OBLICI REGULISANJA

IZVOZA I UVOZA
OBLICI REGULISANJA IZVOZA I
UVOZA
To su instrumenti međunarodne vanjske politike kojim se regulišu uvoz i
izvoz robe u jednoj zemlji.
Mjere regulisanja uvoza i izvoza mogu da se sprovode dejstvom kroz cijene
i dejstvom kroz količine.
Mjere spoljnotrgovinske politike s primarnim dejstvom kroz količine su :
1. CARINE
2. SUBVENCIJE
3. UVOZNE TAKSE I DEPOZITI
4. DEVIZNI KURS
CARINE

Carine su jedan od najvažnijih instrumenata spoljnotrgovinskih politika. One se

definišu kao takse koje se uvode na proizvode pri prolasku iz jedne države u
drugu radi zaštite domaće proizvodnje.

Carine i carinski sistem odredjene države je od odgromnog značaja za razvoj i

zaštitu domaće privrede. Bez modernih carina i carinskog sistema ne može se
ostvariti ni privredni prosperitet zemlje, a niti njeno uključivanje u
međunarodne tokove. Carina je snažan izvor budžetskih prihoda države. Carina
i carinski sistem moraju da se stalno menjaju, dopunjuju i usavršavaju, sve u
cilju da carina bude ekonomski faktor zaštite i razvoja domaće privrede.
Carine možemo podijeliti prema pet kriterija :
1. s obzirom na pravac kretanja
 uvozne
 izvozne
 tranzitne

2. s obzirom na cilj uvođenja

 financijske (fiskalne) - glavni cilj je prikupiti sredstva za podmirenje javnih
rashoda.
 ekonomske (zaštitne) - cilj je zaštiti domaće gospodarstvo, domaće proizvođače.
 represivne (returzivne) - one su protumjera na štetnu mjeru neke druge države.

3. s obzirom na način određivanja carinske obveze

 vrijednosne - obveza se utvrđuje u postotku od vrijednosti robe.
 specifične - obveza se utvrđuje po mjernim jedinicama.
4. s obzirom na način uvođenja carine
 ugovorne - u dogovoru s nekom zemljom (npr. bilateralni dogovor o uvođenju
smanjenja carinske stope na određeni proizvod iz druge zemlje).
 autonomne - država uvodi carine po svojoj vlastitoj odluci.
5. s obzirom na visinu opterećenja
 preferencijalne - kad se koristi niža stopa od opće.
 diferencijalne - kad se primjenjuje najviša stopa.
SUBVENCIJE
Subvencije predstavljaju državne rashode radi ostvarivanja određenih ciljeva ekonomske
politike (podsticaj razvoja neke grane proivodnje , stimulaciju izvoza i sl.). Pod
subvencijama se podrazumjeva zaštita dohotka koji ima za posljedicu povećanje izvoza i
smanjenje uvoza.