Povijest automobila

automobil (auto- + -mobil), cestovno motorno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika ili robe
većim brzinama na veće udaljenosti; obično je na četiri ili više kotača. Među automobile
pripadaju različita samokretna (automobilna) vozila, kao što su osobni automobili, kamioni,
autobusi i sl. Automobilom užem smislu smatra se samo osobni automobil.

Povijest razvoja automobila, u najširem smislu, počinje s prvim nastojanjem ljudi da načine
prijevozno sredstvo koje će se samo pokretati, bez uporabe ljudske ili životinjske snage. U
užem smislu, povijest automobila započinje konstrukcijom prvih motora s unutarnjim
izgaranjem, koji su preteča današnjih modernih automobilskih motora. Već je R. Bacon oko
1250. predvidio pojavu prometnog sredstva koje će se pokretati vlastitom snagom. Talijan R.
Valturio predložio je 1472. izgradnju vozila koje bi iskorištavalo snagu vjetra. Leonardo da
Vinci oko 1500. izradio je nacrt samopokretnih kola, ali sve dok nisu bili otkriveni novi izvori
energije, te se zamisli nisu mogle praktički ostvariti. Izum parnoga stroja stvorio je nove
mogućnosti, pa je 1769. Francuz N. J. Cugnot konstruirao prvi automobil na parni pogon. Parni
stroj bio je smješten ispred prednjeg kotača, s pomoću kojega se upravljalo automobilom. Taj je
parni automobil mogao povući 5 t tereta, a razvijao je brzinu od 5 km/h, ali se morao zaustaviti
svakih 12 do 15 min., kako bi postigao potreban tlak pare. W. Mordoc izgradio je prvi automobil
na parni pogon u Engleskoj. Imao je tri kotača i jednocilindarski parni motor. U SAD-u je prvi
parni automobil konstruirao O. Evans 1807. godine.
Početkom XIX. st. u Engleskoj su učinjeni mnogobrojni pokušaji usavršavanja parnog
automobila, kako bi postao upotrebljiv za prijevoz putnika i robe. Istodobno, dok je razvoj
parnog automobila bio tek u početcima, željeznice su postajale sve važnije i rentabilnije
prometno sredstvo, pa su vlasnici željeznica nastojali zakočiti razvoj automobilskog prometa. Na
zahtjev uprave željeznica, britanski je parlament donio odluku kojom se zabranjuje da parni
automobil razvije brzinu veću od 6 km/h, a 1831. određeno je da ispred automobila mora ići
osoba sa crvenom zastavom (red flag act), a noću s crvenim svjetlom. Usto, uvedene su visoke
cestovne i mostovne takse. Zbog toga je u Engleskoj gotovo sasvim prestalo zanimanje za
usavršavanje parnog automobila, ali se u Francuskoj i Njemačkoj razvoj nastavio. Osnovni je
problem bio pogonski stroj i pripadno gorivo. Iako se automobil na parni pogon neprestano
usavršavao, primjerice Pecquer je 1828. izumio diferencijal, a Ch. Dietz (1835) prvi je obložio
kotače pustom ili gumom kako bi vožnja bila udobnija, ipak se nije mogao riješiti glavni problem:
automobili na parni pogon bili su vrlo teški i nespretni za rukovanje. Zato se nastojalo pronaći
nova pogonska sredstva. S. Brown je 1826. predložio rasvjetni plin, D. Gordon, 1824.
komprimirani zrak, a Ch. Teiller je 1867. došao na zamisao da se kao pogonsko sredstvo
upotrijebi tekući amonijak.
Prvi dvotaktni plinski motor s električnim paljenjem izumio je J. J. Lenoir (1860), ali pokusna
vožnja nije dala dobre rezultate. Već 1867. N. A. Otto konstruirao je četverotaktni plinski motor,
