Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera

Filozoski fakultet u Osijeku

Studijska grupa: Povijest – Mađarski jezik i književnost
Kolegij: Kelti

VERCINGETORIX
SEMINAR

Mentor: dr. sc. Krešimir Bušić, v. asist. Studenti: Alen Moslavac i Josip Popek

Osijek, siječanj 2016.

 Vercingetorix

SADRŽAJ

1.Uvod..............................................................................................................3
2. Rimljani na vratima Galije......................................................................4
2.1Gaj Julije Cezar...............................................................................................4
2.2 Galija- Cezarova velika ambicija....................................................................5
3. Rimska vojna prisutnost u Galiji........................................................6
3.1 Pokorena Galija.............................................................................................6
3.2 Prikaz i odnosi snaga u galsko-rimskom ratu.................................................7
3.3 Galske pobune do Vercingetoriksa................................................................8
4. Galski ustanak pod Vercingetoriksom...............................................9
4.1 Položaj i analiza imena galskog junaka..........................................................9
4.2 Početak i tijek rata.......................................................................................10
4.3 Bitka kod Alezije i kraj rata......................................................................15

5. Zaključak.....................................................................................................16

2
 Vercingetorix

1.UVOD

Cilj ovoga seminarskoga rada jest prikazati mnogobrojne uzroke koji su doveli do izbijanja
Rimsko – galskih ratova te njegove nepovratne posljedice na područje tadašnje Galije s
posebnim osvrtom na ulogu galskog vođe Vercingetorixa u zadnjim godinama rata služeći se
dostupnom povijesnom literaturom. Na samome početku ovoga seminarskoga rada opisat
ćemo životni put i protagonističku ulogu u izbijanju Galsko – rimskih sukoba Gaja Julija
Cezara. Nadalje detaljno ćemo objasniti prvu fazu rata u kojemu su Rimljani u nekoliko
godina postigli zamjetne vojne uspjehe na području tadašnje Galije. Zadnjih par godina rata
Galima zapovijeda Vercingetorix koji nakratko mijenja ratnu sreću u korist Gala postižući
vojne pobjede u sukobima s Rimljanima. Objasnit ćemo veličinu uloge vještog Vercingetorixa
u rimsko – galskim sukobima za galsku stranu te njezine posljedice. Ukratko ćemo opisati
razloge koji su na kraju doveli do poraza Gala i njihovog vođe Vercingetorixa u ovome
sukobu. Na samome kraju ovoga seminarskoga rata zaključit ćemo kolika je važnost pojave
neustrašivog galskog vođe Vercingetorixa za tadašnji razvoj vojnih prilika u Galiji te njegovu
veličinu i značaj koji je imao za daljnu povijest Galije i suvremene Francunske.

3
 Vercingetorix

2.RIMLJANI NA VRATIMA GALIJE

2.1 GAJ JULIJE CEZAR

Vjerojatno najistaknutija i najveća ličnost slavne i veličanstvene povijesti Rimljana jest Gaj
Julije Cezar koji je rođen 13. lipnja 100. godine prije Krista. On je tijekom svojega
sveobuhvatnog života bio rimski državnik, pisac, vojskovođa, a zadnje godine svojega života i
rimski car. Kako je potjecao iz patricijskog roda julijevaca koji su svoju prošlost povezivali sa
prošlošću Eneidinog sina, osnivača grada Rima, Cezar je tijekom cijeloga svojega života
nastojao opravdati ime svojega roda. Stoga je vještim i lukavim potezima polako gradio
svojevrstan kult ličnosti koji je u daljnoj povijesti Rima većinom ostao nenadmašen, a jedina
osoba koja se približila samom Cezaru bio je njegov nećak Oktavijan. Tijekom svojega života
sam Cezar je slovio za vrlo pametnoga i karizmatičnog čovjeka, a na bojnome polju bio je
toliko vrstan taktičar da mu u cijelom tadašnjem poznatom svijetu nije bilo ravna. Političku
karijeru gradio je kao obnavljač stranke populara u Rimu te je trošio većinu svojega
bogatstva na samopromociju. Nakon što je se godine 60. prije Krista vratio s pobjedničkog
pohoda u Španjolskoj gdje je pobijedio pobunjene Luzitance, stupio je u savez s Krasom i
Pompejem stvorivši poznati Prvi trijumvirat. Omiljen među plebejcima ubrzo biva proglašen
konzulom te dobiva na upravu Galiju koja je u to vrijeme još bila neosvojena i nestabilna.
Željan dokazivanja vlastite moći i ugleda među Rimljanima Cezar je osvajanje Galije shvatio
osobno te je za manje od 10 godina uspješnim vojnim pohodima pokorio do tada nepokorive
Gale.1

