Paula Quinn Zavođenje U Magli

Obrada i prevod: Klub Brbljivica
Zavođenje u magli
Paula Quinn
Naslov u originalu:
A Highlander Never Surrenders
PREDGOVOR
Evo nas opet u istom sastavu. Zahvljujem se na potpori za prvu knjigu i nadam se da
ste uživale sa Callumom i Kate.
Ovaj put vam donosimo priču o Grahamu i Claire. Grahama ste upoznale, neodoljivi
plavokosi Bog, zazire od vezivanja za jednu ženu, a svaku obožava kao da je jedina.
Sve dok ne naleti na ratobornu Claire. Anđela osvetnika.
Kate sam volila zbog duha, snage, a Claire prosto obožavam. Odana amazonka
nježnog srca.
Ma pročitajte i vidite i same.
Ako je to moguće, ova knjiga nam je još i draža od Gospodara magle. Za to ste
zaslužne vi drage moje sa svim onim prekrasnim komentarima. Jako smo ponosne na
sebe, ali i na sve cure koje su se nesebično prihvatile ovoga ne baš lakoga posla.
Željela bih i da zahvalim na pruženoj podršci objavu prve knjige sledećim stranicama:
KNJIGE O KOJIMA SE PRIČA, ISTORIJSKI POVJESNI LJUBAVNI ROMANI, takođe se
zahvaljujemo ANNE BOSNAUNITED kao i svim drugim forumima koji su nas podržali.
Posebna zahvala je za našu Čarobnicu, koja se potrudila da nam pronađe sve ove
prekrasne knjige.
Eto mislim da sam spomenula sve, ako sam koga zaboravila neka prašta. Uživajte u
knjizi i očekujem komentare u KLUBU BRBLJIVICA.
Veliki pozdrav od Sexy, Prstića, Šefice i Zvončice!
1.
- Što te više znam, - Claire je rekla glasom koji je čuvala za najoštriji sarkazam, -
sve više sam uvjerena da ti usne nisu najsmrtonosnije oružje u tvom arsenalu nad
ženama.
Graham je slegnuo snažnim ramenima, lijeno pokrenuvši mišiće.
- Ima puno žena koje se ne bi složile sa tom procjenom.
Proklet bio do Hada, ali vjerovatno je upravu. Svaki prokleti put kad ga pogleda sjeti
se kako ju je poljubio, tako grubo i tako...izrazito uzbudljivo. Takav samoiniciran
poljubac ju je trebao razbjesniti, ali umjeto toga ona mu se primakla topeći se po njemu.
- Sa druge strane, tvoja usta, - sa neukroćenim osmijehom je rekao. - uistinu su
smrtonosna.
2.
1. POGLAVLJE
Škotska
Jesen 1659
Sve je pošlo po zlu. Čega sam se najviše bojao sustiglo me je.
Smrad jeftinog vina i piva ispunjavao je kolibu poput guste magle i zaustavio se kraj
stola gdje je Graham Grant, prvi zapovjednik moćnog klana MacGregora, sjedio i
posmatrao prijatelja, jedanaestog grofa od Argylla, kako ispija četvrtu čašu piva.
- Ovaj posao s Connor Stuartom pretežak je za tebe.
Robert lupi vrčem o sto i podignu otežale kapke da ga pogleda.
- Po čemu si to zaključio?
- Opijaš se, više nego što možeš da podneseš.
- Popio sam samo četiri čaše.- uzvrati Robert mršteći se.
- Vidio sam te da si pio i dva put više od toga.
Podrugljivio izvijanje Grahamovih usana je samo za sebe govorilo, ali mu Graham
svejedno odgovori.
- Ja sam gorštak. - rekao je i podigao vrč ustima. - Mogu popiti jednako kao i bilo
tko od vas. - Robert se okrenuo na stolcu, zatetura, pridrži se i pokuša da uhvati pogled
crnomanjaste cure što poslužuje.
Uspio je, ali duboki djevojčin pogled skliznu sa njega na Grahama. Graham ju je
odmjerio od glave do pete, razmišljajući da je šteta što je tako daleko, ali posljednje što
je njegov prijatelj trebao je još piva. Suptilno odmahivanje je bilo dovoljno da se okrene,
pretvarajući se da nije vidjela Robertovo mahanje.
3.
- Prokletstvo. - Robert opsova, a potom mahnu drugoj curi.

- Rob.
- Što je?
- Pogledaj me, - rekao je ozbiljno Graham, a Robert posluša. - Ne moraš se sramit
što nisi uspio pronaći Stuarta. Nedostižan je kao Callum. Nađi si curu za večeras i
zaboravi na dužnost.
Robert odgurnu vrč, rukom prođe kroz tamnu kosu i pogleda Graham pogledom koji
je govorio da njegov prijatelj ne razumije kako se osjeća.
- Grahame, general Monck mi je zapovjedio da ga nađem. Još kao dječak sam mu
želio služiti. Sad kada mi je ukazan čast, zakazao sam.
- Rob, tko će ti reći da si zakazao? - Upita ga Graham i namignu lijepoj curi čiji je
pogled uhvatio. Ispruži duge, gole noge, prekrsti čizme na gležnjevima i iskapi ostatak
piva. - Oliver Cromwell je mrtav. Njegov sin pacifist Richard je protjeran sa svog posjeda
od strane vojne tiranije koja tvrdi da mrzi despotizam, još se bore za prevlast da vladaju
zemljom.
- Grahame neko treba da nas vodi. General Monck je bio jedan od Cromwellovih
najzastrašujućih ratnika Nove Vojske.
- Da, - Graham se zajedljivo složi. - toliko su bile velike njegove pobjede nad
rojalistima u Škotskoj da ga je Lord Zaštitnik imenovao namjesnikom u zemlji koju je
tako vješto ponizio. Našoj zemlji. - Dodao je Graham, namrgođeno gledajući prijatelja.
- Bilo je to prije mnogo godina. - istaknuo je Robert. - Uostalom bio je korektan
prema nama,te je odbio podržati raspad Parlamenta.
Graham zijevnu.
- Osim toga, vrlo vjerojatno je da titilu dobije John Lambert. Zapamti, on
zapovijeda svim vojnim snagama u Englesoj.
4.
Prilika uhvaćena Grahamovim pogledom zahvalno ga odvuče od zamorne prijateljeve

strasti za politiku. Lijepa Lianne. Djevojka mu je zaokupila misli nekoliko puta od kako je
sinoć napustila njegov krevet. Prešao je užarenim pogledom preko njenih oblina dok je
prilazila njihovom stolu, noseći vrč piva.
Ova vrsta strasti je sad trebala Robu. Kada je Graham prije dvije godine napustio
Skye sa tek imenovanim grofom od Argylla, zavjetovao se da će golobradog grofa
naučiti kako da spoji posao i užitak. Robert je tek trebao doživiti užitke koje mu može
ponuditi djevojka. Graham suzi pogled ka njemu. Što je, dovraga, čekao? Ljubav?
Graham gotovo zajeca glasno. Nije bilo mjesta za nju u životu ratnika. Muškarac je bio ili
muž ili veliki ratnik. Nije mogao biti oboje. Graham je svoj izbor davno napravio. Bio je
veliki ratnik jer se nije plašio smrti. Nije imao ništa izgubiti, ničiji život uništiti. Dovraga,
tako često ju je vidio u svom životu. Mlade žene učinjene udovicama, napuštenu gladnu
djecu, bez oca da se brine o njima. Nije želio imati taj strah, taj problem, kada se
susretne sa neprijateljem. Pozvao je Lianne i ona mu se praktički baci u krilo.
- Još piva, moj gospodaru?
- Ne, lijepa moja," Graham obmota ruku oko njenog struka i podmetnu dlan pod
njenu stražnjicu. - Moj prijatelj je dobio dovoljno. - Čuvši to, Robert ga razdraženo
pogleda. - Možda bi mogla iskoristiti malo tvojih čari da se udalji od problema.
Graham nastavi ignorirajići ga. Uz blago gurakanje, gurnu je iz krila prema Roberu, a
zatim se nasloni u stolici posmatrajući ih.
- Je li to istina? - Djevojka zlatne kose spusti pladanj na sto, prebaci dronjavu
pregaču preko ramena, pripremajući se za ono što je najbolje radila. - Čitav dan sam
čekala tako finog plemića da mu budem od koristi.
Robert je jedva pogledao prema gore. Položio lakat na stol i glavu stavio u ruke .
- Bojim se gospođo da mi ne možete pomoći.
5.
Skliznula je niz Robertova prsa dok joj stražnjica nije dosegla njegova koljena.
- Nemoj biti tako brzoplet gospodine. Nemaš pojma kakve sve talente posjedujem.
Graham je imao. Nasmješi se, misija mu se ostvaruje, pa pogledom pređe po krčmi u
potrazi za drugom curom koja će mu pomoći da prođe noć dok Robert postaje
muškarac.
- Ja..... hm - Zvuk Robertovog zamuckivanja podsjeti Grahama koliko još mora učiti
mladog grofa. Ali prvo, u kojem je smijeru otišla tamnoputa cura?
- Možemo otići gore stepenicama, vi i ja."- Liannein glas je bio zavodljivi šapat.
- Ali ti, mislio sam. .... - Robert je zastao i proguta glasno, Lianne se nagnu
naprijed na njega. - Mislio sam da si sa mojim prijateljem.
- Da, tvoj prijatelj je doista grešno biće. - Svijetlo plave oči odmjere Grahama i
potamnjiše od zadovoljstva, kada joj sjećanje prođe kroz misli. - Ali, večeras, - vrati
pozornost na Roberta, - želim u krevetu anđela.
Sjenka se izdiže iznad njega izmamivši Grahamov hrapavi smijeh zbog zavođenja
njegovog prijatelja. Veoma visoko.
- Večeras bi trebala biti za mojim stolom. Platio sam unaprijed. - Gorštak je bio
ogroman. Prljavi pled mu se zategnu preko grudi dok je pogledom okrznuo prvo Roberta
a potom i Grahama. Izazov u pogledu bio je nepogrešiv prije nego se okrenuo Lianne. -
Sad nosi dupe gdje mu je i mjesto.
Dovraga, Graham pomisli, blago razočaran zbog Roberta. Mogao se ustati i boriti se
za Liannino društvo, ali grubijan je platio, a i bio je poprilično velik. Sve dok Robert ne
otvori usta postojala je šansa da si večeras pronađu uzbudljiviji način rasipanja energije
od borbe.
Nezdovoljna, Lianne ustade i udari pregačom gorštaka po ruci dok je prolazila kraj
njega. Kao odgovor na to, on je gurnu između ramena, također se okrenuvši da ode.
6.
- Ti tamo, ružni.
Graham podigne ramena istežući vrat dok se Robert ustajao sa stolca. Div se okrenu
polako, tamni izraz lica nagovještavao je smrt.
- Meni govoriš?
- Da. - Robert ga hladno uvjeri. - Mada sam šokiran što uopšte možeš to shvatiti.
Divov pogled se suzi. Graham si nije mogao pomoći a da se ne nasmije, sumnjao je
da je divljak bio svjestan kako je opet uvrijeđen, ali odlučio je Robertu prepusti to
zadovoljstvo da mu objasni. Kad se gorštak nasmiješio, pokzujući ono malo zuba što mu
je ostalo, Robert prepozna opak izazov u iskrivljenim usnama. Graham podignu pogled
ka nebu i odmahnu glavom. Ovo je bilo jednako loše kao kad putuje sa MacGregorima.
- Nadam se za tvoje dobro da takođe posjeduješ dovoljno inteligencije da mi
vjerujš kad ti kažem da ako još jednom staviš ruku na damu, izvest ću te kroz vrata i tući
dok se ne dozoveš pameti.
Samouverenost u obećanju možda je u potpunosti uvjerila druge posjetitelje koji su
gledali da niži momak namjerava odžati svoju riječ, ali Graham je znao bolje. Kao mlad
momak na Glen Orchyu nije radio ništa do vježbao mačevanje i proučavao pjesnike,
Robert Campbell je izrastao u izvrsnog mačevaoca i prerevnog viteza koji živi da brani
nečiju „čast“. No, pored svog treniranja sa mačem, mlada budala je imala problem
zabiti šaku u nečije lice.
Na Robertovu nesreću, ubilački nastrojen gorštak se samo nasmijo, zakoračio
naprijed i smrskao stol koji se nalazio između njih.
Graham se izmakao u stranu spašavajući da ne dobije u glavu komad letećeg drveta.
Napravio je grimasu kada je velika šaka oborila Roberta na pod.Želio mu je pomoći,ali
grof se morao naučiti boriti bez mača, a sad je dobar trenutak nego bilo koji drugi. Ipak,
skinuo je kapu sa brončane grive kovdža, pripremajući se za borbu. Intervenirat će ako
ljudožderovi prsti još jednom napadnu Robertovo lice.
7.
- Zar ćeš samo stajati ne poduzmajući ništa dok Atard na smrt mlati tvog
prijatelja? - žureći do Grahama Lianne ga napade.
Graham pomisli da ga je htjela opomenuti prilazeći mu, ali kada je pregačom prešla
preko kremastih brežuljaka grudi, bio je u bolnom iskušenju da Roberta prepusti samog
sebi i da je ponese uz stepenice.
- Prijatelj mi se dobro drži. - Rupice mu zabljesnuše, kao da nema nikakve
brige. - Opet se uspravio.
Robertovo tijelo demantiralo je tu tvrdnju proletivši kraj Grahamovog ramena.
Proklinjući ispod glasa kada je grof sletio uza zid, Graham se okrenuo uspiješnom divu.
Sagnuo se pokupiti nogu razbijenog stola i zamahnuo, tako da je drvo puklo preko pola
Attardovog lica. Prekoračivši gorštakovo tijelo, Graham je kleknuo pored nepokretnog
prijatelja.
- Rob. - Lagano ga je ošamario po obrazu. - Probudi se.
Robert se promeškolji, podižući otežale kapke.
- Gdje je ?
- Daleko. - Graham ga uvjeri, a zatim ga strogo pogleda. - Koliko puta ti moram
reći da se ne boriš sa pijanim gorštakom?“ - Podvukao je ruke pod prijateljeve i postavio
ga na nesigurne noge.
- Grubijan je uvrijedio damu.
Lianne vitezu ponudi zahvalan osmijeh, ali Robertova već otekla usna spriječi ga da
joj uzvrati.
- Šta mogu učiniti, - Liaanen osmijeh se promjeni u nešto više kad im se primakla.
- da vas obojicu ubjedim da se vratite tamo odakle ste došli?
Grahamov slabi osmijeh posla plamen ravno u Lianneine prepone. Da, pomisli, topeći
se uz njega, ove usne su smrtonose kao i mač mu, a sa mačem je znao što činiti. Ah,
8.
bio je praznik za oči. Usne su mu bile pune, oblikovane poganskim užicima. Oči su mu
blistale poput smaragda osvijetljenih iznutra. Prijetnja ljepoti su bile čvrste muževne crte
na rubu lica i nos koji je izgledao kao da je bio slomljen jebeno dvaput.
Ispustila je mali uzdah kad ju je zgrabio oko struka, privukao uz čvrsto tijelo i spustio
usta na njena. Poljubac mu je bio poput grijeha, mameći je da zaboravi na svaku
pristojnost koju je posjedovala i moli ga da je povede sa sobom.
- Ja sam ubjeđen. - rekao je, potapšao je po stražnjici i razvratno joj namignuo
obećavajući da će se vratiti.
Osjećajući se blesavo poput zaljubljene djevojke, Lianne im mahnu, zatim prebaci
pregču preko ramena i krenu ka gostima što su tražili piće.
- Izgledaš pakleno.
Robert skliznu pogled na Grahama koji je jahao uz njega sve od kad su napustili
Stirling. Sve ostalo ga je previše boljelo da bi se mogao pokrenuti.
- Osjećam se kao da sam u njemu.
- Ne moraš se uzrujavati oko toga Rob. - Graham mu je rekao povlačeći kapu
naprijed preko čela. - Pakao te neće. Što je moja sreća. Ne želim viječnost provest sa
tobom.
Robert nije vjerovao da će njegov prijatelj provesti ni sekunda na tom vatrenom
mjestu. Ako je netko mogao uvjeriti Boga da je pripado njegovim Rajskim vrtovima, bio
je to Graham.
- Iako ti nedostaje svake časti kada je riječ o ženama, valjanje u postelji nije grijeh
koji zaslužuje viječno proklestvo.
9.
Upitno mangupsko izvijanje Grahamovih usana uvjeravao je Roberta u suprotno.

Robert se nasmiješio, a zatim zaječa i podignu ruku do vilice.
- Onda zbog svoje duše nađi damu kojoj ćeš dati svoje srce i dopusti joj da napravi
pristojnog čovjeka od tebe.
Graham baci iskosa pogled i nasmija se.
- Bojim se da je predstava o ljubavi kojom si napunio glavu iz knjiga daleko od
stvarnosti. Zaboravljaš da imam jedanaest sestara, većima njih je udata za mizerne
gadove koji počinju sličiti pristojnim ljudima. - Podigao je dlan kada mu je Robert htio
odgovoriti na režanje. - Cure su dobre za milovanje, spavanje i ostavljanje. Inače će ti
uši biti napunjene stalnim zvocanjem i muškost će ti postat beskorisna kao i mač.
- Možda krivnja leži u tvojim sesrama, - istaknuo je Robert. - Callumu nije jadno sa
Kate.
- Da, - Graham je priznao, gledajući modricu ispod oka mladog grofa kako se
mijenja u ljubičastu. - Tvoja sestra je dragulj. No, čak i Vrag MacGregor u ruci je
zamjenio svoju dvostruku sjekiru za modru grančicu vrijeska.
Robert je uzdahnuo i odmahnuo glavom. Imao je puno toga za reci o toj temi, ali vilica
ga je bolela kao da su ga udarili maljem. Osim toga ovaj argument je koristio pred
Grahamom desetak puta i svaki put njegove riječi su se pokazale uzaludnim. Graham je
čvrsto uvjeren da su na zemlji jedino stvarne i opipljive borba i smrt. I bio je odlučan da
uživa u životu između njih.
- Trebali smo uzeti moju vojsku, - rekao je Robert nakon trenutka šutnje. - da se
Connor Stuart stvori sad ispred nas, bojim se da ne bih mogao izvući mač iz korica.
- Rekao sam ti Rob, vojska bi ga samo upozorila da ga tražimo. Stuart je lukav. Šta
misliš zašto je on vođa rojalističke pobune? Zapamti da je on postavio zasjedu cijeloj
Lambertovoj vojsci nakon što su ugušili pobunu u Cheshiru prije par mjeseci.
10.
Razumijem kako mu funkcionira strategija. Priča o njegovom junaštvu raste svakim

danom. Po priči u krčmi, Stuart bi se mogao sad boriti sa Moncovim ljudima. Napao je
garnizonsku legiju guvernera nedaleko odavde. Dobro je kvalificiran i osposobljen da
osjeti opasnost prije nego stigne do njega. Brže ćemo ga naći sami nas dvojica.Vjeruj
mi.“
- Vjerujem ti. Još uvijek se sjećam tvoje lukavosti kada si probio zidine Kilduna kad
je MacGregor došao po mog strica. Ali sam je trenutno neupotrebljiv prijatelju moj.
Robert zabrinuto naglaisi, razgibavajući ramena da se oslobodi grča.
- Za nekoliko kratkih dana morat ću se suočiti sa generalom Moncom praznih ruku.
U početku Robert je smatrao čašću što ga je general Monck izabrao da pronađe
rojalističkog buntovnika, Connora Stuarta. Budući da više nitko službeno nije
"zapovijedao" trima kraljevstima Engleske, Škotske i Irske, rojalisti koji su vodili
kampanju za povratak Charlesa II na prijestolje bili su bijesni. Stuart je bio rođak
protjeranog kralja i vođa otpora protiv Engleske okupacije Škotske. Monc ga je htio naći,
ali čovjek je bio nedostižan kao vjetar.
- Neću ga naći, osim ako mi sam ne dođe. Što neće učiniti. Ako je riječ o meni.
- Ne bih ni ja da me pristaša lovi.
- Neki me smatraju pristašom. - Robert ga podsjeti, još jednom shvaćajući kako je
neizvjesno njihovo prijateljstvo.
Graham je slegnuo ramenima, gledajući na put.
- Da, ti podržavaš Parlament koji je nedavno raspušten vojskom. Bilo je bolje u
Škotskoj kada smo imali kralja.
- Grahame ti si rojalista i ja to rzumijem. Ali zar bi je trebao zaboraviti da sam se
zakleo na vijernost Commonwealth (demokratska unija)?
- Tvojim Commonwealth vladaju generali koji se bore međusobno i ne zanimaju ih
ljudi. Čak im ni Parlament ne vjeruje.
11.
Robert frustrirano stisne vilicu zbog vlastite nesigurnosti. Campelli su generacijama

služili Zakonu. Bilo da je zakon izrekao jedan čovjek ili puna kuća nije bilo razlike. Izdaja
je okrenuti leđa carstvu. Ipak, Graham je bio u pravu u svom razmišljanju. Za sad bi
povratak suverene vlasti bio bolji od potpunog bezvlašća u Engleskoj.
- Zašto mi pomžeš pronaći Stuarta ako vjeruješ u njegov križarski rat?
Graham pogleda u natečeno lice svog prijatelja i uzdahu.
- Zato jer se bojim da će te ubiti.
- Tvoje povjerenje u moje vještine grije mi dušu. - Robert se pokušao zlobno
nasmiješti, na što mu Graham uzvrati grimasom.
- Imao bi više vjere da nisi izubijan na povratku.
Robert je odmahnuo glavom, bolno ko što mu je i ponos bio povrijeđen.
- Mislim da mi je gad slomio vilicu.
12.
2. POGLAVLJE
Svi smo izdani.
Vražijih joj muda, neće umrijeti na ovakav način! Claire Stuart je zurila u glavu
čovjeka zagnjurenu među njene grudi. Uz zadnji trzaj koji je potvrdio da su joj zapešća
čvrto vezana uz hrast iza nje, stisnula je zube, a zatim ih zarila u napadačevo rame.
- Ahh! Kučko! - Njezin napadač teturajući se udalji čvrsto stiskajući krvavu
ranu. - Ubit ću te zbog toga!
Skočio je ka njoj, zaboravljajući da su joj noge slobodne. Nikom od njih nije palo na
pamet da joj veže noge. Uostalom, rukama je vješto baratala mačem protiv njih, ubila je
šestoricu njegovih drugova kada su jutros došli po nju. Njezin napadač shvatio je svoj
propust kada ga je nogom opalila u međunožje i poslala ga ravno na koljena.
- Ti si živahna djevojka. - Drugi čovjek krenuo je prema njoj arogantno se šepureći.
Claire si obeća da će ga se riješiti čim se oslobodi, da joj samo proklete ruke mogu biti
slobodne!
- Hrabri.... - Prošao je kraj zgrčenog prijatelja i s osmjehom što otkriva čisto golu
mušku namjeru, prislonio joj je vrh noža na vrat. - ... i budale putuju sami. Možda ću te
povest sa sobom u London. Siguran sam da će me general Lambert nagraditi ženom
nakon svih ovih godina služenja.
- Lambert? - Claire se ljutnu na njega, boreći se sa gorčinom. - Što Lambertovi ljudi
rade u Škotskoj?
- Utabavamo put za našeg vođu i usput smo ubili ponekog rojalista. Neko mora da
ispuni zadatak, jer Monck sjedi besposleno ne čineći ništa.
Zadrži pogled na kremastim brežuljcima njenih grudi, napola izloženih kroz poderanu
košulju. Zatim ga spusti niže, gledaljući u njene bokove i noge, uvučene u škotske hlače
13.
i čizme.
- Čudna odjeća za damu. - rekao je kad joj je susreo pogled. - Kako se zoveš?
Kvragu, bio velik kao zid. Zar je mislio da će mu dati svoje pravo ime ako je bila
rojalist? Što je, kao kraljeva rođakinja, bila. Ogorčeno je uzdahnula. Koliko dugo će ova
dvojica trošiti njeno vrijeme? Njezina sesra bi u ovom trenu mogla biti prisiljena na brak
sa nekim pristašom.
- Ja sam Campbell i ako me sad pustite moj otac će vam poštediti bezvrijedne
živote.
- Laže John. Nijedan Campbell ne bi pustio kćer da sama jaše. - Čovjek kojeg je
udarila u prepone ustao je trljajući ozljeđeno mjesto. - Ubij kuju. Ili još bolje ja ću to
učiniti nakon što joj zabijem kurac u dupe.
- Dodirni me ponovo, - Clairein glas je bilo tiho upozoravajuće režanje, - izvadit ću
ti crijeva i njima te zadaviti, prljavi kučkin sine.
Brzo joj je prišao, odgurujući Johnov mač sa puta, i jako je udario po sred lica.
- Geoffrey, odstupiti! - John mu naredi, odmičući se od Clairene podmukle čizme. –
Ako je uistinu Campbell, bit ćemo bičevani jer si je udario.
Vratio je rub svog mača natrag na njeno grlo da je prisili da miruje, a zatim je drugom
rukom dohvato jedan pramen kose boje lana koji joj je pao na obraz.
- Odvest ćemo je u kamp i saznati tko je. - John joj se polako približi tako da joj je
njegov dah okrznuo stisnutu vilicu. - Ako laže ja ću je prvi uzeti, a zatim ću je dati
drugim.
Claire je zatvorila oči, pozlilo joj je kada je jezikom prešao preko ruba njenih usana.
Preklinjala je Boga i sve Njegove svece. Morala je pronaći sestru.
Dragi Bože, Anne. Jadna Anne. General Monck ju je oteo iz njihovog doma, ali kad
tačno Claira nije znala. Bila je na Ravengladovom dvoru, čekajući povratak brata iz
Engleske, kada su joj javili da je poginuo. Odmah je pošla kući Anne saopštiti strašnu
14.
vijest, ali sestre više nije bilo. Poruka ostavljena za Claire, napisana Monckovom rukom,
obavijestila ju je da će se on pobrinuti za njenu sestru, obećavši da će je štititi od
nezavisnih fanatika u Engleskoj. Claire nije vjerovala u to. Ne nakon onog što se
dogodilo sa Connorom. General je imao smjelosti u svom pismu dodati kako je vjerovao
da su im životi ugroženi i da je došao da ih odvede u Edinburgh.
Htio ih je udajom skloniti sa puta. Sad kada je Connor mrtav i kralj u prognanstvu u
Francuskoj, Monck je Stuartove posjede mogao dati kome je želio. Ne. Nikad neće
poslušat čovjeka koji stoji iza smrti njezinog brata. Ubit će Monca, a zatim spasiti sestru.
Prokle se jer je bila na susretu sa predstavnicima otpora u Ravenglade, a ne kući da
zaštiti Anne. Sestra joj je bila nježna i blago vaspitana. Nije imala vatrenu krv za borbu
kao Claire. Nakon što je Charls protjeran iz Škotske, nikad nije pokazala interes za
pobunu. Anne je odbila da podigne oštricu čak i kad su im roditelji ubijeni. Umjesto toga,
zatvarala se sa svojim knjigama, nikad se ne žaleći na duge izostanke od kuće brata i
sestre.
Oni su je trebali zaštititi, a Claire nije uspjela. Molila se da nije prekasno, inače će
sestu učiniti udovicom. Sve što je trebalo jeste da se oslobodi ove dvije budale i krene
na put.
- Geoffrey, - John se okrenuo prema svome prijatelju kada nije dobio nikakvu
reakciju od nje. - Ja ću se pobrinuti za konje. Ne odvezuj je dok se ne vratim.
Claire je ostala sama okrenuta nacerenom čovjeku. Geoffrey zakorači bliže, izvukao
je bodež iz njezinog pojasa, te prešao oštricom preko obraza joj.
- Nisi sada tako krvožedna, zar ne. Misliš da ćeš me i dalje želiti ubiti nakon što te
jebem odozada?
Claire je bolio svaki mišić od potrebe da ubije ovu svinju.
- Sigurna sam da ću te ubiti samo me takni.
15.
Podigao je šaku da je ponovno udari, ali moćana naredba da stane zustavila mu je

