Professional Documents
Culture Documents
Podela polimera:
- Prirodni polimeri
- Polusintetički polimeri
1 2
Derivati celuloze
- nitrat celuloze (celuloid)
Proteinski
- Galatit (kazein, glicerol i formaldehid)
1
Struktura i izomerija kod polimera
¾ lančani polimeri i polimeri sa račvanjem
¾ umreženi polimeri
¾ sekvenciona izomerija
¾ stereoizomerija
¾ strukturna izomerija
¾ kopolimeri
5 6
Linearni polimeri –
polietilen velike gustine
Račvasti polimeri –
polietilen male gustine
7 8
2
9 10
11 12
3
F
Sekvenciona izomerija
H2C C
CH 3
rep F
H 2C CH
R
X glava
X
R +
X
13 14
Morfologija polimera
H H3C H
CH3
H H
CH3
CH3
H
H3C H
CH3
CH3 CH3
H
H
H3C H
H 15 16
4
17 18
Strukturna izomerija
19 20
5
KOPOLIMERI
naizmenični polimer
21 22
6
slon M = 10 000 N = 1 Razmotrimo slučaj kada
komarac M = 1, N = 4 imamo po pet lanaca nastalih
polimerizacijom monomera
čija je molekulska masa 100.
Stepen polimerizacije je 100,
150 i 200 što znači da su
molekulske mase polimera 10
Mn = NiMi/Ni = [1 x 10 000 + 4 x 1] / 10 000 + 4 ~ 2 000, 15 000 i 20 000.
000
Mw = NiMi2 /NiMi =
[(10 000 x 10 000) + (4 x 1)] / [10 000 + 4] ~
10 000 25 26
27 28
7
Molekulska masa polimera se određuje gel
propusnom hromatografijom koja se zasniva na
hromatografiji na poroznom materijalu koji ima pore
različitog promera. Manji molekuli polimera ulaze u
te pore dok najveći molekuli prolaze bez ulaska u
pore. Stoga prilikom hromatografije najpre sa kolone
silaze molekuli najveće molekulske mase. Rastvarač,
kojim se eluira, spira molekule polimera iz pora i na
taj način ih eluira sa kolone. Kao rastvarač se koristi
najčešće tetrahidrofuran.
29 30
31 32
8
Kristalnost polimera
broj
molekula
vreme
mol. težina
Najveći broj polimera ima delove sa kristalnom Udeo kristalne strukture u polimeru određuje uređenost
strukturom i amorfne delove koji imaju neuređenu molekula polimera pa tako sindiotaktički polistiren ima
strukturu kao što je prikazano na slici. U polimeru znatno veći udeo kristalne strukture dok ataktički ima
dolazi do stalne izmene amorfnog i kristalnog dela. veći udeo amorfne strukture.
Nijedan polimer nema potpunu kristalnu strukturu.
35 36
9
Polietilen kod koga nema račvanja ima udeo kristalne
strukture koji se približava 100 % dok je račvasti
polietilen amorfne strukture.
37 38
Amorfnost polimera utiće na to da polimeri nemaju Zagrevanjem kristalnog polimera on apsorbuje toplotu i
oštru tačku topljenja kao kristalne supstance već njegova temperatura raste. Kada polimer dostigne tačku
topljenja prestaje porast temperature usled toga što se
prilikom hlađenja istopljeni polimeri se ponašaju kao
toplota troši za topljenje polimera. Stoga i pored dovedene
staklo odnosno preko stanja visoko viskozne toplote nema promene temperature polimera. Nakon što se
gumaste mase prelaze u fazu očvršćavanja na polimer istopi temperatura ponovo počne da raste ali sporije
temperaturi koja se zove tačka ostakljivanja polimera. nego kod čvrstog polimera jer je toplotni kapacitet tečnog
polimera veći, drugim rečima potrebno je dovesti veću
količinu toplote da bi porasla temperatura polimera.
kristalni
polimer
39 40
10
Kod polimera koji imaju amorfnu strukturu nema Za određivanje temperature ostakljivanja i tačke
tačke topljenja te stoga temperatura konstantno topljenja koristi se metoda diferencijalne skenirajuće
raste s time što se javlja prevojna tačka na kalorimetrije. Princip rada se zasniva na merenju
temperaturi ostakljivanja polimera iznad koje dolazi promene toplotnog kapaciteta, odnosno merenju
do sporije promene temperature sa dovedenom otpuštene ili primljene toplote prilikom zagrevanja.
toplotom.
