SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – HRVATSKI STUDIJI

DIPLOMSKI STUDIJ SOCIOLOGIJE – ZNANSTVENI SMIJER

STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE

HRVATSKE: JAVNO ZDRAVSTVO

Osvrt na temu u svrhu kolegija Sociologija razvoja

Mentor: izv. prof. dr. sc. Irena Cajner Mraović

Asistent: Valentina Asančaić

Student: Petra Vuković

Zagreb, 2016.
Održivi razvoj definira se kao dobrobit za sve, tj. višu razinu kvalitete života za sve. Dobrobit
i viša razina kvalitete života znači osigurati svima osnovne životne potrebe. Održivi razvoj
pretpostavlja tri osnovna cilja koja se trebaju ostvariti, a to su: stabilno gospodarski razvitak,
pravedna raspodjela socijalnih mogućnosti i zaštita okoliša. Ti se ciljevi mogu ostvariti samo
ako u tome sudjeluju svi dionici. U ostvarivanju spomenutih ciljeva potrebno je promicati,
jačati, zaštititi i uvažavati sve karakteristike koje se vode za osnovna tri cilja održivog razvoja.
Među nekolicinom načela koja usmjeravaju Hrvatsku prema održivom razvitku, osvrnut ću se
na javno zdravstvo i zaštitu ljudskog zdravlja te izradi kvalitetnog javnog zdravstva koji su
nužni da Hrvatska ostvari stabilnost i napredak u razvoju u kontekstu općih ciljeva.

Javno zdravstvo fukcionira putem zdravstvenih zavoda osnovanih s ciljem praćenja

općih i specifičnih zdravstvenih pokazatelja na području javnozdravstvene djelatnosti,
medicine, transfuzijske medicine i mentalnog zdravlja, a svoj rad usmjeravaju na prevenciju
zaraznih i kroničnih bolesti te promicanje zdravih stilova života. Republika Hrvatska ima višu
stopu smrtnosti na razini Europske unije. Hrvati najčešće umiru od bolesti srca i krvnih žila,
zatim malignih bolesti, i na trećem mjestu su smrti uzrokovane ozljedama i nesrećama.
Dojenačka smrt je u postupnom padu i 2003. je iznosila 6,3%. Stanja zaraznih bolesti , kao i
njihova kontrola, može se ocijeniti povoljnima. Stanovništvo obuhvaćeno u javnu
voodoopskrbu je povećan i iznosi 76% te je povećan i udio stanovništva priključen na javnu
odvodnju, koji je 2003. iznosio 43%. Hrvatska je u razdoblju od 1996. do 2005. za zdravstvo
izdvojila oko 8% što je niže od prosijeka starih članica EU i više od novih članica EU.

Glavni cilj u sklopu održivog razvoja Republike Hrvatske je očuvanje i unaprjeđenje

zdravlja cjelokupne populacije osiguravanjem pravodobnog pristupa zdravstvenim uslugama,
koristeći znanstveno utemeljene programe spriječavanja i suzbijanje bolesti i promicanje
zdravlja. Naravno, kako bi se ostvario taj cilj, potrebno se pridržavati i određenih mjera za
ostvarenje tog cilja. Hrvatski Sabor propisao je devetnaest aktivnosti i mjera javnog zdravstva
koje bi trebale voditi k održivom razvoju istog. Prva mjera poziva se na zdravstveno
obrazovanje građana uključujući unaprjeđenje zdravlja na radnom mjestu, zaštita od prenosivih
bolesti, zdravije prehrambene navike i fizičke aktivnosti. Također bitno je unaprijediti suradnju
s drugim sektorima u zdravstvu, reorganizirati sustav javnog zdravstva kako bi se što više
provelo preventivnih programa i kako bi se podigla kvaliteta primarne zdravstvene zaštite s
ciljem rasterećenja sekundarne zdravstvene zaštite. Isto tako, potrebno je unaprjeđenje
programa transplatacije i programa komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika. Trebalo
bi izraditi Nacionalni program javnog zdravstva, povećati zdravstvene usluge na područjima