ruku u zraku. Claire je pogledala preko ramena da pogleda dva moćna muškarca što su
se oprezno približavala na na velikim crnim bojnim konjima, jedan je odmjeravo šest
leševa na zemlji, a drugi nju.
- Odmah pustite damu i recite mi šta se ovdje dogodilo.
- Tko si ti da mi zapovijedaš? - John odbaci sedlo i potrča dvojici muškaraca sa
rukom na maču. Claire je razumjela njegov oprez. Jedan od muškaraca je bio gorštak.
To je bilo lako uočiti, ratnici sa sjevera u svojim pledovima i golim nogama bili su veći
od Engleza.
- Ja sam Gospodin Robert Campbell, grof of Argyll.- Dok je govorio, njegov
prijatelj opasnijeg izgleda sjahao je sa konja i krenup prema njoj i Geoffrey.
Zašto gorštak putuje sa pristašom Campbellom? Još jedan izdajnik prijestolja, Claire
kiselo pomisli, gledajući grofa sa tamnim prezirom, a zatim i gorštaka. Blago je bila
svijesna Johnovog piskutavog glasa dok je pitao pripada li ona Campbellovoj kući, dok
je svu pažnju usmjerila na ratnika koji se brzo približavao. Prilazio je bez zastajkivanja,
lijepo oblikovani mišićavih listova, čizme su ga nosile ravno ka njoj. Tvrdi pogled mu je
izgledao još više prijeteći ispod oboda kape od indigo vune, ista kao i njezina. Kako se
više približavao, bezbrižno je sklonio kapu otkrivajući grivu medenih kovrdža.
Claire je podigla bradu i izravno gledala dok je njegov snažni zeleni pogled klizio
preko njenih nogu do vrha glave, zadržavajući se na njenim jedva pokrivenim grudima.
Potvrdila se njena misao da je Geoffrey glupan, jer je držao njezin skromni bodež
uperen u gorštaka, spreman za borbu. Negovo hvalisanje završilo se brzo, šakom mu je
slomljen nos i oteturao se unazad, bez svijesti.
Vidjevši sudbinu svoga prijatelja, John je izvukao mač i zamahnuo na grofa od
Argylla. Gorštak je izvukao bodež iz nabora u svom pledu, prerezao uže kojim je Claire
bila vezana oslobađajući joj zapešća, a zatim se okrenu bacivši ga tako da je završio u
16.
Johnovim grudima.
Konačno slobodan, Claire se približi ratniku koji ju je spasio.
- Graham Grant, - predstavio se senzualnim osmjehom smrtonosnim kao i njegovi
refleksi. - Zapovjednik kod....
Dok je govorio ona zgrabi njegovu dvoglavu sjekiru iz korica i okrenu se na drugu
stranu. Kad je stigla do Geoffrey podigla je sjekiru sa obe ruke i snažno udarila u prsa.
Nakon što je izvadila sjekiru iz Geoffreyevog beživotnog tijela, vratila se natrag gorštaku,
nudeći mu zahvaln osmijeh što ju je spasio, a krvavu sjekiri vrati odakle ju je uzela.
Hrabro je podigla pogled ka njegovom očekujući da vidi nevjericu i negodovanje kakvo
bi obično susrela kod ljudi koji su vidjeli kako se bori. Ali njegove oči su sjale od
odobravanja. Šteta što nema vremena da ga još malo posmatra, pomisli, odstupajući.
Morala je nastaviti dalje. Zaboravljajući na njega, počela je tražiti nešto među mrtvima.
Kad je pronašla što je tražila, zgrabila je kapu, ugurala je u torbicu i zakačila ispod
pojasa.
- Jeste li ozlađeni? - upita je Grantov suputnik.
- To nije tvoj problem, Campbell. - rekla je, provjeravajući krvave mrlje na košulji
jedne od njenih ranijih žrtava. Kad je pronašla neuflekanu tkaninu, sagnula se i povukla
je preko mrtvačeve glave. Uspravila se, a pogled joj je skliznuo nazad na gorštaka.
Zurila je u njegovo napadno gledanje u njenu stražnjicu. Uzvratio je osmijehom,
uzburkavši joj osjećaje sa dvije sexy jamice na licu.
- Baš suprotno. Moja dužnost je zaštititi bespomoćne.
Claire uputi Robertu Campbellu pogled omalovažavanja i navuče košulju preko glave.
Kad joj glava proviri pogleda u zemlju, a potom se Roberu osmijehne sugerirajući mu da
je glup kao i mrtvaci oko njega.
- Uvjeravam vas da nisam bespomoćna. - Jednim trzajem ruke izvuka je pletenicu
17.
boje žita iz košulje. Visila je poput debelog užeta na njenom boku. Ne obazirući se na
dva muškarca što su je posmatrala, zavukla je ruke ispod nove košulje, odvezala
rasparenu ispod i izmigoljila se iz nje. Znala je kako da promjeni odjeću pred
muškarcima. Učinila je to nebrojeno puta dok je putovala sa Connorom i njegovom
vojskom.
- Očekuješ da povjerujemo da si ubila ove ljude? - Campbell ju je upitao,
uzdahnuvši kada je počela opet da traži.
- Hoćeš da na tebi to dokažem? - Uočila je što je tražila nekoliko metara od stabla i
sagnula se da ga podigne. Mač je bio tanki rapir, drška mu je bila omotana istrošenom
kožom. Krv iz prethodne borbe blistala je uz rub čelika. Graciznim zamahom, smjestila je
krvavu oštricu preko lakta, upereći vrh ka grofu. Podigla je čelo očekujući njegov
odgovor.
Odmjerila ga je od prašnjavih čizama pa sve do crne kose. Nije izgledao poput pristaše.
Kosa mu nije bila kratko okruglo podrezana po čemu ih Roundheads nazvao. Ali bio je
Campbell, a Campbellsi su pristalice parlamenta.
- Reci mi zbog čega te ne bih trebala ubiti.
- Curo spusti mač.
Claire spusti pogled na gorštaka. Glas mu je bio nježan, ali upozorenje u njegovim
zelenim očima bilo je sve osim nježno. Nije imala vremena za drugu šansu, a gorštak je
izgledao nepopustljivo. Uspravivši se, odustala je.
- Ispunio si dužnost. Možeš nastaviti svoj put. - Obrisala je krvavu oštricu
poderanom košuljom prije nego ju je bacila, a zatim stavila mač u korice koje su joj visile
na tankom struku. Savršeno su se uklopile.
- Što se ovdje dogodilo? - Upitao je Grant.
Claire je bilo gotovo nemoguće da skrene pogled sa njega. Mekane medene kovedže
provirivale su ispod kape, hvatajući sunčeve zrake i dajući mu skoro anđeoski izgled.
18.
Usne...Dovraga, usne su mu bile hipnotičke, pune mrzovoljno nakrivljene pljenile su

pažnju. Sve ostalo na njemu je bilo ratničko. Ipod tunike i pleda tijelo mu je bilo čvrsto i
građeno za brzinu i borbu. Ramena su mu široka, a noge jake. Duboka bronzana sjena
duž obraza i vilice nije mogla sakriti razorne jamice, već je dodatno pojačavala njegovu
muževnost.
- To su Lambertovi ljudi. Ja....
- Zašto su se Lambertvi ljudi vratili u Škotsku? - Campbell zakorači ka njoj.
Uzmakla je korak unazad i spustila ruku na dršku mača.
- Tu su da rade što i ti pristašo. Da ubijaju rojaliste.
- Nisam ubio nikoga. - branio se grof. - Zašto su vas držali zarobljenom? Ko si ti?
Claire nije htjela da mu kaže.
- Ja sam samo sluškinja. Jutros su me oteli i htijeli me silovati.
- Jesi li bila sama? - Gorštak ju je upitao gledajući mrtvace oko sebe pa opet nju.
- Kako sluga, sluškinja, zna baratati mačem protiv pola tuceta muškaraca? –
Campbell je upita, jednako skeptičan kao i njegov pratilac.
- Brat me naučio kako se bori. - rekla je, gledajući ga bez straha u zlatno-zelene
oči. - To mi ne vjerujete?
- Ja ti vjerujem. - odgovorio je mladi grof. - Često sam vježbao mačevanje sa
sestrom dok smo odrastali.
- To nije mačevanje, Campbell. - rekla je otvoreno ga gledajući u modricu na licu
- Možda si se trebao ozbiljnije vježbati. Izgledaš kao da si se nekoliko puta
skotrljao
sa planine.
Iznenadio ju je njegov odgovor, očekivala je hvalospjeve o njegovoj vještini, kako bi
19.
svako drugi učinio.

- Borio sam se i časno izgubio.
Zamalo se nasmijala.
- Isto kao i moj brat.
20.
3. POGLAVLJE
Da li bi da sam znao istinu. Sad ništa ne mogu uraditi nego misliti

na njegovu smrt.
Djevojka ga je zaintrigirala. Graham ju je gledao kako se penje na finog kestenjastog

pastuha jednim gracioznim skokom i krv mu se zagrije u venama. Nikad nije mislio da
žena može izgledati tako privlačno u muškoj odjeći. Hlače su joj usko prijanjale i isticale
obline stražnjice, uzbudljive krivulje na bokovima. Noge su joj duge i vitke, stvorene za
trčanje....i da se čvrsto omotaju oko muškarčeva struka. Sve na njoj je čista suprotnost.
Imala je lice anđela, čisto kao svježi pali snijeg, no ubila je šest muškaraca, a potom
kopala oko njihovih tijela poput okorijelog ratnika, potpuno nedirnuta krvlju koju je
prolila.Izgled joj je delikatan, posve ženstven, ali se kretala kao lukavi predator. Znao je
da bi ga mjesecima progonila kada bi je samo vidio i popeo se na nju. Iskra bijesa plave
oči joj oboji u indigo tinjauće. Pramenovi plave kose šibali su je po rumenim obrazima.
Bespomoćno je izgledala vezana za drvo, polugola i spremna da je uzmu....drsko
zadovoljstvo u očima kada je mač stavila u korice.
- Nije ona sluga. - rekao je Robert, uzjašući samo tren nakon Grahama. –
Laže. Zašto?“
- Ne znam. - rekao je Graham, držeći oči na njoj dok je jahala ispred njih. - Idemo
ju pratiti i otkriti razlog.
- Ne, ja ne mogu. Moram doći do Edinburgha, Graham.
- I pustiti djevojku da se sama brani? - Upitao je Graham, znajući koje oružje treba
koristiti da bi prijatelja uvjerio u saradnju. - Gdje se čast o kojoj sam tako često slušao
od tebe Rob?
21.
Robert ga ljuto pogleda.

- To je bilo nisko čak i za tebe. Neću odgađat put jer si naišao na još jednu ženu
da te obožava. Ne znamo tko je i kamo ide.
- Djevojko! - Graham je glasno pzva. Kad se malo okrenula, grudi mu se stegnuše
od ljepote njenog profila. Zakleo se da neće zastati ako kaže da joj je i Francuska
odredište. - Kuda jašeš?
- Za Edinburgh. - preko ramena mu odgovori.
Graham se naceri Robert.
- Mi, također, putujemo za Edinburghu. Jahat ćemo sa tobom.
- Dođavola. - Robert zastenje i odmahnuo glavom ka nebu.
- Ne, nećete. - odgovorila je natrag, i ubrza tempo svog konja.
- Koliko god mi se divili tvojoj vještini i hrabrosti, - Graham je rekao ubrzavajući za
njom, - ne možemo dopustiti da putuješ sama.
Odjednom je okrenula konja i u potpunosti se suočila sa njim. Graham je dopustio da
mu se pogled utopi u svakom inču nje. Dovraga, baš je lijepa. Gusta pletenica je padala
preko ramena i dalje preko grudi. Nije bila prsata kao sluškinje koje je obično odvodio u
krevet, ali to nije bilo važno. Uzbuđivala ga je iskra neustrašivosti u očima. Bit će pravi
izazov. Nasmiješi joj se. Nije uzvratila osmijeh.
- Nemaš izbora. A što ćeš raditi u Edinburghu, sama? - Upitao ju je Graham, ne
mogavši misliti ni na šta drugo osim kako bi bilo probati te opojne usne i kako bi se
pletenica kao spirala uvila oko njegove šake dok bi joj povlačio glavu da joj obljubi
kremasto grlo.
- Spasit ću sestru.
Podigao je obrvu.
- Od koga?
22.
- Od generala Moncka.
Nasmijao bi se, ali izvijene usne i bljesak u očima zračili su izazovom, da je gotovo
pojverovao da bi to mogla učiniti.
Robertova reakcija na njezinu izjavu bila je sasvim supreotna. Gotovo se ugušio
svojim riječima kada je upitao.
- Guvernera, generala Moncka?
- Da. - Uzdahnula je, nestrpljivo lupkajući po jabučici sedla.
- Zar ćeš je izbaviti od služenja? - Graham ju je upitao uživajući u smionom
pogledu koji mu je uputila.Nije marila što su znali da ih laže. I Grahama nije bilo briga
koliko je ljudi jutros ubila, bezobzirna je i glupa ako misli da se može sama boriti protiv
cijele pukovnije.
- Curo jesi ikad bila u Edinburgh? Stotine stražara patrolira kruništem. Ne možeš ih
sve pobiti, niti možeš jednostavno ušetati u Monckovu kuću i spasiti je.
- Ipak upravo je to ono što namjeravam učiniti...
- Mi ćemo ići sa tobom. - inzistirao je.
- Samo ćete mi smetati.
Sada se Graham nasmijao. K vragu, bila je arogantna. Njezino samopouzdanje
uzburkava krv. Još više je želio njenu predaju zbog načina kako je presrela njegov
pogled bez trunke srama. Nije ju želio pustiti.
- Pođi sa nama i usput ćemo raspraviti o oslobađanju tvoje sestre. Ako je
služavka, kako si rekla, moj prijatelj je kandidat za to.
- Ne, ne želim nikakvu pomoć od pristaše.
- Počinje me vrijeđat ta riječ, - Robert promrlja, a onda odmahnu glavom, bojeći se
da ludi što uopće vodi ovaj razgovor. - ti nisi sluga. Mislim, zbog načina kako me
konstantno vrijeđaš ,da si rojalista. I to jedna sa više oružja na sebi i vještinom nego što
je bilo kojoj ženi potrebno. Što god da planiraš, ne budi budalasta. Umrijet ćeš.
23.
- Vjerovatno si upravu. - Ona slegne ramenima. - Prvo ću spasiti sestru.

- Je li ona u Edinburghu protiv svoje volje? - Kad je kimnula, Robert provuče ruku
kroz kosu.
- Zašto je tamo?
Lice joj se uozbilji, dokazujući ratobornost kakvu nijedan sluga nije posjedovao.
- Tamo je jer ju je zadesila sudbina gora od smrti. - Bez i jedne riječi okrenula je
konja ponovo ih ostavljajući.
- Nećeš uspjeti,- Robert je doviknuo.- pusti mene da je spasim.
- Vi ćete joj uspjeti?
Graham se okrenuo smješeći mu se i Robert progunđa u bradu prije nego je krenuo
za njim. Da, bio je lud. Nije ga potrebno podsjećati na to.
- Zašto bi mi pomogao, Campbell? - Doviknula je preko ramena. - Nadmećeš se za
Parlament?
Sustižući je, Robert okrenu konja direktno ispred njenog, preprečivši joj put.
- Moju sestru su jednom oteli MacGregorsi. Kao i ti, bio sam spreman spasiti je
sam.
- Od MacGregorsa? - Pogled ispod trepavica sad je bio drugačiji, sa dozom
divljenja. - Bilo je to hrabro, ali glupo od tebe.
- Upravo tako, - rekao je, čekajući da razumije.
Kad je ,izraz joj se smarči. Naglo mu ote uzde, ali joj opet blokira put.
- Moja gospo ja ne služim vojsci. Ali služim Parlamentu i vjerovatno će mi završit
glava na panju zbog ovoga kad se obnovi, razumijem šta zeliš učiniti i zašto to radiš,
bez obzira na tvoj položaj.
- Zašto bi ti vjerovala? - Odvrati mu sa sumnjom jasno ispisanom na licu. –
Campbells poljubi me u dupe za tvoja pravila(ako smiješ). - Zatim se okrenula Grahamu
sa očitom optužbom u očima. - A ti, gorštače. Grantovi su se godinama borili na strani
24.
kralja, a ti sad jašeš sa pristašom.

- Razmisli šta želiš od nas. - Robert je rekao, strogim tonom joj stavljajući joj do
znanja da je ovaj razgovor beskoristan.- Upravo sad mi čast nalaže da pomognem
djevojci u nevolji.
Namršti se na njega,a zatim se okrenu u nevjerici pogledati Grahama.
- Šali li se?
- Ne. - Graham odgovori, prilazeći joj.- Vjerujem da mu životna želja u časti
nadmašiti Sir Galahad.
- Vidim.- Podrugljivog osmijeha vrati pogled na Roberta. - Onda jesi li čistog srca?
- Znaš za vitezove Pendragona? - Upitao ju je Robert, izgledajući više začuđeno
nego kad im je rekla da je ubila šestoricu ljudi.
- Ne ja, moja sestra zna priče o njima. Jednom dok je bila dijete, pretvarala se da
je Guinevere i natjerala je sve u kući da joj se tako obraćaju. Cijelu godinu odbijala je
odazvati se na Anne. - Uspomene su izmamile sladak osmijeh na njenom licu dok se
okretala Grahamu.- A ti zapovjedniče? Jesi li i ti čistog srca?
Nije joj mogao lagati. Ne kada su joj se usne izvile tako da mu je stavila do znanja da
već zna odgovor.
- Jao, - rekao je ne kajući se uopšte. - bojim se da sam izobačen ko sam Sotona.
Zurila je u njega dovoljno dugo navodeći ga da posumnja u svoju izjavu.
- Hvala na upozorenju. - a zatim je povukla svoje uzde dovoljno jako da joj se konj
propeo na zadnje noge.
Robert nije imao izbora nego pomeriti se sa puta, da ga izbjegne prednja kopita
razjarene životinje.
- Zbogom, pristašo i bitango! - Doviknula im je iz daljine. - Radi vas nadam se da
nam se putevi više neće sresti.
Graham i Robert su je gledali kao odlazi, oba osjećajući gubitak nakon što je odbila
25.
njihovu pomoć i zbog njenih arogantnih prijetnji.

- Ne sviđamo joj se. - u tmurnom raspoloženju Robert konstatova.
Graham se okrenu ka njemu.
- Ti joj se ne sviđaš. - Onda, sa nestašnim sjajem u očima koji je Robert predobro
poznavao za ovih par godina koje je proveo u Grahamovom društvu, Graham zakopa
pete u bokove svog konja i pojuri za njom.
26.
4. POGLAVLJE
Da li bi htio da sam kraj tebe, da jašem pored tebe, da te

upozorim...
Claire promrlja kletvu zbog vjetra od kojeg su joj cvokotali zubi. Slučajno pogleda
preko ramene dok je konj jurio preko otvorenog proplanka, kopitama praveći rupe u tlu.
Njih dvojica su i dalje iza nje.Nek se nose u dovraga! U zadnjih sat vremena sve je
uradila da im umakne, tjerajući konja do iznemoglosti. Prešli su preko potoka, ograđenih
farmi i protutnjali kroz dva sela, ali njeni samozvani junaci još uvijek su joj bili za petama.
Morala je pronaći način da ih se oslobodi. Da joj je bila potrebna nečija pomoć u ovome
što je naumila, pozvala bi svog najbližeg suradnika i Connorovog najboljeg prijatelja,
Jamesa Buchanana i njegove vojnike. Kvragu, James će biti bijesan što je bez njaga
napustila Ravenglade. No, to nije razlog da ga ubije, što bi se dogodilo da ujaše u
Edinburgh sa novim vođom otpora. Osim toga, on se nikad ne bi složio sa njenim
planom, a voljela ga je previše da bi se oko toga prepirali. Ako sve dobro prođe spasit
će Anne bez potrebe da prisloni hladnu oštricu Moncku uz grlo. To jeste, ako uspije
pobjeći štetočinama iza sebe.
Mislili su joj dobro. Barem je pristaša mislio. Da, bio je Campbell, ali bilo je nešto u tim
velikim očima boje ljšnjaka...naivnu, pravu iskrenost nije vidjela kod mnogo muškaraca.
Galahad, naravno.
Njegov razvratani prijatelj je sasvim druga stvar. Poznavala je njegovu vrstu jako
dobro. Praktično je odrasla u muškom društvu, koji su godinama njeno prisutvo gledali
kao ništa više nego lijepu igračku njenog oca, ženu koju su želili ukrotiti, smiriti i njome
vladati. Niko nije uspio do sad, a mnogi još nose ožiljke od pokušaja.
27.
Šuma se uzdizala pred njom. Namjestila je svoj lagani kaput, zakopala pete u umorne
bokove životinje i odjurila prema drveću. Mora umaći svojim progoniteljima ili će biti
primorana zaustaviti iscrpljenog konja i ponovo razgovarati sa njima. Ako su otkrili da je
član kraljevske porodice i obećana jednom od Monckovih ljudi, pokušat će je zarobiti i
isporučit generalu na noge.
Odredivši svoj položaj zaputila se kroz gustu šumu, osluškujući frktanje zadihanih
konja iza nje.Strelovito projurivši između hrastova, pobjegla je na jug prema svom
odredištu. Neće je zaustaviti u spašavanju Anne, i sebe, od nametnutih brakova sa
neprijateljem. Na kraju je bilo to što si je ponavljala kad joj je konj usporio,a zatim i
prestao trčati.
Pokušala ga je ponovo natjerati na trk, no uzalud. Preforsirala ga je.
- Troja, oprosti mi. - Skliznula je iz sedla i naslonila glavu na vrat konja. - Ali bilo je
hitno dragi prijatelju. Moram... - Ispriku je prekinuo zvuk njenih progonitelja koji su
usporavali iz nje. Oni su krivi za ovo. Škrgućući zubima podigla je glavu i okrenula se
njima. - Ako moj konj umre, - kazala je izvukavši mač iz korica i uperila ga je u njih. -
obojicu ću vas nabiti na moj mač.
Gorštak usmjeri pogled na njezinog konja, a zatim skoči iz sedla. Pošao je ravno ka
njoj, pled mu je plesao oko golih koljena, i skinuo je kapu sa glave. Claire je nepomično
stajala dok su mu lokne boje starog zlata padale po čelu. Kad je stigao do nje, odgurnuo
joj je oštricu sa puta, kao da nije opasnija od razmaženog djeteta.
- Treba se odmoriti, - rekao je prolazeći kraj nje i ispitujući dlaku i usta životinje. - i
vode.
Uzeo je uzde životinje i krenuo je voditi. Clairea zakorači naprijed posegnuvši za uzda
da ga zaustavi, ali prsti mu se čvrsto stegnuše oko njenog zapešća.
- Bila si neoprezna sa svojim konjem curo. Ako životinja umre bit će to samo tvoja
krivica.
28.
Nije se pokušala oslobodit iz njegovog neumoljivog stiska, iako ju je njegova optužba

