1.

UVOD

U ovom seminarskom radu obradit ćemo temu carine. Ova tema je veoma zastupljena
u društvu. Svi smo se barem jednom susreli sa carinama, odnosno, barem smo jednom platili
neku vrstu carine prilikom izlaska ili ulaska u državu sa određenom robom. Plaćanje carine se
ne odnosi samo na plaćanje prilikom napuštanja ili ulaska u određenu državu, sa carinama se
također susrećemo i prilikom online kupovine iz neke druge zemlje. Trenutno na tržištu su
najzastupljenije uvozne carine, odnosno porez koji se plaća u novčanoj vrijednosti prilikom
uvoza neke robe u državu, jer zapravo predstavljaju vrstu državnog kapitala. One povećavaju
državni kapital. Današnje carine imaju potpuno drugačiju ulogu u odnosu na carine koje su se
naplaćivale u ranijem periodu. To jeste u ranim začecima ekonomije, carina se naplaćivala na
drugačiji način u odnosu na to kako se danas naplaćuje. Roba tada nije ima istu vrijednost kao
što ima danas. Sada se vrijednost robe izražava kroz novac, odnosno roba ima novčanu
vrijednost.
Carina je snažan izvor budžetskih prihoda države. Carina i carinski sistem moraju da
se stalno mijenjaju, dopunjuju i usavršavaju, sve u cilju da carina bude ekonomski faktor
zaštite i razvoja domaće privrede. Na tom planu, država ne može imati samo autonomna
riješenja, nacionalna riješenja, već su u carinski sistem moraju inkorporirati i savremena
međunarodna riješenja prije svega, predviđena kod niza razvijenih država, kao i riješenja koja
postoje u međunarodnim organizacijama, prije svega u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji
(STO). To je uslov, bez kojeg se ne može razvijati domaća privreda, niti uključivati ista u
međunarodne privredne tokove.

1.1.Pojam carine
Carine predstavljaju vrstu poreza kojima se opterećuje roba što prelazi državnu
granicu, odnosno carinsku liniju.
Carine su porez na robu koja se uvozi, izvozi ili tranzituje preko određenog carinskog
područja. Imaju uticaj na potrošače, proizvođače i na cjelokupnu nacionalnu ekonomiju. Pri
tome su veoma značajne za državni kapital. Također, carine igraju veliku ulogu u zaštiti
domaće proizvodnje jer se cijena strane robe povećava za vrijednost plaćene carine. Na taj
način se štiti i podstiče domaća proizvodnja. Osim ove funkcije carine, ostvaruju i fiskalne
efekte koji predstavljaju značajan oblik prihoda državnog budžeta, a također su i sredstvo
socijalne politike u smislu varijacija u carinskom opterećenju robe od značaja za životni
standard građana. Ciljevi uspostavljanja carina su mnogobrojni, ali najvažniji od njih su:
ekonomski, fiskalni i socijalno politički.
1.2. Podjela carina
 Podjela carina prema svrsi koju carine postižu
Podjela carina prema svrsi koju carine postižu, carine mogu biti:
1. Zaštitne carine
 2. Fiskalna carina
3. Socijalne carine
Zaštitne carine uvode se zbog zaštite domaće proizvodnje od inostrane konkurencije i
omogući razvoj domaće proizvodnje. Ove carine imaju jos jednu značajnu ulogu koja se
odnosi na smanjenje uvoza i time se dodatno štiti domaća proizvodnja. Fiskalna carina po
pravilu prihod države i ima fiskalni karakter.
Socijalne carine uvode se za pojedine proizvode, kao što su mast, ulje, pšenica i tako dalje
da bi cijene bile prihvatljive za sve ljude (ponajviše za socijalno ugrožene osobe).

 Podjela carina s obzirom na kretanje robe

Podjela carina s obzirom na kretanje robe, carine mogu biti:
1. Uvozne carine
2. Izvozne carine
3. Tranzitne carine
Uvozne carine su porez koji se plaća na robu koja se uvozi u određeno carinsko
područje. U savremenim uslovima carinski sistem se uglavnom iscrpljuje na uvoznim
carinama. Cijena strane ili uvezene robe na domaćem tržištu se povećava za iznos carine koja
se plaća za tu robu. Time se štiti domaća proizvodnja od inostrane konkurencije.
Konkurentska prednost uvozne robe se smanjuje u odnosu na domaću. Pojedine države u
svom carinskom sistemu imaju samo uvozne carine.
Izvozne carine su porez koji se plaća na robu prilikom izvoza s određenog carinskog
područja. S njima umanjujemo konkurenciju domaćih proizvođača na međunarodnom tržištu.
Svaka država je zainteresovana za uvećanje izvoza i nema nikakvog smisla, izvoznim
carinama, smanjivati konkurentsku sposobnost domaćih proizvođača na međunarodnom
tržistu. Zbog ovoga ove carine predstavljaju rijetskost i ne primjenjuju se u mnogim
državama.
Tranzitne ili prelazne carine predstavljaju porez koji se plaća na robu koja prilikom
uvoza iz jedne u drugu državu tranzitira preko treće u kojoj se te carine plaćaju (npr. na robu
koja putuje iz BiH u Njemačku dolazi do naplate tranzitne carine u Austriji). Tranzitiranje
robe preko teritorije države predstavlja značajan vid ostvarivanja deviznih sredstava
( prihoda).