1
posebne državne skrbi, brdsko-planinskim područjima i otocima. Također je bitno unaprijediti
kvalitetu, razinu rizika i komplikacija u zdravstvu, da svi pacijenti bez obzira na to kojoj bolnici
gravitiraju, imaju jednake šanse u hitnom zbrinjavanju i hitnoj terapiji. Isto je tako bitno
unaprijediti praćenje zdravstvene situacije u Hrvatskoj, kao i praćenje utjecaja okoliša na
zdravlje stanovništva i zaštita ljudi od nepovoljnih utjecaja onečišćenja zraka. Potrebno je i
uspostaviti sustav javnozdravstvene pripravnosti i odgovora na sve incidentne situacije, ali
nikako zaboraviti na jačanje sustava kontrole kvalitete i zdravstvene sigurnosti namirnica, vode
za piće te sredstva opće upotrebe. Kapaciteti bolničkog sustava svakako moraju postati
odgovarajući, kao i unaprjeđenje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Uz sve to, jako je važno
unaprjeđenje sustava trasfuzijske medicine, zaštite rukovanja opasnim kemikalijama i sustava
kontrole i stavljanja u promet lijekova i imunoloških pripravaka.

Reforma zdravstva opsežan je zahvat u sustavu zdravstva Republike Hrvatske. Iako je

reforma nužna, ona nosi značajne rizike. Otpori promjenama najveća su opasnost za reformu.
Postoje pojedinci i institucije koji imaju profit od slabosti zdravstvenog sustava, pružit će otpor
promjenama. Financijska sredstva koja se obrću u zdravstvu vrlo su velika, a time su i sukobi
interesa u provođenju reforme vrlo snažni. Kako bi se reforma kvalitetno provela potrebna je i
politička podrška Hrvatskog sabora, jedinstvo i odlučnost zakonodavne i izvršne vlasti u
provođenju reforme. Ono što se također ne smije izostaviti jest potreba za stručnim kadrom.
Posebice se u Hrvatskoj osjeća nedostatak kadrova koji mogu kvalitetno voditi procese
promjena ( management for change ). Nedostatak stručnog kadra može dovesti do slabosti u
provođenju reforme i do njenog značajnijeg zaostajanja. Ovaj bi se rizik trebao smanjiti
maksimalnim korištenjem domaćih stručnjaka, stvaranjem mješovitih timova domaćih i
vanjskih stručnjaka, te školovanjem novog profesionalnog kadra u tijeku reforme. Također,
nedostatak financijskih sredstava jako otežava reformu. To svakako treba uzeti u obzir jer je
potrebno izdvojiti adekvatna sredstva financiranje projekta.
Kroz uvid u aktivnosti koje bi se trebale provesti kako bi reforma zdravsta bila
realizirana, i dalje je vidljivo više neostavarenih aktivnosti nego ostvarenih u svrhu održivosti.
No, da ne bude sve tako crno, zdravstveno obrazovanje građana nije toliko loša. Barem u
adolescentsko doba, u školi smo često imali takve edukacije: što o spolnim bolestima, što o
drugim zdravstvenim problemima. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo iz 2006.
godine u osnovnim školama, nastavni program je takav da se kroz prirodu i biologiju uče teme
o zdravoj prehrani, životnim potrebama i slično. Prvi sistematski pregled obavlja se u petom
razredu osnovne škole, a cijepljenje protiv hepatitisa u šestom razredu osnovne škole. U to

