SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Seminarski rad

STARAC VRIJEME – PSEUDOMORFOZA NOVOG VIJEKA

Buga Kranželić
Mentorica: dr. sc. Sanja Cvetnić

ZAGREB, 2019.
Što su to personifikacije?
Da bi razumjeli pojavu pseudomorfoze Starac vrijeme, prvenstveno moramo znati što su to
personifikacije. U ovom dijelu rada pokušat ću to što kraće i jasnije objasniti. Počnimo prvo
sa samom definicijom personifikacija koju sam pronašla u Stratenovom djelu Uvod u
ikonografiju Teoretske i praktične upute: ,,Personifikacija se u likovnoj umjetnosti općenito
može definirati kao ljudski ili antropomorfni lik, koji obično prikazuje neki apstraktni pojam.“
1
Postoji čitav niz takvih pojmova i ideja kao što su ljubav, pohlepa, sreća, ljubomora i sl. No,
uzmemo li u obzir da postoje personifikacije rijeka ili Mjeseca (koje i sam autor spominje
kasnije u svom djelu) možemo proširiti definiciju i reći da su personifikacije antropomorfni
lik koji prikazuje neki apstraktni ili geografski pojam.2
Personifikacije su bile poznate još u antici. Poznavanje raznih mističnih i demonskih bića koja
su se zadržala u puku i zadobila svoja značenja postaju bogovi i personifikacije, a inspiracija
za iste nalaze se prvenstveno u književnim djelima. Mješavina bog-personifikacija nastaje iz
razloga jer su pojedini bogovi kao primjerice Afrodita (Venera) koju poznajemo kao božicu
plodnosti i ljubavi, ujedno bila i personifikacija istih pojmova. Srednji vijek nastavlja tradiciju
prikazivanja personifikacija i njihovih ilustracija u književnim djelima, no nešto oskudnije
nego prijašnja etapa. U ovom razdoblju one gube svoj primarni izgled i atribute, a
identifikacija je moguća pomoću pripadajućeg teksta ili natpisa (imena) pored prikaza. Tako
je to bilo sve do velikih arheoloških iskapanja u Rimu, gdje su pronađene brojne antičke
starine i koja se usporedno odvijaju u vrijeme kada se pojavljuju prvi humanisti koji su
poticali bavljenje i proučavanje klasične kulture. Bogovima i personifikacijama antičkog doba
vraća se izvoran izgled te nastaju neke nove personifikacije. Neke od njih su se zadržale sve
do dan danas, među kojima je i pseudomorfoza Starac vrijeme. 3

Starac vrijeme kao pseudomorfoza novog vijeka

Stilska razdoblja ne bi trebali gledati kao pojedinačne skupine. Gotovo u svima je vidljivo,
barem u maloj mjeri, odstupanje od glavnih značajki i miješanje s drugim tradicijama, osobito
ako se radi o stilskom prelasku i promjeni/reakciji na tadašnju modu. Postoje klasični motivi
koji su se sasvim slučajno stapali sa srednjovjekovnom tradicijom. Kada bi pojedina klasična
personifikacija poprimila srednjovjekovnu interpretaciju 4i kada bi joj renesansa vratila
prvobitan izgled, procesi te pretvorbe bi se uviđali na njoj.5 Sve je to stvar vremena u kojem je
određen motiv nastao tj. kontinuiteta.

1
Roelof von Straten, Uvod u ikonografiju Teoretske i praktične upute, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti,
2003., str. 28.
2
Roelof von Straten, Uvod u ikonografiju Teoretske i praktične upute, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti,
2003., str. 28.
3
Isto, str. 28. i 30.
4
Kao što je na primjer personifikacija neba Caelus (ujedno i rimski bog neba – grčki pandan Uran). Ova
personifikacija prisutna je na kipu August iz Primaporte na samom vrhu careva oklopa, ali i na jednom od reljefa
Sarkofaga Junija Basa iz 359. godine. Personifikacija se nalazi na prikazu Traditio Legis.
5
Ervin Panofski, Ikonološke studije: humanističke teme u renesansnoj umjetnosti, Beograd: Nolit, 1975., str. 70.
Slika 1 Personfikacija neba – Caelus na antičkom kipu i ranokršćanskom sarkofagu.

Rezultat te pretvorbe Panofsky naziva pseudomorfoza: renesansni likovi koji poprimaju

