrvena,
nego plava, i po prvi put zapazila je njegove pjege. Nije bio mnogo stariji od
 KIKA

nje, nekoliko godina, vjerojatno na polovici ili u kasnim dvadesetim. Očekivala

je da bude oštar, da joj kaţe neka odgovara na pitanja, da ne dulji o Evi.
Umjesto toga on reče: "Bili ste naklonjeni Evi Braun?"
Bilo je to jedino teško pitanje koje joj je postavljeno, ali bilo joj je drago što ga
je postavio i zahvalna jer činio se zainteresiranim -sve to nije predstavljalo nešto
usputno za njegov notes. Potrudila se je dati precizan odgovor. "Isprva bila sam
joj naklonjena i voljela sam je i divila sam joj se. Na kraju sam je ţalila."
Ponovno primio je svoju penkalu. Bio je ljevak. "Jeste li vidjeli što se dogodilo
s njihovim tijelima? Veoma oprezno naglasio je njihovim.
"Kasnije sam ih vidjela na stubama. Gunsche ili Linge, ili moţda Kempka,
Fhurerov vozač, pod plahtom nosio je njegovo tijelo. Vidjela sam njegove crne
čarape i cipele što su virile. A Bormann je nosio Fraulein Braun - Frau Hitler -
preko ramena, poput vreće, barem jedan dio puta. Da, Bormann", dodala je, više
sebi nego njemu. Bormann, omraţeni Bormann, pod čijom je rukom Eva toliko
često dolazila na večeru u Berghofu prisiljavajući se da bude nasmiješena i da
izdrţi njegovo raspoloţeno bockanje. "Onda ju je Bormann morao predati
Guncheu, kasnije mi je on tako rekao."
"Što se dogodilo s Bormannom?"
"Pobjegao je s nama ostalima. Kasnije, na ulicama, on i još neki pokušali su iza
njemačkoga tenka prijeći most, no Rusi pogodili su tenk i Bormann je
nastradao. Nikad ga poslije nisam vidjela."
"Što vam je Gunsche rekao o rješavanju tijela?"
"Vratio se u bunker i sjeo je do mene u sobi gdje sam bila s Tra-udl Junge. Pitali
smo se što sad napraviti i pušili smo cigarete. Mogli smo pušiti, shvaćate, jer
sad je Fuhrer bio mrtav. Gunsche bijaše blijed i izgledao je potreseno. Rekao je:
'Sad sam završio s posljednjom i najteţom zapovjedi u svojemu ţivotu. Spalio
sam Fuhrera i Evu. Eva je bila još topla dok sam je nosio gore. No otrov je
grozno zaudarao po bademu — više taj smrad ne mogu podnijeti.' Bili su
spaljeni benzinom u kanistrima što ga je nabavio Kempka."
"Jeste li vidjeli kako tijela gore?"
"Da. Nedugo poslije popela sam se stubama i pogledala u dvorište. Nije bilo
sigurno izlaziti jer su padale granate i fijukali su meci. Rusi su bili veoma blizu,
no mislim da nisu shvatili značaj toga mjesta. Izgledalo je poput bojnoga polja,
sve je bilo u zraku. I mora da je ondje bilo i drugih leševa. Fegeleinov, na
primjer.
"Slovo po slovo?"
Izgovorila mu je Fegelein slovo po slovo i dodala: "Bio je časnik za vezu SS-a,
za vezu izmeĎu Himmlera i Hitlera. Bio je jedan od Himmlerovih ljubimaca i
veoma blizak s Evom. Hitler ga je dao ubiti."
Revno je zapisao. "Znači, sto posto ste vidjeli zapaljeno Hitle-rovo i Evino
tijelo?"
"Nisam baš mogla izaći, no bili su u jami nedaleko od ulaza u bunker.
"Što ste vidjeli?"
 KIKA

"Mnogo dima i vatru. Bilo je jako vruće. Moglo se osjetiti."

"Je li što smrdjelo?"
"Na benzin i pečenu svinjetinu."
"Jeste li mogli vidjeti ta tijela. Jeste li sigurni da su to bili oni?"
"Zbog vatre im nisam mogla vidjeti glave i gornje dijelove tijela, premda u je
jednom trenutku zapuhnuo vjetar i zagasio plamen, pa sam zagledala Fuhrerovu
glavu koja je bila otvorena na jednoj strani. Leţao je na leĎima, s koljenima u
zraku, golih bijelih kostiju goljenica, meĎutim cipele i čarape nisu bili
zahvaćeni plamenom. Eva je leţala licem nadolje. To se moglo zaključiti prema
stopalima u dugačkim čarapama."
"U koje se je vrijeme sve to dogodilo?"
"Vrijeme?" To je bilo teško reći. Bunker je imao svoje vlastito vrijeme, bez
razlikovanja noći i dana. Fhurer je bio noćni tip, a njihov se je svijet urušavao.
Bilo je moguće opisati, ali nemoguće dočarati istodobnu napetost i klonulost
ţivota ondje. Bijaše siline zbog onoga što se dogaĎalo i zato jer je Fuhrerova
nazočnost sve činila napetim; bijaše i klonulosti jer svi bijahu iscrpljeni i znali
su, premda se nisu to usudili izreći, da nije bilo nade. Vladao je osjećaj kako se
sve vaţno već dogodilo ili — za neke — da slijedi, ali onda, u ondašnjoj
sadašnjosti, sve bijaše izlišno. Nije se imalo kamo otići, ništa se nije moglo
učiniti.
"Ne znam točno u koje vrijeme. Tijekom poslijepodneva. Ručali smo." Fuhrer
je tijekom ručka bio opušten i veseo te se samoubojstvo nije spominjalo.
"Trinaestog travnja?"
Bilo je teško zadovoljiti njegovo inzistiranje na datumima. Ki-mnula je i nešto
rekla, ni sama ne znajući što. William, saznala je kasnije njegovo ime,
nasmiješio se je i ponovno spustio penkalu. "Umorni ste, Fraulien. Jasnije ćete
se sjećati nakon što se naspavate i nešto pojedete. Hvala na vašoj pomoći. Sad
još samo jedno pitanje: Moram vas pitati hoćete li pristati da vas
fotografiramo."
Još uvijek je negdje imala tu fotografiju. William je zadrţao kopiju, poslije je to
otkrila. Prikazivala je blijedu, nervoznu mladu ţenu velikih izbuljenih očiju,
kose duţe nego ju je kasnije nosila te već spremne za ponovno pranje. Izgledala
je kao sa se utapa u tome velikom kaputu širokih ramena.

TRI

Upravo ju je takvu Hans bio zadnji put vidio, prisjetila se pijući svoj čaj. Baš u
tome kaputu. Moţda bi mu trebala pokazati fotografiju da vidi kako će reagirati.
Ponovila je njegovo pitanje. "Kako sam dospjela ovamo? Udala sam se za
svojega ispitivača."
"Nova metoda otpora ispitivanju." Ne bijaše metode. Nije to bilo neko pravo
ispitivanje, više razgovor. Uglavnom se interesirao za kronologiju dogaĎaja
povezanu s glavnim pripadnicima vlasti. Rekla sam mu najbolje što sam znala.
 KIKA

Onda su me zamolili da nešto prevedem, premda moj engleski nije bio previše
dobar. Potom našli su mi smještaj i platili mi. Brinuli su se za mene. Bili su
dobri prema meni. Posao mi je bio takav da sam često kontaktirala s
Williamom. Postupno dopali smo se jedno drugome, usprkos britanskim pravilu
— bez z. To je značilo bez zbliţavanja."
Kimnuo je i nasmijao se kao da je sve to bilo predvidljivo.
"A ti?", pitala je. "Kako si ti dospio ovamo?"
"Naţalost, nijedan od mojih ispitivača nije me zaprosio. Moţda zato što nisam
govorio ruski." Ponovno se nasmiješio, ali blaţe. "Pušten sam 1953. godine,
nakon osam godina. A radilo se o groznim godinama. Bili su loši prema nama.
Isprva, u moskovskom zatvoru, izgledalo je kao da ne vjeruju da je Hitler mrtav.
Mislili su da je prebačen u Juţnu Ameriku, ili negdje drugdje, uz pomoć
imperijalističkog, kapitalističkog Zapada s kojim smo svi mi bili u savezu. Na-
ravno, danas znamo kako je rusko vodstvo cijelo vrijeme znalo da je mrtav.
Imali su njegove ostatke - no više im se sviĎalo optuţivati Zapad za
simpatiziranje fašizma i tući nas jer nismo mogli dokazati da je mrtav.
Današnjim rječnikom to se zove zlostavljanje. Poslije u radnom logoru bilo je
jako teško. Mnogi su poumirali. Kad sam pušten, bio sam bolestan i mnogo
vremena proboravih u bolnici. Nakon toga radio sam za geodetsko poduzeće i u
slobodno vrijeme školovao se za mjernika. Završio sam školu i oţenio se.
Nismo imali djece, a ţena mi je umrla."
Njegovo je pričanje sadrţavalo malo toga od objašnjena koje je Edith ţeljela, pa
je odlučila biti izravna. Napokon, on je poduzeo prve korake i zato je na njemu
bilo da objasni neke stvari. Od ţivota je sad malo ostalo, pomislila je, da se
skanjuje nad doličnim ponaša-njenxkoje i nije imao tko vidjeti.
"I zašto si došao ovamo?" zapitala je.
Slegnuo je ramenima. "Pri kraju smo naših ţivota, Edith. Moja astma, čini se,
uznapredovala je i zbog nje sve je teţe, a ţelio bih, dok sam u stanju, saznati što
se dogodilo sa svima ostalima koji su bili ondje. Posjetio sam Traudl Junge i
Ottoa Gunschea prije nego su umrli. Neke od nas nisam uspio pronaći prije
smrti. Zar tebe jednostavno ne zanima što se dogodilo sa svima nama?"
"Za mene to nikad nije značilo mi" I njezine vlastite riječi su je iznenadile.
Pripovijedati ponovno na njemačkom bilo je neobično i oslobaĎajuće.
Njegov zamišljeni osmijeh dodatno ju je smetao. Neće on ostati na večeri,
kamoli preko noći. On je bio, i nije, Hans kojega je poznavala. Fizički, činilo se
da biva sve prepoznatljiviji kako se privikavala na njega; nadala se, gotovo
usprkos sebi samoj, da je i s njom isti slučaj. Jer mladi je Hans bio leţeran,
šarmantan, dopadljiv, a nepouzdan i antipatičan samo na kraju. Privlačile su je
njegove plave oči. Bile su plave gotovo kao Fuhrerove, no prisnije i s više duha:
varljive plave oči, ispalo je. Sad bile su bijede i sivije iza krutih naočala s
čeličnim okvirom — izgledao je kao da izgubio je svoju ţelju, ili potrebu, za
šarmom. Ponašanje mu bijaše grublje i manje obazrivo nego nekada. Nije ni
pokušavao biti sućutan, nego je izgledao kao da nadmoćno sve razumije, kao da
 KIKA

je ona bila tek početnica, a on iskusni igrač. Vjerojatno mu neće ni ponuditi da

mu ponovno napuni čajnu šalicu, pomislila je.
"Istina, više nismo mi", rekao je. "Ne sad, niti ikad otada. Bilo je nuţno da ne
postoji mi kako bismo preţivjeli. Ali onda, u bunkeru, bili smo mi. I za cijeli
svijet bili smo oni - bez obzira na naše osjećaje, naše različitosti i slučajnost
koja nas je spojila. A ako te svijet vidi kao grupu, onda je to tako. Ponad svega
gledište svijeta prevladava ma koliko god bilo pogrešno ili pojednostavljeno.
Jedini način da se obnovi nečija individualnost jest sjećanje. A sjećanje, bez
obzira na to koliko bilo pogrešno ili nevjerodostojno, bez obzira Što je toliko
često skovano da bi podrţavalo naše sadašnje preţivljavanje, jedini je put za
odgovor tko smo mi u stvari. Ili prije, jedini način dolaska do odgovora jesmo li
išta." Spustio je svoju šalicu. "Pretpostavljam da je za tebe, Edith, prošlost voda
prošla ispod mosta. Tako bi ti rekla, zar ne?"
"Da."
"Razumljivo. Na taj način velika većina ljudi odrţava svoje ţivote i to je razlog
zašto nitko nema pravo na kritiku. Ţivot je vrijedan ţivljenja, a ako je cijena
nuţni mit ili odbacivanje značajnih dogaĎaja ili razdoblja, neka tako i bude.
Sadašnjost je vaţna jer postaje prošlost, a prošlost je ono što smo mi. Budućnost
je nepoznata, nepredvidljiva i zato bez vrijednosti. No za mene je nemoguće na
prošlost gledati kao ti, vodu što je prošla ispod mosta. Mi smo zbroj naših
prošlosti. Prošlost je jedini način na koji je moguće razumjeti sadašnjost. Zašto
pokušavati razumjeti sadašnjost, moţda ćeš zapitati. Uostalom, milijuni ljudi
ţive bez traţenja odgovora na to tko su oni sami. To moţe biti pametno. Ili,
vjerojatnije, ne radi se o izboru; nisu svjesni svoje nezainteresiranosti i zato nisu
nesretni. Ili barem nisu nesretni glede toga. No ukoliko je čovjek različit, onda
ne moţe biti nezainteresiran za to kako je dospio ovamo, gdje god da to bilo, a
to znači da ga zanima prošlost, ma koliko ta prošlost bila nepovezana,
nepouzdana i nepovratna."
"Postoji jedan roman, engleski roman", rekla je, "čija prva rečenica kaţe:
Prošlost je drugi svijet: ondje se stvari rade drukčije."
"Da, poznat mi je taj roman. Pročitao sam ga jer čuo sam za njegov početak."
Kad je kimnuo, vatra mu je zaplesala u naočalama dajući mu na trenutak izgled
simbolističke slike ili duše u paklu. "Zamišljam da se radnja tog romana dogaĎa
u prekrasnoj staroj kući kao što je ova."
"Mislim, ipak u većoj od ove."
"Prekrasan početak, no poput mnogih čestih citata, lijep je i pogrešan. Ili, ni
ispravan niti pogrešan. Kimamo glavom nekritički prihvaćajući i ne
razmatrajući. U jednu ruku ispravan je: prošlost je drugi svijet, jer su onda i
uvjeti ţivota bili drukčiji. Uvijek je tako. Ali mi nismo, mi nismo bili drukčiji.
Pogrešno je sugerirati da jesmo govoreći kako ljudi ondje stvari rade drukčije.
Rade ih kako bismo i mi u tim okolnostima. Mi smo kao oni. Oni kao mi. To je
razlog zašto ih moţemo razumjeti, ali to moţemo samo u slučaju da znamo
kako su naše vlastite prošlosti nas stvorile. Razumijevanje naših vlastitih
 KIKA

prošlosti bitno je za razumijevanje prošlosti u cijelosti. Zato sam ja, Edith,

toliko zainteresiran za deset zadnjih dana u Fiihrerovu bunkeru."
"Ne vidim kako će ponovno prekapanje po svemu tome reći nam nešto što već
ne znamo o tom vremenu i o tim ljudima. O nama samima."
Napravio je pokret koji nije bio prava gesta — pomaknuo se u naslonjaču i
prekriţio noge, pa pogledao kroz prozore kad je po njima zapljusnuo još jedan
udar kiše. Primijetila je da prozori ponovno puštaju jer voda se skupljala ispod
njih. Pragovi su se zamrljali. To se obično dogaĎalo kad bi nadošle snaţne kiše
s jugozapada i gospoĎa Hoath jednom ih je već očistila. Morat će gospoĎi Hoath
to spomenuti.
"Moţda bi nam mogla reći sve ono što ne znamo", rekao je. "Moţda znamo
dovoljno. No moglo bi nam pomoći da bolje razumijemo. Mi još uvijek ne
razumijemo što mi sami bijasmo ni što smo činili."
"Pa nismo svi isto činili."
Njegove guste bijele obrve hitro mu se pokaţu iznad naočala. "Nismo?"
Vrata se otvore i polako uĎe gospoĎa Hoath s velikim crnim čajnikom. "Upravo
sam završila, madam. Sve je gotovo i, kad ćete biti spremni, samo treba
zagrijati."

Hans ustane kao da se radi o gostu. Edith je tek prestala davati odgovore na
njemačkom. "Hvala, gospodo Hoath. To je jako dobro." "Pomislila sam da bi
moglo zatrebati još čaja," "Hvala."
Hans se nasmiješio gospoĎi Hoath u znak da je i za to kriv. "Vi znate tajnu
dobroga čaja, gospoĎo Hoath." "Hvala, gospodine."
Sjeo je dok je ona paţljivo punila njihov čajnik. "Vidim da je kiša ponovno
probila ispod vrata", rekla je ona Edith. "Bojim se da jest."
"Bit će najbolje da obavijestim Jacka." "Ne trebate ţuriti. Nije jako."
GospoĎa Hoath zatvorila je vrata nakon što je još jednom razmijenila osmjehe s
Hansom. Zasigurno je bila očarana njegovim ponašanjem i time što joj je
zapamtio ime. Edith je primaknula čajnik kaminu. "Bit će ovdje ako ćeš htjeti
još čaja."
"Hvala."
Više nije bila toliko njime uznemirena. Njegova nepokolebljiva ozbiljnost malo
je popravila sliku, bez obzira slagala se ona ili ne s onim što je govorio. "A što
bi ti točno ţelio razumjeti?"
"Bila si s Evom dugo prije bunkera. Ne sjećam se da si mi ikada rekla kako si
dobila posao."
I ovo je takoĎer imalo odjek njezinih prvih susreta s Williamom. "Ţeljela sam
biti plesačica." Sad se nasmijala na tu misao. "Veoma sam se trudila, no moji su
se roditelji tome protivili, posebice moja majka. Govorila je da nikad nije dobro
završila djevojka iz Munchena koja bi otišla u Berlin. Mnogo smo se svaĎali
oko toga. Naravno, nikad ne bih uspjela. Nisam bila dovoljno dobra, samo
 KIKA

onda to još nisam znala. A skoro da me i nije bilo briga, ali bila sam odlučna
suprotstaviti se majci. Imala sam dvije prijateljice koje su otišle u Berlin. Rekle
su da će mi pronaći posao ako im se pridruţim u stanu i pomognem plaćati
najamninu. Tako se i dogodilo. Isprva sam radila kao sluţbenica u
osiguravajućoj tvrtci, a onda bila sam tajnica proizvoĎaču cipela. Nekako sam
mislila da ću, time što sam jednostavno u Berlinu, postati plesačica. Znaš kako
neki mladići znaju potrošiti sve svoje vrijeme i novac u kafićima s mišlju da je
to način da postanu pjesnici ili umjetnici? Moţda i ne znaš. Moţda nisi bio u
takvom društvu. Nasreću, za mene rat je toliko sve promijenio da su se zatvorile
mnoge plesne škole i kazališta, pa onda i nisam imala priliku otkriti da sam
nesposobna za plesačicu.
Evu sam upoznala — Fraulein Braun, Frau Hitler — jer je naša tvornica
posebno za nju izraĎivala cipele. Bila je veoma ozbiljna glede cipela, ozbiljna
glede sve odjeće. Kadikad, kad bi bila u Berlinu, došla bi u naše urede
porazgovarati s vlasnikom i dizajnerom o novim cipelama. Ja sam za sve kuhala
kavu. Naravno, nije me uopće primjećivala, dok se moj poslodavac jednom nije
našalio rekavši kako njegova tvornica najviše voli raditi s bavarskim
djevojkama i otkrio joj otkuda sam. Znala sam tko je ona, no nikad mi je nitko
nije predstavio. Kad je shvatila da sam joj gotovo bila susjeda u Munchenu, da
sam znala gdje je ţivjela, postala je ugodna prema meni i poslije bismo uvijek
razmijenile nekoliko riječi.
Naravno da onda nismo imali pojma tko je zapravo ona. Da je bila ono što je
bila. Nitko to nije znao. Bila je drţavna tajnica, poznato ti je. Njezini računi
glasili su na vladu Reicha. Samo smo pretpostavljali da ondje ima neku vaţnu
ulogu, ili neke vaţne veze u stranci. Nismo postavljali pitanja. Ljudi onda to
nisu činili. Ni u snu

ne bi nam palo na pamet da bila je Fuhrerova metresa, a kamoli da je on ima -

ako ju je doista imao, ali to je neko drugo pitanje koje zanima neke druge ljude.
Mene ne. A da nam je to i palo na pamet, nikad ništa ne bismo rekli. Ljudi to
onda nisu činili. To je bio jedan od mnogih razloga zašto je ta prošlost bila drugi
svijet."
Edith je uzela čajnik pokraj kamina i natočila im pomalo zabavljena svojom
vlastitom razgovorljivošću. Pa sad, ako je ţelio slušati o takvim stvarima, neka
sluša. Mnogi ljudi ne bi kad bi se o tome radilo. Većinu zanima ono što se tiče
njihove prošlosti, a ne što će netko drugi pričati o sebi. Tako je gotovo u
svakome razgovoru: dok vam netko nešto priča vi obično ne moţete pričekati da
ovaj napravi pauzu zbog onoga što mu ţelite reći. Trebate samo malo
prisluškivati razgovore drugih ljudi da to čujete. Zato su razgovori rijetko
dosljedni: ljudi obznanjuju više nego što odgovaraju. MeĎutim, bude li Hans
postao mučan ili previše dosadan, ona je znala da ima pitanja koja će ga
zaustaviti. I on je toga bio svjestan.
 KIKA

Pruţila mu je čaj. "Onda mi je jednoga dana prišao moj šef i rekao: "Fraulien
Braun voljela bi da radite za nju. Ţeli da doĎete na razgovor. Ovdje je adresa."
Kad sam ga upitala što ona radi i što ţeli da ja radim, samo je slegnuo
ramenima. Izgledao je tuţan zbog činjenice da bi mogla otići, no ponašao se kao
da to bijaše neizbjeţno. Bio je drag čovjek, ali ja sam bila sretna što odlazim, jer
posao je bio doista dosadan i ţeljela sam ga promijeniti. Htjela sam promijeniti
cijeli svoj ţivot. Ništa mi se nije dugo radilo. A Fraulein Braun bila je jako
zgodna, uvijek prekrasno odjevena, naočigled bogata i s dobrim vezama. Sve
glede nje izgledalo je glamurozno i osjećala sam se polaskana što je odabrala
baš mene, bez obzira za što. U stvari, mislim da uopće nije bilo vaţno za što,
samo da uspijem, i nisam ništa dalje ispitivala. Jedina stvar koja me brinula bila
je adresa: ţivjela je, naravno, u Berghofu, ali ja onda to nisam znala. Sve što
sam znala bilo je da moram proći sav taj put do Austrije, do planinskoga sela u
blizini Salzburga za čije ime, Berchtesgarden, nikad nisam čula. S adresom
dobila sam ţeljezničke karte pa nisam trebala ništa plaćati, i to je bilo sasvim u
redu. TakoĎer, put me vodio kroz Munchen, gdje sam mogla stati i vidjeti svoju
obitelj, koja je tada bila i više nego dobro. Premda sam otišla u Berlin protiv
njihove volje i ustrajala u svojemu naumu, svakako da su mi jako nedostajali.
Mislim da bih bila otišla na razgovor čak i da nisam htjela taj posao, a samo radi
prilike da provedem noć u Miinchenu.
Vlakovi su onda vozili, ali bilo je mnogo kašnjenja zbog bombardiranja. Kad
sam došla u Munchen, bila sam šokirana. Pretrpio je velika razaranja, bilo je
mnogo beskućnika, ljudi koji su sve izgubili. Ne samo da su nestale kuće i
zgrade nego su i cijele ulice bile sravnjene sa zemljom, a sve to proţimao je
grozan smrad paljevine, prašine i kanalizacije. Naravno da sam nešto od toga
vidjela i u Berlinu, kasnije čak i gore, no u tome dijelu rata Berlin je bio bolje
branjen i, u svakom slučaju, bio je veći. Nasreću, stan moje obitelji još je bio
čitav, a oni svi dobro. Ostala sam jednu noć, što ih je iznenadilo, a posebice ih
je iznenadila hrana koju sam donijela. Gladovali su, premda ne kao kasnije.
Ulica tvoje obitelji takoĎer je još bila čitava, a tvoja sestra..."
Oklijevala je pribojavajući se da to nije trebala spominjati, no njegove oči nisu
reagirale. Nastavio je zuriti u nju izraza kao da je obavještajni ispitivač ili kao
psihijatar koji sluša ispovijed o simptomima. Htjela ga je pitati je li otkrio grob
malene Grete, ali mislila je da će biti bolje da ga ne postavi. Vjerojatno se radilo
o masovnoj grobnici.
Hitler nikad ništa od toga nije vidio", nastavila je. "Nikad nije posjetio
bombardirana područja, kao što su to činili engleski kralj i kraljica ili Churchill.
Putovao je od stoţera do stoţera u svojem specijalnom vlaku, obično noću i
uvijek sa spuštenim sjenilima, čak i za dana. Nikad nije volio svjetlo. Govorio je
da šteti njegovim plavim očima. Pa kad je morao na sunce, uvijek bi nosio šešir,
posebice u Berghofu gdje je bilo i previše snijega da ga zasljepljuje. Ali ionako
je rijetko odlazio na sunce. Mislim da se nije radilo sam o očima. Uvijek je
izbjegavao svjetlo."
 KIKA

"Ţeliš li reći da se radilo o fizičkoj manifestaciji duševnoga stanja?"

"Moţda i tako moţeš na to gledati. Na stanici me je dočekao crni automobil s
dva SS-ova čovjeka. Nikad prije u ţivotu nisam doţivjela tako nešto. Prepala
sam se. Izgledalo mi je kao da sam uhićena. Dugo smo se vozili, onda smo
skrenuli na planinsku cestu za Berghof, a oni su razgovarali kao da su sami u
potpunosti me ignorirajući. Nisam imala pojma što misle tko sam ja. Kasnije
sam shvatila kako su mislili da sam najvjerojatnije jedna od prostitutki koje su
se povremeno naručivale za kuću SS-ovaca i straţare. TakoĎer i za časnike,
koliko sam ja znala. Ako su i mislili tako, mogli su biti prisniji. Samo sam
postala još nervoznija.
Kad smo došli u Berghof, nisam ondje imala što za vidjeti. Sve je bilo u magli i
oblaku i bilo mi je jako zima unatoč tome što nije bila zima. Parkirali su se i
pokazali mi one veoma široke stube koje su po stijeni vodile na terasu. Čula
sam: 'Gore, Fraulein! Nije bila riječ o običnim stubama - čovjek ih je morao
zapamtiti - nego o velikim, širokim deset metara i nisam mogla vidjeti gdje
završavaju, jer zavijale su iza stijene i gubile se u izmaglici. Svi su ih katkad
mogli vidjeti na filmskim vijestima u kinima kad bi Fuhrer primao vaţne
inozemne goste. Fuhrer bi uvijek bio viši od gostiju, sjećaš se?"
Kimnuo je glavom. Nije ovako pričala ni u prvim danima braka, moţda ni onda.
Osjećala je da udovoljava sebi, bez obzira na svojega gosta. Ali on je to izvukao
iz nje, došao je ovamo, pitao je. E pa onda je dobio i više nego je traţio - i
vjerojatno je bilo previše. MeĎutim, ukoliko je ţelio, mogao ju je zaustaviti.
Oboje su bili previše stari da misle o uvredama.
"Stube su takoĎer bile toliko strme i na toliko nezgodnom mjestu da bi svatko,
tko bi se njima penjao, ostao bez zraka kad bi gore stigao i na taj način našao se
u lošijem poloţaju od svojega domaćina. I meni se to dogodilo, a još sam k
tome nosila i prtljagu. No gore me nitko nije pozdravio, doista nitko. Stajala
sam na vrhu hvatajući zrak, gledajući i osluškujući. Sa strane nalazila se terasa,
veliki prozor i velika kuća, no nikoga nisam vidjela i ništa čula, osim nabijanja
vlastitoga srca. Samo sam vidjela pogled. Oblak je završavao ispod nekoliko
zadnjih stepenica i ja sam stajala iznad njega — velikog bijelog mora koje je
dolje pokrivalo svijet. Samo su iz njega poput otoka stršili vrhovi planina.
Najviši bio je vrhunac Unterberg. Po njima bilo je snijega, kao i u blizini, pokraj
kuće i iznad nje. Veliki prozor ogromne sale što se koristila kao dnevni boravak,
prisjećam se, bio je najveći prozor koji sam ikad vidjela. Blago se bljeskao na
svjetlu koje odbijalo se od snijega i oblaka. Sve bijaše veoma mirno, tiho i
pusto.
Trebala sam više uţivati, da sam onda znala da mogu ostati sama neko vrijeme i
istraţiti mjesto u miru. No osjećala sam da moram nekoga obavijestiti o svojoj
prisutnosti. Bila sam prestravljena mišlju da bih mogla naletjeti na Fuhrera
samog, a to bi otkrilo grozan nesporazum, da Eva neće biti ovdje, ili da me više
ne ţeli, a onda bih se bez mogućnosti isprike našla u Fuhrerovoj privatnoj kući.
 KIKA

Poţeljela sam da se radi o kući duhova. U tome trenutku više sam ţeljela bilo
koji broj duhova nego ljude.
Nakon što povratih zrak, uzela sam ponovno svoj kovčeg i prošla kroz vrata
pokraj čuvenog prozora. Naumila sam viknuti, no ipak odlučila sam da neću.
Nisam imala glasa. Stajala sam u toj ogromnoj prostoriji nasuprot velikog sata
ukrašena brončanim orlom. Nalazio se ondje i široki ormar za posude, veliki
kamin, ogromni stolci, veliki dugački stol te dva velika platna s golim ţenama.
Na ulazu nalazile su se kukice na zidu, a o jednu bijaše obješen šešir i kaput.
Hitlerovi, otkrila sam kasnije. I dalje ondje nije bilo nikoga. Osjećala sam se
kao da ću zaplakati, ili jednostavno pobjeći.
S drugog kraja sobe pojavio se čovjek. Bio je jako nizak i nosio je crne hlače,
bijelu košulju, crnu kravatu te dvorednu sivu vojnu surku. Bila je to jednostavna
surka bez zlatnih gajtana kakve su nosili stariji članovi partije ili vojni oficiri.
Na njoj su bili samo srebrni gumbi i zlatni stranački bedţ s lijeve strane,
svastika oko ruke i ţeljezni kriţ s crnim ranjeničkim uresom. Kad me vidio
nasmijao se je, veoma blago, i pitao: "Što je, dijete? Izgubili ste se? Traţite li
nekoga?"
Edith je gurnula čaj. Neočekivano je uţivala, no kad je progutala njezin tanki
vrat podsjeti je na njegovo neprivlačno pomicanje. Ne, nije se zato trebalo
poţaliti Hansu - vrijeme za to odavno je prošlo - no otkako se prilikom jedne
svečane večere vidjela u ogledalu kad guta, postala je svjesna neobičnih pokreta
jednjaka, činjenice koja se sad činila samo njezinom.
"Sjećaš se kako u Bibliji", nastavila je, "uskrsli Isus u vrtu govori Mariji, a ona
ga ne prepoznaje dok joj ne kaţe njezino ime? Rekao je: 'Marijo', i ona je
odmah znala o kome je riječ. Tako je za mene bilo s Fuhrerom. Nezgodna
usporedba, znam, i bilo je zbilja nevjerojatno da nisam odmah prepoznala
najslavnije lice u Njemačkoj, u Europi, svijetu. Kao što znaš, on nije bio od onih
slavnih ljudi koji drukčije izgledaju na filmovima i fotografijama nego kad ih
čovjek sretne uţivo. Na filmovima vidimo kakav je bio. Osim da je njegovo
prisno ponašanje, njegovo ponašanje u svakodnevnom ţivotu, bilo veoma
drukčije od onoga u javnosti, kad bi drţao govore i bombastično vikao. Taj
blagi glas, ta usredotočenost na vas i ta formalna galantnost, bez obzira koliko ti
to smatrao izvještačenim, sve je to urodilo sličnom reakcijom. I baš je ta,
njegova nepoznata strana, za mene bila odlučujuća da ga prepoznam. Neobično.
Nikad to nisam shvatila."
"Ta riječ u vrtu - Marijo - ta jednostavna riječ, kad god je pročitam, ima moć da
me rasplače", reče Hans.
"A koliko često čitaš Bibliju, Hans?"
"Otprilike jednom u dvadeset i sedam godina."
"Naravno, bilo mi je strašno neugodno kad sam shvatila i nisam znala što reći.
Zapravo, mislim da sam krenula reći Fraulein Braun kad je u tome času ušla
Eva i spasila me. I to je bilo neobično, jer ona nije bila ţena koja bi normalno
ulazila ili izlazila iz prostorija. Bila je mnogo diskretnija, premda ne i skromna.
 KIKA

Ţeljela je ugoditi, općenito muškarcima, Fuhreru uvijek - a činila je to

osjećajući što ljudi ţele postajući onda takva, ne izazivajući ih i ne namećući se,
nego bi bila veoma ljubazna i to prije svega svojom briţnošću. Paţljivost je
najzavodljivija kvaliteta, ne misliš li i ti tako? Toliko je laskava."
"Meni nije bila privlačna", rekao je. "Dobro, bila je lijepa, istina, i dobro se
odijevala, brinula se o sebi, ali nikad me nije privlačila. Bila je glupa. Uvijek su
me privlačile inteligentne ţene."
Edith je trenutak šutjela da vidi hoće li njezina zadnja izjava izazvati u njemu
neko samopropitkivanje, ali nije. "Ako je Eva i bila glupa, onda je to bila samo
na najmanje vaţnom području, onom škole", nastavila je. "Bila je pronicava i
odlučna. Znala je kad treba i ne treba govoriti. Pogotovo ovo drugo. Ona je bila
jedina ţena koja je dobila i zadrţala Hitlerovu ljubav, osim moţda Geli, njezine
sestrične koja se ubila. I Eva je svih tih godina imala konkurenciju, no uvijek bi
je otpilila. Mora da je bila ljubomorna, no nikad to nije pokazivala i ne
pokazivanje raĎalo je plodom. Prijaznost je raĎala plodom. Ali naravno da nije
bila prijazna samo prema njemu.
"Naravno da nije."
Ona je namjeravala nastaviti, no iznenadio ju je. "Moţemo li prošetati tvojim
vrtom prije nego se smrači."

