SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................................................3

2. GLAVNI DIO...............................................................................................................4

2.2. Općenito o voću.....................................................................................................4

2.2.1. Definicija voća................................................................................................4

2.2.2. Šta krije voće?.................................................................................................4

2.3. Kemijski sastav voća..............................................................................................5

2.3.1. Enzimi u voću..................................................................................................6

2.4. Energetska vrijednost.............................................................................................6

2.5. Vrste voća...............................................................................................................7

2.5.1. Kontinentalno voće..........................................................................................7

2.5.2. Južno voće.......................................................................................................7

2.6. Voće u Bosni i Hercegovini....................................................................................7

2.6.1. Jabuka..............................................................................................................7

2.6.2. Kruška.............................................................................................................9

2.6.3. Kupina...........................................................................................................10

2.6.4. Malina............................................................................................................11

2.6.5. Lješnjak.........................................................................................................12

2.6.6. Orah...............................................................................................................13

2.6.7. Jagoda............................................................................................................14

2.6.8. Šljiva..............................................................................................................16

2.6.9. Pitomi kesten.................................................................................................17

2.6.10. Drijenak.......................................................................................................18

2.6.11. Dunja...........................................................................................................19

2.6.12. Trešnja.........................................................................................................20

2.6.13. Višnja...........................................................................................................22

1
 2.6.14. Šumska jagoda.............................................................................................23

2.6.15. Grožđe.........................................................................................................24

2.6.16. Borovnica....................................................................................................26

2.6.17. Brusnica.......................................................................................................28

2.7. Voće u prehrambenoj industriji............................................................................29

2.8. Čovjekov uticaj....................................................................................................29

3. ZAKLJUČAK.............................................................................................................30

4. LITERATURA............................................................................................................31

2
 1. UVOD

Teško je zamisliti život bez ukusa voća. Ono predstavlja neizostavan dio naše svakodnevnice
i recept za zdrav život. Voće je prirodni napitak i jelo i poslastica u jednom, predstavlja dobar
ukus i vitaminski sadržaj koji prija mišićima, kostima, mozgu. Voće predstavlja hranu koja se
ne mijenja po svojoj svrsi od kako je poznata, sastavni je dio zdravog obroka i koristi se za
pripravu raznolikih vrsta sokova, đemova. Ljekoviti efekat voća je jako interesantn mnogim
naučnicima, biokemičarima, medicinarima i biolozima zbog antioksidativnog djelovanja soka
voća, a to podrazumijeva redukciju uzročnika stresa ili čak i uzročnika nekih bolesti,
molekula koje se ubrajaju u grupu najreaktivnijih i najštetnijih po bio okruženje u kome se
nalaze, slobodnih radikala. Ovaj rad će biti vrsta istraživanja o svojstvima voća koje je
najzastupljenije u Bosni i Hercegovini i koje se najčešće može pronaći na trpezi. Rad sadrži
svojevrstan opis voća općenito i pojedinačni osvrt na najznačajnije voće našeg teritorija.

3
 2. GLAVNI DIO

2.2. Općenito o voću

Voće podrazumijeva plodove ili sjemenke najčešće višegodišnjih stabala i grmova koji se
uglavnom mogu jesti sirovi. Voće je oduvijek bila inspiracija za umjetnike, simbol zdravlja i
zdravog života. Skoro da nema historijskog perioda u čijim zapisima se ne spominju voćnjaci
i bitnost razvoj privrede i poljoprivrede.

Razlika između voća i povrća nije oštra. U pravilu, voće potječe od višegodišnjih, a povrće
od jednogodišnjih biljki. Sadržaj šećera je kod voća uglavnom veći. Botanički gledano, voće
nastaje od oplođenog cvijeta, dok povrće nastaje od drugih dijelova
biljke. Paprike, rajčica,tikvice, bundeve i krastavci su isto plodovi, ali jer nisu slatki
niti kiseli, ne smatra ih se voćem, nego povrćem. Paradajz je, opet, na prelazu.

2.2.1. Definicija voća

Voće su plodovi kultiviranih voćaka ili samoniklih višegodišnjih biljaka namijenjenih

ljudskoj prehrani u svježem ili prerađenom stanju. Uspijeva na svim kontinentima i u svim
klimatskim područjima gdje za pojedine vrste postoji odgovarajući sastav tla i klimatski
uvjeti. Od svih namirnica biljnog podrijetla voće se, zbog svoje boje i oblika, mirisa, dobra
okusa, biološke i prehrambene vrijednosti nalazi na jelovnicima od najstarijih vremena do
danas, a najviše se cijeni zbog svog kemijskog sastava.

2.2.2. Šta krije voće?

Antioksidansi mogu biti neki enzimi u tijelu ili neenzimske prirode kao što je melatonin, α-
tokofenol (vitamin E), askorbinska kiselina (vitamin C) and β-karoten (vitamin A prekursor).
Sva četiri neenzimatska antioksidansa su neophodni u ishrani i nalaze se u voću i povrću.

Kancer se u manjoj mjeri javlja kod ljudi koji konzumiraju mnogo voća i povrća što sugerira
da su uzročnici takvog zdravstvenog stanja antioksidansi koje sadrže, a koji suzbijaju
škodljive efekte slobodnih radikala. Dakle, po ko zna koji put je dokaz na dohvat ruke, a
poruka je jasna, jednostavna ishrana zasnovana na prirodnim plodovima bez dodataka i
modifikacija je najbolja, sadrži idealan balans hemikalija potrebnih za normalno i
uravnoteženo stanje našeg organizma.

4
 Grafik 1: Antioksidativna aktivnost voćnih sokova

2.3. Kemijski sastav voća

Maseni udio vode, u kojoj je otopljena većina voćnih sastojaka, iznosi 70 do 90%. Voda u
voću ima važnu fiziološku ulogu jer aktivira lučenje u želucu i crijevima, te povoljno djeluje
na bubrege i kožu. Svi sastojci voća, osim vode, čine njegovu suhu tvar, a mogu biti topljivi i
netopljivi u voćnom soku. Topivi voćni sastojci su: šećer, kiseline, neke obojene tvari, te
diomineralne i pektinske tvari. Netopive sastojke čini: celuloza, škrob te dio pektinskih i
mineralnih tvari.

Važnost voća je i u tom što obiluje vitaminima. Osobito ima mnogo vitamina C: ružin šipak,
limun, narandža, kivi, jagoda, kupina itd. Provitamin A se nalazi u voću: ružin šipak, ananas,
marelica, breskva itd. Vitamina B-kompleksa se nalazi u voću: banana, jabuka, šljiva, jagoda
itd.