Prilog 1.: Gaj Julije Cezar1

1
Skupina autora, Povijest 3: Helenizam i Rimska republika, Europapress holding, Zagreb, 2007. , str. 234.-245.

4
 Vercingetorix

2.2 GALIJA – CEZAROVA VELIKA AMBICIJA

U vrijeme stupanja
Cezara na konzulsko
mjesto i izborom za
galskog upravitelja,
Galija je bila slobodna
zemlja u kojoj su
živjeli pretežito
politički razjedinjeni
Gali. Upravo zbog
svoje političke
razjedinjenosti Gali će Cezaru u budućem galsko – rimskom ratu poslužiti kao odličan
instrument provedbe politike divide et impera. U tadašnjoj Galiji nema jedinstvenog vladara
već njome upravljaju brojna keltska plemena, odnosno njihova aristokracija. Cezar je
nestrpljivo iščekivao bilo kakvi izgovor za zaposjedanje rata s Galima kako bi ju podredio
rimskoj vlasti i time sebi priskrbio naslov odvažnoga i velikoga državnika među Rimljanima.
Nije morao dugo čekati da pronađe taj izgovor, naprotiv pronašao ga je u sasvim beznačajnoj
seobi keltskih plemena.2 Sukob tadašnjih dvaju plemena Helveta i Sveva pod poglavicom
Ariovistom privukli su Cezarovu pažnju kada su poraženi Helvećani zatražili od Cezara kao
galskog upravitelja slobodan prolaz kroz rimsku provinciju Narbonsku Galiju. Neuslišavši im
molbu, Cezar je čak sagradio zid da spriječi ulazak Helveta u rimske provincije. No iako su
Helvećani pronašli zamjensku rutu te u nijednome trenutuku nisu stupili na rimsko tlo, Cezar
svejedno diže rimsku vojsku na noge pod izgovorom da im je suverenitet teritorija narušen te
napada Helvete. Teško ih je porazio kod mjesta Bibrakta 58. godine prije Krista te ih je
natjerao na povlačenje, a ovim je činom Cezar namjerno isprovocirao izbijanje višegodišnjih
galsko – rimskih sukoba. Nedugo zatim je i poglavica Sveva Ariovist teško poražen od Cezara,
a kao izgovor za još jedan sukob Cezar je naveo navodnu namjeru Sveva da zauzmu prostor
Galije što dakako nije bilo istinito jer su kao i prije njih Helvećani podlegli velikim Cezarovim
ambicijama – neminovnog zauzimanja Galije.3