klasični izgled, ali njihovo značenje nije jednako klasičnim prototipima iako se ono
primjećuje već u klasičnoj literaturi. Personifikacija Starac vrijeme je tipičan primjer
psudomorfoze koja se uspjela održati do današnjih dana. 6 On je inovacija koji nastaje u
renesansi preuzimanjem atributa različitih božanstava i personifikacija prethodnih razdoblja.
Prikazan je kao starac s krilima nage kože boje starog žutog papira sa neurednom kosom i
bradom. Od atributa može imati pješčani sat, zmiju(koja ponekad grize vlastiti rep), srp ili kos
i zodijak. Kao što i samo ime kaže, ova personifikacija je usko povezana s idejom vremena.
Činjenica da su mnogi antički bogovi ujedno služili kao i personifikacija određenih
apstraktnih pojmova, ovu personifikaciju bi mogli povezati sa mitološkim božanstvom
Kronom7. Ovo božanstvo ima negativnu konotaciju, no njegov rimski pandan Saturn ujedno
je slavljen kao bog žetve8. Za žetvu je potreban srp i upravo je on atribut kojega dijele ova dva
lika. Starac vrijeme je također ponekad prikazan sa štapom za hodanje kao što je ovaj na
prikazu Saturna (slika: 2). Prikaze pod slika 3 također možemo povezati s ovim božanstvom.
Vratimo se na negativnu konotaciju ovoga boga za koju vjerujem svi znamo još od malena.
Na ovom prikazu, Starac vrijeme jede skulpturu kao što je Kron (Saturn) pojeo svoju djecu.
Takvo proždiranje skulpture želi ukazati da je sve prolazno. No, niti Saturn niti njegov grčki
pandan ne posjeduju na svojim leđima krila, tako da ne možemo zaključiti da su oni jedini
izvor za nastavak ove personifikacije. Krila na svojim leđima i nogama ima jedno drugo
božanstvo, a to je Kairos, bog sretnog trenutka. Za razliku od Starca, on je mlad i u svojoj ruci
drži vagu. Sprijeda na glavi ima čuperak kose, a straga je ćelav. Takav izgled nas upozorava
da ne propustimo svoju priliku. Radi svog karaktera, Kairos je bio čest kasnoantičkom i

6
Isto, str. 71.
7
Kron – biće iz grčke mitologije koje je poznato kao bog vremena. Rimski mu je pandan Saturn.
8
U spomen na zlatno doba žetve, blagdan Saturnalija održavana je svake godine u zimskim mjesecima (zimski
solsticij)
srednjovjekovnom duhu. Pseudoformozu Starac vrijeme možemo povezati i s Aionom,
bogom vječnosti i neiscrpne kreativnosti. Ovakvo shvaćanje potjeće iz Perzije, a lik Aiona
prikazan je kao krilato biće s lavljima atributima grive i šape te njegovim tijelom gmiže zmija.
Krila također posjeduje još jedno orfičko božanstvo, više ljudskog izgleda, a to je Fan.
Prikazan je kao lijep mladić okružen zodijakom i mnogim ostalim atributima kozmičke snage,
a upravo s tim atributima možemo vidjeti Starca vrijeme na nekim od prikaza.9Krila također
imaju i anđeli, no nisam našla ni jednu interpretaciju koja povezuje anđele s ovom
pseudomorfozom niti bi ih sama sparila s istom.

Slika 2: prva slika prikazuje boga Saturna kao boga plodnosti (Cavaraggio), a druga personifikaciju Starac vrijeme.

9
Ervin Panofski, Ikonološke studije: humanističke teme u renesansnoj umjetnosti, Beograd: Nolit, 1975., str. 72.
Slika 3 Saturn proždire jednog sina autora Francisca Goye (1), Starac vrijeme koji proždire skulpturu (2)

Slika 4 Reljef Kairosa – bog sretnog trenutka, pronađen u Trogiru (1), Aion – bog vječnosti (2) i Fan (3)
Još jedan od atributa s kojim Starac vrijeme može biti prikazan je zmija koja grize vlastiti rep.
Ona nas može podsjetiti na simbol vječnosti koji je čest motiv 16. i 17. stoljeća – Uroboros10.

Zaključak:
Sudeći po ovoj analizi, možemo reći da je personifikacija Starac vrijeme ili pseudomorfoza
kako ju Panofsky naziva, spoj atributa iz različitih tradicija i mišljenja. Iako božanstva i
simboli koje povezujemo s ovom pseudomorfozom imaju različito simbolično tumačenje, oni
svi prikazuju isti apstraktni pojam – vrijeme. Starac vrijeme je primjer čiste ikonografije koja
prezentira ono suštinsko i bitno. 11Preuzimanje „tuđih“ motiva i atributa nije nužno znak
vlastite nekreativnosti već prilika da se isti interpretiraju na drugačiji i inovativniji način.

POPIS LITERATURE:
1. Roelof von Straten, Uvod u ikonografiju Teoretske i praktične upute, Zagreb: Institut za
povijest umjetnosti, 2003.

10
Uroboros je zmija ili zmaj koja grizeći vlastiti rep tvori savršeni krug. Ovaj simbol se koristio u mnogim
drevnim kulturama.
11
Ervin Panofski, Ikonološke studije: humanističke teme u renesansnoj umjetnosti, Beograd: Nolit, 1975., str.
86.
 2. Ervin Panofski, Ikonološke studije: humanističke teme u renesansnoj umjetnosti, Beograd:
Nolit, 1975.
3. https://www.medias.rs/uroboros-simbol-vecnosti-u-drevnim-civilizacijama (zadnje
pogledano: 25.5. 2019.

IZVORI SLIKOVNIH PRIMJERA:

1. Ervin Panofski, Ikonološke studije: humanističke teme u renesansnoj umjetnosti, Beograd:
Nolit, 1975.
2. Wikipedija