Najviše vitamina nalazi se ispod kore voća tako da se guljanjem sirovog voća gubi dosta
vitamina. Osim vitamina, vrlo važan sastojak voća su i voćne kiseline: limunska, jabučna,
vinska i dr. One daju svježem voću ugodan kiselkast okus. U voću ih ima 3 do 4%.

Mineralnih tvari u voći ima približno 1%, poput soli: kalcija, kalija, fosfora, natrija, željeza i
dr.

5
 2.3.1. Enzimi u voću

Enzimi u voću imaju ulogu organskih katalizatora u biokemijskim procesima. Oni su

uzročnici promjena boje i mirisa pojedinih vrsta voća. Njihova uloga je neupitna, reakcije bez
njih bi bile jako spore, toliko spore da voće ni bi bilo u stanju da sazrije za jednu godinu, već
za zrenje bi trebalo deset i više godina. Taj fenomen je jako izučavan u hemiji i objašnjena je
uloga enzima u smanjenju aktivacijske energije neke reakcije, u ovom slučaju, ta reakcija se
odnosi na zrenje. Grafički se ta pojava objašnjava kao promjena energije, ΔE.

Grafik 2: Tok reakcije sa i bez enzima

2.4. Energetska vrijednost

Energetska vrijednost voća nije velika jer manji udio otpada na energijske sastojke.
Najhranjiviji i najvredniji sastojci voća su šećeri. Ljudski ih organizam najlakše apsorbira pa
voće ne samo što osvježava, već je i lako probavljivo. Više šećera od prosjeka imaju sve vrste
sušenog voća, a osobito datulje. U voću ima i celuloze. Iako je neprobavljiva, ona vrlo dobro
djeluje na rad crijeva. Celuloza zajedno s pektinskim tvarima čini osnovnu strukturu
biljnog tkiva. Pektin je također polisaharid. On gusto ukuhanom voću daje sposobnost
želiranja. U voću ima otprilike 1% bjelančevina, nešto manje masti.

Saharoza je nama poznati šećer kojeg najviše koristimo u ishrani, a on se sastoji od glukoze i
fruktoze, te u našem ogranizmu, tokom probave, on se u izvjesnoj mjeri razlaže na glukozu i
fruktozu, a ta dva oblika su , definitvno, najbolji izvor energije za mišiće ako gledamo brzinu
oporavka mišića. Šećer glukozu najčešće preferiraju sportisti kao najbrži način oporavka
mišića nakon napornog treninga.

2.5. Vrste voća

Voće se razlikuje prema vremenu sazrijevanja, stupnju sazrijevanja, namjeni i prema

podrijetlu proizvodnje.

6
Prema vremenu sazrijevanja razlikuje se: rano ili proljetno voće, ljetno voće, kasno ili
jesensko voće.

Prema stupnju sazrijevanja voće može biti: zrelo za branje, zrelo za jelo, zrelo za preradu.

Prema stanju u kojem je dopremljeno na tržište razlikuje se: svježe voće, sušeno voće,
prerađevine od voća, duboko zamrznuto voće.

Prema namjeni voće može biti: stolno i voće za preradu.

Prema podrijetlu proizvodnje razlikuju se: kontinentalno voće (koje uspijeva na području
kontinentalne i umjerene klime) i južno voće (koje uspijeva na području sredozemne i
suptropske klime). Voće iz tropskih krajeva naziva se još i egzotično voće (mango, papaja...)

2.5.1. Kontinentalno voće

U kontinentalno voće ubrajaju se: jabučasto voće (jabuke, kruška, dunja,mušmule),

koštunjičavo voće (šljive, višnje, trešnje, breskve, marelice...), jagodasto voće (vrtne
i šumske jagode, kupine, maline, dud), bobičasto voće (grožđe, ribiz, ogrozd, borovnice,
brusnice, ružin šipak), jezgrasto voće (orah, lješnjak, badem, kesten, mak, kikiriki),
dinje i lubenice.

2.5.2. Južno voće

U južno voće ubrajaju se: agrumi: limun, narandža, mandarina, grejp, smokva, rogač, šipak,
kaki, žižula, oskoruša, planika, pinjol, kivi; voće s područja sutropske klime: ananas, banana,
datulja, kokosov orah, avokado, pistacija, kiwano.

2.6. Voće u Bosni i Hercegovini

2.6.1. Jabuka
Ona je najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim
zemljama oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka. Iz
vremena Starog Rima potječe uzrečica ab ovo usque ad mala, što znači od jajeta sve do
jabuke. Tada je bilo uobičajeno obrok započeti jajetom, a završiti jabukom. Bila je vrlo
cijenjena, zbog svoje arome, slatkoće, ali i ljepote. Jabuka sadrži i do 90% vode, u kojoj su
otopljene različite tvari te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta. Zato ju treba jesti
prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ako se jede s drugom hranom onda boravi u želucu i
nekoliko sati.

7
 Tabela 1: Sistematika jabuke

Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Maloideae
Rod: Malus
Vrsta: M. domestica

Važniji sastojci u plodu: pektini (vrsta vlakna, najviše u voćnoj kori, s važnim mnogostrukim
djelovanjem, naročito jer vežu i odstranjuju iz crijeva razne otrove te smanjuju štetni
kolesterol, upijaju štetna zračenja, fagocitiraju, tj. zarobljuju patogene bakterije), karotenoidi
(od onih vrsta koje djeluju kao antioksidansi, ali nisu provitamin A, tj. ne pretvaraju se u
vitamin A), jabučna i druge organske kiseline, među kojima i elagična, klorogenična i
kafeična; sadrži i brojne mineralne tvari, među kojima kalij, brom. Jabuke imaju cijeli niz
svojstava, koje ni jedna druga voćka nema, a njen blagotvorni učinak je više puta znanstveno
dokazan. Jabuka je korisna za dobar san, protiv kroničnog umora, visokog tlaka, vrtoglavice,
pretilosti, glavobolje, migrene, proljeva, povraćanja, bolesti grla, opeklina, proširenih vena,
opstipacije, išijasa i još mnogo drugih bolesti i stanja.

Slika 1: Zlatni Delišes

Eureka! Pronašao sam je! To su bile riječi Paula Starka iz Rasadnika braće Stark, kada je
zagrizao ovu jabuku u voćnjaku Andersona Mullinsa 1914. godine. I stvarno, pravo je zlato
pronašao na brežuljcima Zapadne Virginije tog posebnog dana. “S ovom jabukom u ruci ne
možete biti sigurni pijete li šampanjac ili jedete jabuku!“, oduševljeno je izjavio Stark. Od
tada pa sve do danas, ova je jabuka stekla zavidnu popularnost među potrošačima te se uzgaja
u svim glavnim, toplim uzgojnim područjima svijeta.

