JU SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA JEZERO

SARAJEVO

MATURSKI RAD IZ PEDIJARIJE NA TEMU:

Kineziterapija kod osteoporoze

Mentor: Učenik:

Sarajevo, maj 2019

1
SADRŽAJ

1.UVOD................................................................................................................................. 3

2.ANATOMIJA KIČMENOG STUBA ................................................................................ 4

2.1. STATIKA KIČMENOG STUBA .............................................................................. 5

2.2. DINAMIKA KIČMENOG STUBA ........................................................................... 5

3. OSTEOPORZA ................................................................................................................. 6

3.1. Komplikacije .............................................................................................................. 7

3.2. Postavljanje dijagnoze ................................................................................................ 7

3.3. Osteoporoza u muškaraca ........................................................................................... 8

3.4. Osteoporoza - "bolest budućnosti" ............................................................................. 8

4. KINEZITERAPIJA KOD METABOLIČKIH BOLESTI – OSTEOPOROZA ................ 9

4.1. PROBLEM ................................................................................................................. 9

4.2. CILJ RADA .............................................................................................................. 10

4.3. LIJEČENJE I PREVENCIJA ....................................................................................... 13

5.ZAKLJUČAK................................................................................................................... 17

LITERATURA .................................................................................................................... 18

2
1.UVOD
Uspravana položaj čovjeka uslovljen je neprekidnim održavanjem ravnoteže
između paraverebralne muskulature i centripetalnih sila. U toj igri za uspravan položaj kod
čovjeka u toku evolucije, stvorene su fiziološke tvorevine: lordoza u vratnom i lumbalnom
dijelu kičmenog stuba, a kifoza u torakalnom.

Ove krivine u fiziološkim granicama su normalna pojava, dok se njihovo povećanje ili
smanjenje smatra patološkim (Cimvaljević, 1992).

Zajedničko za sve deformiteta kičme jeste da mogu dovesti do značajnih funkcionalnih

smetnji koje se u djetinstvu tolerantne zbog velike adaptivne sposobnosti mladog
organizma, no idući prema zrelijem dobu života, postaju nepodnošljive.

Oštećenje kičmenog stuba u pogledu deformacije njihovih struktura kao što su skoliotična i
kifotična oboljenja imaju u ovoj patologiji najvažnije mjesto. U posljednje vrijeme
ostvaren je veoli napredak u kliničkom liječenju deformiteta kičmenog stuba, koji se
zasniva na mngoim naučno istraživačkim radovima koji su omogućili uspješnu
konzervativnu i hiruršku terapiju. Značajnu ulogu u liječenju kompleksne problematike
ovih deformiteta predstavlja rano otkrivanje, odnosno prevencija u vidu što bržeg
pristupanja djeci, odnosno pacijentima, predškolskog i školskog doba kompletnim
kineziterapijskim programom vježbi, kako bi se ovi deformiteti sveli na što uspješnije i
lakše liječenje. Ciljanim kineziterapijskim programom treba nastojati da se djeluje na
određene mišiće i mišićne grupe koje su insufijentne i koje nam baš kao takve otežavaju
rad na liječenju deformiteta kičmenog stuba, kao i ostalih popratnih deformitata. Stalno
izućavanje i praćenje te analiza su jedini put ka pronalaženju pravih idnikacija za
odgoravarajuća liječenja (Petrović-Radić, 1996). Danas sa sigurnošću se može utvrditi da
je deformitet kičmenog stuba prethodilo tzv. loše držanje koje nije na vrijeme otkirveno,
koje nepravilno opterećuje držanje i izaziva slabljenje njihove strukturalne promjene, a
time i promjene čitavog kičmenog stuba. Zbog toga rano otkirvanje deformacija kičmenog
stuba je veoma važan faktor za prevenciju ovih deformiteta (Karaiković, 1986).

3
2.ANATOMIJA KIČMENOG STUBA
Kičmeni stub ( columnae vertebralis ) sačinjavaju pršljeni ( vertebrane ) čiji je
ukupan broje 33-34. Kičmeni pršljenovi prema dijelu trupa kome pripadaju dijele sa na: 7
vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 krsnih, i 4-5 trtičnih. Slika 1

Kosti kičmenog stuba, mešupršljenski kolutovi i fibrozne veze sačinjavaju skupa

snažan i otporan nosač težine tijela i vrlo elastičnu osovinu tijela.