razbijesnila. Pokušaj bi bio uzaludan, a neće mu priuštiti da vidi kako se bori protiv
njegove snage. Umjesto toga, priđe mu bliže, podigne glavu i hladno ga pogleda.
- Bilo kako bilo treba mi konj. Tvoj izgleda dovoljno odmoran.
Oči su mu nestašno zasjale, Claire je vjerovatno posudila njegov đavolji izgled. Usta
mu se izviše u arogantni osmjeh čovjeka spremnog da odgovori na svaki izazov. I
dočekao ga je.
- Dvoje na mom konju značajno će nas usporiti. - Glas mu je bio promukli šapat
kada se nadvio nad nju. - Iako mogućnost da budeš smještena među mojim bedrima
sve do Edinburgha dovoljno je primamljiva da te uzmem sebi na konja.
Claire se bezobrazno nasmije i nevino mu trepnu.
- Upravo je to razlog zašto ćeš biti mrtav kad pođem.
Bore smijalice su se pojavile u kutovima njegovih očiju kada se povukao. No,
zabavljenost u njegovom pogledu je bila zahvalnost, a ne ruganje. Claire nije znala šta
će sa njim. Muškarci su se najčešće povlačili na njene prijetnje. Čak i kad nisu vjerovali
da će ih izvršiti sve dok ne bi bilo prekasno, mrzili su izazov od žene. Bilo je to
arogantno, ali istinito.
- Zašto nisi prije zaustavila svog konja?
Claire se okrenu bacajući mrki pogled na Roberta Campbella, još uvijek je sjedio na
svom konju. Promatrao ju je svojim velikim, prijateljskim nevinim očima prije nego je
zaključio da joj nije drag.
- Samo smo vas htjeli zaštititi, moja gospo.
- Ja ne želim.. - Njezina pritužba bila je prekinuta kada joj je bodež zviždući prošao
kraj nosa, Grant ju je podigao i smjestio iza svojih leđa.
Stiskajući dršku sa obe ruke, Claire je bjesnila iza njegovih ramena jer joj blokira
pogled, a zatim ga je zaobišla i stala pored njega. Presjekao ju je brzim postraničnim
29.
pogledom, ali njome se zamarao tek toliko dok nije izvukao dvoglavu sjekitu iz korica.
Zajedno su usmjerili pogled na malu skupinu ljudi što je iskočila iza okolnih stabala.
- Lopovi. - promrmlja Claire, ističući njihovu poderanu odjeću i iskre zahvalnosti
kada su ugledali konje.
- Oko dvadeset dvoje. - složio se zapovjednik.
- Dvadeset. - Claire ga ispravi, ističući sa dozom uživanja tačno brojno stanje.
- Ne, draga, dvojica su iza nas.
Claire je pogledala preko ramena kako bi provjerila da li je to točno.
- Odmakni te se od životinja i neće biti ubijanja. - rekao je jedan od lopova dok je
prilazio.
Ukopavajući noge, Claire je preko ruba mača gledala svaki razbojnikov pokret. Imala
je dovoljno problema za jedan dan. Odbijala je dopustiti nekolicini parazita da odlažu
njenu zadaću još koji momenat.
- Uzmi životinje. - Odgovorila je. - Konji su moji.
Pogled joj je odvukao tihi smijeh neželjenog prijatelja do nje. Graham Grant je mislio
da se samo hvališe, da su joj isprazne prijetnje.
Svi su pogriješili.
Dokazala je to trenutak kasnije kada su dva razbojnika skočila na nju, mačevi su im
bili isukani, noge brze.
Savila je koljena, jednog napadača je oštricom probola u trbuh, a zatim je izvukla i u
luku je smjestila ispod brade drugog. Ostao je užasnut i miran, dok je ostatak njegovih
prijatelja napadao. Tada je pao unazad, krv je liptila iz njegovog vrata.
Claire nije zastala da vidi trebaju li njezini junaci pomoć, ali je blokirala razoran udarac
iznad glave i još jedan na nogama. Tri čista udarca njezinog mača isjekla su
napadačevu prljavu tuniku ispod prsa. Drugi lopov, umjesto da podigne svoje oružje na
nju, pobjegao je.
30.
Više se niko nije borio, ona se osvrne –i susretne iskrivljeni cerek od kojeg joj ruke
postadoše teške, u glavi joj se zamuti. Tjelo joj je bilo alarmantno raznježeno. U njenom
životu postojao je samo jedan muškarac koji joj se nasmiješio onako kao i gorštak,
poštujući i uvažavajući njenu vještinu, umjesto prezira. Blago je klimnula Grahamu, a
zatim se osvrnula procjenjujući snagu i brzinu kojom je on šakom razbio ostale lopove.
Sjahajući, Campbell je stao kraj svog prijatelja i onesviještenog odmetnika bacio pod
svoje noge sa tužnim pogledom.
- Tako se brzo predao.
Graham mu je prišao i potapšao ga po leđima.
- Rob, više ćemo vježbati.
- Što vježbati? - Claire upita vraćajući mač.
- Borbu s š...
- HM. - Campbell ga prekine, izgledajući kao da je upravo progutao kamenčić. –
Nije važno.
Claire se nasmiješila njegovoj iznenadnoj nelagodi, dok su posjekotine i modrice
kvarile ljepotu njegovog lica. Siromah se očito ne zna boriti. Šteta što nema više
vremena da ga poduči, jer njegov prijatelj očigledno nije bio na visini zadatka.
- Borila si se izuzetno dobro. - Grofov kompliment ju je zatekao nespremnu, no
prije nego mu je stigla odgovoriti ponovo je progovorio i njezin osmijeh je izblijedio. -
Rekla si da te je brat učio?
- Tako je. - Claire je odgovorila, susrećući njegov ispitivački pogled jednako čvrst
kao i njen. Možda nije bio ratnik, ali je puno čvršći nego što ga je prvi put procjenila.
- Smijem li upitati za ime tako stručnog ratnika? - Upita, nevino kao da se raspituje
o vremenu.
- Ne smiješ. - Claire učtivo odgovori. - On je mrtav, radije ne bih više o njemu
31.
govorila.
Pogled mu se ublaži.
- Žao mi je zbog tvog gubitka. - Oči mu se smekšaše na nju.
Kimnula je glavom i krenula se okretati, spremna da ih napusti kada joj je gorštak
prepriječio put.
- Onda nam reci svoje ime.
Pomislila je odbiti njegov zahtjev. Nije mu mogla reći tko je i očekivati da joj ne vežu
ruke. Što je još gore, saznat će da Anne nije bila obična sluškinja, nego sestra
najtraženijeg pobunjenika u Škotskoj. Čak i da Grant nije bio u zavadi sa kraljevskom
obitelji, Campbell sigurno jeste. Možda bih mogla obojicu onesposobiti i pobjeći, ali čim
bi stigli u Edinburgh, grof će upozoriti Moncka o njezinoj namjeri da spasi kraljevu
rođaku.
Ipak, čak i kad joj je logika vrištala da kaže lažno ime, kao što je to ranije uradila
Lambertovim vojnicima, usta su je izdala istog trena kada je pogledala u gorštakov
smaragdni pogled.
- Moje ime je Claire.
- Claire. - rekao je tonom nježnijim od šapata, kao da nikad nije čuo ništa ljepše.
Posegnuo za njezinom rukom, prsti su mu skliznuli ispod njenih i prinjeo ih je usnama. -
U tvojoj smo milosti.
Claire je povukla ruku iz topline njegovog daha i borila se sa drhtajem koji joj je
prostrujao kroz mišiće. Prokleti čovjek, nije ju lagao kad je rekao da je zao. Bio je ratnik
bitanga, slika i prilika muške napasti. Punašna nadurena usta i njegov spori osmijeh
upozoravali su na užitke o kojima jedna nježna dama nikad ne bi trebala razmišljati.
No Claire Stuart nije bila nježna, a većina onih koji su je poznavali nisu je smatrali
damom. Mora da je to bio razlog što na trenutak nije mogla misliti ni na što osim kakv bi
bio okus tih usana kad bih pomilovala jezikom.
32.
- Moj konj treba vodu. - rekla je udaljavajući se od njega i posegnuvši za uzdima. O

čemu je dovraga mislila? Već se susretala sa muškarcima koji su pokušali osvojiti njenu
naklonost pohotnim osmjehom i lijepim riječima. Ovaj čovjek se nije razlikovao od
drugih, koje je odbijala od kada je imala četrnaest godina. Odbila je da mu da usta, ili
bilo koji drugi dio nje, čak i misao.
- Hvala na brzoj borbi sa vama a ne protiv vas i neka bude po mome. - Dobacila im
je preko ramena.
Stisnula je zube i frustrirano zatvorila oči kad je čula da su se dvojica muškaraca
pokupila i krenula za njom. Morala je spasiti Anne, a nije mogla to učiniti kad je na repu
imala ljude generala Moncka. Vražijih joj muda, ne ostavljaju joj drugi izbor.
Morat će ih ubiti.
33.
5. POGLAVLJE
...Budi oprezan sa lisičinom zamkom.
Graham bi uživao jašući uz nju, u ogorčeno nakrivljenoj joj bradi, zabavnoj krivulji
vilice. Pomisao da usnama prelazi preko kremaste kože napne mu cijelo tijelo. Ali
dovraga, održavao je svog pastuha na primjerenom rastojanju iza nje uživajući u
pogledu. Dokono je posmatrao zaobljenu, savršenu stražnjicu, koju primamljivo miluje
meka vuna njenih hlača. Muška odjeće je samo još više naglašavala uzbudljive bokove i
duge noge.
Lakat u rebra privuče mu kompletnu pažnju na čovjeka kraj njega.
- Znaš li ko je ona?
- Ako sve bude kako sam planirao, bit će mi partnerka u krevetu sledećeg tjedna .
Robert je pogledao u nebo kao da ga preklinje za strpljenje. Nagnuo se bliže
Grahamu i šapnuo.
- Ne, ona je Claira Stuart. Sestra Connora Stuarta. Kraljeva rođaka!
Baci brzi pogled ka njoj da bi bio siguran da ga nije čula, a zatim nastavi prigušenim
glasom.
- Roditelji su im poginuli godinu dana nakon što je Charles II protjeran. John
Stuart, čuo sam, odbio se zakleti na odanost Cromwellu i pozvan je u London na
sastanak Parlamenta. Nikad se nisu vratili ni on ni njegova žena.
- Stuart je bio lud što je vjerovao Englezima. - Graham promrmlja prelazeći
pogledom preko djevojke udaljene nekoliko koraka od njega. Prokletstvo, nije mogao
skinuti pogleda sa nje. - Ali kakve to ima veze sa njom?
- Stuart i njegova žena imali su troje djece. Connora, Claire i Anne .
To privuče Grahamovu pažnju i potpuno se okrenu ka njemu, obrve mu se podigaoše
prisjećajući se njenih riječi od ranije.
34.
- Sestra joj je kod kuće od svih zahtjevala da je zovu Guinevere. Godinu dana
odbijala se odazvati na Anne.
Robert kimne glavom.
- Monck je vjerovatno oteo Anne da prislili Connora da dođe k njemu.
- Ali Connor je mrtav.
- Tako ona tvrdi, - Robert istaknu bacajući brzi pogled u njenom smijeru. –
Connorova galava je ucjenjena, od kako ona ih ona naziva pristaša. Hoće li otkriti svoj
pravi identitet, koji je bolji način da prekine potragu za bratom no da ga proglasi mrtvim?
Graham je u sebi razmišljao kad je prešao preko srušenog debla na putu.
- Nije istina to što kažeš. - Opet se okrenuo Robertu. - Connor Stuart je posljednjih
osam godina proveo u borbi protiv Engleske. Slago se ti sa njegovim uvjerenjima ili ne,
moraš priznat da su mu djela bila hrabra ili luda, ali nije bio kukavica.
Robert je zastao i pogleda zadržao na ženi ispred njih, zadovoljstvo od otkrića
izblijedilo je od ove konstatacije.
- Ne bi poslao sestru da radi njegov posao. - Graham je razmišljao naglas.
- Onda govori istinu. Connor Stuart je mrtav.
- Izgleda da je tako. - Složi se Graham pa snizi glas. - Da li bi Monck poslao i
druge da traže Stuarta, u slučaju da ti ne uspiješ, možda nekog tko ga je ubio?
- Ne, Monck je Stuarta želio živog.
Dakle, uopšte nije znao da je Connor mrtav, Graham zaključi kad su stigli na
proplanak posut paprati s tankim potokom koji je prolazio ravno kroz njega, sa suncem
koje je provirivalo kroz rijetke krošnje u daljini. Na mahovinom obraslom rubu potoka
Claire prebaci uzde preko sedla i zagleda se niz dugi vrat svoga konja. Graham je
gledao njene prefinjene pokrete, nježnost u dodiru dok je tješila umornu životinju.
Nagnula je lice prema gore i upijala sunce sa osmijehom. Kao blaženi anjđeo, uživajući
35.
u pogledu par sekundi Graham je zaboravio disati, onda je skrenula glavu i pogledala
ga. Ne postoje anđeli. Graham izvi usne u osmijeh. Ta iskra u njenim očima otkriva
pravu prirodu i namjere.
- Rob pravi se da ne znaš tko je. - Graham mu reče isod glasa. - Ona je iskrena u
svojoj potrazi i mi samo joj samo smetnja.
Vreli otrov njezinog pogleda bio bi razlog za zabrinutost nekom drugom čovjeku, ali
pomisao na ukrštanje mačeva sa njom uzbudi Grahamovu maštu. Želio ju je na svaki
mogući način, u krevetu, u šumi, na konju. Želio je osjetiti njeno vitko tijelo ispod sebe,
da se vatreno predaje dok joj krade dah.
- Izgledaš čupavo i prašnjavo. - rekao je, prilazeći i zaustavljajući se pored nje. U
njenim plavim očima zapalio se požar. Nasmiješio se. - Zašto se ne opereš i promjeniš
odjeću?
- Je li to tvoj najbolji pokušaj da me vidiš bez odjeće? - Upita iznenada-i po
Grahamovom mišljenju slatko-podižići obrve. - Stvarno, bitango, razočarao si me.
Vještine zavođenja slabe su ti kao i ruke u borbi tvog prijetelja.
Robert odmah promuca nešto u svoju odbranu, ali njezin pogled je bio fixiran na
Grahamu, na suncem okupan vjenac kovrdža što su zaplesale oko njegovog lica kada je
skinuo kapu. Otkopča pled na ramenu. Teška vuna skliznu sa njegovih prsa,
zaustavljajući se na pojasu iznad bokova. Gledala je kako je povukao tuniku preko
glave, otkrivajući čvrst, ravni stomak i glatka isklesana prsa. Podiže pogled sa njegovih
malih smeđih bradavica koje su se iznenada ukazale tjerajući je da obliže suhe usne i
promatrala je razvratne jamice kad je posegnuo za pojasom. Okrenuo joj je leđa, kad
mu se vuna zgužvala oko nogu pružajući joj pogled otraga dok je bjesno išao ka vodi,
odbacujući čizme.
Claire je pocrveni za tri nijanse i okrenula se, spremna posvetiti pozornost Campelu i
36.
smiriti svoju uzavrelu krv. Bilo je prekasno. Pristaša se već naslonio na stablo i zatvorio
oči za san.
Claire je i prije vidjela gole muškarce kada je lutala po stražarnicama Ravengladea,
dok su presvlačili za vježbu. Nijedno od tih tijela je nije uznemirilo.Tamo je bila da sa
njima trenira, a nakon što je pokazala svoju vještinu i odlučnost i gotovo otkinula
nekoliko ruku, većina muškaraca je prihvatila njeno prisustvo. Ali ovaj klipan se
razodjenuo za vlastiti užitak, polako, senzualno. Podrugljivo ju je izazivao misleći da će
je zavesti tjelom stvorenim za rat. Čak ni Connorovi ljudi, neumorni u svojim
nastojanjima da ju osvoje, nikad nisu bili tako hrabri.
Čuvši prskanje iza sebe, odbijala je pogledati bilo gdje osim u krošnje. Čovjek je lud
kad se pliva usred jeseni! Istina da su ljudi sa sjevera manje osjetljivi na hladnoću. Kad
ju je gorštak koracim iza sebe upozorio da je izašao iz potoka, zatvorila je oči. Dakako,
gadu nije nedostajalo samopouzdanje o njegovom izgledu. Koliko li je slabih djevojaka
tako zaveo? Samosvjesni gad, pomislila je, škrgućući zubima.
- Voda je brza al je dobro poslužila svrsi.
Zabavljanje u njegovm glasu potreslo joj je i zadnji živac. Znala je značenje njegove
konstatacije. Connor se često šalio sa Jamesom o posljedicama koje je hladna voda
imala na muškarčev...ud.
- Bojim se nedovoljno dobro. - odgovorila je, smireno mada se nije tako
osječala. Bila je bijesna. Zapalio joj je sve nerve, i zbog toga ga je mrzila. - Nisi se
utopio.
Uhvatila je Campbellov slabašni osmijeh dok se odmarao, Claire je sumnjala da je
ovo prvi put da je čuo da je žena odgovorila njegovom prijatelu drugačije od odvedi me u
krevet, i to ga je zabavljalo. Ako je to istina, sa radošću će se pridružiti mladom grofu.
- Šteta što si pristaša. - Odglumila je uzdah očaja kad je Campbell podigao jedan
37.
kapak da je pogleda. Sklanjajući zalutali laneni pramen iza uha, prišla mu je bliže, gdje
je sjedio naslonjen na deblo. Sad su mu oba oka bila otvorena..
- Nalazim tvoju poniznost osvježavajućim predahom od budalastih pasa koji
bahato laju na vuka.
Robertove oči bljesnuše zabavom kad ih je podigao sa prijateljeve pojave negdje iza
nje, pa ih je spustio natrag na nju.
. Da, vukovi su lukavi.
Claire je kimnula glavom i nagnula se naprijed,pitajuči se zašto je upotrijebio riječ
lukavi, kad je osjetila topao dah gorštaka na svom potiljku.
- Ali zar i najžešći vuk ne postane lovčev plijen?
Možda od njegovog melodičnog naglaska, ili promuklog glasa uz njeno uho ili možda
od načina kako je postavio pitanje da zvuči kao obećanje, učinio da joj srce ubrza.
Okrenula se i nos joj se našao inč udaljen od njegove vlažne, čiste tunike. Podigla je
pogled sa njegovih grudi i hladnom usiljenošču mu na isti način odgovorila:
- Ne ovaj vuk.
Zaobilazeći ga, odmarširala je natrag do ruba potoka provjeriti Troju. Čini se da se
mladi konj bolje od nje snašao. Nije ni shvatala da joj se ruke tresu dok nije uzela uzde.
Osjećala je napetost u dahu, tjelo joj je gorilo pod svježim povjetarcem. Dovraga treba
ga osuditi zbog posjedovanja tavog besramno grešnog osmijeha, i sam Sotona bi se
posramio. Koristi taj osmijeh svaki put kako bi je izazvo i razbjesnio ili je pak uzbudio.
Claire je voljela dobru borbu, ali nije imala vremena da se revanšira lupežu. Šteta što
gorštak neće dugo trpjeti svoj poraz. Uživala bi da ga odbaci sa poniženjem. Ha!
Energična budala nije imala pojma tko je ona ili koliko je prosaca odbila a da je jedva i
pogledala u njih. Izazvala je oca, pa čak i brata u počeku, i izabrala je živjeti među
muškarcima. Bila je imuna na njihove čari, otporna na svoje strasti. Stalo joj je samo do
38.
obitelji, svoje zemlje i vraćanje Charlesa na tron.

Nakrivila je glavu i pogledala u Grahama Granta, dok je namještao pled na svom
mokrom tijelu i tiho pričao sa Campbelom .Kao da je osjetio njezin pogled, gorštak je
podigao pogled i namigno joj.
Prokletih joj Vražijih jaja, pomislila je kršeći prste. Mora pobjeći od njega.I to brzo.
39.
6. POGLAVLJE
Ja sam mučeni cvijet za kojim Škotska plače, spasi me!

- Gdje si se to ti zaputila? - Graham ju je upitao gledajući kako se Claire penje u
stremen. Zaustavi se podignuta, sa rukama na sedlu i hladno ga pogleda.
- Kako misliš gdje? Idem u Edinburgh. Sama.
- Smračit će se za par sati, a miljama dalje nema ništa osim šume. Napravit ćemo
ovdje logor i prenoćiti, a..
Njezin ga je smijeh prekinuo, ali kad je sišla sa stremena i krenula ka njemu,
podsmijeh joj je bio ubojit.
- Zar zbilja misliš da mi možeš naređivati, nepodnošljivi glupane?
Graham se odgurnuo od stabla na koje je bio naslonjen baš kada mu je prišla. Pogled
mu nije mogao pomoći ali je mogao promotriti i diviti se vatrenom njihanju njenih
bokova. Bila je bezobrazna djevojka, vatreno odana cilju i naizgled otporna na njegovo
udvaranje. Govorio je sebi da je ostao sa njom kako bi je zaštitio da se ne ubije. Ali mu
je zapalila krv u venama kao nijedna druga cura prije. Jurila mu je kroz misli, podstičući
još više njegovu znatiželju. Normalno, pretpostavljala je da će je juriti, da će to biti
dovoljno. Ali nije je htio otjerati, a otišla bi da se osjeti u zamci.
- Ne bih se usudio naređivati ti. - rekao je tiho. - Samo ti nudim izbor. Nastaviš li
sad jahati, budi sigurna da ću ti čitavu noć biti na repu.
Jedan kut usana mu se malo nakrivio, sugerirajući da misli puno provokativnije nego
što se izražava.
- Ako pričekaš do jutra, oprostit ću se sa tobom.
Claire je zurila u njega, tražeći na njegovom licu govori li istinu. Hoće li je ostaviti na
miru, ako ostane do jutra? Hoće li je obojica ostavit na miru ostane li do zore? Hoće li joj
se stvarno skloniti sa puta? Pogledala je u grofa, koji se već ustao. On drži do svoje
40.
riječi, njemu će prije vjerovati.