2
vrijeme se održava i zdravstveni odgoj učenika i roditelja. Također, djelatnici škole imaju
pomoć u programima koji zahtijevaju medicinska znanja i vještine. Isto tako, svaka srednja
škola, bez obzira na tip (gimnazija, tehnička…) ima tako koncipiran nastavni program da se svi
srednjoškolci educiraju o zdravstvu. U prvom razredu srednje škole slijedi sistematski pregled,
kao i zdravstveni odgoj roditelja i učenika i pomoć djelatnicima škole. Na prvoj godini fakulteta
također se obavlja sistematski pregled, a za edukaciju smo na toj razini obrazovanja većinom
prepušteni sami sebi (ovisno o fakultetu kojeg pohađamo i eventualnim izbornim predmetima
na tu temu). Mislim da je tu jedan od ključnih problema. Iako je jako bitna zdravstvena
edukacija u adolescentsko doba, jer je to vrijeme biranja životnog stila i izloženost rizicima, ali
isto je tako bitno i dalje obrazovati građane, ne samo putem medija već i edukacijama licem u
lice. To nam potvrđuje i podatak o tome kako se u Hrvatskoj dnevno hranimo, a i na što nam
sve odlazi novac. Imamo prevelik udio masti (39% masne prehrane), šećera (35g) i
ugljikohidrata, a premalo ribe (25g), povrća (160g) i voća (140g). Čak 2794kn ukupnih troškova
domaćinstava odlazi nam na alkohol i duhan, a 2040kn na rekreaciju i kulturu. Već samom
promijenom prehrambenih navika i potrošnje na alkohol i duhan većinski bi riješio problem
četvrte točke održivog razvoja koja glasi: U reorganizaciji zdravstvenog sustava osigurati
uvjete za podizanje kvalitete rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s ciljem rasterećenja
sekundarne zdravstvene zaštite.
Unaprjeđenje programa transplatacije peta je točka održivog razvoja. Ove godine 13.
travnja od strane predsjednika Vlade, dr. Bože Petrova, transplatacija je prikazana kao
najuspješnija grana hrvatske medicine. Prema podacima iz 2012. godine, Hrvatska je danas
vodeća zemlja svijeta u transplantacijskoj medicini sa stopom od 34 realizirana darivatelja na
milijun stanovnika. Zahvaljujući plemenitoj odluci o darivanju organa 157 umrlih osoba, u
2012. godini je 400 osoba dobilo novi život na dar. Iako su nam poznate velike liste čekanja za
bilo koji oblik operacije, ohrabruje nas podatak da se lista čekanja za transplataciju organa od
2007. do 2012. godine smanjila za 38,5% što je dobar put da održivi razvoj u ovom pogledu ide
samo prema bolje.
Unaprjeđenje programa komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika danas
prestavlja dosta veliki problem. Prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta bi trebao
biti topao, susretljiv, neposredan, blag, profesionalan. Razgovor bi trebao početi spontano,
neusiljeno, strpljivo, bez nervoze i gledanja na sat. Treba stvoriti prijateljsku, otvorenu i
podržavajuću atmosferu. Pacijent se mora osjećati slobodno i sigurno. Potrebno je govoriti
jezikom koji pacijen razumije, što manje koristiti stručne termine, ako je neophodno korištenje
stručnih termina svaki od njih posebno i polako objasniti. Iz vlastitog iskustva znamo da je

3
rijedak susret s takvim liječnikom. Zato se nekolicina ljudi okreće privatnim liječnicima jer
smatraju da uz novac koji daju, dobiju veću kvalitetu liječenja i ljubaznost. Pristojna
komunikacija i par lijepih riječi u pacijentu će stvoriti povjerenje i osjećaj bitnosti, a to je
najvažnije. Redukcijom nepristojnog i neljubaznog zdravstvenog osoblja mogli bismo učiti
mnogo za ovu točku održivosti.
Utjecaj okoliša na zdravlje je tema o kojoj se premalo priča i obraća pažnja. Ova točka
održivosti potaknula me na razmišljanje o onečišćenju voda. Naime, Hrvatska je jedna od
vodećih zemalja u svijetu po čistoći i pitkosti vode. Vjerojatno se zbog tog razloga zanemaruje
ovaj problem. Prema Tehiru Sofiliću sa Metalurškog fakulteta, situacija nije idealna. Još uvijek
postoji 12% stanovništva Hrvatske, koji vodoopskrbu rješavaju individualnim rješenjima.
Rezultati su pokazali da od ukupno 1027 uzoraka vode u tim područjima, tijekom 2013. godine,
nešto iznad 65% je bilo neispravno, tj. nisu odgovarali zbog jednog ili više pokazatelja prema
tada važećim propisima. Najčešći razlog neodgovaranju bilo je mikrobiološko onečišćenje
sirove vode. Povećana mutnoća u dvanaest županija, amonijak u sedam županija, željezo u deset
županija, mangan sedam županija, nitrat u tri županije. Ovo je doista veliki problem. Iako se
12% ne čini mnogo, svako kućanstvo bi trebalo imati pravo na čistu vodu koja nije opasna po
zdravlje i pravo na javnu vodoopskrbu, što bi smanjilo mogućnost neočišćenja.
Zadnja točka koju bih htjela obraditi je trinaesta točka održivog razvoja, a glasi: Ojačati
sustav kontrole kvalitete i zdravstvene sigurnosti namirnica, vode za piće te sredstava opće
uporabe. Prijašnje objašnjenje o utjecaju okoliša na zdravlje i onečišćenju vode dobro se
nadovezuje na ovu točku razvoja. No ovdje ću se više osvrnuti na zdravstvene sigurnosti
namirnica. Nedavno je u sklopu emisije Provjereno provedeno istraživanje o sviježe cijeđenim
sokovima od naranđe. Provedeno je istraživanje na uzorku od deset sokova iz različitih
prodavaonica. Zajedno s nastavnim suradnikom Zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar,
uzorci su prikupljeni po pravilima i odneseni na analizu. Analiza je dala rezultate da je osam
od deset uzoraka palo na mikrobiološkom testu, tj. na testu higijene. To nam pokazuje kako se
u ugostiteljskim objektima ne vodi računa do pranja ruku, niti o higijeni voća i alata kojima se
prave. Ovi rezultati su zabrinjavajući, jer ono za što smo mislili da nam najmanje može
naškoditi, zapravo se pokazalo suprotnim.

