UVOD

Ergonomijska psihologija je naučna disciplina u kojoj se koriste spoznaje iz različitih

polja psihologije, inženjerstva i ergonomije u svrhu bolje prilagodbe radne opreme i radne
okoline čovjekovim psihofiziološkim karakteristikama s ciljem da se maksimizira radni
učinak te sigurnost na radnom mjestu.
Kao i svakoj grani psihologije, u središtu interesa ergonomijske psihologije je čovjek,
odnosno osobine čovjeka vezane uz fizički ili mentalni rad. Svrha ergonomijske psihologije je
prilagoditi radnu okolinu i radne alate tim čovjekovim osobinama. Rezultati ovakve
prilagodbe rada čovjeku trebali bi se očitovati u eliminaciji ili smanjenju nepoželjnih faktora u
procesu rada, koji nastaju isključivo zbog loše oblikovane radne okoline, kao što su
nepotrebni umor, slaba produktivnost, nesreće, ozljede i pogreške, poteškoće u korištenju
alata i upravljanju sistemom, apatija, nezadovoljstvo poslom i slab radni moral.
Neki od ključnih konstrukata ovog područja preklapaju se s onima iz područja
kognitivne psihologije i biološke psihologije, kao naprimjer: elementi funkcioniranja mozga,
primanje informacija, pamćenje, pozornost, učenje, percepcija, rješavanje problema,
kreativnost, percepcija vida, percpecija zvuka, psihološki aspekti buke. Nadalje, bitne
spoznaje za ovo područje dolaze iz anatomije, medicine i ergonomije u aspektima čovjekovih
fizioloških osobina kao što su: kontrola pokreta, refleski, motoričke sposobnosti, mišićni rad,
dimenzije  šake, kutovi rotacije zglobova, razlike u tjelesnim dimenzijama. Pojmovi i teme iz
primjenjene psihologije, preciznije psihologije rada kao što su: mjerenje radnog učinka, stres
na poslu, umor, dosada na poslu, radni sati, rad u smjenama, također su neizostavni konstrukti
u ergonomijskoj psihologiji.
Pri istraživanju navedenih karakteristika čovjeka bitnih za rad, ergonomijska
psihologija koristi psihološku metodologiju koja uključuje eksperimentalna istraživanja i
primarno kvantitativne metode odnosno testove i upitnike.
Socijalna važnost ergonomijske psihologije očituje se u rješavanju važnih problema vezanih
uz sigurnost, zdravlje, udobnost i efikasnost rada.
 1.ERGONOMIJSKA PSIHOLOGIJA

Socijalna važnost ergonomijske psihologije očituje se u riješavanju važnih problema

vezanih uz sigurnost, zdravlje, udobnost i efikasnost rada. Mnoge nesreće na poslu, u kući, u
prometu i katastrofe velikih razmjera poput zrakoplovnih nesreća, potapanja brodova i
nesreća u pogonima, često se pripisuju ljudskom faktoru, pogrešci radnika, osobe koja
upravlja sistemom. No, analizom ovakvih nesreća došlo se do uvida kako su one zapravo
posljedica loše oblikovanog sistema, odnosno nedovoljne prilagodbe sistema čovjeku.
Vjerojatnost nesreće smanjuje se ako se pri oblikovanju radne i svakodnevne okoline
uzmu u obzir načela oblikovanja ergonomijske psihologije.
Zanimljivo, interdisciplinarno područje koje se razvija paralelno s tehnološkim
napretkom civilizacije, spoznajama iz kognitivne psihologije, biološke psihologije,
eksperimentalne psihologije, psihologije rada, medicine, ergonomije, ekonomije, zahtjevima
tržišta rada i mnogim drugim okolnostima koje zahtijevaju stalnu prilagodbu rada čovjeku
kako bi rad na globalnoj razini bio što sigurniji, učinkovitiji te ugodniji za radnika.
U raznim svakodnevnim, a ponekad i ne tako uobičajenim situacijama, ljudi koriste
različite vrste naprava, uređaja i aparata. Od najjednostavnijih, poput prekidača za struju, do
kompleksnih sistema za upravljanje i kontrolu procesa, poput onih u avionima, elektranama,
tvornicama i slično. Ponekad nije ključno da čovjek odmah zna reagirati na ispravan način
kada dođe u dodir s pojedinom napravom.
Naprimjer, pri otvaranju staklenke marmelade, najgora stvar koja se može dogoditi,
ako osoba odmah ne shvati u kojem smjeru okrenuti poklopac za otvaranje, jest mogućnost da
nešto duže ostane gladna/gladan. No, ako u nuklearnoj elektrani treba pokrenuti uređaje za
alarm, a osoba koja upravlja sistemom nije sigurna koji gumb treba pritisnuti ili u kojem
smjeru okrenuti regulator, onda posljedice mogu biti fatalne i dugoročne.