- Campbell imam li tvoju riječ za to?
Nepovjerljivo je pogledao prijatelja, stisnuo zube, a potom se okrenuo njoj.
- Mislim da je najboje da ostanemo zajedno. Strah me i da pomislim šta se moglo
desiti da maloprije nismo bili sa tobom.
- Vjerujem da vam nisam dala razlog za sumnju i takve riječi. - Claire se polako
odmaknu, sigurna u vlastite sposobnosti.
- Priznajem da bolje barataš mačem i od moje sestre, - grof joj prizna polako. - ali
se moram zapitati kakav to brat ne uči sestru da se boji šume?
Pošteno pitanje, Claire zaključi, obzirom da oni ništa ne znaju o njoj ili Connoru. Ovaj
čovjek podupire Republiku, nije upoznat sa opasnim životom odmetnika. Nije mu htjela
strogo suditi zbog neznanja, pa joj je odgovor bio kratak.
- Brat koji ju je naučio kako da preživi u njoj. Imam li sad tvoju riječ?
Tijelo mu se nape od nevoljkosti da joj prizna, al na kraju je ipak klimnuo glavom i
produžio. Claire ga je gledala. Kad je stigao do ruba potoka, kleknuo je i umočio ruke u
nemirnu vodu. Možda je, ponada se, prao ruke od nje. Osjećajući još jedan par očiju na
sebi, okrenu pogled na gorštaka.
Nebesa mu, stajao je tamo zgodan, naslonjen na drvo sa prekriženim rukama na
grudima i iritantno pobjedničkim senzualnim osmijehom. Odluči ako ikad bude birala
muža, prije će se odlučiti za poniznu mirnoću naspram bestidne ratničke arogancije. Ali
kad se okrenula od njega, odlučna da vrijeme provede sa popustljivijim od njih dvojice,
misli su joj ostale na onom iza nje. Zašto katolički gorštak putuje sa protestantskim
pristašom? Koji je od njih dvojice izdao svoju zakletvu? Vjerovatno bitanga, pomisli,
otresavši prašinu. Vragolija koju je napravio sijala je iz njegovih smaragdnih očiju
dokazavši da je nitkov. Njegova odanost ne pripada nikome. Možda je bio plaćenik,
41.
kojeg plemeniti grof plaća da ga prati na putu do Edinburgha. Campbell je vjerovatno

angažirao Granta nakon što mu je lice izubijano.
- Kako su te jutros zarobili Lambertovi ljudi? - Grofovo pitanje skrenulo joj je
pozornost sa misli i ona spusti pogled kako bi ga pogledala. Nastavila je i gledala preko
potoka i drvoreda na suprotnoj strani.
- Napali su me dok sam spavala. Ubila sam trjicu, ali ostali su me opkolili. Uspijela
sam ubiti još trojicu prije nego su me uhvatili. Uzeli su mi mač i svezali me za stablo gdje
ste me pronašli.
- Zaista, nikada nisam sreo ženu kao što si ti.
Čuvši žaljenje u njegovoj pohvali, Claire vrati pogled na njega.
- Govoriš kao ratnik. - rekao joj je.
- A ti to ne odobravaš?
Slegnu ramenima u indigo plavoj tunici i prikri pogled ispod crnih trepavica.
- Ja vjerujem da je muškarčeva obaveza štititi damu.
Claire savlada smijeh. Tako ozbiljna izjava nije zaslužila ruganje, mada je bilo očito
da ni sebe ne može zaštititi a kamoli damu. Grof od Argylla imao je ideale stvorene za
drugo doba, i ma koliko plemeniti bili, glupi su u sadašnjosti.
- Nisi li ti učio svoju sestru da se bori?
- Nisam ništa drugo mogao učiniti. - Podigao je velike oči i posmatrao ju je kad je
kleknula da sjedne pored njega. - Kada nam je otac umro podigli su nas vojnici i sluge.
Trenirao sam vještine na poligonu svaki dan i Kate se samo jednog dana pojavila. Tada
su je Amish i John naučili kako da se bori.
Naslonjenih lakata na svijenim koljenima, Claire ga je proučavala dok je govorio. Bio
je pristaša, neprijatelj monarhije. Kao i mnogi drugi plemići Škotske, trgovao je vijernost
kralju za titulu i zemlju. No, sjedeći ovdje u sred spokojnog zvuka vode i šuškanja lišća,
42.
smatrala ga je simpatičnim.
- Trenirao si kao dječak i još se ne možeš boriti. Da li je to razlog zašto si unajmio
zapovjenika gorštaka, da putuješ sigurno?
Prije nego što se uspijela zaustaviti, okrenu se i pogleda Grahama. Bitanga. Izvalio se
lijeno ispod drveta, kao da nema nijedne brige na svijetu, kapa mu je zaklanjala oči dok
se odmarao, a duge noge je ispružio ispred sebe.
- Grahama? - Grof je upita pratći njen pogled.- Istina da mi je spasio život više
puta, ali se borim jako dobro sa mačem. Samo ne smatram da je potrebno ubiti svakog
ko mi prilazi.
Claire se okrenu prema njemu i zbunjeno ga pogleda.
- To je kontradiktorno uvjerenje za nekog ko želi postat vojnik. Onda mi
reci, - pogled joj otvrdnu, - šta misliš o vojnicima koji muče one koji se ne pridržavaju
generalovog načina razmišljanja?
- Uopšteno Monck je korektan čovjek. Znam za mo...
- Uopšteno Monck je najgori od svih. - strasno ga prekide Claire ubojitim
glasom. - On šalje ljude u rat. Ne znaju ništa o odanosti ili uređenju kraljevstva.Trebamo
pokloniti povjerenje nacije krvožednim ljudima koji se ne brinu za dobrobit svojih nego
samo za moć?
- I rojalistički otpor će zaustaviti svo to ubijanje? - Campbell joj uzvrati
pitanjem, neutralnog tona, očiju ako je to moguće još hladnijim od njenih. - Da li je
čovjek koji ih je vodio u rat bio manje krvoločan?
Claire se naroguši na nepravedne optužne za njenog brata, ali se zaustavi prije nego
se upusti u bitku. Bilo je očigledno da pripada tom otporu i Claire nije više marila ako je
Campbell znao za to.
- Odbijam prihvatiti odgovornost za nešto na što su nas prisilili, - hladno
43.
odgovori. - Nemamo drugog izbora nego se boriti. Tvoj gorštak bi to trebao razumjeti.
- Razumije.
Claire znatiželjno podiže čelo na njegov kratak odgovor, zurila je u njega čekjući
objašnjenje.
- Graham se mnogo godina borio na strani MacGregorsa. Ostao im je vijeran
prijatelj uprkos zabranama i kaznama za simpatizere.“
Svaki plemić južno od Aberdeen već dugi niz godina znao je za progon MacGregorsa,
čak i njihove rodbine. No Calire se iznenadila kad je čula da je Graham ostao odan
zabranjenom klanu. Vjerovala je da nije odan nikome. Dovraga, sam je rekao da je
besramni nitkov i na njene oči to potvrdio svojim besramnim skidanjem.
Boreći se protiv poriva da ga opet pogleda pitala se što je izazvalo takvu odanos u
samoprozvanog nitkova. I još, ako je bio iskren prijatelj MacGregorsa, šta je radio sa
Campbellom?
- Rekao si da su tvoju sestru jednom oteli MacGregorsi. Kako to da jašeš sa
njihovim saveznikom?
- On je više od njihovog saveznika. On im je zapovjednik.
Claire je impresionirano podigla obrvu.
- Kate je sada udati za poglavara MacGregor i sad je mir između Argylla i njihovog
klana.
- Mir je kratkotrajan. - Claire će prezirno i nagnuo se naprijed umočiti ruku u
potok. Uzme malo vode u dlan i pređe preko lica. - Često sam čula brata kako govori o
gospodaru magle. Veliki ratnik koji se borio protiv takona koji ga je tlačio. Postoje
glasine da je ubio Duncana Campbell, grofa prije tebe, i očekuješ da povjerujem da je
između vas sad mir?
- Gospodar magle nije ubio mog strica.
- Kako znaš da nije?
44.
- Zato što je on muž moje sestre, i bio sam prisutan kada se borio sa stricem.
Claire se nasmijala.
- Sestra ti je u braku sa Vragom MacGregorom?
Kad je potvrdno klimnuo dobaci mu pogled razumjevanja.
- Tad je nisi uspio spasiti. To mora da ti je bio težak udarac, viteže, ali ja neću
doživjeti isti neuspijeh.
- Nisam iznevjerio sestru. - Robert se zavali u travu, prekriživši ruke iznad glave i
zatvori oči. - I ako je tvoja poput tebe, Monck i njegovi ljudi sada su vjerovatno na
mukama.
Claire mrko pogleda njegovo mirno tijelo, a zatim ga bocnu prstom.
- Ne govori neljubazno o mojoj sestri. Anne nije nimalo poput mene.
Zjevnuo je.
- Pa kakva je onda?
- Ona je tiha i.... - Zastala je, u potrazi za pravom riječi da opiše svoju dragu Anne.
- Čeznutljiva. Stidljiva, i puno elegantnija od mene. Tajnovita je, ali joj se osjećaji jasno
vide na licu, lako joj je pročitati šta misli.
Claire se nasmiješi, pa se sjeti čovjeka koji je ležao pored nje. Pogleda ga i iznenadi
se da je još uvijek budan i zuri u nju.
- Što još? - Upitao je.
Claire nje smetalo govoriti o njoj. U stvari, to joj je pomoglo da se fokusira na potragu.
Izgubila je brata. Nije htjela izgubiti i sestru, čak i ako je udata. Prije će umrijeti nego se
Anne uda za pristašu. Kao kraljeve rođake, oduvjek je znala da će njihova udaja ovisiti o
hirovima monarhije. Nije se htijela udavati i odustati od ratničkog života. Ali ako se treba
udati, to će biti neko po Charlesovom izboru.
- Ona ima kosu poput naše majke, ravnu i u tamnim bojama crvene. Oči su joj boje
olujnog neba i kad ih gledaš kao da gledaš u oči sokola.
45.
- Zvuči jako lijepa.- Iskreno reče grof.

- I jeste. - Claire se tiho složi. - Poslušna je koliko sam ja buntovna. Stat će pred
sveštenika, iako će joj srce tiho prosvjedovat, i udat će se za onog koga geberal Monck
odabere.
Grof se uspravi,njegov uobičajeni izraz zamjeni užas.
- Ona će se udati u Edinburghu?
- Da, za pristašu. Sad možeš shvatiti zašto moram požuriti da je spasim.
Zurio je preko vode na trenutak, namrštene obrve bacale su sjenu na njegove oči,
zaokupljene mislima. Mirovao je, a onda provukao obe ruke kroz kosu i rekao:
- Krenut ćemo za Edinburgh sa prvim svijetlom.
- Mi?
Presjekao je pogled prema njoj.
- Da. Mi ćemo...
- Što ćeš raditi? Servirati me Moncku. - Claie se obrecne na njega, ljuta jer je
prekršio riječ. Budala će sve upropastiti kad sve u Edinburghu upozori da je došao
spasiti djevojku Anne.
- Šta ćeš učiniti kad odbije tvoj budalasti zahtjev da ti je preda? Hoćeš li mu
prkositi? Boriti se? Možda ga ubiti ako budeš prisiljen na to? Ne, nećeš! Dakle,reci mi
viteže, kako mi misliš pomoći?
- Ja ću se cjenkati sa njim.
Claire mu se gotovo nasmije u lice.
- A šta to ti imaš što on želi?
- Connor Stuart.
Lice joj ukočilo. Kad je spustio ruku na nju, ona skoči unatrag.
- Claire, - rekao je podižići dlan da bi je spriječio da govori,što je upravo krenula
uraditi.- Sasvim sigurno Monck ne zna da ti je brat mrtav. Ja ću mu obećati .
46.
Connora za Anne.
Znao je. Gad je cijelo vrijeme znao da je Connorova sestra. S rukom na dršci bodeža,
razmišljala kako da ga ozljedi a da ne uznemiri njegovog prijatelja.
- Trebala bih te ubiti.
- Radije bih da to ne učiniš.
Pogledala je oko sebe. Gorštak se nije miješao. Konj joj je bio u neposrednoj blizini.
Mogla je onesposobit grofa i nestat u sekundi. Ali prvo će čuti zašto vjeruje u to što joj je
rekao.
- Zašto misliš da general ne zna da mi je brat mrtav?
Campbell spusti pogled na ruke.
- Zato. Duboko je udahnuo a zatim se susreo sa njenim ubitačnim pogledom„ jer je
mene poslao da ga pronađem.
47.
7. POGLAVLJE
Spasi me od poljupca đavola!
Claire bodež bljesnu na suncu kad se podigla na noge.

- Znala sam da ti ne mogu vjerovati. - Podigla je ruku da ga napadne. -Tvoja
potraga završava ovdje.
Široki prsti sklopiše se oko njenog zapešća, snažno je zaustavljajući, bolno. Zavrćući
joj bolno ruku da joj je izbio dah, okrenula se i udarila u čvrsto, napeto tijelo gorštaka iza
sebe. Izraz mu je bio mrk, pogled nedokučiv dok joj je sigurno držao mali zglob iza leđa.
Oštrim trzajem privukao ju je bliže sebi i ruku joj privukao još biže leđima. Čvrsto je
stisnula zube trudeći se da ne vrisne.
- Baci ga. - Upozorio je još jače joj zavrnuvši ruku.
Zureći u njega, otvorila je prste i ispustila bodež. Zgrabio joj je mač sa boka i odbacio
ga u stranu. Oči mu nisu ni na tren napustile njene, niti je popustio stisak. Borila se
protiv čeličnog zagrljaja, no on je samo izvio usne u razarajući osmijeh i unio joj se u
lice.
- Draga to više nećeš ponoviti. - Niska boja njegovog glasa posla joj čudnu
drhtavicu niz kralježnicu. Tjelom je obavio njeno, zagrnuvši je sirovom snagom i
toplinom. Tjelo joj je postalo mlitavo. Olabavio je stisak samo malo. A onda se spusti na
koljena, držeći se za prepone sa obije ruke. Sada na nogama, Robert je gledao
Grahamovo lice u agoniji. Kad se Claire okrenula, oprezno je uzmaknuo korak unazad i
gledao kako žuri ka svom konju, ne suprotsavljajući joj se.
To je bilo, samo dok je posegnula za uzdima, a zatim je, pala ravno na lice. Još uvijek
na koljenima, Graham je skočio za njom, hvatajući je za gležnjeve prije nego mu je lice
upalo u travu. Uz nasilno stenjanje, povukao ju je nazad, okrenuo je i smjesio se na nju.
48.
- Misliš da je njegova čast i moja, - zadihano reče, čvrsto je obmotavši .Ruke joj je
čvrsto podigao iznad glave i prelazio pogledom po grudima. - U zabludi si. Još jednom
podigni oružje na nas i to uključuje tvoja koljena, takođe ruke, noge, tvoje ....
Zubi joj se zariše u njegovu ruku, nagnavši ga da prijetnu zamjeni jaukanjem. Osjetila
je krv, a zatim joj se tijelo podiglo, kao da lebdi po zraku. Postavio je na noge i otrgnuo
uz škljocanje ruku od zuba. Pogledao je u krvavi zglob, zatim u njene oči pune
upozoravajućeg bijesa, a onda ju je povukao u zagrljaj.
Claire su i prije poljubili; prvi čestiti poljubac bio je sa Kennyem, kožarevim sinom,
kad je imala dvanaest godina, podlac od Sir Ruperta ukrao joj poljubac dok su vježbali,
poslije toga smjestila ga je u krevet na cijeli tjedan. Ali je nikad niko nije poljubio ovako.
Ova usta su bila zahtjevna, posve zanosna. Usne su mu bile čvrste i milovale su je tako
vješto da je isisao sav otpor iz nje. Jezikom ju je istraživao, a dojam je bio tako erotičan,
tako intiman, da je zadrhtala u njegovom zagrljaju. Povukao se sa dva kraća, ali nimalo
uzbudljivija poljupca i pogledao ju je u oči.
- Pijavice! - Prosiktala je na njega. - Ako se ikada usud...
Oči su joj se raširile kada joj je poderao lijevi rukav. Pogledom je pratila rukav.
Previše zaprepaštena da govori, Claire je gledala kako povlači rukav preko blijede šake i
vezuje joj zapešća. Pokušala ga je udariti, sledeće je vezao gležnjeve.
- Ti si sin meketave koze! - Vrištala je na njega.- Vidjet ću te...
- Smanji diživljaj curo - prekinuo ju je tihim glasom, prstima je upozoravajući stisnu
dok ju je pridržavao da ne padne. - Sledeća ću ti usta vezati ostacima košulje.
Ostatak košulje podrazumjevao je dio koji ju je pokrivao, a budući da nije sumnjala u
njegovu prijetnu, čvrsto je stisnula usne. Nosnice su joj je širile od bijesa. U očima joj je
bljesnula odmazda.
- Sjedni.
- Truni u paklu.
49.
Rukom ju je uhvatio za potiljak i opet je spistio unta na njena, nerazumno je ljubeći.

Nejasno je bila svijesna da joj rukom pridržava donji dio leđa i da su joj noge izgubile
uporište. Kad ju je pustio, Claire je sjedila na travi .Usne su joj bridile, a glava joj je
lebdjela. Stojeći nad njom gorštak je obuhvati toplim, ali osvajačkim pogledom, a zatim
se okrenuo i otišao prijatelju.
- Morat ćemo zapaliti vatru.
- I naći još hrane. - njegov suputnik se složio. - Nemamo dovoljno za troje.
- Da,vidi što možeš naći. Ja ću zapaliti vatru.
Claire je gledala grofa kako napušta proplanak, a zatim pogleda oko sebe tražeći
nešto što će joj omogućiti bijeg. Bodež joj je ležao nekoliko koraka dalje, mač je bio još u
koricama. Pogleda u Troju, pasao je travu. Nikakve pomoći od njega. Konačno, pogled
joj se zadrža na njenog tamničara. Odvratni gad, opsova u sebi dok je on kido tanku
granu sa obližnjeg stabla. Kao da je osjeti njen pogled, okrenu se preko ramena ka njoj,
istaknu njen ubilački pogled i tiho se nasmija. Claire se naroguši ali ništa ne reče, da je
opet ne poljubi. Sama pomisao na to izazva topli val niz kralježnicu. Dobri Bože na
nebesima, znao se ljubiti! Nema sumnje da je istim žarom poljubio bezbroj žena,
ostavljajući ih da plaču nad svojom sudbinom kao mačići nad prolivenim mlijekom.
- Nisam prokleti mačić. - promrmljala je.
- Nešto si rekla? - Spusti šaku grančica na hrpu udaljenu nekoliko koraka i okrenu
se ka njoj.
Protiv svoje volje, osmotri ga cijelog. Od pljavih kožnih čizama pa sve do vatre na
njegovim ramenima, bio je mršavo, mišićavo remek djelo.
- Nisam ništa rekla osim da nikog nisam mrzila kao tebe.
- Ah, onda to objašnjava vatru u tvojim poljupcima. - Gurnuo je ruku u vrećicu za
pojasom i izvukao kremen i malo sušene mahovine.
50.
- To što si osjetio bilo je gađenje.

Sumnjičavo ju je pogledao prije nego je vratio pažnu na paljenje vatre. Radio je u
tišini, čučeći je trljao drvo o kresivo ne bi li ga zapalio. Napućio je usne, njezno pušući u
tanki dim da se mali plamen razbuktavao. Claire je kao hipnotizirana gledala u njih. Oh,
bila su isklesana za uzitak, zavodljivo pune i meke...
- Kako ti je umro brat? - Upitao je iznenada, dodajući grančice i grane na upaljeni
plamen.
Claire je trepnula.
- Nije ti dovoljno zadovoljstvo moje trenutno poniženje? Želiš znati detalje o
Connorovoj smrti da ga možeš izrugivati kao i mene?
Njegov pogled se smekšao dok se usparvljao u punu visinu i krenu ka njoj.
- Nikom se ja ne rugam. Ne sumnjam da je on rasplamsao tu vatru u tebi. Tvoja
vještina i snaga su odraz njega. Želim znati kako je takav čovjek završio.
Claire ga je gledala dok je sjedao pored nje, pogledom je prelazila preko dugih nogu
kada ih je pružio i prekrižio u gležnjevima. Svo to tijelo, uhvatila se u razmišljanju,
bespomoćna da se zaustavi, svaki mišić joj je pulsirao od sjećanja na njegove poljupce.
- Izdan je. - rekla je, nadajući se da će se premjestiti negdje drugo sad kad mu je
zadovoljila znatiželju. Kad je vidjela da ne odlazi, uzdahnula je. - Zar je to doista bitno?
Lovio si ga sa pristašom. Nisi li bio spremam isporučiti ga u Edinburgh generalu Moncku
da ga objesi?
Nije joj odgovorio, a ona je kimnula glavom, znajući da ne može, i okrenu se od njega.
- Kako je izdan?
- Dogovoren je sastanak između mog brata i Lambertovog predstavnika, generala
Fleetwooda. No, bila je to zamka.
Graham se nagnu bliže , dodirujući joj golu podlakticu kad se nije okrenula pogledati
ga.
51.
- Claire, brat ti je bio radikalni domoljub. Zašto bi pristao naći se sa neprijateljima?

Odmahnula je glavom i tiho za sebe se nasmijala. Zatim se okrenula udovoljiti
njegovom pogledu.
- Jer ga to pitao general Monck.
- Misliš li da je dobra ideja vjerovati joj iza tog drveća? - Robert je žvakao
korijen, napravio grimasu zbog gorčine u ustima, i bacio ga u vatru.
Sjedeći preko puta njega, Graham je rukom prešao preko ostatka korijenja što je
Robert skupio i umjesto njega posegnuo za stari kruh.
- Morala se olakšati.
- I ti si joj vratio oružje.- Robert se zagleda u sjene ne bi li je vidjeo, ali je bilo
premračno. - Ako preživiš noć, kaži mojoj sestri da je volim.
- Neće nas ubiti, Rob. - Graham se nasmijao i ubacio je bobicu u usta.
- Ona ne vjeruje nikome.
- I s dobrim razlogom, - Graham ga je pogledao preko pucketave vatre. - tvoj
general Monck joj je izdao brata.
Sada je bio Robertov red da se nasmije.
- Povjerovao si u njenu priču da Monck razmišlja o varćanju Charlesa na
prijestolje?
- Vjerujem da je general uvjerio Connora Stuarta da razmišlja.
- To nema smisla! - Robert je tvrdio. - Ona tvrdi da su Monck i njen brat
saveznici, ali ako je general bio u blizini Stuarta i želio njegovu smrt, zašto ga nije sam
ubio?
- Ja ću ti reći zašto. - Claire je izišla iz iza stabala i prišla vatri. - Moj brat i njegove
pristaše se bore za nezavisnost od engleske okupacije. Njihov cilj je jako vrijedan. Dok
se ostali generali bore koji će biti sledeći Lord Zaštitnik, general Monck tiho kupuje
svoje vrijeme u Škotskoj. Uskoro će napraviti svoj potez, ali čeka dok drugi budu
oslabljeni. Trebat će mu potpora naroda. Ubijanjem njihovog junaka samo bi ih okrenuo
52.
protiv sebe. Pa je poslao Lamberta ili Fleetwooda da to učine umjesto njega.

- Ja ne vjerujem u to. - Robert odmahne glavom prema njoj dok je sjedala pored
Grahama. - Guverner ne teži ka mjestu Lorda Zaštitnika. Stalo mu je do Škotske i neće
je napustiti.
- Da, niti će je prepustiti kralju. Teško se borio da je dobije, zar si zaboravio . –
Claire ga značajno pogleda preko vatre.- Pokorio je Stirling u četiri dana. Dunde u dva.
- Moj stric mu je govorio o generalovim pobjedama za Uniju. - priznao je Robert. –
Ali to je bilo prije mnogo godina. Od tada se nije petljao sa drugim generalima. Podržava
Parlament, a ne vojni režim.
Claire se slabašno osmijehnu.
- Onda si prevaren. Baš kao što su Connor i James prevareni. Samo Bog zna što
je rekao Anne. Ona ne zna za njegovu umješanost u Connorovu smrt.
- Tko je James? - Graham upita uzimajući vodu iz svoje torbice.
- Drag prijatelj.
Torbica zasta na Grahamovim usnama. Oči su mu sjevnule prema njoj iznad tinjajuće
svjetlost.
- Kako drag?
- Vrlo drag. - Claire se nije potrudio da ga pogleda, nego je zadržala svoju
pozornost na Robertu. - Monck mi se zakleo...
- Je li i on takođe mrtav?
- Je li ko takođe mrtav? - Okrenula se Grahamu, blago ogorčena prekidanjem.
- Taj James, koji ti je vrlo drag.
Claire je stisnula oči na njega, pokušavajući pročitati izraz njegova lica. Izgledao je
mirno, ali mu je glas bio napet, pitanje grubo.
- Ne, on nije mrtav.
- Zahvaljuješ svecima svaki dan, zar ne? - Upitao je gledajući njezinu reakciju.
53.
- Da, - rekla je iskreno. - jesam, svaki dan.

- Dobro. - Graham se nasmiješio i baci svoj kruh u plamen. - Drago mi je da to
čujem.
Nekoliko trenutaka slušali su pjesmu cvrčaka oko njih, Robert svoje sledeće pitanje
uputi najboljem prijatelju.
- Jesi završio?
Graham smrtonosni odsjaj bio je sav odgovor što je Robert dobio.
- Vrlo dobro, onda, - mladi grof je nastavio. - Dopusti da te onda upitam ovo, moja
gospo. Zašto me je Monck poslao da nađem tvog brata ako je znao da je Connor mrtav?
- Možda bi to trebao upitati generala kad ga vidiš.
- To i namjeravam. - Robert ju je uveravao, a zatim pogledao mač u njenom
krilu. -Trebali bi malo odspavati. Ja ću prvi stražarit.
Uhvatio je Grahamov slabašan osmijeh dok se namještao u pledu. Neka ga Graham
smatra budalom što joj ne vjeruje da im neće prerezat glave na spavanju. Imala je puno
pravo da ih želi vidjeti mrtve i mogla je to učiniti. Promatrao ju je dok je namještala glavu
na tlo. Mogao je jasno vidjeti zašto je tako privukla Grahama. Bila je lijepa i
dostojanstvena. Ipak previše dostojanstvena za njegov ukus .Pomislio je kako ona i
njena sestra mogu biti tako različite. Zašto je guverner tjerao Anne da se udaje?
- Lady Stuart? - Čuo je njeno poospano mrmljanje. - Kada je general poslao
Connora u Englesku?
- Nije ga Monck poslao. Conor je već bio tamo i borio se sa Lambertovim ljudima u
Cheshireu kad mu je Monck poslo poruku o sastanku. Ubijen je na putu za London.
Nelagodno se promeškoljila, a zatim se opet umiri. Robert je sve to prevrtao po glavi..
Previše stvari nije imalo logike. A onda se nečeg sjetio. Nešto što je očito i Grahamu
palo na pamet jer je sjeo i oba su gledala u Claire.
Connor se borio s Lambertovim ljudima u kolovozu. Ako je ubijen prije dva mjeseca,
tko je onda napao vojsku generala Moncka izvan Stirlinga prije nekoliko tjedana?
54.
8. POGLAVLJE
Kako da pobjegnem kada me ta vještica odvači od važnih

dužnosti?
U ljubičastoj tišini prije zore, Graham je gledao treperenje niske vatre preko Clairenog
uspavanog lica. Uzeo si je slobodnog vremena da posmatra drsku krivulju njenog nosa,
fine linije jagodica i primamljive padine usana po kojima su plesale sjene i svijetlost.
Okus tih punačkih, malo razdvojenih usana i žar u njezinom otporu zaokupe mu misli i
zapale mu krv. Poljubio je mnoge cure, ali nikad se nije osjećao da će poludjeti ako to
ponovo ne učini. Šta je to u tim arogantno izvijenim usnama da ih želi pokoriti? Iskra
otpora kada ga pogleda izaziva u njemu glad za njenom predajom? Uživao je u borbi
kao što bi i svaki iskusni ratnik. Bilo je ništa više od energične osvježavajuće borbe,
nešto na što je rijetko nailazio na svojim putovanjima. Da Claire Stuart je takođe bila
lijepa. Prizor nje ga je zabavljao, ali njena hrabrost i uverenje da je uvijek u pravu
izazivali su želju veću od pobjede.
Malo dalje od umirujuće vatre, Robertovo disanje pređe u hrkanje, a Grahamove misli
se prebace na ozbiljnije teme. Connor Stuart je mrtav. Da li je? Prema onome što su on i
Robert saznali tražeći ga, Stuart ne samo da je bio živ nego i dobro mu je napredovala
akcije protiv generala Monca kao i Lamberta. Tko je bio taj James o kome je Claire
govorila? Način kako je nježno potvrdila da je živ mučila je Grahama. Šta je to kod tog
Jamesa da joj se toliko sviđa? Morao je biti član otpora, Graham je bio siguran da Claire
ne bi svoje srce poklonila nekom ko ne djeli njiena uvjerenja. Najvjerovatnije je James
bio neko od Connorovih ljudi,možda čak i njegov zapovjednik obzirom da su provodili
zajedno puno vremen pa je „prevaren“ zajedno sa Connorom.
Pokret je privukao Grahamovu pažnju. Pogled mu je pao na Claireine prste kako se
polako zatvaraju oko drške mača. Podigla je glavu, prvo je pogledala u Roberta koji je
55.
spavo s druge strane vatre. Dok se okretala da pronađe Grahama, zatvorio je oči i ostao
miran. Poput utvare se kretala duž ljubičastih sijena. Svaki pokret joj je bio pažljiv i tih
kao u grabežljive mačke dok se udaljavala od vatre. Izvukla je kapu iz torbice za
pojasom, stavila je na glavu i zavukla debelu pletenicu pod nju. S mačem u ruci krenula
je prema konju. Graham se nasmiješi. Šta mu je to uradila ju stalno želi sljediti? Pustit
će ja da misli da je pobjegla prije nego je uhvati. Njihov sporazum, bio je prisiljen da je
podsjeti, se odnosio da čeka do jutra, a još nije bilo jutro.
Zvuk muškog smijeha iza stabala neoprezno postavi Grahama na noge, ako ga je
čula. Jeste i na njegovu nevericu i užas, okrenula se ka smjeru odakle se čuo zvuk, i
zatim se uputila ka njemu. Proklevši njenu žurbu, Graham je skočio za njom. Prošla je
kroz drveće malo ispred njega i čučnula u visokoj travi, tako brzo da je Graham pao
preko nje. Okrenuo se na straznjicu, a zatim se okomio na nju.
- Curo šta dovraga misliš da radiš? - Zgrabivši joj zapešća iznad glave, noge joj je
zarobio svojim tijelom.
- Vidiš li da će nastave li ovim smijerom doći direkno u taš tabor? - Odgovor joj je
bio tihi šapat u izbledjeloj noći. Graham je mogao osjetiti kako joj oči plamte. Koprcala
se pod njim a onda se naglo zaustavila kad joj pustio ramena, prebacujući težinu na
bokove.
- A ti si mislila spasiti mene i Roberta presrećući ih, ne znajući je li jedan ili ih je
pedeset
- Počela sam brojati kad si se srušio na mene, glomazno derište. Sad se miči od
mene prije nego...
- Claire koliko ih je?
- Molim? - reče povlačeći zapešća.
- Koliko ljudi ima? - I dalje ju je držao.
56.
- Nisam imala prilike ...