ČETIRI

Gotovo da se smračilo kad su za njega pronaĎene čizme Wellington. Nije se

radilo o starim Williamovim čizmama - davno je umro - nego onima što bi ih
koristio Michael kad bi navratio. Na straţnji travnjak izvela ga je kroz praonicu
posuda. Kiša je prestala, a brzi mračni oblaci su se lomili po rubovima
pokazujući sivoplavo nebo na zapadnome horizontu. Puhao je uporan povjetarac
a travnjak - koji je već trebao biti pokošen - bio je pun vode. Stoka onkraj ţivice
podigla je glave prema dvoje ljudi koji su se polako kretali, a onda se vrate
svojoj travi.
Hans se osvrnuo natrag prema kući. "Neobičnog je oblika. Zašto je tako
izgraĎena?"
"Samo je jedna trećina ostala. Ostatak smo bili prisiljeni srušiti nakon rata.
Imala je plesnu salu i veliku kuhinju, što je skroz istru-nulo, a nismo imali
novca za popravak. Nismo sebi mogli priuštiti da je namjestimo ni da
odrţavamo čistoću ni da ništa ne diramo. Očito ju je zahvatilo truljenje, koje je
pogoršala bespilotna letjelica V-l, jedno od prvih oruţja iznenaĎenja. Sjećaš se
da je on pričao o njima?"
"Sve njegove nade bazirale su se na tome?"
"Pala je blizu, u šibik, i ljudi kaţu da je eksplozija bila takva da je odnijela krov
- vlaga je sve uništila." "Je li tko poginuo?" "Nije."
"To je bila sreća."
 KIKA

"Ovdje su gotovo svi imali sreće, sreće što su ovdje." "Pa imali smo je i mi, u
usporedbi s onim što se dogodilo mnogima."
Nije bilo neugodno s njim šetati. Nije zahtijevao paţnju nego se zainteresirao za
ono što je oko njega — ne samo za kuću, nego i park, oronule štale, stari
golubinjak, bukvu ljubičasta lišća. Pao je pravi mrak kad su se vratili, vjetar je
oslabio i ponovno padala je kiša svojim krupnim prodornim kapima. Usprkos
kiši, on je Micha-elove čizme Wellington skinuo vani pod svjetlom što je
dolazilo iz praonice posuĎa. Teško je disao.
"Pokisnut ćeš", rekla je. "DoĎi unutra."
"Evo, gotov sam. Sad mi za sve treba više vremena. Vjetar mi je pogoršao
astmu. Ili anginu. Nikad se ne mogu sjetiti što imam. Oboje mi oduzima dah."
"Stavit ćeš sako pokraj štednjaka. Skroz je mokar."
Spominjanje štednjaka podsjeti je na večeru. Shvatila je kako sad
podrazumijeva da će ostati, no nije ništa govorila.
On se smiješio dok je skidao sako. "Skroz je mokar. Postala si veća Engleskinja
od pravih Engleskinja."
"Katkad i sama mislim da sam u tome bolja nego one. Ja to vidim, one ne."
Pridrţavao se za zid praonice posuĎa dok je obuvao cipele. "Ovo je valjda prvi
put da smo zajedno šetali, Edith."

Nije bilo tako, ali prešutjela je. Jednom su zajedno šetali u Berg-hofu kad je on
ondje kratko bio kao Fuhrerov čuvar. Onda su se bili ponovno susreli, po prvi
put nakon škole. Veoma ju je zbunio, kao da su bili prisniji prijatelji nego što su
u stvari bili. Godilo joj je to, jer osjećala se usamljeno, stalno nelagodno,
nesigurna u sebe i svoje duţnosti i svaka je poveznica s domom bila dragocjena.
Okupirao je njezinu paţnju, kad bi vrijeme i mogućnosti dopuštale, i to joj je
onda nešto značilo, moţda i više nego je trebalo. Dan nakon što su prepoznali
jedno drugo, otišli su zajedno u šetnju pješačkom stazom do čajne kućice. Onda
su šetali i Berlinom, u vladinu vrtu kad se bombardiranje prorijedilo.
Ali šetnje kojih se najbolje sjećala nisu bile one s Hansom, već sjajne planinske
šetnje u Berghofu, uzbudljive i zabavne, bez obzira radilo se o magli, snijegu ili
zasljepljujućem suncu. Riječ je bila o šetnjama s Evom i njezinom sestrom,
Gretl, obično kad bi Eva uvjerila Fuhrera da prošeta sa svojim gostima - uvijek
je u Berghofu bilo gostiju - tom kratkom stazom do čajne kućice na
poslijepodnevni čaj. Ondje, nakon što bi neko vrijem pričao, uvijek bi zaspao.
Za razliku od šetnji s Evom, te šetnje s Hitlerom činile su se spore i dosadno
duge. Nije volio šetati i išao bi samo, mislila je Edith, jer to bio je način da bez
ţrtvovanja ičega ugodi Evi. Njegovo noćno bdijenje značilo je da su kasna
poslijepodneva za njega bila mrtvo vrijeme; kasno je ustajao, ručao, onda
obavljao uobičajene poslove kojim su ga neprestano opskrbljivali tajnice i
pomoćnici. Najvaţniji poslovi dana - sjednice s generalima ili visokim duţno-
snicima stranke - počinjali bi u ranu večer i često bi potrajali nekoliko sati.
Gosti su prije večere bili primorani na razgovor ili, ako su imali sreće, na
 KIKA

gledanje filma u privatnome kinu dok Hitler ne bi bio spreman. Večera bi

završila u sitne sate, a tijekom razgovora koji je slijedio on bi razloţio svoje
poglede, pa dopustio Evi neka ga natjera u krevet, dok bi gosti u svojim
stolcima i na kaučima izgledali poput leševa. A kauči su bili toliko udaljeni
jedni od drugih u toj velikoj dvorani da čak i kad čovjek nije bio iscrpljen,
odrţavanje razgovora bilo je poput dodavanja lopte jedan drugome. Za supruge
je bilo još gore, jer uvijek su bile na raspolaganju, uvijek pod pritiskom. Frau
Bormann, za koju se činilo kako je neprestano trudna, usprkos tome što je
Bormann svoju ljubavnicu doveo u njihov zajednički dom, bila je kao i uvijek
siva i izmorena, jedva sposobna za govor. Hitler se ponašao, kasnije mislila je
Edith ,kao da je svijet samo njega čekao i nikad se nije obazirao na druge. Ali to
je bila vrsta misli koju je čovjek mogao imati samo u slučaju da ne bude pokraj
njega; njegova nazočnost nekako je potiskivala sve razlike, sva pitanja, sve
neovisne misli, sve prirodne osjećaje.
Čajanke su bile grozne gotovo kao i kasne noći. Prvo sve one pripreme - bi li
uzeo šešir, ili tamne sunčane naočale, hoće li kišiti, je li previše vruće ili hladno,
koji posao još mora obaviti? Sve to nije ništa značilo, shvatila je kasnije Edith;
jednostavno je bila riječ o načinu privlačenja paţnje na sebe i pokazivanja da
veliki čovjek moţe biti udomaćen i običan. Vjerojatno je takoĎer mislio kako je
šetnja nakon ručka u planinsku čajnu kućicu neponovljivih pogleda stvar koju
općenito čine bogati i društveno nadmoćni ljudi. Gotovo su svi vodeći ljudi
partije tako mislili, jer većina ih je bila skromna ili neugledna porijekla, a
Fuhrer više od ikoga. Bilo je neobično koliko su ţeljeli biti kao oni koje su
izgurali.
I tako bi svi krenuli u šetnju, raštrkano mnoštvo puzalo bi vijugavom šumskom
stazom koju su napravili, odrţavali i neprestano čistili od snijega... da, tko je to
radio? Do sad nikad na to nije pomislila. Bormann, sigurno, jer on je sve
organizirao, ali na terenu vjerojatno ljudi iz SS-a ili straţari ili, što je
najvjerojatnije, čete radnika zatvorenika ili radnika robova. Išli bi i psi -
Hitlerov njemački ovčar Blondi i Evini terijeri Negus i Stasi. Hitler je terijere
nazivao ţivim četkama. Barem su oni uţivali u šetnji.
U čajnoj kućici bio bi im posluţen čaj s keksima. Fuhrer bi se prepustio
keksima, ali Eva je uvijek pazila na svoju vitku liniju i tek je malo grickala da
mu pravi društvo. Zatim, kad bi svi sjeli u svoje naslonjače, nastavio bi se
razgovor tijekom kojega bi Fuhrer zaspao. U stvari, nije bila riječ o razgovoru u
normalnom smislu, jer to je pokraj Fuhrera bilo nemoguće. Njegovo je
razumijevanje razgovora bilo takvo da je on morao biti glavni u svakoj temi -
arhitekturi, povijesti, umjetnosti, ulozi ţena - a na njegovoj je publici ostalo da
se sloţi i sve stavi na znanje. Nikad se nije razgovaralo o partijskim pitanjima,
ili vojnim, o politici, ozbiljnim stvarima. Te su teme bile za naredbe, ne
diskusije i, u svakom slučaju, samo za muškarce.
I onda bi zaspao - jedan je razlog bez sumnje bio taj što nije mogao spavati noću
- a Eva bi, sjedeći pokraj njega smiono pokušavala odrţavati općenitu raspravu
 KIKA

glasom malo glasnijim od šaptanja. To nije izgledalo kao dodavanje lopte jedan
drugome nego kao lagano udaranje balona. Svima to bijaše naporno i, kad ju je
bolje upoznala, za vrijeme takvih epizoda Edith ju je ţalila. Ona je i dalje
pričala širom otvorenih očiju te ohrabrujućim osmijehom za svakoga tko bi
balon ponovno gurnuo u zrak. Istina, igrala je ulogu koju je htjela, metresa kuće,
Fuhrerova druţica, uloga koju se uporno trudila doseći i nikad je ne prestajući
braniti. Istina je takoĎer da je od svega ostalog sklanjala pogled: zla u kojem je
ţivjela i patnji onkraj njezinih vrata koju je jednostavno ignorirala. Ali ona je
svoju partituru svirala i dalje, svirala ju je do kraja. Bila je to pogrešna i sebična
uloga, ali izvanredna. Ona odabrala je ulogu i uloga odabrala je nju. Ukoliko je
nešto ţeljela, uvijek se je morala davati, i tako do nevjerojatnih razina, svojom
nepokolebljivom hrabrošću i pogrešnim načelima, što mnoge ţene prirodno čine
nevidljivim cijeloga ţivota. Kako bi bilo da je imala djece, katkad se pitala
Edith. No i ovo, kao i sva druga pitanja, pojavilo se mnogo kasnije.
Fuhrer nije bio jedini koji je zaspao tijekom čajanke. Sljedeći je mjesečar bio
doktor Morel, njegov gojazni i nesposobni osobni liječnik što ga je hranio
tabletama u takvim količinama da su mogle ubiti konja. Kad je zaspao, oči su
mu se nekako zatvorile odozdo prema gore čineći ga u snu odbojnijim čak nego
u budnom stanju. "Ako Englezi imaju tajnoga agenta u Fuhrerovu krugu", znala
je reći Eva, "onda je to doktor Morel. Truje ga tabletama." I hrkao je. MeĎutim,
Morela je štitio Bormann.
Kad bi se Hitler probudio, nastavio bi razgovor kao da je bio nesvjestan svojega
sna. Morel, s druge strane, doista nekoliko sekundi nije imao pojma gdje se
nalazi; sjedio bi trepćući i gledajući oko sebe kao da nikoga ne poznaje i ništa
ne razumije.
Leţeran razgovor odvijao se i tijekom povratka u kuću, osim ukoliko bi Eva
odlučila da se neće vratiti, nego će s psima još malo prošetati. Naravno da je o
tome prvo trebalo razgovarati s Hitlerom - hoće li se vrijeme promijeniti, kamo
će ići, mora biti oprezna, ne smije kasniti, i tako dalje. Činilo se da mu je bilo
ugodno pokazivati ili dijeliti zabrinutost oko takvih stvari, jer da je doista brinuo
glede njezine šetnje, onda bi je jednostavno zabranio. Ako bi Edith imala sreće,
Eva bi joj predloţila neka joj se pridruţi.

Često je s njima bila i njezina sestra Gretl, punašna, jednostavna, razgovorljiva,

nesigurna u sebe, podloţna Evi i uvijek sretna kad bi se mogla pridruţiti.
Hodale bi ţustro - Eva bijaše sportašica po prirodi i uvijek je odrţavala formu -
a psi bi ispred njih trčali meĎu jelama. Bilo je manje zamarajuće hodati ţustro
nego se polako vući Hitlerovim korakom i sasvim je očito kako olakšanje u srcu
ne treba spominjati. Premda njegova nazočnost nikad nije mogla potisnuti
planinski ambijent, bijele vrhunce i plava jezera, prošarano zelenilo trave i
drveća, u Hitlerovoj je odsutnosti bio mnogo ţivopisniji. Razgovarale bi o
svemu i svačemu — Edith se sad nije mogla prisjetiti nijedne teme, no onda sve
se činilo uzbudljivim — i Gretl bi onda prva ostajala bez zraka. Ako bi se Edith
 KIKA

ţeljela prisjetiti Eve po onome najboljem, onda su to bile te planinske šetnje

koje su joj se urezale u pamćenje.
Ponovno je pomislila na onaj dan kad ju je Eva pozdravila dok je ondje stajala,
nijema i zgroţena, pred Fuhrerom u velikoj sali. Eva je nosila svijetlozelenu
bluzu, bijelu suknju i bijele cipele. Bila je svjeţa, lijepa i nasmijana. Presvlačila
se četiri ili pet puta na dan, otkrit će Edith.
"Mene traţi", rekla je Eva Fuhreru, "a ja naţalost nisam znala da je ovdje."
Pruţila je ruku. "Oh, jadnice, prošli ste sav ovaj put, a nema nikoga da vas
pozdravi. Sigurno ste gladni i iscrpljeni. Ostavite svoj kovčeg i doĎite sa mnom.
To nije način da započnete novi ţivot."
I tako je Edith dobila posao, čak i bez pitanja ţeli li ga i bez pravih spoznaja
kakav će biti.

PET

"Moţda si u pravu, moţda je to bila naša prva šetnja", rekla je kad je Hansov
sako stavila pokraj štednjaka. Nije ga htjela podsjećati na ranije šetnje. Mogao
bi pomisliti da dijeli njegovu sklonost uspomenama.
"Nitko od nas nije mogao zamisliti šetnju na takvome mjestu kad smo se
pokušali izvući iz Berlina", rekao je. "U ono vrijeme čak nismo mogli znati
hoćemo li biti ţivi sat kasnije, kamoli sve ove godine."
"Jedan sat nakon čega, Hans?" imala ga je potrebu zapitati. Umjesto toga rekla
je: "Hoćeš li ostati na večeri?"
On podigne svoje čekinjave obrve i nabora čelo. Evo ga ponovno, prisjetila se te
njegove karakteristike, premda mu obrve onda nisu bile tako guste. Bilo je to
poput bljeska obiteljske sličnosti u brata. "Radi li se o pozivu, Edith, onda ga s
radošću prihvaćam."
"Bit će veoma jednostavna. Pastirska pita koju je spremila gospoda Hoath. Ja ću
je staviti u pećnicu da se zagrije."
"Siguran sam da će biti izvrsna. Nikad nisam jeo pastirsku pitu.
Osjetila je napadaj krivnje što nije pripremila više da iskaţe gostoljubivost.
"Hans, riječ je pastirskoj piti i to pastirskoj piti gospode Hoath. Okusit ćeš
najbolje."

Vratili su se u dnevnu sobu gdje je on pio viski, a ona liker. Dodao je drva na
vatru dok je ona točila piće.
"Trebao sam ti donijeti poklon, barem bocu nečega", rekao je. "Nisi mogao
znati da ćeš ostati na večeri." "To nije vaţno, ili ne bi trebalo biti."
Povukla je zastor osluškujući pada li kiša, no ništa nije čula. Voljela je mnoge
zvukove kiše: s prozora, s krovova, lišća. Slušajući ih bez misli osjećala bi se
toplo i sigurno. U porušenoj tvornici gdje je upoznala Williama bila je
zaključana - isprva zaključana, a kasnije je to jednostavno bio smještaj - u
hangaru sa ţeljeznim krovom. Noću je bilo hladno, usprkos ljetnim danima, ali
 KIKA

imala je pravi krevet s pravim pokrivačem i, na njezinu veliku radost, s

plahtama. I to je bilo njezino, samo njezino. Prvi put u nekoliko mjeseci imala je
svoju sobu, makar se radilo i o zatvoru sa rešetkama na prozorima, propalom,
neravnom betonskom podu i bravama na vratima. Nekoliko noći kiša je snaţno
lupala po krovu i ona se, takoĎer prvi put u nekoliko mjeseci, osjeti sigurnom.
Bilo je mnogo stvari zbog kojih valjalo je biti zabrinut, naravno, no osjećati se
sigurno bilo je nevjerojatno. Sve ostale stvari taj je osjećaj činio
podnošljivijima.
Ona i Hans sa svojim pićima sjeli su gdje i prije, ona na kauču pokraj vatre, on
nasuprot u naslonjaču. "Usprkos svemu, trebao sam nešto donijeti", nastavio je.
"Ţao mi je što nisam. Ako sad ima smisla ţaliti. Misliš li da ikad ima?"
"Moţda, ukoliko bih se ja osjećala oţalošćeno zato što nisi ništa donio, a nisam,
a onda me ti utješiš svojim izraţavanjem ţaljenja, za što sad nema potrebe -
moţda bi u tom slučaju bilo korisno izraziti ga, imalo to ili ne kakvo značenje.
Tu bi se mogao pronaći smisao."
"Ali što čovjek čini kad mu je zbog nečega ţao? Izraţava svoju tugu glede
onoga što je napravio. MeĎutim, moţe li Čovjek zbilja ţaliti za nečim što je
učinio od srca, vjerujući onda da bilo je ispravno? Ili čak ako napravi nešto iz
srca osjećajući da je pogrešno? Čovjek moţe poţaliti što nije imalo učinka ili su
se dogodile posljedice koje nije predvidio, ili je jednostavno kasnije za njih
saznao, ali to nije pravo ţaljenje. Pravo ţaljenje, koje svakako mora uključivati
kajanje, jest prosudba sadašnjeg čovjeka u odnosu na onoga prošloga. No taj
prošli - koji je činio stvari - napravio bi ih ponovno u istim okolnostima.
Sadašnji je sposoban ţaliti, jer sad više toga vidi ili vidi drukčije. Sadašnjost,
koju čovjek mijenja, drukčija je, pa zato i ţaljenje koje izraţava ne moţe biti
cjelovito, budući da onaj koji ţali nije više onaj koji je djelovao. Ili, on je taj
koji je djelovao, plus onaj koji sad opaţa."
Popio je još viskija i naslonio glavu gledajući u strop. Činilo se da uţiva. Je li
razlog da je ponovno potraţi nakon svih tih godina bio prepuštanje svojim
uţicima drţanja govora i podučavanja? Je li isto činio sa svima ostalima koje je
našao? Ako je to bio slučaj samo s njom, je li to onda bio samo uvod u cjelovitu
ispovijed i ispriku; ili puko izvoĎenje samoopravdanja?
Ponovno ju je pogledao. "Pogledajmo sad tog čovjeka kojega smo svi mi zvali
Fuhrer, i nikad nikako drukčije. Da je preţivio ili da se vrati od mrtvih pa kaţe:
'Ja, Adolf Hitler, duboko i iskreno ţalim za sve što sam učinio i svu patnju koju
sam prouzročio', bismo li mu vjerovali. Ne. Djelomično stoga što bismo rekli
kako je sebe uvjerio da je ţaljenje pogodan stav, baš kao što je dotad sebe
uvjeravao da je proširenje osvajanjima i genocidom ispravan postupak. Imao je
beskrajnu sposobnost da se samozavarava, rekli bismo mi, vjerujući da je ono
što je rekao, kad je rekao, istina koja se njemu činila samorazumljivom, jer je on
bio taj koji ju izgovorio.
Ali to nije jedini razlog zašto mu ne bismo vjerovali. Mi bismo i osjećali, bez
obzira koliko on bio iskren, da se nijedno ljudsko biće ne moţe pokajati za
 KIKA

tolike patnje koje je namjerno prouzročilo. Izjava: 'Za sve sam ja kriv, ţao mi
je', bila bi komična, smiješno nedovoljna. Općeniti koncept ţaljenja slama se
kad ga pokušamo primijeniti na nekoga tko je skovao takvu namjernu i
glomaznu pogrešku. Kršćanska doktrina pokajanja - ispovijed, pokora, pomirba,
odrješenje - moţda moţe vaţiti za tebe i mene. Ali za njega? Kakvu bi pokoru
on dobio, kako bi se on pomirio s Bogom? Tko bi u Boţje ime mogao Hitleru
dati odrješenje grijeha. Samo Bog sam, rekao bi vjernik. Ali moraš onda biti
zbilja pravi vjernik da bi prihvatio kako će Bog to zbilja napraviti.
Ne. Hitler koji ţali nije i ne moţe biti Hitler koji je napravio to što je napravio.
Takav zlotvor, takvog kalibra, ne moţe osjećati istinsko ţaljenje, osim ako se iz
temelja nije toliko promijenio da više i nije ista osoba. Njegovo srce nije bilo
sposobno za ţaljenje. Adolf Hitler nije mogao ţaliti glede onoga što je napravio
Adolf Hitler. Da je mogao, ne bi bio Adolf Hitler."
Njegove su riječi tekle oko nje poput mlake vode - ni dovoljno tople da
isprovociraju, niti toliko hladne da bi je se izbjeglo. Što se nje ticalo, sve je to
bilo besmisleno. MeĎutim, nedovršene igre riječi, čije je zaključke mogla staviti
na znanje da je htjela, ulazile su i izlazile iz njezine glave. Je li Hitler ţalio što
se Geli ubila, polusestrična koja je s njim ţivjela i zasigurno s njim dijelila
krevet, ili što drugo gdje je on vodio ljubav, a koja se ubila u njegovom
minhenskom stanu s njegovim pištoljem, jer ga je voljela i ţudjela za njim?
Njegove zadnje riječi uplakanoj djevojci bile su gromke: "Po zadnji put, ne!"
Pobrinuo se da ne bude istrage. No njezinu je sobu ostavio točno kakvom je bila
kad ju je napustila, zaključanu, i u nju čak ni Eva, njezina nasljednica, nije
imala pristup. Njezin je portret i dalje visio u Berghofu. Naravno da bi rekao da
ţali zbog njezine smrti, ali bi li ţalio što ju je toliko slomio da se ubila, što ju je
istovremeno iskorištavao i odbijao? Jedini test za takvo ţaljenje išao bi u smjeru
toga je li se on promijenio. Ali promjena za Hitlera - čak i za toga budućega
Hitlera - bila je nemoguća, on bi to dokazao. Biti Hitler značilo je snaţno i kruto
biti svoj.
Gelina nasljednica, mlada kao i ona, takoĎer je bila često nemilice
zanemarivana. I ona se je jednom upucala zbog ljubavi i ţudnje za njim, ali
neuspješno. Kasnije je rečeno da se dogodila nesreća kad je čistila njegov
pištolj. Ma da, baš je to bilo ono što je mlada djevojka poput Eve doma radila u
samotnim večerima. Nije izgledalo dobro za častohlepnoga Hitlera da ga
progoni glas čovjeka zbog kojega se ţene ubijaju.
Ali Edith ništa od toga nije rekla Hansu zadovoljavajući se time da ga ostavi
njegovim uopćavanjima u kojima je očito uţivao. Uopćavanja su bila jedna
stvar, dok su osobni postupci, stvarne izdaje, ono što čovjek učini u jednom
trenutku na točno odreĎenom mjestu, bili nešto sasvim drugo. Ako mu je kroz
pripovijedanje uopćavanjem bilo lakše doći do vlastite izdaje, to bolje. Ako, u
drugu ruku, to bijaše način da ne doĎe do nje, da se nastavi skrivati od nje, onda
to gore po njega. Ukoliko to ţeli doista iznijeti na površinu, a ne moţe to sam
napraviti, ona moţe to učiniti za njega jednom rečenicom.
 KIKA

"Moram otići pobrinuti se za večeru." Polako se dignula jer naslonjači su postali

toliko niski u zadnje vrijeme, a njezina koljena toliko bolna. "Natoči sebi još
viskija."
Još uvijek nije bila odlučila gdje će jesti. Za kuhinjskim stolom bilo bi najlakše i
zbog hrane najpogodnije. Na pladnjevima pokraj vatre u dnevnoj sobi bilo bi
najugodnije. Blagovaonica s dugačkim stolom i svijećama, što ga je gospoĎa
Hoath toliko poboţno ulaštila i koji se toliko rijetko koristio, dao bi osjećaj
iznimnog dogaĎaja; ali prostorija će biti hladna i neupotrebljiva, a ona i nije bila
sigurna ţeli li na taj način dogaĎaju dati svečanu notu. Izgledalo bi to i previše
kao ustupak, premda nije mogla točno reći čemu. Napokon, bio je savršeno
ljubazan, pristojan i počeo joj se sviĎati, ne na neki posebno ozbiljan način,
zbog njegove iskrene, premda naporne i krajnje beskorisne potrage za
shvaćanjem. Ako je to bilo to.
Nadalje, blagovaonica bi značila blago, ne previše očigledno razmetanje.
Williamova obiteljska srebrnina u zadnje se vrijeme gotovo uopće nije koristila,
ni pladanj Royal Doulton, a stol bio je lijep gregorijanski komad namještaja.
Pitala bi ga što on ţeli, ali on bi bez sumnje rekao neka ona odluči.
"Blagovaonica, naravno", rekao je odmah podiţući ruke. "Ovaj dogaĎaj
moramo učiniti velikim koliko god je to moguće, premda neće biti nikoga da
posvjedoči našoj raskošnosti. Ponio sam smoking, za slučaj da ovako nešto
poţeliš, ali nisam ga mislio spominjati. Sad mogu. Preodjenut ću se, a ti moţeš
obući svoju najljepšu haljinu."
"Bojim se da više nemam lijepih haljina. Nije ostalo ljepote za ukrašavanje."
"Besmislica, Edith, lijepa si kao nekad. Trebam li pojašnjavati zašto se ne radi o
pukom laskanju? Trebam li ti reći zašto je to istina?"
Nasmiješila se je.
"Zato jer si ti i dalje Edith." Podigao je ruku. "Nemoj protestirati kako je to
neminovno, da nemaš izbora. Imaš, biranjem kojim ideš kroz ţivot, a neki veliki
odabiri znaš da će ga promijeniti - da li se udati za njega? Da li imati djece? Da
li ţivjeti u Engleskoj? Ali dogaĎaju se i nebrojeni maleni odabiri koji tvore
strukturu ţivota i u kojem postaješ ono što jesi, a ti si postala u cijelosti svoja,
Edith. Ja to vidim i osjećam. Svi se naĎu pred takvim izborima, ali mnogi
odaberu tako, u velikim i malim stvarima, da nikad ne ispune svoje potencijale i
nikad u potpunosti ne postanu to što jesu. Obično je to zbog straha, straha od
izloţenosti, straha od neuspjeha, straha od ljudi, straha od samoće, straha od
straha. Strah izluĎuje ne samo ljubav nego sve, osim sebe.' Napravio je stanku
gledajući svoje smeĎe cipele. 'Vidiš, voda ispod mosta, ta metafora za prošlost
pogrešna je jer mi nismo na mostu. Mi smo u vodi. Mi smo u njoj s njom. Zato
je prošlost vaţna."
"Trebao si biti ţupnik, Hans."
Nasmijao se trljajući rukom desni obraz. "I ja sam to mislio kad sam bio u
radnom logoru. Izvučem li se odavde, mislio sam, postat ću ţupnik, ţivjeti
jednostavno, iskreno, zahvalno, zahvaljujući Bogu i predajući svoj ţivot
 KIKA

drugima. Povezao sam to sa samoćom, a u logoru gdje čovjek nikad nije sam to
je izgledalo snaţno. Nakon puštanja, povratka u Njemačku, čim sam ušao u
sobu, zatvorio vrata i bio sam, prasnuo sam u plač. Godinama nisam plakao, no
bilo je toliko lijepo biti sam. Da, namjeravao sam postati ţupnik."
"Vjeruješ u Boga?"
"To je bio jedan problem. Postojali su i drugi, moţda i ozbiljniji. Zauzetost,
nuţda, posao, naklonost domu, odnosi s drugima - sve te stvari potpornji su
uspjehu, ali neprijatelji predanosti. Umiješaju se. Svijet je u uroti protiv
ustrajnog nastojanja. I tako nisam postao ţupnik i svijet je ostao zakinut za moje
propovijedi."
Po prvi put u mnogo godina poţeljela je cigaretu. Ovo se pretvorilo u razgovor
koji je povezivala s mladošću, ugaĎanju samoj sebi, dokolicom, poigravanju s
velikim, širokim temama koje su se činile veoma uzbudljive i vaţne, sve dok ih
ne bi samlio ţrvanj svakodnevnog ţivota. Tih dana čovjek uvijek je imao
cigaretu. "Neki bi ljudi rekli kako svi ti izbori koje si spomenuo, ti sastavni
dijelovi naših ţivota, baš i nisu pravi izbori nego iluzije. Izgleda kao da mi
biramo odreĎenog supruga ili način ţivota, ali u stvari naše materijalne prilike
ili naše osobnosti odreĎuju da nuţno činimo izbore koje činimo. A činimo ih
zato jer smo to što jesmo. Karakteri koji nešto poduzimaju."
Nervozno je protresao glavom prije nego je završila. "Ah, argumenti za nuţnost
ili posebna sudbina su manifestacija straha, način da se izbjegne individualna
odgovornost. Ako je to istina, ţaljenje ne bi imalo nikakvoga smisla, jer sve bi
bilo neizbjeţno. A ja ipak mislim kako ti vjeruješ da pojedinac moţe zaţaliti
zbog odreĎenih stvari. Jesam li u pravu, Edith?"
Zaustavila je pogled na njegovim usnama. Moţda će sad doći do toga. "Ako ih
ne ţeliš gledati u oči, gledaj ih u usne", William bi joj rekao kad bi se smijali
tome kako su se upoznali. "Tvojemu se ispitivaču čini da ga gledaš u oči, a tebi
to uopće nije teško." Hans je nekad imao senzibilna usta, prisjetila se, punih
usana, no sad bile su tanje i manje izraţajne. U ona vremena njegova su
senzibilna usta potkopavala utisak neosobne vojničke gotovosti koju je morao
pokazivati. Bio je tada krajnje nesiguran u sebe, barem manje siguran nego je
ţelio da se to vidi, a to ga je činilo još privlačnijim.
"Uzmimo Magdu Goebbels", nastavio je. "Je li ono što je učinila bila nuţnost ili
njezin izbor? I da nam se sad pridruţi, bi li za nju imalo ikakvoga smisla da
izrazi ţaljenje, kao i u slučaju Fuhrera, ili bi imalo?"
Magda Goebbels, visoka, rječita, povjerljiva, ulazi u veliki salon u Berghofu s
čašom u ruci, sama zauzima cijeli kauč, stavlja nogu preko noge uz šuštanje
haljine i svilenih čarapa, usmjerava svoju punu paţnju muškarcu ili, ukoliko bi
ih bilo više, najstarijem - slika je odmah izazvala neugodu. Čak i sad Edith se je
osjetila fizički odbačenom zbog te grozne slike i ignoriranom od Magde kao i u
stvarnom ţivotu. Nije bila riječ o tome da je Magda bila direktno neprijateljski
raspoloţena prema drugim ţenama: jednostavno za većinu njih nije imala
vremena. Bila je upravo ono čega se mnoge ţene boje i čemu se dive: privlačna,
 KIKA

inteligentna, drţalo se intelektualka, glamurozne prošlosti, pobjedonosno plodna

sa svoje šestero djece. Priče o muţevoj čestoj i očiglednoj nevjeri nisu joj
nimalo škodile; u stvari, izgledalo je da joj se zato reputacija povećava.
"Poţalila bi zbog onoga što je napravila", rekla je Edith napokon. "Ne bi mogla
izbjeći ţaljenje. Postoji li pakao, ona će u njemu provesti vječnost probodena
ţaljenjem, ali nesposobna da ga izrazi ili poništi. Nijedna ţena - nijedna majka -
ne moţe napraviti što je ona i ne ţaliti. Jedna je stvar za Hitlera bilo umorstvo
šest milijuna Ţidova koje nije poznavao i ne ţaliti, ali sasvim druga vjerovati
kako ona, koja je ubila svoje šestero malene djece, moţe počivati u miru."
"Što ako je bila luda?"
"Magda nije bila luda."
"Luda za Hitlerom? Ludo zaljubljena u njega?" "Moţda. Ali nije bila luda."
"Proučio sam njezin ţivot. Cijelo vrijeme njime proteţe se opsesija. U mladosti
je bila ludo zaljubljena u cionista Arlosorffa, počela je učiti hebrejski, gotovo se
udala za njega, njegova sestra postala joj je najbolja prijateljica. Onda se je ludo
zaljubila u Guntera Quandta, industrijalca, moćnog muškarca, i udala se za
njega. Onda je otišla jednom, samo jednom, poslušati govor mladog
nacional-socijalista Josefa Goebbelsa. Odmah je poludjela za njim te je tako
postala nacist i prestala biti cionist. I onda se udala za njega. Poslije je imala
intenzivne veze s Hankeom i Naumannom, tajnicima koji su se stalno
izmjenjivali u ministarstvu propagande. A cijelo vrijeme bila je fanatična za
Hitlerom, njezina djeca uvijek su mu donosila roĎendanske poklone, pjevala
mu, zabavljala ga, a onda je na kraju ubila sebe i njih zbog njega, jer je on bio
mrtav.
Njezine prodorne oči, te gladne, zureće oči - morala si ih zapamtiti, Edith — i ta
opsesivna energija, ta strast za moćnim muškarcima i idejama. Je li jedno bilo
simptom drugoga? Prvo cionizam, onda nacizam, od svega na tom svijetu. Da se
nije radilo o nacizmu i Hitleru, o kome bi? Marksizmu i Staljinu? Bilo kojem
moćnom muškarcu s moćnim izmom. Da se rodila nekoliko stoljeća prije bila bi
Lutherov protestant." Koji god bio uzrok toj strasti za strašću -neravnoteţa,
moţda, unutrašnji vakuum, praznina koju je morala ispuniti - zasluţuje
predznak ludila. Psihijatri ne vole tu riječ, znam, jer nije konkretna, znači sve i
ništa, nije način da se njome nešto opiše. Ali znači jednu veliku stvar koju
psihijatri nisu naučili opaziti: znači nesposobnost povezivanja s običnim,
svakodnevnim ţivotom, svijetom običnih osjećaja i obična shvaćanja, svime
istinskim i jednostavnim. Samo netko za to nesposoban moţe povjerovati da će
svijet nestati s Hitlerom. Recimo, bilo je razumljivo strahovati za djecu u
ruskim rukama, moţda i razumljivo, premda ne i razumno, strahovati za njih u
svijetu bez nacizma. Ali praktički svaka druga majka na ovome planetu
prihvatila bi ponudu da joj se djeca spase. Pogotovo da im se ponudi, kao
Magdi, stvarna mogućnost da s njima pobjegne. Kempka joj je to ponudio,
Speer joj je to ponudio, čak i sam Fuhrer joj je to ponudio."
 KIKA