Kod odraslih osoba zbog uspravnog stava tijela, kičmeni stub svojim pravcem podjseća na
izduženo slovo „S“ (Bošković, 1992).

Slika 1. Anatomski prikaz kičmenog stuba

4
2.1. STATIKA KIČMENOG STUBA

Ukupna dužina kičmenog stuba iznosi oko 75 cm, od toga jedna četvrtina otpada
ma međupršljenske kolutove. Kosti kičmenog stuba, međupršljeski kolutovi i fibrozne veze
sačinjavaju snažan nosač tijela i vrlo elastičnu osovinu trupa. Zbog toga je kičmeni stub
istovremeno i čvrst i pokretljiv. Međusobna pokretljivost dva susjedna zgloba zavisi od
više faktora. Pokretljivost između dva susjedna pršljenja je minimalna, ali pokreti kičme u
cjelini, kao zbir većeg broja malih pokreta imaju dosta veliku amplitudu. Pokreti su veći
ako su tijela pršljenova uža i niža, međupršljenski diskusi viši, šriina lukova manja,
spinozni nastavci horizontalni i ako u pokretu učestvuje više pršljenova. Posmatran sa
strane kičmeni stub ima 4 krivine, to su: vratna lordoza, torakalna kifoza, slabinska kifoza i
krsno-repna krivine. Kičmene krivine se mijenjaju u različitim položajima, a njihova manja
ili veća naglašenost zavisi od čitavog niza faktora među koje ubrajamo: konstituciju,
mišićni tonus, a posebno tonus trbušnih mišića, zatim pokretljivost kukova, zanimanje,
navike držanja visina potpetica, a izvjesnu ulogu igraju i karakterne osobine i momentalno
emocionalno stanje.

2.2. DINAMIKA KIČMENOG STUBA

Kretanje kičme odvije se oko tri osovine: frontalne, spriralne i horizontalne, te se

oko njih vrše i slijedeči pokreti: pogibanje ( fleksija ), opružanje ( ekstenzija ), bočno
savijanje ( letarna fleksija ), uvrtanje ( rotacija ).

Tabela 1. Amplitude pokreta pojedinih dijelova kičme u svim ravnima

5
3. OSTEOPORZA
Osteoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog
dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Spada u jednu od pet najčešćih
kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene. Osteoporoza je bolest starije životne
dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti.
Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralješaka i vrata bedrene
kosti.

Što je osteoporoza?

Zašto nastaje osteoporoza?

Komplikacije

Postavljanje dijagnoze

Osteoporoza u muškaraca

Osteoporoza - "bolest budućnosti"

Zašto nastaje osteoporoza?

Najčešći i najznačajniji uzrok zbog kojeg se osteoporoza javlja je postmenopauzalni

prestanak lučenja ženskog spolnog hormona, estrogena.

Osamdeset posto oboljelih od osteoporoze su žene starije dobi, a najčešći i najznačajniji

uzrok zbog kojeg se ova bolest javlja je postmenopauzalni prestanak lučenja ženskog
spolnog hormona, estrogena. Koštani sustav je stalno izložen jako velikim opterećenjima.
Kako bi to sve mogao izdržati, tijekom života se mora često pregrađivati i obnavljati. Tu
zadaću izvršavaju osteoblasti i osteoklasti, stanice koje razgrađuju stare i oštećene dijelove
kosti i izgrađuju novu kost. Taj proces preoblikovanja kostiju je uvjetovan interakcijom
hormona i mehaničkih podražaja i upravo je njihova ravnoteža bitna za normalno
funkcioniranje kosti. Kod djece se cijeli koštani sustav zamjeni za oko pet godina, dok
odraslima za taj proces treba duplo više vremena. Opterećenje ima jako bitnu ulogu u
brzini pregradnje kostiju. Tako sportaši koji mišičnim radom jače opterećuju svoj skeletni
sustav stalno izazivaju podražaj na kosti i tako potiču njihovu pregradnju. Zbog toga je
tjelesna aktivnost jedan od glavnih i najučinkovitijih načina prevencije osteoporoze. U
reproduktivno doba kada imaju normalnu količinu estrogena u krvi, žene su zaštićene od

