Uvod

Posljednjih desetljeća pristup sportu se znatno izmijenio. Mnogima je sport postao osnovno i jedino
zanimanje. Primjenjujući rezultate najnovijih znanstvenih istraživanja o sportu i sportašima, treneri su
uspjeli naći načine da svoje sportaše učine bržima, snažnijima, izdržljivijima… Takvi sportaši lakše
ispunjavaju tehničko-taktičke zamisli svojih trenera i zato se, naravno, više cijene. U nekim
sportovima se promjenom pravila dobilo na atraktivnosti, igra je postala brža, ali je za sportaša
postala zahtjevnija.

Povećanjem zahtjeva sporta, sportaši svoja tijela izlažu većim opterećenjima, kako za vrijeme
natjecanja, tako i za vrijeme treninga. Da bi se sport što više približio publici, koja je veliki izvor
prihoda u sportu, organizira se sve veći broj natjecanja. Tako se sportašima pruža prilika da se još
bolje promoviraju, ali im se i skraćuje vrijeme potrebno za odmor i oporavak.

Sve to dovodi do velikog preopterećenja organizma sportaša, poglavito njegovog lokomotornog

sustava, koji je onda podložniji pojavi ozljeda i oštećenja.

Moguće ozljede sputavaju sportaša u njegovim aktivnostima, a to u svakom klubu nameće potrebu za
njegovim što bržim oporavkom.

Sve to dovoljno govori o važnosti sportske medicine, a poglavito fizioterapije, u modernom sportu.
Ona svoju zadaću ne pronalazi samo na području liječenja i rehabilitacije, već i na području prevencije
ozljeda.

Ozljede i oštećenja

Ozljeda je svako oštećenje tkiva nastalo u određenom i ograničenom vremenu. Svojstvo je ozljede
akutnost, tj., sportaš zna točno odrediti vrijeme nastanka ozljede i njen uzrok (pad, udarac i sl.).
Pojam sportske ozljede obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve kineziološke
aktivnosti.

Za razliku od ozljede, kod nastanka oštećenja sportaš nije osjetio ili se i ne sjeća vremena nastanka
oštećenja. Oštećenje je najčešće posljedica niza mikrotrauma. Zbog toga se za takva oštećenja rabi
naziv „sindrom prenaprezanja“. Svojstvo oštećenja je kroničnost.

Uzroci ozljeđivanja u sportu

Uzroci ozljeđivanja u sportu kao posljedica loših trenažnih procesa jesu:

neprilagođenost oblika i veličine opterećenja dobi i spolu

neprimjereni sadržaji treninga

loša selekcija

loši uvjeti u kojima se provode treninzi

manjak brige o sportskoj obući

praćenje teorijskih postavki u planiranju treninga bez utvrđivanja statusa svake osobe posebno

manjak brige o prehrani sportaša i ritmu opterećenje-relaksacija

manjak brige o oblicima slobodnog vremena sportaša

neredoviti i nepotpuni liječnički pregledi itd.

Jedan od čestih uzroka ozljeđivanja sportaša je i umor i slaba kondicija. Umor usporava kretanje i
reflekse, pa sportaš postaje tromiji, sporiji i slabiji.

Rehabilitacija sportske ozljede

Prigodom zadobivanja ozljede fizioterapeut mora reagirati odmah kako bi se smanjile njene
posljedice. Najveći broj sportskih ozljeda praćen je krvarenjem u žarištu ozljede i stvaranjem
hematoma. Osnovna je zadaća fizioterapeuta u tom trenutku poduzeti radnje kojima je cilj smanjiti i
kontrolirati hematom. U tu svrhu koriste se osnovna načela zbrinjavanja ozljeda, a to su:

pošteda (rest) R

hlađenje (ice) I

kompresija (compresion) C

elevacija (elevation) E

Ako su pravilno i pravodobno primijenjena osnovna načela zbrinjavanja sportskih ozljeda, čak i velike
i teške ozljede koje zahtijevaju operacijsko liječenje zacjeljuju brže i s boljim funkcionalnim
rezultatom. Nakon ovih prvih postupaka liječenja, kojima je cilj smanjiti bolnost i oteklinu, pristupa se
funkcionalnoj rehabilitaciji, koja se bazira na kineziterapiji, a za cilj ima što brži i što sigurniji povratak
sportaša na sportska borilišta.
Općenito, rehabilitacija sportske ozljede obuhvaća ove etape:

prvih 48-72 sata primjenjujemo osnovna načela RICE

vježbe istezanja i statičke vježbe (bol je granica, zadržati položaj do 15 sek., ne trzati)

uz vježbe istezanja i statičke vježbe, postupno uvođenje dinamičkih vježbi (poštovati granicu boli)

uz postupno povećanje intenziteta i trajanja vježbi, početi s pravocrtnim trčanjem

uvoditi vježbe specifične za sport bez izravna kontakta sa suigračem, trčanje s promjenom smjera,
trening taktike

povratak natjecanju –početak na nižoj razini (trening utakmice)

Rehabilitacija sportaša specifična je zbog imperativa što bržeg povratka na teren. Bez obzira na to,
rehabilitaciju treba provesti kvalitetno i ne izostaviti ni jednu etapu, jer bi to povećalo rizik od
ponovnog ozljeđivanja.

Prevencija ozljeda

Iako su fizioterapeuti u sportu uglavnom angažirani da bi rehabilitirali ozljede, ne smijemo zaboraviti

ulogu fizioterapeuta u prevenciji ozljeda. Jedan od čestih postupaka pripreme sportaša za aktivnost je
bandažiranje. Bandažama najčešće preveniramo ozljede zglobova ili ih rabimo nakon rehabilitacije
radi sprječavanja obnavljanja ozljede. Klasične bandaže koje se rade tako da fiksiraju zglob i
onemogućavaju pun opseg pokreta u zglobu, polako se zamjenjuju funkcionalnim tapingom (Kinesio
taping). Aplikacijom posebne elastične trake na tretirano područje, na aktivaciju se potiču mišići i
ligamenti, i tako daju stabilnost zglobu, a da se pritom ne gubi opseg pokreta u zglobu.

U prevenciji ozljeda veliku ulogu imaju vježbe istezanja za postizanje dobre fleksibilnosti. Na tom
području najbolji se rezultati postižu PNF (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija) metodama
„hold-relax“ i „contract-relax“. U suradnji s kondicijskim trenerom, osim vježbi istezanja, fizioterapeut
provodi i educira sportaše pravilnom izvođenju programa inhibicije napetih mišića,programa
stabilizacije trupa i vježbama ravnoteže.

Zaključak
Zbog sve većih sportskih napora i naprezanja neizbježno će dolaziti do sve težih ozljeda. Iz tog razloga
će fizioterapeuti u sportu dobivati sve veću važnost, kako u programima rehabilitacije, tako i na
području prevencije ozljeda, koja se sve ozbiljnije shvaća i kojoj se posvećuje sve veća pažnja.

Literatura:

Heiner, S., Pećina, M.: Športska medicina, Naprijed, Zagreb 1995.

Bojanić, I., Smerdelj, M.: Principi zbrinjavanja športskih ozljeda, Športska medicina - odabrana
poglavlja, 1995.