A ona kuhinjska robinja, pomislila je Eva, prisjećajući se blijede djevojke koja

je radila u kuhinji vlade Reicha. Na samome kraju prišla je Magdi, blaga glasa,
mucajući, nervozna. Djevojka koja nije ništa imala, ni doma u koji bi se vratila,
budućnosti, izgled, osobnost koju bi netko zapazio, ipak je skupila svu svoju
hrabrost da priĎe arogantnoj Magdi promucavši: "Ako dozvolite, časna damo,
ako dozvolite, vašu djecu, ja ću ih uzeti, ja ću ih izvesti". Ona, Magda i Edith
susrele su se u hodniku u gornjem bunkeru gdje su se bombe i granate jače čule
i gdje su jače potresale zidove i pod. Svjetlo je treperilo, brujanje i smrad od
generatora bio je gori, zrak zagušljiviji.
Magda je oklijevala manje od sekunde, kruta lica i stisnutih usnica. Onda je
otišla bez odgovora, kao da joj je bilo nezamislivo da se upusti u razgovor s
nekim toliko beznačajnim ili čak staviti na znanje da je takva osoba nešto rekla.
Reći dobrodušno - za Edith nije bilo lako da bude dobrodušna prema Magdi -
moţda nije bila u stanju govoriti. Djevojčino konačno nesigurno: "Molim vas,
časna damo", bilo je upućeno u njezina arogantna leĎa. Djevojka je gotovo bila
sva u suzama, a Edith se borila da suspregne svoje. Gledale su jedna drugu u
prešutnom razumijevanju s leĎima na hladnim, prljavim, sivim zidovima
hodnika. Mršavo lice djevojke bilo je rastrgano očajem, njezina isturena donja
usna drhtala je, njezine izbuljene oči bijahu mokre i tuţne. Nisu to bila njezina
djeca, nisu imala ništa s njom, moţda i nikad nije s njima razgovarala, samo je
čula njihov smijeh ili ih vidjela kako ih vode u povorci niz hodnik. I sama bes-
pomoćna, ponudila se je. Edith nije se mogla sjetiti kako su se rastale i nikad je
poslije nije vidjela. Tko zna što se s njom dogodilo? Pri pomisli na nju još
uvijek bi zaplakala.
Natočila si je još likera. "Magda nije bila luda."
"Jesi li je vidjela poslije?"
"Ţivu ili mrtvu?"
"Oboje."
Ponovno su je njegova pitanja podsjetila na ispitivanje. "Što se dogodilo s
Goebbelsom?" pitao je William. "Ubio se zajedno sa svojom suprugom."
"Kako?"
"Ustrijelio se. Vjerojatno je i nju, osim ako se nije otrovala. Ili su ih straţari
oboje ubili. Kako god bilo, mrtvi su." "Jeste li vidjeli njezino tijelo?"
"Jesam, u dvorištu, ne mnogo dalje od Hitlera i Eve. Mogla sam ih vidjeti sa
završetka bunkerskih stuba. Gorjeli su." "Moglo ih se prepoznati?" "Da, nisu
bili previše ogorjeli?" "U koje je doba to bilo?"
"Ubili su se nakon Hitlera i Eve — kasno poslijepodne ili rano ujutro."
"Jesu li imali djece?"
"Šestero, pet djevojčica i dječaka, od pet do trinaest godina."
"Što se s njima dogodilo?"
"Njihova ih je majka otrovala, rekla sam vam. Sa Stumpfegge-rom, doktorom."
"Kako?"
 KIKA

"Dali su im kalijev cijanid u večernjem piću — svi smo imali tablete. Rečeno
im je kako će to pomoći da zaspe. Ali Helga, najstarija, shvatila je da se nešto
dogaĎa i mislim da su je prisilili."
"Poznavali ste djecu?"
"Naravno. Igrala sam se s njima, pomogla ih zabavljati. Svake večeri prije
spavanja, Traudl Junge, ostale tajnice i ja. Pjevali smo višeglasno i onog dana
kad je bombardiranje i granatiranje bilo najgore te kad su se ubili Hitler i Eva,
rekla sam vam. Bilo je lijepo pjevati, uţivali su. Znali smo da postoje - baš da
postoje - planovi za njih, no nismo mislili da će to biti toliko brzo. Nismo o
tome htjeli razmišljati. Svi su bili u svojim bijelim spavaćicama."
Sjetila se koliko je hladno to prenijela svojemu ispitivaču. Je li mladost doista
tako bešćutna, kasnije se zapitala. Moţda, po nagonu prirode iznad svega mora
osigurati svoje preţivljavanje dok se ne razmnoţi i osigura sljedeću generaciju.
Onda, kad čovjek više nije potreban i postane nevaţan, moţe si priuštiti da
osjeća za druge. Onda se razboli i umre.
Ali njezina kontrola nije dokončala ispitivanje. William je to učinio umjesto nje,
nenamjerno. Sjećala se jasno, čak i sad, odloţio je svoju penkalu i naslonio se u
svojemu stolcu gledajući je. Zbog sunca na njegovim ramenima pomislila je
koliko dobro izgleda u borbenoj surci i debeloj košulji od kostrijeti. Sunce joj
nije dozvoljavalo da jasno vidi njegovo lice, no čula je njegovo mrmljanje na
engleskom, sebi u bradu: "Svu tu dječicu? Rekli ste svu? Oh, prokletnica. Jeste
li rekli svu?"
Sigurno je izgledala upitno, jer ponovno se nagnuo naprijed, sklopljenih ruku s
laktovima na stolu. "Shakespeare", rekao je potiho, "u Macbethu; Macduffu je
takoĎer rečeno o umorstvu njegove ţene i sve djece." Njegov izraz lica, koji je
sad mogla vidjeti, bio je zamišljen. "Svu dječicu, sve njegove male piliće, tako
ih je nazvao. Sve."
Ponavljanje tog sve učinilo je svoje. Kako, ili zašto, nije znala. Bez naznaka,
bez upozorenja, preplavile su je suze. Oči su joj zasu-zile, nije mogla govoriti,
snaţan jecaj izletio je iz nje i sad je sjedila ispred njega tresući se i plačući. Nije
znala koliko je dugo to trajalo. Ipak u svemu tome bila je svjesna da se on nije
zbunio, i pustio ju je, nije je pokušavao zaustaviti. Napokon je ustao i iz dţepa
izvadio veoma veliku ţućkastosmeĎu maramicu - mogla je biti riječ samo o
vojničkoj maramici - koju joj je pruţio preko stola prije nego je ponovno sjeo,
kao i prije sklopivši ruke. Dok je dalje plakala, stalno ga je bila svjesna, njegova
izraza lica, njegova tona i njegovih riječi. Kasnije je često pomišljala kako je to
bio trenutak kad je sve počelo za njih dvoje. Premda je on bio čovjek koji je
mogao izazvati i sudjelovati u velikim osjećajima, bio je, na ţalost, čovjek koji
o njima nije razgovarao. Maramica je mirisala na nedavno pranje. Bila je za-
hvalna i, kad je obrisala oči, pitala se gdje bi jednu mogla pribaviti za sebe. Kad
se počela ispričavati, zaustavio ju je.
"Morate to osvijestiti kako biste se mogli s time uhvatiti u koštac", rekao je
polako odabravši njezin njemački kao da prelazi preko potoka po skliskom
 KIKA

kamenju. "Kad je Macduff bio prisiljen utješiti se osvetom, da se suprotstavi

kao čovjek, rekao je: 'Napravit ću to; ali takoĎer moram to osjetiti kao čovjek.'
Zadnjih ste dana bili izloţeni kušnji i niste imali prilike to osjetiti. Sad kad
imate, trebali biste. Uvijek će to biti u vama, no morate to prihvatiti, pustiti neka
postane dio vaše koţe, vašeg tkiva, i tada vam neće škoditi."
Godinama je mislila da je to uspješno napravila, ali sad, suočena s Hansom, nije
toliko u to bila sigurna. Bilo bi apsurdno i poniţavajuće slomiti se sad tu pred
njim kao što se je nekad pred Williamom, ali tako se osjećala kad je o tome
pripovijedala. U stvari, zbog prisjećanja i predočivanja se je tako osjećala, dok
je pripovijedanje moglo, na paradoksalan način, biti način da to ne osjeća.
"Da", rekla je nakon što je gutnula svoj liker. "Vidjela sam je ţivu i mrtvu.
Vidjela sam je neposredno nakon što je napustila dječju sobu i sišla stubama -
bili su na gornjem katu, ako se sjećaš. Izgledala je uţasno - iscrpljeno,
rastrgano, šokirano, kao da joj je bila iščupana utroba, ali još uvijek bila je ţiva.
Prošla je pokraj mene, drţim, čak me i ne vidjevši. Da, ipak su moţda za to
ondje bile male šanse. Nekad bi to napravila i samoj Evi. Kasnije sam je
ponovno vidjela. Plakala je. A onda sam je vidjela kako za velikim stolom sjedi
s Stumpfeggerom koji joj je pomogao to napraviti. Igrali su pasijans ili tako
nešto — nešto obično i blesavo. Zadnji sam je put vidjela kako se s muţem pod
ruku penje u vrt kao da su se maloprije vjenčali. Bila je veoma elegantno
odjevena - ona i Eva u tome bile su slične - a na prsima nosila je maleni zlatni
stranački znak koji joj je dao Hitler. Vidio si kako je to radio dok se tog jutra
opraštao s ljudima?"
"Fuhrera tog dana uopće nisam vidio. Ulazio sam i izlazio iz bunkera
preuzimajući poruke za glavnu komandu."
"Onda, znaš, gegao se okolo, rukovao s ljudima. Rukovao se sa mnom. Ruka
mu je bila veoma mlohava, nepokretna, poput mrtve hladne ribe, ali bila sam
sretna što mu nisam došla bliţe, jer mu je iz

usta strašno smrdjelo. Bilo je beskrajno grozno, vjerojatno zbog sve te

vegetarijanske hrane i tih tisuća tableta kojim ga je kljukao ljekar-ski idiot
Morel. Lice mu je bilo bijelo poput krede i većini bi rekao nešto malo ili ništa.
MeĎutim, kad je došao do Magde dugo je drţao ispruţenu ruku, obrazi su mu se
grčili, ali ništa nije govorio. Onda je odjednom uzeo svoj stranački znak sa
svojega sivoga sakoa i zakvačio ga na njezin rever. Za to je trebalo vremena, jer
prsti su mu se tresli. Ona je prasnula u plač. Nikad prije nitko nije vidio da
Magda plače. Nisam mislila da moţe. Dakle, nosila je znak. Mislim da su ona i
Goebbles sami otišli u dvorište, jer moglo se dogoditi da ne bi tko imao odnijeti
njihova tijela. S Hitlerovom smrću disciplina je oslabila, sve je bilo raspuštenije.
Ljudi su pušili, kao što sam ti rekla.
"Nije bila luda, kaţeš? Samo luda za Fuhrerom? I sposobna za ţaljenje?"
 KIKA

"Postoji li pakao, onda je zbunjujuće ţaljenje jedino što je dostatno za nju.

Nema potrebe za bolnom vatrom. Sama savjest će sve napraviti. Nadam se da
postoji i da je ona u njemu."
"A što s Fegeleinom, Edith? Bi li tko trebao ţaliti Fegeleina, što misliš?"
"Moram pogledati večeru", rekla je. "Onda se moramo presvući."

ŠEST

Imala je tri dugačke, stare, staromodne haljine i niti jednu nije nosila barem
zadnje tri godine. Vjerojatnije zadnjih pet, pomislila je prisjećajući se nevoljko
nazočnosti na zadnjem lovačkom plesu. Svojem zadnjem groznom, glasnom,
agresivnom dogaĎaju s pop glazbom i pijanim mladim ljudima.
U dobrohotnijim trenucima bila je spremna prihvatiti da su mladi uvijek bili isti.
Prisjetila bi se pijanki na kraju u Berlinu, kad se pribliţavao Armagedon i
budućnost koju nitko nije mogao zamisliti. Jedna je zabava posebice bila u
rimskom stilu, kad se raspala prijašnja rimska disciplina obrambenog garnizona
što je dovelo do prepuštanja seksu, a tome se lovački ples, nasreću, nije
pribliţio. Ali čak i to očajničko prepuštanje imalo je više stila nego neotesano
te-turanje i šlatanje na lovačkome balu.
I na jednom i drugom radilo se o uniformama, naravno, ali nacisti - premda
nitko ništa dobroga ne bi trebao misliti o nacistima - bili su svjetska klasa kad se
radilo o uniformama. I automobili, svi ti prekrasni crni Mercedesi. MeĎutim,
ljudi su onda mogli plesati, moţda je u tome bila razlika; plesali su po glazbi, ne
samo kad bi svirala, a i onda je glazba imala melodiju i ritam. Čovjek bi
mijenjao ples u skladu s glazbom i, povrh svega, plesao je s nekim. Nije
shvaćala modernu sklonost za majmunastim previjanjem, kako je to plesanje
osobno nazivala, za koje nije bio potreban partner. U stvari, činili su to sami jer
ta je glasna glazba bila veoma osamljujuća.
U svakom je slučaju bilo bolje s nekim plesati, čak i ako ste za ples imali samo
jednu ploču, što ju je Eva bila pronašla medu fotografijama, i koju je neprestano
puštala. "Krvavo crvene ruţe pričat će ti o sreći", govorio je pripjev. Da, crvena
je krv tekla ulicama Berlina te noći. Bio je Hitlerov zadnji roĎendan, deset dana
prije kraja. Britanci i Amerikanci bombardirali su grad neprestano dvadeset i
četiri sata - bio je to roĎendanski poklon od saveznika. Moţda je pokolj na
ulicama u njima još više potaknuo da plešu u onome što je ostalo od Fuhrerova
stana u zgradi vlade. U zidovima su bile rupe, bljeskalo se, dio krova bio je
srušen, a eksplozije su potresale zgradu. A oni su ipak plesali kao da je to bio
zadnji ples na svijetu. Razaranje koje je prijetilo da ih proguta, pojačalo je
njihovo prepuštanje poţudi.
Sve je to bilo Evino djelo, njezina ideja, njezina energija i organizacija; ona je
bila ta koja je okupila sve one oficire SS-a, pronašla sav onaj šampanjac, ona je
bila ta koja je prekidala ples da ponovno pusti ploču. Prekidanje plesa koji je u
njezinu slučaju značio Fegele-inov zagrljaj. Prizor je u Edith još uvijek bio
 KIKA

ţivopisan: visoki, zgodni, mladi oficir - nije li on to znao - drţao je Evu svojim
snaţnim rukama, gledali su jedno drugo dok ju je on polako, veoma polako,
spuštao cijelom duţinom uz svoje tijelo, prsa uz prsa, meĎunoţje uz meĎunoţje,
snaţno vezanih pogleda. DogaĎalo se to dok je Gretl, njegova ţena, Evina
sestra, trudna, usamljena i nesvjesna toga, u Berghofu čekala vijesti.
Fuhrer, dakako, nikad nije plesao. Nije u tome vidio smisao.

Njegova potjera za moći bila je previše čista, gotovo previše estetična da bi

podrţavao takve lakoumnosti. Nije dobro plesao. Čovjek je instinktivno to znao;
moţda i jest. Bi li ikad postao Fuhrer da je bio plesač? Je li Mussolini plesao,
Staljin? Nije znala. Napoleon nije, rekao joj je netko.
Hitler nije bio nazočan na zabavi. Ostao je mnogo katova niţe u dubokome
bunkeru: siv je, prepušten crnim mislima, drhti, rečenice mu se raspadaju, riječi
postaju nejasne kad bombe padnu blizu. Nije mogao podnositi to iznad površine
zemlje u porušenoj zgradi vlade gdje, i kad se nije tresla, prašina je padala sa
zidova i stropova. Ali plesači su to primjećivali samo u neugodnim sekundama
koje su Evi trebale, kad bi se brzo sagnula, da ponovno pusti ploču. Nosila je
novu haljinu - još jednu novu haljinu, čak i tad - od srebrnopla-vog brokata.
Podigla se do kuda su joj sezale visoke čarape dok ju je Fegelein spuštao po
cijeloj duţini svojega tijela. Nije za to marila onako pripijena uz njegova
uniformirana ramena — pogledi bili su im vezani.
Slika je bila toliko ţivopisna da je Edith trebalo nekoliko trenutaka da se povrati
u stvarnost — svojoj poznatoj, ali ne više i dobrodošloj slici u samostojećem
zrcalu u njezinoj spavaćoj sobi. Vrata ormara bila su otvorena, a na krevetu
leţale su odbačene haljine, no još uvijek bila je neodlučna glede ove koju je
nosila. Dugačkih rukava i visokog ovratnika, no barem bila je topla. TakoĎer je
bila od brokata, crnog s bijelim manţetama i kragnom. Izgledala je veoma
staromodno, čak i u njezinim staromodnim očima, gotovo vikto-rijanski. Nije se
mogla prisjetiti zašto ju je kupila — vjerojatno baš zato. Mora da je onda mislila
kako je moderna, bez obzira kad je to bilo. Nije moglo biti jako davno, moţda u
zadnjih deset godina, jer da je bilo ranije, onda bi se sjećala. Često je
zaboravljala stvari, jer nisu se dogodile dosta davno. Haljina joj se sad nije
dopadala, no bila je udobna i topla i više je skrivala nego otkrivala, i već ju je
imala na sebi. Nije se htjela gnjaviti s ponovnim presvlačenjem i, uostalom, nije
se pokazivala u javnosti. Dobro što je tog dana ranije oprala kosu. U toj haljini
ništa joj nije trebalo oko vrata, ali trebale su naušnice.
Iz ladice je izvadila kutiju s nakitom i stala prebirati po njoj ponovno ţeleći da
joj ruke ne izgledaju kao u stare babe. Bogu hvala što je ostatak tijela bio
skriven. Njezin će nakit, već je davno odlučila, naslijediti njezina snaha. Već joj
je dala nekoliko ljepših stvari no ona, koliko je znala, nikad ih nije nosila.
Vjerojatno su bile prestare da budu moderne, ali opet ne toliko stare da budu
vrijedne. Poput starih ljudi. Većina ljudi umre dok je još uvijek u dobrom
 KIKA

stanju, dovoljno su stari da budu korisni, ali ne i dovoljno stari da ponovno budu
zanimljivi.
Njezini su prsti oklijevali iznad malene naušnice s safirom u profinjenom
filigranski dotjeranom zlatu. Bio je napadno plav, izgledalo je da se miče sa
svjetlom, kao da su oči bile u njemu zarobljene. Najprije je pomislila da je ne
moţe nositi jer nema para. Davno se izgubio u berlinskom tunelu. TakoĎer je
pomislila kako je ne moţe nositi — bila bi to previše očita gesta. Ali Hans,
muškarac, i ne bi primijetio da druga nedostaje. Čak i kad bi primijetio, ne bi
shvatio značenje, osim kad bi mu ona rekla. Ali ako neće sad, kad će? Otada je
nikad nije nosila. Ili će biti nikad ili sad. Uzela ju je iz kutije i paţljivo je stavila
u svoje desno uho.

Hans je nosio smoking sa širokom kragnom i nezgrapno za kopčanu

leptir-mašni. Sigurno je u svojemu automobilu imao odijelo; premda je sve to
bilo pomalo izguţvano, on je i sad predstavljao respektabilnoga muškarca.
Odijela uvijek popravljaju muškarce, pomislila je, gotovo kao i uniforma.
Natočio si je još jedno piće i, dok je stajao pokraj kamina u dnevnoj sobi,
dovršio ureĎivanje. Izgledao je malo previše zadovoljno sa sobom, skoro kao da
se pravi vaţan.
"Kao što rekoh, Edith, još uvijek si prekrasna", reče prije nego je ona uspjela
otvoriti usta.
"Pozvat ću te kao večera bude na stolu."
Nasmijao se. "N;, ali jesi, ne lijepa kao u mladosti, naravno, nego drukčije
lijepa. Nemoj pokušavati podvaljivati. Ja mislim tako."
Ostala je iako tu nije htjela. "Nikad nisam bila lijepa, Hans. Moţda privlačna jer
?ila sam mlada. Mladost je sama po sebi privlačna. Ali nisam bik lijepa. Eva je
bila lijepa, ja ne."
"Eva?" Podigao e ruke i namrgodio obrve poput pantomimičara. Mala
fotografovi pomoćnica iz Munchena? "Kao što sam prije rekao, zgodna da,
dobro odjevena to ti priznajem — dok je ona ili partija ili njemački narod
mogao dozvoliti da se to plaća. Koketna? Dakako. Ali lijepa? Ne. Nedostajale
su joj unutrašnje kvalitete koje prava ţenska ljepota uvijek nosi sa sobom, nešto
nedostiţno što čovjeka tjera da ide i ide pokušavajući to doseći, pokušavajući to
posjedovati. Moţda se na kraju radi o moralnoj kvaliteti."
"Znači da su sve lijepe ţene moralne?"
"Sva ljepota je moralna. Eva nije imala ljepotu i Eva nije bila moralna."
"Nisam znala da si bio takav romantičar, Hans?" "Bio sam, i jesam. U svemu
sam romantičan, ponad svega glede prošlosti."
"To je razlog što si ovdje?"
Nasmijao se samo pomaknuvši usne. "Moţda."
 KIKA

Postavila je večeru, upalila svijeće u blagovaonici, četiri ih sta-vivši na dugački

stol. Sjela je na jedan kraj, Hans na drugi. Udaljenost bila je apsurdna, ali
prikladna formalnosti njihova okruţja i njihove odjeće.
"Nemaš njemačkoga vina?" pitao ju je pogledavši francusko stolno vino koje je
donijela.
"Imamo. Negdje je u Willimaovu podrumu, ali nisam pomislila da ga donesem.
Ţao mi je."
"Nema veze. Ja ću biti vinski konobar pa će boca biti kod mene. Bilo bi
smiješno da stoji izmeĎu nas na mjestu gdje je ni ti ni ja ne moţemo dosegnuti."
Natočio joj je i vratio se na svoj kraj stola.
Podigli su čaše. Šutjeli su.
"Kako se zove ta pita?" pitao je.
"Pastirska."
Paţljivo je i polako ţvakao hranu. Kad bi gutao, njegova izboče-na Adamova
jabučica dizala bi se i spuštala savršenom mehaničkom preciznošću. Ponovno se
zapitala koliko je primjetljivo bilo njezino gutanje.
"Bi li ti rekla", nastavio je, "da je Eva Braun bila moralna ţena?"
Slegnula je ramenima. "Ne bih rekla da je bila ništa više moralna ili nemoralna
od drugih ljudi. A to će reći da nije bila presavjesno moralna niti dramatično
nemoralna. Imala je moralni osjećaj i bila je sposobna za moralno razlučivanje,
nezavisno od vlastitih ţelja. Zbile su se jedna ili dvije situacije kad je u osnovi
zbog moralnih razloga poduzela akcije koje su mogle naštetiti njezinoj poziciji.
No, inače je zatvarala oči i pokrivala uši na ono što ju je trebalo razbuditi
odabirući guranje u stranu svojega moralnog osjećaja kako bi sačuvala ono što
je htjela imati. Bila je sebična, često plitka, kadikad jednostavno blesava. No
prihvatila je posljedice svojih odluka - čitavog niza odluka od tih godina -
hrabro, čak dostojanstveno." "Ti si očito mnogo razmišljala o njoj."
"Jedva do ovoga trenutka. Rijetko mislila sam na nju. Ili na bilo što iz tog
vremena. Odgovorila sam zato jer si me pitao. Na glas razmišljam; ne znam
kakve su mi misli dok ih ne izgovorim."
"Kriviš li je?"
"Čovjek to mora."
Podigao je obrve. "Protiv volje?"
"S nekim rezervama."
"Kojim?"
"Djeca. Uvijek se je veoma trudila s tuĎom djecom, igrala se s njima, pamtila je
njihove roĎendane, vodila ih na izlete, provodila s njima vrijeme koje nisu
njihovi roditelji, čak i kad je bila riječ o djeci Martina Bormanna, njezina
najveća neprijatelja i suparnika u privlačenju Hitlerove paţnje, čovjeka koji bi
je bio ubio da je mogao. Mrzili su se, ali i znali ne poţaliti se Fuhreru, jer oboje
su ga poznavali bolje nego itko drugi. Obično bi bila Bormanna uhvatila pod
ruku kad bi išli na večeru u Berghofu, a on bi joj kroz smiješak govorio prljave
stvari znajući da će ih morati progutati i uzvratiti mu osmijeh. I njegove su ruke
 KIKA

bile te koje su njezino tijelo nosile uz bunkerske stube, barem jedan dio puta. Ti
to moraš znati."
"Nisam bio u bunkeru kad se to dogodilo."
"Zar ti nitko od tvojih svjedoka to nije rekao?"
"Mojih svjedoka?" Nasmijao se. "Jesu, rekli su mi."
"I tebi mora da je Bormann bio odvratan, zar ne? Morao si raditi za njega?"
"On je bio visoko gore, a ja nisko dolje. Razmak izmeĎu naših pozicija bio je
prevelik da bi ga osobne karakteristike mogle predočiti. Bile su nevaţne."
"Ipak je Eva njegovu djecu vodila na piknike, na plivanje, pomagala kad je
njegova ţena bila zauzeta daljnjim raĎanjem, a bila je uvijek, i kad je on bio
okupiran sa svojim metresama, a bio je uvijek. Htjela je imati vlastitu djecu,
rekla je, ali Fuhrer o tome nije ţelio razgovarati. Jednako bilo je s brakom.
Oţenjen je za Njemačku, govorio bi. Njegov mu posao ne bi dozvoljavao da se
prema svojoj ţeni ponaša kako bi to morao oţenjeni čovjek. Znao je reći: 'Ne
bih bio dobra glava obitelji. Drţao bih sebe neodgovornim da začnem obitelj
znajući da se u dovoljnoj mjeri ne bih mogao posvetiti supruzi. Usto, ne ţelim
imati djece. Shvatio sam da djeca genijalaca imaju problema u ţivotu. Ljudi od
njih očekuju veličinu slavnog pretka i ne opraštaju im njihovu prosječnost. Usto,
uglavnom su kreteni?'
Sumnjičavo ju je gledao. "Rekao je to?"
"Tako je govorio", odgovorila je naglašeno.
"U to je vjerovao. Poznavao si ga. Morao si čuti što govori o toj temi."
"Na taj način nije razgovarao s vojnicima. S tajnicama je mogao biti povjerljiv,
pretpostavljam, ali ne i s vojnicima."
"Poenta je u tome da je Eva na svoj način bila dobra prema djeci, svoj djeci.
Mislim da joj to ide u prilog.
Gutnuo je vina i zavrtio glavom. "Darwinska nuţnost, prirodni instinkt, ţudnja i
trajni osjećaj većine ţena. Moţda daje blagotvorne i moralne rezultate, moţe
biti dobro samo po sebi, no u biti djelovala je u skladu s prirodom, kojoj je
namjera očuvanje preţivljavanja sljedeće generacije. Imati takve osjećaje za
djecu i ponašati se prema njima tako da se ti osjećaji izraze, nije moralni čin.
Nije si mogla pomoći."
"Mogla je ne brinuti za njih, za nikoga osim sebe. Mogla je biti okrutna i
ravnodušna."
"Bila je ravnodušna, ravnodušna prema stotinama tisuća djece čije je umorstvo
naredio čovjek kojeg je voljela. Ravnodušnost je zasigurno najdublja i
najpostojanija okrutnost.
"Ne vjerujem da je znala za sve to, barem ne u detaljima. Nitko od nas nije
znao."
"Bila je u poziciji da zna. Jednostavno nije htjela. Mogla je znati, mogla je
slušati manje selektivno. Nije trebala postavljati previše pitanja. Jednostavno je
zatvorila oči i poklopila se po ušima, kao što si rekla."
"Nismo li svi? Nismo li svi sebi dopuštali da budemo očarani dok je bio ţiv?"
 KIKA

Nekoliko ju je sekundi promatrao prije nego je odgovorio. "U mjeri kojoj smo
to htjeli biti."
Spustila je vilicu. "Pa onda smo svi ratni zločinci? Tada je bilo toliko toga o
njemu u novinama i na televiziji. Što smo dalje išli i što je bilo manje
preţivjelih, bilo je više galame. Moţda smo svi mi koji smo bili tamo trebali biti
uhićeni, jer nismo to sve pokušali zaustaviti na vrijeme. To si mislio?"
Ponovno je napravio pauzu. "Ne podrţavam taj moderni entuzijazam za
retrospektivno zakonodavstvo. Opasno je i nepošteno."
"Čak da je Eva i otvorila oči i otklopila uši, što je mogla napraviti? Što razumno
se moglo očekivati da napravi? Uzmimo u obzir da je na početku veze s njim on
jednostavno bio Herr Hitler, bavarski političar..."
"Nije li se onda volio nazivati Herr Wolf7"
"Ako ti tako veliš."
"I nije li ona njega zavela?"
Edih je bila podigla viljušku, ali sad ju je ponovno spustila. "Imala je
sedamnaest godina. Radila je za minhenskoga fotografa Hoffmanna, Hitlerova
prijatelja. Hitler je navratio u radnju kad je ona bila na ljestvama i nešto uzimala
s police. Znala je da joj moţe zaviriti pod suknju i vidjeti joj noge sve do
bokova. Dopustila mu je to. Vjerojatno joj je laskalo što nekoga moţe privući na
toliko lak način. Nije bila u opasnosti, nije znala tko je on. Nije ona prva mlada
djevojka koja je tako postupila. Onda ju je Hoffmann poslao van da donese
kobasice i pivo pa su zajedno jeli premda, naravno, Hitler nije jeo meso.
Ispripovijedala je smiješnu priču kako joj je kutija filmova s visoke police pala
na mačku što je bjeţala kroz vrata baš kad je momak s kruhom dolazio iz
pekare. Spotaknuo se je o nju i pao naglavce na izloţene tronošce, koji su se
zarušili na njega dok se kruh kotrljao po cijeloj radnji. TakoĎer su razgovarali o
kazališnim predstavama, glazbi i američkim filmovima. Kasnije, kad joj je
Hoffmann rekao tko je to bio s njima, ona i dalje nije znala o kome je riječ. Bio
je to samo još jedan stariji čovjek s naherenim šeširom, malenim brkovima i tri
centimetra širokom kragnom oko vrata, pa je izgledao kao kornjača koja glavom
proviruje iz svojega oklopa. MeĎutim, bila je očarana njegovim očima. Bile su
toliko plave i izraţajne. A zainteresirala se za njega kad je shvatila da je bio
pomalo poznat. Voljela je poznate." Obrana Eve nije bilo nešto što je Edith
inače činila, čak je ni sebi nije branila, ali Hans ju je razdraţio.

Osjetila je to kao neugodu, ali nuţnost, pa ju je njezin nemir učinio još

upornijom nego u normalnim okolnostima. "Znam sve to jer mi je sama
ispričala. Razgovarala je sa mnom, posebice kad smo bile same a Berghofu.
Nije imala nikog drugog da mu se povjeri i pretpostavljam da nije bila bliska
čak ni sa svojim sestrama. Dakle, nije bila prva ni zadnja djevojka koja voli
slavne ljude. Ako se radi o mani, onda je veoma raširena." "I onda ga je ona
zavela?"
 KIKA

"Izlazili su na predstave, katkad i mjuzikle, a katkad su i večerali zajedno.

Hoffmann je bio predani spajatelj srdaca i u svojoj je radnji činio sve da ih
spoji. Ubrzo se zainteresirala za Herr Hitlera, a tome je moţda samo još
pridonijelo protivljenje njezina oca koji je rekao da je riječ o luĎaku i fanatika. S
njim je uvijek razgovarala samo o nevaţnim stvarima - glazbi i filmu, stvarima
koje je volio, nikad o politici, pa se s njom osjećao ugodno, opušteno. Čak i da
je htjela, nije mogla samo tako nasrnuti i zavesti ga. Bila je dovoljno mudra da
ne pokušava jer bi on pobjegao. Uzgred, bilo je drugih ţena u njegovu ţivotu,
prvenstveno Geli, s kojom je ţivio. Ili s kojom je dijelio svoj stan — kad je u
pitanju Hitler te stvari nikad nisu bile jasne. A i druge ţene - moćne, bogate,
zainteresirane za politiku. Voljele su s njim razgovarati o politici, da se osjete
dio nje, ali Eva je osjetila da on to ne voli. Jednostavno je prihvaćao njihovu
pomoć. Zbilja nije volio ţene u politici. Ţelio ih je u kuhinji, da izgledaju kao
austrijske domaćice kakvih se sjećao iz djetinjstva. A kasnije se pojavila ona
luda Engleskinja koja je bila zaljubljena u njega, aristokratkinja kojoj je laskao i
iskorištavao je da mu pripovijeda o Churchillovim planovima prije rata. I ona
se, takoĎer, zbog njega pokušala ubiti. Kao i Eva, sjećaš se, kad je bio
prezaposlen i ignorirao je, a ona je osjećala da su ljudi oko njega protiv nje.
Neki su bili. Njegov pobočnik, Bruckner, nazivao ju je 'mučaljiva, glupa krava'.
Ali ona nije bila glupa, samo nije bila naročito obrazovana i nedostajalo joj je
intelektualne znatiţelje, kao i većini ljudi. Bila je dovoljno pametna da šuti, a to
je Hitler sve više cijenio kako je bivao zaposleniji. Jednom sam ga čula kako
govori, ne meni: 'Ona moj um odvraća od drugih stvari, što za mene katkad
predstavlja odmor.' Odijevala se za njega, u spavaćoj sobi činila je sve što je
ţelio, darivala mu je paţnju, činila je da mu bude lako biti s njom. A kako su
stvari postajale sve teţe, on je to sve više cijenio. Govorio je kako su Eva i
njegov pas Blondi jedina bića kojima moţe u potpunosti vjerovati. Znala je
kako doći do muškarca i kako ga zadrţati. Bila je bistra glupača." "Ipak ga je
izdala."