1.1.Pojam ergonomisjke psihologije

Kako bi se izbjegle pogreške u korištenju aparata i uređaja, kakve ilustriraju navedeni

primjeri, potrebno je optimalno oblikovati stvari koje čovjek koristi. To je jedan od problema
kojima se bavi ergonomijska psihologija. Za razliku od psihologije rada, koja profesionalnom
orijentacijom, selekcijom i obrazovanjem na neki način prilagođava čovjeka za rad, odnosno
traži idealnu osobu za određeno područje rada, ergonomijska psihologija prilagođava rad
čovjeku oblikujući strojeve, metode i organizaciju rada te uvjete u kojima se rad odvija.
Uz spoznaje iz područja antropologije, medicine rada, fiziologije, socijalnih znanosti i
srodnih disciplina, ergonomijska psihologija svojim doprinosom oblikuje područje
ergonomije. Prema službenoj definiciji Međunarodne ergonomske asocijacije, ergonomija
(ergonomijska psihologija) je znanstvena disciplina koja se bavi istraživanjem interakcija
između čovjeka i elemenata sistema, a njezin je cilj primjena teorija, principa i metoda za
oblikovanje kako bi se optimizirala, s jedne strane izvedba čovjeka, a s druge strane rad
sistema.
U središtu je interesa ergonomijske psihologije pri oblikovanju radne okoline čovjek.
Drugim riječima, svrha ergonomijske psihologije jest prilagoditi rad psihološkim i
psihofiziološkim osobinama čovjeka. Ergonomijska psihologija trebala bi pomoći u
dizajniranju sistema, s obzirom na ograničenja čovjeka u primanju i obradi informacija,
odlučivanju, pamćenju te djelovanju, odnosno poduzimanju akcija.
Rezultati ovakve prilagodbe rada čovjeku trebali bi se očitovati u eliminaciji ili
smanjenju nepoželjnih faktora u procesu rada, koji nastaju isključivo zbog loše oblikovane
radne okoline, kao što su nepotrebni umor, slaba produktivnost, nesreće, ozljede i pogreške,
poteškoće u korištenju alata i upravljanju sustavom, apatija, nezadovoljstvo poslom i slab
radni moral.
Jedan od primjera loše oblikovane radne okoline, koji se često navodi u literaturi iz
ergonomijske psihologije, jest nesreća koja se dogodila pri upravljanju hidrauličnom presom u
jednom pogonu. Kod hidraulične prese, za podizanje čekića potrebno je povući ručicu prema
dole. Radnik koji je radio na presi morao je reagirati brzo i povukao je ručicu prema gore
kako bi podigao čekić na presi. No u ovom je slučaju ta akcija dovela do spuštanja čekića pri
čemu je presa smrskana. Nesreća je okarakterizirana kao posljedica ljudske pogreške, no
jasno je kako bi se oblikovanjem prese na način da se upravljačka ručica pomiče u istom
smjeru kao čekić koji je pokreće, pogreška radnika izbjegla.
Drugi primjer nesreće zbog loše oblikovanog sistema jest katastrofa u nuklearnoj
elektrani u Černobilu. U jednom od posljednjih izvještaja o nesreći u elektrani navodi se kako
je uzrok nesreće kombinacija nesigurnog oblikovanja nuklearnog reaktora i nestručnog
upravljanja pogonom. Radnici zaduženi za provođenje eksperimenta, koji je završio
nuklearnom katastrofom, nisu bili upoznati s pogreškama u oblikovanju sistema i u trenutku
nesreće  djelovali su po vlastitom, u ovoj situaciji, krivom nahođenju. Da je sistem bio
ispravno oblikovan, u skladu sa znanjima i ograničenjima radnika, moguće je da do nesreće
ne bi došlo.
Kako bi se postiglo  poboljšanje sistema i radne okoline, potrebno je istražiti i
identificirati faktore koji djeluju ometajuće na interakciju između čovjeka i stroja. Nakon
otkrivanja, interpretacije i, naposljetku, integracije otkrivenih informacija o funkcioniranju
čovjeka i tehnologije te njihove ugradnje u sistem, očekuje se poboljšana razina interakcije
između čovjeka i stroja, a samim time i povećana produktivnost, zadovoljstvo radom te
smanjena vjerojatnost pogreške pri korištenju sistema.