amorfni
polimer
41 42
Tg tačka ostakljivanja
Tc tačka kristalizacije
Tm tačka topljenja 43 44
11
Mehanizam kondenzacione polimerizacije
45 46
47 48
12
Primeri kondenzacione polimerizacije su:
¾ sinteza poliestara
¾ sinteza poliamida
49 50
13
Slobodnoradikalska polimerizacija
2,2'-azobis (2-amidinopropane)
Azobis izobutironitril
dihidrohloride
53 54
inicijacija terminacija
propagacija
55 56
14
transfer sa lanca na polimer
disproporcionisanje 57 58
59 60
15
Tipični monomeri su oni sa elektron-donorskom
Katjonska polimerizacija
grupom na dvoguboj vezi (alkoksi, fenil, alkil)
Terminacija
¾ transfer na polimeru
¾ transfer sa kontra-jona
61 62
propagacija
inicijacija
63 64
16
terminacija
transfer lanca
transfer na katalizator
65 66
Anjonska polimerizacija
Inicijatori organometalna jedinjenja, natrijumamid ili
metalni natrijum.
67 68
17
Mehanizam anjonske polimerizacije Terminacija
inicijacija
propagacija
69 70
71 72
18
73 74
75 76
19
Nakon toga π-elektroni iz alkena formiraju σ-vezu sa titanom
uz migraciju veze između ugljenika i titana i formiranje nove
Nastajanje izotaktičkog polimera
veze C-C. Nakon toga dolazi do migracije veze unutar
kompleksa pri čemu se stvara novo slobodno mesto za
koordinaciju sa alkenom
77 78
Terminacija β-H
Metalocenski katalizatori
eliminacijom
79 80
20
Metode polimerizacije polimerizacija u rastvoru
rešava se problem pregrevanja jer rastvarač
polimerizacija u masi
prihvata toplotu oslobođenu u reakciji polimerizacije
Polimerizacija u masi ili bač postupak je nedostatak ekološki aspekti i problem udaljavanja
najjednostavniji metod polimerizacije. Koristi se rastvarača iz polimera
uglavnom za kondenzacione polimere jer kod njih danas se sve više primenjuje superkritični ugljen-
viskozitet sporije raste tako da se može kontolisati dioksid kao rastvarač
transfer toplote. Kod radikalskih polimerizacija dolazi U kondenzacionim polimerizacijama kao rastvarač
do pregrevanja te se ovaj metod izbegava. se često koristi ksilen koji azeotropno udaljava
Nedostatak je što može ostati neizreagovalog vodu.
monomera i što dolazi do lokalnog pregrevanja sa
porastom viskoziteta. U zavisnosti od rastvorljivosti
polimera u monomeru može biti homogena ili
heterogena.
81 82
83 84
21
Suspenziona polimerizacija
Ekološki razlozi nameću vodu kao rastvarač u
industriji polimera. Međutim, većina monomera je
nerastvorna u vodi. Problem se prevazilazi
primenom suspenzione polimerizacije u kojoj se
mehanički disperguje monomer u rastvaraču,
najčešće vodi. Monomeri se suspenduju dodatkom
stabilizatora (metilceluloze, želatina ili
polivinilalkohola). Sistem je heterogen i na kraju se
polimer sakuplja u obliku granula. Metod nije
pogodan za lepljive, gumaste materijale
(elastomere). Ova metoda se primenjuje za
polistiren, PVC i polimetilmetakrilat.
85 86
emulziona polimerizacija
Razlika između suspenzione i emulzione polimerizacije
je prisustvo površinski aktivnih supstanci
(surfaktanata). Deo monomera se nalazi u obliku kapi u
vodi a deo ulazi u micele koje nastaju stvaranjem
agregata površinski aktivnih supstanci. Inicijatori
rastvorni u vodi (peroksidi i persulfati) se razlažu i
aktivna čestica ulazi u micelu i na taj način stvara
radikal. Polimer raste u miceli. U proseku un svakoj
miceli se nalazi po jedan radikal. Zatim se vrši transfer
monomera iz kapi do micele i na taj način polimer
raste. Polimerizacija se završava kada u micelu uđe
radikal i na taj način izvrši terminaciju.
87 88
22
Kod emulzione polimerizacije niska koncentracija Polietilen
inicijatora omogućava dobijanje polimera velike
molekulske mase. Emulziona polimerizacija je U zavisnisti od katalizatora koji s koristi u
primenljiva samo za slobodno-radikalsku polimerizaciji razlikujemo dva tipa polietilena:
polimerizaciju jer bi voda delovala na terminaciju u ¾polietilen velike gustine HDPE
katjonskoj i anjonskoj polimerizaciji. Proizvodi ¾polietilen male gustine LDPE
emulzione polimerizacije nazivaju se lateksi. U
industiji boja ovakvi polimeri se koriste za disperzije.
Na ovaj način mogu se dobiti polivinilacetat,
polimetakrilati, polivinilhlorid, polihloropren kao i
kopolimer polistirena, polibutadiena i
poliakrilonitrila.