5
 Vercingetorix

3.RIMSKA VOJNA PRISUTNOST U GALIJI

3.1 „POKORENA“ GALIJA

U svojim Komentarima o Galskome ratu ( lat. Commentarii de bello Gallico ) koji su ujedno i
najvažniji povijesni izvor za proučavanje rimsko-galskih sukoba, Cezar detaljno opisuje razvoj
političkih i vojnih prilika u tadašnjoj Galiji. Tako primjerice početkom 57. godine prije Krista
Cezar opisuje navodnu zavjeru plemena Belga i ostalih Gala protiv rimske vlasti što je
očekivano Cezar iskoristio kao još jedan izgovor za novi pohod na Galiju. Kako bi jednom za
svagda pokorio Gale Cezar mobilizira dodatne rimske legije, ukupno njih 8 odnosno 32 000
ljudi što je u Rimskom senatu i među ostala dva trijumvira izazvalo negodovanje. Cezar je bio
svjestan da ne smije pod svojom upravom držati duže vrijeme toliku vojnu silu ako se ne želi
zamjeriti samoj Republici, pa stoga želi što brže završiti rat. Stoga je odlučnim vojnim
pohodom u manje od godinu dana pokorio Galiju, iako će se kasnije pokazati da su Gali tvrdi
orah i da se neće dati lako pokoriti kao što je to mislio Cezar. Nakon munjevitih i rušilačkih
pohoda prema sjeveru Galije Rimljani su do kraja 57. godine prije Krista izbili na Atlantski
ocean, teško porazili Belge i učvrstili se u Galiji. Cezar oduševljeno javlja Senatu da je Galija
pokorena što je bio jedan od rijetkih propusta u njegovoj prosudbi.4

Galija je teoretski potpala pod Cezarovu, odnosno rimsku vlast, ali je ona još de facto bila
prilično razjedinjena među brojnim galskim plemenima. Ni jedna vlast koja se tek želi
učvrstiti na takvome nestabilnom području ne može očekivati brzu asimilaciju među
ondašnjim stanovništom, u ovome slučaju romanizaciju. To će Cezar i Rimljani naučiti na teži
način jer su se pokušaji otpora Rimljanima pojavljivali sporadično, potpuno nepovezano i
neočekivano diljem Galije. Nije postojala jedinstvena galska vojna sila ili vođa sve do
Vercingetorixa, a čijim bi porazom Rimljani ujedno uništili sve koji im se opiru. Prema tome
do pojave Vercingetorixa Cezar nije mogao skršiti galski guh i otpor jer on de facto nije
postojao u punom smislu riječi, on se tek ponegdje i ponekad odražavao u oblicima galskih
pobuna i ustanaka.5

4
Gaj Julije Cezar, Komentari o Galskome ratu, poglavlje 54.
5
Dietler, Michael , Naši preci Gali, American Anthropological Association, New York ,2011., str. 134.-135.

6
 Vercingetorix

3.2 PRIKAZ I ODNOSI VOJNIH SNAGA U GALSKO-RIMSKOM SUKOBU

Temeljni čimbenik i instrument djelovanja svakoga rata ili sukoba jest vojska. U galsko –
rimsko ratu odnosi snaga i brojnost između dvije suprostavljene vojske su u najmanju ruku
različite ako ne i potpuno različite. Ako se uzme u obzir razdoblje od 58. do 51. godine prije
Krista, odnosno od početka do kraja galsko –rimskih sukoba, dolazimo do vrlo zanimljivih
podataka o odnosima rimske i galske vojske. Tako su primjerice za sve godine rimsko-galskih
sukoba Rimljani ukupno sudjelovali s vojnom silom od otprilike 120 000 ljudi, dok su s druge
strane Gali sudjelovali s čak 3 milijuna. Matematički rečeno na 1 rimskog vojnika dolazi 25
galskih vojnika što donosi veliku brojčanu prevagu Galima, no nije sve u brojevima. Rimljani
su iako malobrojni u usporedbi s Galima za manje od 10 godina pokorili Galiju. Koji je razlog
tom nelogičnom raspletu? Naime rimska je vojska bila organiziranija, discipliniranija,
opremljenija i taktički savršena pod nepogrješivim Cezarovim vojnim vodstvom nego na
brzinu skupljena, razbacana, loše opremljenija i većinom taktički loše vođena galska vojska.
Rimska je vojska bila profesionalna te je ona živjela za rat i od rata, dok su galsku vojsku
većinom činili svakodnevni Gali kakvi se mogu pronaći na poljima i selima bez ratnog
iskustva i koji su preko svoje volje gurnuti u rat. Treba uzeti u obzir da sve do Vercingetorixa
Gali nisu imali jedinstvenog vođu koji bi maksimalno iskoristio potencijal brojne galske
vojske. Sve u svemu Rimljani su na kraju porazili na glasu neustrašive i ratoborne Gale i to
dvadesetak puta manjom vojskom te se može zaključiti da Gali jednostavno nisu imali veće
šanse protiv najbolje vojske toga doba u bilo kojem pogledu pod vodstvom jednog od
najboljih vojskovođa u cijeloj ljudskoj povijesti.6