- Ima ih dvanaest. - Spustio je lice uz njeno i šapnuo joj preko obraza. - I nisi imala
nikakve šanse protiv njih.
Njegov topli dah milovao joj je uho, nije se mogla buniti. Jedva je uspijela suvislo
misliti.
- To su MacGregorsi i ako nas čuju da se skrivamo u grmlju, smrt će nam biti
brza. Hoćeš li sad malo šutjeti i dopustiti mi da vidim šta se događa?
Prihvatio je njezinu šutnju kao „da“ i polako se uspravio iznad nje.
- Anguse MacGregor, Graham Grant je. - povikao je okrenuvši se ljudima koji su
prilazili i čekao je.
Jedan od muškaraca, ogromna ljudina kestenjaste kose, podigao je ruku i zaustavi
četu.
- Grahame? Gade jesi to ti? Priđi bliže da te mogu vidjeti.- Trenutak kasnije
izvukao
je veliki mač iz korica i podigao ga je iznad glave. - Ovo nije Graham! - Povikao je
ostalim.
- Čekaj te! To sam ja! - Graham je podigao ruke da ih zaustavi.
- Graham Grant se ne bi valjao sa momcima, ni po noći ni po danu! - Poviče
čovjek lijevo od vođe.
Graham je slijedio vrh sjekire Brodiea MacGregora i okrenuo se, Claire je stajala
pored njega. Pogledao joj je nakrivljenu kapu, namrštio se na nju, a zatim joj ju je
skinuo. Njezina duga pletenica padne joj do stuka i obmota se oko njega, otkrivajući
pravi identitet pomatračima.
- Ipak je ovo Graham. - Brodie povika svima, uz uzdah velikog olakšanja. - Ova
cura mu je pala sa mjeseca.
Spremio je oštricu u korice i iskreno se nasmiješio Claire.
57.
- Nisam pala. - Claire ga ispravi i ote kapu iz Grahamovih prstiju. - Spremala sam
se kada je iskočio iza mene.
- Gdeje si dovraga, Grahame bio? - Ignorišući je Angus je gunđajući sjahao. –
Prošlo je par godina od kad smo te vidjeli zadnji put na Camlochlinu. Da li Robert još
jaše sa tobom?
- Da, spava na obližnjem proplanku. - Graham reče, napuštjući Calire kad ga je
Agnus privukao u medvjeđi zagrljaj. - Šta te dovodi ovako daleko na jug? - Upitao je kad
ga je div pustio.
- Putujemo u Edinburgh. - rekao mu je Angus. - Callum je tamo pozvan od
guvernera, ali odbija napustiti Kate i bebu. Nas je poslao...
- General Monck je poslao po Calluma? - Grahamova čeljust se ukruti kad se
okrenuo Claire. - Probudi Roba.
- Nije potrebno. Tu sam. - Robert požuri naprijed pored drveća. Nakon kratkog, ali
prijateljskog pozdravljanja sa svojim prijateljima i kad su ga uvjerili da su mu sestra i
njen sin dobro, Graham je ponovio pitanje šta su MacGregorsi radili u bilzini Edinburgha.
- Monck je zatražio da razgovara s Callumom - Graham obavjesti Roberta, a
Agnus rukom skliznu pod pled da dohvati vrećicu sa pićem.
- Zbog čega? - Upitao je Robert, gledajući Angusa istovremeno kad i Graham.
Angus rukom obrisa usne, a zatim vrati torbicu u skrovište.
- Potrebna mu je Callumova pomoć. - Prije nego što je išta više rekao pogledao je
lijevo- desno. - Možda da se maknemo sa ceste i razgovaramo o tome? Ovdje bi mogao
pješke naići neprijatelj.
Klimnuvši, Graham je cijelu četu poveo do tabora. Nakon što su odbili poslužiti se
korijenjem koje je Robert nakupio, Angus i ostali smjestili su se oko tinjajuće vatre. Sad
,kada se uklonio veo tame sa njih, Claire je proučavala gorštake pred sobom. Dakle to
su bili MacGregorsi. Rijetko viđeni nakon proglasa, osim kada su napadali engleske i
škotske plemiće podjednako, njihova sklonost ka nasilju je bila tako legendarna da su ih
58.
se svi plašili. Ipak Claie ih se nije bojala. Ne, osjetila je srodnost sa prognanim klanom.
Borili su se da vrate svoje kad su im sve oteli. Baš kao što je Connor radio. Promatrala
je tamnookog ratnika po imenu Brodie, kad mu se pogled susreo sa njenim. Blago joj je
klimnuo, kao da je prepoznao ratobornost u položaju njene brade.
- Sada nam recite što Monck htjeo od Calluma. - Graham je pitao ljude.
- Tko je Callum?
Svako oko se okrenuo prema njoj i na trenutak Claire se osjetila izloženom, svesna
pozornosti koju su joj napokon dali.
- Tko je djevojka, Grahame? - Angus je suzio oči na nju, pregledavajući svaki
centimetar, uključujući i mač na njenom boku. Tvrdi izraz koji je napravio bio je opasniji
od ožiljka koji mu je narušavao lijevu stranu lica. Claire se trudila da ne spusti pogled
pod njegovim procjenjivačkim pogledom.
- Rođaka kralja Charlesa, Claire Stuart.
Claire je Grahama ubitačno pogledala, a on joj je namignuo.
- Oh, je li rođaka Lady Anne Stuart?
Claire trepnu i polako se okrenu ka njemu.
- Šta ti znaš o mojoj sestri?“
- Mi smo pošli po nju, - Agnus je objasnio. - Callum...naš poglavar, - Dodao je
pojašnjenje za Claire - dobio je pismo od Moncka u kojem zahtjeva da dođe u Edinburgh
i preuzme damu i oslobodi..
- Dao je moju sestru tvom gospodaru? - Calire je skočila na noge i prvi put od kad
ju je Graham upoznao panika se ocrtavala na njenom licu. Pogledavala je oko sebe kao
da traži u kojem smijeru će pobjeći. Tad je skupila usne i stegnula šake. - Zbog toga ću
ga sporo ubiti.
- Je li to ona govori o Callumu? Angus se nagne bliže i šapne Graham. - Jer ako
ona samo...
59.
- Govori o Moncku. - objasno je Graham, podižući ruku da je dodirne.- Claire, - tiho

je govorio, milujući je očima kada je spustila pogled na njegov . - brat vas nije učio da
tako reagujete, zar ne? Saznat ćemo o čemu se radi, a onda ti i ja moramo razgovarati.
Planirala je kako će ubiti Moncka. Kvragu, mala budala će se sama ubiti.
- Reću ti o čemu je riječ ako možeš obuzdat curu da me ne prekida.
Graham je kimnuo Angusu i zatvorio prste oko Claireine ruke. Jednim trzajem ju je
povukao kraj sebe.
- Guverner, - Angus napokon je progovorio - je Callumu rekao da je Stuart pod
njegovom skrbi, - Claire je frknula i Graham ju je ponovo povukao za ruku. - u pismu je
rakao da se boji da bi Parlament mogao biti brzo raspušten.
- Istina, - Robert mu je potvrdio ,zatim mahnuo rukom da nastavi.
- Sumnja da postoji izdaja među njegovim saveznicima. I da su možda u
opasnosti životi lady Anne i Claire. Napisao je da će ih odmah udati u svom domu, za
ljude po njegovom izboru, to ima pravo kao skrbnik.
- Znala sam! - Uzviknuo je Claire, zabacujući glavu ka zvijezdama.
Graham skliznu pogled na nju. Dakle udat će je. Čudnovato, pomisao na to nije mu
dobro sijela, ali nije ništa rekao.
- Ali, - nastavio je Angus, - dok on otkriva tko su izdajnici, neće ih nikome
dati, nego će ih poslati MacGregorima.
- Spominje li se u pismu kakva je izdaja? - Robert ga je pitao.
- Ne, ali je pisao da očekuje dolazak daminog brata, Connora Stuarta.
- Onda on vjeruje da ću pronaći Stuarta.- Robert zadovoljno pogleda Claire, a
potom i Grahama. Znao je da Monck nije znao za Connorovu smrt. General ga nije
izdao.
- Je li nestao? - Angus je uzeo svoju torbicu i potegao još jedan gutljaj.
- Mrtav je. - Claire mu reče.
60.
- Onda, - Brodi je rekao rasplamsavajući žar vatre,- reko bi da Monck ima razlog
što se boji za život tvoje sestre i tebe.
- Da, - Angus se složio. - vratit ćete se sa nama na Skye, lady Stuart. Više se ne
uzrujavajte oko vaše sigurnosti. Od sad ćete biti sigurni. - Zbunjeno prijeteći pogleda
Grahama. - Nisi je obeščastio kopile jadni, reci da nisi?
- Bitango reputacija ti baš odgovara. - Claire baci brz pogleda na Grahama prije
nego ga vrati na Agnusa. - Ako je Skye mjesto gdje ćete se vratiti, uvjeravam vas da
ćete se vratiti bez mene i moje sestre. Opasnost za naše živote dolazi od čovjeka kojem
vaš poglavar tako olako vjeruje. Callum MacGresor ili je izdajnik kralja ili je prevaren kao
i moj brat. Kažem vam, Moncku ne mogu vjerovati.
Zvuk izvlačenja Brodieve oštrice iz korica privuče Grahamovu pozornost. Strogo je
pogledao Brodiea upozoravajući ga da odustane.
- Ubio sam ljude i za manje uvrede Calluma, a ne nazvati ga izdajicoma kao što
ona govori. - Brodie odgovori tihim režanjem. - Jednom ću je upozoriti da pripazi na svoj
jezik.
- Onda je upozori. Još uvjek sam tvoj zapovjednik. Ostavi mač. - Graham je
prijeteći zahtijevao. Kad je Brodie poslušao, Graham se okrenuo Claire. - Ti ne govori
tako neoprezno o MacGregoru. On nije izdajica. Ako mu je Monck prijetnja, tako mi
svega pomoći ću ti da ga ubiješ.
- Monck nije prijetnja, - rekao je Robert, još uvijek uvjeren. - želi Anne poslati na
Skye jer je tamo nitko neće tržiti, a čak i da je traže, dobro će se namučiti da je dobiju.
Ako bude na Camlochlin, moja damo. Njegovo uporište je zemlja koja ga okružuje. Ako
je Anne u opasnosti treba biti sa MacGregorsima.
- To je istina, - Graham joj potvrdi. - samo nekoliko vladajućih plemića Unije zna za
Camlochlin. Skriven je iza litica Elgola.
Claire još nije bila uverena da će Anne biti sigurna bilo gdje osim sa Jamesom. Niko
61.
od generala nije znao za Ravenglade. Connor iako se pouzdao u Moncka nije mu odao
sjedište njegove vojske. Ipak brat mu je vjerovao dovoljno i to ga je stajalo života. Ona
neće napraviti istu pogrešku. Napustiti Edinburhg živa i sa Anne biće dovoljno teško.
Kako će spasiti sestru od ovih divljaka? Spustila je pogled na ruku i dalje smotanu oko
njene ruku Grahama Granta. Ti prsti što se zatvaraju oko njenih potresli su je do srži.
Imala je osjećaj da drži dršku od mača, a ne toplu, snažnu ruku čovjeka. Nije joj se
sviđalo kako je na nju djelovao njegov dodir. Osjećala se bespomoćno. Na bojnom polju
se mogla nositi sa svakim muškarcem, ali samo jedan blagi osmijeh ovog čovjeka i ona
se topila. Nije mogla zamisliti da mu bude tako blizu. Ali morala je zbog Anne.
Nasmiješila se kad joj je sinula zamisao kako da sestru uzme iz ruku MacGregora. Nije
im vjerovala. Jednostavno ih je morala navesti da joj vjeruju. A najbolja osoba za
početak bio je njihov zapovjednik. Dat će mu šta je htio. Želi je još od kako ju je našao u
rukama Lambertovih ljudi; vrijeme je da ga pokuša zavesti. Jednostavno je morala ostati
fokusirana na zadatak, ignorirajući osjećaje u stomaku.
- Onda putujmo zajedno do Edinburgha. - Claire reče, podižući skriveni pogled ka
Grahamu. Plan joj je promjenjen, a ona će se prilagoditi prema potrebi. Grant je bio
čovjek, uzdizao se iznad drugih muškaraca koji su joj pokušavali uskratiti svaku želju pa
je naučila kako doći do cilja pomoću još neke taktike osim sile. - Učinit ću kako si rekao
dok ne otkrijemo ko je izdajica.
Nagovještaj zabave preleti preko njegovog lica na njezinu neočekivanu pokornost.
Protljao je vrhom palca po njenom zglobu, šaljući joj uzburkani plamen u stomak.
- Ne trebaš se bojati ovih ljudi. Uvjerit ćeš se kad dođeš na Skye.- Okrenuo se ka
dva muškarca koja su sjedili u blizini Angusa.- Andrew, Donel, vi ćete se sa damom sad
vratiti. Ostatak nas će produžiti u grad i uzeti Anne.
Claire je istrgnula ruku iz njegove. Šta se to upravo dogodilo? Bio je nestrpljiv sledeći
je od kako su se sreli i sad kad je odlučila jahati sa njim, on je otpravlja? Bio je luda ako
misli...
62.
- Nikud ne idem bez sestre.

Njegove oštre oči srele su njezine, sirovu odlučnost u njima i zatreptala je kad mu je
pogled prodro kroz njenu odjeću, tjelo, misli. Pogledom je uhvatila Andrewa i vidjela
kako se dižu i spremaju otići sa njom. Božijeg joj gnjeva, borba sa tim ljudima mogla ju
je ozljediti, onemogućiti je da spase Anne. Sjetila se kako se James protivio da im se
pridruži u zasjedi na skupu engleskih vojnika. Čak se i borio sa Connorom zbog toga, ali
na kraju pobjeda je bila njena. Jedan poljubac i nekoliko nježnih riječi smekšali su
njegov muški ponos i popustio je. Brzo se prisjeti obećanja, jer je imala osjećaj da će
Graham traziti više, stavila je dlan na bok.
- Radije bi ostala sa vama. Osjećam se...sigurnije.
Izvijene usne su je natjerale da i sama posumnja u vlastite ruječi.
- Dođavola, to je moralo biti teško.
„Nije bilo tako teško, koliko održavanje samokontrole da ga sad ne lupim po nosu “,
Claire pomisli.
- Naprotiv. - Claire smekša svoj bogati glas i primaknu mu se par centimetara. –
Jel teško prepustiti se čovjeku koji je jači, brži i inteligentniji od mene?
Oči su mu se suzile, ali , oh, ta iskra čistog zadovoljstva u njegovim očima govorilo joj
je da je to ono što je htio čuti.
- Nemam drugog izbora nego da se u potpunosti stavim u tvoje ruke. - Njegove
zelene oči su potamnile od inteziteta osjećaja. Imala je bitangu. - Ali samo u tvoje. -
dodala je da potvrdi njegove misli.
Njegove senzualne usne su se napućile, promatrajući njezino novo krotko ponašanje.
Zatim je slegnuo ramenima, kao da ga ne zanima šta je u pozadini svega.
- Vrlo dobro, bit ćeš u mojim rukama.
Nadmudrila ga je. Pobjeda je opet njezina. Zašto je tad imla osjećaj kao da je upravo
ušla u vražiji brlog?
63.
9. POGLAVLJE
Želeći prevariti, sama sam bila obmanuta.

Nakon dva sata putovanja za Edinburgh, Claire Stuart shvati da je beskorisno trudit
se razmišljat o bilo kome i čemu osim Grahamu Grantu.
Držao je tempo desno ispred nje, omogućivši joj pogled na savršena leđa, na
raštrkane sjajne lokne što su provirivale ispod kape, zlatno prašnjava bedra pripijena uz
njegovog konja. Dođavola, sve je to zato što je lud.
Naravno, Anne je ostala i dalje njena konstantna briga, ali trenutno za sestru ništa
nije mogla učiniti. Uostalom general je odlučio pričekati sa Anneninom udajom za
pristašu. Ali šta je planirao šaljući je MacGregoru? Claire pogleda muškarce što je
okružuju i prođoše je hladni trnci. Sestra joj ne bi preživila noć sa ovim krutim
planinskim ljudima. Claire se mora domoći Pertha nakon što Anne oslobodi od Moncka.
Tamo se mogla sastati sa Jamesom i vojnicima iz Ravengladea i jednom za sva
vremena riješit se neželjenih prijatelja. Samo je trebala smisliti kako da stigne tamo.
Pokušala se usredotočiti na Connora i način na koji je ispuštao zvukove dok se
smijao sa Jamesom. Sjetila mu se glasa i poligona i dubokog tona koji je koristio dak ju
je neumorno trenirao. Bio je zamišljen i pouzdan i uvjek optimističan. Vjerovao je
generalu Moncku i pristao je na satanak o primirju sa Charlesom Fleetwoodom. Da
postojeo je način da se ubije ratnik a da se ne upustite u borbu sa njim. Bila je to izdaja,
kukavličluk. I još gore, to je ratniku uskraćivalo slavu u smrti.
Pronaći će način da ubije izdajicu svog brata, u to su i svi sveci na nebu mogli biti
sigurni. Ali za sad nije mogla učiniti ništa. Ništa osim da joj sva čula budu na oprezu dok
putuju i da drži oči podalje od zlatokosog ratnika gorštaka. Problem je bio što je Graham
Grant bolno lijep i nepodnošljivo tašt. Sigurna je da je svijestan razorne moći svog čak i
povremenog osmijeha, na koji ga je primorala nekoliko puta tjekom zajedničkog
putovanja.
64.
Šta dovraga nije u redu sa njom? On je običan muškarac! Bitanga koja obara žene s
nogu. Dosta! Udarila je sama sebe po bedru. Neće mu podariti više ni jednu misao,
spremna je uživati i kad napokon shvati da je imuna na njegove smicalice. Nije joj je
sviđao i nikd ne bi...
- Trebaš li stati da se odmorišr?
...spavala sa njim.
Njegov naglasak sladak kao med odvuče joj pogled na njega. Usporio je svoj ritam,
održavajući korak sa njom. Pogled mu se ležerno zadržao na njenim usnama, a zatim
se podigao do njezinih očiju bez traga krivnje zbog bestidnog ponašanja.
- Izgledaš umorno i kao da ti je neudobno u sedlu. - rekao je, nakon što mu nije
ništa odgovorila par sekundi, paleći je pogledom.
Do sada joj je rekao da izgleda čupavo, prašnjavo i umorno. Koliko puta je namjerava
uvrijediti?
- Što te više znam, - rekla je glasom koji je čuvala za najoštriji sarkazam,- sve više
sam uvjerena da ti usne nisu najsmrtonosnije u tvom arsenalu nad ženama.
Slegnuo je snažnim ramenima, lijeno pokrenuvši mišiće.
- Ima puno žene koje se ne bi složile sa tom procjenom.
Proklet bio do Hada, ali vjerovatno je u pravu. Svaki put kad ga pogleda sjeti se kako
ju je poljubio, tako grubo i tako...izrazito uzbudljivo. Takav samoinicirani poljubac trebao
ju je naljutiti, a umjseto toga ona mu se primakla topeći se po njemu.
- Sa druge strane, - reko joj je neukroćenim osmijehom, - tvoja usta su doista
smrtonosna.
Claire osjeti kako su joj se obrazi zažarili i skrenu pogled, tako da on ne primjeti. Ovaj
efekat na nju bio joj je posve nepoznat i nepotreban. Malo je muškaraca što su je
pohvalili za vještinu baratanja mačem, niko za moć njezinog poljupca. Nije znala
uzvratiti osim da ga raspali koljenom i upozori ga da se više nikad ne usudi poljubiti je.
65.
- Jezik ti, - nemilosrdno je nastavio, - je otrovan kao u zmije i jednako tako lukav.
Lice joj se još više zacrveni. Glupan čitavo vrijeme nije govorio o njenom poljupcu,
nego o ...
- Lukav? - Dobaci mu uznemiren pogled.- Nemam pojma o čemu..
- Stručnjak si za prevaru Claire Stuart.- Oči su mu blistale dok ju je promatrao, kao
da uživa u njezinoj nelagodi. - Zar si mislila da ćeš tako jednostavno prevariti brzog i
pametnog muškarca kao što sam ja?
Usne su joj se stinule u suhu krutu liniju kada su joj dobačene vlastite riječi.
- Kopile.
Ovi prste oko njenih uzda i primaknu konja blize, dok su im se koljena dodirivala.
Nagnuvši se, još više je smanjio razdaljinu među njima, sve dok mu se dah nije
pomješao sa njenim dok joj je govorio
- Da sam doista kopile, zahtjevo bi još jedan poljubac da zapečatimo dogovor prije
nego sam pristao da jašeš sa nama.
Claire se nije odmakla, mada je dio nje želio da to uradi. Bez obzira na opasnost koju
je predstavljao njenoj zdravoj pameti nije mu željela pokazati kakav uticaj ima na nju.
- I da padnem u nesvijest od tvog neodoljivog zavođenja?
- Da, mislim da ćeš morati, ako misliš ostvariti svoj cilj. - Podigao je prst do njezine
brade. Dodir mu je bio nježan, osjećajan, mislima je ispitivao svaki pedalj lica joj.
Povukao se, ostavljajući za sobom toplinu daha na njezinom tijelu. - Ovo je doista
odlučnost vrijedna hvale.
Bože dragi, baš je to šarmantno rekao. Oh, ali bio je neusporedivo opasniji nego što
je mislila. Savršeno lukav da je zavede komplimentima, ne njenom izgledu, nego kao da
je jedini čovjek dostojan imati ju. Gledala je kako se udaljava, osjećajući kao da joj
odnosi zdrav razum sa sobom. Neka joj Bog pomogne, htjela ga je opet poljubiti.
Nekoliko sati kasnije Grahan ih zaustavio četu za odmor. Sa Robertom je sjedio i jeo i
66.
smijao se sa Angusom i Brodiem, ali tijekom obroka često je pogledom tražio Claire.
- Zašto Jamie nije sa vama? - Upita Angusa i odbi vrećicu što mu je gorštak
ponudio.- Volio bi znati ako mi brat nije dobro.
Brodie je frknuo i ubacio komad crnog kruha u usta.
- Maggie ga je u dogovoru sa Kate pretvorila u mlakonju.
Robert se nasmija, a Brodie mrko nastavi.
- Njegova sestra, - potuži se Grahamu, - čvrsto je stegla uzde oko Callumovog
srca, i upitala je gospodara da Jamie ne ide, na Maggien nagovor, i on ga nije poslao.
Graham je izgledao jednako izbezumljen ko i Brodie kad je odmahnuo glavom.
- Eto šta brak učini od čovjeka.
- Sigurna sam da na Skayu ima žena koje su svoje dostojanstvo predale
muževima. - Claire istakne Grahamivu izjavu drskim izvijanjem obrva.
- Onda ću se ispraviti. - Graham prizna.- Šta brak čini svima.
Čudnovato, Claire je našla zadovoljstvo u njegovom rezonovanju. Nije bitno hoće li se
ikad udati .Nabubriti od djeteta i provoditi dane održavajući kuću urednom nisu stvari
kojima se jednog dana nadala. Ali iz nekog razlog otkriće da Graham ima averziju
prema svetom braku, prijalo joj je.
- Možda ne svima. - uzvrati prije nego se mogla zaustaviti. - Moja sestra vjeruje da
ljubav može brak učiniti podnošljivim, mada nema načina da zna da li je to istina.
- Možda to i jeste istina. - Graham potvrdi. - Moj brat vjeruje da je pronašao
ljubav. Siguran sam da i Callum misli isto, oba izgledaju stvarno sretni.
Pored njega Robert je zapanjeno gledao u Grahama. Graham ga je odlučio ignorisati.
- Neki su rođeni za ljubav, neki nisu. - Slegnuo je ramenima, završivši razgovor.
- Svi su rođeni za ljubav. - tvrdio je Robert. - Samo zavisi ko je želi vidjeti.
Graham se nasmija, a Calire kao da je udario u stomak.
- Za šta su ostali rođeni? - Upitala je, u potpunosti očekujići da odgovori sa nekom
67.
sirovim komentarom o valjanju sa curama.