SEDAM

Edith je osluškivala kišu. Premda se nije čula na prozorima blagovaonice kao na

onima u dnevnom boravku, sad je bila snaţnija, jednakomjerna i neumorno
bučila je u pozadini. "Uporna kiša", nazivao bi je William. Za razliku od blage
kiše. Imao je riječ za svaku vrstu kiše. "Ona dobro natapa", dodao bi uvijek.
Jedna svijeća na stolu zaprijetila je da će se ugasiti. Ustala je i uzela je, a onda je
okrenula naopako iznad svijećnjaka dok vosak nije iscurio, pa je zamijenila.
Svjetlo svijeća odgovaralo je drvom obloţenoj sobi. Prikrivalo je mnoge
nedostatke i činilo je toplijom nego je bila.
"Znam o čemu razmišljaš, Edith", nastavio je Hans. "Razmišljaš kako je izdaja
presnaţna riječ da bih je ja koristio."
 KIKA

Kad je ponovno sjela, ogrnula je noge svojom dugačkom haljinom jer vukao je
propuh. "Ta mi je misao proletjela glavom."
"Ali izdala ga je, zar ne?"
"Ovisi što podrazumijevaš pod izdajom", bio bi prirodan odgovor, ali on bi ga
mogao protegnuti na sebe, a ona nije mu htjela dopustiti da se tako lako izvuče.
No sasvim pošteno mogla ga je to pitati: meĎutim, to što izdaja znači izdanom
samo moţe ići u prilog izdajnikove samoobrane. Ili je moţda onda to bilo
neizbjeţno, nezaobilazno, nešto glede čega nije imao izbora. Ili je moţda bila
riječ o veoma snaţnoj reakciji, zbog koje mu je sad ţao, jer bio je tada previše
slab, previše umoran i previše bojaţljiv da bi joj se odupro. Ona sama dobro je
znala koliko paralizirajući, koliko doslovno psihički paralizirajući, strah moţe
biti. Stajala je u hodniku s dva ruska vojnika i ţeljela pobjeći, vidjela je i priliku
za bijeg, nije paničarila nego je promišljala i zaključivala, preračunavala svoje
izglede, htjela je od sebe da iskoristi trenutak, ali nije mogla pomaknuti noge.
Nisu bile slabe, nisu drhtale, čak nisu bile ukočene, nego jednostavno nisu
odgovarale na poruke koje im je slala. Nije bila riječ o odustajanju, jer sve u
njoj ţeljelo je bijeg, no jednostavno kao da nisu bile njezine. Moţda je tako bilo
i Hansu kad je pokušao uključiti svoju moralnu dimenziju; ako je pokušao.
"Ne znam", rekao je, "je li ga stvarno izdala."
"Ostali koji su bili ondje misle da jest. Mi u straţi tako smo mislili. Radi se o
činjenici koja je svjedočila izdaji, činu, ne misli."
"Ma da?" Je li se to pripremao da bude grub prema sebi, ohrabrujući i nju da
prema njemu bude gruba ne bi li se mogao osjećati manje krivim? E, na to će
morati pričekati. "Ovisi o tome koje činjenice odabireš?"
"Mislim na činjenicu njezine veze s Fegeleinom."
"Je li veza činjenica?"
"Nesreća, izjava, ubojstvo nečijeg djeteta mogu biti činjenice, no što čini vezu?
Mnoštvo činjenica, naravno, i slojevita tumačenja, nakana, ţelja, simpatija i
općenita maštovitost. Nije jednostavno riječ o seksu, premda je odlazak s nekim
u krevet neporeciva činjenica. No to je bio dogaĎaj, ne veza. Čak da se i
ponovilo i pretvorilo u niz dogaĎaja, nekima bi to izgledalo kao veza, ali za
druge to bi ostao samo niz dogaĎaja. Veza, naravno, zahtijeva da je obje strane
vide kao takvu, ali ostatak svijeta opet je ne mora vidjeti takvom. Napokon, nije
nuţno otići u krevet da bi se imalo vezu, ljubavnu vezu, intelektualnu vezu,
snaţne emotivne i intelektualne simpatije koje mogu privlačiti dvoje ljudi
koliko nitko drugi, ali što za vanjski svijet ne čini vezu.
Nazivati vezom Evin odnos s Fegeleinom, mladim pješačkim oficirom SS-a,
istovremeno bilo je pretjerivanje i pojednostavljivanje. Prisjetila se je njegova
dolaska u Berghof. Sve su se djevojke toga sjećale, jer odjednom to nije bio
sredovječni, prekaljeni general s bitkama u glavi i argumentima da ih dobije ili
umišljeni partijski funkcionar koji nije imao vremena za trice i galantnost. Bio
je to visok, zgodan, plavokosi šarmer što je imao prestiţnu, ali ne pre-zahtjevnu,
ulogu oficira za vezu izmeĎu Hitlera i Himmlera, koji je jako rijetko bio ondje.
 KIKA

Fegelein tako nije bio zatrpan poslom, ali ni uvijek prisutan, pa nije bilo
vremena da se od njega umore. Odlikovan na ruskom frontu, nadareni jahač i
plesač, miljenik svojega nadreĎenog Himmlera, s reputacijom hrabroga i
surovoga čovjeka, nasrtljiva humora i spremna osmijeha, mogao je biti kao
stvoren za neudatu ţenu, ili udatu. Bio je svjestan toga, u tome leţao je problem.
Njegovo dobro mišljenje o sebi samome bilo je toliko očigledno koliko i
njegova dotjerana crna uniforma. Čovjek bi to čuo i vidio u njegovom
nediskriminirajućem, povjerljivom ponašanju kako se, pretpostavljajući
prihvaćenost, obično i drţao.
Posebice je bio takav prema Evi i jadnoj Gretl, njezinoj sestri guski, kako ju je
sam Fegelein isprava nazvao. Ali ne i prema Edith. Isprva ju je mučilo, sjetila
se, zašto je tome tako. Gledajući sve te ostale ţene kako ih je privlačio,
zabrinulo ju je da s njom nešto nije u redu. Bio je zgodan, nije poricala, ali nije
joj bio privlačan. Nije bila riječ samo o njegovoj samodopadnosti ni nasilnoj
aroganciji, koju je pokazivao prema niţem osoblju, niti laskanju nadreĎenima.
Prije se radilo o utisku nepouzdanosti, pogotovu u tim uskim nemirnim plavim
očima koje bi se umirile jedino kad bi se zaustavile na nekome koga je ţelio
impresionirati. Bilo je to očito, neprekidno traganje za probitkom. Biste li s
njime razgovarali prilikom društvenog dogaĎaja, neprestano bi pogledavao
preko vašega ramena ne bi li pronašao nekoga boljeg. Biste li vi bili ta osoba
gledao bi vas gladnom paţnjom za koju ne biste mogli povjerovati da je
zasluţujete, osim ako ne biste bili poput njega, osim ako ne biste bili Eva Braun.
Osobno, od svih ljudi, Edith ga je smatrala oprekom Hansu, časnom,
povjerljivom Hansu.
MeĎutim, za bijednu Evu Fegeleinova paţnja nadošla je poput vode osušenoj
biljci. Hitler je već bio počeo tonuti u preokupiranu, samoţivu melankoliju, koja
ga je tijekom njegovih zadnjih dana u potpunosti preuzela. Njegov pogrbljen i
nesiguran hod pogoršavao se. Zadah iz usta nije bio toliko izraţajan, ali čak i
onda bilo je teško zamisliti njegovu ţivahnu mladu metresu da s njim ţeli voditi
ljubav. No kako je propadao i kako se u njemu svijet rušio, bila mu je sve
odanija. Jednom, kad je stajao u velikoj sali u Berghofu, umanjenoj velikim
satom s brončanim orlom, natjerala ga je da se ispravi.
"Bolje je za tebe da budem pogrbljen", rekao je. "Onda sam nizak kao i ti."
"Ja nisam niska", protestirajući će ona samo napola u šali. "Ja sam visoka 163,
isto koliko je bio visok i Napoleon."
"Napoleon je bio viši. Bio je visok skoro poput mene." "Nije, dokazat ću ti to."

Za tren oboje su bili zauzeti traţenjem knjige koja će otkriti Napoleonovu

visinu. Eva je poslala Edith neka pretraţi Berghof, zanemarujući pisma za koja
je Eva inače inzistirala da se na njih odgovori u roku jednog dana od primanja.
No u Berghofu je bilo malo knjiga, a nijedna koja bi govorila o Napoleonovoj
visini. Projekt je napušten i Hitler je ponovno zapao u sumorne dubine rata,
generala, partije, svijeta sada, svijeta koji će doći i svojeg vlastitog osjećaja
 KIKA

propasti. Eva je ostavljena da čavrlja, zabavlja, da olakšava stvari i čini ih

ugodnim, a sve je to ona činila srčanom, pokornom odlučnošću — Hitler nikad
nije za to bio zahvalan. Edith se tome divila to više koliko je njezin napor
postajao krhkiji.
No kad bi Fegelein stigao, odmah postalo je očito koliko Eva ţudi za paţnjom.
Procvjetala bi u njegovoj nazočnosti, oči bi joj sjajile, koţa postala mlaĎa i
mekša, njezin korak brţi, ali i graciozniji, sigurniji. Bila je toliko samosvjesno
koketna s njim koliko i on s njom. Kao i svi drugi, isprva je Edith mislila da se
ne radi o ničem drugom nego o obostranom i vragolastom očijukanju.
"On je dobar časnik, što misliš?" jednom je Eva pitala Edith kad su se našle
same.
"Svi tako kaţu. Reichchancellor Himmler ima veoma visoko mišljenje o
njemu."
Eva na to nije ništa rekla. Poslije Bormanna Himmler je bio jedan od ljudi
vodstva koje je moţda najmanje voljela. Poput Bormanna, i on je istraţivao
povijest njezine obitelji kad je jednom shvatio koliko je bliska s Fuhrerom.
Presretao je pisma izmeĎu nje i njezine starije sestre, Ilse, te Ilse i njezina
ljubavnika, talijanskog mornaričkog časnika. I on je Evu nazivao 'glupa krava'.
Tek ga je s velikim poteškoćama uspjela uvjeriti da njezinoj ţidovskoj
prijateljici, Pearl Sklar, dopusti napuštanje Njemačke. Nasreću, nije imala više
prijateljica Ţidovki, jer ih je već bila odbacila.
Ali nije bila riječ o Evinim pitanjima za Fegeleina, ni njihovu smijanju,
njihovim igricama, očitom uţivanju u zajedničkom društvu, po čemu je Eva
posumnjala da izmeĎu njih postoji nešto više. Bio je to Evin iznenadni
entuzijazam za ugovaranje veze izmeĎu njezina oboţavatelja i njezine sestre, a
jadna Gretl jednako je tako naglo u Fegeleinovim očima od guske postala
njegova "draga", njegova "ljubav." Oţenili su se osam dana nakon zaruka. Eva
je odlučila, a Edith organizirala, da svi ljudi iz najmodernijega salona u Berlinu
doĎu u Berghof zašiti vjenčanicu. Fuhrer im je dopustio dolazak u Orlovo
gnijezdo, privatno odmorište koje je bilo više u planinama od Berghofa. Čak je i
prisustvovao vjenčanju u salzburškoj katedrali i poslije je na primanju otvorio
ples, premda zbog njega nije ostao. Gretl, osupnutu od sreće, predala je Eva, a
ne njezin otac koji se protivio vjenčanju. U svojemu govoru Eva je rekla:
"Ţelim da ovaj brak bude prekrasan kao da je moj." Zatim je zaplesala s
mladoţenjom.

OSAM

Hans je natočio još vina nakon što je svečano i polako odšetao na drugi kraj
stola, pa se vratio. Nasmijao se kad je sjeo.
"Ne, moţda vezu ne bi trebalo opisivati kao činjenicu. U jednu ruku, naravno, to
je činjenica koja se jest ili nije dogodila, no u drugu, u pravu si: drţati je pukom
 KIKA

činjenicom bilo bi preveliko pojednostavljivanje sloţenog odnosa. Da ti

postavim još jedno pitanje: što ti se glede nje najviše sviĎalo?"
"Njezina velikodušnost i hrabrost."
"A što ti se najmanje sviĎalo glede nje?"
"Njezina sebičnost i nedostatak moralnih osjećaja."
"Čovjek moţe biti velikodušan i sebičan?"
"Naravno. Jedno moţe biti pokazivanje drugog."
Povukao se je za usnu resicu. "Edith, što se dogodilo s tvojom drugom
naušnicom?"
"Izgubila sam je", rekla je oprezno. "U hodniku."
"Strgnula sam ih obje", mogla je dodati, "i pruţila ih dvojici ruskih vojnika.
"Uzmite ih, uzmite ih", ponavljala sam. "Vrijedne su." No nismo govorili istim
jezikom, ni riječi. Udarili su me po ruci. Tako sam izgubila drugu rinčicu."
Ali ništa od toga nije rekla. Njezino spominjanje hodnika bila je aluzija, ako je
mario da je shvati, ali naočigled on nije na to bio spreman. Izraz lica bio mu je
ravnodušan.
"Jesu li to naušnice koje ti je Eva dala", pitao je.
"Da, dala mi ih je onoga dana kad je umrla. Većinu nakita stavila je u kutiju i
poslala je svojim roditeljima jednim od zadnjih zrakoplova što su poletjeli iz
Berlina. "Nešto da imaju za preţivjeti", rekla je. Ne znam je li to ikad stiglo do
njih. Kasnije, kad smo bili u hodniku bunkera, ona me pozvala u svoju spavaću
sobu, koja bila je povezana s Hitlerovim prostorijama. Njegova je spavaća soba
bila na drugoj strani. Ondje je već bila Traudl Junge. Eva joj je dala svoj
prekrasni kaput od krzna srebrne lisice. Traudl je bila na rubu plača, premda ona
i Eva nikad nisu bile previše bliske. Rekla joj je: "Ali poţeljet ćete ga, morate
ga zadrţati." No Eva je inzistirala. "Uvijek sam oko sebe voljela imati lijepo
odjevene dame", rekla je.
A onda se okrenula prema meni, skinula je naušnice, zgrabila moju ruku i
stisnula ih u nju govoreći: "Ovo je za tebe, draga. Čuvaj mi ih. Misli na mene
kad ćeš ih nositi. Ako nećeš, kupi njima svoju slobodu. Veoma su vrijedne.
Dobila sam ih u Italiji."
"Pokušavala sam odbiti, vratiti joj ih, odguravala sam joj ruku, no sklopila mi je
prste. Obje smo plakale. Nisam mogla govoriti. Ona je rekla: 'Imam druge koje
ću nositi - kad doĎe vrijeme. Ali ove ti moraš nositi za mene, Edith, nosi ih za
mene.' Ne sjećam se kako je završilo. Mislim da je netko došao u sobu."
"Dobila ih je u Italiji?"
Edith se nasmijala. "Zašto ti je to vaţno, Hans? Jesi li ti prikriveni carinik ili
porezni inspektor."
Nasmiješio se. "Rekao sam ti. Imam strast za spoznajom." "Dobila ih je prije
rata, prije nego sam je upoznala. Mnogo sam puta slušala o tome.' Pa ukoliko je
ţelio istraţivati glede crvenih naušnica, bila je za to raspoloţena. Odgovaralo joj
je da ne bude prisiljena optuţivati. Znao je, i znao je da ona zna; njezin otpor
bila je njezina snaga. Optuţi li ga, bit će spletena s njim; čak da su njezine
 KIKA

optuţbe i bile pravedne, značilo bi to da su spleteni zajedno na planu laţne

moralne jednakosti, a bila je odlučna da mu to ne dopusti.
Zato mu je rekla što je čula o slavnom prijeratnom posjetu Mu-ssoliniju, kad su
trebala četiri posebna vagona da se zadovolji Hitler i njegova svita. Mussolini je
od toga napravio veliku paradu, opernu paradu. Edith je pričala kako se Eva
smijala s blještavim suzama u očima kad se toga prisjećala. Onda bi imitirala —
znala je dobro oponašati - pokušaje vodećih nacističkih supruga da se spuste na
koljeno i naklone ispred majušnoga kralja Victora Emmanuela. 'Najmanji kralj
kojega znam", rekao bi Hitler kad god bi se spomenuo Victor Emmanuel.
"Znaš li kakve su to samo nezgrapne krave kad se spuštaju i podiţu?" rekla je
Eva. "Takve su bile, te ţene, sve u preskupim haljinama oko kojih su tjednima
brinule i koje su sve, bez iznimke, bile grozne. Čak se je i Magda tada naklonila.
Nisu imale pojma što odjenuti, što raditi, njihovo nepoznavanje protokola bilo je
potpuno — i njihovo je klanjanje bilo toliko, toliko smiješno. Gotovo sam pukla
pokušavajući suzdrţati smijeh."
Edith se nasmijala prisjećajući se toga. Budni Hans nasmijao se s njom. "Eva se
znala lijepo pokloniti", nastavila je. "Po prirodi je bila graciozna i, štoviše, tome
su je naučili u našoj školi u Miinche-nu, kao i sve nas. Njezin smisao za
odijevanje bijaše dobar koliko njihov bijaše loš, a ona je usto bila mlada i
privlačnija. Premda nije imala sluţbenu poziciju u Hitlerovoj sviti — nije imala
mjesto u hijerarhiji, objašnjenje zašto se ona tamo nalazi, ţena kojoj čak i nije
bilo dozvoljeno da se pojavljuje u javnosti — ona je bila u središtu pozornosti.
Šef policije, nevjerojatno elegantan čovjek, vidjela sam ga na fotografijama,
rekao je pri upoznavanju da nikad za Hitlera ne bi rekao da ima toliko dobar
ukus. Eva je voljela Italiju; vratila se s mnogo koţnih stvari, uključujući vrećicu
nakita i torbicu od krokodilske koţe. Do zore je plesala s talijanskim časnicima.
Sljedeće noći, kad je Hitler zatraţio da se vrati u dolični sat, rekla je: "Vratit ću
se u doličan sat kad ti prestaneš za ruke drţati talijanske madone u Grand
Hotelu."
"Onda se ona s njim mogla drţati za ruke."
"Kasnije, kad je počeo rat, 1940. godine, mislim da je otišla u Rim i Firencu sa
svojom majkom i Gretl, otkuda se vratila sa šest kofera odjeće i trideset sedam
pari cipela. Svi su pušili, pili i plesali koliko su htjeli. Kad su prolazili
njemačkom granicom, sluţbenici su se suprotstavili njezinu pravu da te stvari
unese u zemlju. Pokušala im je objasniti, no bijahu krajnje neuviĎavni. Onda je
ona nazvala Hitlera i dala ga glavnome sluţbeniku. Nikad nije vidjela da se lice
tako naglo promijenilo, rekla je.'
"Gdje su uzeli novac?"
"Slično se dogaĎalo i u Berlinu. U jednom je dućanu pokupova-la sve ţensko
donje rublje. Drugi je put odabrala torbicu, a prodavač reče kako će biti za nju
preskupa. Toliko se razljutila da je kupila sve što je bilo u izlogu i naredila da
joj se dostavi u sjedište vlade s računom koji glasi na Fuhrerovu glavnu tajnicu.
Istog je poslijepodneva sve bilo dostavljeno, sa cvijećem."
 KIKA

"Znači da je bila ekstravagantna. Je li to takoĎer bilo pokazivanje njezine

velikodušnosti?"

Njegova snaţna ironija ju je iritirala. "Imala je odreĎenu svotu za potrošiti. Ne

znam koliko. Ne znam da li je ona znala. I da li je znala odakle taj novac - od
Fuhrera, partije, drţave, vlade. Drţava i vlada bili su, naravno, ista stvar kad su
u pitanju nacionalsocijalisti, baš kao i u komunista koje su mrzili. Partiji je u
ranim danima novac stizao od bogatih pokrovitelja, a kasnije je uziman kao
mito, no većina je jednostavno bila ukradena. Jednako kao i slike u Berghofu, te
zlatnina, srebrnina i posuĎe. Ponovno stečeno, govorili su oni, no najčešće su ga
SS-ovci krali od ţidovskoga naroda. Eva uopće nije imala svoj novac, no imala
je pristup neizrecivom bogatstvu dok god se Fuhrer s tim slagao, a on za to i nije
bio zainteresiran. Bormann je jednom pokušao zapriječiti joj pristup novcu.
Osim što su bili prirodni neprijatelji, nikad joj nije oprostio pridruţivanje
Speeru u nagovaranju Hitlera da Frau Hess ne bude kaţnjena, nakon što je
njezin muţ odletio u Englesku."
"Škotsku."
"Sjećaš se kako su ona i Bormann bili znani kao Fuhrerv šef i metresa? Moţda
se i ne sjećaš?"
"Zaboravljaš da ja baš i nisam bio u tvojim uzvišenim krugovima. Bio sam
zaduţen za straţu. Dolazio sam i odlazio. Nismo bili zainteresirani za tu vrstu
tračeva."
"Dakle, pred njim uvijek su si morali biti dobri, kao što sam rekla, no u
stvarnosti bila je riječ o borbi do smrti. Prije bi umrla nego mu predala bitku.
Kad joj je pokušao zapriječiti pristup novcu, sve je svoje račune od haljina
poslala k njemu, a onda je Fuhreru rekla kako on koristi partijske fondove da
svojoj metresi kupuje haljine. Fuhrer nije odobravao bračne nepodopštine i
zahtijevao je da vidi račune. Bormann mu se nije usudio reći što je Eva
napravila, djelomično zato jer doista kupovao je odjeću za svoju metresu, a
djelomično zato što nije mogao riskirati govoreći Fuhreru nešto protiv Eve. I
tako je Evin pristup novcu ostao siguran."
"Ali ipak ga je izdala."
"Ovisi o tome kako ćeš definirati izdaju."
"Definirat ću je u Judinom smislu."
Hrabre riječi za njega, pomislila je. Moţda je došao do onoga glavnog. Bila je
svjesna da govori mnogo brţe i slobodnije nego u mnogo prijašnjih godina,
vjerojatno još od njezina davnog ispitivanja kad je sebe ulovila u ţelji da priča i
priča. No da li je sad to činila stoga jer je, poput Hansa, izbjegavala bit priče? Ili
je došla do nje ona, a ne Hans? Njegova pitanja probudila su joj sjećanja na ono
što se dogodilo u tom hodniku, a to je bilo nešto o čemu obično nije razmišljala,
premda je uvijek bilo tu negdje u donjoj ladici njezina uma. Moţda je toliko
slobodno pripovijedala o svemu ostalom samo da o tome ne bi pripovijedala. Jer
on je bio taj koji je o tome trebao govoriti.
 KIKA

Nastavila je pričajući kako je Eva nagovorila Hitlera da ne potopi berlinske

tunele što su tada bili dom tisućama izbjeglica i ranjenika. Rekla mu je kako se
Eva urotila s generalom SS-a Bergerom da osujeti Hitlerovu naredbu
pogubljenja 35 000 ratnih zarobljenika ne pristanu li zapadni saveznici na
primirje. Zatvorenici su trebali biti odvedeni u planine sjeverno od Munchena i
smaknuti. Kad je Eva od Bergera saznala da će odbiti zapovijed, uredila je da
Hitler naredbu potpiše samo u prisutnosti njih dvoje; nije bilo Bormanna, kao
nijednog drugog savjesnog sluţbenika, koji bi pratili kako se stvar provodi.
Hitler je jednostavno zaboravio pitati za to kad se rat pribliţio kraju. TakoĎer
mu je ispripovijedala kako je Eva uredila da u Hitlerovu omiljenu pitu od jabuka
bude dodano vino, kako je iz-bijelila svoju napola plavu kosu da bude svjetlija,
pa je onda obojila da bude tamnija, kako ju je jednom, po ondašnjoj modi,
začešljala na vrh tjemena, ali je i brzo vratila u prijašnje stanje nakon što je
Hitler rekao: "Izgledaš stvarno čudno, potpuno si mi drukčija. Čisto si druga
ţena."
Bez pauze i ne čekajući da je on upita, opisala je Evin stan u Berghofu. Bio je
do Hitlerova i imala je dnevnu sobu, garderobu, mramornu kupaonicu, koju joj
je darovao Mussolini, i svilene draperije po zidovima spavaće sobe. Na jednom
zidu nalazila se slika gole ţene, vjerojatno nje, a na zidu nasuprot bila je
Hitlerova fotografija. Hitlerove prostorije, u koje je Eva ušla samo jednom, bile
su veće, ali i ne toliko raskošne; bila su ondje dva stola, fotelja, radni stol,
pokraj njega polica s knjigama te široki krevet sa ţeljeznim okvirom pokriven
smeĎim pokrivačem s velikim kukastim kriţem. Hitler je nosio svileni ogrtač
iste boje te pidţamu s crnim kukastim kriţem na crvenoj pozadini dţepa.
Jednom, neposredno nakon Gretlina i Fegeleinova vjenčanja, zapadni su se
saveznici iskrcali i u Europi, pa su Hitlera probudili s tom viješću, a on je
neodjeven izašao iz svoje spavaće sobe. Eva ga je zaustavila da se ne spusti
stubama govoreći mu: "Gle, za najvećeg čovjeka svijeta, na toliko vaţan dan
njegova ţivota, ne bi bilo u redu da ga ljudi vide u pidţami."
Napokon je Edith stala. Hans se i dalje smiješio, ali ništa nije govorio. Više nije
čula kišu, ali čula je slabo otkucavanje visokoga sata u hodniku. Vatru u
dnevnoj sobi ponovno će trebati zapaliti. Hansov je tanjur bio prazan, njegova
čaša gotovo prazna. Kao što je, začudo, bila i njezina. Rekao je da će točiti vino,
ali i ona je trebala primijetiti da je završio s jelom. Morala mu je još ponuditi,
no sjedila je nepokretno pod teţinom teške inercije. Blago svjetlo svijeća bilo je
uspavljujuće i više joj nije bilo ni do nastavka razgovora, niti do vraćanja u
sjećanja. Njegov je osmijeh govorio kako on i dalje od nje nešto očekuje.
Morala se prisiliti da progovori.
"Ţeliš li još pastirske pite."
"Misliš li da su Eva i Fuhrer bili ljubavnici?"
"Naravno." Pitanje ju je iznenadilo. Upitno podigao je svoje če-kinjave obrve
tako da mu se čelo naboralo. "Barem sam ja tako uvijek mislila. Ti nisi?"
nastavila je. "Drţim da na kraju nisu, uzimajući u obzir okolnosti i njegovu
 KIKA

oronulost. Ali ranije, svakako. Napokon, zato su i bili zajedno - koliko godina?
Petnaest, šesnaest, ili više. Stvarno je nevjerojatno da do neke mjere nisu bili
ljubavnici."
Hans je slegnuo ramenima, ustao i objema im natočio vina. "Kad je on u
pitanju, moguće je zamisliti da nisu bili, zar ne? U tom smislu nije moguće
zamisliti, recimo, da je Fegelein ţivio s mladom ţenom i da nije s njom
spavao."
"Nemoguće je to zamisliti, istina. No ja i dalje mislim, prije..."
"Moţda. Stalno se pojavljuju glasine i priče o njegovoj impotenciji, o njegovoj
sklonosti mazohizmu, poniţavanju, i tako dalje. Moguće je to takoĎer zamisliti
kao abnormalan seksualan odnos."
"Zar doista sve u seksu nije normalno, je li? Pa i da isključimo sam seks.
Normalno je to za ljude koji ga zbilja ne ţele."
"I on bio je oţenjen za Njemačku, kako je uvijek govorio. Njegova misija bila je
njegova mlada. Njegova beskrajna ţelja za moći mogla je biti kompenzacija za
razočaravajuće neuspješan seksualni ţivot, a njegov apsolutizam i prodornost
kompenzacija tajne ţudnje za poniţavanjem."
"Moţda, moguće, te su teorije uvijek maštovite." Otpio je vina.
"Jednako bi se moglo reći suprotno i bilo bi jednako vjerojatno. Mogli su prije
imati savršeno normalan seksualan odnos, a kasnije je došlo do pogoršanja. To
je normalno. Ima li uostalom kakve veze što je on radio u krevetu? Mnogo je
vaţnije što ljudi rade van svojih spavaćih soba."
"Ali zanimljivo je, zar ne?"
"Jest?
Preko svijeća gledali su jedno drugo. Pomislila je da moţe osjetiti kako
zagrijani zrak iznad njih blago, izazovno treperi. Ipak izazov se nije nalazio na
površini teme o kojoj su razgovarali.
"Ovisi o tome što misliš o prošlosti", rekao je. "Je li vaţna."
"Vaţna je toliko da je se pokopa. Pokopa i zaboravi da čovjek moţe dalje
ţivjeti." Govorila je zaključujući. "No što se tiče mnogo skorije prošlosti, pitam
te ţeliš li još pastirske pite."
Ponovno se je nasmijao. "Hvala ti, Edith, veoma rado. Ja ću se pobrinuti za
vatru dok je ti ne doneseš.

DEVET

U kuhinji je morala kleknuti da izvadi pitu iz donje pećnice. Zaboljela su je

koljena dok je s naporom ustajala. Uzdahnula je gotovo sve stavivši na njegov
tanjur, a sebi ostavljajući tek za jednu ţlicu kako se ne bi osjećao nelagodno.
Ništa ne bi više voljela nego dati mu pitu i otići na spavanje. Bilo je apsurdno
osjećati da je s njim u nekoj vrsti natjecanja, da postoji neki problem koji
moraju riješiti. Postojao je problem, naravno, ali nije morao biti riješen. Bilo je
to davno. Napravio je što je napravio, jednako kao i ona. Što je ona rekla ili nije
 KIKA

glede toga bila je njezina briga. Ako on ţeli objasniti svoje stajalište, ona će mu
to dopustiti. Ali neće zahtijevati objašnjenje niti mu dati zadovoljstvo da ga ona
potakne. Prošlost je prošlost i tu se ništa ne moţe promijeniti. Ostalo su priče.
Kuhinjski je sat pokazivao da je već prošlo devet sati. Kad polazi zadnji vlak iz
Lewesa? Morala bi saznati i reći mu. On bi sigurno shvatio namjeru. Moţda je
rezervirao sobu u hotelu Shelley's, osim ako nije bio toliko drzak da je očekivao
tu prenoćiti. Nije trebao, jer ona ničim nije mu nagovijestila da moţe, no moţda
će sad to morati. Doista je nešto prije trebala reći. Barem se gospoĎa Hoath
pobrinula za veliku slobodnu sobu.
Kad se vratila u blagovaonicu, on nije bio tamo, pa je ostavila tanjure na stolu i
poţurila gore na kat provjeriti sobu, koliko su joj koljena dopuštala.
Vjerovala je, ne baš sasvim, da će najvjerojatnije na glas uskli-knuti kad je vidi.
Gospoda Hoath bila je izvanredna: ne samo da je krevet bio uredan i svjeţ, s
preklopljenim pokrivačem, nego su i zavjese bile navučene, gorjela je noćna
lampica kao i vatra u kaminu. Njezina pametna pretpostavka bila je
nevjerojatna, gotovo nezgodna.
On je bio u blagovaonici kad se ona vratila — paţljivo je proučavao slabo
osvijetljeni Williamov portret u njegovom odijelu od tvida. "Je li tvoj suprug
bio dobar čovjek?"
"Da, bio je veoma doličan čovjek. Dobar. Častan čovjek." Zvučalo je
ravnodušno. "To znači veoma dobar", dodala je na loš način.
Kimnuo je. "I dobar otac?"
"Jako dobar. Ţelio je imati još djece kako bi mogao biti još bolji."
"Ali ti..."
"Nije bilo moguće."
Sjeo je i primio čašu ne podiţući je. "Ah. Mi nismo imali djece. Nikad ih nisam
ţelio. To ne znači kako ih ne bih volio da smo ih imali. Mislim da je tako s
mnogim ljudima. Mnogima, svakako." Popio je. "Sigurno se sjećaš Frau von
Exner, kuharice u Berghofu? One koja je Fiihreru kuhala najbolja
vegetarijanska jela što ih je ikad probao, ista ona koja je kuhala kosti u njegovoj
povrtnoj juhi, a da on to nije znao. Njezina smrt bila je veoma čudna."
"Otkuda ti znaš za kosti, Hans? To je bila jedna od njezinih tajni?"
"Razgovarao sam sa svima s kojima sam mogao, rekao sam ti.