6
propadanja koštane mase. To se drastično mijenja nakon menopauze i naglog pada
koncentracije estrogena. Tada počinje postupno i neizbježno smanjivanje koštane mase.
Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska
predispozicija taj proces mogu ubrzati i tako ubrzano dovesti do patološkog smanjenja
koštane mase koji nazivamo osteoporoza. Izrazito bitnu ulogu u čvrstoći i kvaliteti kosti
ima mineral kalcij. On zajedno s fosforom čini soli koje zajedno s kolagenom čine osnovu
koštanog tkiva. Zbog toga bilo koji poremećaj koji smanji količinu slobodnog kalcija u
krvi potiče razvoj osteoporoze. Najčešće je glavni krivac za takvo stanje neadekvatna
količina kalcija u prehrani, zatim poremećaji apsorpcije kalcija kod raznih bolesti
probavnog sustava, te endokrine bolesti koje mogu poremetiti stanje kalcija u organizmu
(bolesti štitnjače i doštitne žlijezde, stres, dijabetes, pojačano lučenje kortizola...). Vitamin
D je neophodan za apsorpciju kalcija u tankom crijevu i njegov manjak izravno utječe na
količinu kalcija u kostima. Stvara se u koži prilikom izlaganja sunčevim zrakama, pa zbog
toga nedovoljno izlaganje suncu smanjuje apsorpciju kalcija i tako potiče demineralizaciju
kostiju.

3.1. Komplikacije
Najčešće i najopasnije komplikacije su prijelomi, i to kralješaka i vrata bedrene
kosti. Prijelomi se najčešće događaju bez većih trauma, gotovo u svakodnevnim
aktivnostima. Koliko su česte i ozbiljne posljedice ovih komplikacija govori i podatak da
svaka druga do treća žena starija od 50 godina, i svaki deseti muškarac stariji od 50 godina
dožive prijelom kosti izazvan osteoporotičnim promjenama. Svaka peta žena koja doživi
prijelom vrata bedrene kosti umire u roku od 6 mjeseci do godinu dana zbog komplikacija.
Samo se trećina pacijenata s prijelomima uspije vratiti samostalnom životu, dok više od
polovice treba svakodnevnu skrb.

3.2. Postavljanje dijagnoze

U neke od rizičnih čimbenika spadaju dob starija od 50 godina, ulazak u
menopauzu, konzumacija alkohola, pušenje, mala tjelesna težina te nedostatak fizičke
aktivnosti.

Glavni parametar za dijagnozu osteoporoze je denzitometrijsko mjerenje gustoće kostiju.

Ono što se mjeri je odstupanje koštane gustoće u odnosu na vrijednosti zdrave i mlade
populacije. Osim mjerenja gustoće kosti za dijagnozu su bitni detaljno uzeta anamneza i
detekcija rizičnih čimbenika, a mogu pomoći i neki laboratorijski nalazi. U rizične

7
čimbenike spadaju dob starija od 50 godina, ulazak u menopauzu, konzumacija alkohola i
kofeina u prevelikim količinama, pušenje, mala tjelesna težina, zloćudne bolesti,
poremećaji prehrane, nedostatak fizičke aktivnosti.

3.3. Osteoporoza u muškaraca

Postupno smanjenje lučenja testosterona, snažnije i krupnije kosti zbog drugačijeg
rasta za vrijeme puberteta, te intenzivnije bavljenje fizičkom aktivnošću tijekom života su
razlozi zbog kojih je ova bolest tri puta rjeđa u muškaraca.

Iako su velika većina oboljelih od osteoporoze žene, ova bolest nije rezervirana samo za
"ljepši spol". Svaki treći prijelom kuka događa se u muškaraca, a svaki deseti muškarac
stariji od 50 godina ga doživi. Uz to smrtnost od komplikacija nakon prijeloma kuka je
dvostruko veća nego kod žena. Najčešći razlog demineralizacije i gubitka koštane mase je i
kod muškaraca hormonski disbalans. Događa se nakon 60 godina starosti, i karakterizira ga
postepeno smanjivanje lučenja testosterona. Sam testosteron izravno ne djeluje tako
intenzivno na metabolizam kostiju. On se na periferiji pretvara u estradiol, koji je sličan
estrogenu i ima puno jače djelovanje na pregradnju kosti nego sam testosteron. Postupno
smanjenje lučenja testosterona, snažnije i krupnije kosti zbog drugačijeg rasta za vrijeme
puberteta, te intenzivnije bavljenje fizičkom aktivnošću tijekom života su razlozi zbog
kojih je ova bolest tri puta rjeđa u muškaraca.