a 1876. Austrijanac S. Marcus izumio je prvi automobil na benzinski pogon s električnim
paljenjem. No tek su izumi K. Benza i G. Daimlera potpuno istaknuli prednosti automobila
pogonjenoga motorom s unutarnjim izgaranjem. Daljnji je razvoj to potvrdio. Automobil što ga je
1885. konstruirao Daimler imao je petrolejski motor od 2,2 kW smješten u sredini kola. Godine
1886. Benz je konstruirao trokolicu s benzinskim motorom od 0,55 kW. Otada počinje nagli
razvoj automobila: otkriveno je gorivo koje je omogućilo izgradnju ekonomičnog i lako
upravljivoga vozila, konstruirani su jači i brzohodniji motori, oblik se sve više mijenjao i
prilagođivao različitim potrebama, kotači su dobili gumene zračnice što ih je izumio J. B.
Dunlop (1890). Maybach je uveo paljenje s pomoću užarene cijevi, a Bosch s pomoću električne
svjećice. Istodobno s benzinskim automobilom pojavili su se automobili na električni
akumulatorski pogon, ali oni nisu mogli izdržati konkurenciju, jer je olovna akumulatorska
baterija bila preteška i malena energetskoga kapaciteta, pa bi se brzo ispraznila.
Razvoj automobila, posebice nakon 1930., bio je vrlo brz. Usavršena je konstrukcija vozila,
motori su postali snažniji, lakši i ekonomičniji, povećana je brzina. Pritom se kao pogodan za
pogon gospodarskih vozila (teretni i srodni automobili te autobusi) ustalio Dieselov motor, a za
pogon osobnih automobila Ottov (benzinski) motor. Uvođenjem poluautomatskih i automatskih
mjenjača upravljanje je znatno pojednostavnjeno. Nakon 1950. pokušavalo se za pogon
automobila primijeniti plinsku turbinu ,jer je jednostavnija i lakša od klipnog motora, a 1964.
započela je komercijalna proizvodnja automobila s rotirajućim klipom (→ WANKELOV MOTOR). No
ubrzo se uvidjelo da te koncepcije, unatoč velikim prednostima (manja veličina i masa, te mirniji
rad), imaju i nepremostivih nedostataka (veća specifična potrošnja goriva, manja trajnost i
pouzdanost, veća nabavna cijena). U posljednjim je desetljećima za razvoj automobila
karakteristično povećanje njihove aktivne i pasivne sigurnosti, te poduzimanje mjera za
smanjenje potrošnje goriva i poboljšanje njihovih ekoloških značajki. Na smanjenje energetske
potrošnje utjecalo se smanjenjem otpora vožnje, osobito otpora kotrljanja i otpora zraka (manja
masa automobila, radijalne i niskoprofilne gume, povoljniji aerodinamički oblik nadgradnje), te
zahvatima kojima je cilj poboljšanje procesa izgaranja u motoru. Tu svakako treba spomenuti
uvođenje ubrizgavanja goriva u benzinskom motoru, koje je podržano elektroničkim sustavom
za reguliranje i optimiranje izgaranja, a po kriteriju smanjenja specifične potrošnje goriva i
emisije sastojaka štetnih za zdravlje u ispušnom plinu. Zbog svoje ekonomičnosti i čišćeg
ispuha, i Dieselovi se motori sve više ugrađuju u osobne automobile. U posljednjim se
godinama pojavljuju osobni automobili s hibridnim pogonom što ga čini kombinacija benzinskog
i električnog motora. Na kratkim udaljenostima u gradu oni pokazuju ekološki gotovo idealne
značajke, a na duljim relacijama izvan naselja vozna svojstva (brzina, autonomija) identična
automobilima s klasičnim pogonom. U današnje se doba također intenzivno radi na razvoju
električnog automobila.