Traudl Junge pričala mi je o njoj. Frau von Exner bila je veoma ljupka dama,
nije li? Uvijek nasmiješena s onim svojim psima. I privlačna, takoĎer. Čovjeka
je tjerala na smijeh. I znala se je prepirati s Hitlerom. Izgledalo je da ga se ne
boji. Moţda se zato prema njoj dobro ponašao."
"Veoma sam je voljela. Svi mi. Od nje sam naučila kuhati, više čak i od vlastite
majke."
"Nije li se skandalozno s njom postupalo?"
Edith se iznenadila. "Pa dobro se postupalo, iznimno dobro."
 KIKA

"Točno. Ali ovo sam mislio. Priča kaţe, ako je se dobro sjećam, da je Bormann
prekapao po njezinoj prošlosti ne bi li utvrdio njezinu rasnu čistoću. Pokazalo se
kako je jedna od njezinih baka bila nahoče, pa se čistoća nije mogla utvrditi i
ostala je sumnja kako u njoj ima i druge krvi, ţidovske krvi. Zato je morala
otići. Hitler ju je pozvao da joj to sam kaţe, a to bio je neobičan kompliment.
Rekao joj je da će dobiti nešto novca i da će njezin otac biti siguran na svojemu
sveučilišnom poslu, a njezina obitelj u svojem bečkom stanu. Nitko neće
ispaštati zbog te nesretne sumnje glede njezina porijekla. Pojasnio joj je da to
čini s velikim ţaljenjem, vjerujem da bilo je iskreno, ali morala je shvatiti da on
ne moţe stvoriti zakon za njemački narod, a onda biti viĎen da ga sam prezire.
Tako je očito rekao. U odreĎenim je stvarima pokazivao principijelnost,
samoza-tajnost, pravičnost, zar ne?
I tako je otišla praćena dobrim ţeljama i suzama, osim Bormanna, naravno, jer
se prije uspješno odupirala njegovim nasrtajima, a to se nijednoj ţeni ne oprašta.
Kasnije je njezina najbolja prijateljica, Traudl, od nje dobila pismo u kojemu je
stajalo da i nije sve baš dobro, da novac nije stigao, da je izvršen razgovor s
njezinim ocem i da nije mogao ostati na poslu i da njezin brat moţda neće moći
nastaviti studij. Onda je stiglo drugo pismo, ovaj put puno bijesa, jer njezin je
otac izgubio posao, brat je izgubio svaku mogućnost da nastavi svoj studij
medicine — bili su izbačeni iz stana i poslani u logor. Je li ih Hitler izdao?
Traudl Junge, što joj ide u vječnu zaslugu, toliko je to uzrujalo, jer posumnjala
je na Bormannove prste, da vijesti nije odaslala putem nadleţnih kanala,
Bormannovih, naravno, nego je pismo pokazala samome Hitleru. Za to je
trebalo imati hrabrosti, nije li? Fuhrer je pročitao pismo i pobjesnio što se
njegove naredbe nisu izvršile te je Frau Junge poslao van i pozvao Bormanna.
Hitlerov gnjev odjekivao je Berghofom. Nisam bio ondje, ali mogu zamisliti
nijemoga i pocrvenjeloga Bormanna. Obitelj Frau von Exner bila je brzo
vraćena u svoj stan, brat nastavio je studij medicine, otac mu se vratio na posao
i stigao im je obećani novac. I tako svi su bili sretni, osim jadnoga Martina
Bormanna, no pronašao je on druge ţrtve da nahrani svoju zloću. Ne shvaćaš li,
Edith, zašto je to skandal?"
Nije joj dao vremena da odgovori nego nastavio je još energičnije. "Prvo je
skandalozno to što nepoznato bakino porijeklo Frau von Exner nema veze s
ničim. O tome nema razgovora. Ali ne smije se prešutjeti. Mora se o tome
govoriti, jer bismo inače zapali u stanje ignorancije kao da se radi o vremenu
koje je pogodno za odreĎeno doba godine. Uvijek i svagda treba govoriti o
tome. Drugo, skandalozno je to što su svi bili sretni kad su Frau von Exner i
njezina obitelj bili spašeni iz čiste fizičke bijede. Nitko nije propitkivao sasvim
pogrešno i nepromjenjivo stanje stvari. Nitko nije pitao zašto bi takva Hitlerova
intervencija trebala biti smatrana dobrostivom, čak i zadivljujućom, kad je u
stvari bila riječ o nepotrebnom zločinu protiv čovječnosti. I konačno, nitko nije
uopćavao, nitko nije rekao: "Dobro, ako se ovu obitelj moţe izbaviti iz logora,
čak i ako su miješane krvi, zašto se onda i druge obitelji ne bi tretirale na isti
 KIKA

način? Zašto je njihova sudbina bila nedvojbena? Bila si tamo. Ţivjela si, disala,
jela s njima. Bila si dio te šutnje. Što moţeš na to reći, Edith?"
Njezin umor više nije bila jednostavna ţelja za snom. Bila je riječ o dubokom
otporu povratku, ponovnom uključivanju. Napor odgovaranja bio bi poput
podizanja krajnje teškog popluna; bilo je najbolje ostati nepokretan. Ponovno joj
nije ostavio vremena.
"Razumijem zašto ne moţeš odgovoriti. Bila si jedna od njih, bila si dio toga.
Razmišljala si o tim stvarima, ali nisi se usudila ih reći. To je sasvim
razumljivo. Napokon, imala si pred sobom primjer Henriette von Scirach,
privilegirane gošće kuće, kćer fotografa Hoffmana i ţene bečkoga
gradonačelnika. Zato je bila ţiva i zato je jedne večeri preţivjela protest Hitleru
zbog odnosa prema Ţidovima. Vidjela je kako ţidovske obitelji u Nizozemskoj
utovaruju na vlakove i zapitala se zašto. Postavila je pitanje Hitleru je li svjestan
groznog načina na koji se postupa sa Ţidovima. Sasvim prirodno pitanje, ali
posve glupo. Reakcija? Vjerojatno si te večeri bila tamo, Edith, pa si mogla to
vidjeti i osjetiti. Jesi li bila ondje?"
Kimnula je.
"Onda znaš da je reakcija bila šutnja, apsolutna šutnja, hladna šutnja, zla šutnja,
izostanak bilo kakva znaka, priznanja, općenja, svega. Henrietta i njezin
obrukani muţ otišli su i vratili se u Beč, nikad više ne posjetivši Berghof, gdje
više nisu bili spominjani. Imala je sreće što je preţivjela. I nikad ništa ne bijaše
rečeno, apsolutno ništa. Dobro, ja ne kaţem da bih učinio nešto drugo. Shvaćam
zašto ljudi, nakon sličnih ispada, mogu se prestrašiti postavljati takva pitanja.
Takav je strah prirodan, razuman, opravdan.
Ako je i bila riječ o strahu. Jer opravdano je ako se strah i nije previše u to
uvukao. A ako razlog leţi u tome što ljudima jednostavno nije palo na pamet
postavljati takva pitanja? Što ako su samo maglovito, polusvjesno mislili da
postoji nešto za pitati? Što ako je bilo onako kako si ti pripisala samo Evi,
potpuno zakazivanje moralnih predodţbi. Ili moralne ţelje da ih se predoči. Jer
Eva se tako ponašala, zar ne, usprkos iznimke koju si joj pripisala? A što je s
vama ostalima, nama? Bili smo nešto bolji?"
Edith se borila da pitanja odvoji od ispitivača. Ono prije imalo je smisla, drugo
nije. Koje je pravo imao da je ispituje, a napravio je ono što je napravio? Bila je
istina da on nije često bio u Berghofu, ali često bio je u bunkeru gdje su takva
pitanja imala istu teţinu. A napravio je ono što je napravio. Morao je sebe
preispitati. Kad bi najprije to učinio, onda bi imao pravo ispitivati druge. No
njegova su pitanja zasluţivala odgovore, premda on sam nije. Duboko je
udahnula i ponovno podigla deku.
"U redu", rekla je s naglim izljevom energije koji je i nju iznenadio, "moţda
smo svi mi krivi što nismo pitali, što se nismo usudili, što nismo razmišljali, što
nismo pretpostavljali. Radilo se o strahu, da smo o njemu razmišljali, ali nismo.
Svi bili smo začahureni, fizički i mentalno. Dobro smo jeli, pili, uţivali u
raskoši i nismo shvaćali koje su posljedice rata, Fuhrer najmanje od svih. Čak i
 KIKA

kad je postalo očito da gubimo, bilo je nemoguće do zadnjega dana to sebi

priznati. Bilo je nemoguće jer to nismo htjeli pustiti meĎu nas, reći jedan
drugome. Stvari nam postanu stvarne kad ih izgovorimo. Da, dotada, bez obzira
koliko one u stvarnosti bile činjenične — na primjer, kuća u plamenu - ako smo
nesposobni priznati jedno drugome da kuća gori nastavit ćemo se ponašati kao
da ne gori. Čak da i sami gorimo. A mi nismo mogli govoriti o tome jer Fuhrer
nije dopuštao. Intenzitet njegova uvjerenja, njegove strasti, njegove iluzije da je
svijet onakav kakvim on inzistira da mora biti, sve je to bilo toliko jako da je
sputavalo svačije prosudbe, lomilo stavove, sjeklo pitanja u njihovu korijenu.
Kad je čovjek bio pokraj njega, bilo je nemoguće ne biti dio svijeta koji je on
poţelio. Čak kad njega i nije bilo, njegov duh je prevladavalo.
Nikad ovako nije pričala, ni mislila o tome. S druge strane, nije bilo teško.
Nadolazilo je s lakoćom, kao da su riječi same davale smisao mislima koje su
izraţavale. Ali ona nije osjećala da je godinama patila zbog nemogućnosti
izgovaranja ili da bi joj bilo lakše zato što je nešto skinula sa srca. Osjećala se
slobodnom, čak se nikad nije osjećala nečim zarobljena. Više nije bila umorna.
"Mi ni sami sebe nismo pitali da li ga volimo ili mu se divimo. Jednostavno
prihvaćali smo ga kao Fuhrera, kao voĎu. Tko bi dovodio u pitanje prirodni
element ili planet — tako je on izgledao glede normalnih ljudskih reakcija.
Pitanja jednostavno nisu bila prikladna, pa čak ni na kraju kad je postao psihički
i fizički bogalj koji je smrdio i tresao se. Ali ti znaš sve to. I ti si bio tamo,
Hans."
"Ţelio sam to čuti od tebe."
Pojeo je svoju pastirsku pitu, paţljivo noţ i vilicu odloţio pokraj čistoga tanjura.
Ona je svoj komadić ostavila netaknutim. Neko su vrijeme sjedili bez riječi.
Ponovno je začula blago rominjanje po prozorima dnevnog boravka. Vjetar
mora da je oslabio. Preko svijeća pogledao je u nju, ali i ona njega. Nije osjećala
napetost. Bilo joj je svejedno hoće li ili neće nastaviti. Još uvijek je bila odlučna
da mu ne pruţi zadovoljstvo poţurivanja.
"Ima sira", rekla je napokon. "To je sve."
Nagnuo je glavu. "Posebice volim engleski Cheddar"
I bilo je samo Cheddara, ne puno. Uzela je komad sebi da mu pravi društvo, a
njemu je dala ostatak. Pecivo je bilo suho no on ili to nije primijetio ili bio je
previše pristojan da to kaţe. Ona je svoje grickala, a onda je napravila nešto što
nije godinama - umočila ga je u vino. Počela je osjećati hladnoću. Trebali bi se
ubrzo preseliti u dnevni boravak.
"A ti Ţidovi", rekao je. "Osjećaš li krivnju zbog njih."
"Kad kaţeš "ti Ţidovi" onda to zvuči kao da ti ne osjećaš."
"Moţda i zvuči kao da me nije briga ili kao da pokušavam reći da smo napravili
veliku galamu oko toga genocida koji je nad njima proveden. Konačno, nisu oni
bili prvi kojima se to dogodilo, jer bilo je i drugih rasa nad kojima proveden je
mnogo uspješnije. Koliko je Inka ostalo?" Nasmijao se i slegnuo ramenima.
"MeĎutim, nije to ono što sam mislio, ne kaţem to. Mislio sam, ima li smisla
 KIKA

osjećati krivicu glede grozote u prošlosti koja uopće nije tvoja krivica, ili u
kojoj si mogao imati samo maleni, zanemarivi udio i nad kojom nisi imao
apsolutno nikakve kontrole? Čovjek bi moţda mogao odbiti pasivno to
prihvaćati ili čak, ako bi bio veoma hrabar i tvrdoglav, oglasiti svoje neslaganje.
No taj bi se poprilično napatio zbog toga, i to ne samo on, nego i njegova
obitelj, a nikakvi suci koji udobno i sigurno sjede u budućnosti nemaju pravo
zahtijevati mučeništvo od sudionika prošlosti i njihove djece.
Zato ja priznajem da nema smisla osjećati osobnu krivicu glede toga, bez obzira
koliko grozno bilo. Ali mnogim ljudima ima, ne zato što su nešto napravili,
koliko stoga što su bili ondje. Osjećaju se krivima kao da su zaraţeni. I njih je
poprskala krv. Razumno će objasniti da bi cijena uplitanja bila i njihova vlastita
krv, pa nisu ništa napravili, osjećaju se krivima kao da su i oni ubijeni dok su
samo stajali i gledali. Zato ništa i ne govore. Edith, osjećaš li ti tu krivnju?"
"Ne."
"Jesi li je ikad osjećala?" "Ne."
"Jer riječ je o prošlosti, a prošlost je voda prošla ispod mosta."
"Jer svi smo u to bili uvučeni, a da nismo u potpunosti shvaćali da se to zbivalo
— mi smo bili ţrtve, neki od nas." Zastala je. "I zato što smo znali mnoge koji
su takoĎer bili ţrtve."
On je samo mirno sjedio.
"Mogao bi reći da smo trebali shvatiti što se dogaĎa", nastavila je, "i osjećati se
krivima što nismo. Mogla bih se sloţiti, no ipak se neću istinski osjećati krivom
jer sam ljudsko biće, pogrešivo, slabo, ograničeno, podloţno suţenoj
velikodušnosti. Mogu priznati da sam kriva ne osjećajući to. Osjećaš li ti kakvu
krivnju, Hans?"
"Ne glede toga."
Sad se bio najviše pribliţio priznanju. Pričekala je da vidi hoće li nastaviti, ali
nije. Preselili su se u dnevni boravak gdje je on ponovno presloţio cjepanice i
raspirio vatru nepotrebnom temeljito-šću. Njemu je natočila kavu, sebi čaj.
"Ne misliš li pronaći hotel u Lewesu, ili ako nisi već negdje rezervirao, morat
ćeš ovdje prenoćiti", rekla je.
Polako se uspravio sa ţaračem u ruci. "Znaš, o tome uopće nisam razmišljao.
Savršeno. Jako ljubazno od tebe." Nasmijao se.
Nije mu vjerovala.

"Fegelein ne bi osjećao krivnju", nastavio je i dalje drţeći ţarač. "Nije za to bio

sposoban."
"Ne, ali sigurna sam da bi osjećao sram, sramotu, posebice javnu sramotu.
Moţda ne osobnu krivnju, jer to nameće odgovornost drugima ili barem nečemu
onkraj sebe sama."
"A na kraju i strah. Molio je za milost."
"Traţenje milosti moţda je bila najrazumnija stvar za napraviti, posebice kad je
to jedina stvar koja čovjeku preostaje."
 KIKA

"To uopće nisam vidio. Ulazio sam i izlazio iz bunkera, kao što se sjećaš. Reci
kako je na kraju on završio."
"Znaš što se je s njim dogodilo, Hans. Ti jednostavno voliš da ti ljudi pričaju
priče, zar ne? Moţda ih voliš. Postoji li netko tko te ne zanima?"
"Samo Fuhrer. On nije zanimljiv jer bio je lud, čak i na osnovu tvoje definicije
po kojoj je Magda Goebbels bila normalna. Riječ je, ako sam shvatio, o
nemogućnosti percipiranja stvarnosti?"
Nasmijala se je. "Vjerojatno. Osim što nas je to sve izludjelo, samo u različito
vrijeme."
"Da, ali on je neprestano bio takav. Sjećaš se njegova neobična vjenčanja u dva
sata ujutro kad je prestravljeni Herr Wagner morao iz kreveta da bi se
ceremonija mogla odrţati u bunkeru tijekom bombardiranja i granatiranja?
Nekoliko puta Eva mu je morala reći: 'Herr Wagner, moţemo li početi s
obredom? Kasno je.' Na kraju te otuţne malene zabave, kao za razbuĎivanje,
pala je velika bomba i otrgnula ţbuku s plafona što se stropoštala na njih poput
konfeta. Konfeti za proklete, za osuĎene. Onda je Fuhrer odrţao govor o
umirovljenju i Linzu, njegovu rodnom mjestu, gdje će ţivjeti kao 'prosječan
graĎanin. To je nezamislivo. Totalno ludilo bilo je i na sekundu povjerovati da
je moguće da bi on ţivio takvim ţivotom. Samo netko bez spoznaja o tome što
je napravio i nastavljao raditi, mogao bi reći nešto takvo. To je dokazalo kako je
taj čovjek bio krajnje odvojen od stvarnosti u kojoj je većina nas ţivjela većinu
vremena."
Stajao je ispred nje sa ţaračem u ruci. "Ne moţeš slijediti ljude u ludilu, Edith."

DESET

U tome trenutku Edith se nije mogla natjerati da ga pogleda u oči. Zurila je u

vatru. Bilo je apsurdno bojati se da bi je mogao udariti ţaračem, sasvim
apsurdno, ali radije ga nije gledala.
"Ne znaš gdje se luĎaci nalaze", nastavio je Hans kao da razmišlja na glas. "Ili
kamo srljaju. Ne znaš što oni vide, čuju, percipiraju. Ludost je drugi svijet, ne
prošlost, kako reče tvoj pisac. Suprotno uvrijeţenom mišljenju, luĎaci su manje
zanimljivi od nas, a ne više. Normalni ljudi su zanimljiviji jer vidimo kako se
hvataju ili ne hvataju u koštac s našom stvarnošću. Na primjer, Fegelein,
manjkavi lik, veoma ograničena duha, nije bio lud. Stvari je vidio jednako kao i
mi ostali. To se vidjelo po načinu na koji ih je pokušavao premostiti, okretati ih
sebi u korist, premda očigledno i krajnje neučinkovito. Jesu li doista on i Eva
bili ljubavnici? Ma morali su biti, usprkos tome što ti govoriš o dvosmislenosti
veze." Kad je odbacio ţarač, koji je zazvonio na kamenu ognjišta, vratio se na
svoju sofu.
Osjetila je opuštanje tijela shvaćajući koliko se je kruto drţala -nadala se je da
on to nije primijetio. "Ne vjerujem."
 KIKA

Jedna je klada zapištala. Dok je gledala u nju iskra odletjela je na izblijedio

tepih. Bio je prekrasan i vjerojatno još uvijek vrijedan. Ranijih godina poţurila
bi se iznijeti ga, no sad se uhvatila u mislima kako postoje i druge stvari u
ţivotu, premda joj ih nije previše ostalo. Nakon nekoliko trenutaka ispruţila je
nogu do iskre, ali nije je mogla doseći. Odlučila je da neće ustajati, a onda se
zahvalno nasmijala Hansu, koji ustao je iz sofe u koju maloprije je sjeo, došao
do iskre i zgazio je, iako se do tada već i sama bila ugasila. Crven u licu i s
nakrivljenom leptir mašnom sjeo je natrag u sofu. Malo se zadihao.
"Ne sjećam se da si ti bio na vjenčanju", rekla je.
"Pa u stvari i nisam. Bio sam u hodniku, no dobio sam neku vijest, nešto takvo,
pa sam došao na kraj. Kasnije si mi ti ispričala."
"Jesam li? Nije se toga sjećala. Kasniji dogaĎaji odvijali su se veoma brzo.
Gutnula je čaj. "Ne slaţem se glede Fuhrera. Mislim da nije bio lud i da bio je
zanimljiv. Svi mi imamo eskapističke fantazije poput Linza, ali one ne svjedoče
o ludilu. Percipirao je što je percipirao i samo je ustrajao da se svijet povija
njegovoj volji. Drţim da to mnogi kriminalci pokušavaju napraviti. Isprva, kad
je imao uspjeha, mora da mu se činilo kako to doista moţe. Kasnije, kad je
postalo očito da ne moţe, bjesnio je kao razmaţeno dijete i krivio sve osim sebe
- vojsku, mornaricu, zrakoplovstvo, generale, partiju, Ţidove, Engleze i
Amerikance, Ruse, njemački narod, povijest, sudbinu, samoga Boga, ako je
vjerovao u njega. Bio je opsjednut, ali ne i lud. Ono što je govorio bilo je sasvim
razumljivo, njegovi su pogledi i stavovi bili konzistentni i predvidljivi, mogla se
pratiti nit njegove misli, čovjek je znao što moţe od njega očekivati. Pripisivati
mu ludilo znači postavljati ga u drugu dimenziju, odbijati shvatiti, odbiti
prihvatiti da bio je poput nas, jedan od nas. Zato je bio toliko opasan i zato je
toliko opasno ne poznavati ga. Tako postoje veće šanse da se sve ponovno
dogodi."
Podigao je ruke. "U redu, ostavimo se Fuhrera. Nego, reci mi zašto govoriš da
Eva i Fegelein nisu bili ljubavnici?" Uzdahnula je. "Promisli."
"Promisli kako je to bilo s nama", mogla mu je reći. "Pokazao si interes, gotovo
mi udvarao, ali nisi me mogao zavesti čak da sam ja to i htjela, što moţda i
jesam. Ondje je bilo nemoguće biti sam."
Umjesto toga, ona nastavi: "Kako, kada i gdje su to mogli biti? U Berghofu
nisu. Bilo je mnogo mjesta, svakako, i mali su mnogo vremena, no posvuda bilo
je osoblje, a rutina u kući bila je takva da su svi u svako vrijeme znali gdje se
netko nalazi. Toga se moraš sjećati. Naravno da sam ja uvijek znala gdje se Eva
nalazi. To je bilo normalno, morala sam, posao mi je bio da znam, ona je htjela
da znam pa da mogu stvari obavljati umjesto nje. Uvijek me je radi nečega
pozivala, a ako nije mene, onda je svoju frizerku ili Gretl, sluškinju, uvijek
nekoga. Imala je svoju malenu svitu, nije bila usamljeni cvijetak, nije trebala ni
traţila privatnost, a kamoli samoću. Nije mogla biti netko kad bila je sama, jer u
njoj ne bijaše ni najmanjeg ja. Ona prava bila je samo s drugima, u društvenom
okruţju, a njezinoga ovisilo je o kome je riječ i što se od nje očekuje.
 KIKA

Jednostavno bi bivala ono što se od nje očekuje. To ju je tvorilo i rastvaralo. Da

se rodila u Engleskoj, divila bi se Churchillu.
A tajnovita veza u bunkeru bila je sasvim neostvariva. Sjećaš se kolika je guţva
ondje bila, da čovjek nikad, baš nikad, nije bio sam. Istina, ona i Fuhrer imali su
svoje prostorije, samo oni, ali moralo se proći kroz zauzetu Fuhrerovu sobu da
bi se tamo došlo. Bilo je nemoguće unutra ili van nekoga prokrijumčariti. A
Fegeleinova prostorija, gdje god da bila, nije mogla biti privatna ništa više nego
tvoja. Vjerojatno je bila riječ o leţaju na kat u hodniku."

Ponovno je zavrtio glavom prije nego je ona završila. To joj je išlo na ţivce. "Pa
Eva je bila u bunkeru samo zadnjih nekoliko dana", rekao je, "a mjesecima
ranije Fegelein često je izbivao, jer putovao je na relaciji Fuhrer — Himmler.
Mogli su se sresti u Munchenu kad je ona posjetila svoje roditelje ili prijatelje -
imala je ondje kuću, sjećam se, koju joj je dao Fuhrer - ili na nekom drugom
mjestu gdje su oboje mogli naći razlog da se naĎu. Uostalom, kako je ona došla
u bunker? Onda više vlakovi nisu vozili. Tko ju je dovezao? Fegelein?"
"Jedan drugi časnik SS-a - Walter Galen. Bila sam s njom u Miinchenu gdje nas
je on pokupio crnim Mercedesom koji joj je stalno bio na raspolaganju. Obje
smo bile u posjeti roditeljima. Munchen je bio u groznom stanju, toliko razoren,
svugdje osjetio se smrad paljevine i kanalizacije, svi su ostali bez domova, bili
su gladni." Ponovno je pomislila na Hansovu mrtvu sestru. "Pa ne trebam ti ja
pripovijedati kako je bilo. Do Berlina se dugo putuje, a onda je to bilo još duţe,
jer su ceste bile uništene, išli smo zaobilaznicama, morali smo nabavljati gorivo,
sretali smo vojne kolone, prošli svu tu jednoličnu ratnu muku. Tri puta napali su
nas engleski zrakoplovi. Prvi su put sprijeda pogodili vojni teretni kamion i on
se pretvorio u goruću plamenu kuglu što se toliko uţarila da smo vrućinu mogli
osjetiti u automobilu, premda nismo bili blizu. Pojavio se i sljedeći zrakoplov,
no Galen je spustio automobil ispod vijadukta i tako nas spasio. Zadnji put kad
su nas napali, probušili su nam jednu gumu, meĎutim, Galen je nekako skrenuo
u šumu gdje smo ostali do tri sata ujutro. Morao je promijeniti kotač. Dugo je
ondje čekao jer nismo bili daleko od Berlina: vidjeli smo da je pod teškim
napadom. Mogli smo čuti mukle eksplozije, vidjeti vatru i njezin crveni odsjaj
na oblacima. Krenusmo dalje kad smo mislili da je napad završio, no dok smo
prolazili predgraĎem, ponovno je počeo, pa smo morali u javno sklonište. Bilo
je grozno, trenutačni prizor pakla, smrdjelo je kao u paklu, strašno prenatrpano
prestrašenim i očajnim ljudima, uplakanom djecom, majkama s bebama, bez
vode, zahoda, svjeţega zraka. Izašli smo više nikad to ne spomenuvši. Vani bilo
je gotovo jednako grozno: drveće je leţalo preko putova, a velike jame bile su
ispunjene vodom. No Eva je bila odlučna da doĎe do bunkera, jednostavno je
bila odlučna." "Jer Fegelein bio je ondje?"
"Kad smo stigli Fuhrer sjedio je na plavobijeloj prugastoj sofi u svojoj radnoj
sobi, istoj onoj na kojoj je umro. Zabranio joj je da dolazi k njemu u bunker, ali
kad ju je vidio, ustao je drhtavih ruku i rekao: 'Rekao sam ti da odeš u Berghof.
 KIKA

Ovo je.. ali nije mogao završiti. Drţali su se za ruke i narednih nekoliko sati
sjedili su na sofi razgovarajući o starim sretnim vremenima, gledali su
fotografije i na gramofonu slušali tu ploču. Izgledali su poput starog sentimen-
talnog para ili kao da je ona bila ljubljena kći koja je posjetila oca u staračkom
domu. Ne vjerujem da je onamo došla zbog Fegeleina."
"No on je bio ondje, zar ne? Plesali su na onoj zabavi povodom Fuhrerova
roĎendana. Nakratko sam bio tamo. I ti. Mislio sam te zamoliti za ples, ali
pozvali su me. A plesali su zajedno i prije, u Berghofu. Očito ju je privlačio.
Čovjek ih je samo morao vidjeti zajedno, taj njihov, kako se danas kaţe, govor
tijela."
Edith kimne. "Pa da, u nekom drugom svijetu mogla ga je osvojiti, kao i on nju.
Mogli su biti jako dobri jedno prema drugome, ili jako loši. Vjerojatnije loši, jer
obično te stvari tako ispadnu."
"Reci mi kako je završilo."
"Ma ti sve to znaš. Onda smo razgovarali o tome."
"Percepcije se razlikuju, sjećanja su varljiva."
"Fegelein je nestao. Da, jednostavno ga neko vrijeme nije bilo. Ništa neobično,
jer je morao odrţavati vezu s Himmlerom koji je uvijek bio odsutan. Eva je
Fuhrerova razmišljanja pokušavala drţati podalje od depresivnih stvari kao što
su, ma mislim da od svega, ali najviše od njihova sve bliţega kraja. Mislim da je
i svoje misli pokušavala drţati podalje od toga. Hitler nam je već bio dao tablete
kalijeva cijanida za samoubojstvo, a koje su izmislili Himmler i SS-ovci te ih
vjerojatno korjenito isprobali na uobičajen način i na uobičajenim mjestima."
"Kakve su to bile tablete?"
"Ti nisi svoju dobio? Moţda ih vojska nije dobivala. Nalazile su se u malenim
kutijicama, kao onima za ruţ — malena kapsula sa zlatnom tekućinom. Samo ju
je trebalo gurnuti u usta i pregristi, rekao nam je Hitler kad nam ih je dijelio
tijekom večere. Smiješno vrijeme za dijeljenje. Odmah ćemo umrijeti, rekao je.
Znao je to jer jednu je probao na svojem njemačkom ovčaru Blondiju — odmah
ga je ubila. To je bio jedini put da ga je netko vidio kako plače.
MeĎutim, Eva ga je pokušavala nagovoriti neka joj dopusti da uzme maleni kip
što se nalazio u dvorištu vladine zgrade. Mi dvije hodale smo tamo svakoga
dana meĎu rupama od granata i porušenim drvećem sve dok granatiranje nije
postalo previše često. Bila je riječ o kipu djevojke. 'Predivno bi izgledala pokraj
jezerca u mojem vrtu u Miinchenu', rekla mu je. "Molim te, kupi mi je kad ćemo
odlaziti iz Berlina.'
Ali Fuhrer je rekao kako se vjerojatno radi o drţavnom vlasništvu i da je ne
moţe samo tako uzeti. Često je bio veoma pošten glede takvih stvari, onima
koje nisu imale velike vaţnosti. Onda je stavio njezinu ruku na svoju i rekao:
Ako pobijediš Ruse i oslobodiš Berlin, napravit ćemo iznimku.' Nasmijao se,
rijetko je to onda činio, što je značilo uspjeh za Evu. Tako ih je pokretala.
Praktički cijelo vrijeme pokušavala je raditi takve stvari. Nije samo tulumarila.
A onda su se zbila dva dogaĎaja, ne znam kojim redom i mislim da nikad neću
 KIKA

ni znati. No evo poretka koji znam. Najprije Fegelein nazvao je Evu u bunkeru.
Bio je u nekom stanu negdje u Berlinu i molio ju je neka mu se pridruţi.
'Gotova si ostaneš li tamo', rekao je. 'Gotovo je. Ali oboje moţemo pobjeći, mo-
ţemo se izvući, moţemo novi ţivot započeti na Zapadu. Moj šef, mislio je na
Himmlera, 'pregovara s Britancima. Imamo veze. Eva, moraš poći sa mnom.'
Ili nekako tako. Nisam sve čula, dakako, iako sam bila s njom kad ju je nazvao.
Kad sam shvatila o kakvom je razgovoru riječ, ostavila sam je samu. Četiri dana
prije nego je nazvao sve je ispitivala gdje je on i neprestano gaje traţila. I sad je
stalno ponavljala u slušalicu: 'Gdje si? Gdje si?' Stoga ti jamčim da je nečeg bilo
meĎu njima, jer stalo joj je toliko do njega, makar je on bio oţenjen njezinom
sestrom, jadnom trudnom Gretl. Naravno da Gretl nije nazvao."
Hans je dlanovima protrljao bedra. "Ja i dalje mislim da su mogli biti u vezi. U
najmanju ruku, oboje su o njoj razmišljali. Moraš to priznati. U najmanju ruku.
To je dovoljno, zar ne?"
Gledala ga je. "Zašto ti je to toliko vaţno, Hans?"
"Zato jer precizno ne znam, a ţelim znati, ţelim sve precizno znati."
"Pa ima toliko stvari koje ne znaš. Zašto te toliko zanima? Kao da će to negdje
nešto promijeniti."
"Ako bili su u vezi, onda je to dodatni dokaz da su svi do zadnjega bili
pokvareni od srţi, da smo svi krivi." "To je ono što ţeliš, je li?"
Podigao je pogled pa se nasmijao. "Pa jesu, je li tako? Sigurno da jesu."
Ponovno je uzdahnula. "Da su negdje mogli pronaći mjesto za to i da su izgarali
jedno za drugim, pretpostavljam da su mogli. Ne morali. Ali u bunkeru nisu.
Uzgred, ne znam kako je poziv završio, ali onda se zbio drugi dogaĎaj, koji se
mogao zbiti i kao prvi: Hitler bio je obaviješten o Himmlerovim pregovorima s
Englezima. Priopćeno je na radiju. Hitler je veoma pobjesnio, jer pomislio je
kako ga je Himmler izdao. 'Mem treue Heinrich', ponavljao je, 'Mein treue
Heinrich.' Ţelio je da odmah doĎe Fegelein, pa je jedna patrola SS-a poslana da
ga pronaĎe. Gunsche nekako je doznao gdje se stan nalazi. Moralo je biti veoma
blizu, jer onda je već većina Berlina bila u ruskim rukama. Našli su ga pijanoga
s crvenokosom djevojkom koja je pobjegla kroz prozor. Pitam se tko je ona bila
i što se s njom dogodilo." Zagledala se je u vatru. "Kad su ga doveli natrag,
Hitler je rekao da bi trebao pred ratni sud zbog dezerterstva sa svojega poloţaja
i da bi mu trebalo skinuti činove i poslati ga meĎu vojnike koji brane Berlin.
A onda su pretraţili njegovu aktovku i u njoj pronašli inozemni novac i
dokumente o Himmlerovim pregovorima. Fuhrer se još više razbjesnio. Vikao
je kako se radi o izdaji i da Fegeleina treba ubiti. Eva je zaplakala kad je to čula.
Bila je izbezumljena zbog sebe, zbog Gretl, zbog obje, ne znam. Nakon što je
Fegelein osuĎen na prijekom sudu, a što se dogodilo negdje u gornjem dijelu
bunkera, dopustili su mu da joj pošalje poruku koja je govorila nešto kao: 'Eva,
reci Fuhreru da sam nevin, zamoli ga za odgodu dok ne dokaţem svoju
nevinost, molim te.' Otišla je do Fuhrera i zatraţila milost za Fegelei-nov ţivot,
ali on se samo naljutio na nju — to je bio jedini put, koliko ja znam, da se je na
 KIKA

nju naljutio. Vikao je: 'Ne moţemo dopustiti da obiteljski odnosi ometaju
disciplinu. Fegelein je izdajica jednako kao što je Mussolinijev zet bio izdajica,
a ti znaš što se je s njim dogodilo.' Eva je voljela Mussolinijeva zeta i traţila je
da intervenira u njegovu korist, no Mussolini dao ga je ubiti. Poslala je odgovor
Fegeleinu. Za pisanje joj je trebalo mnogo vremena, premda je jednostavno
rekla: 'Ništa ne mogu napraviti.' Nije ga potpisala. Dugo je sjedila i u njega
zurila. Onda ga je dala meni neka ga odnesem. Mislim da nije imala što drugo
reći, a da ne bude banalno, isprazno i opasno. Što ti misliš? Ti bi ga potpisao,
izljubio ili napisao: 'S ljubavlju, Eva?' Čovjek je trebao umrijeti. Rekla mu je
jedinu vaţnu stvar.
Prijeki sud na smrt osudio ga je prije ponoći. Otprilike sat i pol kasnije ubijen je
u dvorištu kod kipa koji je Eva htjela. Otprilike sat i pol nakon što su se Hitler i
Eva vjenčali. Dan i pol prije nego će oboje biti mrtvi."
Edith je do kraja popila svoj mlaki čaj pa ga još natočila. Mehanički je
izgovarala te činjenice, kao da ih je toliko dobro znala da za nju više nisu bile
zanimljive, pa ih je iznosila bez razmišljanja. U stvari, nikad prije nije opisivala
te dogaĎaje i sad, kad je to činila, u glavi ih je vidjela u ţivopisnim, nepravilnim
bljeskovima kroz nevaţne detalje - svijetloplavi porub Evine maramice kojom
je brisala svoje oči, malene mrlje od hrane na Fuhrerovu sivom sakou kad je
došao u hodnik nakon što se izderao na Evu, blijed i dalje vidljivo ljut,
neprestano brujanje dizelskih generatora, Evin iskren, njeţan, odlučan izraz lica
bez suza kad je Edith davala svoju poruku za Fegeleina i rekla: "Molim te,
zatraţi da to doĎe njemu u ruke."
A ipak, kad je pričala, bilo je to drukčije. Mehaničko izgovaranje dogaĎaja
nikada ne prenosi osjećaje, mirise, njihove zvukove i asocijacije. To je bilo
nevaţno za činjeničnost, za pravilan redoslijed, uzroke i posljedice, sve te nuţne
odrednice za ispravno razumijevanje povijesti. Zato su i najtočniji prikazi
prošlosti nepotpuni i zato se s povijesti ne vrijedi gnjaviti, osim da je se zapiše.
Čovjek se treba okrenuti stvarima kakve su sad i ne gnjaviti se s onime što je
bilo. S druge strane, najţivopisnije od svih njezinih sjećanja bilo je ono na
očajničko veselo plesanje prilikom Hitlerova roĎendana, kad je Fegelein
podigao Evu iznad glave i spustio je po cijeloj duţini svojega tijela — suknja joj
se neopaţeno podigla dok su se gledali u oči. Desetljećima sjećanje na to
nepozvano joj se pojavljuje. Nikad nitko joj to nije bio napravio. Toliko je
ţeljela, tek sad je to sebi priznala, da u tome trenutku ona bila je Eva. I dalje je
to htjela, na svoje veliko iznenaĎenje.

JEDANAEST

Hans je popio kavu. Izgledao je kao da je još ţeli. "I dalje ne shvaćam zašto te
sve to toliko zanima" rekla je. "Bio si ondje. Znaš barem pola od onoga što bih
ti ja ikada mogla ispričati. Veliš kako nam proučavanje prošlosti pomaţe
razumjeti sadašnjost, meĎutim, ništa od onoga što sam ti rekla, ili ti mogu reći,
 KIKA

ni u čemu ne doprinosi našem razumijevanju sadašnjega svijeta i nas samih. I

zašto si čekao sve do sada kad smo oboje na pragu smrti?"
"Nisam čekao do sada. Rekao sam ti da sam razgovarao sa svima koje sam
mogao pronaći. Ti si zadnja."
Nagnula se prema naprijed. "Zašto Hans? Zašto?"
"Mogu li dobiti još kave?"
Započeo je svoju borbu da ustane sa sofe, no ona je ustala prva, uzela njegovu
šalicu, napunila je i pruţila mu je. Na trenutak pala je u iskušenje da sjedne na
sofu pokraj njega, da se pribliţi svojoj meti, no on bi to mogao pobrkati s
prijateljstvom. Sjela je na svoje staro mjesto i uzela čaj.
"To mi je strast", rekao je.
"To nije strast. Više je kao pornografija."
Nasmijao se je. "Starinska pornografija. Da. Ima nešto u tome od pornografske
opsesivnosti, a moţda i nešto od njezine ograničenosti. Čovjek ne reagira na to
u potpunosti, samo dijelom sebe. Indirektno. Traţi da nešto u sebi probudi kroz
oči drugih ljudi. Traţi njihovo iskustvo bez odgovornosti."
"Ma bio si ondje. Ako je postojala odgovornost, i ti imaš udio u njoj."
Njegova je Adamova jabučica energično poskakivala. "Naravno, naravno, ja ne
negiram svoj vlastiti udio u tome. Ali ja sam samo povremeno bio ondje jer, kao
što znaš, uglavnom sam bio u zgradi vlade."
"Što se dogodilo KK-u?" Pogledao ju je. "Tvojem prijatelju, Kurtu Ketleru",
nastavila je. "Nisi ga mogao zaboraviti. Gotovo da ste bili nerazdvojni."
Nasmijao se. "Naravno, naravno, ali godinama nisam čuo da ga netko tako zove.
Umro je u nekom logoru u Rusiji. Nikad nismo bili u istom. Nego, reci mi, što
je bilo s tobom, što se s tobom dogodilo kasnije, mislim, prije nego su te
zarobili Britanci?"
Zurila je. "Što se sa mnom dogodilo?"
"Da, tijekom sloma i poslije njega kad smo svi otišli. Sjećaš li se toga još uvijek,
moţeš li to opisati?
Iz ognjišta je izletio mlaz iskri, a jedna ponovno padne na tepih. Ponovno se nije
na to obazirala dok iskra nije napravila štetu, pa je tek tada stopalom dosegnula
maleno zacrnjeno mjesto. Više je brinula za svoju haljinu nego za tepih i ovo ju
je pitanje pogodilo više od bilo kojega koje joj je mogao postaviti.
"Zašto ţeliš da to opisujem, Hans?"
Izgledao je zabrinuto i zbunjeno, ali istovremeno uzbuĎeno i nervozno. Mogao
bi on to, pomislila je.
"Ţelim Sve čuti tvojim vlastitim riječima", rekao je oprezno.