Prilog 3.: Rimski legionar Prilog 4.: Keltski ratnici3

6
Skupina autora, Povijest 3: Helenizam i Rimska republika, str. 256.-257.

7
 Vercingetorix

3.3 GALSKE POBUNE DO VERCINGETORIKSA

Iako je Galija proglašena „pokorenom“ zemljom i predana na upravu Rimskom senatu,

ispostavilo je se da ona još uvijek ima snage i volje da se uspješno odupire novoj vlasti.
Počevši s godinom 56. prije Krista pa do 51. svako ljeto s dolaskom toplijeg i jednostavnijeg
vremena za organiziranje većeg oružanog otpora dolazilo je do učestalih galskih pobuna.
Godine 54. prije Krista dolazi do pobune galskog plemena Kornuta zbog rimskog nametanja
poreza i daća. Odmazda rimske vojske bila je nemilosrdna i pogubna za cijelo pleme Kornuta
koje je de facto bilo dovedeno pred uništenje. Kako bi nekako dokazao i potvrdio moć svoje
vojske u vremenima kada su se Gali svako malo bunili Cezar organizira ekspedicijske pohode
na Britansko otočje i preko Rajne 55. te ponovno na Otočje 54. godine prije Krista. No ni taj
prikaz moći i pokretljivosti rimske vojske nije obeshrabrio Gale, naprotiv za vrijeme tih
ekspedicija i Cezarovog izbivanja osokolili su se i organizirali pobune. Godine 53. prije Krista u
jeku još jedne velike galske pobune rimska vojska nemilosrdno istrebljuje jedno po jedno
galsko pleme. Uvidjevši koliko su Rimljani odlučni i nemilosrdni u suzbijanju bune, galske
starješine u zamjenu za završetak galskih pokolja predaju svojevoljno svoje vođe Cezaru.7

Kako su pogubili sve dotadašnje vođe pobune i obeshrabrili Gale za bilo kakvi novi pokušaj
otpora Rimljani su vjerovali da je Galija doista pokorena. I sam je Cezar bio uvjeren u tu
činjenicu pa je se zajedno sa svojim legijama bezbrižno povukao iz Galije u sjevernu Italiju
smatrajući da je njegov posao u tamo završen. Nitko nije očekivao da će se donedavno
pokoreni i obezglavljeni Gali pobuniti no jedan je čovjek na kojega nitko nije računao
organizirao do tada najveću oružanu pobunu protiv rimske vlasti. Taj čovjek je bio
Vercingetorix.7

7
Isto, str .258.-259.

8
 Vercingetorix

4. GALSKI USTANAK POD VERCINGETORIXOM

4.1. POLOŽAJ I ANALIZA IMENA
GALSKOG JUNAKA

Vercingetoriksovo ime je
smatrano kao vrlo kompleksan spoj
galskih riječi, a zapravo je više
titularno. No to i je bilo često u
ondašnjem keltskom svijetu. Prefiks
ver- u njegovom imenu označava
osobu koja je iznad ostalih po
svojevrsnom položaju. Jezični
pandani tom prefiksu na ostalim
jezicima bili bi Njemački –uber,
Latinski -super ili Grčki –hyper.
Srednji dio njegovog imena
„cingeto“ zapravo znači na galskom ratnik ili u doslovnom prijevodu
korak, hod, a možemo prevesti i kao pješak. Sufiks njegovog imena –rix označava titulu kralja
( lat. rex ) stoga njegovo ime možemo prevesti kao Veliki kralj ratnik ili Kralj velikih ratnika.
Interesantan je i podatak da Plutarh njegovo ime u svom djelu „Život Julija Cezara“ piše kao
Vergetorix.