Pogledao ju je, a veseli osmijeh mu je izgledao pomalo prijeteći.
- Ostali su rođeni da stvari postave na svoje mijeto. Sa ovim. - Spustio je prste na
drške mača na boku i promatrao dok je potvrdno klimala glavom. Veseo osmijeh mu se
vrati trenutak kasnije kada je Agnus glasno podrignuo, a zatim podignuo vrećicu
nazdravljajuci za nove i stare drugove koji su smrt našli na bojnom polju.
Claire je promatrala Grahama na slaboj svijetlosti dana. Kad su ljudi zapalili vatru,
njezina hiponotisanost je rasla sa plamenim odsjajem što je plesao nad fino isklesanom
vilice, nad njegovim oreolom zlatnih kovrdža. Gledala mu je usne dok je govorio,
privlačile su je primamljivim oblinama i bolno senzualnim pokretima. Nasmješio se
nečemu što je Robert govorio i Claire zagrize donju usnicu. Za ljubav Božiju, posjedovao
je veličanstven osmijeh. Zamislila ga je u borbi dok smrtonosno obećanje izbija iz njega,
isklesani mišići pulsiraju snagom. Brzo je skrenula pogled kad je podigao smaragdne oči
preko plamena i zagledao se u nju. Ramena su joj se napela kad je trenutak kasnije
ustao i došao sjesti pored nje.
- Sutra ćemo doći u Edinburgh. Nećeš više pokušat pobjeći dok se pravim da
spavam, hoćeš li Claire?
Usta su joj se vragolasto izvila protiv njene volje.
- Ne zanima te kako si očita, zar ne? Zašto svaki tren očekujem da se počneš
moliti.
- Za što? - Pogled mu je bio topao i dosadan, ali intezivan.
Znala je točno za što. Zurio je u njena usta jednako često kao i ona u njegova. Bila je
iznenađena što je ponovo želi poljubiti, obzirom da joj je na prvi poljubac reakcije bila
hladna. Ali možda joj ovo da prednost nad njim koju je trebala. Prebrzo mu je sudila.
Nije on bio glupi gad bez druge misli do koju će ženu odvuć u krevet, on je bio
zapovjednik, vođa na bojnom polju. Prema njegovim riječima, priznao je da se rodio za
68.
bitku. Razumjela ga je, jer je i ona rođena za istu svrhu i učinit će sve što je potrebno da
bi pobjedila. Preko plamena je gledala ostale kako međusobno razgovaraju. Privlačeći
koljena na prsa, napokon se okrenula ka njemu.
- Možda za poljubac?
Skupi usne i suzi pogled na nju, kao da razmatra ponudu, a zatim odmahnu glavom.
- Ne, kad te sledeći put poljubim, bit ćeš spremna.
Sad je Clairen red bio da se nasmije. Koji pompozni podlac je bio. Pa imala je
smjelosti jednako kao i on. Nije bila zbrkana djevojka spremna da mu se baci pod čizme
i krajnje vrijeme je da to shvati.
- Postoji puno stvari koje je bi učinila za kralja i porodicu. Ljubljenje sa tobom nije
jedna od njih.
Stisnu usne, dajući joj vremena da se predomisli.
- Šteta. Mogla si vježbati-možda za Jamesa.
Smatrala je njegovo pominjanje Jamesa običnom radoznalošću inače je vrlo blizu
tome da mu obavije prste oko vrata i udavi ga jer ju je opet uvrijedio .
- Lord Bunchanan nije imao pritužbi kada me je poljubio zadnji put . - nadmeno je
odbrusila, pokazujući ogromno zadovoljstvo zbog izblijedile arogancije sa njegovog lica.
- Ah da onda je gospodin. - rekao je blago hrapavim glasom, a onda se podigao i
poželio joj laku noć.
Dok je Claire u potpunosti shvatila šta je mislio, bio je na pola puta do male vatre,
zapaljene za Roberta. Ipak, padala je u iskušenje da mu zabije nož u leđa.
- James Buchanan.
- Što? - Robert ga je pogledao kad mu je Graham prišao.
- Njezin James. Jesi li već čuo za to ime?
Odmahujući glavom, Robert je proučavao prijateljevo zamišljeno lice, a onda preko
vatre pogledao na Claire. Njezin James?
69.
- Šta ti je rekla o njemu?

- Samo njegovo ime?
Robert ga je pažljivo posmatrao, a zatim se nasmiješio.
- I samo ime je dovoljno da izgledaš kao da si spreman skratiti nekoliko glava?
Budi oprezan Grahame ili ćeš se zateći kako svoju dvoglavu sjekiru u ruci mjenjaš za
grančicu vrijeska.
Graham je zurio u njega sa upozoravajućim sjajem u očima koji je govorio da bi se
Robertova glava prva mogla zakotrljati. Zatim se bez i jedne riječi okrenuo na peti i
bijesno udaljio do obližnjeg stabla, sjeo ispod njega i zatvorio oči.
70.
10.POGLAVLJE
Oprosti mi, ne mogu je spasiti.

Sledećeg dana na samoj preriferiji Edinburgha, Graham je pokazao za zaustavljanje
onim iz njega. Svi su poslušali zapovjednika i okupili se da čuju što će im reći. Pogled
mu prvo padne na Claire, a zatim obuhvati i ostale.
- Roberte tebe Monck očekuje. Anguse tebe je pozvao. Zajedno ćete ući u
grad. Ako postoji kakva opasnost unutra ne želim da nijedan bude sam . - Ne čekajući
potvrdu od nijednog, okreni se Claire. - Za sada ti predstavljaš najveću prijetnju za sve.
Ako pokušaš na bilo koji način naškoditi generalu morat ćemo se suočiti sa cijelom
vojskom, a za to nemao dovoljno ljudi.
Glas mu je bio čvrst i odlučan, unatoč zavodljivom naglasku. Nije bitno kako je znao
za njene planove da ubije Moncka. Ali činjenica je da je znao i da će je spriječiti.
Škripeći zubima, Claire čvrsto povuče uzda. Presrela ga je skoro udarajući njegovog
konja u ramene i skoro prereza u konjskim zubima kako ih je čvrsto potegnula golom
rukom.
- Ako je Monck kriv za izdaju tvog brata i ako je uzrokovao njegovu smrt, tvoj je i
spriječit ću svakog ko te pokuša omesti da ga vidiš mrtvog.
- Grahame, - sad ga Robert prekinu. - ako ubije Moncka, vojska će zaratiti sa
Škotskom.
- Nemaš povjerenje u svoje ljude Rob? - Graham ga upita ne puštajući Clairenu
ruku. - Ako je nevin ništa loše mu se neće dogoditi. Ali moramo sa sigurnošću utvrditi
činjenice prije nego odlučimo. - Opet se okrenuo ka Claire, sa malo manje tvrdoglavim
izrazom.“Stojim iza onog što sam rekao. - U međuvremenu ti ćeš uraditi kao što sam
rekao, kako si i obećala.
Nije imala izbora nego da mu vjeruje. Mrziti što je njenu igru okrenuo protiv nje, ali
71.
morala mu je odati priznanje za mudru taktiku. Obećala je da će ga slušati dok ne otkriju

istinu. Održat će svoju riječ.
Kad su se nekoliko trenutaka Robert i ostali odvojili skrenuvši lijevo prema gradu,
požalila je što se tako jednostavno složila. Okrenula se ka Grahamu kad ju je zahvatila
panika. Nije poznavala ove ljude, šta ako oni neće spasiti joj sestru, nego je ovo još
jedna zamka.
- Ako će biti opasno, trebali bi biti sa njima! Robert se ne može boriti! - Negdje
među ljudima Brodie se cerekao. - Ostali bi mogli biti savladani!
Robert se postavi između nje i sad uvrijeđenih MacGregora, koji su počeli galamiti
negodujuči na njezine riječi.
- Lady Stuart, - rekao je više ne mareći što je mislila da se ne zna boriti. Snaga u
rukama nije ono što ga je činilo muškarce. - Dovest ću vam vašu sestru natrag. Bez
obzira šta se dogodi kad stignem, ponovo ćeš je vidjeti. Imaš moje obećanje.
Claire je vjerovala da je to i mislio, ovaj vitez, koji je težio nadamšiti plemenitost sir
Galahad, držao je do svoje časti. Jednostavno nije bila sigurna da li je dorastao svom
zavjetu. Osjetila je da neko povlači uzde i vidjela je da se Graham vratio i stao ispred
nje.
- Sad svi pokret. - prijetnja u njegovoj zapovjedi bila je nepogrešiva, a shvatila je i
zašto kada je vidjela ostale gorštake da i dalje gunđaju.
Kad su konačno odjahali, ostala je sama sa Grahamom, bjesnila je na njegova leđa.
- Zašto me nisi mogao držati na oku u dvorcu? Zašto moramo čekati ovdje?
- Zato što nemam povjerenja u tebe tako blizu čovjeka kojeg želiš ubiti. –
Zaokrenuo je konja i prišao joj je, nadvijajući se nad nju .- I zato što ne mogu sebi
vjerovati ako te budem jurio po dvoru.
Uzgrizla se za jezik da zaustavi drhtavicu koja joj je protresla kralježnicu od pomisli
zašto si nije vjerovao da joj ne bi radio. Kako uspjeva uzburkati joj osjetila svojom
muževnošću? Kakvu moć posjeduje da je natjera zaboraviti svaku vražiju stvar osim
72.
obećanja totalnog zavođenja u tom užarenom zelenom pogledu? Zadovoljna je

njegovim rangom među MacGregorsima, jer se nije mogla zamisliti sa muškarcem koji je
nešto manje od zapovjednika. Dragi Bože, totalno je poludila kad je okupiraju takve misli
o njemu!I još luđa jer je u stanju da mu odgovori na ovaj izazov.
- Zašto si tako siguran da bi me uhvatio? - Izazivala ga je dok je sjahao i
raspakivao bisage.
- Nisam. - Jedva da se okrenuo odgovorit joj.- A to te čini još većim izazovom.
Pronalazeći šta je tražio, zagrizao je u jabuku, a zatim joj je dobacio. - Ti si jaka,
tvrdoglava cura, Claire Stuart. Ali sad bi trebala znati, - dodao je, dopuštajući moćnom
pogledu da besciljno luta preko njezinog tijela. - planiram te imati.
Unatoč svilankastom muzikalnom upozorenju u njegovom glasu što joj je oduzelo
dah i uzburkalo nerve, Claire se gotovo sažaljivo nasmiješi.
- Obećavam da te to može stajati više nego što je gad kao ti spreman ponuditi.
Izgrađen na tronu drevne vulkanske litice, dvorac Edinburgh dominira na horizontu

miljama uokolo. Robert je prije posjetio glavni grad dva puta, prvi put kada mu je stric
obješen za ubistvo Liama Campbella, Robertovog djeda, a drugi put kada je imenovan
za jedanaestog grofa od Argyll. Kada je Robert prvi put tu bio, mislio je da je tvrđava
simbol Škotske, jaka, drevna, nesavladiva. Čudno kako sada stvari vidi drugačije.
Gledajući ka velikom zaštitnom bedemu zaštićenim strmim liticama na jugu, zapadu i
sjeveru, Robert se čudio kako je pametan bio vojnik koji ih je tako osigurao. Jedini put
do tvrđave bio je sa istoka, uz dugi strmi put oblika riblje kosti, kojim je upravo putovao
sa Agnusom i ostalima. Ostali su budni i oprezni dok su prolazili velikim trgom gdje se
okupilo mnogo ljudi na tržnici i oko sudijinih dvora. Robert je još uvijek odbijao
73.
povjerovati da je general Monck ubio Connora Stuarta, a zatim planirao ubiti grofa od
Argylla pozivajući ga u Edinburgh pod lažnim izgovorom da traži čovjeka za kojeg je
znao da je mrtav. Monck nije imao razloga da zeli Robertovu smrt, a i da je to želio,
imao je već dvije prigode da to učini.
- Izdajnici moraju biti unutra. - Agnus je gunđao, tjerajući naprijed konja umornog
od dugog puta. - Vojnici neprijatelja mogu vidjeti miljama prije.
Robert pogleda u visoke zidine koje oružuju glavni trg i Davidov toranj. Škiljio je na
stotine sićušnih figurica što patloriraju. Jesu njih dvojica u dometu strijelaca? Srce mu
brže zakuca; onda prokle svoj kukavičluk i pojuri naprijed. Stigli su do vanjskih vrata a
da ih nisu ubili i nastavili dalje kroz veliku kapiju uvoditi vojsku, gdje ih je dočekalo oko
pedeset vojnika raspoređenih oko Monckovog upravitelja Edwarda. Očito je uočen svaki
njihov pokret. Kad se Robertova skupina zaustavila, Edward se okrenu ka gorštacima,
promatrajući njihov blago pohabani pled, malo neukusnog izgleda.
- Vi mora da ste MacGregori.
Brodie zareža umjesto odgovara,a upravitelj ustuknu dva koraka i pročisti grlo.
- Gospodine Campbell. - Edward se duboko nakloni, jer je poznavao grofa od
prije.- Guverner vas očekuje.
- Čuo sam da se u Edinburghu može dobiti najbolji viski. - Agnus je rekao gledajući
oko sebe i češući se po stomaku. - Možda da jednostavno probamo vaše piće?
- Naravno, neko će vam donijeti u vaše sobe, ako me budete slijedili...
- Slijedit ćemo te do velike dvorane i nigdje više. - Brodei mu odriješito
reče. - Nećemo se razdvajat.
Nakon što je brzo pogledao Roberta, upravitelj naredi jednom od vojnika.
- Očistite veliku dvoranu. - Okrenuo se natrag prema gostima i presavio ruku preko
struka - Ovuda.
Vodio ih je preko široke popločane ceste, zatim strmim kamenim stubama i oko male
74.
kapele prije nego su došli do vrha trga. Konačno su se našli u velikoj dvorani koja je
nalikovala pećini, koje je prije korištena za zasjedanje Parlamenta. Sad je dvorana bila
prazna sa masivnim hrastovim stolom u sredini, ukrašenim sa četrdeset masivnih stolica
poredanim oko njega. Ogromne tapiserije su visile na zidovima, masivno ognjište
smješteno je na sjevernom zidu, dajući toplinu i blagu osvijetljenost dvorani.
- Molim vas sjedite, gospodo, - ponudio ih je upravitelj, a glas mu je odjekivao
preko visokog stropa. - obavjestit ću guvernera da ste stigli, a zatim ću se pobrinuti za
vaše piće.
- Dobar si ti čovjek. - Angus ga srdačno potapša po leđima, gotovo ga
katapultirajući u ognjište.
- Poredao bi sve članove Parlamenta i poljubio bi ih u prokletu guzicu samo da
dobije piće. - Brodie se požali Roberu kad su ostali sami i zauzeli svoja mjesta za
stolom.
Krupni rođak mu dobaci ranjeni pogled prije nego im se pridruži.
- Ovdje smo dobrovoljno, - rekao je sjedajući. - samo sam pokušavo ispasiti
dobroćudna siromašna pijanica. Izgledao je prestravljeno kad nas je vidio, a ja...
- I treba da je uplašen. - Brodie kiselo reče. - Ako je ovdje ima izdajnika, trebaju
znati na koga su se namjerili.
- Monck nema razloga da napada MacGregore. - Robert ustanovi.- Nije toliko glup.
- Zakon je uvijek bio protiv nas. - Brodie ga podsjeti. - Možda drugim generalim želi
dokazati svoju snagu i moć „ubijanjem“ odmetnika koji je daleko smrtonosniji od
Connora Stuarta.
Čuvši to ostali MacGregori počeli su se međusobno došaptavati.
- Ne, - tiho je prosvjedovao Robert. Morao je smiriti njihovu zabrinutost, inače
Claire neće biti jedina prijetnja Monckovoj sigurnosti. - Paralamet je prihvatio moj oprost
za zločine vašeg rođaka kad sam postao grof. MacGregorse više neće uznemiravat.
75.
- Još uvijek smo ucjenjenih glava. - podrugljivo doda Brodie. - Glave nam vrijede
puno, a više nema Parlamenta. Možda je razmišljanje Claire Stuart ispravno i guverneru
ne treba vjerovati.
Robert je zurio u njega preko stola.
- Callum vas ne bi poslao da mu ne vjeruje.
- Callum ne zna šta se desilo Connoru Stuartu.
- Ne znam ni ja. - Povikao je glas sa ulaza privlačeći pozornost na sebe. Čovjek
koji je stajao na dovratku bio je visok, za čitave dvije glave viši od žene pored njega, a
njezina ruka bila je prebačena oko njegovog lakta. Oči, za nijansu tamnije od
kovrdžave, do ramene kose, su bile pronicljive sive boje, poput blizanca oštrice izrađene
od najfinijeg čelika. Pogledao je prvo Brodiea, a zatim i Roberta.
- Izgleda da si pronašao Claire Stuart?
Žena pored njega podigne lice prema ljudima u prostoriji. Kremasti ten joj lagano
pocrveni. Oči boje oluje bile su široke i kao more bez dna kada ih spusti na Roberta.
Robert se ustade, poslije se neće sjećati da se kretao, pa čak i disao dok ju je gledao.
Bila je to Anne, jer ju je Claire opisala kao savršenu. Nosila je ljupku haljinu blijedog
korala, što joj je davalo profinjenost izgledu. Tanki lančić od kovane bronze padao joj je
iznad obrva. Isop njega tanki veo od bijele tkanine prekrivao joj je dugu valovitu kosu,
poput magle nad ljetnjim zalaskom sunca. Ljepota joj je bila bezvremenska, i imao je
osjećaj da je otišao u druga vremena dok je Škotska bila mlada država, a djevojke
poštena i nježna bića koja su voljela muškarce zbog njihove časti..Nesposoban da digne
pogled s nje, nakloni joj se.
- Ja...hm...Ja sam gospodin Robert Campbell.- Nije si dopustio da zaboravi svoje
ime, jer je želio da ga ona zna. Da ga upozna.
- Jeste li pronašli moju sestru, gospodine Roberte Campell? - Glas joj je slatko
zvučao. Nije ni trepnula dok je čekala njegov odgovor.
76.
- Da, našao sam je. - Bilo mu je drago da joj to može reći. No bilo je toga još i
pogledao je u guvernera Škotske dok ju je vodio u hodnik. - Ali nisam našao brata.
Bojim se da je stradao u Engleskoj.
- Avaj toga samo se i plašili. - Monck spusti ruku na Anneno rame kad je pognula
glavu da sakrije suze.
Robertov pogled otvrdnu kada je zakoračio ka generalu.
- Znači...znao si?
- Nestao je prije nekoliko mjeseci. - Monck je rekao nudeći Anne da sjedne. –
Zašto misliš da sam te poslao da ga pronađeš i odmah mu sestru doveo ovamo gdje
sam smatrao da je na sigurnom?
- Ne znam. - Robert iskreno odgovori.
- Sad znaš. - General je izvukao stolicu i pričekao da se Robert vrati na svoje
mijesto prije nego što je sjeo. - Pripremali smo se za najgore vijeti, ali nismo očekivali da
će stići od tebe. Moji predstavnici su već u Londonu po drugom poslu. Rekao sam im da
se raspitaju o nestanku Stuarta. Posalo sam tri tuceta svojih ljudi da nađu Lady Stuart,
ali ona je kao i njezin brat. Kad ne želi da je nađu ...
- Oni su blizanci. - Anne je rakla okrećući se Robertu.
- To mnogo šta objašnjava. - nasmiješo se na blistavu toplinu u njenim očima dok
je govorila o baratu i sestri.
- Je li ona dobro?
- Da, moja gospo. Zabrinuto čeka da vas opet vidi. - Bio je nagrađen slabim
osmijehom što joj se nazirao na usnama. Kad je pogledao u nju, skrenula je pogled,
skrivajući oči ispod raskošnih crvenih trepavica. Mogao je osjetiti njezin miris. Poput
vrijeska u tišini zore, njezin miris je zagospodario njegovim osjetilima, bespomoćno ga
ostavljajući nesposobnog za bilo što osim da gleda u nju. Pogled mu je pao na usne,
pune i sočne.
- Kako ste je pronašli? - general ga upita privlačeći Robertovu pažnju na sebe.
77.
- Sasvim slučajno, - odgovori Robert. - naišli samo na nju neposredno nakon što
su je dvije bitange generala Lamberta...
Monck se uspravi u stolici. Sive oči su mu sjevale kao dvije munje na crnom nebu.
- Lambertovi ljudi su u Škotskoj?
Kad je Robert potvrdno klimnuo glavo, general se nasloni i protrlja bradu, zaključivši
nešto stisne ruku u šaku.
- A gdje je sad lady Stuart? - Upita gledajući pravo u Roberta.
- Na sigurnom je. - obavjesti ga Brodie, upućujući Robertu pogled da pripazi šta
govori.
- Volio bih je vidjeti.
- Nije potrebno. - Agnus je rekao okrećući se za slugom sa pićem.- Ako ste se
predomislili oko povjerenja u vezi njihove sigurnosti, odmah ćemo otići, bez bilo koje od
njih.
Monck pomalo iznenađeno pogleda velikog gorštaka kestenjaste kose.
- Ti si onaj kojeg zovu Vrag?
- Ne, - opet odgovori Brodie, - naš gospodar je imao drugih obaveza. Ovdje smo
umjesto njega.
Kad je general pogledom prosvijedovao, Robert se umješa.
- Gospodaru moj, mogu potvrditi da su ovo muškarci jednako smrtonosni kao i
njihov poglavar. Sestre će biti dobro zaštićene dok ne stignu na Skye. Otprtit ću ih i ja,
zajedno sa MacGregorovim prvim zapovjednikom, koji čeka sa Lady Sturat dok ovo
govorim.
General se okrenu Anne, a zatim uz teški uzdah pogleda ka ostalim.
- Tvoj oprez, čak i sa mnom, mudar je, mada nepotreban.
- To tek treba utvrditi. - Brodie promrmlja dok su dva poslužitelja ušla u dvoranu
noseći njihovo osviježenje.
78.
Monckov pogled polako odluta do gorštaka smrtonosnog izgleda. Iako mu se