To je doista bila pornografija. Pregovarala je sama sa sobom bi li tek iz

znatiţelje sudjelovala u tome s tim starcem u fraku, sad samo strancem,. Ali
zašto bi se ona prepuštala njegovoj ţudnji za otpacima prošlosti? Ili da mu
pomogne da se lakše nosi sa svojom krivicom tako što će je indirektno podijeliti
s drugima? Ako su svi bili krivi, on je sebe mogao uvjeravati da je njegova
 KIKA

krivica manja - je li to on ţelio postići? Ako pak nitko se ne osjeća krivim, on će

dokazivati da se trebaju tako osjećati. U tom slučaju, zašto bi mu ona
prepričavala jednu epizodu u kojoj krivica bespogovorno bila je njegova, samo
njegova?
Nikad o tome nije pripovijedala, nikad, i trudila se da tako ostane. Ipak osjećala
se krivom zbog toga gotovo kao da je napravila ono što on jest. Krivicu je
osjećala pri podsjećanju na to, kao da je zaraţena njome.
"Kiša je prestala?" upitala je.
Poslušali su. Ništa nije se čulo, osim kucanja sata u hodniku i pucketanja vatre.
"Što, misliš da bismo mogli ponovno prošetati, Edith?" Njegovo ponašanje
odjednom postalo je dopadljivo, gotovo smiješno sugestivno.
"Pomislila sam na našu šetnju Berlinom. Onu noćnu šetnju."
Sve je započelo u bunkeru u noći nakon smrti Hitlera i Eve. Njihovo se
samoubojstvo pokazalo zaraznim: nije bila riječ samo o Goebbelsovoj obitelji,
nego i dvojici generala i još drugima, ne samo u Fuhrerovu bunkeru, nego i
meĎu ljudima u drugim vladinim bunkerima. Poput Magde Goebbels i njima je
svijet bez nacionalsocijalizma bio beznadan, svijet bez razloga i značenja. Samo
što su, za razliku od Magde, to odlučili napraviti samo sebi, ne i svojoj djeci.

Osim jednoga doktora, doznala je kasnije. Okupio je svoju obitelj, koja nije u
ništa sumnjala, na onome što je trebao biti zadnji objed, a onda je ispod stola
aktivirao granatu.
Mislili su da štite svoju djecu, pretpostavljala je, ne samo od ţivota bez VoĎe,
nego i od ruskoga silovanja i zlostavljanja. Bog zna koliko je toga bilo. No bilo
je neplanirano i samovoljno. Premda zastrašujuća i nepredvidljiva, samovoljnost
znači da većina preţivljava. Imala je razloga biti na tome zahvalna. Ta
nacistička djeca vjerojatno bi preţivjela u sovjetskim sirotištima i shvatila da
svijet bez nacionalsocijalizma nije toliko neizdrţiv koliko su to drţali njihovi
roditelji. Sad bi bili djedovi i bake.
Što se nje ticalo, samoubojstvo nije dolazilo u obzir. Dok je Fuhrer ţivio,
njegova je nazočnost djelovala zaštitnički, očinski, čak je nekad bila i ugodna.
Njegova neumorna strast obuzdavala je prave emocije i prirodni osjećaj u onima
oko njega, upijao ih je u sebe, preuzimao ih, pretvarao u vlastitu valutu, ništa
nikome ne ostavljajući. Zato Magda, majka šestero djece, nije imala vlastitih
osjećaja na koje bi se pozvala, u njoj je bilo samo divljenje za čovjeka koji joj je
dao ono za čim je oduvijek ţudila: razlog za ţivot, da za nečim ima strast. I
tako, ţiveći u ljušturi ţivota koji više i nije bio sasvim njezin, zanijekala je
pravo na ţivot i vlastitoj djeci.
U Edith, naprotiv, Hitlerova je smrt potpalila plamen ţelje za ţivotom,
odlučnost da preţivi, mladenački optimizam — probudila joj je osjećaj za sebe
samu. Bila je ljuta na njega, jer osjetila je njegovu smrt kao dezerterstvo, bijeg
od odgovornosti. Preţivljavanje je postalo poricanje Hitlera. Za kratko vrijeme
uopće više i nije mislila na Evu.
 KIKA

Nije te noći oklijevala u pridruţivanju kovanju plana bijega iz bunkera. Mala je

vjerojatnost za uspjeh, rekao je Gunsche, no bilo je bolje da okušaju sreću nego
da umru kao štakori u podrumu. Bez osjećaja napustila je bunker. Čak i prizor
njezine odjeće i malo stvari što su ostale u sobi koju je dijelila s tri druge
djevojke, uopće u njoj nije izazivao osjećaje. Bez obzira što je omogućio
svojevrstan ţivot, zasigurno snaţno proţivljen, bunker bio je samo odvratno,
smrdljivo, bučno mjesto. Bilo je dobro otići. Traudl Junge ostavila je u kutu
Evinu bundu od krzna srebrne lisice, no Edith nosila je Evine naušnice. TakoĎer
je nosila i tanki zlatni prsten koji joj je dala majka kad je napustila dom. Takve
su se stvari mogle pokazati korisnima za razmjenu u danima koji su dolazili.
Prije odlaska ona i Traudl Junge odšuljale su se u Fuhrerovu dnevnu sobu gdje
je sve svršilo. Vrata su bila otvorena: iznenada nitko nije bio zainteresiran za
ništa povezano s Hitlerom. Ravnodušni prema onome što se s njim dogodilo i
što je predstavljao, već su se brinuli sami za sebe. Edith i Traudl oprezno su
koračale, kao da hodaju po razbijenom staklu, a ne tepihu. Prizor je izgledao
onako kako ga je kasnije opisala Williamu, no dok se sad prisjećala, shvatila je
kako je zasigurno primijetila mnogo više detalja nego ih je onda ispričala. S
vrata na jednom su kraju sofe mogle vidjeti krv — krvi bilo je i na zidu iza nje
te na podu, gdje nalazio se i pištolj. Pri drugome kraju sofe, paţljivo na tepihu
sloţene jedna uz drugu, nalazile su se Evine bijele cipele s plutenim potplatom
koje je nosila na svojem vjenčanju. Na niskom stoliću ispred, nalazio se njezin
maleni nikad korišteni pištolj. Do njega je bila njezina ruţičasta marama od
sifona. Na podu blistajući pod električnim svjetlom nalazila se mjedena kutijica
u kojoj bila je kapsula s kalijevim cijanidom. Na vješalici bio je obješen
Hitlerov sivi sako sa zlatnim nacionalnim amblemom, njegova kapa, u njoj
sloţene izblijedjele rukavice od jelenje koţe te Blondijeva vezica. Osjećao se
snaţan, gorki miris badema, što je bila naglasila Williamu. Prizor Evine marame
i njezinih uredno sloţenih cipela - ona je sjedila na sofi s podvučenim nogama -
neočekivano je natjerao Edith suze na oči, ali ne zadugo. "Ţelim biti lijep leš",
rekla je Eva. Sad bila je samo pepeo.
Nisu se zadrţavale. Premda je bilo toplo, Edith je uzela kaput da ima na čemu
noću spavati, ali prema Gunscheovu savjetu ne i novac nego cigareta koliko god
su ih mogle nabaviti i natrpati u dţepove. Otprilike u osam i trideset navečer
okupila se prva grupa. Bilo je mnogo vojnika i četiri djevojke, a voĎe bili su
zapovjednik bunkerske straţe i Gunsche. Napustili su Fuhrerov bunker uskim
zakrčenim hodnicima, što ih Edith nikad prije nije vidjela, a koji bili su
povezani s mreţom skloništa i bunkera ispod zgrade vlade. Kad su se popeli,
morali su četveronoške prolaziti kroz rupe u zidovima, spoticali su se i tijelima
strugali po ostacima razrušenih stuba i onda napokon susreli su se u velikom
spremištu ugljena s drugom grupom bjegunaca, u kojoj bio je i Hans. On je bio
taj, prisjećala se, koji je pronašao vojna odijela za djevojke - hlače, kapute,
čizme, čelične kacige.
 KIKA

"Kad izaĎemo, vaţno je da ne iskačete", rekao je. "Budite kao i mi, budite
anonimne. Mi ćemo odbaciti činove i znakove pripadnosti. Nosite to, ali
koristite samo kad morate." Pruţio im je opasa-če otezanima pištoljima u
futrolama. "Napunjeni su. Nemamo više streljiva, pa čuvajte metak za sebe."
Kad došao je do Edith, nasmijao se je i stišao glas. "Ostani sa mnom. Ja ću
paziti na tebe."
Osjetila je nelagodu pri pomisli da bi je odvojio od Traudl Junge i ostalih, no
potvrdno je kimnula. "Pazit ću na tebe, Edith", ponavljao je. Uvijek ju je prije u
društvu zvao Fraulein. »
Vojna odjeća, posebice čizme i kaciga, bili su teški i glomazni. Činilo se kao da
se opiru onome tko ih nosi, bez obzira na osobu, na krhku ţensku pojavu i
lagane kosti. Kaciga se bolno trzala naprijed-natrag na njezinoj glavi, a čizme
svakim bi korakom udarile o tlo odajući napor nošenja. Ipak bila je zahvalna na
prerušavanju kad su prolazili kroz veliku prizemnu prostoriju, koja se pretvorila
u stvarno kazalište. Nikad prije nije vidjela mrtva tijela, osakaćene, velike
količine krvi, a kamoli toliko nogu, ruku, ostataka udova i ostalih manje
prepoznatljivih dijelova. Nikad nije doţivjela ni takav smrad, vrućinu, stenjanje
i viku. Hans ih je vodio kao da ide po smeću. Slijedila je njegova široka ramena,
usredotočila se na njih sretna što je kaciga skriva. Nije mogla shvatiti kako su
medicinske sestre mogle to podnositi. i
Onda su se nekako našli u podzemnoj ţeljeznici gdje su ponovno gazili preko
tijela, samo ovaj put većinom odjevenima i ţivima. Smrad je bio drukčiji, ali
nimalo podnošljiviji. Tisuće su se sklonile od granatiranja koje je sad bilo još
bliţe i glasnije. Pogledi što su ih sad pratili više ne bijahu patnički ili molećivi,
već pasivni, iscrpljeni, tupi, ravnodušni, neki ogorčeni, neki neprijateljski. Išli
su naprijed zaštićeni uniformama i oruţjem. Ona je i dalje pazila da ne pogleda
ni lijevo ni desno.
"Ma nema potrebe da ti to sve pričam", rekla je Hansu. "Doslovno sam slijedila
tvoje korake."
"Zaboravio sam bolnicu. Nije li to čudno? Sad kad si to spomenula, sasvim
jasno sam se sjetio, ali da sam morao dati izvještaj, ne bih je spomenuo."
Nasmijao se je. "To pokazuje zašto je za prisjećanje potrebna suradnja."
"Jesam li dosad nešto izostavila?"
"Nisi mogla ostati u svojoj opremi. Morala si se negdje presvući. Gdje se to
dogodilo?"
"Moraš se sjećati. Bilo je to narednog dana u šupi, nekakvoj radionici, gdje smo
proveli ostatak noći. Izašli smo iz podzemne ţeljeznice, prešli preko ulica, blizu
Chausseestrassea, sjećam se iz nekog razloga, a onda smo se morali sakriti od
ruskih tenkova. Neki dijelovi druţine već su se bili odvojili. Jednostavno smo
legli na prljavi pod i zaspali. Negdje tijekom sljedećeg dana sreli smo
Jugoslavene s kojima smo cigarete razmijenili za hranu. Oni su nam rekli kako
bismo mi djevojke bile sigurnije da se odjenemo kao obični civili koji sad
 KIKA

nemaju što skrivati. Za muškarce je bilo bolje da ostanu kao vojnici. Rekao si
nam da moramo pronaći ţensku odjeću."
"Gdje si je našla?"
"Ti si je našao."
"Ja?" Podignutih obrva stavio je prst na grudi. "Sigurna si da sam to bio ja?"
Nasmijala se je. "Hans, sigurno nisi mogao zaboraviti kako si izašao i pronašao
opljačkani dućan ţenskoga rublja, pa se vratio s puškom i kacigom okićenom
prljavim grudnjacima i gaćama što si ih zgaţene pobrao s poda. Svi su se
smijali. Prvi i jedini put."
Izgledao je pomalo zbunjeno radi čega se ona ponovno nasmijala. Izgledao je
zbunjeno i onda kad su se svi smijali.
"Tad si ponovno izašao", nastavila je. "i vratio se sa starim suknjama,
haljinama, puloverima, košuljama, kaputima — blatnom starom odjećom koju
su odbacile ţene pljačkašice kad su ukrale boju. Odjenule smo je, bez obzira
koliko bila je grozna, samo što nije bilo dovoljno kaputa ili jakni, pa sam ja
ostavila svoj vojnički kaput, jer trebalo mi je još nešto za prenoćiti, ali kasnije
sam ga odbacila kad sam pribavila moderniji kaput širokih ramena koji mi je,
takoĎer, bio prevelik. Još uvijek ga imam. Nisam ga smjela zadrţati, naravno,
ali onda nismo uvijek djelovali logično, misli nisu nam bile jasne. Drţim da bili
smo iscrpljeni."
"Pristajala ti je uniforma Wehrmachta"
"Ma što bi mi pristajala. Romantiziraš. I više od toga - fantaziraš. To je još veća
pornografija, Hans. Nije bilo ničeg ni pribliţno romantičnog u Berlinu u oţujku
1945. godine. Sve je bilo grozno. Sve. Znaš ti to."
Kinmnuo je. "Zato moramo ponovno to proţivjeti. Tako ćemo se suočiti s
grozotama prošlosti. Moramo to iznijeti na površinu, priznati, raspraviti, pustiti
van. Na taj ćemo način razvodniti njezin otrov, štetne isparine i neće nas više
kočiti ili sputavati, ţivjet ćemo slobodno. Potisnute strahote duševno su
emotivno kancerogene, okreću se protiv svojega domaćina i razaraju ga. Uvijek,
baš uvijek, moramo ih pustiti da se oslobode i tako se mi njih osloboditi."
"Šuplja fraza."
Oštro je to rekla. Riječi su odzvanjale poput pljeska u tišini koje je uslijedila.
IzmeĎu njih napetost poraste. Nikoga ona nije trebala, pomislila je, da je
podučava kako da se nosi s vlastitom prošlošću. Hans ponajmanje. Različiti
ljudi na različite načine s njom se hvataju u koštac. Za neke je pričanje o njoj
bio način da se s njom suočavaju, i to zbog razloga koje je on naveo. Za druge,
obuzdavanje i potiskivanje, ili barem ne prebivanje u njoj, ne razmišljanje o
njoj, bio je način liječenja rana. Moţda je to bilo različito za različite ljude u
različita vremena. Govorilo se često kako je njezina generacija zadnja koja je
pokazala slavnu englesku čvrstoću, ali po njezinu mišljenu to ne bijaše
isključivo engleska odlika niti je ta čvrstoća uvijek bila prisutna. Niti je
jednostavno to bilo pitanje generacije. Trebalo se je uhvatiti u koštac sa
stvarima, stvarima koje se ne dogaĎaju samo jednom ili nakratko, a onda nikad
 KIKA

više, ostavljajući vas manje više nedirnutima i slobodnima da o njima poslije

pripovijedate, pa se tako bolje osjećate. Prije bi se čovjek morao uhvatiti u
koštac sa stvarima koje se neprestano zbivaju, poput nemilosrdna siromaštva i
rata. Ako hoćete preţivjeti, morate ih riješiti, morate se s njima hvatati u koštac.
Ali to čovjek ne čini tako da ih zaobilazi nego ih prihvaća. Ako iz zaobilazite,
ne trebate se hvatati u koštac. Vidjela je tu u generaciji svojih roditelja, u
muškaraca koji su se vratili iz rovova i ţena koje su doma preţivjele gotovo
pravo gladovanje. Većinom o tome nisu razgovarali, moţda tek s nekim tko je
prošao isto. Vidjela je to ponovno u svojoj generaciji, kod same sebe. Istina, ne
treba se pretvarati da se stvari nikad nisu dogodile, no nije dobro stalno ih
servirati za večeru. Svjedoči to o nezdravom apetitu.
MeĎutim, nije ţeljela pokazivati svoju ljutnju više nego što već jest. To bi bilo
kao da mu dopušta neka vidi kako je uspio, da je pogodio. Potrudila se izgledati
pomirbeno. "Tako ti kaţeš, Hans, ali istina je da i mnogi drugi isto govore. To je
suvremena ortodoksija, a ja sumnjam da to moţe funkcionirati. To ni sam još
nisi isprobao. Ništa ne govoriš o tome što si ti osjećao, što se je s tobom
dogodilo. Ispituješ mene, ispituješ ostale. Ti sam, čini se, prakticiraš ono što ja
zagovaram."
"Voajerizam, ja sam voajer, to mi ţeliš reći." Nasmijao se nepovjerljivo.
"Moţda si u pravu."
Ona je ponovno zašutjela. Takva jednostavna iskrenost bila je suviše
proračunata, suviše podesna, suviše samosvjesna, prelagana. Šutnja joj više nije
smetala. Kad je bila mlaĎa, uţasavala se je šutnje i brzo bi skakala da je ispuni,
ispuni bilo čime, ali sad, ako nije imala što reći, ništa nije govorila. Premda
iznenaĎena snagom svoje ljutnje i nepovjerenja prema njemu, nije bila dovoljno
zainteresirana za njega, ni sebe, da to analizira. Je li vaţno ako se je pretvarao ili
se prepuštao toj svojoj sumnjičavoj ţudnji. Što se dogodilo, dogodilo se i to
ništa nije moglo promijeniti. Kakve bi veze imalo da su oni bili jedina dva
ljudska bića što su preţivjela tu prošlost. Da su samo njihove oči vidjele
Hitlerov i Evin kraj, da su samo oni znali točnu boju Evina zvonkog glasa,
Hitlerovu privatnu ljubaznost. Njezine ruke, njezine nekad lijepe ruke, sad
moţda su bile jedine ţive ruke koje su taknule njihove. Njezine usne zasigurno
bile su zadnje ţivuće usne koje su poljubile Evu. Sad gotovo da ih je osjetila,
njihovu nepostojanu mekoću, dodir, blago doticanje, ali i poruku. Kakvu?
Zbogom? Sjeti me se? Hvala? Bojim se - utješi me?
"Ponovno kiši", rekao je.
Ona je shvatila kako to je čula, ali nije opazila. Propuh je zavitlao zastore. Bilo
je lako zamisliti zašto ljudi vjeruju u duhove. Kiša se bez sumnje ponovno
probila do poda. Vatra je oslabjela. Nije se pomaknula da je vidi. I dalje ništa
nije govorila.
"Ima li konjaka?" pitao je.
Morala je razmisliti. Ma naravno da je bilo, moralo je biti, ali nitko ga nije pio
otkako je William umro. Ne - Michael za Boţić, morao je, sigurno. Morat će ga
 KIKA

još nabaviti za naredni Boţić. Voljela je vidjeti Michaela opuštenog, s čašom

nečega nakon večere: malo bi se usporio. Bio je preopterećen poslom, prijetio
mu je infarkt, morao je usporiti.
Ustala je praćena šuštanjem haljine, bolovima u koljenima kad je krenula do
ormara s pićem. Šuštanje je takoĎer podsjeti na Willia-ma, jer ga je raspaljivalo,
kao i šuškanje svile ili najlona. Svjesna da to raspaljuje njega, raspaljivalo bi i
nju. Našla je dvije boce konjaka, obje dopola pune.
"Staroga ili prastaroga?" pitala je. Bez naočala nije mogla pročitati što piše na
etiketama.
"Stariji, ako moţe."
Natočila je iz boce u kojoj je bilo manje. A onda je napravila ono što nije
napravila godinama - natočila je i sebi. On pomiriše i gutne. "Jako dobar konjak,
Edith." "Sad mi je lakše."
Sjela je i popila. Okus i miris snaţno je podsjete na Williama, na tvid, na
paljenje lule nakon večere. Trebao je biti pokopan u tvidu. "Kako je to biti
mrtav?" sjetila se pitanja što ga je postavila majci kad bila je mlaĎa nego su to
sad bili njezini unuci. "Kao kad se još nisi rodila", rekla je njezina majka.
Ponovno osluškivali su kišu.
"I što se onda dogodilo?" pitao je.
Zurila je. "Znaš ti što se dogodilo."
"Volio bih da mi kaţeš"
Nastavila je zuriti. Bivao joj je sve veći stranac. Osjećala je kako u njemu vidi
sve manje i manje staroga Hansa. Nakon svih tih godina to ne iznenaĎuje,
naravno, no zbog njegova pitanja ona osjeti kako je on nešto više i od stranca,
da je gotovo neprijatelj. "Znaš ti veoma dobro što se dogodilo", polako je
ponovila.
"Ali ne znam baš sve."
Barem je to bila istina. Glas mu bijaše laskav, gotovo pa i ljubazan, a lice u sjeni
otkako se u sofi naslonio. Na njegovoj bijeloj košulji bilo je mrlja od pastirske
pite. Ponovno se u njoj probudi znatiţelja. Što je ţelio, zašto je to radio?
Zasigurno bila je riječ o nečem jačem od nesebične strasti za poviješću, ţelja
jednog neuspješnog povjesničara da ispravi dogaĎaje u kojima je sam
sudjelovao. Morala je biti riječ o nečem jačem od ţelje propalog ţupnika da je
izliječi od, kako je on to shvaćao, njezine potisnute vlastite prošlosti. Zbilja nije
vjerovala da je to zbog nje, zbog prošlosti, zbog onih koji su u njoj sudjelovali.
Nije stvar bila u tome da se prošlost shvati, što god on rekao. Nego bilo je to
radi njega, i na neki način niti je to prihvaćala, niti joj se sviĎalo. Ali ukoliko je
to zbilja bilo ono što je ţelio, onda će mu ona to i dati. I vidjeti koliko će mu se
svidjeti.

DVANAEST
 KIKA

"Sjećaš se, ili se moţda ne sjećaš, kako je odlučeno da ćemo mi ţene veće šanse
imati za bijeg iz Berlina ako budemo kao obični civili izbjeglice, bez
muškaraca. Ako nas neće zlostavljati, bilo je vjerojatnije da će nas Rusi pustiti
kroz svoje linije bez društva muškaraca. Rekla sam linije ali, kao što znaš, nije
bilo pravih linija. Sve je bilo u kaosu. Bilo je vojnika, tenkova, oruţja, mrtvaca,
izbjeglica, još vojnika, posvuda prašine i krhotina, zvukova pucnjave i grana-
tiranja za koje čovjek nikad nije znao otkuda dolazi, osim ako nije bilo veoma
blizu. Sve je bilo moguće, da si ţiv ili mrtav, da dobiješ hranu ili šakom u glavu,
da naletiš na zemljake spremne pomoći ili ljubazne Ruse ili okrutne Ruse, ili
djecu, ili bespomoćne zemljake, zadrte SS-ovce što su stajali kod stupova ulične
rasvjete i bilo koga mogli proglasiti dezerterom. Pronalazak vode bila je jedna
od rijetkih ţivotnih konstanti, stvar koja se morala napraviti. Sve ostalo bilo je
slučajno i proizvoljno.
TakoĎer, bilo je i Hitlerove mladeţi. Dječaka. Sjećaš ih se, Hans?" Poţalila je
što više ne puši. Cigareta bi bila savršena za taj trenutak. Dugo bi uvlačila a
onda polako ispustila dim, promatrala ga kroz njega, gledala djelovanje svojih
riječi poput generala koji gleda kako u daljini padaju njegove topovske granate.
General bi se razočarao.
"Da, naravno, Hitlerova mladeţ", rekao je Hans kao da se radi o vremenu.
"Bili su toliko mladi." "Još dječaci." "Nije ih bilo mnogo." "U Berlinu sasvim
malo." "Na kraju još i manje."
Kimnuo je gledajući u svoj konjak, pa onda u vatru. Bilo je moguće da se sjećao
onih malenih blijedih četrnaestogodišnjaka, ili koliko su već godina imali, u
njihovim prevelikim uniformama, s kratkim frizurama te izrazima lica koja
istovremeno bijahu nezrelo okrutna i djetinjasto samosvjesna. Nosili su svoje
puške i protutenkovske lansere s velikim, očitim ponosom i krajnje
neuvjerljivom ravnodušnošću. Bili su toliko zbunjeni, zatucani, lojalni i
izgubljeni, u svakom smislu izgubljeni, da je ona poţeljela istovremeno pobjeći
od njih i spasiti ih. Je li moguće da ih je Hans takvima pamtio?
"Svakako, bilo je i staraca", rekao je. "Starci, djeca i ništa izmeĎu. Kao i ništa
izmeĎu njih i ruskih tenkova." I dalje gledao je vatru.
"Nisu li bili u krateru od bombe na raskriţju kad smo ih prvi put vidjeli?"
Pričala je zamišljeno, kao da doista poteţe dim cigareta izmeĎu rečenica.
"Trojica, sami, okrenuti u smjeru iz kojeg očekivali su tenkove? Zurili su u nas
dok smo prolazili. Njihova lica bila su toliko mlada, blijeda. Nitko ništa nije
govorio. Drţim kako smo i mi buljili u njih, zar ne?"
"Ne sjećam se."
"To je bilo malo prije nego smo se razdvojili, muškarci od ţena."
Njegova uporna smirenost učinila ju je još odlučnijom. "Bili su to isti oni, njih
trojica, koje smo kasnije vidjeli. Ti i ja."
Kimnuo je veoma polako. Osjetila je svoj uspjeh. "I tako su ţene iz naše grupe
odlučile ostati zajedno", nastavila je ţustro. "Otto Gun-sche rekao nam je, kad
se izvučemo iz grada, neka idemo na sjever prema britanskim linijama - izvan
 KIKA

Berlina postojale su linije bojišta. "Idite Britancima, oni će se pobrinuti za vas",

rekao je. To je i Speer rekao Magdi Goebbels. Samo, za mene će se to pokazati
istinitim.
Dalje, bila je tu Gerda Christian, Traudl Junge, Constanze Manziarly, kuharica i
dvije djevojke koje nisam vidjela u vladinim uredima. Zahvaljujući tebi, Hans,
imale smo civilnu odjeću, osim te Constanze i mene koje samo i dalje imale
naše wehrmachtove kapute. Otto Gunsche pokušavao nas je uvjeriti da ih
odbacimo, a mi rekosmo kako ćemo ih odbaciti čim pronaĎemo nešto drugo, jer
strašno bojale smo se hladnoće. Bedasto. Onda si ti rekao da ćeš ići s nama i
pomoći nam da naĎemo put i izaĎemo iz grada. To je, naravno, bila čista
suprotnost Gunscheovoj logici, no ti i ostali sloţili ste se da bude tako. Mislim
da onda više nitko nije pravilno razmišljao. Stajao si blizu i gledao me kad si
rekao da ćeš ići s nama. Ispravno ili pogrešno, protumačila sam to osobno.
Mislila sam da ćeš se pobrinuti za mene."
Sad ju je gledao pozorno i staloţeno. Je li on to zbilja mogao zaboraviti? Ili
njegova strast za prošlim bijaše toliko silna da su osobna razmišljanja postala
nebitna, toliko strana kao da čovjek svoj ţivot gleda iz zagrobnog ţivota?
Nastavila je nakon što je čekala da on nešto kaţe.
"Grupa ljudi, uključujući Bormanna, Stumpfeggera, doktora koji je pomogao
otrovati Goebbelsovu djecu, i Kempka, Hitlerov vozač, odlučili su takoĎer
krenuti van, ali u drugom smjeru. Isprva s nama sve je bilo u redu. Manje više
svi su nas ignorirali i jedva da smo vidjeli Ruse. Ne sjećam se kuda smo išli.
Slabo sam poznavala grad i mislim da smo svi bili mnogo umorniji nego smo to
mislili. Uzevši u obzir porušene zgrade, kratere od bombi na ulicama i ne-
prestano skretanje, teško bi mi to bilo reći čak da sam ga i poznavala. Ti si
rekao da idemo u pravom smjeru, a onda je netko negdje rekao da je iza ugla
ruska kontrolna točka i da propuštaju samo one civile koji imaju papire. Mi smo
imali papire koji su pokazivali da smo civili zaposleni u vladinim uredima, ali
nismo znali kako će oni na to reagirati. A ti si, k tome, bio u uniformi. Tako smo
odlučili pokušati pronaći zaobilazni put.
Svi bili smo gladni, ţedni i bilo je veoma vruće. Izgledalo je kao da se satima
vučemo po ciglama i betonu, probijamo kroz napola porušene kuće i traţimo
tunele koje bismo mogli iskoristiti. Sjećam se da bilo je veoma vruće i mislim
da bilo je podne. Nije li?"
"Mislim da jest."
"Napokon, pronašli smo zaobilazni put i pribliţili se jednom od mostova. Ne
sjećam se kojem. Bilo je to iz zla u gore. Radilo se o mnogo opasnijem području
gdje se mnogo pucalo i vodile su se borbe oko mosta. Ispred nas na cesti nalazio
se tenk, njemački, koji je pucao i kretao se prema mostu. Iza njega trčalo je
nekoliko vojnika štiteći se od metaka. Onda smo shvatili da nije riječ baš o
vojnicima nego o jednoj od grupa iz bunkera. Prepoznali smo Bormanna,
Stumpfeggera i Kempku. Nismo potrčali da im se pridruţimo, jer izgledalo je
veoma opasno, čule su se strojnice i zujanje metaka po ulici. Planirali smo ih
 KIKA

pustiti da oni prvi proĎu, a onda moţda mi kasnije kad se situacija malo smiri. A
u sljedećem trenutku, dok smo o tome pričali, tenk je odletio u zrak. Mora da ga
je pogodila granata, ili tako nešto, jer dogodio se iznenadan bljesak s mjesta
gdje se kupola spaja s tijelom tenka, a onda treptavo zamračenje posvuda, kao
da se zrak zatresao. Odbacilo ga je i zaustavio se, a iz njega sukljala je vatra.
Nisam vidjela da se iz tenka izvukao koji vojnik. Niti sam vidjela što se
dogodilo Stumpfeggeru, no vidjela sam kako je Bormann odletio i pao na leĎa, s
rukama u zraku kao da je na pozornici i glumi da je raznesen. Osjetili smo
eksploziju ondje gdje smo stajali — zračni zid oduzeo nam je dah kao da nas je
tko izudarao po ţelucu. Morao si i ti to osjetiti. Kempka se zakotrljao po zemlji
iza tenka, no vidjela sam kad se podigao i pobjegao. Nikad ponovno nisam
vidjela Bormanna ili Stumpfeggera i mislila sam da su mrtvi. Nisam osjetila
trunku ţalosti ni za jednoga. Ali mislim da nisu poginuli."
Gutnuo je brendi. "Oboje su poginuli, ali kasnije, isto blizu mosta. Vjerojatno su
se ubili kad su shvatili da ne mogu preko. Tijela su im tek nedavno otkrivena.
Kempka je preţivio i dokopao se Amerike. Intervjuirao sam ga prije nego je
umro. Bio je uvjeren kako je Bormann onda poginuo, ali ja mislim da je bio
samo ranjen."
"To radiš i sa mnom, Hans, intervjuiraš me."
Nasmijao se. "Imaš izvanredno pamćenje, Edith. Bolje, dosljednije od ostalih."
"Ţeliš li da nastavim?"
"Molim te."
Ponovno ga je pogledala i ponovno nije bilo naznaka ničeg osim uzdrţane,
bezlične znatiţelje. Je li bilo moguće da je to izbrisao iz svojega sjećanja, da li
se radilo o krajnjem slučaju potiskivanja koje on uopće nije odobravao? Je li
bilo moguće da je on ono što se dogodilo tumačio sasvim, sasvim drukčije?
Jedino nije bilo moguće da ona bude u krivu.
"Zbilja ţeliš da nastavim, Hans?"
"Naravno, zašto ne?"
"Onda dobro."
Gutnula je svoj konjak. Nikad ga nije stvarno voljela, nije ni sad, ali bilo je
dobro imati nešto u ruci.
"Ostavili smo to mjesto, most i tenk i počeli lutati, ja ne znam kuda. Ti uvijek
bio si malo iza nas, kako ne bismo zapale u neprilike, rekao si, ali i pripravan da
nas izvučeš ako zapadnemo. Prisjećam se Constanze Manziarly kako te pitala
hoćeš li s nama cijelim putem do Britanaca ili Amerikanaca, a ti si joj odgovorio
da vjerojatno hoćeš. Imao si pušku.
Napokon došli smo do širokoga raskriţja pet ili šest cesta i tramvajskih pruga.
Dva su tramvaja stajala na sredini i bilo je mnogo ljudi. Prošli smo ga i došli do
malenoga trga na drugoj strani sa stanovima i garaţom, ali i slavinom na
otvorenom. Većina je zgrada na trgu bila porušena bombardiranjem i nikoga
nije bilo. Činilo se tiše i sigurnije od raskriţja s tramvajima. Pili smo, odmorili
se i porazgovarali što dalje. Na jednom kraju trga straţario si sa svojom
 KIKA

puškom. Gerda i dvije tajnice iz ureda vlade odlučile su poći u izvidnicu, da

vide je li naprijed sigurnije. Trebale su se vratiti i obavijestiti nas. Traudl je
ostala pokraj slavine dok smo ja i Constanze otišle u stanove potraţiti bilo
kakve ţenske kapute. Ponovno ti kaputi, shvaćaš, ta apsurdna opsesija s
beskorisnim kaputima. Ti si trebao ostati gdje si bio.
Ali nisi. Pratio si nas u jednu od zgrada sa stanovima. Unutra je sve bilo
zarušeno tako da se nismo mogle popeti stubama. Strop se urušio i posvuda bilo
je ţbuke, greda, uništenoga namještaja i strahovito je zaudaralo. Izgledalo je kao
da bi se svaki čas mogla urušiti. Izašle smo i zaputile se u drugu zgradu, blizu
garaţe. Bio je ondje uz garaţu neki nadsvoĎeni prolaz što je vodio do radionice.
Ulaz u tu drugu zgradu izgledao je mnogo bolje pa sam ušla, ali Constanze nije.
Ona je rekla da će pokušati otići u drugu zgradu kako bismo dobile na vremenu.
Ušla sam sama. Constanzu više nikad nismo vidjeli.
Edith je zastala da vidi što će on reći. Isprva nije ništa govorio, o onda tiho reče:
"A kasnije."
Sve se pretvorilo u odmjeravanje snaga. Više nije se pitala zašto — za to će
kasnije biti vremena. Gutnula je i nastavila.
"Ušla sam u stambenu zgradu. Unutra bilo je hladno, ali ne toliko strašno
uništeno kao u drugoj. U hodniku se nalazila prevrnuta svjetiljka i crveni zastor
koji bili su na podu punom razbijena stakla, naravno. Ali nije to bilo ništa.
Polupanoga je stakla u Berlinu bilo kud god da si pošao. Unutra gotovo da je
vladala zima, bilo je poprilično mračno, premda je vani bio dan. Osjećala sam
da je sve prazno, sasvim prazno. Tako sam osjećala: potpuni izostanak ljudi,
ostale su samo -stvari. Nisam se bojala.
Otvorila sam prva vrata do kojih sam došla, a radilo se o stanu zdesna. Ugledala
sam maleno mračno predsoblje i osjetila miris, nisam znala otkuda, koji mi se
nije svidio; nije bila riječ o nekom jakom smradu, već o neugodnom mirisu.
Isprva sam pomislila da je plin, no ipak nije mirisalo na plin. Pomislila sam da
dolazi iz zahoda, ali nije bio baš ni takav. Kako bilo, odlučila sam da neću
uzimati nikakve smrdljive kapute, čak da ih i naĎem. Ali krenula sam unutra iz
znatiţelje. Na desnoj strani predsoblja ulazilo se u veliku blagovaonicu što
gledala je na trg. Prostorija je imala visoki strop, tipičan za prijelom stoljeća, s
veoma tamnim tapetama i debelim tamnim tepihom. Nalazio se ondje crni stol s
jednako crnim stolcima, njih deset ili dvanaest, koje bijahu oko stola, ali
poprilično odmaknute. Na stolu se nalazilo tijelo.
Bila je to starija ţena. Kaţem starija, vjerojatno u kasnim pedesetim ili ranim
šezdesetim godinama, no nama se to onda činilo starim. Imala je bose noge i
bila je odjevena u dugačku svijetloplavu vunenu kućnu haljinu. Netko je njezine
jednako plave papuče paţljivo sloţio na podu pokraj stola. Podsjetile su me na
Evine cipele u bunkeru kad se ubila, a koje bijahu jednako paţljivo sloţene.
Kućna joj je haljina bila opasana oko struka, a ruke bile su uredno prekriţene na
prsima. Bijahu sivobijele te veoma mršave s vidljivim venama. Kućna haljina
bila joj je navučena preko grla. Tko god da ju je gore stavio, namučio se, ali nije
 KIKA

stavio jastuk ispod njezine glave, pa je na stolu bila nagnuta unatrag sa širom
otvorenim ustima. Sijeda kosa bila joj je obojana u plavo, nije bila ureĎena i iza
nje padala je po stolu. O kome god da je bila riječ, morao je otići u ţurbi. Jedan
stolac kod glave bio je pri stolu. Oči, sivoplave, bijahu joj otvorene, a koţa lica
izgledala joj je poput pergamenta koji bi se na dodir smrvio.
Stajala sam gledajući nju — to — neko vrijeme. Prije dogaĎaja u bunkeru nikad
nisam vidjela mrtvo tijelo. A onda sam ih vidjela mnoštvo, stotine, ali ovo je
bilo po prvi put da ga izravno gledam. Razmišljala sam o njoj - kako se zove,
kako je ţivjela, je li bila udana. Nije imala prstenje, no netko mogao ih je
skinuti. Je li imala djecu, unuke, kako je umrla. Tko ju je toliko paţljivo
poloţio, a onda je u ţurbi napustio. Kako joj je glas zvučao. Bilo mi je neobično
jer po prvi put osjetila sam prazninu smrti. Što god da je ţivot, nije bio ondje,
nije ga bilo ni u tijelu. U toj je sobi miris bio još gori.
Onda si ti došao. Slijedio si me. Pogledao si tijelo, mene i rekao: "Eto, Edith."
Rekao si to veoma značajno, kao da smo oboje o nečemu morali odlučiti."
Hansov prednji dio košulje podizao se i spuštao kako je disao, no njegovo
zasjenjeno lice ostalo je nepokretno.