Vercingetoriks nije bio običan čovjek, već poglavica plemena Arvena. Nakon pobune
Ambrioksa protiv rimskih osvajača u kojoj je sudjelovao i njegov otac Celtillus on preuzima
kormilo galskih težnji za neovisnošću. Njegov otac je ubijen od svojih vlastitih ljudi, Gala,
zbog njegove želje da zavlada svim Galima te da se putem njegove persone ujedine. 8

8
Dietler, Michael , Naši preci Gali, str. 136-138

9
 Vercingetorix

4.2. POČETAK I TIJEK RATA

Zasićeni rimskom dominacijom u svom svijetu i svojoj zemlji kod Gala se javlja svojevrsna
samosvijest. Bilo im je dosta Cezarovog upraviteljstva u Južnoj Galiji ( Narbonska Galija ) , no
dakako ne svima, jer su neki ostali na Cezarovoj strani te potkupljeni od Cezara ili su se borili
na njegovoj strani ili su ostali neutralni u sukobu. Interesantna je činjenica da je Cezar jedva
stablizirao svoju vlast u Galiji, a već je tražio povode za novi sukob povećavajući Galima
poreze i davanja na koja oni uopće nisu navikli, jer prije to u njihovom društvenom uređenju
nije postojalo u takvom razmjeru.

Prilika za početak Galskog ustanka pojavila se kada je Cezar bio odsutan u Cisaplinskoj
Galiji. Druga stvar koja je išla na ruku Galima bila je vijest o ubojstvu Publiusa Clodiusa koja je
dovela do političkog kaosa i rasula u samom Rimu. Prvi su svoje oružje podigli pripadnici
plemena Karnuti koji su se prema nekim navodima zakleli da će se probat oslobodit čim im
se pojavi prilika. Oni su u Cenabumu ( današnji Orleans ) masakrirali rimske trgovce koji su se
nalazili u tom gradu. Vijest o njihovom ustanku brzo se proširila Galijom.

Nakon toga sam Vercingetoriks uviđa da je vrijeme za slobodu stiglo te u svom matičnom
mjestu Georgoviji podiže veliku vojsku. No prije nego što je išta uspio učiniti na kratko je
svrgnut s vlasti, jer su se protiv njega pobunili njegov stric i poneki plemići te ga protjerali iz
grada. Bez obzira na to on skuplja veliku vojsku te se vraća ,pobjeđuje protivnike i proglašava
se kraljem. Gotovo sva plemena do Atlanskog oceana ga priznaju za vrhovnog zapovjednika.
Cezar u svojem djelu napominje da je vladao strogo i odlučno te je mučio i ubijao sve koji su
mu se suprostavili. Glavni problem Vercingetoriksa bio je osiguravanje dovoljno opskrbe za
tako veliku vojsku te uvođenje veće discipline u podosta raskalašenu galsku vojsku. On prvo
kreće kazniti galska plemena koja su stala uz Cezara te se neka od njih, poput Bituriga i
Rutena, priključuju pobuni.9

9 Gaj Julije Cezar, Komentari o Galskome ratu, knjiga VII, poglavlje 1-10.

10
 Vercingetorix

U međuvremenu se i situacija u Rimu stabilizirala, no Cezar je morao riskirati i s malm

pratnjom stići do svoje glavne vojske. Vercingetoriks je već pod zapovjedništvom imao dobar
broj galskih plemena, neka milom, druga silom. Rimski saveznici Boji su bili sljedeći na udaru
te je Cezar požurio da sa svojih 8 legija pritekne u pomoć svojim saveznicima. Relativno
lagano je zauzeo Cenabum gdje prelazi na teritorij Bituriga što je natjeralo Vercingetoriksa da
šahovski rečeno „žrtvuje konja“ i prekine napad na Boje. U trenutku predaje grada
Novioduna stiže galska konjica koja ipak biva poražena od rimske vojske. Shvativši da je
došao u prednost, Cezar to odlučuje kapitalizirati te produžuje svoju kampanju
pokušavanjem da zauzme glavni grad Biturga, Avarikum.