1.2. Primjena ergonomijske psihologije

Poboljšanje sistema korištenjem ergonomijskih informacija može se postići na

nekoliko načina:
 oblikovanjem sistema koji su u skladu sa zadatkom koji korisnik treba izvesti,
 promjenom radne okoline, tako da postane sigurnija i prikladna poslu koji se obavlja,
 oblikovanjem zadatka u skladu s karakteristikama čovjeka te prilagodbom organizacije
rada kako bi odgovarala psihološkim i socijalnim potrebama čovjeka.
Na primjer, ako je zadatak povezan s procesiranjem informacija, treba ga oblikovati tako
da se smanji opterećenje kratkoročnog pamćenja, u fizičkom radu olakšati rukovanje
predmetima i na taj način smanjiti opterećenje lokomotornog sistema, u radnoj okolini
smanjiti buku, vibracije i slično.
Konkretno, posao kontrolora letenja zahtijeva koncentraciju i efikasnu obradu informacija.
Na svakom radaru rade po dva kontrolora letenja koja se izmjenjuju svaka tri sata. Kako ovaj
posao zahtijeva brze i tačne reakcije pri kontroli zračnog prometa, logično je da operater ne
smije biti opterećen dodatnim zadacima ili nejasnim simbolima na radaru, za koje mu je
potrebno dodatno vrijeme kako bi ih prepoznao. Isto tako, ako je zadatak radnika u nekom
pogonu stavljati kutije na pokretnu traku i pri tome se svaki put treba sagnuti, podići kutiju i
staviti je na traku, ono što se može učiniti kako bi se olakšao posao, jest podići kutije na nivo
ruku. Na taj se način izbjegava nepotrebno saginjanje koje opterećuje kralješnicu, ali se i sam
proces rada ubrzava. Još su jedan primjer  istraživanja o buci, koja su pokazala da ljudi 
izloženi buci manje efikasno i ustrajno obavljaju posao. Istraživanje je provedeno tako da je
svaki zaposlenik  u toku radnog vremena, ne znajući, dobio uz redovne radne zadatke i jedan
neriješiv zadatak. Nakon nekog vremena svi su zaposlenici odustali od riješavanja tog zadatka
i nastavili su s radom. Analizirajući rezultate, utvrđeno je da su zaposlenici koji su radili u
uvjetima buke učinili u prosjeku 40% manje pokušaja da riješe taj zadatak, od onih koji su
radili u tišim uvjetima. Dakle, ljudi su znatno efikasniji u radu u situaciji u kojoj nisu ometani
bukom.
No, pri uvođenju ergonomijskih preinaka bitno je u obzir uzeti cijeli radni sistem, a ne
samo neku od komponenata tog sistema. Ako se sistem poboljša na način da se, na primjer,
smanji emisija štetnih plinova iz neke tvornice, a pri tome je u opasnost dovedena sigurnost
radnika i njihova psihološka dobrobit, taj se sistem ne može smatrati dobro oblikovanim.
Ergonomijski psiholozi utječu na oblikovanje sistema na dva načina. Istraživanjima
otkrivaju koje karakteristike treba uzeti u obzir pri oblikovanju sistema, a radom u
konzultantskim tvrtkama djeluju kao dio stručnog tima za oblikovanje rada i radne okoline.