3.4. Osteoporoza - "bolest budućnosti"

Već danas se procjenjuje da od 8 do 10 % svjetske populacije pati od ove bolesti, a
u sljedećih 20 godina taj bi se broj trebao udvostručiti. Osteoporoza je bolest starije životne
dobi, a opća populacija je sve starija i starija, moderni način života sve više eliminira
kretanje i zdravu prehranu, a sve to pogoduje razvoju tihe epidemije. Liječenje je
dugotrajno, a posljedice vrlo teške tako da prevencija u obliku redovite fizičke aktivnosti,
zdrave i izbalansirane prehrane, izbjegavanja alkohola, pušenja i kofeina predstavlja prvi
izbor u rješavanju ove globalne bolesti.

8
4. KINEZITERAPIJA KOD METABOLIČKIH BOLESTI –
OSTEOPOROZA

4.1. PROBLEM
Od brojnih metaboličkih bolesti kostiju i zglobova, osteoporozi se pridaje vrlo
velika pozornost. Osteoporoza je kronična, sistemska progresivna bolest koštanog sustava,
karakterizirana smanjenom gustoćom kosti i promjenama mikroarhitekture, što uzrokuje
povećanu lomljivost kosti (najčešće bedrene kosti, kralješka i palčane kosti) i sklonost
prijelomima na minimalnu traumu

Slika 1. Normalna kost Slika 2. Osteoporotična kost

Najčešće se javlja u sklopu involutivnih procesa u starijoj životnoj dobi pa prema

klasifikaciji nekih autora svekoliku osteoporozu možemo podijeliti u tri velike skupine:

1. involutivna osteoporoza (učestalost u populaciji oko 80%) koja ima dva tipa: a)
postmenopauzalna osteoporoza (tip 1) i b) senilna osteoporoza (tip 2)

2. sekundarna osteoporoza (učestalost u populaciji oko 20%)

3. idiopatska osteoporoza (učestalost u populaciji manja od 1%).

Spoznaja da se osteoporoza danas smatra bolešću starije populacije, a da je svekoliki trend

u razvijenom svijetu daljnje produženje životnog vijeka, ne čudi da se osteoporozi pridaje
veliko značenje u svjetskoj medicini.

9
4.2. CILJ RADA
Osnovni je cilj ovog rada upoznati se s najučestalijom metaboličkom bolešću
osteoporozom te patološkim promjenama koje nastaju kao posljedica iste. Jednako tako,
cilj je ovog rada ukazati na važnost kineziterapijskih postupaka u prevenciji i rehabilitaciji
osteoporoze.

Epidemiologija. Epidemiološka istraživanja ukazuju da su žene češće izložene promjenama

na kostima u smislu osteoporoze, a samim time i posljedicama takvih promjena (prijelomi).
Prevalencija prijeloma uvjetovanog postojanjem osteoporoze značajno je veća (6:1) u žena
nego kod muškaraca u dobi od 55 do 70 godina, a nešto manja nakon te dobi (2:1). Smatra
se da je relativni rizik nastanka bilo kojeg prijeloma 40-50% u žena starijih od 55 godina.

Etiologija bolesti. Oko četrdesete godine života počinje smanjivanje koštane mase što je u
žena najbrže prvih tri do sedam godina nakon menopauze. Ovaj je ubrzani
postmenopauzalni gubitak koštane mase najvjerojatnije uzrokovan naglim padom tjelesne
proizvodnje estrogena koji tijelu pomaže u apsorpciji kalcija iz hrane i koji je važan za
održavanje koštane mase. Tijekom života žena izgubi 40-60% od svoje vršne koštane
mase, dok je u muškaraca ovaj gubitak manji i iznosi 20-30%. U svakoj životnoj dobi
muškarci imaju 15-20% veću koštanu masu nego žene.