89 90
91 92
23
U jednom momentu nespareni elektron na kraju
polimernog lanca može raskinuti vezu C-H u drugom
polimernom lancu i na taj način stvoriti radikal u
samom polimernom lancu. Tako dolazi do račvanja na
lancu jer nastali radikal dalje reaguje sa molekulima
etena i dobijaju se račvasti polietileni male gustine.
Polietilen visoke gustine dobija se koordinacionom
polimerizacijom (Ziegler-Nattan-ovi katalizatori).
Primenom metalocenskih katalizatora može se dobiti
polietilen molekulske mase od tri do šest miliona od Polietilen male gustine se dobija u tubularnim
koga se izrađuju vlakna izuzetne jačine. reaktorima na temperaturi od 150 do 300 ° C i pritisku
od 2000 do 3000 atmosfera.
93 94
24
Usled račvanja na polimernom lancu nastaje
tercijarni vodonikov atom koji je osetljiv na
oksidaciju. Ovaj problem se u primeni prevazilazi
dodatkom fenolnih antioksidanasa polimeru. Pored
toga metil grupa ukrućuje polimer što dovodi do
njegove krtosti na niskim temperaturama. Ovaj
problem se prevazilazi dodatkom etilen-propilen-
dienskog polimera.
Polipropilen se koristi za izradu sintetskih tepiha (na
bazenima), za izradu posuda za hranu (može se prati
u mašinama za sudove za razliku od polietilena),
kao i za izradu vodovodnog materijala.
97 98
Polistiren
25
Nedostatak polistirena je njegova krtost i
omekšavanje u vrućoj vodi. Ovo se može prevazići
dodatkom 10 % gume (polibutadien) u stirenski
monomer pre polimerizacije. Na ovaj način se znatno
poboljšavaju njegove mehaničke osobine. Povećana
otpornost na toplotu se postiže kopolimerizacijom sa
akrilonitrilom (15 do 30 % akrilonitrila. Kombinacija primer kalemljenog
ova dva efekta se postiže u akrilonitril-butadien- polimera
stirenskom polimeru. Ovakav polimer pokazuje
odlične osobine i primenjuje se za branike na
automobilima, delove gume kod automobila,
elektronske kabinete, uređaje i drugo.
101 102
Stiren-butadienska guma
Stiren-butadienska guma predstavlja najznačajniju
sintetsku gumu. Ona učestvuje sa 40 % ukupnoj
proizvodnji sintetskih guma. Odlika gumastih polimera
je da im je temperatura ostakljivanja ispod sobne
temperature. Ovaj polimer se može dobiti na dva
načina emulzionim postupkom i polimerizacijom u
rastvoru. Emulzioni postupak se odvija radikalskim
mehanizmom dok se polimerizacija u rastvoru odvija
anjonskim mehanizmom.
103 104
26
U emulzionom postupku tipičan sastav smese za Polimerizacija se izvodi u reaktorima sa mešanjem
polimerizaciju je izražen u težinskim delovima na 50 ° C. Inicijator je radikal koji nastaje reakcijom
¾ butadien 75 delova peroksodisulfata sa merkaptanom.
¾ stiren 25 delova K2S2O8 + 2 RSH 2RS٠ + KHSO4
¾ n-dodecil merkaptan 0,5 delova RS٠ + M RSM٠
¾ kalijum-peroksisulfat 0,3 dela Reakcija se prekida nakon konverzije od 70 do 75 %
dodatkom hidrohinona. Neizreagovali monomeri se
¾ sapun 5 delova udaljavaju ispiranjem sa parom. Nakon toga se
¾ voda 180 delova lateks koaguliše dodatkom polielektrolita. Koagulat
se ispira, suši, balira i pakuje.
105 106
Polivinilhlorid PVC
Cl
*
*
n
Cl
Polimerizacija u rastvoru se primenjuje za dobijanje
blok kopolimera kao što je opisano kod anjonske Polivinilhlorid je treći po proizvodnji iza polietilena i
polimerizacije. polipropilena. Polimerizuje se suspenzionom
polimerizacijom iniciranom peroksidima. Manji deo se
polimerizuje emulzionom polimerizacijom. Da bi se
lakše oblikovao polimerizacija se izvodi na 40 do 55 °
C i onda se polimer meša sa 20 do 80 delova
107
dioktilftalata kao plastifikatora na sto delova PVC-a.108
27
Pored toga PVC-u se dodaju i ostali aditivi kao
stabilizatori, sredstva za samogasivost, Teflon
antioksidansi i drugo.
Koristi se kao izolator, za izradu kanalizacionih cevi,
plastične prozore i vrata a nekada se koristio za
izradu gramofonskih ploča.
Teflon je zaštićeno ime za politetrafluoroetilen.