8
 2.6.2. Kruška

Tabela 2: Sistematika kruške

Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Klasa Rosopsida
Red Rosales
Porodica Rosaceae
Rod Pyrus

Kruška (Pyrus) je biljka iz porodice Rosaceae, koja ima plodove istog imena. Gaji se već više
od 4000 godina, zbog svojih jestivih plodova. Porijeklom je iz Azije.

Slika 2: Kruška viljamovka

To je listopadno drvo koje može narasti i preko 20 m. Listovi su joj jajasti i jednostavni,
obično s blagim rubom. Plodovi su joj žuti ili zeleni, sazrijevaju od početka jeseni do početka
zime, zavisno od vrste. Plodovi su bogati mineralima: kalijem, fosforom, kalcijem,
magnezijem, željezom, hlorom, sumporom te brojnim mikroelementima. Ima izuzetno mnogo
vitamina, posebno vitamina A, C, E, većina vitamina iz grupe B, H i D.

2.6.3. Kupina

Tabela 3: Sistematizacija kupine

Carstvo: Biljke
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida

9
 Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Rubus
Podrod: Rubus (prije: Eubatus)

Slika 3: Kupina u različitim stadijima zrelosti

Kupina je biljka penjačica iz porodice ruža (Rosaceae) te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj
je, manje-više bodljikava zavisno od sorte te mjestimično odrvenjela. Nakon cvjetanja iz
svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodičasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni
do tamnoplave i gotovo crne boje. Kupina najbolje uspijeva u područjima s prohladnim i
vlažnim ljetom, a blagim zimama. Voda je kritični čimbenik ne samo za razvoj ploda već i za
rast jednogodišnjih izbojaka. Kupina ima plitak korijen (15 cm) i zato tijekom ljeta zahtijeva
oko 3 cm vode svakih 7-10 dana. Ova se količina može smanjiti postavljanjem sistema za
navodnjavanje kapanjem. Za bolje očuvanje vlažnosti tla moguće je i zatravljenje
međurednog prostora travama iz porodice Graminae ili leguminozama. Plodovi kupine ne
sazrijevaju istovremeno, što znači da je potrebno više berbi da bi se osigurali maksimalni
prinosi. Berba se obavlja svaki drugi dan ili češće, ukoliko su temperature visoke. Najviši
prinosi ostvaruju se ako se berba obavlja ujutro, nakon što se se rosa povuće i prije nego što
nastupe visoke temperature.

2.6.4. Malina

Tabela 4: Sistematizacija maline

Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Podrazred: Rosidae

10
 Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Rubus
Vrsta: Rubus idaeus

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje,
a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-
14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m. Ime
idaeus potječe od imena planine Ida na Kreti. Postoji grčki mit prema kojem je Zeusu malina
spasila život kad je bio dijete jer ga je njegova majka sakrila iza grmlja maline zbog toga što
ga je tadašnji vrhovni bog Kron, njegov otac, htio ubiti. Rimljani su proširili uzgoj malina po
Europi. U srednjem vijeku se malina počinje koristiti u medicinske svrhe i kao boja, a samo
bogati ljudi su je mogli koristiti. U Sjevernoj Americi prije nego što su Europljani došli,
Indijanci su odavno koristili maline. U 18. st. se širi uzgoj malina, jer nisu samo bogati mogli
kupiti sadnice. Do danas je poznato oko 195 vrsta malina, među kojima su najvažnije:
europska malina (Rubus idaeobatus idaeus L.), crvena malina (Rubus idaeus strigosus Michx.
- Michx.), crna malina (Rubus idaeus occidentalis L.)

Slika 4: Malina

Ako zemlja nije dovoljno vlažna smanjuje se urod, plod bude smežuran i sasuši se na
izdanku, a korijenov sistem slabo raste i daje mali broj nedovoljno razvijenih izbojaka.
Najbolje rezlutate daje u brdsko planinskim područjima. Za uzgoj maline najbolja su
propusna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) tla, bogata humusom iznad 3 %. Korijenov
sistem razvija se do 1 m dubine, glavni dio žila je između 15 i 40 cm, pa podzemna voda ne
smije biti bliža površini od 0,90 do 1 m. Malina dozrijeva krajem lipnja ili 25-30 dana od
početka cvjetanja. Razlika u sazrijevanju ranih i kasnih sorti je 8-10 dana, a sazrijevanje i
berba traju 15-30 dana. Maline se beru kada plod dobije karakterističnu boju sorte, kada se
lako odvaja od lože i ne gnječi se. Ako je plod namijenjen dužem transportu do tržišta, tada se
bere s peteljkama. Berba se obavlja svakoga drugoga ili trećega dana i pakira u posebnu

11
ambalažu. Za čuvanje, najprikladnije su hladnjače u kojima je temperatura -1 °C do 0 °C, a
relativna vlažnost zraka od 80-95 %.

2.6.5. Lješnjak

Tabela 5: Sistematizacija lješnjaka

Carstvo Plantae
Koljeno Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Fagales
Porodica Betulaceae
Rod Corylus
Vrsta C. avellana

Lijeska je obično grm visine od 3-8m, a može narasti i do 15m. Listovi su zaobljeni 6-12 cm
dugi i široki, sa mekahnim dlačicama s obje strane. Cvijeta veoma rano u proljeće, prije
listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupisani u karakterističnu resu, a oplođavaju se putem
vjetra. Muški cvjetovi su tamno žuti, dugi od 5-12 cm, dok su ženski veoma mali. Plod lijeske
je lješnjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1-5, a svaki plod ima male listove u koje je
obavijeno 3/4 ploda. Lješnjak je sferičnog do ovalnog oblika, 15-20 mm dug i 12-20 mm
širok. Neke kultivisane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe-žute su boje sa tamnijom
bazom. Kada sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7 do 8 mjeseci nakon oprašivanja.

Slika 5: Obična lijeska, Corylus avellana

Najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada,

krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost,
lješnjaci su se upotrebljavali za proizvodnju, danas veoma poznate, Nutelle (engl. nut -
lješnjak), koju je proizvodila italijanska kompanija Ferrero. Lješnjaci su veoma bogati
bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također, značajni su izvor vitamina B6 i tiamina,

12
kao i manjih količina drugih vitamina B grupe. Lješnjaci sadrže i oko 17% ugljikohidrata od
čega je najviše celuloze.