TRINAEST

"Pitala sam se na što misliš", nastavila je Edith. "Znam što ti je bilo na pameti,
naravno, ali što si baš u tome trenutku pomislio? Je li bilo racionalno? Je si li
pomislio: 'Sam sam s njom. Moţda se to više nikad neće ponoviti. Moţda oboje
uskoro poginemo?' Ili si mislio: 'U prisutnosti smrti ona je osjetljivija i
vjerojatno će se manje opirati.' Napokon, smrt moţe biti erotična. Ne direktno
nego u smislu suprotnosti. Čovjek doţivi iznenadnu potrebu za obranom ţivota,
daje sebe za to prije neodloţne smrti. Vjerojatno se radi o biološkoj reakciji.
Produţivanju vrste. Jesi li tako mislio ili uopće nisi mislio ni na što nego si
jednostavno to napravio?"
Ništa nije rekao.
Je li on ţelio da mu svaki odvratni detalj opiše kao dio njegove osobne
povijesne pornografije? Gotovo pa doslovne pornografije. Hoće li gnjaviti s
definicijama i detaljima? U stvari, ona se ne moţe sjetiti svakoga detalja.
Sjećanja na prošlost su kao sjećanja na san: čovjek moţe doći do potpune slike
tako da ih opisuje. Ali ona se nije trebala prisjećati svakoga detalja.
Razljućena njegovom reakcijom ustala je ponovno i još jednu kladu stavila na
vatru energično je pretresavši. Sad kad ima ţarač, moţe ga njime ubiti,
pomislila je. Bolje nego na neki drugi način, još manje vjerojatan. Mogla bi
zamahnuti prema njemu, zaprijetiti mu, učiniti da izgleda kao da će to napraviti,
ali samo da ga zaplaši. Zasluţio je nešto. Odloţila je ţarač uz ognjište.
"Nisam bio sam, je li?" rekao je. "Bili smo dvoje."
"Teško." Sjela je i nekoliko puta duboko udahnula kako bi uspostavila kontrolu
nad sobom. "Moţda nisi bio šokiran onime što smo našli. Ja sam bila i
 KIKA

primijetila sam tvoju, tvoju leţernost, kako sam to isprva protumačila. Nisam
primijetila što se zbiva. Nisam bila dobro obaviještena, mogao bi reći." Prisjetila
se osjećaja kad je legla na debeli tepih s njegovom teţinom na sebi. Kad je
okrenula glavu, nadesno, prisjetila se dodira vlakana po obrazu — ugledala je sa
strane, veoma blizu, plave njeţne papuče mrtve ţene. Ispod stola mogla je
vidjeti završetak ţenine sijede kose koji je visio preko ruba. I on nije prestajao,
usprkos njezinom negodovanju. Sjetila se koliko bi mu drage volje, u drukčijim
okolnostima, bila dala ono što je sad uzimao.
"Reci mi točno kako se toga sjećaš", rekla je. "Kako si se osjećao. Što si mislio
kako se ja osjećam, to mi reci? Jesi li mislio da ja to zbilja ţelim, da nisam
mislila reći ne?"
"Zasigurno se toga sjećam slabije od tebe", rekao je sad tiše. "Mislim da sam
drţao kako nemaš ništa protiv."
To je bila svojevrsna otvorenost: implicitno priznanje. Zar je ona to htjela,
zapitala se, da on kaţe kako mu je ţao, znam da nisi to htjela, nisam to smio
napraviti, to sam ti došao reći, zato sam te ponovno morao vidjeti. Uostalom,
bilo je to ono što bi se danas moglo nazvati silovanjem, ali ne i onda. Smatralo
bi se njezinom pogreškom, jer dopustila je da otiĎe predaleko. Moţda je i bila
njezina pogreška, ako je pogreška biti slab, umoran, rastresen, prestrašen.

Iskoristio ju je, to je sve: moţda bila je riječ o prirodnom nagonu, kao što je
prirodni nagon u ţeni da raĎa i podiţe djecu. No, to je bila samo polovica istine;
što bi on rekao o drugom dijelu onoga što je napravio? Znao je da samo ona zna,
nitko drugi. Šutjela do sada samo zato, pretpostavljao je, jer ga je drţala mrtvim.
Je li došao ovamo da se uvjeri da još uvijek šuti?
Što se nje tiče, ako je htjela ispriku, ili čak priznanje, predstavljalo bi to
savršenu suprotnost svemu onome što je izgovorila o prošlosti. Potvrdila bi da
joj je vaţna, da ima smisla u povratku u prošlost. Njezin bi zahtjev opravdao sve
što je on rekao o potrebi shvaćanja, pomirbi u nama samima, davanja smisla
nama samima. Nije bila sigurna bi li podnijela da on bude u pravu. No nešto je
htjela.
"I onda?" pitao je sad jedva čujnim glasom. "Čega se još sjećaš?"
Znao je što se dalje dogodilo. Duboko je udahnula. "Prva sam, kao što se moţda
sjećaš, izašla iz zgrade. Mislim kako si se ponudio da ćeš mi potraţiti kaput, a ja
nisam više mogla podnijeti biti ondje. Dolje na trgu oko slavine ugledala sam
ruske vojnike, njih pet-šest, gdje prostače, a neki su se napadno gegali kao da
glume pijance. MeĎutim, bili su pijani. Negdje su nabavili sanduk šampanjca pa
su naginjali boce, a kad bi ih ispraznili, bacali su ih u zrak i razbijali. Još
polupanoga stakla. Na tlu, baš tamo gdje su bacali boce, sjedila su tri
zarobljenika. Nisu bili vezani, jednostavno su ondje sjedili bez kaciga,
pokrivajući rukama lice kad god bi se neka boca smrskala u blizini. Nijemci,
naravno. Mogla sam to vidjeti po njihovim uniformama, no nisu izgledali kako
su trebali, nešto s njima nije bilo u redu. Prisjećam se olakšanja što sam ga
 KIKA

osjetila otkrivši da Traudl više nije tamo. Sigurno je otišla misleći kako se
nećemo vratiti. Ili je pobjegla.
Za mene je, naravno, bilo prekasno. Vojnici su me spazili. Pokazivali su rukama
i smijali se, a prišla su dvojica koja su mogla normalno hodati. Nisu se ponašali
prijeteći, smijali su se, a jedan od njih pruţio mi je bocu. Nisam znala kuda ću.
Došli su do mene i govorili nešto na ruskom što nisam razumjela. Onda se
sjećam kako nam je rečeno: 'Cigarete, dajte im cigarete.' Imala sam ih nešto u
dţepovima vojničkoga kaputa. Pretpostavila sam da ću ih se riješiti. Dala sam
im kutiju, a oni su mi zahvalili naklonivši se, pa ih odmah pripalili. Pokušavali
su me nagovoriti da pijem, ali ja sam bocu odgurnula i odmahnula glavom. Bili
su to dečki mladi od mene. Jedan bio je nizak, imao je okruglo lice i glatku
koţu. U drugim okolnostima bilo bi to ugodno lice, jer majku mogao si u njemu
nazrijeti, zabrinutu seljanku s rupcem. Cijelo se vrijeme smijao. Drugi je bio
visok i blijed, imao je grozne prišteve i nedostajali su mu prednji zubi. Mnogo
je kimao otvorenih usta. Zbog toga je izgledao kao glupan no, mislila sam onda,
moţda se samo sramio.
Poveli su me k ostalima pokazujući prstima moj vojnički kaput i postavljajući
pitanja o njemu. Naravno da sam mogla pretpostavljati što ispituju, no samo
sam slijegala ramenima, smijala se i vrtjela glavom. Plašila sam se i pokušavala
to sakriti. Onda su prestali, a niţi je počeo ponavljati na njemačkom: 'Papiri,
papiri.' Pribliţili smo se ostalima i sad sam zarobljenike mogla jasno vidjeti.
Bila su to ona trojica iz Hitlerove mladeţi koje smo vidjeli kako u rupi na cesti
čekaju tenkove. Samo što sad uopće nisu izgledali opasno ili zadrto. Bili su to
samo prestrašeni dječaci koji su u mene zurili. Ali ruski vojnik nastavio me je
bockati i ponavljao je: 'Papiri, papiri.' Dečkima nisam mogla pomoći, ništa
nisam mogla napraviti."
Gutnula je konjak ovaj put ne primjećujući mu okus. "Dok sam pokušavala iz
dţepa izvaditi svoju iskaznicu ureda vlade, primili su me za ruke i počeli me
voditi prema mračnom hodniku kod garaţe. I dalje su se šalili i smijali. Jedan
kod slavine nešto je povikao i onda se svi počnu smijati. I ja sam se smijala
pokušavajući izgledati kao jedna od njih i da se ne bojim, no bila sam
prestravljena. Pokušavala sam izvaditi svoju iskaznicu dok smo se pribliţavali
hodniku, no drţali su me za nadlakticu - činilo se da više nisu bili zainteresirani
za to tko sam ja. Onda, tik prije hodnika, osvrnula sam se i vidjela te."
Zurila je sad u njega. Bio je krajnje miran - bila je to mirnoća ekstaze. Sram,
nemir, strah, isprika, ţaljenje, opovrgavanje, strah ili bilo koju drugu emociju
očekivala je od njega, samo ne tu djetinju zadubljenost. Oči su mu bile bistre. U
tome ga je trenutku mrzila, poţeljela da pati. Još su nekoliko sekunda promatrali
jedno drugo, prije nego je ona nastavila toliko sporo i precizno koliko se na to
uspijevala natjerati.
"Stajao si na ulazu zgrade u kojoj smo bili i gledao prema meni. Imao si pušku,
a nijedan te vojnik još nije vidio. Povikala sam ti: 'Moji papiri, kaţu da ţele
vidjeti moje papire, ali odvode me u hodnik.' Vojnici koji su me vodili osvrnuli
 KIKA

su se i vidjeli te, ali samo su nastavili, jer nisu se zabrinuli, čak ih nisi ni
zanimao, premda mogao si pucati po njima. Moţda su bili previše pijani da bi ih
bilo briga." Zastala je i ponovno gutnula. "Bili smo gotovo u hodniku kad sam
se počela otimati u pokušaju povratka, ali gurali su me naprijed. Ponovno sam ti
povikala: 'Hans, hodnik, vode me u hodnik!'

Ali ti nisi ništa učinio. Gledao si kako me vuku unutra. Samo si ondje stajao - s
puškom."
Stala je i pričekala. Tišina se produţila, nije imala pojma koliko dugo. Napokon,
rekao je on potiho: "I onda?"
"Jesi li pročitao engleski roman Lord Jim poljskoga pisca Josep-ha Conrada?"
"Poljaka?" Zavrtio je glavom.
"U njemu čovjek na brodu što tone izgubi ţivce u trenutku krize. Bio je hrabar i
častan do toga trenutka, no tada, odjednom, jedan jedini put u ţivotu, pretvorio
se u kukavicu. Nitko to poslije nije shvatio, osim njega, no proganjat će ga do
kraja ţivota. Vidio si tog poslijepodneva što rade sa mnom, Hans. Znao si što
namjeravaju napraviti, a ipak si samo stajao i gledao. Imao si pušku i ništa nisi
poduzimao. Osim, osim onoga što si tad napravio."
Osjetila se kao da će zaplakati. Bilo je to apsurdno nakon svih tih godina,
apsurdno i poniţavajuće. Ljutila se na sebe. Nije mogla podnijeti misao da pred
njim ispadne poniţena. No raslo je to u njoj poput morske bolesti i gotovo da joj
je probilo kroz glas kad je rekla: "A ti nisi ništa napravio." Gutnula je malo
konjaka, pričekala, pa polako nastavila pričati.
"Je li ta epizoda bio tvoj trenutak slabosti, kao u Lorda Jima, Hans? Zato to ne
moţeš ostaviti na miru?"
Njegove su oči i dalje bile nepokretne, no lice mu je potonulo i izgubilo boju
poput mrtvaca. Pornografski set, pomislila je. "O tome je riječ?" bila je uporna.
"Je li se isto dogodilo i tebi?"
"Nastavi." Glas mu bijaše slab, sve je teţe disao.
"Nekako sam se oslobodila i potrčala prema tebi. Vikala sam ti: 'Hans, pomozi
mi', ili tako nešto. Dva su vojnika trčala za mnom.
Primijetila sam da su u trku i još neki vojnici, no da li su trčali za mnom, to
nisam znala. Sve je bilo kao ubrzani san i sad se prizora teško prisjetiti. Netko je
zapucao, više nego jednom, ili bilo je iz više pušaka. Kad sam ti se pribliţila,
vidjela sam da me ne gledaš. Spustio si pušku i podigao ruke u vis iznad glave
okrenut prema vojnicima, a mene ignorirajući. Nisam uspjela doći do tebe, kao
što znaš. Pala sam i ščepali su me, ili su me ščepali pa sam pala. Kako bilo,
ponovno su me zgrabili za ruke i odvukli. Plakala sam i dozivala te."
"Jesi li vidjela što se poslije dogodilo?" Glas mu je i dalje bio
slab.
"Ne odmah. Odvukli su me preko trga do hodnika. Ali prije nego sam došla
tamo, vidjela sam što si napravio." Kimnula je gledajući ga u oči. "Da, Hans,
vidjela sam što si napravio."
 KIKA

S ostalim vojnicima nalazio se pokraj slavine. Tri uhićena dječaka i dalje su

sjedila i prestrašenom opčinjenošću gledala kako njihovi pijani krvnici
gestikuliraju i viču jedni na druge. Hansu su dali bocu i gledali dok ju je
praznio, a šampanjac mu se cijedio iz usta. Čim ju je ispio, bacio je bocu u zrak.
Vojnici su se veselili kad se bezopasno podalje razbila. Sad su još više
gestikulirali i netko pokazao je na zarobljenike. Jedan od vojnika vratio je
Hansu njegovu pušku. Hans je stao u stranu, jednim je brzim pokretom
repetirao, podigao u visinu ramena i naciljao u zarobljenike. Vojnik koji mu ju
je dao ljuljao se i smijao. Tri su ga mlada uhićenika gledala, a onda se sklupčala
poput lutaka zbog iznenadne buke iz automatskoga oruţja.
"Vidjela sam to", ponovila je.
On se nakašljao i ponovno pogledao je svoju čašu konjaka koju je drţao pod
opasnim kutom. "Drţim kako bi se to danas nazvalo ratnim zločinom."
"Ratni zločini su ratni zločini."
"Ta odrednica onda nije postojala." Progovorio je iznenadnom energičnošćp.
"Bio je rat, o tome se radilo. Samo rat. Rat kao rat. Ti dječaci svejedno bili bi
pogubljeni. Rusi su mrzili i prezirali Hitle-rovu mladeţ. Ne bi im dopustili da
postanu zatvorenici. Započelo je mojim molbama za njih. Doista, tako je bilo.
Jedan od Rusa, onaj koji mi je vratio pušku, znao je nešto njemačkog. Reče
kako je jedini način da oni ne ubiju te dečke, da ih ja ubijem. Da ja to nisam
napravio, smjesta bi on, samo što bi ih on gaĎao u trbuh, pa bi vjerojatno
umirali polako i u agoniji. Što bi ti napravila, Edith?" Njegovo pona-šanje
gotovo da je postalo okrutno.
"Ja ih ne bi ubila. Ne bih to mogla napraviti. Svoju stranu, svoje vlastite ljude.
Djecu."
"Oni bi ih ubili, rekao sam ti. Za minutu ionako bili bi mrtvi. Alternativa za tu
djecu nije bila besmrtnost, čak ni starost. Nekoliko minuta kasnije bili bi
svejedno mrtvi."
"Mogao si svoju pušku okrenuti na Ruse."
Podigao je ruku i onda pustio neka padne. "Oni su odrţali svoju riječ, ja svoju."
"Znači, bila je to pogodba. Tvoja sloboda za njihove ţivote."
Nagnuo se prema naprijed, lice mu je izašlo iz sjene, izbrazda-no, kruto. "Cijeli
je ţivot onda bio pogodba, ne samo kad je pao Berlin nego kroz cijeli nacistički
period. Čovjek je postigao pogodbu i preţivio ako je imao sreće, ili nije.
Pogodba koju sam ja onda napravio bila je samo dramatičnija verzija onoga što
smo mi neprestano činili u Berlinu. Ţivot je bio kompromis, razmjena, svaki
dan, jedan za drugim, veliko za malo, ţivot za smrt, cigarete za hranu, sve to
dolazi na isto. A oni koji sad prosuĎuju o nama u udobnim stolcima u
klimatiziranim uredima, a poslije se odvezu doma gdje o tome pričaju s
prijateljima u udobnim, sigurnim kućama pri finim večerama s vinom - ti ljudi
nemaju pravo prosuĎivati o našim postupcima koje smo mi napravili u
okolnostima o kojima nemaju pojma, o kojima uopće nemaju pojma. Nitko ne
bi sebe trebao osuĎivati zbog onoga što je onda napravio. Ako je osuda
 KIKA

potrebna, jedini ljudi koji na nju imaju pravo oni su koji su bili ondje." "Ja sam
bila ondje. Ja te osuĎujem."
Nasmiješio se naočigled neiskreno. "A koja je to tvoja osuda, Edith?"
"Što misliš?"
I dalje se smiješio, ali sad kao da je samo pokazivao zube. "Da sam hladnokrvni
ubojica, drţim."
"Ubojica. Ubio si svoje da bi spasio vlastitu koţu.
Ponovno se naslonio u svojoj stolici. Lice mu opet prekrije sjena, premda se
činilo da je prednji dio njegove košulje drhtao nekoliko sekunda, kao da su ga
njezine riječi odbacile i prikovale za naslon stolca. Bilo joj je drago što imale su
takav učinak.
"Onda su stvari bile drukčije", rekao je napokon. "Drukčiji svijet."
Nasmiješila se. "Ipak je prošlost drugi svijet?"
Ponovno se nagnuo naprijed, ali odlučno. "Što god da smo rekli o prošlosti,
Edith, samo ti i ja za to znamo. Ruske vojnike moţemo zaboraviti. Oni nisu
znali tko sam ja. Pustili su me s mojim oruţjem. Nije im se sa mnom dalo
gnjaviti. Bili su pijani, a danas sigurno su mrtvi. Tako smo ti i ja jedini ţivući
ljudi koji to znaju. Ja i ti, Edith." Zastao je. "Što se poslije s tobom dogodilo?"
Zagledala se u svoju praznu čašu. Zbog trijumfa što ga je postigla, postala je još
sklonija opširnosti, no i dalje se morala psihički pripremati da progovori.
Poţeljela je da joj čaša nije prazna. "Odvukli su me u hodnik. Bilo je mračno,
zemljani pod bio je pokriven krhotinama. Posrtala sam pokušavajući pobjeći.
Gurnuli su me na zid. Glava mi je udarila po njemu, a oni počeli su navlačiti
moj kaput. Onda sam strgnula naušnicu i ponudila im je. Učinila bih bilo što
samo da ih odvratim ili odgodim im namjere. Nisu bili previše grubi prema
meni, nisu me udarali, samo su me naguravali i natezali mi odjeću. Mislim da i
nisu znali što da naprave. Plakala sam, vrtjela glavom i govorila: 'Molim vas
prestanite, sve ću vam dati, ostavite me, molim vas.' Ali oni su i dalje radili po
svom. Još uvijek mogla sam se gibati, i dalje bila sam na nogama, ali nisam ih
mogla zaustaviti da čine to što su činili. Bilo je kao u snu. Kad su me onda
udarili po ruci i kad je naušnica pala na pod, povikala sam i pokazala gdje je
pala. To ih je zbunilo i, vjerovao ti ili ne, prestali su i sagnuli se da je potraţe.
Samo na trenutak. Tad sam mogla pobjeći, no noge su odbile poslušnost. Onda
sam dobila ideju.
Počela sam se smijati i mahati iz sve snage, kao luĎakinja. Pokazivala sam u
njih, onda u sebe, onda sam sklopila ruke i stavila ih pod jedan obraz kao da se
radi o jastuku, onda pokazala sam prema izlazu iz tunela, onda prema prljavoj
zemlji, izbuljila se i zavrtjela glavom. Na kraju sam postavila ruke da me
odvuku, jednako kao što su me i dovukli. Znam gdje se nalazi krevet,
pokazivala sam. Dobrovoljno poći ću s vama tamo, ali ovdje ništa, ne na toj
prljavoj zemlji. Razumjeli su, porazgovarali meĎusobno, kimnuli, i poveli me
drţeći za ruke. Bili su to još dječaci, seljačići, baš mladi. I ne neugodni, ne baš.
To je bilo najgore.
 KIKA

Naravno da je moja ideja bila prilično nejasna. Sluţila je samo da nas izvede iz
hodnika tamo gdje bili su ostali ljudi, makar samo vojnici. Nisam znala što će se
onda dogoditi. Čim sam izašla pogledala sam jesi li još ondje, ali naravno, nije
te bilo. Pobjegao si. Ruski vojnici bili su tamo, pijančevali su, svaĎali se, a tri
dječaka leţala su ondje gdje si ih ubio. Onda mi je palo na pamet da tu svoju
dvojicu povedem natrag u stan gdje smo bili nas dvoje, za slučaj da si se ti
unutra sakrio. Bilo je malo vjerojatno, znala sam, ali očajnički sam se nadala da
si tamo. I dalje mislila sam da bi me mogao zaštiti, znaš. Napokon, volio si
koristiti svoju pušku, a ja bih mogla pobjeći. Toliko sam bila očajna.
Pokazala sam im ulaz i dečki me odvedu tamo. Kad sam ušla u predsoblje,
pozvala sam te. Oni nisu razumjeli i rekli su mi da zasutim. Onda je jedan širom
otvorio vrata stana u kojem smo bili nas dvoje. Pretpostavljam da su traţili sobu
s krevetom, a to dalo mi je novu ideju. Kimnula sam nadesno i oni povedu me u
blagovaonicu gdje je ţena leţala na stolu. Odahnula sam jer još je bila ondje.
Makar i nije postojala vjerojatnost da je netko makne. Zastali su kad su je
vidjeli. Šokirali su se. Pustili su mi ruke. Pokazala sam u tijelo, pa u sebe, otišla
i poljubila je u čelo. Bila je hladna kao led i tako izbliza još je gore smrdjela.
Pretvarala sam se da mi je to majka.
I znaš li što su napravili ti dječaci? Zurili su u nju, skinuli svoje vojničke kape,
prekriţili se, kleknuli i pomolili se. Nekoliko sekunda prije bili bi me silovali,
sad su se molili za mene i dušu moje majke klečeći na mjestu gdje smo mi bili.
Imali su više poštovanja prema mrtvima od tebe, Hans.
Onda su otišli. Jednostavno su otišli. Ja sam stajala uz tijelo s rukama na njezinu
hladnom čelu kad su ustali i dalje stišćući kape objema rukama. Naklonili su mi
se, ponovno se prekriţili i otišli. Ja sam ostala. Previše sam se tresla da bih se
pomaknula. Dugo sam ostala. Kasnije sam godinama, gotovo svakoga dana,
pitala se tko je ona bila. Da sam joj barem mogla zahvaliti."
Gledao je mrlju od hrane na svojoj košulji. "Morala si se moliti za nju."
"Da se molim, bih."
"Ti si ovdje vlastelinka, tik do crkve, a ne ideš u nju?" "Oh da, idem ja u crkvu.
Redovito. Ali ne molim se, uistinu ne." "Svi bismo se trebali moliti, čak ako i ne
vjerujemo. To je dobro za nas."
"Drţiš to dobrim, Hans?"
Pogledao ju je sad jasno i ozbiljno. "Da, drţim."
"Za što se moliš?"
"Za oprost."
"Mislim da u tome i jest stvar." Moţda bila je riječ o nekoj vrsti priznanja.
Ponovno se osjetila veoma umornom. "Pa, mislim da smo sve prošli, zar ne?
Uhvatili smo sve u mreţu, sve nepoţeljno i nepopravljivo. Ništa drugo nije
ostalo. Vrijeme je za spavanje."
"Ne ţeliš znati što se sa mnom dogodilo, Edith?"
Polako je ustala. "Ne Hans, ne zanima me."
"Mogu to razumjeti."
 KIKA

Ovaj odgovor bio je iritantan. Ništa nije rekla. "Moţemo li prošetati prije
spavanja?" zapitao je. "Još jednom?"
"Prije spavanja volim prošetati vrtom. Umiruje dušu, pomaţe da se zaspi. Čak
ako se i ne moţe vidjeti vrt, čak ako i pada kiša. Kadikad, posebice kad pada
kiša, umiruje čovjeka."
"Moţeš, ako hoćeš. Moţeš uzeti istu kabanicu i čizme."
"Nećeš mi se pridruţiti?"
"Večeras me bole koljena. TakoĎer ne gnjavi mi se s obuvanjem cipela i svim
ostalim." A u stvari, blago, njeţno razgibavanje vjerojatno bi pomoglo njezinim
koljenima: predugo je sjedila. Ta ideja lagane šetnje po vlaţnoj travi i slaboj
kiši, koja se sad čula, moţda nije bila toliko neprivlačna kao što je isprva
pomislila. "Ako hoćeš, ti moţeš."
"Molim te, Edith, bilo bi lijepo da idemo zajedno. Mogli bismo
završiti naš razgovor."
"Mislila sam da jesmo."
Ostao je sjediti i zuriti u nju. Morala bi ga povesti kroz praonicu
posuĎa, onda mu potvrditi da je uzeo ispravne stvari. Radilo se o
gnjavaţi kao da ide sama. "Hajde onda. Ali ne dugo."
Polako je ustao, smiješeći se usprkos naporu. "Tako govori ona stara Edith."
Ne bih rekla!

ČETRNAEST

U praonici suĎa pregorjela je ţarulja. "Nešto korisno moţeš za mene napraviti.

Uz pomoć stolca iz kuhinje bit ćeš dovoljno visok da je dosegneš. U ladici
kredenca mora se nalaziti nova."
Zadihao se od napora istezanja i promjene ţarulje. "Moja astma", ponovio je.
"Nikad nisam imao napadaj. Uvijek sa sobom nosim sprej, jer to moţe biti
fatalno. Ostavi posljedice na srcu. A ja imam slabo srce."
Pronašla je za njega staru kapu na kojoj se nalazila strijela Ministarstva rata,
kabanicu za monsunske kiše, blistavi, crni nepromočivi mornarski šešir
pokriven paučinom, a Michaelove wellingtonke upotpunile su njegovu
nepromočivost. Ona je obula svoje kaljače, stavila vrtni kaput i svoj prastari
šešir od tvida širokoga oboda. Znala je da uţasno izgleda, kao stara čudna vreća,
kako ju je Michael zvao, ali ionako nije bilo nikoga tko bi je vidio. Hansa nije
računala.
Kiša mora da je namočila vrata, jer šarke su postale za nju pre-krute da ih
pokrene, pa zamolila je njega neka ih otvori. Kad je to napravio, primijetila je
da u ruci nosi teško ţeljezno strugalo koje je ona drţala kraj Age, tog relikta
negdašnje pećnice na kruta goriva. Za novo na naftu nije trebalo, ali usprkos
tome dvadeset godina strugaloje stajalo na starome mjestu na podu sa strane.
"Za što će ti to?" pitala ga je.
 KIKA

"Ovo?" Podigao ga je i pogledao kao da je zaboravio na njega pa se sad

iznenadio što je u njegovoj ruci. "Gle, idemo van, u mrak. Kadikad dobro je
nositi oruţje, za svaki slučaj. Nikad ne znaš. Nisam više mlad i ne mogu nas
obraniti golim rukama."
To nije imalo smisla, kao ni ţarač, ali još i manje jer nisu se imali od čega
braniti. No ona nije htjela pokazivati strah i zato je pokušala zvučati oštro i
odvratiti ga. "Nemoj biti smiješan. Nitko ne čeka da nas napadne na travnjaku
po ovakvoj kiši. Veća je vjerojatnost da nas tko napadne u gradu ili u našim
krevetima. Kako bi netko mogao znati da ćemo mi u šetnju u ovakvoj noći?
Morali bi misliti da smo ludi."
Nasmiješio se je. "Moţda bih ga trebao uzeti i u krevet."
"Nikad ovdje nismo imali provalu."
Slegnuo je ramenima bez namjere da ga ostavi. Htjela je inzisti-rati neka to
napravi, no osjetila je kako blago drhti, pa se zabrinula hoće li je glas izdati.
Rekla je sama sebi da je smiješna, jer naravno da on nije imao namjeru ubiti je.
U drugu ruku, samo je ona znala što je već bio napravio. I zašto bi onda uopće
nosio ţeljezno struga-lo?
Ostavili su vrata otvorenima da na travnjaku mogu vidjeti stazu od mokrih cigla.
Kiša je bila nemilosrdnija nego je unutra zvučala i mračna je trava šljapkala
ispod njezinih nogu. Uporno kapanje po njezinoj zaštićenoj glavi i ramenima u
nekim drugim okolnostima moglo je biti umirujuće, kao što je Hans rekao.
Ţudjela je za samoćom, toplinom i svojim suhim krevetom.
Mrak bijaše neproziran. Osjetila je da su se pribliţili ţivici sa strane prije nego
ju je vidjela. Nije imalo smisla pokušavati ga se riješiti. Bili su preblizu kuće i
on bi našao put da se vrati. "Morali bismo ići više po sredini", rekla je. "Otišli
smo ulijevo."
Stavio je svoju ruku ispod njezine. "U tvojim sam rukama, Edith. Ugodna je ova
kiša, zar ne? Prekrasan zvuk. Samo ga poslušaj. Rekao sam ti. TakoĎer je
veoma opuštajuće razgovarati kad ne vidimo jedno drugo, što ti misliš?"
Ako je loše vidio, onda je to moglo pruţiti neku nadu u slučaju potjere, premda
ona nije mogla zamisliti da je sposobna trčati. Usredotočila se na izbjegavanje
ruţinih grmova dok ih je vodila prema prednjoj ţivici. Miljama iza nje, iza
natopljenih, valovitih kišnih polja i malene močvare pokraj Downsa, nalazilo se
more. Za lijepa vremena čovjek ga je s polja uvijek mogao vidjeti, taj divan
tanki horizont, srebrn, plav ili siv, ali nikad se nije vidjelo po kiši. MeĎutim,
miris mogao se osjetiti. I cna ga je sad osjetila — išla je za njim bespotrebno
dugo. I dalje stišćući alatku u šaci, bockao je njezinu ruku svojim prstnim
zglobovima.
"Sigurno je prekrasno. Stvari su za tebe, Edith, ispale jako dobro."
"Što si poslije napravio", pitala ga je, "nakon što su me zgrabili? Rekao si da su
te uhvatili, zar ne?"
"Da, ne odmah, kasnije, dosta kasnije. Prešao sam po trgu natrag, otkuda smo
došli, na veliko raskriţje s ona dva tramvaja koja si spomenula. Onda više nije
 KIKA

bilo toliko ljudi, a ja sam krenuo potraţiti ostatak grupe, ali nisam ih mogao
naći. Sad ću ti priznati ono što nikome nikad nisam: osjećao sam se jadno što te
nisam pokušao spasiti. I još uvijek se tako osjećam."
"Ali ne toliko da bi glede toga nešto poduzimao."
"Ne, na svoju sramotu." Njihove su čizme šljapkale po mokroj travi. "Ostale
sam traţio čak i u tramvajima. Jedan je bio pogoĎen granatom i od njega ostala
je samo olupina s tijelima, no drugi bio je čitav i prazan. Vjerojatno je stao jer
mu je put bio zablokiran. Odjednom, osjetio sam strašan umor, iscrpljenost, pa
sam se popeo na gornju razinu i krenuo odspavati na podu. Spavao sam do
mraka."
"Imao si sreće."
"Oboje smo imali sreće. Preţivjeli smo."Zaustavili su se pred ţivicom. "Ţao mi
je ako sam te prestrašio, Edith." "Prestrašio?"
Ponovno podigao je alatku. "Zato jer ovo nosim. Nesumnjivo si u pravu da je
nepotrebno. Sad shvaćam. Pa neću ga iskoristiti za poljoprivredu, ali zbilja sam
mislio da bi nas mogle napasti ţivotinje, krave s rogovima. Vjerojatno misliš da
sam lud, ali nisam. Barem ne u smislu o kojem smo pričali. Samo sam šašav."
Nakratko je zastao, a onda nastavio prije nego je ona uspjela domisliti što će
reći. "Sad te moram pitati nešto drugo, što moţeš, razumljivo je, doţivjeti uzne-
mirujućim. Ali moram te pitati. Moje je pitanje: jesi li mi ispričala cijelu priču o
ruskim vojnicima? Zbilja nisi ništa od sebe trebala dati?"
Nije mogla spriječiti da joj se ruka ne stegne oko njegove, koja ju je ovijala oko
mokre kabanice.
Ponovno ju je prstima potapšao po ruci. "U redu je, Edith. Tvoja šutnja sve
govori."
Privukla je ruku nesigurna u moć svojega govora. Njegov je ton bio snishodljiv,
ali gotovo zlurad. Bila je uzrujana, ljuta i još uvijek prestrašena, ali i odlučna da
mu ne dopusti trijumf, kako je on to shvaćao. Nakon dubokog uzdaha i paţljivo
spuštenog glasa, rekla je: "Istina je da me jedan srušio na zemlju u hodniku,
onaj niţi, onaj miloga lica. Nakon onoga, nakon...", progutala je knedlu, "nakon
što je bio gotov, zbunila sam ih naušnicom i uvjerila da idemo u stan. Sigurno
su mislili da će ondje imati više vremena. Kad smo došli tamo, bilo je kako sam
opisala."
Vjetar je ponovno nemilosrdno zapuhao s udaljena mora noseći im kišu u lica.
Bilo joj je ugodno.
"Hvala, Edith, veoma si me obradovala. Sad smo jednaki. Obje znamo nešto
vaţno jedno o drugome."
Stala je stisnutih usana gledajući u sve gušći mrak dok su joj se na licu suze
miješale s kišom. Poţeljela je jauknuti, povikati, baciti se, odgurnuti ga, zgrabiti
ţeljeznu kandţu i ubiti ga. No bila je odlučna ne dati mu zadovoljštinu da nešto
primijeti. Ostala je mirna dok je njezina odlučnost jačala i hladila se.
"Mnoge mlade ţene, u Njemačkoj u to vrijeme, morale su se naći u tvojoj
poziciji", nastavio je. "Nemaš se čega sramiti. Bilo je normalnije nego mislimo
 KIKA

