Liessman

Što zna društvo znanja?

- društvo znanja nije nikakvo osobito pametno društvo

- upitno je da li je njegovo stanje obrazovanja bolje od stanja ostalih društava
- cilj društva znanja nije ni mudrost ni samospoznaja, pa čak ni mentalno prožimanje
svijeta kako bismo ga bolje razumjeli
- u njemu nitko ne uči nešto više zbog samog znanja, nego za potrebu, volju samog
učenja
- credo društva znanja: svekoliko znanje brzo zastarijeva i gubi svoju vrijednost
- ZNANJE - informacija opskrbljena značenjem (zbog toga se u političkoj retorici
društvo znanja poistovjećuje sa informacijskim društvom)
- tezi da živimo u informacijskom društvu može se suprotstaviti teza da živimo u
dezinformacijskom društvu:
... ako pogledamo informacije koje suvremeni čovjek konzumira pod nazivom
„vijesti! Vidjet ćemo da većina njih zapravo nije nikakva vijest
- vijesti koje stvarno nešto priopćavaju su rijetke – treba ih isfiltrirati iz tog mnoštva
svakakvih informacija
- jedini blok koji stvarno prenosi informacije relevantne za blisku budućnost svakog
čovjeka je vremenska prognoza

ZNANJE:
1. omogućuje filtriranje onih podataka koji imaju informacijsku vrijednost
2. oblik prožimanja svijeta: spoznati, razumjeti, pojmiti
3. nije jednoznačno usmjereno na svrhu
4. interpretacija podataka s obzirom na njihov kauzalni suodnos i unutarnju konzistentnost
5. referira se na spoznaju; pitanje istine je temeljni preduvjet za znanje
6. da li se znanje može iskoristiti ovisi o situacijama u koje dospijevamo
7. dostupno znanje je beskonačno: svi smo mi faktički neznalice

- velika dostupnost informacija: lako se informirati o nekom pitanju ili fenomenu, svaka
znanstvena disciplina ima svoje časopise i magazine, te internetske stranice

1
- kvantitativne mogućnosti za stjecanje znanja obrnuto je proporcionalno sa onim što se
zbilja zna, možda upravo zbog te dostupnosti
- znanje u društvu znanja je iskrcano znanje
- znanje je uvijek moći dati odgovor što je nešto i zašto to jest - zbog toga se znanje ne
može konzumirati, ne može se njime menadžerski upravljati, a obrazovna mjesta ne mogu
biti uslužna poduzeća
- znanje imaju ljudi jer drugi socijalni akteri ne postoje
- ono je stalno šupljikavo, nekonzistentno i obilježeno kontingencijom
- kojekakvi nagomilani podaci u pamćenju nisu znanje – postaju znanje tek kada ih je
moguće povezati u smislen suodnos prema logičkim i konzistentnim kriterijima

- pojam društva znanja indicira težak društveni transformacijski proces:

- preobrazba klasičnog ind. društva u kojem nije više bitna sirovina, proizvodnja i
trgovina industrijskim proizvodima, nego stjecanje znanja i rad sa njim

„radnik znanja“
- u nehumanističkom smislu obrazovana osoba
- njegovo obilježje je sposobnost da svoje znanje primjeni u sadašnjosti i za oblikovanje
budućnosti
- F. Drucker u njemu vidi utjelovljenje svanuća društva znanja koje bi trebalo zamijeniti
klasičnog industrijskog radnika
- Drucker društvo znanja opisuje, ne samo kao postindustrijsko, nego i
postkapitalističko
- napokon padaju sve klasne ograde, jer svi mogu steći znanje i svatko posjeduje
najvažnije proizvodno sredstvo tog društva
- onaj tko sada dođe na zečelje društvene ljestvice ne može se izgovarati vlasničkim
odnosima, nasiljem ili izrabljivanjem, nego to znači da je presporo i premalo učio