2.6.6. Orah

Orah (oras) se može saditi u jesen ili u proljeće, no za većinu naših agroklimatskih područja
preporuča se jesenska sadnja jer se tako bolje primaju sadnice te je bolji rast u prvoj godini
od sadnje. Ubraja se među iznimno prilagodljive voćke jer jednako dobro uspijeva kako u
primorskom, tako i u kontinentalnim dijelovim naše zemlje.

Tabela 6: Sistematizacija oraha

Carstvo Biljke
Divizija Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Fagales
Porodica Juglandaceae
Rod Juglans

Uzgaja se uglavnom kao visokostablašica s duljinom debla iznad 2,5 m, ponajviše zbog
vrijednosti drveta; no također se uzgaja i radi ploda. Orasi koji se sade kao sadnice daju bolju
kvalitetu kako ploda, tako i drveta. Orah uzgajan iz sjemena (generativnim putem) donosi
puni rod između 10. i 15. godine nakon sjetve/sadnje. Za uzgoj plemenitih sorti oraha
najštetnije su niske temperature zraka u početku vegetacije. Osjetljiv je na visoke ljetne i
niske zimske temperature. Često nastrada od proljetnih mrazeva, ali se kasnije obnovi. U
toplijim krajevima orah redovitije i bolje rađa. Njegov korijen u vrijeme zimskog mirovanja i
mrazeva gotovo nikada nema oštećenja od mraza, a deblje žile izdrže i do -10 °C. Mladi
plodovi oraha mogu izdržati temperature samo do -1 °C, u prvoj fazi rasta do -2 °C, a
otvoreni muški cvjetovi do oko -3 °C. Računa se da je za uspješan uzgoj oraha dovoljno oko
750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Takav povoljan raspored oborina kod nas
je rijetkost. Za sušnije podneblje u vegetaciji, kao što je naše primorje, bilo bi potrebno ljetno
natapanje oraha, i to s 40-50 mm vode mjesečno. Orah je heliofitna biljka, što znači da mu je
potrebno mnogo svjetlosti za rast i razvoj, u protivnom, rasti će samo u visinu, a plodnost će
mu biti smanjena.

13
 Slika 6: Orahova ljuska i plod

2.6.7. Jagoda

Tabela 7: Sistematizacija jagode

Carstvo: Biljke
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Fragaria

Jagoda (Fragaria) je rod biljaka iz porodice ruža s desetak vrsta, od koje su gotovo sve
rasprostranjene u sjevernom umjerenom pojasu, a samo jedna u Čileu. Donji su listovi biljaka
sastavljeni od 3 liske; od bijelih se cvjetova razvija zbirni plod (jagoda) koji na mesnatom
cvjetištu nosi brojne orašćiće. Šumska jagoda (Fragaria vesca) rasprostranjena je u umjerenoj
Europi i umjerenoj Aziji, a udomaćila se i izvan toga područja. Šumske jagode su divlje voće
euroazijskog podrijetla koje je zbog svojih kvalitetnih osobina preneseno na sve ostale
kontinente. Riječ je dakako o vrlo staroj biljci, što potvrđuju sjemenke koje su pronađene u
naslagama koje potječu iz kamenog doba. Kronologija govori da je vrtni uzgoj ovog voća
počeo u 15. stoljeću, a prve sorte stvorene su u Sjevernoj Americi i Čileu, odakle su u Europu
prenesene u 17. i 18. stoljeća. Danas je uzgajivačima poznato više od četiri stotine sorti, ali
najveće bogatstvo hranjivih tvari nalazi se u samoniklim vrstama. Šumske jagode, primjerice,
sadržavaju mnogo više vitamina i željeza od svih kasnije stvorenih sorata. Zapravo,
povećavanjem plodova, uzgajivači su dobili jagode koje sadržavaju 10 posto i više vode, dok
je za isto toliko smanjena količina svih ostalih vrijednih sastojaka. Šumske jagode cvjetaju od
proljeća do sredine ljeta, a ponekad i po drugi put ujesen. Prvi plodovi mogu se naći već u
svibnju, a mogu se ubirati sve do jeseni. Divlje jagode vole šumarke i svijetla osunčana
mjesta. One su prve biljne vrste koje nastanjuju krčevine i šumska požarišta. Brojnije su i

14
bujnije u planinskim krajevima, a rastu sve do 1500 metara nadmorske visine. Mnogo istine
ima u staroj izreci da mravi najbolje znaju put koji vodi do šumskih jagoda. Ovom voću prije
svega, najviše pogoduje upravo ona vrsta tla na kojem se mravi zadržavaju i prave svoje
nastambe.

Fragaria vesca je latinski naziv divlje jagode. Ime potječe od latinske riječi - "grafare", koja
upozorava na ugodnu aromu ne samo plodova već i listova. Kad se listićima ovog voća
odstrane peteljke, od njih se može pripremiti ukusan čaj koji miriše na limun. Čaj pripremljen
od tri grama listova divljih jagoda i 4 dl vode poboljšava probavu i apetit, a u isto vrijeme
ublažava nesanicu. Zbog visokog sadržaja tanina listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta
upala probavnog sustava.

Slika 7: Jagoda

Kao i u većini biljnih plodova, ima najviše kalija: koji dobro utječe na živčani sustav, dobar je
za bubrege i dobar protiv visokog tlaka. Jagoda također sadrži kalcij i fosfor, koji su dobri za
kosti, magnezij, koji pomaže u borbi protiv stresa, te željezo, koje daje energiju mišićima.

2.6.8. Šljiva

Tabela 8: Sistematizacija šljive

Carstvo: Biljke
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Prunoideae
Rod: Prunus
Podrod: Prunus

Šljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia) je vrsta voća koja raste na drvetu, ima okrugli
ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste

15
boje s košticom u sredini. Filogenetski promatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji
spadaju i bjelošljiva, badem, breskva, marelica, višnja, lovorvišnja, trešnja i džanarika koji
kao plod imaju košticu. Tokom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne
minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi
mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na
temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još
osjetljivi, pa stradaju na temperaturi od -0,5 °C do -2 °C. Kakvoća ploda ovisi o
srednjoj temperaturi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su srednje temperature tih mjeseci
18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za proizvodnju šljive. Šljivi odgovaraju duboka tla,
propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kalijem. Ona može podnijeti i teža tla, no za
sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mje-
rama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5.

Slika 8: Zrela šljiva

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome

razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se
jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se
obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane
neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice.
Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i
do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi
potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i
druge suhe tvari).