— kao i moj takozvani ratni zločin. Kako je neobično da nas je prošlost sad
oboje stavila u jednaku poziciju, da ti i ja sad imamo nešto što ne ţelimo
propitkivati. Prošlost ipak nije drugi svijet, ona je ovdje i sad. Itekako, zar ne?"
Govorio je mirno, dolje je gledajući. Njegovo naslaĎivanje gotovo da je bilo
opipljivo, kao da bila je riječ o pohotnoj namjeri. Gurnula je ruke u dţepove
kontrolirajući disanje, lica neprestano okrenuta prema vjetru i kiši.
"Što hoćeš?" poţeljela je povikati, no ipak progovorila je samo namjernom
blagošću. "Od svega najviše me zbunjuješ ti, Hans."
"Ja?" nasmijao se je malo previše srdačno. "Zašto te ja zbunjujem? Pa mislim da
znaš sve bitno o meni."
'"Ne ţeliš li se ti jednostavno ispovjediti glede onoga što si napravio? Ţelio bi i
mene vidjeti u toj ulozi?"
"Nemam ja što ispovjediti. Stvar koju sam napravio nije zločin. Bilo je to
ubojstvo iz milosrĎa. Na to drukčije gledaju samo ljudi koji se nikad nisu našli u
sličnim okolnostima."
"Ili ţeliš", oklijevala je, "uvjeriti se da ja to neću otkriti?"
"Kao što sam ti rekao, mene zanima istraţivanje prošlosti. I to je sve."
"Prošlost drugih ljudi?"
"Ona tvori sveukupnu prošlost." Stavio je ruku oko njezina vrata ljubaznošću
koja je odudarala od njegova tona. "Lijepo je da nakon sveg tog vremena imamo
toliko toga zajedničkog, toliko za podijeliti."
Ponadala se da on ne osjeća njezino rame. Okrenula se prema kući, polako, kao
da ga ne ţeli uzbuniti sa svojim strahom.
Ukorak, hodali su prema domaćem svjetlu, a kiša im je sad udarala o leĎa. Pa
zar smo mi doista dvoje zadnjih ţivih od svih koji su bili u bunkeru?" pitala je.
"Mislim da jesmo. Od onih iz Fuhrerova bunkera. Moţda ima ljudi koji su ga
posjetili, ali nema nikog više kome je baza bila unutra, koliko ja znam. Tijekom
prošlih dvadeset godina vidio sam gotovo sve preţivjele."
"I sad su svi mrtvi."
"Osim nas."
"Ubio si ih?" poţeljela ga je pitati. "U slučaju da su od mene čuli što si
napravio? Jesi li im kroz godine svima ušao u trag, pridobio da razgovaraju o
tome, a onda ih potajice ubio?" Ali ako je to bila istina, onda je bilo mnogo
razumnije početi s njom, ne završiti.
"Dosta nas je", morala se je potruditi da naznači to nas, "poţi-vjelo do duboke
starosti."
"Da, začudo, posebice nas koji smo bili u ruskim logorima. Ako je čovjek
izašao ţiv i preţivio nekoliko narednih godina, a nisu svi, čini se da logor nije
ostavio posljedice glede dugovječnosti. Bili smo iznenaĎujuće čvrsta grupa. Bez
sumnje Hitler bi to pripisao svojoj teoriji o nadmoćnoj rasi."
"Morao bi ih usporediti s postotkom ţrtava u logorima."
"To je istina."
 KIKA

Dok su u praonici posuĎa skidali svoje pokisle šešire, kapute i čizme, ona je
kradomice promatrala njegovo lice. Prevarilo ju je prije, 1945. godine, kad je
ispalo da on nije čovjek kakav je ona mislila da jest, pa ni sad s njega neće ništa
pročitati. Premda izborano i izmučeno poput pergamenta još uvijek bilo je to
dobrostivo lice jednog upornog, starijeg čovjeka. Moţda bi on ubio na dobrostiv
način govoreći: 'Moraš to razumjeti, Edith, da u ovome nema ničeg osobnog.
Veoma te volim, uvijek sam te volio. To je baš kao onda prije nego su te Rusi
oteli, prije onoga s ona tri dječaka - nisam imao izbora. Siguran sam da ćeš
razumjeti.'
Kad se nagnuo da skine čizme, ţeljeznu je kandţu spustio na pod. Nije mu to
bilo lako i ona je bila brţa u skidanju svojih kaljača. Dok je on petljao sa svojim
čizmama, ona je uzela kandţu, odnijela je u kuhinju i gurnula u maleni prorez
izmeĎu štednjaka i zida gdje se nije mogla vidjeti. Uspravio se, kad se ona
vratila u praonicu posuĎa, i stao zuriti u nju. Nije mogla reći je li zaboravio ili je
vidio kad ju je uzimala. Neka on samo priča, pomislila je.
"Što smo s pićem za laku noć? Konjak, viski?"
Zavrtio je glavom. "Hvala ti, Edith. Kasno je i dosta sam popio.
Vrijeme je za spavanje. Hoćemo li što spavati u ovim našim godinama to je,
naravno, drugo pitanje, ali vrijeme je za pokušaj. Bila si toliko gostoljubiva
prema meni, toliko ljubazna. Imam samo još jednu molbu: molim te, odvedi me
u moju sobu. Nisam siguran da ću je ponovno pronaći u ovako velikoj kući."
Penjali su se stubama dok je ona po navici gasila svjetla kako su prolazili.
Kajala se zbog toga jer bi se s njim osjećala sigurnije da to nije činila. "Uvijek
ostavljam svjetlo na odmorištu", laţno je rekla kad su došli na kat. "Tvoja je
glavna gostinjska soba na kraju hodnika zdesna." Zbog hodanja po stubama on
se veoma zadihao, ponovno je soptao, što bilo je umirujuće. Neće je moći
ganjati bude li ona mogla trčati.
"A tvoja?" pitao je kad je prodisao. "Gdje je tvoja soba?"
Pokazala je neodreĎeno. "Tamo." Pruţila je ruku da se s njim rukuje kako nešto
ne bi ostalo nejasno. "Hans, laku noć."
Umjesto da se s njom rukuje, on je primio njezinu ruku, poljubio je i
zastarjelom formalnošću naklonio se udarivši petama. "Ne mogu ti dovoljno
zahvaliti, Edith. Naš mi je razgovor istovremeno bio otkrivenje i pouka. Veoma
mi mnogo znači što smo se ponovno susreli."
Ona se na silu nasmije.
Kad je otišla u svoju sobu, čvrsto je zatvorila vrata, pa ostala stajati pokraj
toaletnog ormarića drţeći se za njega. Noge su joj podrhtavale i strahovito
ţeljela je sjesti ili leći, no pribojavala se da neće moći ponovno brzo ustati.
Rekla je sebi da mora porazmisliti. Ne osjetiti nego porazmisliti. Kao onda kad
je bila s ona dva Rusa i stalno mislila što učiniti. Onda je manje-više upalilo.
Nije bilo brave na njezinoj spavaćoj sobi. Mogla je na njih nagurati komad
namještaja, kao u filmovima, pa bude li sreće on će biti preslab da ga odgurne.
Mogla se odšuljati dolje do telefona i nazvati policiju. Vjerojatno je ne bi čuo.
 KIKA

MeĎutim, policiji bilo bi teško objasniti i on bi sve mogao zanijekati, a oni bi

mu mogli povjerovati te pomisliti kako je ona samo stara ćaknuta vreća kostiju.
Gledajući se u ogledalu toaletnog ormarića kako je oronula, crvenih očiju, raz-
barušene kose, bez jedne naušnice, s rupom u čarapi i mrljom koju je sad
uzrujano primijetila na prednjem dijelu svoje haljine - ne bi ih mogla kriviti.
Nakon nekog vremena dobila je ideju: isplatilo se razmisliti, uvijek se isplati.
Uzela je svoju spavaćicu, kućnu haljinu, papuče i potiho otvorila vrata. Nije ga
bilo. Jedino čuo se vjetar i kucanje sata u predsoblju. Svjetlo s odmorišta nije
dopiralo do kraja hodnika, no po svjetlu koje je izlazilo ispod njih ona mogla je
vidjeti da su njegova vrata zatvorena. Ugasivši svjetlo u svojoj spavaćoj sobi i
zatvarajući vrata najtiše što je mogla, otišla je hodnikom do zadnje sobe, koja
bila je Michaelova dok bio je dječak, a sad sluţila je za posjete unuka. Kreveti
nisu bili prozračeni, naravno, ali to nije bilo vaţno: ionako je sumnjala da će
spavati.
Kad je došla unutra, sjela je na rub dječjeg kreveta odlučna da se svuče. No,
kako je vrijeme prolazilo i sve bilo tiho, počela se je osjećati hladno i smiješno.
Preodjenula se je u svoju spavaćicu, hodnikom odšuljala u kupaonicu, pa se
vratila u sobu.
Ali ne da bi spavala. Tijelo bilo joj je umorno, no glava bila je puna nemira,
straha i radoznalosti. Bila je naivna što je s njim sudjelovala u prekapanju svoje
prošlosti. Ono što se isprva činilo kao bezazlena, besmislena strast, postalo je
nešto veoma zloguko i uznemirujuće. Da je ništa nije uznemirilo, njezin bi
nemir izblijedio, znala je, zagušile bi ga dnevne brige njezina povučena
svakodnevna ţivota. Čak i njezina sjećanja na ruske dječake mogla su biti
pogrešna, usprkos tome što su ih nedavno ekshumirali. Barem je mogla gajiti
nadu u to. Ali sad su se prijetnje i strahovi koje je on izazvao uskovitlali i
izokrenuli u utrobi njezina uma te je ostavili da se koprca u nerazumnoj krivnji,
u beskrajnom strahu. Kad je bila riječ o njegovu zločinu, što je on pokušavao
napraviti - pokajati se ili ga pokopati? Radi li se o potonjem, hoće li ustrajati da
i nju pokopa?
Zbog kucanja, udovi joj se grčevito trgnu i skoro je povikala. Zasigurno bila je
pospana. Širom otvorenih očiju leţala je u mraku, krv joj je udarala u ušima,
osjećala je ţmarce, mišići su joj se napeli i ukočili. Nije se mogla pomaknuti i
znala je, uĎe li on sad, da se neće moći pomaknuti. Osluškivala je, svaki ţivac u
toj tišini bio je napet. Moţda je to umislila i sanjala.
Ponovno se začulo kucanje, triput zaredom, blago i odlučno, ali sigurno ne na
njezinim vratima. Mora da je kucao na vratima njezine spavaće sobe. To što se
zamarao s kucanjem bio je moţda dobar znak. Zamaraju li se ubojice kucanjem?
"Edith? Edith?" pozivao je tiho.
Šutke je leţala. Blijedo je čula njegove korake dok je noge vukao hodnikom.
Zvučalo je kao da je nosio papuče - i to je moţda bio dobar znak. Moţda je
samo nešto ţelio, moţda je zaboravio gdje se nalazi kupaonica, nešto takvo.
Njezini su je udovi sad poslušali. Polako je ustala iz kreveta, prvo se okrenuvši
 KIKA

na bok, u tim godinama nije bilo drugoga načina, a onda je na prstima otišla do
vrata i otvorila ih. Kvaka je zazvonila, no vrata na šarkama nisu cvilila. Zureći
uokolo ugledala je starca kako se vuče po odmorištu. Nosio je izbli-jedjelu ţutu
kućnu haljinu i činilo se da pomalo šepa na jednu nogu.

Njegova bijela kosa bijaše razbarušena, pa mu se vidio ćelavi krug na straţnjem

dijelu glave. Izgledao je obećavajuće ranjivo. Vratio se je u svoju sobu i
zatvorio vrata.
Nije bila riječ o pokretima moţebitnoga ubojice, pomislila je. Bila je riječ o
pokretima starca koji je nešto ţelio. Ali što? NagaĎala je bezuspješno još
nekoliko minuta, onda je odjenula svoju kućnu haljinu i papuče te krenula do
njega. Što god da trebao, još uvijek je postojala stvar koju je ona htjela. Zastala
je pred njegovim vratima i osluškivala. Noćna lampica bila je upaljena, čuli su
se neki pokreti, zvukovi opruga u krevetu i uzdah olakšanja.
Pokucala je: "Hans?"
"UĎi."
Sjedio je na krevetu s otvorenom biljeţnicom ispred sebe i penkalom u ruci.
Nosio je svoje naočale te plavobijelu prugastu pidţamu. Bijele obrve izgledale
su mu još više čekinjave. "Edith, baš sam bio ispred tvoje sobe, no pomislio sam
da si zaspala. Iznenadio sam se, jer malo prije toga čuo sam kako je netko pustio
vodu na zahodu — pomislio sam da si budna."
"Čuo sam kako me dozivaš, no bila sam napola u snu i nesigurna da li sanjam",
rekla je. "Što si ţelio?"
Zatvorio je svoju biljeţnicu i nasmijao se. "Nastaviti naš razgovor, to je sve.
Ima toliko zanimljivih stvari. Glava mi je puna toga i ne mogu spavati. Kad sam
čuo vodu na zahodu, pomislio sam da je tako i s tobom."
"Jesi li činio bilješke o onom što sam ti pričala?"
"Jesam. Uvijek to činim. Napravio sam bilješke o svemu što su mi drugi pričali.
Imam mnogo ovakvih biljeţnica, gotovo arhiv. Vjerujem da sam
najinformiranija ţivuća osoba o tome što se zapravo dogodilo u bunkeru i izvan
njega."
Sloţio je svoju odjeću na jedini stolac u sobi. Niti je htjela to dirati, niti mu dati
razloga da se diţe s kreveta. Polako smjestila se na samom rubu madraca pri
kraju kreveta. "Pišeš li knjigu?"
"Knjigu? Ja?" Smijao se je i vrtio glavom.
"Onda zašto, Hans, zašto? I dalje do kraja ne razumijem."
"Rekao sam ti zašto. Zato što je za svakoga čovjeka vaţno da raščisti sa svojom
prošlošću. Osobito je vaţno za nas Nijemce da raščistimo sa svojom, da je ne
ignoriramo, niti uzvisujemo, niti da se koprcamo u krivnji koja nam je oporučno
ostavljena. I zato što je još vaţnije za nas, nas što bijasmo najbliţi plamenu koji
je pokušao progutati svijet, a završio okrenuvši se protiv sebe, nas koji bijasmo
sudionici konačne drame, da raščistimo s time što nam se dogodilo, što smo
onda i ondje napravili."
 KIKA

Bio je poput evanĎelista, pomislila je, sa svojim starim licem osvijetljenim

iznutra ţarom strastvenog uvjerenja. Vidjela je to u religioznih ljudi svih
vjeroispovijesti, političkih entuzijasta svih uvjerenja, zagovornika kojekakvih
ideja, u mladih nacista. Svim pristašama, dobrim ili lošim, strastvenim i odanim.
Ako je odanost ikad bila dovoljna.
"Sad, Edith, moram te pitati još jedno pitanje. Istini za volju, ovo neće biti jedini
put da sam ti postavio zadnje pitanje. Molim te, bi li ponovno opisala svoj ples s
Evom na kraju one pijane zabave. Maglovito si se toga prisjetila, ali ja vjerujem
da će se pojaviti još detalja. Sjećaš se: ona je plesala s Fegeleinom i bila je sva u
tome. No razbudila se moţda kad je shvatila kako je ti gledaš. Jedan mi je
svjedok rekao da ga je ostavila i tebe zamolila za ples."

Otvorio je svoju biljeţnicu i namjestio naočale poput sluţbenika koji će obaviti

neku rutinsku stvar. Ili metodični pornograf, pedantni skupljač snimki. "Moţda
je tvoja uroĎena samozatajnost razlog izostanku tog detalja. Molim te, opiši to,
ako moţeš. Volio bih provjeriti jesam li u pravu."
Gledala ga je. Bijaše razvidno kako se u biti radilo o erotskome zahtjevu.
Gotovo nekrofilskom u ovome slučaju. "Da. plesala sam s Evom Braun. Došla
je do mene nakon što se odvojila od Fegelei-na. Bila je zajapurena kao da je
ţestoko plesala, premda radilo se o sporome plesu, mislim o valceru. Ne sjećam
se melodije, no bila je ona koju sam ti spomenula i koja se neprestano
ponavljala. To bila je jedina ploča."
"Krvavo crvene ruže reći će ti o sreći sve, išao je refren." Nakašljao se.
"Eva je stala ispred mene, pogledala me u oči i rekla: 'Molim te, Edith, molim
te, hoćeš li zaplesati sa mnom?' Činila se raspaljenom ili uznemirenom, ili jedno
i drugo. I zaplesale smo. Tako smo se vukle uokolo u nekom valceru, u stvari,
dvokoraku. Uopće nismo se dogovarale koja će voditi. Nije bilo potrebe, nije
bilo nuţno, nijedna nije vodila. Zajedno smo to radile. Njezine su ruke i tijelo
bili vrući, veoma vrući. Toplinu sam mogla osjetiti kroz njezinu haljinu. Čvrsto
me je drţala, stiskala me uz sebe. Mislim da ţeljela je utjehu. Nismo
razgovarale. Naši trbusi i noge bijahu stisnuti jedni uz drugo. Po njezinom pasu
mogla sam osjetiti kamo će krenuti. Eva bila je dobra plesačica. Većinu je
vremena gledala u moje rame, vrat, a ka-dikad pogledala bi me i u oči. Njezine
bile su tuţne, toliko prestrašene, ali odlučne. Poţeljela sam je utješiti, ali nisam
joj imala što reći. Samo smo se pogledavale u oči. Osjećala sam se kao da
plačem."
"Kako je ples završio?"
"Ne sjećam se. Samo se sjećam kad sam otišla sa zabave. Onda je bila
razgovarala s nekim drugim. Sjećam se da je govorila: 'Zašto idemo dalje?
Zašto da jednostavno ne stanemo? Sve to ubijanje toliko je besmisleno?'
"Rekla je nešto i o logorima?"
"Koncentracijskim logorima? Eva? Sumnjam da su joj bili i u malom prstu?"
 KIKA

Podbočen svojim jastukom, glave nagnute prema naprijed, on marno zapisivao

je u svoju biljeţnicu. Kad je podigao glavu da ponovno progovori, spriječio ga
je napad kašlja i soptanje — morao se boriti da doĎe do zraka. "Oprosti", rekao
je napokon. "Moja astma — pojavi se i ode. Vjerojatno sam i alergičan na nešto
ovdje." Zastao je sopćući. "Ovo što si mi rekla, Edith, veoma je uzbudljivo.
Hvala ti."
Pričekala je da mu se disanje oporavi. Poblijedio je od napadaja. Nije bio u
stanju da joj zaprijeti.
"Ma zašto?" pitala ga je. "Koji je tvoj pravi razlog tome? Ne vjerujem da je riječ
samo o znatiţelji."
Zurio je u nju otvorenih usta dok su mu se ispod pidţame prsa dizala i spuštala.
"Bojiš li se da će te otkriti kao ratnoga zločinca?" nastavila je. "Ţeliš li biti
siguran da ću ja šutjeti? Ili me ţeliš ušutkati? Ili traţiš nekakvu kontrolu,
kontrolu nad prošlošću?"
Osjećala se savršeno mirnom, kontrolirala se, samo što su joj noge bile hladne,
usprkos papučama. Lice mu se zategnulo i iznenada izgledao je starije. Zurio je
kao da bio je zaokupljen svojim mislima, ne s njom.
"Razlozi nisu ti koje si nabrojila", rekao je konačno. "Ne da bih bio siguran u
tvoju šutnju. U to sam ionako siguran. Ni da bih zaradio, ni da bih traţio osvetu,
niti zbog slave. Ne prijetim, Edith, časna riječ."
"Onda zbog čega?"
"Zato što me zanima."
Sat na hodniku dvaput je udario. Sad je još teţe disao i ubrzo nije mogao ni
pričati. No kad je nastavio, progovorio je iznenaĎujućom energijom i brzinom.
"U redu, ako tako kaţeš, i više od toga da me zanima. Provesti dvadeset godina
svojega ţivota u pronalaţenju ljudi, razgovarati s njima bez drugoga razloga
onkraj znatiţelje - riječ je o krajnje neobičnom ponašanju. Opsesija, opsesivno
ponašanje — prihvaćam. Moţeš to nazivati opsesijom ako ti pomaţe da sebi
objasniš. Ali ja nisam opasno opsesivan, nisam ubojica. Ja sam poput ljudi koji
od djetinjstva skupljaju poštanske marke ili fotografije vlakova ili istraţuju
svoje korijene. No ja skupljam nešto sasvim drugo.
Pa zašto baš ovo, mogla bi me pitati. Gledaj, dao sam ti dobre razloge koji bi
svakoga zadovoljili. Znatiţelja je dovoljna, zar ne? Znatiţelja za onim u čemu je
čovjek sam sudjelovao. Većima ljudi tako osjeća. Naravno, ostali s kojim sam
razgovarao nisu znali ovo što ti znaš o tri dječaka. Ili o onome što se tebi
dogodilo. Moţe za-zvučati čudno, ali meni cijela ta epizoda, taj jedan sat naših
ţivota, samo je detalj, jedan meĎu mnogima. U ovim vremenima brige za ratne
zločine, ljudska prava i inu sličnu raskoš bezbriţna ţivljenja, moglo bi izgledati
čudno da takvi dogaĎaji budu samo detalji, ali bili su, tako se dogodilo,
slučajno. Što se tebe tiče Edith, ne bojim se da ćeš nekome nešto reći, s obzirom
da sam potvrdio kako imaš tajnu, ne ratni zločin, ali nešto tebi veoma vaţno,
vaţnije od ratnih zločina, što još uvijek u tebi ţivi. Jedna tajna štiti drugu.
Siguran sam da to poštuješ, Edith.
 KIKA

Uostalom, da si sve htjela objaviti svijetu, sigurno bi to do sad napravila i ne bi

čekala sumrak naših ţivota. Barem si sad mogla poţeljeti porazgovarati o tome
s optuţenikom koji je tu pred tobom, ali očito nisi htjela. Sve morao sam
izvlačiti iz tebe." Pokušao se nasmijati, no zapriječilo ga je ponovno gušenje.
"Morat ću uskoro popiti lijek. Nisam ga mogao ovdje pronaći. Sigurno je u
automobilu. Zasad nema veze. Moţda ćeš mi ga ti donijeti za koju minutu. Što
se tiče ostatka mojega ratovanja, nakon što smo se razdvojili, imao sam sreće:
ranjen sam na samome kraju i Rusi su me zarobili. Premda mi je trebalo mnogo
godina da zatočenje, a ne smrt, shvatim pravom srećom.
Kako su godine prolazile nakon mojega puštanja, postao sam sve više
zainteresiran za njegov završetak, kojemu sam djelomično svjedočio, za kraj
imperija, pad Reicha. Poţelio sam sve znati, sve o nama svima, posebice o
najvaţnijima, zlatnim fazanima, kako su ih zvali." Pokraj sebe potapšao je
madrac. "Sjedni pokraj mene, što je? DoĎi, sjedni."
Nije se ni pomaknula.
"Dobro, kad smo se razdvojili uletio sam u zadnju berlinsku bitku, u samu ţiţu.
Pravu ţiţu. Sam zrak se zgusnuo, bio je trpak, pun dima, čaĎe i ciglene prašine
toliko guste da je čovjek na zubima osjećao zrnca. Sjećaš se toga? Tih zadnjih
dana nikad nije bilo pravoga svjetla. Pokušavao sam pronaći način da preĎem
rijeku kad sam se odjednom našao s ostacima neke pješačke jedinice. Bili su
omamljeni od iscrpljenosti, tjednima su se borili izvan grada, s ovakvom pa
onakvom naredbom gdje i kamo, čak kad ih je i nekolicina ostala, kad je bilo
sve više neprijatelja, prvo pod jednim zapovjedništvom, onda pod drugim, onda
pod komandom koja je postojala samo u Fhruerovoj mašti. Bili su heroji,
nepoznati heroji. Bilo je tisuće takvih. Ne sramim se to reći." Oči mu se
ponovno zagledaju u daljinu, disanje se oteţa. "Postao sam jedan od njih.
Vodstvo je izdalo nas vojnike. Borili smo se i kad su nas svi napustili, kad više
nije bilo nade, kad su zlatni fazani odletjeli. Ono što je i Bog napustio, mi smo
branili.
"Zašto, pitaš me? Zato jer smo bili njemački vojnici. Tada je to nešto značilo.
Mogli smo pobijediti, bili bismo pobijedili samo da smo imali jasan cilj. Da to
nije bilo za partijske voĎe, te samoţive budale s kojima smo bili nas dvoje,
pobijedili bismo. Bila je riječ o ponosu, gorkom ponosu očajanja. Od poraza
bilo nam je draţe uništenje." Zastao je ponovno je gledajući u oči. "Sjedni do
mene, Edith. Zašto ne sjedneš do mene? Ne bojiš se valjda da ću te zadaviti?"
Uzvratila mu je pogled nepomično sjedeći.
"I tako je bilo. Na kraju, na samome kraju, mi smo drţali most i zapadni dio
Kurfurstendamma. Mi znači ja i dva obična vojnika čija imena nikad nisam
saznao. Bili smo preumorni za imena, ali ipak smo još četrdeset osam sati drţali
most naoruţani samo jednom strojnicom i odreĎenom količinom Panzerfausta -
protutenkovskim granatama. Jako su učinkovite, ako si dovoljno blizu. Nas
trojica, dva dana i dvije noći, protiv moćne Crvene armije. Nitko to nije vidio,
osim naših neprijatelja, a većina ih je bila poginula. Nitko nam nije dao odličja,
 KIKA

nitko nam nije zahvalio, nismo imali nikakav cilj, nikakve nade. Borili smo se
jer bili smo njemački vojnici, i zato jer smo znali da smo zadnji od njemačkih
vojnika koji će ikad postojati. Onda nas je pogodila granata, ubila je moja dva
druga. Ja sam bio ranjen i pri svijesti, kao što sam ti rekao. Granate nemaju
poštovanja prema junaštvu, oni to nisu shvaćali.
I tako, godinama poslije, kad sam bio pušten u Njemačku i kad prošlo je
dovoljno vremena da postanem znatiţeljan glede svega kroz što sam prošao,
pročitah sve zapise o bunkeru koje uspio sam pronaći. Vidio sam ili čuo bezbroj
razgovora. No neprocjenjiv je razgovor s onima koji su bili unutra i zato sam ja
veoma davno počeo to raditi. Neki su, naravno, bili voljni razgovarati sa svakim
tko bio je zainteresiran, kao Traudl Junge, Gerda Christian, Otto Gunsche, drugi
baš i ne. Ali ti si najmanje to htjela. S nikim nisi razgovarala, nikad nisi
pokušala zaraditi na svojoj prošlosti, nitko nije znao gdje si i jesi li ţiva. Sad
kad sam te pronašao, potvrdio sam ono što sam sumnjao. Znam zašto. Imamo
mnogo zajedničkog, Edith, i ja sam sretan što su naše tajne u nama sigurne. Sad
ću mirnije spavati. Sjedni do mene. Hajde."
Podigao je ruku da ponovno potapša madrac, no spriječila su ga njegova prsa
kad ga je uhvatio ponovni napadaj kašlja. Svojih zadnjih nekoliko riječi
izgovorio je kao da se davi. Napadaj je bio gori od zadnjeg i poslije je samo
hroptao s dlanovima na srcu.
"Da ti donesem malo vode?" pitala je.
Odmahnuo je glavom. "Moj lijek protiv astme iz automobila", prodahtao je.
"Ako moţeš biti tako ljubazna. Ne mogu se micati u ovakvu stanju. Ali najprije
da ti kaţem", podigao je pogled do njezina zureći neobično tvrdo i dašćući, "da
ti velim kako je razgovor s tobom za mene bio vrjedniji, i uzbudljiviji, od
razgovora s bilo kime. Ne samo zato što se toliko toga sjećaš i jako lijepo
opisuješ stvari, kao svoj ples s Evom, nego radi otkrića onoga što nam je
zajedničko. Savršeni", soptao je i hroptao, "savršeni primjer kako je prošlost
uvijek s nama. Volio bih upoznati Michaela. On predstavlja utočište za nas
oboje. Da ga zaštitiš, ti nikad nećeš progovoriti. I ja, znajući to, mogu biti
miran. Ja mu, naravno, nikad ništa ne bih rekao. Ali ipak ţelio bih s njim
popričati. Ne bih potezao pitanje njegova... porijekla." Šaptom je rekao zadnju
riječ kao da govori kakvu tajnu. "Premda si ja ne mogu pomoći, a da ne
razmišljam o tome. Tko mu je otac - William? Nepoznati ruski vojnik? Ja?
Moţda ti znaš, ili barem imaš svoje mišljenje o tome, ali danas postoje DNA
analize pa se sve moţe sa sigurnošću utvrditi. Ako čovjek ţeli." Kao da je pri
pomisli na to zadrhtao i on ponovno se zadiše. "Moj lijek, molim te."
Edithina se unutrašnjost smrzla, svi osjećaji zaledili. Hladnoća koja ju je proţela
ne bijaše fizička nego apsolutna ništica u duši, kompletno utrnuće. Njezina ţelja
da svojega sina zaštiti od njezine prošlosti bila je izjedajuća, nemilosrdnija i od
one ţelja da preţivi u bunkeru. Cijelu ju je ispunila, bila je prevelika da je vidi.
Nije ostalo mjesta za odmak koju je traţila samosvijest, kao ni za objektivnu
procjenu opasnosti. Nije se micala.
 KIKA

Njegova biljeţnica i penkala iz ruku skliznuli su mu na pod. Njegove mutne

plave oči zapiljile su se u njezine dok je tonuo nadesno - ostao je napola viriti iz
kreveta. Ruke su mu visjele kao da su odvojene od tijela, lice mu je pomodrilo.
"Moj automobil, moj lijek, moj automobil..."
Edith se nije micala.
Njegove su oči bivale mutnije i pliće, kao u ribe, kad mu se na kraju izgubio
izraz lica. Lice mu je bilo sve tamnije dok je dahtao u velikim deformirajućim
grčevima koji su tresli krevet. Edith ih je osjetila kroz madrac. Njegova
bijeloplava prugasta pidţama bez razloga ju je podsjetila na sofu na kojoj su
umrli Hitler i Eva.
Na kraju se prevrnuti lik uopće nije pomicao. Glava mu je bila neugodno
nagnuta u stranu, kao da mu je vrat slomljen: postojala je prijetnja da cijelo
tijelo obori s kreveta. Nakon što je dovoljno dugo čekala da bude sigurna, Edith
je ustala i polako otišla do vrata. Najprije će ujutro pozvati policiju. A zatim,
kad odnesu tijelo i naprave sve što moraju, organizirat će ručak s Michaelom,
Sarom i djecom. Paţljivo je za sobom zatvorila vrata. Prošlost je nikad nije
zanimala.

POGOVOR

Priča je izmišljena: Eva Braun nije imala tajnicu. Svi koji ţele znati što se
uistinu dogodilo trebali bi pročitati Hugh Trevor-Ro-perovu knjigu Posljednji
dani Hitlera, prvi i najbolji prikaz jednog čovjeka sa strane o tome što se
dogodilo u bunkeru. TakoĎer i Traudl Jungeinu knjigu Do zadnjeg časa,
najpotpuniji i najbolji prikaz jednog sudionika dogaĎaja u bunkeru, kao i Život u
Berghofu (knjigu na osnovu koje snimljen je film Konačni pad). Nacionalni
arhiv u Kewu posjeduje tadašnje izvještaje MI5 s ispitivanja na temelju kojih je
Trevor-Roper napisao svoju knjigu. Za romansirani, ali činjenično ispravan
pogled na ţivot u Berghofu, pročitajte roman Sibylle Knauss Evina sestrična.
Postoje povijesni predlošci za mnoge od prizora ili dogaĎaja koji se u romanu
opisuju. Jedna od tajnica u bunkeru (ona Martina Bormanna) doista se udala za
britanskog vojnog istraţitelja, kao i Edith, a kuharica Constanze Manziarly
nestala je s dva ruska vojnika, kako se to skoro dogodilo Edith, i nikad je nitko
poslije nije vidio. Scena sa slučajnim lešom koji je spasio Edith temelji se na
slučaju spomenutom u knjizi Berlin Antonyja Beevorina.

KRAJ

KIKA
 KIKA

21.04.2011.