UVOD

Doživljavanje nasilja transformira ljude u žrtve i zauvijek mijenja

njihove živote. Samoodbrana je protumjera koja uključuje
odbranu zdravlja i dobrobiti sebe od štete. Korištenje prava na
samoobranu kao pravno opravdanje za upotrebu sile u vrijeme
opasnosti dostupno je u mnogim pravosuđima.
Samoodbrana označava pravo na nekažnjen postupak pri
korištenju mogućnosti odbrane samoga sebe od djelovanja
napadača. Definira se i kao izbjegavanje i spriječavanje napada
na mentalni ili fizički integritet osobe.
Vještina samoodbrane stara kao i čovječanstvo. Ljudi su
oduvijek nastojali pronaći i razviti vještine pomoću kojih će se
moći odbraniti od napadača. Najveći čovjekov strah je
zasigurno strah od smrti. Upravo taj strah, želja i nastojanje da
se on prevlada, rezultiralo je time da čovjek dobije snažan
motiv za usavršavanje borilačkog umijeća te jačanje tijela, ali i
duha s ciljem samoodržanja i odbrane života. Stoljećima čovjek
stiče borilačko iskustvo i akumulira ga te ga kasnije primjenjuje
u raznim sukobima i borbama na život i smrt. Sve donedavno
čovjek je bio siguran da će ga drugi ljudi poštivati ako bude jači
i vještiji od njih. 
 FIZIČKA SAMOODBRANA

Fizička samoodbrana je upotreba fizičke sile za suzbijanje neposredne

prijetnje nasiljem. Takva sila može biti naoružana ili nenaoružana.
 Nenaoružana-Da bi se pružila praktičnija samoodbrana, mnoge
moderne škole borilačkih vještina sada koriste kombinaciju stilova i
tehnika borilačkih vještina i često prilagođavaju obuku samoobrane
kako bi odgovarala pojedinačnim sudionicima.
 Naoružana- Širok izbor oružja može se koristiti za samoobranu.
Najprikladnije,ono ovisi o prijetnji koju predstavlja, žrtvi ili žrtvama i
iskustvu branitelja. Pravna ograničenja također uvelike utiču na opcije
samoodbrane.
 DRUGI OBLICI SAMOODBRANE

 Izbjegavanje- Svjesnost i izbjegavanje potencijalno

opasnih situacija jedna je od korisnih tehnika
samoodbrane.
 Verbalna samoodbrana,- poznata i kao verbalni judo ili
verbalni aikido, definirana je kao korištenje riječi da bi se
spriječio, de-eskalirao ili okončao pokušaj napada. Ovakva
vrsta 'upravljanja sukobima' je upotreba glasa, tona i
govora tijela za smirivanje potencijalno nasilne situacije
prije nego što nasilje zapravo nastane.
 SAVREMENE TEHNIKE
SAMOODBRANE

Savremene tehnike samoobrane svakako se temelje na različitim borilačkim

umijećima. Većina, tih borilačkih vještina je svima već odavno poznata.
Svakako da istočnjačke vještine poput juda, karatea, aikida, jiu jitsua, kung fua
ili tae kwon doa, čine temelje tehnika za većinu zahvata samoodbrane. Ipak ne
treba zaboraviti da postoje i mnoge druge borilačke vještine koje su nastale
upravo iz želje za samoodbranom. Svakako da tu spadaju i vještine poput
hrvanja, boksa ili francuskog boksa. Ne treba zanemariti niti druge vještine,
poput vještina iz Brazila kao što su capoeira ili brasilian jiu-jitsu (BJJ), ili ruske
vještine samoodbrane a koje su kompletirane u sportu sambo (samoodbrana
bez oružja). 
Neke vještine samoodbrane uključuju i različite tehnike
rukovanja s određenim priručnim sredstvima, kao što su
lepeza, olovka, igla, pojačivač udarca (kongo ili bokser),
bič (remen), srp (srpoliko oruđe), te priručna sredstva
poput; kišobrana, metle, raznih sprejeva, ključeva,
odjevnih predmeta, obuće, torbi, novina i dr. Svakako tu
treba spomenuti i upotrebu danas popularnih sredstava
u svrhu samoodbrane a to su razni sprejevi za
nadraživanje (suzavac, kihavac i sl.), kao i razni elektro
šokeri (nekada zvani goniči stoke, zbog njihove osnovne
svrhe). 
 EDUKACIJA O SAMOODBRANI

Tehnike samoodbrane i preporučeno ponašanje pod prijetnjom nasilja sistemski

se podučavaju u tečajevima samoodbrane. Komercijalno samoodbransko
obrazovanje dio je industrije borilačkih vještina u širem smislu, a mnogi
instruktori borilačkih vještina također daju satove samoodbrane. Dok se svi
treninzi borilačkih vještina mogu tvrditi da imaju neke aplikacije za
samoodbranu, tečajevi za samoodbranu eksplicitno se prodaju kao orijentirani
prema učinkovitosti i optimizirani prema situacijama u stvarnom svijetu.

Tečaj samoodbrane obično će se sastojati od tri dijela, i to.

 znanja o tome kako se boriti (što će sve gore navedeno obuhvatiti do
određenog stupnja),
 tehnike izbjegavanja i de-eskalacije, te
 poznavanje zakona koji se odnosi na samoodbranu
 RAZLIKE IZMEĐU
SAMOODBRANE,BORILAČKIH VJEŠTINA I
BORILAČKIH SPORTOVA
Bitne razlike između ovih termina prije svega leže u motivima i ciljevima.
Primarna svrha borilačkih vještina bila je ovladavanje tehnikom borenja u cilju
njenog korišćenja u borbi, odnosno ratu i samoodbrani.