Slika 1: benzov automobil pogonjen benziskim motorom, 1886

Električni automobili
Suvremeni automobili imaju vrlo složenu električnu mrežu s mnogo različitih trošila. Kako bi ta
trošila mogla biti u funkciji dok motor ne radi i kako bi se uz pomoć pokretača motor mogao
staviti u pokret, u sastavu električne mreže nalazi se akumulator električne energije (obično
olovni). Zbog toga mreža treba biti istosmjerna i napajati se iz istosmjernog izvora. Nekoć je u tu
svrhu služio kolektorski istosmjerni generator (tzv. dinamo), a danas se, zbog uvođenja sve više
novih trošila i potrebe za većom snagom generatora, za napajanje automobilske mreže
upotrebljava izmjenični generator (alternator), u kojem se generirani izmjenični napon s pomoću
dioda odmah ispravlja u istosmjerni.

Regulacijsko-elektronički sustavi
Suvremeni automobili imaju više elektroničkih sustava automatske regulacije, a posebna se
pozornost posvećuje onima što pridonose sigurnosti u vožnji. U osnovi su to sustavi automatske
regulacije s povratnom vezom, koji se sastoje od senzora, npr. vrtnje pojedinih kotača,
aktuatora, kojima se npr. povećava sila kočenja pojedinog kotača, te mikroprocesora s
računalnim programom koji upravlja radom sustava. Sustav ABS (njem. Antiblockiersystem)
automatski sprječava blokiranje kotača pri naglom kočenju, čak i na mokrom i skliskom kolniku.
Time se znatno smanjuje rizik vrlo opasnoga bočnog zanošenja automobila pri naglom kočenju,
a u određenim uvjetima i zaustavni put može biti kraći. Na njega se često nadovezuje sustav
ASR (akr. od engl. Anti-slip Regulation: regulacija protiv proklizavanja) ili TCS (akr. od
engl. Traction Control System: sustav za kontrolu vučne sile), koji sprječava proklizavanje
pogonskih kotača pri naglom ubrzavanju, te sustav ESP (akr. od njem. Elektronisches
Stabilitätsprogramm: elektronički program stabilnosti) ili ESC (akr. od engl. Electronic Stability
Control:elektronička kontrola stabilnosti), koji služi za sprječavanje gubitka upravljivosti vozila u
zavoju.
Osim toga, tu su i drugi automatski sustavi: za automatsko reguliranje procesa izgaranja u
motoru koji optimira specifičnu potrošnju goriva i ekološke parametre ispušnih plinova, za
održavanje klimatskih parametara u unutrašnjosti automobila, biranje prijenosnih omjera u
mjenjaču, uključivanje spojke, blokiranje diferencijala, održavanje i ograničavanje brzine vožnje,
upravljanje tzv. aktivnim ovjesom, sprječavanje neovlaštenog stavljanja automobila u pogon,
zatim elektronički alarmni sustav i dr.

Internet of things (Internet stvari)

Tvrtke ulažu novac u Internet of things (Internet stvari), a posebno zanimljivo podrućje je
automobilska industrija. BI-intelligance (Busines-insiderova) vrhunska istraživačka tvrtka
predviđuje da će u 2021 godini biti isporučeno 94 milijuna internetom povezanih vozila, a da će
82% svih vozila koji su u toj godini odpremljeni biti povezano. Što čini porast od 35% za razliu
od 2016.g.
Proizvođači vozila uočili su nagli porast u trendu pametnih vozila i rade na konstantnom razvoju
pametnih vozila kako bi bili konkurentni ostalim proizvođačima pametnih vozila. BI Intelligance
očekuje da će do 2020 godine bili u razvoju 381 milijun pametnih vozila. Što je značajno veliki
porast za razliku od 36 milijuna u 2015 godini.
Razvoj pametnih vozila neće biti koristan samo kod osobnih automobila, nego i kod javnog
prijevoza. Bus-ovi, vlakovi, teretna vozila će naveliko napredovati razvojem pametne( Internet)
tehnologije, ne samo zbog poboljšanja kretanja prijevozom nego i zbog sama sigurnosti ostalih
putnika u vozilu i ostalih sudionika prometa.
Primjer koristi wi-fi tehnolgije tj pametnih vozila u javnom prijevozu je podzemna željeznica u
New Yorku. Podzemna postaje će imati svoje punionice za pametna vozila (vlakove) te će u
vlakove biti ugrađene wi-fi kamere koje će biti direktno povezane sa gradskom upravom za javni
prijevoz. To će rezultirati smanjenom kriminala koji je čest slučaj u podzemnom prijevozu
metropola kao New York.
U posljednih nekoliko godina, pametni automobili su ostvarili veliki napredak zahvaljujući
internetu stvari. Trenutno postoje dvije vrste pametnih vozila:
 Ugrađeni automobili
 Vezani automobili
Ugrađeni automobili koriste ugrađenu antenu i skup čipova dok vezani koriste hardwere kako bi
vozačima omogućili povezivanje između svojih automobila i pametnih mobitela.
Aplikacije kakve danas koristimo na našim pametnim mobilnim uređajima postaju sve češća
pojava u autoindustriji, Google karte i ostale navigaciske aplikacije polagano izbacuju GPS
sustav iz vozila. Još jedan primjer uvođenja pametnih aplikacija u automobilsku industriju je
GASBUDDY, ta aplikacija nam pomaže u pronalaženju najbliže benziske crpke ili nam pomaže
pronaći crpku s najnižim cijenama. Glazbene aplikacije kao što su Spotify uklanjaj potrebu za
tradicionalnim ili čak satelitskim radijom.