2.6.9. Pitomi kesten

Tabela 9: Sistematizacija kestena

16
 Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Fagaceae
Rod: Castanea

Drvo kestena je u srodstvu s bukvom i hrastom, dugovječno, može narasti do 25 m uvis s

bujnom, velikom krošnjom i godišnje dati preko 200 kg plodova i može doseći i starost preko
500 godina.

Slika 9: Pitomi kesten

Plod kestena spada u nutritivno visokovrijedne namirnice: 53 % čini voda, 2,9 grama su
bjelančevine, 44 grama su ugljikohidrati, a glavni sastojak je škrob oko 44% u sirovoj
sjemenci, po čijoj je količini usporediv s krumpirom. Iz tog se razloga od njegovih plodova
proizvodi i brašno, koje pomiješano s brašnom žitarica daje punovrijedna peciva i kruh.
Uporaba brašna je osobito rasprostranjena u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Brašno
karakterizira znatna količina šećera koji se stvara u osušenom plodu. Plod kestena je još
bogat kalcijem, kalijem, a sadrži i fosfor, željezo, većinu vitamina B skupine. Kesten je lako
probavljiv, a bjelančevine (4%) koje sadrži po vrijednosti su s onima iz jaja. S obzirom da
drvo kestena kasno cvjeta, odlična je ispaša za pčele i tada jedini izvor peluda i nektara.
Kestenov med je vrlo ljekovit i pomaže kod gastritisa, štiti jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.
Plodovi koji se skuhaju ili ispeku vrlo su ukusni i omiljeno samostalno jelo ili se pripremaju
kao pire, u juhama, kao dodatak raznim slasticama i jelima.

2.6.10. Drijenak

Tabela 10: Sistematizacija drijenka

Carstvo: Biljke

17
 Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Cornales
Porodica: Cornaceae
Rod: Cornus
Podrod: Cornus
Vrsta: C. mas

Drijen je grmoliko, oko šest metara visoko drvo. Grane su mu ponešto dlakave, zelenkaste ili
sivkaste. Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zašiljeni i nazubljeni, odozdo su svjetliji. Žuti
cvjetići drijena izrastaju na dugim peteljkama, čineći jednostavne štitce, pravilni su i
četveročlani. Javljaju se prije listanja, već u ožujku, naročito kad je toplije vrijeme. Plod je
crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše
po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim
grmljem i šibljem.

Slika 10: Plod drijenka

U ljekarničke svrhe, kao pomoćno ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i,
rjeđe, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomoćno ljekovito
sredstvo.

Iako cvijet drijena cvate već u ožujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru
kad su posve sazreli, od rujna do studenoga. Međutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su.
Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena (lako ćemo je prepoznati po tome što skuplja usta kad
je pregrizemo) upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozničavih
stanja zbog bolesti probavnog sustava. Plod drijena i kora, priređeni kao čaj, liječe bolesti
crijeva. Naročito dobro pomažu kod proljeva i groznice. Od posve zrelih plodova drijena
pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok i vino.

18
 2.6.11. Dunja

Tabela 11: Sistematizacija dunje

Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Rosales
Porodica Rosaceae
Potporodica Maloideae
Rod Cydonia

Dunja kasno cvate (krajem travnja ili početkom svibnja) i zato vrlo rijetko strada od kasnih
proljetnih mrazeva, pa gotovo svake godine obilno i redovito rađa (što nije slučaj s većinom
voćarskih kultura).

Slika 11: Dunja

Osim izvanredno zdravoga, hranjivoga i ukusnog soka, od dunje se može pripremiti velik
broj slatkih prerađevina, počevši od džemova, marmelada, kompota, želea, sira od dunja,
ukusnog likera, dunja u vinu ili rumu do rakije dunjovače.

Dunji su potrebna vrlo topla ljeta, suhi zrak tijekom ljeta te zime bez većega kolebanja
između visokih i niskih temperatura. Tijekom zimskog mirovanja dunja može podnijeti kraće
vrijeme temperature do -30 °C, a ljeti čak 52 °C. S obzirom na to da je dunja voćka toplijeg
podneblja, najbolje raste i donosi plodove u uvjetima sredozemne i umjereno kontinentalne
klime, sa srednjom godišnjom temperaturom između 10° i 15 °C. Za razliku od kruške i ja-
buke, dunja slabije podnosi zimske temperature, pogotovo pred završetak vegetacije u jesen i
na početku vegetacije u proljeće, pa se može dogoditi da poslije toplog siječnja, a pogotovo

19
ako se toplo vrijeme zadrži i tijekom veljače, smrzne u ožujku na temperaturi -20 °C. Mladi
plodovi smrzavaju na -2 °C.

Dunja zahtijeva dobro tlo, sličnih svojstava kao za jabuke i kruške, tj. tlo dobre strukture, po
mogućnosti omjera gline i pijeska 50:50 do 60:40. Sadržaj humusa oko 3 %, a sadržaj
fiziološki aktivnog vapna ne bi smio prelaziti 2,5 %. Ako se želi uzgojiti dunja koja nije
osjetljiva na sadržaj vapna u tlu, onda se ona cijepi na podlogu kruške. Najpovoljnija pH
vrijednost tla za dunju u rasponu je od 5 - 6,2.

Dunja je sezonsko voće dostupno od rane jeseni sve do siječnja. Berba započinje kada
plodovi počnu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno žutu. Kod berbe je potrebno dosta
pažnje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oštećena i nagnječena mjesta sklonija
bržem propadanju. Ako se dunja bere za preradu bolje ju je brati dok nije poprimila potpuno
žutu boju jer će na taj način zadržati veću količinu pektina.

2.6.12. Trešnja

Tabela 12: Sistematizacija trešnje

Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Prunoideae
Rod: Prunus
Vrsta: P. avium

Trešnja se uzgaja za potrošnju u svježem stanju, manji broj uzgaja se samo radi prerađevina
(kompoti, džemovi, marmelade, sirovina za konditorsku industriju), a najmanje se uzgajaju
isključivo za proizvodnju likera ili rakija. Jednom ubrane trešnje više ne dozrijevaju, pa se
moraju brati zrele. Svježe su trešnje sjajne, pune i sa žarko zelenim peteljkama. Jako su
praktične jer im osim pranja ne treba gotovo nikakva priprema i najbolje su svježe. Za
davanje ploda potrebno im je 6 - 8 godina. Razlikujemo trešnje s mekanim mesom ploda i
trešnje s čvrstim mesom ploda (hrustavke).