2
Cjeloživotno učenje
- oruđe pomoću kojeg se u svako doba može zahtijevati prilagodbena usluga realno
postojećim vlasničkim odnosima
- koristili su se razni nazivi: obrazovanje odraslih, usavršavanje u poduzeću i sl., no koji
god izraz odabrali samo se zataškava problem: stalno učenje postaje nužnošću i prisilom,
a nitko točno ne zna što i zbog čega zapravo treba učiti
- u društvu znanja više nije samo jedna životna faza namijenjena obrazovanju
- tragikomično je da čovjek koji je voljan učiti i skuplja razne kvalifikacije, ipak ne
mora nikad dobiti priliku da te kvalifikacije na nekom radnom mjestu zaista i upotrijebi
- zabluda: uvjerenje kako se nepotreban balast znanja može odbaciti jednostavno se
ograničavajući na učenje učenja, kako bi se kasnije moglo naučiti sve moguće
... ne postoji učenje bez sadržaja!
- Sveučilište u Beču - istražuje kako se cjeloživotno učenje može najbolje učiti već u
pučkoj školi
... program izgradnje učiteljskih kompetencija za pospješivanje obrazovne motivacije i
cjeloživotnog učenja
- učitelji uče kako se uči poučavati cjeloživotnom učenju - ideologija praznog
pokreta učenja koja proizlazi iz nemogućnosti da se navede što bi trebalo učiti
- u konačnici cjeloživotno učenje postaje „naturalizirani adaptacijski proces“, prisila
da budemo „fit for the job“ i da taj „fit“ i zadržimo

- nova predodžba: sve tzv. djelatnosti zasnovane na znanju sada su obuhvatile sva
područja društva, te će ih određivati u budućnosti - napredne ekonomije će se zasnivati na
onim tehnologijama koje predstavljaju motor proizvodnje znanja
- to su informacijske, genske, bio- i nanotehnologije - zasnivaju se na znanstvenom
znanju i njihovo ubrzavanje vodi do sprečavanja zastarijevanja znanja i napretka
tehnologija koje mogu opstati na tržištu
- ako bi pojam društva znanja zamijenio pojam industrijskog društva - jedna
produktivna forma zamjenjuje se drugom snagom koja formira društvo

3
- visoke industrijske peći zamjenjuju se računalno animiranim doživljajnim zonama
koje nude usluge novog društva
- no to blještavilo zavarava: industrije nisu iščezle nego su premještene na druge
lokacije, a napredak znanosti i digitalna revolucija nisu promijenile temeljnu
strukturu proizvodnje
- industrijalizacija - podvrgavanje ljudske djelatnosti identitetsko-logičkoj proizvodnji
paradigmi
- mehanizacija i prilagodba ljudskih radnih procesa unaprijed zadanim tokovima
- iz toga proizlazi da društvo znanja ne zamjenjuje ind. društvo, nego se industrijalizira
znanje

- mnogo toga što se na planu reforme obrazovnog sustava poduzima pod naslovom
povećane efikasnosti pokorava se načelu industrijalizacije:
 uvođenje ECTS točaka etablira normu za vrednovanje studijskog učinka koji sve
do sustava uračunavanja odgovara raznim industrijskim normama
 timski rad i istraživačke skupine pokazuju se kao stvaranje proizvodnih brigada
kojima se bez problema unaprijed mogu zadati ciljevi, stope rasta i izračuni
iskoristivosti i u kojima ništa ne smeta toliko kao individualna odstupanja
- znanstveno znanje obilježava modernu civilizaciju – tome tipu znanja
pridružuju se tehnike, civilizacije i život sveukupno
- taj oblik znanstveno-tehničke civilizacije razvija se u Europi tijekom
renesanse
- povjesničari to društvo antedatiraju u rani novi vijek i time ga
relativiziraju
- sadašnje stanje može se shvatiti kao intenziviranje i provođenje u djelo
odavno znanog načela:
... načelo znanstvene racionalnosti - funkcionira u sržnim područjima znanosti
- „znanstveno“ je često samo etiketa kojom se služimo zbog prestiža s
kojim je se povezuje
- sporno je jesu li discipline poput ekonomije i psihoanalize uopće
znanosti, npr. kada se radi o savjetodavnoj djelatnosti možemo reći da od znanosti nije
ostalo ništa više od njene karikaturalno napuhane gestikulacije

4
- takvo znanje o čovjeku samo sebi pridaje oblik znanosti, makar ne
može udovoljiti tim kriterijima
- koliko god željeli povećati kvote akademski obrazovanih, znanstvenici
na taj način ne postaju dominantni socijalni sloj, niti znanstvena racionalnost ne postaje
dominantni misaoni oblik
- znanstvenici bi mogli imati isti status kao danas seljaci i
poljoprivrednici - kao manjina brinu o prehrani, ali im nitko nije dao poseban politički,
kulturni ili socijalni položaj
- moguće je da znanost i tehnika mutiraju u samorazumljivu uslugu

- malo toga govori u prilog da se epoha industrijalizacije znanja nazove

društvom znanja
... prije bi se dalo govoriti o vremenu u kojem je znanje podložno parametrima
kapitalističke ekonomije
- ta će ekonomija spram znanja djelovati prijateljski samo tamo gdje ono
može biti neposredno primijenjeno
- znanje u društvu znanja više gotovo da i nema veze s onim što se u
drugom vremenu zvalo obrazovanje

Koliko teži znanje?