Neke karakteristike sporta koje omogućuju lakše sagledavanje razlika između

termina koje analiziramo su slijedeće:
 Pravila i mjere koje osiguravaju bezbjednost takmičara (podloga na kojoj se vrši
borba, rukavice, štitnici za različite delove tela, nedozvoljeni udarci, vremensko
ograničavanje borbe, prisutnost sudije, doktora...).
 Pravila koja omogućuju fer takmičenje (pol, uzrast, težina...)
 Pravila koja obezbeđuju što interesantniju borbu za gledaoce (na primer, sudija
ne dozvoljava pasivan klinč u boksu i insistira se na borbi, odnosno razmjenu
udaraca)...
 Samoodbrana i borilačke vještine imaju zajednički cilj
poboljšavanja individue u cjelini ali segment koji borilačke
vještine u određenoj mjeri odvaja od samoodbrane je priroda
njenih tehnika borenja. Jedan od faktora koji negativno utiče na
primjenu borilačkih vještina u realnim situacijama je tradicija,
odnosno tvrdoglavo treniranje tehnika koje su tradicinalni dio i
naslijeđe određene borilačke vještine bez kritičkog pristupa,
često propraćeno neiskustvom u realnim situacijama i
odsustvom sparinga, čime izostaje i realno sagledavanje
efikasnosti tih tehnika. Samoodbrana uvijek mora biti otvorena i
spremna za korigovanje svojih tehnika u skladu sa realnim
situacijama a većina borilačkih vještina to nije.
Iz svega navedenog se jasno vide razlike između
motiva, ciljeva i drugih karakteristika borilačkih
veština, borilačkih sportova i samoodbrane.
Neosporno je da će treniranje bilo koje borilačke
veštine ili borilačkog sporta i usvajanje tehnika
istih na određenom nivou sigurno povećati
sposobnost samoodbrane individue koja se njima
bavi, ali u najvećem broju slučaja neće u
potpunosti ispuniti funkciju samoodbrane.
 ZNAČAJ PRAVILNOG PRISTUPA
SAMOODBRANI U SAVREMENOM DRUŠTVU

Rizik da nas neko napadne je prisutan gotovo svaki dan i u gotovo svakoj
situaciji. Moralni deficit i mutacija društva u jednu nestabilnu masu koja polako
gubi sposobnost razlikovanja dobrog od lošeg, moralnog od nemoralnog,
ispravnog od neispravnog, dovodi do povećanja nasilja i agresivnosti u svim
segmentima življenja i u svim uzrasnim dobima. Naučno-tehnološki razvitak
donio je čovječanstvu mnoge promjene, kako pozitivne - tako i negativne,
između ostalog, zahvaljujući ovom razvoju danas je ljudima omogućen pristup i
razmjena ogromne količine informacija. Nažalost, među sadržajima koji su
dostupni nalazi se veliki broj istih koji u sebi sadrže elemente nasilja, nemorala
i drugih negativnih elemenata koji utiču na podsticanje takvog ponašanja.
Savremeno društvo u kojem živimo, prezasićeno
negativnim uticajima iz različitih izvora, iziskuje da se
posebna pažnja posveti usmjerenom razvoju svih
dimenzija ličnosti. Kako bi za krajnji rezultat individua bila
sposobna da pravilno filtrira informacije koje prima, da
bude intelektualno, moralno i karakterno osposobljena za
suprostavljanje negativnim uticajima i da u prvom redu
izbjegava konfliktne situacije i pozitivno utiče na osobe oko
sebe, a takođe da bude sposobna da fizički odreaguje
ukoliko je to potrebno.
PRAVNI ASPEKTI SAMOODBRANE

Zakoni o samoodbrani modernog zakonodavstva temelje se na načelu rimskog

prava dominiuma, gdje je svaki napad na članove obitelji ili na imovinu u
vlasništvu bio osobni napad na pater familias. Deklaracija o ljudskim pravima
glasi: „Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegovu privatnost,
obitelj, dom ili prepisku, niti za napade na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo
na zaštitu zakona protiv takvog miješanja ili napada“.

Upotreba sile koja nadilazi ono što je nužno da bi se raspršila neposredna

prijetnja nasiljem poznata je kao pretjerana samoobrana (i samoobrana s
prekomjernom silom). Sistemi građanskog prava imaju teoriju "zloupotrebe prava"
kako bi objasnili uskraćivanje opravdanja u takvim slučajevima.
 ZAKLJUČAK

Vještina samoodbrane ne smije se zloupotrebljavati. Svaka osoba koja

vlada bilo kojom borilačkom vještinom, mora znati da mu ta vještina
služi i koristi isključivo za samoodbranu. Suština sticanja osnovnih
znanja samoodbrane, zasniva se na humanoj ideji osobne odbrane
čovjeka i njegovoj zaštiti od grubog i nemilosrdnog napadača spremnog
ugroziti život, te privatnu i društvenu imovinu. Razne životne prilike i
svakodnevna stvarnost, daju veliki broj mogućih okolnosti u kojima
treba pravovremeno i na odgovarajući način brzo i svrsishodno
reagirati.
HVALA NA PAŽNJI!