Rizični čimbenici. Postoje brojni unutrašnji i vanjski rizični čimbenici za nastanak

osteoporoze kod žena, a to su: nasljeđe, spol, rasa (bijela i žuta rasa), slaba tjelesna
aktivnost, nedovoljan unos kalcija i vitamina D, mršavost (pothranjenost), pušenje,
konzumiranje alkohola i crne kave, prerana menopauza (prije 45. godina života), nerotkinje
i dr. (Bobinac, 2010). Uz navedene potencijalne faktore, na razvoj osteoporoze djeluju
neke bolesti i uzimanje određenih lijekova koji također mogu doprinijeti gubitku koštane
mase. Npr. Anorexia nervosa (kortikosteroidi); Dijabetes mellitus tip 1 (Antikoagulansi
(heparin); Reumatoidni artritis (Antikonvulzivi); Kronična bubrežna insufincijencija
(Antacidi) i dr.

Klinička slika. Patološki procesi u dobi od 55. do 70. godina života (kod
postmenopauzalne osteoporoze) u žena dovode do značajnog smanjenja spužvaste kosti u
odnosu na kortikalnu kost, 6 puta su učestaliji prijelomi kod žena nego kod muškaraca, a
najveći je relativni rizik za frakturu kralješka (kompresijski prijelom). Klinička slika
karakterizira bol u leđima, a sam kompresivni prijelom nastaje kao posljedica nagle
kretnje, podizanja tereta ili pada. Osim navedenih simptoma koje nalazimo u kliničkoj slici

10
ove bolesti, prisutni su i sljedeći važni ograničavajući faktori: postupno se povećava vratna
lordoza, gornji dio trbuha povlači se kaudalno, a donji se širi kranijalno i naprijed, može se
razviti jednostrani ili obostrani edem nogu, ekstenzori trupa napeti su i trofički
promijenjeni i oni stalno navlače kost na hvatištima, bogatima osjetnim živčanim
okončinama. Kao posljedica toga pojavljuje se bol koja nestaje odmorom. Kod jako
razvijenog osteoporotičnog sindroma može doći do razvoja pulmonalnih i
kardiovaskularnih promjena, kao i propadanja skeletnih mišića što sve više ograničava
funkciju i hod.

Dijagnostički postupci. Osteoporoza često ostaje neprepoznata jer je to bolest bez

karakterističnih simptoma i bez tipične boli. Podmukla bol u leđima većinom se
zanemaruje, a tek se na usputnom radiološkom nalazu utvrdi osteoporotičan prijelom
(Slika 3).

Slika 3. Kompresijska fraktura osteoporozom izmijenjenog lumbalnog kralješka

11
Radiološko snimanje kralježnice (torako-lumbalne) potvrđuje kliničku sumnju ako je
gubitak koštane mase veći od 30 do 40%. Postoji nekoliko metoda mjerenja gustoće
minerala u kostima (eng. Bone mass density, BMD), kojima procjenjujemo koštanu masu i
utvrđujemo osteoporozu. Denzitometrija je „Zlatni standard“ za postavljanje dijagnoze.
Najčešće se primjenjuju:

1. DXA metoda, koja koristi x-zrake dviju jačina u vrlo maloj dozi koje se propuštaju
kroz kost, a rezultat iščitava računalo (Slika 4, 5). Mineralna gustoća kostiju mjeri se na tri
dogovorena mjesta: slabinska kralježnica, vrat bedrene kosti, donja trećina palčane kosti.

2. Kvantitativni ultrazvuk – UZV denzitometrija, mjeri perifernu koštanu gustoću

(UZV pete) i koristi se za epidemiološke studije, probir rizičnih skupina. Ova je metoda
manje precizna, ali jeftina i brza.

3. CT uređaji su dobri, precizni, skupi i s povećanom dozom zračenja.

Slika 4. Dvoenergetski uređaj za DXA metodu Slika 5. Vrijednosti mjerenja koštane

denzitometrije (Stevenson, Marsh,
2008) koštane mase (Internet)

Osim metode denzitometrije važan dijagnostički su postupak i laboratorijske pretrage.

Radi se laboratorijska obrada metabolizma kalcija uz rutinske biokemijske parametre
(sedimentacija, kompletna krvna slika, kalcij i fosfat u serumu i urinu, ukupna alkalna
fosfataza, elektroforeza proteina).