- Kant - mislilac svjetskog glasa bez kojeg ne bi bilo moderne znanstvene teorije,
suvremene etike ni napredne estetike
- ako se pozabavimo kratko njegovim akademskim napredovanjem, možemo zaključiti
da on u današnjem znanstvenom sustavu ne bi imao nikakve šanse:
1. njegova imobilnost i nepokretljivost - svoj rodni grad gotovo nikada nije
napuštao, bez ikakvog boravka u inozemstvu i međunarodnog iskustva dobiva
namještenje na sveučilištu
2. njegova „desetogodišnja šutnja“ - 10 godina nije ništa objavljivao; u današnje bi
vrijeme zbog toga bio pozvan na odgovornost zbog manjka marljivosti i
neefikasnih istraživačkih rezultata (iako te godine šutnje spadaju u
najproduktivnije godine povijesti znanosti: tada u njegovoj glavi rasla „Kritika
čistog uma“)

5
 3. ignoriranje njegovog djela od strane scientific community-a, a potom izvrnuto
ruglu - udarac koji bi ga u današnje vrijeme dokrajčio
4. nerazumljivo, preteško djelo, neprikladno za korisnike i na kraju beskorisno

- EVALUACIJA - tko kaže evaluacija, osiguranje kvalitete ili internalizacija, već je na

dobitku, jer negiranjem tih pojmova naštetit ćete sebi
... svi ti pojmovi nikad ne označuju ono što dočarava značenje riječi, a skrivaju ono što
se njima uistinu indicira
- upitno je vrednuju li evaluacije ono što navode da vrednuju - moguće da zbog toga
ispunjavaju svoju pravu svrhu: pritajenu transformaciju slobodne znanosti u neslobodne
uslužne djelatnosti
- pojam evaluacija signalizirao je isprva bezazleno novo mišljenje
- rezultati sveučilišta trebali bi se podvrgnuti kontinuitanom, standardiziranom i
objektivnom vrednovanju
- da evaluacije ne mjere ono o čemu govore proizlazi iz činjenice da ne postoje
usuglašene predodžbe o metodama ni o kriterijima po kojima treba vrednovati, niti oko
toga što treba vrednovati kako bi se stekla slika o kvaliteti sveučilišta: kakvoću rezultata,
odnos poučavatelja i poučavanih, istraživačke rezultate ili što?

Evaluacija nastave:
 sve se mora ravnati prema potrebama studenata koji su konzumenti i pravi akteri višeg
obrazovanja
 to je dovelo do ispunjavanja upitnika od strane studenata o nastavi i svojim
profesorima: je li predavanje razumljivo, literatura čitljiva, da li se koriste novi mediji...
 ovakva se vrsta ispitivanja izruguje svim kriterijima pouzdanosti i valjanosti - takva
pitanja često odražavaju samo motivacijsko stanje studenata, a odgovori ovise i o
razumijevanju pitanja u upitniku
 također se prepoznaje trend da se manje zahtjevna predavanja vrednuju bolje od
onih teških

6
  smisao tih evaluacija zato nije pouzdanost, nego u njihovom doprinosu ustrojstvu
internih kontrolnih postupaka - psihološko djelovanje činjenice da ih se motri na
ponašanje profesora, može doći do promjene ponašanja
 u mnogim upitnicima je pitanje u vezi s uporabom novih medija jer se e-learning
smatra vrhuncem inovativne nastave - postojanje takvih medija ne znači automatski i
bolju kvalitetu nastave jer se njihovo korištenje i postavljanje forsira isključivo zbog
takvih pitanja
... na taj način moguće je usmjeravati ponašanje i davati normativne smjernice, a da
se one ne moraju ni argumentirati ni obrazložiti

Evaluacija istraživačkih rezultata:

- nije jasno po kojim kriterijima treba vrednovati znanstvene istraživačke rezultate
- pribavljanje dodatnih novčanih sredstava je na prvom mjestu
- evaluacije se provode po relativno hotimičnim, ali prethodno utanačenim kriterijima i
načelno su „slijepe za novo“ - ignorira se ono neobično, orginalno, inovativno, dakle ono
što se u društvu znanja smatra vrijednim
- znači da je presudno da se znanstveno istraživanje ravna po modelu kolektivno
organiziranih i na primjenu usmjerenih znanosti umjesto da se brani individualno
postignuće
- model potpore vrijednih istraživačkih projekata normativno se zlorabi tako da se svaki
istraživački naum podvrgava takvim težištima, ali se pri tome financiraju samo oni kojima
se potvrđuje da su perspektivni

- fetiš internacionalizacije - boravak u inozemstvu smatra se znanstvenom

kvalifikacijom čak i onda kada ne vodi do nikakve nove spoznaje
- Njemačko vijeće za znanost:
- upozorava na pokušaj da se parametri prirodnih znanosti (koje su usmjerene na
primjenu) nametnu humanističkim znanostima
- naglašava da se humanistička istraživanja trebaju odvijati na sveučilištima
- pribavljanje dodatnih sredstava nije presudni kriterij
- prednost treba dati unutardisciplinarnoj razmjeni, nasuprot interdisciplinarnosti

7
- evaluacija tek tako stvara zbilju za koju navodi da vrednuje - sveučilišta brzo usvajaju
vanjske i neformalne standarde po kojima se ravnaju
- čim se zna što se očekuje, to se i ostvaruje
- evaluacija, doduše, nije u stanju izmjeriti kvalitetu i samosvojnost znanstvenih
postignuća, ali kanalizira djelatnost znanstvenika
- tu se može dogoditi da se ne postupa baš ozbiljno sa autorstvima, izvorima- sve do
prijevare i krivotvorenja
- evaluacijski pritisak producira novu, vlastitu književnu vrstu: prozu koja opisuje
naloge i projekte, prozu samoprikazivanja i vrednovanja
- u nju spadaju: umješno žongliranje brojkama, statistika i sposobnost da osluškujemo
duh vremena (koji bi znanstveni trendovi mogli biti perspektivni)
- kada znanstvenik razmišlja o tome kako da svoj istraživački učinak poboljša za 13,5%
(što od njega zahtjeva sveučilišna uprava), ove igre dovode do friziranih projekata, brojki i
dijagrama koji imaju sve manje veze sa stvarnošću
- obećavaju se društvene i gospodarske koristi koje bi svijet u kratkom vremenu trebale
preobraziti u tehnički, medicinski i moralni raj - laže se do mile volje i pogled na stvarno
postignute rezultate se zamagljuje, gutaju se resursi koji se mogu drugdje bolje upotrijebiti
- sa svakom evaluacijom se mijenjaju kriteriji i postupci po kojima se evaluira
- ideja novovjekovne znanosti sadržana je u javnosti razumnog diskursa, u mogućnosti
permanentne kritike
- koliko vrijede misao, hipoteza, teorija, pokus pokazuje se u obračunu s kritičarima
- osiguranje kvalitete opsjednuto je fetišem kvantifikacije - vrijedi samo ono što se
može izraziti statistikom i dijagramom
- uzak krug istraživačkih ustanova, vještaka i evaluacijskih agencija sve više
funkcionira kao zatvoreni krug koji ide u susret modelu akademskog elitnog obrazovanja
- znanost prestaje biti javnim dobrom u smislu prosvjetiteljstva - stručnjaci vrednuju
eksperte koji vrednuju stručnjake
- evaluacije imaju svoj skriveni smiao: privatne i poluprivatne agencije sve više nude
svoje usluge i tako logika evaluirajućeg razuma stiže na svoj cilj - budući da se
evaluacijama mogu usmjeravati znanstveni standardi i postupci, moguće je na njih izvana
utjecati i podrediti ih interesima politike i gospodarstva

8
- Schiller je razlikovao znanstvenika kojem je stalo do spoznaje istine od onog plaćenog
učenjaka kojem nije stalo do vrijednosti istine, nego samo do vrednovanja njegove
djelatnosti
- opis plaćenog učenjaka odgovara novom tipu znanstvenog menadžera usmjerenog na
efikasnost, na dobra mjesta na rang listama i priznanjima od strane industrije