Shvativši da nema izgleda u otvorenoj bitci sa Cezarom Vercingetoriks se odlučuje za

svojevrsno gerilsko ratovanje. Vijeću plemenskih vođa je izložio svoj plan „spaljene zemlje“.
Ideja je bila u tom da se Rimljane onemogući u opskrbi njihovih legija što je uključivalo
spalivanje mnogih biturških gradova. Prema nekim navodima u jednom danu je spaljeno čak
20 biturških naselja. Nakon molbe Biturga da barem poštedi njihov glavni grad Avarikum
Vercingetoriks popušta.

Nakon kratkog vremena Cezar započinje svoju opsadu Avarikuma. Glavni Cezarov problem
je bio taj što je grad bio okružen močvarnim područjem i rijekom što je davalo samo jedan
uski pojas kao mogućnost približavanja gradu. Sljedeći problem je bila opskrba hranom jer su
sva okolna naselja bila spaljenja, a uspostavljanje konvojske linije nije bilo moguće zbog
Vercingetoriksa koji je samo čekao u zasjedi rimske konvoje. Cezar je tražio pomoć od svojih
saveznika Boja i Heduanaca no oni nisu uspjeli dostaviti dovoljno hrane za njegove potrebe.
Na taj se način 25 000 rimskih vojnika našlo u vrlo teškom položaju te je Cezar uvidio da će
morati brzo zauzeti grad. On u tome i uspijeva tako što su izgradili veliki nasip koji Gali,
manje graditeljski napredni, nisu uspjeli zaustaviti. Shvativši da gradu nema spasa
Vercingetoriks povlači preostale branitelje, no u to su se uplele žene, koje su počele vikatu
svojim muškarcima da ih ne ostave na milost i nemilost Rimljanima. Padom bedema
branitelji su se povukli u centar grada i očekivali borbu. Na njihovo iznenađenje Rimljani su
samo stajali na bedemima i nisu im prilazili. Pojavila se nelagodna među Galima te se mnogi
od njih udru na bijeg. Od oko 40 000 stanovnika Avarikuma samo se njih 800 dokopalo
galskom kampa. Uslijedio je masakr u kojem nisu pošteđeni ni žene ni djeca.

11
 Vercingetorix

Osvojivši Avarikum, Cezar tamo

nalazi dosta žita za opskrbu svog
ljudstva, a i dolazak proljeća daje
dodatni impuls i olakšava rimski
opskrbni sistem. Tek što je
namjeravao nastaviti s ofanzivom
problem se javio i u njegovom
taboru. Nastala je zbrka među
galskim plemenom Heduonaca,
rimskih saveznika, oko izbora
novog magistrata. Pošto je
postojala opasnost da se dio njih
priključi Vercingetoriksu, Cezar
promptno riješava ovaj problem i
od Heduonaca traži konjicu i 10
000 pješaka za nastavak suzbijanja
bune. Nakon toga Cezar radi jednu
,kasnije se uspostavilo, taktičku
pogrešku. Svom generalu Tit
Labijenu daje 4 legije da napadne područje Senona i Parisija i tako razvuče galsku frontu
obrane. On sam je nastavio sa svojih 6 legija prema Gergoviji.

Cezar je putovao uz rijeku Elaver s nemogučnošću da je prijeđe. Razlog tome je što je

Vercingetoriks sa svojom vojskom bio s druge strane rijeke te omno motrio kretanje rimske
vojske i uvijek ispred njih srušio svaki most i onemogućio im prijelaz. Cezar opet uspijeva
nadmudrit Vercingetoriks tako što je ostavio dio vojsku skrivene u šumi, a s ostatkom
nastavio duž rijeku. Dok su Gali pratili Rimljane onaj je sakriveni ostatak sagradio most koji je
omogućio Rimljanima prijelaz. Vercingetoriks je brže bolje s vojskom požurio u obranu
Gergovije te je zauzeo sve brežuljke oko grada. Vidjevši da je grad na visokom položaju i s
vrlo teškim prilazom Cezar odustaje od zauzeća grada na juriš. Odlučio se oduzeti jedan
strateški važan brežuljak koji je Galima uskratio opskrbu vodje jer su Rimljani kod njega
izgradili jarak.