 Prema stopi carinske tarife

Prema stopi što se primjenjuje u carinskoj tarifi i ekonomsko-političkim efektima koji se
nastoje postići, carine mogu biti:
1. Opće (jedinstvene)
2. Diferencirane
3. Preferencijalne

2
 Opće ili jedinstvene carine znače da se na istovrsnu robu primjenjuju iste carinske
stope nezavisno od porijekla robe, odnosno nezavisno od države izvoznice te robe. Ovakve
carine su neposredno u funkciji principa nediskriminacije u međunarodnoj robnoj razmjeni.
Diferencirane carine pretpostavljaju različito opterećenje robe na njeno porijeklo ili
pak na odgovor na neke akcije zemalja izvoznica, i u principu ove carine su uvećane u odnosu
na opće carinske stope. Postoji više oblika ovih carina: kompenzatorne ( kao dopunske carine
ako je cijena robe što se uvozi niža od uobičajene, a to je posljedica premiranja izvoza ),
retorzivne carine ( mjera kojom se uzvraća aktivnost druge zemlje što praktikuje
diskriminaciju robe pri uvozu i uvećanim carinama kojima se otežava uvoz robe iz te zemlje ),
antidampinške carine ( dodatne carine na uvoz robe čije su cijene izrazito niske zbog
dampinga ).
Preferencijalne carine znače povlašten status pri uvozu robe koja potiče iz zemlje sa
kojom država ima intenzivne ekonomske odnose, i u pravilu ove carine se temelje na
reciprocitetu, odnosno uzajamnom preferencijalnom postupanju. U principu, ove carinske
stope moraju osjetno biti niže u odnosu na opće carine.
1.3.Faze carinjenja robe

Faze carinjenja robe:

 carinska služba vrši prijem dokumenata od uvoznika za obavljanje
postupka carinjenja
 vrši pregled dokumenata i upoređuje stanja robe po dokumentima sa stvarnim stanjem
 utvrđuje da li je pravilno upisan tarifni podbroj i naimenovanje robe koja
se uvozi
 obezbjeđuje se sanitarna,veterinarska,fitopatološka i ostala potrebna uvjerenja o
ispravnosti robe
 utvrđuje se osnovica za obračun carine; ista se obračunava i uplaćuje
 uplaćuju se i ostale dadžbine ( PDV,taksa itd.)
 Po izvršenoj uplati roba se pušta u slobodni promet.

1.4.Podvrgavanje robe carinskoj proceduri

Pod pojmom ''carinska procedura'' podrazumijeva se:

 Popunjavanje, prihvatanje i provjera carinske prijave

 Svrstavanje robe po Carinskoj tarifi

 Utvrđivanje carinske vrijednosti robe

 Utvrđivanje i naplata uvoznih dadžbina koje terete robu

Prva faza kojoj se roba podvrgava jeste faza same popune, prihvatanje te provjere carinske
prijave. U popunjavanju carinske prijave, osoba koja treba da plati carinu unosi svoje lične
podatke i podatke o robi koju prevozi, zatim carinik prihvata tu carinsku prijavu koja mora da
bude u potpunosti popunjena, i na kraju prve faze dolazi do provjere te carinske prijave. Tada
carinik provjerava lične podatke napisane u prijavi sa ličnim dokumentima. Ključni faktor u
provjeri carinske prijave jeste pregled prijavljene robe. Tim pregledom se utvrđuje: vrsta,

3
kvalitet, količina, vrijednost i porijeklo robe. Osoblje koje je zaduženo za provjeru podataka
iz carinske prijave mora biti stručno.
U drugoj fazi vrši se svrstavanje robe po Carinskoj tarifi. Ukratko, ovo znači da se
određena roba svrstava po određenim tarifnim brojevima.
Treća faza kojoj se roba podvrgava jeste utvrđivanje carinske vrijednosti robe. Uz
upotrebu određenih carinskih metoda, utvrđuje se vrijednost robe na osnovu njene količine i
kvalitete.
U zadnjoj fazi carinske procedure se utvrđuju i naplaćuju dadžbine koje terete robu.
Dadžbine su ukupna vrijednost robe, i samim tim mi utvrđujemo i naplaćujemo tu vrijednost
date robe.
1.5.Carinski dug