Trešnja je izrazit heliofit (traži mnogo svjetla i topline). Cvatnja joj počinje kad prosječne
dnevne temperature dosegnu 10 - 11 °C, a najbolje se oplođuju pri prosječnoj dnevnoj
temperaturi između 15 i 20 °C. Trešnja dobro podnosi vrlo niske temperature u doba dubokog

20
mirovanja. Stablo može izdržati do -30 °C, a rodni pupovi do -25 °C. Ako je stablo ušlo u
zimu sa slabijom kondicijom (suša u protekloj vegetaciji, prevlažna godina bez tople jeseni,
preobilan urod, iscrpljenost od napada biljnih nametnika i si.), onda se mogu smrznuti i na
-24 °C. U jesen, u studenom, kada nema zimskog mirovanja, uz temperaturu -15 °C do -17
°C stradavaju debla i račvišta grana. Trešnje žute ili svijetlocrvene boje ploda otpornije su od
sorata tamnocrvene i crvene boje ploda, jer im je kora svih vegetativnih organa svjetlija. Pri
kretanju vegetacije cvjetni pupovi izdrže od -2,8 °C (žute sorte), otvoreni cvjetovi izdrže od
-2 do -3 °C (žute sorte) odnosno samo -1 °C (tamne sorte), zametnuti plodići izdrže -1,2 °C
(žute sorte), a na toj temperaturi plodići tamnih sorata najvjerojatnije će se smrznuti.

Dovoljna joj je mala količina vlage u tlu jer njezin korijen ima golemu apsorpcijsku moć.
Trešnji je dovoljno oko 500 mm oborina godišnje, osobito ako su te oborine dobro
raspoređene. Ne podnosi visoku relativnu vlagu zraka, a pogoduje joj suh zrak. Povećana
relativna vlaga zraka potiče na trešnji znatnu pojavu biljnih bolesti, a povećane oborine
ometaju diferencijaciju (zametanje) cvjetnih pupova, te izazivaju slabu oplodnju, opadanje
plodića i pucanje plodova.

Trešnji najbolje odgovaraju duboka i rahla, blago kisele, neutralne ili blago alkalne reakcije
(pH 5,0 – 7,0), aluvijalna tla, pjeskovite ilovače, posmeđene crvenice, propusni vapnenci i si.

Slika 12: Plod trešnje

Trešnja se bere kada su plodovi posve zreli. Ako se plodovi žele iskoristiti svježi ne smiju biti
prezreli (moraju biti čvrsti i ubrani s peteljkom). To je obično dva do tri dana prije pune
zrelosti. Za kvalitetu plodova važna je veličina, boja i postotak crvljivosti plodova. Plodovi se
mogu čuvati u hladnjačama i do 30 dana na temperaturi od 0 do 1°C uz relativnu vlažnost
zraka od 85 %.

21
 2.6.13. Višnja

Tabela 13: Sistematizacija višnje

Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Rosales
Porodica Rosaceae
Potporodica Prunoideae
Rod Prunus
Vrsta Prunus cerasus

Višnja ima manju krošnju od trešnje te većinom rastu kao grmolika stabla, pa ih je lakše
„ukomponirati“ u vrt. Najbolje uspijeva na obroncima i blagim padinama okrenutim jugu,
jugoistoku i istoku. Plod višnje je svijetlo ili tamnocrvene boje, slatkog ili kiselkastog okusa.
Spada u rano voće, koje se manje jede u svježem stanju, a više se industrijski prerađuje
(sokovi, džemovi, rakija, vino, nadjevi za konditorske proizvode, kompot itd.). U vrijeme
dubokog zimskog mirovanja višnja može podnijeti i -35 °C. U fazi početka vegetacije ona je
posebno osjetljiva na niske temperature. U toj fenofazi, uz niske noćne temperature dolazi do
pozebe debla (zbog nagloga jutarnjeg zagrijavanja kore) u obliku pucanja kore. Najosjetljivija
je 3 - 4 tjedna prije cvatnje i u cvatnji. U toj fenofazi nastaju znatne štete ako temperature
padnu na -2,2 °C do -2,7 °C. Za razliku od drugih voćnih vrsta, višnja je otpornija prema
visokim temperaturama, pa nema šteta kad temperature prelaze i 30 °C. Donja granica za
uzgoj višnje je 650 mm oborina godišnje. Tamo gdje nema dovoljno oborina pristupa se
navodnjavanju. Višnji najviše odgovaraju propusna, topla i duboka tla (pjeskovite ilovače te
ilovasta i ilovasto glinasta tla). Teža tla višnja teže podnosi, pa je na takvim tlima obvezatna
drenaža.

Slika 13: Višnja

22
 2.6.14. Šumska jagoda

Tabela 14: Sistematizacija šumske jagode

Carstvo: Biljke
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Fragaria
Vrsta: F. vesca

Donji su listovi biljaka sastavljeni od 3 liske; od bijelih se cvjetova razvija zbirni plod
(jagoda) koji na mesnatom cvjetištu nosi brojne orašćiće. Šumska jagoda (Fragaria vesca)
rasprostranjena je u umjerenoj Europi i umjerenoj Aziji, a udomaćila se i izvan toga područja.
Šumske jagode su divlje voće euroazijskog podrijetla koje je zbog svojih kvalitetnih osobina
preneseno na sve ostale kontinente. Riječ je dakako o vrlo staroj biljci, što potvrđuju
sjemenke koje su pronađene u naslagama koje potječu iz kamenog doba. Danas je
uzgajivačima poznato više od četiri stotine sorti, ali najveće bogatstvo hranjivih tvari nalazi
se u samoniklim vrstama. Šumske jagode, primjerice, sadržavaju mnogo više vitamina i
željeza od svih kasnije stvorenih sorata. Šumske jagode cvjetaju od proljeća do sredine ljeta,
a ponekad i po drugi put ujesen. Prvi plodovi mogu se naći već u svibnju, a mogu se ubirati
sve do jeseni.

Slika 14: Šumska jagoda

Divlje jagode vole šumarke i svijetla osunčana mjesta. One su prve biljne vrste koje
nastanjuju krčevine i šumska požarišta. Brojnije su i bujnije u planinskim krajevima, a rastu
sve do 1500 metara nadmorske visine. Fragaria vesca je latinski naziv divlje jagode. Ime

23
potječe od latinske riječi - "grafare", koja upozorava na ugodnu aromu ne samo plodova već i
listova. Kad se listićima ovog voća odstrane peteljke, od njih se može pripremiti ukusan čaj
koji miriše na limun. Čaj pripremljen od tri grama listova divljih jagoda i 4 dl vode
poboljšava probavu i apetit, a u isto vrijeme ublažava nesanicu. Zbog visokog sadržaja tanina
listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta upala probavnog sustava. Kao i u većini biljnih
plodova, ima najviše kalija: koji dobro utječe na živčani sustav, dobar je za bubrege i dobar
protiv visokog tlaka. Jagoda također sadrži kalcij i fosfor, koji su dobri za kosti, magnezij,
koji pomaže u borbi protiv stresa, te željezo, koje daje energiju mišićima.