kralježnica ukočila, glas mu je ostao miran.
- Mnogo mojih ljudi je napadnuto izvan Stirlinga; dvojica su ubijena. Lambert i
Gibonni, koji da vas sve podsjetim sad praktično vladaju zemljom, otvoreno su me
optužili da se pridružujem rojalistima.
- Jesi li? - Robert ga upita nakon što je piće posluženo i sluge su napustile
prostoriju.
- Ja djelujem samostalno, Argyll.
- Onda je istina da si htio savezništvo sa Stuartom? - Rekavši to Robert osjeti
nemir. Dakle Claire je govorila istinu.
Monck je prinjeo vrč usnama i polako pijuckao, zagledavši se u vino dok je govorio.
- Poštovao sam ga a i on mene. To je sve što trebaš znati.
- Trebam više od toga. - Robert je rekao i nageo se preko stola da vidi goruću
odlučnost u njegovim očima.
- Onda uredu. Samo ovo ću ti reći mladiću. Za muškarca je teži mir u potčinjenosti
nego rat u slobodi.
Robert klimnu glavo, a na rubovima usana zaigra mu osmijeh. Razumio je, ali
postojalo je još nešto što je morao pitat.
- Postoji li razlog da posumnjam da si imao ućešća u smrti Connora Stuarta?
Anneno lice preblijedi i Robertu bi žao što o tome raspravlja pred njom.
- Apsolutno ne! - Bijes pređe preko generalovog lica, ostavljajući ga smrknutim i
napetim. - Connor je bio moj prijatelj. - Okrenuo sa ka Anne i uzeo joj ruku u svoju. -
Otkrit ću šta se desilo sa tvojim bratom, draga moja, i pravda će biti zadovoljena.
Generalovo lice bilo je teško pročitat, ali Anneno nije. Željela mu je vjerovati. Nije
imala razloga za suprotno. Nije imala pojma u šta joj sestra sumnja. Claire je morala
pogriješiti. Robert jednostavno nije mogao prihvatiti da general ima bilo kakve veze sa
Connorovom smrti. Ali ne može biti siguran i zbog toga je postao nestrpljiv da ju zaštiti
79.
od bilo koga tko bi joj nanio štetu. Nježna i tiha, ni približno nije nalik sestri. Pogledao joj
je ruke, elegantne i glatke kao alabaster. Nikad u njima nije držala mač. Pogled joj nije
bio hrabar, nego stidljiv i skroman. Ipak je bilo snage u njoj. Pod kontrolom je držala
svoju tugu i hrabro se suočila sa onim što joj je srce odbijalo prihvatiti-bratovu smrt. Nije
ustuknula kada je ugledala dvanaest najstrašnijih ratnika Škotske, s kojim će uskoro
putovati, nego je opušteno sjedila među njima. To jeste, sve dok Agnus, koji je
razgovoru pridavo samo pola svoje pažnje od trenutka kada su se sluge sa pićem
pojavile, a drugu polovinu je poklanjao vrču u ruci, nije podigao pogled.
- Rekao si da su ti ljudi napadnuti izvan Stirlinga. To se dogodilo nakon Stuartove
smrti, zar ne? - Kad je Monck potvrdno klimnuo, Angus slegnu ogromnim ramenima. -
To mi više izgleda kao da je taj tko te je napao imao nešto lično protiv tebe a ne protiv
tvoje veze sa rojalistima. Kao šro je Campbell rekao, moglo bi biti više njih koji te
smatraju odgovornim za Stuartovu smrt. Možda neko od njegovih sljedbenika.
Samo zato što je ushićeno držao oči na Anne, Robert je primjetio bljijesak panike u
njenim očima. Svaki mišić joj je odavao prestravljenos, pogledavala je oko sebe, kao da
je na rubu da pobjegne. Znala je nešto. Zašto je šutjela, pitao se Robert, promatrajući
je? Da li nekog štiti? Možda muškarca? Odjednom je razumio Grahamovo kiselo
raspoloženje kada je Claire govorila...
- James Buchanan.
Robert nije bio svijestan da je to izgovorio naglas sve dok se i Monck i Anne nisu
okrenuli ka njemu.
- Što je sa njim? - General je bio taj koji je pitao.
- Generale koliko ga dobro poznajete?
- Dovoljno da mi vjeruje da nisam imao ništa sa Connorovom smrti. On...-
Guverner naglo stade, a zatim upita: - Je li i James mrtav? Nisam ga vidio, niti ništa čuo
o njemu neko vrijeme.
80.
- Lady Stuart nam je rekla da je Buchanan živ. - ne propustivši blagi stisak ruke koji
je Monck dao Anne.
- To je lijepa vijest. Gospodin Bunchana je dobar čovjek. - rekao je general, a zatim
se okrenuo Angusu. - Ovdije nije riječ o osveti. Buchanan neće napadati moje ljude.
Stuartovi i moji neprijatelji su isti. Zna li Claire pronaći Bunchanana? - Monck na kraju
upita Roberta.
- Predpostavljam da zna. - odgovori Robert.
- Dobro. Volio bi kad bi mu prenio moju poruku. Reci mu da ga želim vidjeti i iz
njegovih usta čuti što se dogodilo Connoru.
- Naravno. - pristao je Robert.- Ali ako smijem pitati, zato mu ranije nisi poslao
pismo sa tom porukom?
- Jer ne znam gde zivi pobunjenička vojska. A i da znam, ne bih poslao pisanu
poruku najpznatijem pobunjeničkom vođi. To je jako nesigurno za sve. Zato se još
jednom moram pouzdat u tvoje usluge. Treba mi neko pouzdan. Hoćeš mi pomoći i
dostaviti poruku?
Robert slegnu ramenima.
- Smatraj to riješeno.
General klimnu, a zatim uzdahne, kao da si daje oduška. Iako su mu oči ostale
tmurne nasmiješio se mladom grofu.
- Conor je odradio svoju dužnost i proučio je sve plemiće u kraljevstvu. U slučaju
njegove smrti, želio je da im sestre budu u braku sa pouzdanim muškarcima. Mnogo je
saznao o tebi. - Nastavio je unatoč izrazu nevjerice na Robertovom licu.- Saznao je da
si ostao neukaljan od politike. I da si drugačiji od strica i djeda. Rekao mi je da si
dokazao da si pošten i bez predrasuda i svi koje je pitao složili su se da iznad svega
držiš do časti i integriteta.
- To je istina - Agnus se složi sa tihim podrigivanjem.
81.
- Zato sam tebe izabrao da ga pronađeš, - nastavi general Monck. – i zato što je
tebe izabrao za muža svoje sestre, izabran si da se oženiš Lady Claire Stuart-naravno
kada se sve ovo riješi.
Robert je paralizirano sjedio u stolici. Negdje iza sebe čuo je Brodiea kako se kikoće i
kune neprikladno za uši Lady Anne. Čuo je nešto o nemilosrdnosti sudbine i kako je Bog
u svojoj velikoj mudrosti doveo Claire na Robertov put kada je niko nije mogao pronaći.
Osjetio je da mu se pogled pomakao na Anne. Velike oči su još bile veće i usmjeren na
njega, usne joj se razvukoše u nekakav osmijeh, gotovo suosjećajan. Jel sledeće da mu
pogladi ruku i utješi ga uvjeravajući ga da neće biti nesretan u braku sa njenom
ratobornom sestrom?
- NE! - Robert skoči sa stolice.
- Molim? - Monck ga pogleda, zbunjeno podigavši obrvu.
- Lady Stuart nije.. - Robert pogleda u Anne. Nezadovoljstvo odbijenjem jasno se
ocrtavalo na njezinom licu nesposobnom da zadrži emocije. Jako ju je uvrijedio i bilo mu
zlo od toga. - Jako je nasilna prema pristašama. Odbit će me i ja...
- Ne sumnjam da ćeš osvojiti njeno srece. - Monck završi odlučno, ali nježno. –
Lady Stuart treba otvorenog i strpljivog muža. Jednom si mi rekao da si sestru učio da
se bori, tako da ćeš znati sa ženom koja radije drži mač nego metlu. Možeš pokazati
Claire da iako cijeniš njezin mač, nije potrebno da ga drži.
- Čuva ga za mene. - Robert promrmlja više za sebe nego za Monca.
General se nasmija.
- Znam da je tvrdoglava. Njezin otac se na to žalio često. Zato i treba muškarca
koji će je voditi čvrstom, ali poštenom rukom.
Ne. Robert prođe rukama kroz kosu. Nije se htio oženiti ženom koju će ukrotiti, i koja
će ga zbog toga mrziti do kraja života. Prokletstvo, zekleo se Grahamu da je neće
poželiti. Kako će dovraga objasniti najboljem prijatelju da više nije potrebno da se
82.
zamara Jamesom Buchananom, jer je Claire njegova? Neka mu Bog pomogne, ali nije
ju želio.
- Gospodaru moj, bojim se da ja nisam taj čovjek.
- Da li vam se moja sestra zamjerila?
Trepnu Annenom namrgođenom čelu; pa spusti pogled na njene stroge usne.
Prokletstvo, kako da odgovori na to?
- Ne moja gospo, ja sam se zamjerio njoj.
Usne kao i glas joj se smekšaše. Pogledom mu je prešla preko lica, ramena i ostatka
tijela a zatim tren zastala prije nego je odvratila pogled uz blago rumenilo.
- A šta ste to uradili pa ste joj se zamjerili, milorde?
Prije nego je Robert imao prilike odgovoriti, general Monck je ustao.
- Odluke ću objaviti u Parlamentu kad se obnovi, i to će se desiti, i znam da ćete
svi biti zadovoljni. - Zaobišao je sto i položio ruku na Robertovo rame. - Možete to učiniti
za Škotsku Campbelle. Vjeruj mi ako ništa drugo, onda ovo; za nju kao i za kraljevstvo
je dobro da je oženite.
Robert se nije mogao natjerat da mu odgovori ili upita šta suvernerove riječi znače.
Samo jednu stvar je želio znat u ovom trenu. Monck je rekao da će objaviti svoje odluke
Parlamentu. Šta je drugo što će im reći? Sa težinom na srcu koju nije osjetio od kako je
otkrio da mu je djed bio mučilački luđak, nerado je pogledao u Moncka .
- A Lady Anne? Tko će biti njezin muž?
Okrenuvši se general je posegnuo za njenom rukom.
- Što, ovaj predivni dragulj će pripasti Connorovom prvom zapovjeniku i odanom
prijatelju, naravno.
Robert stisnu zube i po prvi put osjeti da bi nekog ubio.
James Buchanan.
83.
11.POGLAVLJE
Kao što te ja nisam mogao spasiti.

Kako je noć počela padati, Claire protrlja gole ruke tjerajući hladnoću iz njih i zagleda
se u daljinu preko grada. Sa svog polažaja, zapravo, sa gotovo svakog mijesta iz
svakog smijera samo je mogla vidjeti antičku Edinburgšku tvrđavu, osvijetljenu sa
tisućama baklji, uzdižući se u nebesa, kao da vlada svom zemljom i svime na njoj.
Gotovo svime. Po stoti put proklela je samu sebe što nije pošla sa Robertom i
MacGregorima dovesti Anne. Šta ako su mrtvi, ako ih je ubio general Monck i njegova
moćna vojska? Šta ako ju je Robert izdao i sad sjedi i jede i pije sa Monkom dok ona
čeka u mraku i smrzava se do smrti? Nakon svega ipak je on bio pristaša. A šta ako je
Monck, iz zahvalnosti za Robertovu lojalnost, ove noći udao Annu za njega? Oh, Bože
ne postoji dovoljno velika stijena da se pod nju sakriju od njenog bijesa.
- Uskoro će nam se pridružiti.
Iznenadio je dubok melodičan glas preko ramena, ali nije se okrenula da joj ne vidi
strah u očima. A šta je sa Grahamom Grantom? Da li on doista vjeruje Robertu i
MacGregorima da će ovo izvesti? Zašto ga je slušala i dopustila da je udalji od zadatka?
I zašto mu dovraga nije prerezala grkljan jer joj je otkinuo rukave na tunici?
- Što ako su svi mrtvi?
Njegov meki smijeh uz njenu ključnu kost posla tople talase kroz njeno tijelo.
- Monck nije glup započeti rat s Callumom MacGregorom ubijući mu ljude i brata
ljubljene mu supruge.
Bio je preblizu. Baršunasti topli glas lebdio joj je nad kožom, a ona je zatvorila oči
uživajući u neobičnoj udobnosti. Osjećala je obrise njegovog tijela uz svoje. Miris dima
od vatre i primamljivi nagovještaj nečeg neosporno muškog, mamilo ju je da se okrene ili
bježi na suprotnu stranu.
84.
- Claire dođi. - Dotaknuo joj je ruku, otavljajući prste da joj pale golo tijelo.- Hladno
ti je. Dođi do vatre. Sve će biti dobro. Dođi sjesti kraj mene.
Mogla je odbiti da nije zatvori prste oko ruke joj i nježno je povukao. U istinu, dobro joj
je došao predah od brige. Ipak kad je sjela, uhvatila se kako se svako malo okreće ka
cesti tražeći bilo kakav znak da joj sestra dolazi. Skoči na zvuk nekog stvora što protrča
kroz grmlje.
- Jesi li se borila uz Connora?
- Često. - odgovorila je, izvijajući vrat pa pogleda iza njega.
- I nije se brinuo za tebe?
Sad se okrenula prema njemu, kriveći usne od gađenja.
- Zašto bi se brinuo? Jer sam žena?
Usta mu se izviše u polusomijeh, koji Claire ubrza puls, dok su mu oči upijale njezino
lice.
- Zato što te je možda mogao izgubiti. Mada mi je drago da nisi zaboravila što si.
Kako je mogla kad ju je podsjećao svaki put kad bi je pogledao. Kad je suočena sa
neprijateljem, točno je znala što činiti. Ali ovdje, sama sa Grahamom, bila je nesigurna u
najjednostavnije stvari, kao na primjer gdje sa rukama. Odvoji pogled od njegovog i
zagleda se u vatru.
- Nisam zaboravila ni šta si ti.
- Muškarac? - Glas mu je bio tih, zadirkujući, skupio je koljena na prsa i laktove
položio na vrh. - Bitanga...
- Neoprezna bitanga. - promrmljala je u plamen, svijesna njegove blizine. Samo što
se ne počne preznojavat.
- Claire, nisam tako neoprezan.
Slegnula je ramenima, ali suzi pogled ka njemu.
- Misliš da žene postoje samo za tvoj užitak.
85.
Nasmijao se i ona primjeti kako izgleda zapanjujuće bežbrižno dok to radi.

- Da li to poričeš? - upitala ga je.
- Ne, nisam. Niti mi je žao zbog toga. Podizan sam za borbu. Moj otac je stao na
stranu Dougala MacGregora kad se suprotstavo zločinima koje mu je klan trpio od kralja
Jamesa. Sam sam odrastao u sred krvoprolića i bitaka. Vidio sam stvari koje su
progone. Neću poricati da tražim ženske užitke da mi pomognu zaboraviti.
- Neću biti jedna od tih žena.
- Nije istina Claire. - Duboka emocija u glasu mu natjera je da ga pogleda u oči. -Ti
mi pružaš zadovoljstvo dok te samo gledam.
Dovraga zašto joj je to rekao? To ju je dovodilo u iskušenje da mu se smiješka kao
pijana budala. Proklet da je, ali rekao je baš ono što žena želi čuti da bi mu došla u
krevet.
- Kladila bi se da si ostavio trag uplakanih cura od Skya do Edinburgha.
- I ja bi se kladio da su mnogi ljudi tvog brat izgubili ud ili dva u borbi sa tobom da
bi ih odvratila.
- Nepodnošljiv si. - Zaključi sa uzdahom.
- Ti si tvrdoglava.
Pogleda ga sa bljeskom ljutnje, a zatim se nasmija usprkos samoj sebi. Oh, bio je u
pravu. Bila je tvrdoglava. Connor i Anne su joj to često govorili. Ali, dovraga, gorštak je
jednako tvrdoglav kao i ona. Mogli su se ovako nadmudrivati cijelu noć, a da ne bude
pobjednika! Smijeh joj izblijedi kad se sjeti Anne. Baci još jedan tjeskoban pogled preko
ramena.
- A šta je sa tobom Calire? Što tebi pričinjava zadovoljstvo?
Bio je pametan, na koji način joj je skrenuo misli. Pogledala ga je, očekujući đavoljski
hiroviti osmijeh na usnama, rupice oblikovane da ženu liše svih osjećaja. Umijesto toga,
zatekla ga je kako zuri u nju hipnotičkim intezitetom. Disao je isprekidano, kao da je
86.
upavo završio trčanje sa velike udaljenosti. Razmislila je o pitanju i slegla ramenima.

- Vježba.
- Je li to sve? - Zvučao je iznenađeno, i...kao da mu je lahnulo. Kad je klimnula
glavom on je odmahnuo.- Šteta, trebala bi se više smijati.
Vražije mi guzice, pocrvenila je! Osjetila je kako se smije! Oči su mu svijetlile na
svijetlosti vatre, dodirujući je, milujući je. Gledala je u daljinu u nastojanju da primiri
lupanje srca. Podigla je dugačku granu i gurkala je po vatri.
- Reci mi kako je djevojka iz kraljevske obitelji postala ratnik. Da li tvoj rođak
odobarva takvo nekonvencionalno ponašanje?
Claire podigne pogled.
- Svijestan je da sam se borila za njegovo uspostavljanje na tron.
- Ipak...
Vratila se gurkanju, izbjegavajući njegov pogled.
- Bila sam uzrok mrštenja svih u familiji osim Connora. Bila je to borba, ali sam
posvećena vraćanju kralja na prijestolje i uništavanju Charlesovih neprijatelja u Škotskoj.
- Plemenit cilj. - rekao je. Claire je mogla osjetit njegov pogled na sebi, a tišina se
spustila na njih. Iznenada, - Postoji li neki muškarac u tvom životu da ti pomogne da se
riješiš napetosti?
Grančica joj je pukla među prstima.
- Nisam napeta.
Primaknu se bliže i dodirnu je, skloni joj premen sa obraza. Kad je okrenula lice, nije
povukao ruku i obraz joj se našao u njegovom grubom dlanu.
- Čak i da jesam... - glas joj je bio piskav, a usne odjednom suhe kao slomljena
grančica u ruci. Obliza ih, a pogled mu se premjesti na njene usne. - Muškarac mi ne
može pomoći da se opustim.
- Onda nisi srela pravog muškarca. - Nagnuo se, ruka mu skliznu na potiljak i
poljubi ju je. Božanstveno. Majstorski. Usnama ju je milovao, dodirujući je sa takvom
87.
nježnošću, da mu je uzdahnula u usta i zbog slabosti se naslonila na njega. Njegov jezik

je nije pustošio, nego ju je silovao i pored toga lagano je lizao rub njenih usana.
Nasmiješio joj je sa kada je mu je ruku stavila na prsa i šakom stisnula mu pled, onda joj
je otvorio usta da je uzme potpuno dok su bili u kandžama strasti.
- Ah, sranje. Znao sam da nismo mogli vjerovat gadu u vezi nje.
Claire skoči na Brodiev glas iznad nje. Iza njega, sestra joj je sjedila na sivo bijelom
konju, ali umijesto radosnog osmijeha zbog ponovnog susreta, okrenula se Roberu, na
desni bok, sa suzama u očima.
- Anne! - Claire požuri ka njoj, ali Robert joj je već pomogao sjahati. Čim je Anne
nogama dotakla tlo, Claire ju je zgrabio u naručje. - Jesi li dobro? - Pomakla se
sklanjajući kosu sa Annenih ramena i dodirnu joj obraz. - Jesu te povrijedili na bilo koji
način? Jel se Monck lijepo ponašao prema tebi? - Prije nego joj je sestra stigla
odgovoriti Claire je ponovo povuče u zagrljaj. - Hvala Bogu da si opet sa mnom. -
Pogleda u Roberta preko Annenih ramena, odmaknu se i zagrli ga. - Hvala ti Roberte.
Jesi li ozlijeđen? - Odmaknu se da bi sad njega pregledala. Kad se uvjerila da su svi
dobro, uhvati Anne za ruku i poljubi je.- Bila sam tako zabrinuta za tebe.
- Kao što sam i ja za tebe Claire. - Anne odgovori, ali pogleda kraj ne u
Grahama. - Tko je on?
Iznenada, Claire se osjećala poput djeteta uhvaćenog u u igri u svinjcu. Ne gledajući
ga, znala je da izgleda jednako raščupano kao i ona, rekla je Anne njegovo ime. Bila je
neodređeno svijesan Grahamovog nježnog pozdrava, i čini se, Annenine još manje
zainteresiranosti.
- Claire. - tiho je rekla.- Gospodin Campbell...
- Saopštio joj je tužne vijesti o vašem bratu. - Robert ju je prekinuo. Stavio je ruku
preko njihovih, ali kad je opet progovorio bio je sam sa Anee. - Molim te da ne budem
uzrok više nikakve tuge večeras.
88.
Gledajući ga Anne klimnu, a onda se okrenu prema Claire sa teškim suzama

nakupljenim na rubovima očiju.
- Dođi, reci mi što se dogodilo s našim bratom.
Dok su zajedno išle prema vatri i sjele, Graham se nasmiješi Robertu i priđe mu. Prije
toga mu Brodei presječe put, namršti mu se, promrmlja nešto nerazumljivo, a zatim se
izgubi u sjenama. Raširivši ruke, Graham zbunjeno pogleda u Angusa.
- Šta to bi?
- Grahame. - Robert je bio taj što je odgovorio. - Moram sa tobom o nečemu
razgovarati.
Graham se namršti zbog pomalo bolesnog izgleda prijateljevog lica i turobnog tona u
glasu mu, a onda zakorači naprijed.
- Šta se dogodilo?
Robert je pričekao da se ostali raziđu, a kad su napokon ostali sami, povuče
Grahama bliže.
- Ja... - Pogleda prema ženama i počne ponovo. - Da li ti je stalo do nje?
- Koga?
- Dođavola. - sad je Robert zurio u njega. - Claire. Da li ti je stalo do Claire? Ljubio
si je. Želim znati šta ti znači.
- Zašto? - upitao je Graham gledajući ga suženim očima. Znao je da mu Robert
želi pronaći ženu, jednu ženu, kojoj će dati srce. Već mu je dosađivao o tome, ali sad
je drugačije. Robert je uznemiren, ljut...jadan. Graham krajem oka uhvati u daljini svijetla
Edinburgha i odjednom mu se promjeni izraz lica. - Zašto želiš znati? Da li ju je Monck
obećao nekom?
- Da. - Njegov prijatelj grabi kosu, kao da će je svu počupat. - Obe ih je obećao uz
blagoslov njihovog brata. Anne će se udati za James Buchanana.
Graham pogleda preko ramena prema Claire, duga svijetla pletenica smotala joj se
oko boka. Stisnuo je čeljust kad se sjetio mekoće njezine kose, kad ju je skloni sa lica joj
89.
da ima bolji pogled na profil. I dalje je osjećao njezin okus na usnama, jeziku. Sjećanje
na njezin smijeh okupira mu misli podsjećajući ga da ga nikad neće zaboravit.
- A Claire? Kome je ona obećana? - Možda bi mogao pronaći gada i zabiti mu
bodež u grlo.
- Da li ti je stalo do nje?
Zgarbio je Roberta za tuniku, privlačeći ga bliže.
- Rob, nikad te nisam udario, ali tako mi Boga hoću, ako mi ne odgovoriš. Kome je
obećana?
- Meni. - Robert ga odgurnu. Zatim, zvučeći poraženo nego ikad prije, ponovi. –
Obećana je meni.
Nekoliko trenutaka Graham je samo stajao na svom mjestu, ne vjerući u ono što je
upravo čuo.
- Nisi pristao.
- Pokušao sam. Grahame on je guverner. Njegova riječ je zakon. - Robertov
pogled odluta prema Anne. Morao je da je ubjedi da za njenu sestru to neće biti uvreda i
onda...- Ja ću...
- Onda mu vjeruješ i uradit ćeš kako ti je naređeno? - Grahamove oči su sjale
poput plamena. Izraz lica mu je postao tako mračan i tvrd da je za trenutak Robert bio
ubjeđen da, ovaj čovjek koji mu je toliko puta spasao život, će ga sad na mjestu ubiti.
- Da,vjerujem mu, ali ako ti je stalo do nje sad ću se vratiti Moncu i odbiti. Nije mi
važno...
- Važno ti je. - Graham ga prekinu. Kutovi usana mu se opuste kao da se pomirio
sa sudbinom. - Brate zaboravljaš da te dobro poznajem. Zakon ti mnogo znači.
- Da istina je. Ali mi tvoja sreća znači više.
Graham se nasmiješi, ali je se osjećao kao da ga je neko udario u stomak. Obećana
je Robertu. Nikad neće biti njegova. Dovraga, da li je htio da bude? Ne! Oduševljavala
ga je. Bio je znatiželjan kakva bi bila u krevetu. To je sve. Ništa više. Ne bi slao svog
90.
prijatelja u dvorac da izgubi svoj integritet, možda i više od toga, boreći se sa

guvernerom oko ovog. Zašto bi se brinuo za koga će se udati? Nije želio ženu da plače
za njim svaki put kad bi išao u borbu. Iako bi Claire vjerovatno htijela poći sa njim. Sad
je to zastrašujuća misao, gledati ženu koju voli da krvari na terenu. Odmahnu glavom
kako bi razbistrio misli. Prokletstvo! Zašto je uopšte razmišljao o ljubavu?
- Naravno da mi nije stalo do nje. Uradi kako zakon nalaže. - Znao je da za
Roberta ne postoji drugi izbor. - Ništa mi ne znači.
- Jesi li siguran? - Zabrinuto upita Robert.
- Da. - Graham ga je uvjeravo mangupski se nasmijevši. - Spasio si je od mene
Rob.
- Onda u redu. - Robert nije izgledao kao da mu je lahnulo. - Ne želim da još
zna. Nikad neće povjerovati da ju je brat dao pristaši. To će je samo uvjeriti da Monck
laže. Može povest Anne i pobjeći.
- Postoji mogućnost da je Monck tebe slagao.
Robert klimnu glavom, ali je izgledao još gore nego prije, kada je rekao:
- Najbolje da joj ne spominjemo ni Annenine zaruke. Barem dok ne sretnemo
Bunchanana. Moram mu prenjeti poruku od generala. Zašto bi Connor Stuart pristao da
mu sestra i zemlja pripadnu nekom pristaši, a ne njegovom bliskom prijatelju?
Još malo su pričali o susretu sa Monckom i Graham je otišao ne dodavši više ništa.
Nije se vrati do vatre, do nje. Morao je izbaciti Claire Stuart iz svojih misli. Zaručena je
za muškarca kojeg je smatrao bratom i Graham ga nikad ne bi izdao.
Morao ju je izbaciti iz svojih misli.
To ne bi trebalo biti teško. Ništa mu ne znači. Ništa osim sve.
91.
12.POGLAVLJE
Tko je vidio ratnika kad se zagrne zimskim mrazom? Avaj, kao da

je mrtav. Pa ipak je živ.
Kasnije te večeri kada se Graham vratio u tabor znao je da je osuđen na propast. Nije
mogao prestati razmišljati o njoj. Nije mogao prestati gledati je, svaki njezin pokret,
slušati svaku riječ koju je rekla sestri ili Robertu. Činila se nježnijom, manje opreznom
sad kada je Anne kraj nje. Kada se nasmiješila, osjećao je kao da mu je neko svezao
čvor u utrobi. Šta mu se dešavalo? Nikad do sad nijedna djevojka nije ovako djelovala
na njega. Davno si je sebi obećao da to neće dopustiti. Kako je mogao dati srce nekoj
djevojci kada nikad nije znao hoće li se vratiti iz bitke? Znao je šta ta bol uzrokuje. Vidio
je to, doživio, kada mu je otac poginuo i majka mu je plakala dok je bila živa.
Nije mu stalo do Claire Stuart. Želio ju je. Da, to je bilo sve. On ju je želio a ona je bila
jedina žene koju nikad neće moći imati. Dovraga, zašto Robert? Da je bila obećana
nekom drugom Graham bi ju uzeo i dođavola i zakon. Ali trebala je biti Robertova žena!
Protrlja lice rukama, gledajući preko plamena, želeći je poljubiti, dotaknuti je, milovati,
držati je uz sebe i osjetiti lagano prepuštanje njezine predaje, meke obline uz njegovu
krutost. Želio je ponovo čuti joj smijeh, okusiti je, uzeti je...A što onda? Šta bi učinio kada
bi je samo jednom istinski okusio? Učinio bi što je učinio i sa bezbroj drugih žena; otišao
bi. Bolje joj je bilo sa Robertom, čovjekom koji vjeruje da su svi rođeni za ljubav, da je
život više od borbe i vježbanja. Graham je imao pravo. Uvijek je imao. Rat je jedini bio
trajan i siugran u životu. Život je kratak i ljubav je kratkotrajna. Bilo mu je bolje bez bilo
koga ko će se brinuti da ne pogine. Bilo mu je bolje bez nje.
- Grahame.- Robert mu je odvukao pozornost od slatkih kontura Clairenog
lica. - Monck je znao da je Connor nestao, ali ne i da je mrtav.
92.
- Kako možeš biti siguran? - Clare ga upita gledajući preko vatre. - Mogao te je
zavarati kao što je i mog brata.
Da, Graham pomisli. I šta bi Robert učinio da ga je general izdao? Da li bi podržao
Claire kad bi tražila generalov život kao odmazdu za izdaju?
- Claire. - Anne tiho reče, privlačeći sestrinu pozornost. - Provela sam tolike tjedne
pod skrbi generala Moncka. Ne vjerujem da je izdao Connora. Mora postojati više nego
što su to hteli.
Zahvalan što je neko na njegovoj strani, Robert razvuče najtopliji osmijeh za Anne, a
zatim dobaci optužujući pogled Claire.
- Anne naš brat je ubijen na putu za London nakon što je dobio poruku od generala
da se pojavi tamo! - Claire uzviknu kad su se svi okrenuli ka njoj, čekajući njezin
odgovor. - Da li je to nedovoljno da dokaže Mnckovu krivnju? Znaš da govorim istinu. -
dodala je kad je Anne spustila pogled na sklopljene ruke u krilu. - Pošto je znao da mu
je glava ucjenjena, Connor je koristio sve mjere opreza.
- Onda je Angus bio u pravu.
Calire suzi pogled na Roberta.
- U vezi čega?
- Generalovi ljudi su napadani jer je nestao tvoj brat. Ako si u pravu i general je
poslao Connora u London da umre, još neko osim tebe to je znao. Neko ko je zbog toga
želi mrtvog.
- A šta misliš tko stoji iza tih napada? - Claire skrenu pogled na Anneninu ruku
njezno je stisnuvši.
Graham uhvati suptilnu komunikaciju između njih. Odmah uoči kapu zavučenu u
Clairein pojas. Jel to mogla biti ona? Namjeravala je ubiti Moncka čim stigne u
Edinburgh. Da li je bila toliko glupa da napadne bataljon upraviteljevih ljudi?
- Ja se mogu samo jednog sjetiti. - Robert je rekao.
- Da. - Graham se brzo složi. Ako je to bila Claire, zaštiti će je po svaku
93.
cijenu. - Connorov dobar prijatelj.

