PSIHOLOGIJA SPORTSKIH OZLJEDA

Faktori kao što su pretreniranost, kvar opreme i slabi uvjeti

igranja su vodeći uzroci ozljeda u sportu. Međutim, sve je više
dokaza koji upućuju na ulogu psiholoških faktora u učestalosti,
prevenciji i oporavku od sportskih ozljeda.
 Psihološki pokazatelji sportskih ozljeda

Andersen i Williams (1988.) predložili su model koji opisuje

interaktivni odnos između sportskih ozljeda i psiholoških
faktora kao ličnost, životni stres, snage suočavanja sa
stresom, odgovor na stres i potencijalne intervencije.
 Slika 1. Model stresa i sportskih ozljeda (Anderson i Williams, 1988.)

Ključni element modela je odgovor na stres. Potencijalno stresna sportska situacija

zahtijeva od sportaša kognitivnu procjenu popratnih zahtjeva, snaga i posljedica.
Odgovor na stres popraćen je specifičnim promjenama u fiziologiji i pažnji sportaša.
Promjene uključuju pojačanu napetost mišića, suženo vidno polje i odvraćanje pažnje.
Faktori koji utječu na odgovor na stres uključuju ličnost sportaša, povijest stresora,
snage suočavanja sa stresom i potencijalne intervencije.
Značajan utjecaj psiholoških faktora na ozljede ovisi o
ravnoteži između percipirane sposobnosti sportaša u
suočavanju sa potencijalno opasnom situacijom te zahtjeva i
posljedica vezanih uz situaciju. Ako je percipirana
neuravnoteženost posljedica situacije, sportaš odgovara
povećanom napetošću mišića i neodgovarajuće suženom
pažnjom. Sužena pažnja, odvraćanje pažnje i napetost
mišića dovode do porasta ranjivosti. Prema modelu, sportaši
sa visokim sposobnostima usmjerenja na zadatak
doživljavaju manje akutnih i hroničnih sportskih ozljeda
tokom sezone.
FAKTORI LIČNOSTI

Faktori ličnosti koji mogu utjecati na odgovor sportaša

na stresnu sportsku situaciju su čvrstoća, lokus
kontrole, doživljaj sklada, kompetitivna anksioznost i
unutarnja motivacija. Iz slike 1. vidljiv je izravan utjecaj
faktora ličnosti na odgovor na stres, kao i neizravan
kroz povijest stresora. Stresori nisu u izravnoj vezi sa
učestalošću sportskih ozljeda, ali su izravno i neizravno
povezani sa reakcijom sportaša na stres, koja je nadalje
izravan pokazatelj sportskih ozljeda.
 POVIJEST STRESORA

 Životni stres i svakodnevna uzrujavanja - Životni stres povezan je sa

oboljenjima. Taj odnos između stresnih događaja u životu i učestalog oboljenja
proširen je na sportsku domenu. Životni stres i svakodnevna uzrujavanja
uništavaju sposobnost sportaša u učinkovitom suočavanju sa stresom te
fiziološkim posljedicama i nedostatkom pažnje koji dovode do ozljeda.
 Prethodne ozljede - Prilagođavanje sportaša prethodnim ozljedama određuje
njegov utjecaj na odgovor na stres u potencijalno stresnim situacijama.
Sportaši koji su zabrinuti ponovnim ozljedama ili potpunim oporavkom od
prethodnih ozljeda, osjetljivi su na daljnje ozljede. To je posljedica odvraćanja
pažnje i neodgovarajućeg usmjeravanja tokom natjecanja. Negativna pojava
nastaje u slučaju psihološke nespremnosti za povratak u natjecanje nakon
ozljeda.
 SNAGE SUOČAVANJA SA STRESOM
 Ponašanje suočavanja - Svako ponašanje koje pomaže pojedincu u
suočavanju sa stresnom situacijom smatra se ponašanjem
suočavanja.
 Socijalna potpora - Socijalna potpora jedna je od najvažnijih snaga
suočavanja dostupnih sportašima radi smanjenja posljedica stresa.
 Upravljanje stresom - Mnogi sportaši koriste upravljanje stresom i
kognitivnu intervenciju kao strategije suočavanja i kontroliranja stresa.
 Lijekovi - Sportaši koriste lijekove iz različitih opravdanih i
neopravdanih razloga, uključujući poboljšanje izvedbe, rekreaciju,
liječenje ozljeda i kao sredstvo protiv boli.
 PSIHOLOŠKA PRILAGODBA
OZLJEDAMA
Radi boljeg razumijevanja psihološke prilagodbe ozlijeđenog sportaša,
predloženo je nekoliko modela psihološke prilagodbe. Dvije su vrste tih
modela: modeli stadija i kognitivne procjene.