1.5.1. Načini pregleda robe

Na carinama, roba se pregleda uglavnom na dva načina i to: detaljno i djelimično.
Detaljni pregled robe se vrši u svim slučajevima kada se sumnja u stanje robe u pogledu vrste,
količine, vrijednosti i porijekla robe ili kada se radi o uvozniku ili vozaču koji je sklon
povredi carinskog propisa. Djelimični pregled robe se vrši u ostalim slučajevima na način da
se izvrši obabir i pregled jednog broja robe iste vrste. Na osnovu rezultata dobivenih
djelimičnim pregledom robe, izvodi se zaključak da li vrsta, količina, vrijednost i porijeklo
robe unijeti u carinsku prijavu odgovaraju stvarnom stanju robe. Treba napomenuti da carinik
može odlučiti da uopće ne izvrši pregled robe, te da podatke unijete u carinsku prijavu
prihvati kao svoj nalaz. U većini slučajeva ovo se odnosi na masivne pošiljke (ugalj, rude)
gdje se pregled robe vrši s vremena na vrijeme, prema ukazanoj potrebi.
1.5.2. Stvaranje carinskog duga
Carinski dug nastaje na mjestu gdje se sprovodi odgovarajuća carinska procedura.
Prvo se uvrđuje vrijednost robe na koju se pojavljuje dug. Kada se za robu koja je predmet
carinske procedure pojavljuje carinski dug, iznos tog duga se uvrđuje na carinsku vrijednost
koja odgovara takvoj robi u momentu kada se pojavljuje carinski dug. Od ovo se pravila može
odstupiti, ukoliko je to drugačije predviđeno zakonom. Potom se dug zavodi u knjige
evidencije. Rok za zavođenje carinskog duga se najviše može produžiti za 14 dana od dana
utvrđivanja duga. Dužnik se mora obavezno obavijestiti o visini carinskog duga.
1.5.3. Plaćanje carinskog duga
Plaćanje carinskog duga se vrši virmanskim nalogom za plaćanje prije preuzimanja
ispod carinskog nadzora ili polaganjem garancije. Uglavnom se polaže garancija, kako bi se
izbjeglo zadržavanje robe, te smanjili troškovi njenog zadržavanja. Carinik kojem se polaže
garancija je garantni carinik. Garancija se polaže gotovinskim depozitom koji je u većini
slučajeva izražen u konvertibilnim markama ili u odgovarajućem iznosu inozemne valute, i
jamcem ili žirantom. Žirant se obavezuje da zajednički i solidarno s dužnikom plati garantni
iznos carinskog duga. Žirant i dužnik između sebe mogu potpisati obveznicu u slučaju
eventualnih nesuglasica koje mogu nastati između njih. Rok za plaćanje duga je 10 dana od
dana obavještavanja dužnika.
1.5.4. Zatezne kamate
Ako dužnik ne isplati dug u roku, carinici preduzimaju sve mjere, pa čak i nasilno
plaćanje. Carinica zbog nepoštivanja roka za plaćanje duga ubraja zateznu kamatu, čija je

4
stopa veća od regularne kamatne stope u bankama. Za svaki dan zakašnjenja ubraja se
kamatna stopa u iznosu od 2%.

ZAKLJUČAK

Iz navedenog vidimo da su carine veoma opširan i kompleksan pojam, o kojem bi se

moglo dosta stvari reći. Bez obzira o kojoj vrsti robe se radi, data se roba podvrgava carinskoj
proceduri. Detaljno je obrađen pojam carina, zatim njihova cjelokupna podjela koja izvršena
na više načina. Vidjeli smo da se na osnovu glavne podjele one dijele na uvozne, izvozne i
tranzitne. Prema svrsi koju ostvaruju dijele se na zaštitne, fiskalne i socijalne. Na osnovu
carinske tarife na: opće, diferencirane i preferencijalne, a unutar ove podjele postoje još i
sporedne podjele carina.
Uvidjeli smo da se prilikom procesa carinjenja može stvoriti carinski dug, za čije
plaćanje se upotrebljavaju različite metode. Prilikom plaćanja carinskog duga neophodno je
poštivati data pravila koja su nametnuta od strane zakona. Kao krajnju konstataciju možemo
reći da se carine tiču ne samo potrošača, već i proizvođača te imaju veliki uticaj na cjelokupnu
nacionalnu ekonomiju i imaju veliki značaj kao izvor državnog kapitala, odnosno povećanja
državnog budžeta.

5
6
7
8
LITERATURA

 Begić, K., Ekonomska politika, Dom štampe, Zenica, 2000.

 Mahmutović, H., Hodžić, K., Uvod u ekonomiju, Ekonomski fakultet Univerziteta u

Zenici, Zenica, 2009.

 Sadeta Sabina Zulić, Knjigovodstvo – za 2. razred trgovačke škole, FBiH –

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Sarajevo, 2000.

 https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-carinskoj-politici-u-BiH.pdf

 www.srr-fbih.org