Ovim putem sam htjela prikazati one točke održivog razvoja koje su na mene ostavile
dojam i potaknule me nadublje razmišljanje. Čini se kako u Hrvatskoj ipak nije sve tako crno,
u nekim područjima funkcioniramo dosta dobro, iako uvijek treba težiti prema boljem. Kao što
sam već i prethodno navela, veliki problem kod nas je nedostatak stručnog kadra i nedostatak

4
financiranja za takve reforme što će uvelike smanjiti njen intenzitet i kapacitet. Isto tako postoji
mogućnost rizika od odbijanja reforma, jer ipak, od svega toga netko opet može imati profit. U
tom slučaju treba biti jako pažljiv i uključiti u reformu poštene i obrazovane ljude kojima će
jedina bit biti dobrobit za sve. Prema mišljenju WHO-a na zdravstveni status stanovništva samo
25% utječe neposredna zdravstvene zaštita, dok je veći dio ovisan o nizu drugih faktora kao što
su faktori okoliša, stanje zaposlenosti, ozljede na radu, u prometu, kvaliteta hrane, stres i drugo.
Stoga se od strane Svjetske banke Vladi Republike Hrvatske predlaže da po uzoru na Vlade
Europske Unije uspostavi intersektorsku suradnju između Ministarstva financija, Ministarstva
poljoprivrede, Ministarstva rada i socijalne skrbi, Ministarstva turizma, Ministarstva
gospodarstva, Ministarstva za zaštitu okoliša i Ministarstva unutrašnjih poslova s ciljem
definiranja politike u brizi za unapređenje zdravlja građana Republike Hrvatske. Jedino tako je
moguća konkretnija reforma zdravstva.

5
LITERATURA:

1. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske. URL: http://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html. (28.4.2016.)

2. Zdravstvena reforma u Hrvatskoj, Svjetska banka, Ministarstvo zdravstva

Republike Hrvatske. URL: http://hrcak.srce.hr/file/47363. (29.4.2016.)

3. Kuzman, M., Pavić Šimetin, I., Pejnović Franelić, I. Zdravstveni odgoj

adolescenata. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Simpozij: „Kardiovaskularno
zdravlje – strategija i intervencija na razini lokalnih zajednica“, Zagreb, 8. prosinca
2006.
URL:http://www.amzh.hr/pdf/kvz2006/04%20Kuzman%20-
%20Zdravstveno%20obrazovanje%20adolescenata.pdf. (28.4.2016.)

4. Pavić, D. Mortalitet.ppt. URL:

http://moodle.srce.hr/20152016/course/view.php?id=11746. (27.4.2016.)

5. Džonlić, M. Komunikacije u zdravstvu. Sarajevo, 2011./2012. Str. 7. URL:

https://bs.scribd.com/doc/95608200/Seminarski-rad-Komunikacije-u-Zdravstvu.
(29.4.2016.)

6. Transplantacijski program: zahvale i priznanja najuspješnijima. Ministarstvo

zdravlja Republike Hrvatske. Zagreb, 2013.
URL: https://zdravlje.gov.hr/vijesti/transplantacijski-program-zahvale-i-priznanja-
najuspjesnijima/157. (29.4.2016.)

7. Glavina, D. Sustav kategorizacije i akreditacije trajna je provjera kvalitete. Večernji

list, 2007. URL: http://www.belupo.com/Default.aspx?sid=7128. (29.4.2016.)

6
8. Sofilić, T. Zdravlje i okoliš. Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet. Sisak,
2015. Str. 69-70. URL:
https://bib.irb.hr/datoteka/783913.Tahir_Sofili_ZDRAVLJE_I_OKOLI_recenziran
o.pdf. (29.4.2016.)

9. Emisija Provjereno. URL: http://provjereno.dnevnik.hr/clanak/testirali-smo-

higijenu-kafica---434380.html. (29.4.2016.)