2.6.15. Grožđe
Tabela 15: Sistematizacija grožđa

Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Vitales
Porodica: Vitaceae
Rod: Vitis

Grožđe je plod vinove loze. Postoji 12 osnovnih i najpoznatijih vrsta grožđa od kojih se pravi
većina svjetskih vina. Ranije su se vina označavala prema području na kome se grožđe
uzgaja, ali kasnije je broj proizvođača i područja sa vinogradima toliko porastao da je
uvedeno označavanje prema vrsti grožđa.

Crno groždže:

• cabernet sauvignon - Ovo je najpopularnije grožđe na svijetu kad je proizvodnja crnog vina
u pitanju. Ima mala plavo-crna zrna sa debelom kožom, kasno olista i kasno sazrijeva.

• merlot - Od ovog grožđa se pravi najskuplje crno vino na svijetu - Chateay Petrus. Ima
velika zrna sa tankom kožom, okus ima tragove borovnice i metvice.

• nebbiolo - Daje vrlo kompleksna crna vina, na većim visinama. Vrlo tamne je boje i kasno
sazrijeva. Nebbia na italijanskom znači magla.

• crni pinot - Od ovog grožđa se pravi čuveni burgundac. Uspjeva na vapnenačkom zemljištu
istočne Francuske. Ovo je "sveti gral" proizvođača u mnogim zemljama. Ima tanku kožu crne
boje i guste grozdove. Pored Francuske, uzgaja se i u Australiji, na Novom Zelandu, u Južnoj
Africi, Italiji, Rumunjskoj, SAD-u.

24
• syrah ili shiraz - Drevno crno grožđe sa Srednjeg istoka. Uzgaja se na granitu, vapnencu i
pijesku u dolini Rone (Francuska), u Kaliforniji i Australiji. Plavo-crne boje, ima mala zrna i
debelu kožu. Relativno rano sazrijeva i daje visoke prinose.

• sangiovese - Ovo grožđe se uzgaja po cijeloj Italiji, kao i u Argentini i Kaliforniji. Raste na
vapnencu, ali i na glini, sporo i kasno sazrijeva, podložno je oksidaciji. Najbolji iz vrste je
Sangiovese piccolo.

Bijelo grožđe:

• chardonnay - Bijeli chardonnay je vjerojatno najtraženije grožđe na svijetu. Bolje uspjeva

na siromašnijem zemljištu, ali se prilagođava i drugim tipovima. Daje male grozdove tanke
kože. Rano cvjeta i zrije. Danas se uzgaja u svakoj zemlji u kojoj se pravi vino.

• crni chenin - Koristi se za najraznovrsnija vina, daje obična i pjenušava, suha i slatka.
Uzgaja se najviše u dolini Loare - jugozapadna Francuska, sve do Atlantika. Ima tanku kožu,
kasno sazrijeva. Raste i u Južnoj Africi, Kaliforniji, Australiji i Novom Zelandu. Daje
dugotrajna vina, ali i vina koja se odmah piju.

• traminac - Grožđe ružičaste boje, daje suha i slatka bijela vina, karakterističnog
aromatičnog, nekako začinjenog okusa. Podrijetlom je iz Aldo Adiga. Uzgaja se u
Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj,
Rumunjskoj, u Australiji i na Novom Zelandu.

• rizling - Voli hladniju klimu. Blijeda zrna sa mrljama, u malim grozdima. Kasno cvjeta i
zrije. Daje vrhunska suha, poluslatka i slatka vina. Uzgaja se u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji,
Australiji i SAD-u.

• crni sauvignon - Grožde doline Loare, raste na vapnencu, pijesku, šljunku. Kompaktni mali
grozdovi tanke kože. Rano zrije.

• semillon - Daje sjajna slatka vina i visoko kvalitetna suha vina. Ima velika zrna i tanku
kožu. Traži specifične klimatske uvjete. Raste u Bordeauxu u Francuskoj, Čileu, Australiji,
SAD, Južnoj Africi.

25
 Slika 15: Crno i bijelo grožđe

2.6.16. Borovnica

Tabela 16: Sistematizacija borovnica

Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Ericales
Porodica: Ericaceae
Rod: Vaccinium
Vrsta: V. myrtillus

Borovnica je listopadni grm iz porodice Erika; Vrijesovki (Ericaceae), prosječne visine od 20

- 50 cm. Cvjeta u sviblju i lipnju, a sazrijeva od lipnja do kolovoza. Plod je okrugla bobica,
promjera 5 - 10 mm, tamno plave boje, kožastog ovoja i kiselkasto-slatkog je okusa. Sadrži
organske kiseline, mineralne tvari, tanin i boje.

Slika 16: Borovnica

Borovnica je otporna na zimu i može podnijeti temperature od -20 °C do -25 °C bez ikakvih
šteta, a ako je prekrivena snijegom može izdržati i puno niže temperature.

26
U vrijeme vegetacije borovnica traži dosta vlage te se u ljetnom periodu, kada su temperature
dosta visoke, a tlo nije vlažno, mora navodnjavati. Borovnica ima dosta plitak korijen i zbog
toga je jako osjetljiva na sušno razdoblje, pa ukoliko joj ne osiguramo dovoljno vlage može
doći do ozbiljnih šteta u nasadu, kao što su kržljav rast, slabiji urod, a u najgorem slučaju
grmovi se mogu osušiti.

Dobro uspijeva na svakom kiselom tlu (pH 4 - 5,2). Na vapnenom tlu uspijeva samo ako
postoji dovoljno dubok sloj kiselog humusa.

Odgovaraju joj topliji i osunčani položaji. Za podizanja nasada najbolja su tla s blagim
nagibom kako bi se odvijala stalna cirkulacija zraka.

Borovnica se bere u nekoliko navrata i to 3 - 7 puta u 5 - 8 dana jer bobice ne sazrijevaju

istodobno. Berba traje 6 - 8 tjedana što, naravno, ovisi o sorti i klimatskim uvjetima. Peteljke
se skidaju ručno ili specijalnim ''češljevima'' u hladnim jutarnjim satima. Pri branju treba
strogo paziti da se ne oštete plodovi.

Bobice borovnice čuvaju se u hladnjačama 3 - 4 tjedna na temperaturi od 0 °C - 2 °C, uz

relativnu vlažnost od 85 - 90 %. Borovnica se pakira u male plitke posudice. Plodovi slabo
podnose transport te se najčešće odmah zamrzavaju i tako čuvaju u hladnim komorama do
trenutka prerade ili prodaje u zamrznutom stanju.