Polimer se dobija slobodno radikalskom
polimerizacijom. Ovaj polimer pokazuje odlične
osobine u primeni. Poseban značaj je za izradu
sudova pošto se teflon topi tek na 327 ° C.
109 110
111 112
28
Polietilen-tereftalat
29
Polazni monomer u izradi stakla za naočare nove
generacije je karbonat prikazan na slici. Ovaj
karbonat ima dve reaktivne grupe koje se dalje
mogu polimerizovati slobodno radikalski. Na taj
način nastaju umreženi termostabilni polimeri
(polimeri koji se ne mogu zagrevanjem ponovo
oblikovati). 117 118
30
Najlon 6 poznatiji pod nazivom
Perlon dobija se polimerizacijom
kaprolaktama. Polimerizacija može
biti termalna ili anjonska pri čemu
dolazi do otvaranja prstena i reakcije
amino kiseline sa sledećim
molekulom kaprolaktama. Pored
najlona 6 poznat je i najlon 12.
121 122
Kevlar
Kevlar je polimer od
koga se izrađuju vlakna
izuzetne jačine. Od
njega se izrađuju
pancirni prsluci. Uzrok
njegovih osobina je
njegova struktura koja
omogučava izvlačenje
vlakana i odlično
pakovanje vlakana.
123 124
31
Polietarsulfoni stabilni do 500 ºC
poliimidi
125 126
CH2OH
¾u prvoj fazi nastaju niskomolekularni oligomeri koji
OH OH OH
su rastvorni i reaktivni
¾u drugoj fazi nastaje polimer koji je još uvek topljiv
OH i reaktivan
HO
32
Glavna primena je kao adheziv u fabrikaciji Poliuretani
iverice, laminata i kompozita
N C O
O C N N C O
Kopolimerizuju sa celulozom
P-CH2OH + HO-celuloza P-CH2-O- metilendifenil diizocijanat
celuloza N C O
TDI- toluendiizocijanat
HO O
O OH
n
O
O OH
HO O
129
O n 130
H H
Najvažniju klasu poliuretana predstavljaju polimeri
* N N O
O koji nastaju reakcijom poliola ili poliestara sa
O O n izocijanatima (TDI-toluendi-izocijanat, MDI-
uretan metilendifenil diizocijanat i HMDI-
heksametilendiizocijanat). Ukoliko se koriste
NH2 trifunkcionalni polioli ili višefunkcionalni polioli
O C N N C O + H2N
nastaju umreženi polimeri. Mešanjem
trifunkcionalnih poliola sa izocijanatima uz dodatak
*
H
N
H
N
H
N
malog viška izocijanata i male količine vode nastaju
N
H fleksibilne pene. Ukoliko se koriste kraći polioli
n
O O
nastaju tvrde pene koje se koriste za izolaciju (pur-
urea pena).
R N C O + HOH R N COOH RNH2 + CO2
H
131 132
33
Nezasićeni poliestri
O O O
OH O O O
HO + +
O
O O
HO
O O
O
O
Epoksi smole se dobijaju reakcijom bisfenola A sa
O
O
O
epihlorhidrinom. One u stvari predstavljaju
O O
O O
O
O
O O
oligomere (tečnosti) sa visokom reaktivnošću na
krajevima u vidu epoksi prstena. Pored toga ostaje
O
O O
O O
O
im reaktivna i hidroksilna grupa koja se nalazi
135 unutar lanca. 136
34
Epoksi smole se umrežavaju reakcijom sa
poliaminima reakcijom na sobnoj temperaturi. Na
povišenoj temperaturi mogu se umrežavati i
reakcijom sa anhidridima dikarbonskih kiselina.
(reaguje manje reaktivna hidroksilna grupa).
Primena epoksi smola je u premazima za zaštitu od
korozije, kao adheziva i za izradu ojačanih vlakana.
137 138
35
lubrikanti omogućavaju lakše kretanje istopljene Prednosti plastičnih masa u odnosu na druge
plastike, uklanjanje sa opreme koja se koristi u materijale
preradi plastike - Mogućnost prerade i oblikovanja različitih proizvoda
boje danas se koriste pretežno organski pigmenti za - Različitost od ekstremno čvrstih do ekstremno mekih i
bojenje plastike gumastih materijala
samogasiva sredstva (organofosforna jedinjenja, - elastičnost
alkilbromidi ili hloridi, antimon-oksid, magnezijum- - Termička i električna izolacija
hidroksid) mogu se ugraditi u polimer u toku - Hemijskaotpornost i otpornost na vodu i vremenske uslove
polimerizacije ili prilikom umrežavanja
organski peroksidi dodaju se nezasićenim - Otpornostna plamen
poliestrima radi njihovog umrežavanja sa stirenom - Transparentnost i mogućnost bojenja u najrazličitijim
bojama
141 142
143
36