Danas je možda najznačajniji primjer preobrazbe autobmobilske industrije je drugi dio Teslinog
„master plana“, što nam je istaknuo izvršni direktor „Tesle“ Elon Musk. Teslin „master plan“ se
odnosi na ugradnju solarnih ploča na krov samog vozila s integriranim spremištem baterija, te
planiraju stvoriti tehnologiju za samostalnu vožnju (10 puta su sigurnija od današnje ručne
vožnje).
Automobili koji sami voze nisu daleka budućnost, dapače već postoje primjeri automobila s
autopilotom. Prvi korak samoupravljajućih vozila je bio zaustavljanje i odlazak u autopilot,
autopilot je omogućavao automobilima da se kreću kroz gužvu analizirajući traku ispred sebe,
to mu je omogućavalo da se kreće kroz promet na odgovarajući način.
Drugi korak je bio danjilski upravljač, tj mogućnost pozivanja automobila u malom prstu( kao što
je poziv automobila iz garaže) putem pametnog vozila, pametnog sata ili samog ključa.
Treći korak je bio bio autopilot autoceste s promjenom trake, što je uključivalo i tehnologiju
mrtve točke za prebacivanje traka.
Sada počinjemo ulaziti u zaista uzbudljivu fazu tj. Četvrti korak. Četvrti korak su automobili koji
zahtijevaju vozača za volanom ali postoji mogućnost jednostavnog pritiska na dugme da
automobil počne voziti sam.
Predviđa se da će peti korak biti automobil koji uopće ne zahtjeva vozača za volanom, te da će
automobil potpuno sam se kretati prometnicama jednostavnim zadavanjem adrese odredišta.
Plan za potpuno automatizirana samoupravljajuća vozila je dolazak na tržište poslije 2020.g što
nije jako daleka budućnost s obzirom da je prije par godina to bila znanstvena fantastika i jako
jako daleka budućnost.

Kako će Internet stvari učiniti vozila još pametnijim?

Proizvođači automobila povećavaju svoje napore za proizvodnju povezanih(tj pametnih) vozila
iz nekoliko razloga. Povezanost vozila s internetom omogućuje proizvođačkim tvrtkama da
objavljuju softverska ažuriranja u stvarnom vremenu. Drugo, automobilske tvrtke će moči pratiti
učinkovitost vozila te pratiti podatke kako vozači koriste svoja vozila, što će automobilskim
tvrtkama pomagati pri proizvodnji budućih vozila, jer će moći pobliže pratiti korisnikove potrebe.
Koje su tvrtka na čelu pametne tehnologije? Trenutno nema jasnog pobijednika ali nekoliko
tvrtki predstavlja ovo područje automobilske industrije. Prvak je njemačka tvrtka BMW, Daimler,
Tesla, General Motors i Toyota su također pri vrhu popisa.
Nedavna istraživanje Google-a nam pokazuju da 31% korisnika pametnih mobitela „uznemire“
bez svoga mobilnog uređaja. A 68% provjerava svoj pametni mobitel u roku od 15 minuta
nakon buđenja. Pametni automobili će naveliko smanjiti tu tjeskobu tijekom vožnje automobila
jer ćemo samom vožnjom konstantno biti povezani na Internet.
Pametna vozila i povezanost s internetom će dovesti do toga da se vozači više koncentriraju na
cestu.
Predviđa se da će tijekom 2021.godine biti prodano pametnih vozila u vrijednosti 15 milijardi
dolara, što je veliki napredak s obzirom na 7 milijardi u 2016.g. Ali to su samo predviđanja,
ranije u tekstu sam spominjao mogućnost dolaska automobila koji sam vozi. Spomenuo sam da
bi takav automobil trebao doći na tržište poslije 2020.g, što će ovu cifru od 15 milijardi dolara
znatno povećati.

Budućnost Internet stvari u prijevozu

Internet stvari postati će sve važniji u transportu i logistici u slijedećih nekoliko godina,
pogotovo što se samo-vozeći automobili kreći u pravom smjeru u sve većem broju.
izvori
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4751

https://www.businessinsider.com/internet-of-things-connected-smart-cars-2016-10