2.6.17. Brusnica

Tabela 17: Sistematizacija brusnice

Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Red Ericales
Porodica Ericaceae
Rod Vaccinium

Patuljasti gusti žbun, naraste od 10 do 40 cm. Ima ovalne listove, koji su poredani u parovima
i naizmjenično, tamno-zelene boje. Na vrhu izdanaka vise u grozdovima bijeli, rjeđe
crvenkasti pojedinačni cvjetovi, zvonastog oblika. Cvijetovi su četveročlani, a kod drugih
vrsta iz roda Vaccinium petočlani. Krajem augusta i početkom septembra iz cvjetova nastaju
prvo bijeli plodovi, a kasnije pocrvene.

27
 Slika 17: Brusnica

Pošto je brusnica veoma otporna na hladnoću i mraz (do -40 °C), rasprostranjena je u većem
dijelu sjeverne hemisfere, od krajeva sa umjereno-kontinentalnom klimom, sve do arktičkog
kruga (71° sjeverne širine). Voli sunčana i suha mjesta i kisela tla sa humusom, a podnosi i
manje hranjiva pješčana tla i sjenovite dijelove šume. Brusnica sadrži mnogo organskih
kiselina, provitamina A (beta karoten), vitamina B grupe (B1, B2, B3) te mnogo minerala.
Pored ovog, sadrži benzolnu kiselinu, koja služi kao prirodni konzervans kao i oko 30
jedinjena fenola i polifenola. Sjemenke brusnice sadrže omega-3 masnie kiseline.

2.7. Voće u prehrambenoj industriji

Voće je važna sirovina u prehrambenoj industriji za proizvodnju voćnih napitaka, pekmeza,

marmelada, džemova, kompota, voćnih jogurta i sl.

Sirovo voće poslužuje se kao desert. Marmelade i voćni sokovi najčešće se poslužuju za
doručak, za desert se poslužuju razni kompoti. Voće je i sastavni dio mnogih kolača (savijača
od jabuka, nabujaka, pita od jabuka, pita od oraha itd.). Jabuke se, npr., mogu peći i pržiti, a
rabe se i za izradu krema. Sirovo ili kuhano voće poslužuje se i kao dodatak nekim mesnim
jelima. Voće se također rabi za pripremu nekih umaka i salata.

2.8. Čovjekov uticaj

• Povećano korištenje herbicida - Naučnici procjenjuju da će genetski modificirane biljke

otporne na herbicide značajno povećati upotrebu herbicida. Zemljoradnici će, znajući da
njihovi usjevi mogu tolerirati herbicide, koristiti ih još više i liberalnije.

28
• Više pesticida - Proizvođači modificiranih usjeva nude svoje vlastite pesticide. Ova
strategija će dovesti više pesticida u našu hranu i polja, više nego ikada do sada.

• Ekologija može biti uništena - Uticaj genetski modificiranih organizama može uništiti
lokalnu ekologiju. Novi organizmi mogu se uspješno takmičiti sa divljim rođacima,
uzrokujući neviđene promijene u prirodi.

• Zagađivani geni se ne mogu očistiti - Jednom genetski modificirani organizmi, bakterije i

virusi se oslobađaju u prirodu i nemoguće ih je opozvati. Za razliku od kemijske ili nuklearne
kontaminacije, negativni efekti su ireverzibilni.

29
3. ZAKLJUČAK

Voće je najbolji izvor vitamina neophodnih za normalno funkcionisanje organizma.

Nezamislivo je da je voće moguće zamijeniti tabletom vitamina, jer voće je prirodno skladište
vitamina nenadmašnog okusa i po svrsi je vitaminsko skladište, siguran spremnik vitamina u
koje se neće narušiti njihova stabilnost, sadrži prirodni, čovjeku nepretjerani, omjer minerala
i vitamina. Najčešće uzgajano voće i u isto vrijeme najtraženije na tržištu Bosne i
Hercegovine, sa epitetom domaćeg, je jabuka, kruška, kupina, malina, lješnjak, orah, jagoda,
šljiva, pitomi kesten, drijenak, dunja, trešnja, višnja, šumska jagoda, grožđe i borovnica.

Voće se koristi u ishrani, dobivanje sokova, pekmeza, mermelada, đemova, te u današnje

vrijeme i kao izvor vitamina iz čega se spomenuti izoliraju i koncentriraju u tabletama, što
predstavlja nepotreban i neprirodan način, način kojem ljudi podliježu iz neznanja ili
neupućenosti, misleći da je tableta zdravija od samog voća, što naravno, nije slučaj.

Danas su sve češće genetske modifikacije, koje nisu mimoišle ni voće.

Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: "Ako ijedan znanstvenik ili
političar tvrdi da je GM hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili laže. Te tvrdnje nisu tačne."

30
4. LITERATURA

1. Anon. (2005). www.najbolje.info. [5.2.2015.]

2. Anon. (n. d.). http://www.povrcevoce.com. [7.3.2015]
3. Lewis (2002). CRC Dictionary of Agricultural Sciences. p. 238.
4. Rost, Thomas L.; Weier, T. Elliot; Weier, Thomas Elliot (1979). Botany: a brief
introduction to plant biology. New York: Wiley.
5. McGee, Harold (November 16, 2004). On Food and Cooking: The Science and Lore
of the Kitchen. Simon and Schuster. pp. 247–248. ISBN 0-684-80001-2.
6. Magazin Reporter br.213, 21. maj 2002. “Genetski inžinjering u BiH – Realnost ili
paranoja?“
7. EKO-konferencija 2000. Novi sad, Mr.sci. Maja Nikolić „Genetski modifikovana
hrana kao rizik po zdravlje ljudi“
8. Halilović, N., Bašić, A., Vehab, A. (2012). Prednosti i mane genetski modificirane
hrane, PMF: Sarajevo
9. Halilović, N. (2014). Tajna voća i povrća. NOVO VRIJEME: Sarajevo

31
Datum predaje rada ____________________________________________________
(mentor je prihvatio izradbu)
Potpis mentora: _______________________________________________________
Ocjena pisanog rada: __________________________________________________

Datum odbrane rada: ___________________________________________________

Ocjena odbrane rada: ___________________________________________________
Konačna osjena: _____________________________________________________

Provjerenstvo:

1. Mentor: __________________________________________________
_
2. Profesor struke: __________________________________________________
_
3. Profesor struke: __________________________________________________
_

Prostor za izdvojeno mišljenje ili eventualni komentar

32