1.3.Važnost ergonomijske psihologije

Socijalna važnost ergonomijske psihologije i ergonomije općenito, očituje se u

rješavanju važnih problema vezanih uz sigurnost, zdravlje, udobnost i efikasnost rada.
No, analizom ovakvih nesreća (na primjer, već opisana nesreća s hidrauličnom
presom) došlo se do uvida kako su one zapravo posljedica loše oblikovanog sistema, odnosno
nedovoljne prilagodbe sistema čovjeku. Vjerojatnost nesreće smanjuje se ako se pri
oblikovanju radne i svakodnevne okoline uzmu u obzir načela oblikovanja ergonomijske
psihologije.
Osim nesreća koje trenutačno i direktno utječu na zdravlje čovjeka, mnoge
svakodnevne situacije utječu na zdravlje indirektno i dugoročno. U zapadnim zemljama
bolesti lokomotornog sistema (bol u donjem dijelu leđa) i psihološke bolesti kao posljedica
stresa, uzrokuju najveći broj izostanaka s posla, a u krajnjem  slučaju i potpunu radnu
nesposobnost. Ova se pojava dobrim dijelom može pripisati nezadovoljavajućem dizajnu
opreme, lošoj organizaciji rada i tehničkih sistema te općenito lošim uvjetima rada. Pravilnim
oblikovanjem radne okoline moguće je u određenoj mjeri izbjeći ili bar znatno smanjiti
ovakve probleme.
Na primjer, pomoćni radnici u zdravstvu  među deset su zanimanja s najvećim rizikom
od istegnuća zglobova i mišića, zbog kontinuirane izloženosti fizičkim opterećenjima, ali i
drugim rizicima, poput mogućnosti uboda i porezotina. Često mehanička opterećenja,  poput
pranja bolničkih površina (često saginjanje, nepravilni položaji tijela), prikupljanja i odvoza
bolničkog otpada (podizanje i nošenje tereta) i sličnih aktivnosti koje svakodnevno obavljaju
pomoćni zdravstveni radnici, premašuju mogućnosti lokomotornog sistema.
Neka od ergonomskih riješenja koja mogu pomoći u ovom su slučaju  korištenje
aparata za čišćenje podova koje korisnik gura umjesto kante s vodom, krpe i metle koje je
potrebno nositi s jednog mjesta na drugo, često se saginjati i obavljati kontinuirane pokrete
rukama. Za odlaganje opasnih otpadnih materijala, moguće je koristiti kante s poklopcima na
kojima su manji otvori pa je na taj način manja mogućnost kontakta s bolničkim otpadom, kao
što su iskorištene igle i slično. U slučajevima kada je potrebno rukovati teretom i prevesti ga s
jednog mjesta na drugo, moguće je koristiti sredstva za prenošenje tereta poput viličara ili
kolica umjesto nošenja u rukama.
Uz socijalne i zdravstvene probleme, koji su posljedica nezadovoljavajuće oblikovane
radne okoline, očito je na koji način nezadovoljavajuće oblikovanje rada i radne okoline
postaje  velik financijski problem. Radnik koji često izostaje s posla, uništena oprema ili cijeli
pogon, smanjena radna produktivnost i slične posljedice loših uvjeta rada, uzrokuju velike
financijske gubitke. Mnoge zapadne zemlje, svjesne ovih problema i dugoročne dobiti koju
mogu ostvariti zapošljavanjem ergonomijskog psihologa ili ostalih stručnjaka iz područja
ergonomije, donijele su pravilnike koji obavezuju tvrtke određenih profila na zapošljavanje
ergonomijskog stručnjaka.

1.4.Budućnost ergonomijske psihologije

Iako se ergonomijska psihologija, kao dio multidisciplinarnog područja ergonomije,

orijentira prvenstveno na područje rada u smislu obavljanja posla koji čovjeku znači
materijalnu dobit i egzistenciju, očito je kako njena primjena seže mnogo dalje. U svijetu
munjevitog razvoja sofisticirane tehnologije, jasno je kako se načela ergonomijske psihologije
koriste i pri oblikovanju stvari koje se koriste u svakodnevnom životu, a čija svrha nije rad ili
njegovo olakšavanje, nego zabava, opuštanje i provođenje slobodnog vremena.
Upravo zbog očigledne praktične primjene ergonomijske psihologije i rastuće potrebe
za stručnjacima ovog profila, očekuje se daljnji razvoj ovog područja, kroz provođenje
istraživanja i integraciju dobivenih informacija te njihovo korištenje u oblikovanju svijeta koji
će u najvećoj mjeri udovoljavati potrebama čovjeka.