12
 Vercingetorix

Kako sve ne bi bilo tako idealno za Cezara pobrinuo se Vercingetoriks. On je pomoću svojih
emisara potplatio heduanske plemiće, pa čak i glavnog magistrata uvjeravajući ih da je
Cezarov konačni cilj porobljavanje svih Gala. Brže bolje sul Heduanci poslali onih 10 000
vojnika koje je Cezar tražio, no s uputom da zapravo pomognu Vercingetoriksu. Na čelu
njihove vojske nalazio se Litavik koji je sovjoj vojsci ispričao lažnu priču kako rimljani ubijaju
Heduonce i da njih očekuje ista sudbina. Rimljani koji su se nalazili u Heduonskoj pratnji su
istog trenutka bili likvidirani i smaknuti u bijesu Heduonaca. Nekoliko ih se ipak spasilo i
upozorilo Cezara na Litavikove prave namjere te je on odlučio s 4 legije i cijelom konjicom
marširati na Heduonce. Logor pred Gergovijom su ostale braniti samo dvije legije, koje su se
našle pod teškom Galskom ofenzivom. Iznenađujuće i po Cezara Heduonci su se brzo predali
te poslali svoje poslanike kako bi se ispričali Cezaru. Nastavili su ratovati na njegovoj strani, a
Cezar se žurio pripomoći pritisnutim legijama u logoru. Čim je on pristigao Gali su prestali s
ofanzivom na logor i povukli se u grad.10

___________________
9,10 Gaj Julije Cezar, Komentari o Galskome ratu, knjiga VII, poglavlje 37

13
 Vercingetorix

Novi problemi za Cezara su nastali u

tome što nije imao nikakve šanse za
zauzimanje grada, a opskrba je bivala
sve slabija. Dakako rimska čast mu je
branila da odustane od opsade jer bi
to značilo gubitak ugleda i bacilo
stigmu na takozvanu rimsku
nepobjedivost. Poteškoća je bila i u
tome što bi povlačenje moglo
potaknuti i ostala galska plemena na
priključenje pobuni. S druge strane
ono bi moglo donijeti prijeko potrebno
pregrupiranje i pripajanje 4 legije Tita
Labijena. Cezar se ipak odlučuje na
povlačenje no prije toga je pokušao
osigurati nekakvu pobjedu kako se to
nebi okarateriziralo kao poraz.

Cezaru se ukazala sjajna prilika. S ciljem da bolje utvrdi jedno brdo, Vercingetoriks je drugo
ostavljao vrlo slabo branjeno. Dodatnu nesigurnost tome je pridonijela Cezarova varka, gdje
je slao sluge sa šljemovima da glume napad na to brdo koje je bilo u fazi utvrđivanja. Gali su
zbog mišljenja da Rimljani napadaju većinu svojih snaga prebacili na taj brijeg no napad se
zbio na drugom. Rimljani su uspjeli bez otpora zauzeti tri brijega i logor. Tada je Cezar
naredio ono taktičko povlačenje. Njegova se legija povlačila no ostale nisu, jer inspirirane
uspjehom su sve dublje prodirali prema gradu pa čak i došli do gradskih bedema. Rimska se
formacija raspala, a Gali su se uspjeli konsolidirat te zgazit već umorne Rimljane koji su u
konačnici poraženi. Samo su dvije rimske legije uspijele preživit pokolj i povukle su se prema
teritoriju Heduonaca. Čuvši za ovaj trijumf mnoga su plemena ustala na pobunu pa i sami
Heduonci koji su u svom gradu Noviodunumu, koji je služio kao bitna karika rimske opskrbe,
boili čitav rimski garizon i trgovce.