Modeli stadija poimaju psihološku prilagodbu s obzirom na stadije ili korake,

koje sportaši moraju proći na putu do potpunog oporavka. Prema opisu Weissa
i Troxela (1986.) i Evansa i Hardya (1995.), ozlijeđeni sportaš prolazi kroz četiri
stadija koji počinju sa stresom zbog ozljeda:
 Stresor (ozljeda)
 Kognitivna procjena situacije,stresor i snage reagiranja
 Emocionalna reakcija
 Posljedice stresa
Modeli kognitivne procjene slični su modelima stadija, ali
odbijaju priznati pojam sekvencijalnog prijelaza kroz specifične
stadije. Temeljem situacijskih faktora i faktora ličnosti, sportaš
kognitivno procjenjuje svoju sposobnost suočavanja koja dovodi
do emocionalnih i bihevioralnih odgovora.
PSIHOLOŠKI FAKTORI KOJI UTIČU NA
REHABILITACIJU
Nakon teške ozljede (koja onesposobljava sportaša tri ili više tjedna),
sportaši doživljavaju značajan poremećaj raspoloženja. Poremećaji
raspoloženja javljaju se u roku 24 sata nakon ozljede i nestaju s
napredovanjem uspješne rehabilitacije. Istraživanja također upućuju
na psihološke profile sportaša koji uvjetuju ubrzan ili usporen
oporavak. Kao što postoji ustrajanje i odustajanje od vježbanja,
također postoji ustrajanje i odustajanje od programa rehabilitacije.
Rano otkrivanje sportaša koji će vjerovatno odustati može dovesti do
rane intervencije, dalje vodeći do ustrajanja u zadanom programu
rehabilitacije. Psihološke varijable uključuju orijentaciju prema cilju,
unutarnju motivaciju, samopoštovanje, toleranciju na bol i važnost
okolinskih i vremenskih uvjeta.
Psihološke intervencije koje su se pokazale učinkovitim
uključuju postavljanje ciljeva, upotrebu slikovitog
razmišljanja, savjetovanje i socijalnu potporu. Postavljanje
ciljeva omogućava ozlijeđenom sportašu napredovanje do
unaprijed određenih ciljeva koji potvrđuju napredak
rehabilitacije. Sportaš koji se oporavljao od ozljede koljena,
na primjer, može postaviti ciljeve za jačanje koji bi ubrzali
oporavak. Sportaš može koristiti slikovito razmišljanje u
vizualizaciji postizanja ciljeva ili provođenju spedifičnih
uputa trenera. Vizualizira se izvršenje planova, uputa i
ciljeva prije izvedbe. Savjetovanje sa sportskim trenerima i
osobljem također je korisno za održavanje rehabilitacijskog
rasporeda sportaša.
 SPORTSKI PSIHOLOG
Prije primjene bilo kakve psihološke intervencije sportski psiholog prvo mora da
provede vrijeme sa pacijentom u cilju uspostavljanja povjerenja i odnosa,
upoznavanja sa procjenom pacijentovog tumačenja šta se dogodilo i pokušaja
da se postigne posvećenost od strane pacijenta. Dakle, predlažu se slijedeći
koraci:
 Početna konsultacija
 Upravljanje afektima
 Olakšati komunikaciju
 Psihološke intervencije
 Socijalna i emocionalna podrška
 Povratak sportu
 INTERVENCIJE
 Kognitivno restrukturiranje - fokusira se na zamijeni razmišljanja
destruktivnih sadržaja.
 Racionalno emocionalna bihejvioralna terapija
 Sistematsko smanjivanje osjetljivosti - pomaže sportisti da postepeno
prilagodi svoje mišljenje, da prevaziđe strah.
 Ublažavanje panike - dati nadu sportisti i ublažiti anksioznost i paniku.
 Tehnike prilagođavanja
 Zaustavljanje misli
 Relaksacione vještine
 Mentalni trening
 Motivacija
 ZAKLJUČAK
Psihološke intervencije, kao što su kognitivno restrukturiranje,
ideomotorni trening i vještine relaksacije, mogu biti instrumenti za
smanjenje učestalosti povreda u sportu i brži oporavak. Povrijeđeni
sportisti se više oslanjaju na trenere, kondicione trenere i ljekare.
Sportisti su takođe pokazali veće zadovoljstvo u socijalnoj podršci
od prijatelja. Preporuka mnogih autora je da treneri i medicinsko
osoblje treba da prođu kroz specifičnu obuku u cilju prepoznavanja
psiholoških faktora koji mogu da utiču na učestalost povreda kao i
na oporavak od povrede. Samim tim će doći i do saradnje sa
sportskim psiholozima, a to će donijeti brži i efikasniji oporavak
sportista poslije povrede.