12
4.3. LIJEČENJE I PREVENCIJA
Liječenje je osteoporoze vrlo kompleksno, a temelji se na osnovi metaboličkih
bolesti i učincima na koštani sustav. To proizlazi iz same činjenice da je nastanak
osteoporoze multifaktorijalan te se u procesu prevencije, dijagnostike i liječenja trebaju
uključiti različiti profili stručnjaka. Svaki od njih ima svoje specifično i važno mjesto u
procesu nastanka, prevencije i liječenja osteoporoze. Cilj liječenja je: usporiti pregradnju
kosti, povećati koštanu masu, smanjiti rizik prijeloma i popraviti kvalitetu života. Liječenje
osteoporoze obuhvaća medikamentozno liječenje i kinezi- fizikalno terapijske postupke.
Medikamentozno liječenje uvjetno se može podijeliti u dvije osnovne skupine: 1.
antiresorptivni lijekovi – smanjuju koštanu resorpciju i tako povećavaju koštanu masu, i 2.
osteoanabolički lijekovi – stimuliraju koštanu pregradnju i stvaranje nove kosti.

Fizikalna medicina i rehabilitacija imaju svoje značajno mjesto u kompleksnom liječenju

osteoporoze, prvenstveno u rehabilitaciji nakon nastalih prijeloma bedrene kosti, palčane
kosti ili nekog od kralježaka. Od brojnih poželjnih metoda (magnetoterapija, hipobarična
terapija, laser, terapijski ultrazvuk ili neke metode elektroterapije) najvažnije mjesto
pripada kineziterapiji, dok ostale metode dolaze više u obzir pri liječenju lokalne
osteoporoze. Kineziterapija aplicira se ne samo radi liječenja posljedica osteoporoze, nego
i radi povećanja mogućnosti samozbrinjavanja i održavanja svih aktivnosti dnevnog
življenja (Vlak, 2006).

Planiranje i programiranje kineziterapije. Funkcionalna procjena podrazumijeva:

promatranje, palpiranje i kineziometrijsko ispitivanje. Kinezio- terapijsko ispitivanje
obuhvaća manualni mišićni test. Ocjenjuje se funkcijska sposobnost mišića, tj. njegova
snaga da izvede određeni pokret. Svaki mišić ocjenjuje se ocjenom od 0 do 5, a testiranje
počinje ocjenom 3. Kod osteoporoze testiraju se sljedeći mišići: ekstenzori, fleksori i
rotatori trupa s ciljem da ojačamo fiziološki korzet.

U kineziološko mjerenje, osim manualnog mišićnog testa spada i indeks sagitalne

gibljivosti kralježnice. Ovom metodom određuje se gibljivost kralježnice tj. njezina
pokretljivost u smjeru prema naprijed (inklinacija – Slika 1, 1a) i prema natrag
(reklinacija). Zbroj inklinacije i reklinacije daje ukupni indeks sagitalne gibljivosti
kralježnice. Mjeri se indeks vratne, torakalne i lumbalne kralježnice te očitane vrijednosti

13
koje dobijemo pomoću centimetarske trake upišemo u tablicu te pratimo vrijednosti na
početku i na kraju rehabilitacije.

Slika 1. Početni položaj mjerenja

Slika 1a. Inklinacija torakalne kralježnice duljine torakalne kralježnice (Juretić, 2012)

Kineziterapija je usmjerena na jačanje trbušnih i leđnih mišića radi poboljšanja kvalitete tih
skupina mišića, učvršćenja fiziološkog korzeta (održavanje posture) i rasterećenja
kralježnice s poremećenom biomehanikom. Vježbe disanja, jačanja pojedinih skupina
mišića vezanih uz korijenske zglobove dodatno rasterećuju oštećenu kralježnicu. Po
potrebi koriste se brojne ortoze za rasterećenje kralježnice koje su aplicirane na prsnu ili
slabinsku kralježnicu.
14
Uz ove vježbe, potrebno je bolesnika educirati o pravilnom načinu izvođenja vježbi kod
kuće: broju ponavljanja, pravilnoj prehrani i prilagodbi svoje okoline novonastalom stanju.

Kineziterapijski postupci. Program kineziterapije kod osoba s osteoporozom obuhvaća

sljedeće skupine vježbi:

1. vježbe disanja: vježbe torakalnog disanja ekspirativnog i inspirativnog tipa

2. aktivne vježbe poboljšanja opće kondicije: aktivne vježbe mišića fleksora trupa;
aktivne vježbe mišića ekstenzora trupa; aktivne vježbe mišića rotatora trupa; posturalne
vježbe.