14
 Vercingetorix

4.3 BITKA KOD ALEZIJE I

KRAJ RATA

Nakon katastrofalnog
poraza kod Gergovije, Cezar
se pokušavao regrupirati u
Mandubi, gdje mu se
priključuje Tit Labijen ali i
neke vojske pristigle iz Rima.
Pošto je Vercingetoriks
napravio pogrešku i nije
nastavio progonit Cezara dok je bio odvijenog repa i bježao, našao se opet u situaciji da je on
lovina. Sa svojih 80 000 trupa se pred Cezarom sklonio u grad Aleziju. Cezar je opsjeo grad i
počeo graditi 18 kilometara dug opsadni zid. Osim drvene barijere, građeni su i jarci s vodom
te pobacane antičke „mine“. Vercingetoriks je pokušavao slati svoje izaslanike prema Komi,
galskom vojskovođu, koji je imao dovoljan broj vojnika za pokušaj prekida opsade. Jedna
galska konjica se ipak uspijela probiti i poslati riječ o zarobljeništvu Gala u Aleziji. Cezar se
tada odlučuje na gradnju još jednog zida, dugog 21 kilmetar, koji bi branio rimsku vojsku od
vanjskog napada. Grad je bio u teškom stanju jer su namirnice bile sve manje a se
Vercingetoriks odlučio rotjerati sve civile van grada. Cezar je civile odbio pustiti kroz svoj
redove, a Gali nazad u grad pa su oni umrli od gladi na ničijoj zemlji. Nedugo nakon dolazi
ogromna galska vojska predvođena Komijem te napada rimljane s leđa. Istovremeno Gali su
iz grada napali rimsku vojsku. U velikoj bitci Rimljani predvođeni Cezarom, Titom Labijenom i
Gajom Trebonijem odnose veliku pobjedu. Nakon poraza Vercingetoriks se predao na milost
Cezaru. Nekoliko godina kasnije Vercingetoriks je javno pogubljen u velikoj proslavi trijumfa
u Rimu.

Nakon gubitka svog vođe Gali potpuno demoralizirani odlučuju spustiti svoje oružje. Cezar
ih je dodatno pridobio slatkorječivim obećanjima i mnogim poklonima. Desetkovana Galija je
u narednom periodu bila jedna od najmirnijih provincija Rima te snažan i bitan faktor Cezara
u prvom trijumviratu.11

11
Gaj Julije Cezar, Komentari o Galskome ratu, knjiga VII, poglavlje 89.

15
 Vercingetorix

5. ZAKLJUČAK

Na koncu svega možemo zaključiti da je galski ustanak od Vercingetoriksovom jedan od

posljednih trzaja otpora Keltskog svijeta pred rimskom najezdom. Prvi je to primjer sveopćeg
galskom ustanka pod jednom osobom i u toliko obujmu. Gledajući s odmakom na minuli
događaj možemo zaključiti da je s tim prekinuta svaka tradicija Gala u Galiji koji su u
narednom periodu skoro u potpunosti romanizirani. Bez obzira na to ostaje iznenađujuća
činjenica gdje se novi narod Franaka počinje poistovjećivati s Galima pa i slaviti galske
junake. I današnji Francuzi Gale smatraju pretećom svojeg naroda, a Vercingetoriksa uzimaju
kao jednu od prvih ujedinitelja Galskog naroda i svijeta koji je dotad bio veoma raznovrstan i
svatko je bio za sebe. O njemu su opjevane i mnoge pjesme te izgrađene su mnoge statue
njemu u čast posebno za vrijeme francuske revolucije. Činjenica da je taj ustanak bio težak i
za Cezara govori i poštovanje Cezara koje ukaze Vercingetoriksu te činjenica da ga niti u
jednom trenutku nije podcijenjivao.

16
 Vercingetorix

6.POPIS LITERATURE I PRILOGA

I. Skupina autora, Povijest 3: Helenizam i Rimska republika, Europapress

holding d.o.o., Zagreb, 2007.

II. Gaj Julije Cezar, Komentari o Galskome ratu

III. Plutarh, Život Julija Cezara

IV. Dietler, Michael , Naši preci Gali, American Anthropological Association,

New York ,2011.

Prilog 1: bs.wikipedia.org

Prilog 2: en.wikipedia.org

Prilog 3: hr.wikpedia.org

Prilog 4: hr.wikipedia.org

Prilog 5: en.wikipedia.org

Prilog 6: web.ipmsusa.org

Prilog 7: commons-wikipedia.org

Prilog 8: hr.wikipedia.org

17