3. vježbe ravnoteže: vježbe propriocepcije.

Vježbe disanja. Vježbe disanja vrlo su bitne u rehabilitaciji osoba s osteoporozom zbog
navedenih učinaka koje postižu i njihov je rezultat brža hipertrofija mišića i odgoda
zamora, što je kod ovih bolesnika od velike važnosti. Preporučljivo je da se provode na
početku kineziterapijskog tretmana. Kod svake vježbe treba udahnuti duboko na nos,
zadržati dah nekoliko sekundi, a izdahnuti polagano na usta izgovarajući slovo s ili f zbog
kontrole disanja. Izdah treba trajati dvostruko duže od udaha. Svaku vježbu treba ponoviti
od 6 do 8 puta s dvostruko dužom pauzom.

Aktivne vježbe poboljšanja opće kondicije (s naglaskom na jačanje fiziološkog trbušnog

„korzeta“). Tu u prvom redu dolaze aktivne vježbe: za jačanje fleksora trupa, jačanje
mišića ekstenzora trupa, jačanje mišića rotatora trupa. Spomenute vježbe provode se u
ležećem položaju na leđima, prsima i boku. Kombiniramo ih s različitim pokretima ruku i
nogu.

Vježbe ravnoteže. Činjenica je da se s godinama gubi mišićna masa i snaga, a gubitak

snage muskulature za kretanje uzrokuje gubitak osjećaja ravnoteže. Takav poremećaj
povećava mogućnost padova, prijeloma i drugih ozljeda. Stoga je velika važnost u
rehabilitaciji osteoporoze posvećena vježbama ravnoteže koje se mogu provoditi na razne
načine pa i na pilates lopti. Osobi s osteoporozom u ranoj fazi pojave ove bolesti preporuča
se redovita tjelesna aktivnost s ciljem promicanja snage mišića, koordinacije i
pokretljivosti u zglobovima. Prigodan program vježbanja može se prema uputama
kineziterapeuta ili fizioterapeuta provoditi i kod kuće. Dodatno, za ublažavanje problema

15
kralježnice aplicira se prsluk ili steznik, a samo u iznimnim slučajevima potrebna je
kratkotrajna imobilizacija bolesnika i mirovanje (Popoe- Gajić, O., 2007; Kosinac, 2006).

16
5.ZAKLJUČAK
Osteoporoza je bolest u kojoj ključnu ulogu imaju primjerena prehrana i pravilno
dozirane vježbe. Svaki oblik vježbanja treba započeti na nižoj razini intenziteta i složenosti
pokreta. Pri tome se koriste pokreti s malo sile, a za opterećenje koristi se gravitacija
(težina vlastitih dijelova tijela). Za prevenciju od pada, uz vježbe ravnoteže, kombiniraju se
vježbe jakosti, pokretljivosti i koordinacije. Poboljšanje ovih psihofizičkih sposobnosti
daje veću sigurnost u svakodnevnom kretanju i značajno smanjuju strah od pada. Osobu s
osteoporozom treba educirati kako da se osigura od pada u svakodnevnim aktivnostima.

17
LITERATURA

Bošković, M. S. (1992). Anatomija čovjeka. Beograd: Medicinska knjiga.

Cimvaljević, M. (1992). Skolioza. Nikšić: Unirex.

Kapetanović, H., & Pecar, D. (2005). Vodić u rehabilitaciji. Sarajevo : Svjetlost.

Karaiković, E. (1986). Kineziterapija . Sarajevo: Svjetlost.

KreniZdravo. (2010). Kreni Zdravo. Preuzeto 1. maj 2018 iz Lordoza:

https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/lordoza-uzroci-simptomi-i-
lijecenje

Petrović-Radić, M. (1996). Kineziterapijski program vežbi u lečenju skolioza i kifoza.

Beograd.

PoliklinikaGaletić. (2011). Poliklinika Galetić. Preuzeto 1. maj 2018 iz Fizioterepaija

Kinezioterapija: http://drgaletic.rs/tretmani/fizikalna-terapija/kineziterapija/

18