- James? - Zapanjeno upita Anne, a zatim odmahnu glavom. Ali bila je
Claire, Graham zaključi sa žalcem čiste ljubomore, koji je odmah probio njegovu zaštitu.
- James ne stoji iza napada Monckovih ljudi.
- Kako to znaš? - Angus upita.
- Jednostavno znam. Morat ćete mi svi vjerovati. Lambertovi ljudi su u Škotskoj. I
Vi ste ih vidjeli ono jutro. - Okrenula se prema Robertu. - Jesi rekao Moncku da su bili
ovdje?
- Da. - priznao je tiho. - I nije izgledao zadovoljno.
- Onda su oni, vidite? - Claire je insistirala. - Lambertovi ljudi su napadali.
- Da, Lambertovi ljudi. - Anne doda žurno, pogledavajući nervozno u sestru.
- Više ne znam u šta da vjerujem. - Robert im reče dubokim umornim glsom.-
Možda će sve biti jasnije kad se sretnem sa Buchananom. Spomenula si Revenglade.
Gdje je?
Claireno kompletno ponašanje se promjenilo, i Graham si nije mogao pomoći, ali se
namršti na iskru nade koja se pojavila u njenim safirnim očima. Da li voli kopile? Nekako
ga je više uznemirila ova vijest nego udaja za njegovog najboljeg prijatelja. Ona ne voli
Roberta i vjerovatno neće nikad. Bili su previše različiti. Ali ako joj je srce pripadalo
Buchananu...
- Ako ti kažem, hoćeš mi dati svoju riječ i riječ svih ovdje prisutnih da nikome drugo
nećete reći? - Nije imala izbora.To je bio jedini način da Anne dovede Jamesu. Kada joj
se Robert zakleo, rekla mu je i tiho se pomolila bratu da joj oprosti.
Claire je u tišini jahala pored Anne kad su se približili Stirlingu. Boljela ju je stražnjica,
obećala si je ako uskoro ne pojede nešto osim bobica, korijenja i tvrdog kruha, pojest će
nečiju ruku. Navikla je da jaše danima, al prošao je tjedan od kako je osjetila krevet pod
sobom ili se čak u stolici odmorila! Nakon svake pređene milje, raspoloženje joj je
94.
postajalo sve mračnije. Nije pomagalo ni Robertovo iznenadno zanimanje i propitkivanje

za njenu i Annenu udobnost. Danju je jahao pored njih, a noću iza. Claire je bila sigurna
da joj nije namijerno kopao živce postavljajući joj bezbroj pitanja od djetinstva pa do toga
koja joj je omiljena boja. Laknulo joj je kada je Anne, koju je očito razgovor više zanima
od nje, počela odgovarati umijesto nje. Uskoro su se njih dvoje smijali i ostavili je na
miru. Stalna prepiraka Angusa i Brodiea MacGregorsa nije joj toliko smetala koliko
njihovo udaranje šakama u svakoj mogućoj prigodi. Poštovala je ratnike, ali na ove dvije
lude se može računati! Kako je vrijeme prolazilo i njihova lica su bila sve više natečena i
ljubičasta počela se brinuti kako će Jamesovi ljudi proći protiv njih.
Nije promijenila plan da potraži utočište u Ravengladeu. Zapravo bila je još odlučnija
da se udalji od pravog uzroka njene mrzovolje; čovjeka koji je trenutno jahao ispred nje.
Od dana kada su napustili Edinburgh jedva da je riječ progovorio sa njom i kada bi to
učino, više manje je mrmljao. Nestali su njegovi iritantno senzualni osmijesi. Zapravo su
nestali svi tragovi humora prema bilo kome. Kada bi uhvatila njegov pogled, on bi svoj
skrenuo u stranu, iako je često u toku dana osjećala njegov na sebi. Nije joj prilazio
kada bi odmarali kolnje ili se ulogorili za noć.
Zašto se promijenio i zašto ju je dovodio do ludila? Kad su se konačno zaustavili u
jednoj krčmi, pomislila je da će napokon imati priliku porazgovarati sa njim, mrzeći se jer
to želi.
- Što misliš o njemu?
Claire trepne pogledavši ka Grahamu koji je sjahao i pogleda sestru.
- Voljela bi vidjeti svoj mač u njemu.
- Ne o Grahamu. - Anne je povuče za zapešće kada se Claire okrenu da ga
ponovo nađe. - Ali bi voljela znati zašto je raspalio tvoj temerament a da nije progovorio
ni riječ.
- Na koga si onda mislila? - Claire upita prije nego joj setra počne kopati dublje.
95.
Anne joj pokaže bradom prema Robertu nagnutom preko sedla, pokušavajući da
nešto dohvati.
- Gospodina Campbella. - Pogled joj je, zadržavši se na udobno pripijenim
hlačama koje su se zatezale preko bedara i njegove stražnjice, potamnio od mistično
sive do olujno plave. Krenula se smiješiti, ali umjesto toga je podrignula.
- Anne. - Claire se obrecne ne nju, rastjerujući joj sanjiv izgled. - On je pristaša. –
Kad je Anne susrela njezin pogleda, Claire suzi oči na nju. - Sestro jesi li pila? Izgledaš
pijano.
- Probala sam piće dragog Angusa. - Anne slegnu ramenima, odbacujući sestrin
zabrinuti pogled. Sjetan pogled joj odluta do grofa od Argyll koji se nasmiješio štalskom
dječaku dok mu je dodavao. - Vidi ga Claire. On nije naš neprijatelj. - Urijeđena
Clairenom nezainteresovanošću sumorno nastavi. - Ljubazan je i pažljiv. Promišljen i
inteligentan. I zar ne smatraš da je jako zgodan? Pogledaj ga, tjelo mu je tako fino i
zategnuto. A oči ...Jesi li ikad vidjela takvu kombinaciju zlatne i smeđe, uokvirene tako
dugim crnim trepavicama? - Anne trepne šireći blistave oči. - Pa zar nije tako?
- Vražijih mi muda, stvarno ti se sviđa. - Claire uzdahnu, zapravo se i nije toliko
protivila kao što je mislila da hoće. Uostalom, Robert je vrlo simpatičan za pristašu.
Sestra joj se zaprepašteno zavali u sedlu.
- Ne! Nisam ga mislila za... - Naglo ušuta i spusti pogleda. - Samo želim da budeš
sretna. - tiho je rekla.
- Sretna sam. - Claire ju je uvjeravala dok je sjahala.
- Nisi! I za to je Graham Grant kriv. Nisi ga trebala poljubiti Claire. - Dobaci
suosjećajan pogled u smijeru gospodina Campbella, a zatim ga vrati na sestru. - Vidim
kako ga gledaš. Ljutiš li se što te nije opet poljubio?
- Anne ne budi smiješna. I ne pitaj me više o njemu. Mrzim ga. Ja ga mrzim. Volila
bi da nikad...
96.
Otišla je ravno na njega. Podigla je pogled kad ju je rukama uhvatio za nadlaktice da

ne padne nazad. Zurio je u nju netrepnuvši što joj napravi kašu u glavi.
- Gledaj kuda ideš.
Zaobišao ju je i nestao, ostavljajući Claire pomalo zbunjenu, pomalo ranjenu i da ko
luda pljuje. Pomislila je da mu dobaci koju kletvu u leđa, ali ju je Anne značajno
promatrala podignutih obrva.
- Roberte! - Umjesto toga je viknula i odjurila prema gostionici. - Pomozi mojoj
sestri da sjaše!
Zakoračila ju u malu krčmu iza Brodiea i provirila je iza njegove ogromne ruke da vidi
gdje je gad. Gotovo odmah je pronašla Grahama, bilo je teško ne primjetiti ga,
okruženog skupinom nasmijanih cura. Claire je zurila u njih, pitajući se kako bi ostali
gosti reagovali da sad izvadi bodež i baci ga na njega. Neko iza nje je nježno pogura,
ljuto se okrenu i ugleda Angusa.
- Nemoj izgubiti srce curo. Sad je to i onako svejedno.
Šake joj se stisnu na bokovima.
- Anguse hvala ti, ali moje srce nikad nije bilo izgubljeno.
Suosjećajno ju je pogledao, a onda ju je ostavio. Robert i Anne u krčmu su ušli jedno
pored drugoga, smijući se izgledali su kao par, što je u ovom trenutku Claire tjeralo na
vrištanje. Kad ju je Robert vidio da zuri u njih, odmaknu se od Anne i pogleda je
izgledajući više kriv nego da je ubio brata.
- Uzet ću nam sobe. - reče praktično pobjegavši od nje. Šta je to sa njim? Claire se
pitala. Da li su svi poludjeli?
- Mislim da me se boji. - Claire reče Anne gledajući kako Robert brzo odlazi.
- To je apsurdno. - Anne ju je razuvjeravala. - Još te ne poznaje dovoljno dobro.
Sestra joj pogleda oko sebe, a zatim zadrža pogled na Claire.
- Zar te ne brine da bi te netko mogao prepoznati?
97.
Claire je bila previše ljuta da bi se sakrivala, pa je samo slegnula ramenima.

- Neće me nitko prepoznati, a ako i prepozna neće poživjeti dovoljno dugo da
nešto kaže.
Anne odmahnu glavom, sa molećivim pogledmo.
- Znala sam da si to bila ti čim sam čula za napad na upraviteljeve ljude. Connor
ne bi želio da radiš to.
- Connor je mrtav, a ja ću ga osvetiti. - Claire ostavi sestu i pridruži se Angusu i
Brodieu za obližnjim stolim. Nakon što je naručila medovinu, upadljivo se zagledala u
Grahama. Nekoliko puta se pokušala koncentrisati na razgovor, ali svaki put bi se neka
od cura uz glasan smijeh kačila za njegovu ruku, što joj je uporno vraćalo pogled na
njega. Zašto je dopustila da je opet poljubi? Je li ga njeno neiskustvo na tom području
toliko razočaralo da je odlučio da više nije vrijedna njegove pažnje? Upozorio ju je na
svoju poročnost, a ona je bila sigurna, tako sigurna, da ne može uticati na nju. Ali jeste,
proklet bio do Hada. Iskoristio je trenutak njezine slabosti zbog zabrinutosti za Anne,
poljubio ju je, a onda odbacio u stranu. Pa, Anne je na sigurnaom, a Graham Grant je
više nikad neće vidjeti slabu. Krajem oka ga je vidjela kako prilazi stolu u jednoj ruci
držeći vrč a u drugoj djevojku što poslužuje. Gledala ga je ključajući u tišini kako se baca
na stolicu i curu povlači u krilo. Žena svijetlo plavih očiju pogleda u Claire, na njenu
debelu svijetu pletenicu i gole ruke. Pogled joj se suzi kad se zaustavio na koricama
mača na boku.
- Jesmo li se srele?
Claire se suho nasmiješi i brzo je ledenim pogledom odmjerila ženin duboki dekolte
što joj poskakuje ispod brade.
- Nisam sigurna. Upoznala sam puno cura i sve mi grudi izgledaju jednako.
Brodie se namija, Angus se zagrcnuo nad vrčem, no Graham ju je streljao pogledom.
Zurila je pravo u njega. Nadajući se da ako bi joj kojim slučajem uspio pročitati misli da
98.
će tako saznati kakvom ga je bedastom svinjom smatrala.

- Lianne će nas večeras posluživati. - Graham im reče i okrenu se smiješeći se sa
rupicam curi što je sjedila na njemu.
Doista će posluživati, Claire je bjesnila. Otrgnu pogled sa nih kad su Robert i Anne
stigli do stola. Gledala je kako Robert čeka da joj sestra sjedne i onda, kratko se
osvrćući, podigne praznu stolicu i odnese je do Claire, gdje je odmah sijeo. Claire mu
dobaci zbunjen pogled i odmaknu svoju stolicu par centimetara bliže Brodieu dajući
Roberu više prostora. Graham iskapi do kraja svoje piće i Lianne ugura prazan vrč.
- I donesi nam hrane. - rekao joj je, nježno je gurkajući sa koljena. - Nešto vruće.
- Imam nešto što se kuha za tebe. - obeća sugestivno se nasmijavši uz
namigivanje prije nego se udaljila. Zaobilazeći sto, nagnu nad Robertovo rame . - I za
tebe imam nešto, anđele.
Robert se nalagodno promeškolji i ispod trepavica pogleda u Anne.
- Ti si već bio ovdje, zar ne? - Anne ga je upitala trudeći se da zvuči blazirano.
Sestra joj je znala bolje. Anne se hladno osmijehnu grofu, odajući se. Claire je htijela
Roberta udariti u podkoljenicu. Možda nije naklono gledala na Annenu očitu sklonost
Campbellu, ako večeras bude spavao sa tom curo, ujutro će njoj odgovarati.
- Nisam bio..hm..tamo, ne - Robert se počeo pravdati.
Borba koja je danima bila na pomolu ocrtavala joj se na nabranom čelu uz lagano
frktanje iz nosnica.
- Ipak je sačuvala svoju ljubav za tebe Rob? - Brodie se smijao, stavljajući se u
nemilost časnog grofa.
Claire ga gurnu u rebra.
- To je plemenita težnja kojoj i drugi teže. - Skliznu pogled do Grahama. - Nemoj
ga koriti zbog toga.
Graham joj dobaci samilosan osmijeh rugujući se njezinoj nevinosti.
99.
- Neki bi smatrali plemenitom težnjom ugoditi djevojci u krevetu.

- A tu su i drugi koji prepuštaju to bitangama uzimajući u obzir da moraju vježbati
da postanu još bolji.
Nasmijao se, kao da je on znao bolje i njene riječi ga nisu pogađale. Ali nije joj
odgovarao, nisu ni drugi dok se malo kasnije u tišini nisu razišli. Na putu ka
stepenicama, zaustavio je prsatu crvenokosu poslužiteljku koja je prolazila kraj njega .
- Pošalji Lianne ka meni.
Claire pogleda iza sebe preko ramena dok je išla za Anne. Neka ide s curom. Čim
stignu u Ravenglade oslobodit će ga se. Vražijih joj muda, pomislila je spotičući se, nije
mogla dočekati.
100.
13.POGLAVLJE
I nema smrtonosnijeg neprijatelja od onog koji izbjegava bitku, a

žudi za nagradom.
Graham zaključi da ga borba samo dovodi u iskušenje da joj odmah poljubi drska
usta. Dakle, najbolje je da se nastavi držat što dalje od nje. To ne znači da je ne može
gledat. Uhvatila ga je samo dva put i oba puta se zakleo da je neće više gledati. Ali su
mu oči same odlutale na nju kad bi sa nekim pričala ili ćutjela. Noći su bile najbolnije,
dok bi sjedila sa Anne a vatra joj osvjetljavala lijepo lice. To je zahtijevalo svaki atom
njegove snage da ne poklekne, hipnotiziran savršenom veličanstvenosti njezinih
osmijeha. Međutim, ponekad mu je bilo nemoguće skrenuti pogleda sa nje, čak i kada bi
ga uhvatila da je gleda. Ali lišavanje samog sebe užitaka nije bolo ni približno teško kao
kad preko vatre vidi da Robert zuri u nju. Od kako su napustili Edinburhg Robert je često
pokušao započeti razgovor sa ženom koju će oženiti. A u prvom dijelu putovanja
Robertovo sumorno raspoloženje pokazivalo je da nemaju ništa zajedničo. To se
promjenilo na putu za Perth. Našli su jednu stvar prema kojoj su oboje bili naklonjeni.
Clairena sestra ih je smijehom okupila i zbog došaptavanja Anne se nasmijala znajući
da je riječ o njoj. To je bilo dovoljno da Graham poželi razbiti nekoliko glava. Hoće li
gledati kako se pred nijm razvija i cvijeta romansa izmeđi Roberta i Claire? Ne, napustit
će ih prvom prilikom. Bolje će im biti bez njega, nego da osjeća ubode ljubomore prema
Robertu. I bolje da Graham učini sve kako bi do tad to izbjegao. No Claire Stuart nije
djevojka koju je lako ignorisati.
- Ovuda. - Graham je šapnuo plako hodajući kroz šumu spušten jako nisko, bodež
mu je bio u jednoj a Donelovo koplje u drugoj ruci. Claire je bila odmah uz njega,
naprežući se vidjeti kroz grmlje. Insistirala je da jutros ide sa njim u lov. Kategorično je
odbio, ali je naučio da Claire Stuart radi ono što želi. Par trenutaka prije su uočili
101.
velikog sivog zeca, a onda su ga opet izgubili, podigao je duge uši kad ih je čuo I
pobjegao. To je drugi zec da im je pobjegao, zajedno sa brojnim divljim kokoškama.
Kako da se dovraga koncentriše da bude tih kad je ona ovdje sama sa njim? Grančica je
pukla pod Clairinim stopalom, odzvanjajući šumom poput udara groma. Graham se
namrštio, osluškujući šuštanje lišća, zec im je ponovo pobjegao. Okrznu je hladnim
pogledom.
- Ispričavam se. - Podari mu bezobrazan osmijeh. - Trebala sam očistiti zemlju
prije nego gazim po njoj.
- Samo gledaj kuda staješ. Hoćeš uspijeti?
Nosnice joj se raširiše. Klimnula je ne govoreći ništa, sve dok nije ponovo ugledao
zeca krajem oka.
- Čini mi se da si rekao da znaš šta radiš.
Ramena mu se ukočiše i okrenu se. Na trenutak je ozbiljno razmišljao da
bezobraznicu zadavi. Duboko je udahnuo, skupljajući strpljenje.
- Ako ušutiš na pet sekundi, možda ćemo večeras imati topao obrok.
Izvi obrve na ovu izjavu, uvijek spremna na borbu.
- Oh, vi gorštaci stvarno ste temperamentni. Mogu li dati prijedlog?
Vilica mu se stisnula.
- Ne.
- Zašto mi ne dopustiš da lovim? - I onako je rekla. - Nisam ovamo došla gledati
kako dan odmiče.
Nije progutao njezin mamac. Sukobljavanje sa njom samo bi još više raspalilo želju za
njom.
- Ostani ovdje. - Ukočeno joj je rekao i okrenuo joj leđa.
Nekoliko koraka dalje uočio je zeca kako gricka žir i podigao je koplje, trudeći se da
ne proizvodi nikakvu buku. Zec se podigao ne stražnje noge i zamrdao brkovima
njušeći zrak. Graham je naciljao, a zatim se gotovo onesvijestio kada je kamen veličine
102.
šake proletio iza leđa mu. Koljena mu klecnu i koplje beskorisno padne na zemlju.
- Oprosti mi. - povika. Nagovještaj osmijeha bio je u suprotnosti sa njezinim
osmijehom. - Tako dugo si se premišljao da baciš to koplje da sam se uplašila da će
nam večera opet pobjeći.
Zelene oči mu potamniše, zakorači ka njoj.
- Nalaziš smiješnim da si mi skoro mogla razbiti lubanju?
- Samo malo. - odgovori mu, uzmičući. - Zaslužio si.
Brzo se sagnula, zgrabila jedan kamen i podigla ga. Zastao je, ali zbog laganog
izvijanja njegovih usana nije se usudila baciti ga.
- Misliš da neću? - izazvala ga pretećim podmijehom. - Ovaj put ću cijati malo
niže, budući da te je prvi samo uplašio, da ti zahvati tvrdoglavu glavu.
Skoči na nju tako brzo da se jedva imala kad pomaknut. Krenuo ju je zgrabiti za
košulju, ali je promašio. Claire je vrisnula kad joj se primakao i ispustila je kamen dok je
biježala preko oborenog drveća i kvrgavg korijenja što je virilo iz tla pokrivenog lišćem.
Riskirala je da ga pogleda preko ramena i pala bi pereko stabla ispred nje da mu se
ruke nisu sklopile oko struka zaustavljajući je u zadnjem trenu. Ignorirajući njezinu
nespretnu borbu da se oslobodi, nadvio joj se nad kralježnicu i pritise usne kraj uha.
- Izgleda da ne shvataš opasnost kada me izazivaš Claire. Tjeraš mi strpljenje do
krajnjih granica mog jada i da te uzmem na sve moguće načine.
Gurno ju je prema stablu dok joj gruba kora nije zagrebala obraz. Jednom rukom ju je
i dalje držao dok je druga skliznula ispod pojasa, pritiskao joj je stražnicu u tvrdu
izbočinu njegovog uzbuđenja.
- Počevši odozada. - zareža joj u uho. - Ali ne, pobjedit ću.
Rekavši joj to, okrenuo se, dok su mu mišići drhtali od napora da bi je pusto. Sagnuo
se dohvatiti Donelovo koplje kada je njezin bodež proletio iznad njegove glave. Polako
se uspravio, očiju fiksiranih na mrtvom zecu nekoliko koraka dalje. Podižući glavu
Graham ju je gledao u nevjerici kako joj je bodež bio blizu njegovih leđa. Clairine oči su
103.
blistale zapanjujuće plave nasuprot rumenih obraza i dugih zalutalih plavih vlasi koje su
lepršale oko njih.
- Večera. - jednostavno je rekla zureći u njega, kao da je željela da bodež viri iz
njego umjeto zečeve utrobe.
Dovraga morao joj se nasmijati. Claire je gazila preko tepiha lišća i grančica koje su
pucale pod njezinim čizmama, nehajno da bi vrag pobjegao što dalje. Htjela je pobjeći,
ali je znala da je Graham iza nje i proklet da je do Hada, neće mu dopustiti da vidi šta joj
je uradio. Osim toga sumnjala je da bi joj koljena izdržala da ubrza. Još uvijek je teško
disala da joj se vrtilo. Svaki nerv joj je vrištao do njegovih divljih dodira. Dragi Bože
kakva je on bio zvijer da je uspio napraviti taku pustoš u njezinom tijelu, mislima? Da je
bila malo više pobožna, spustila bi se na koljena i molila za oprost potpune žudnje koju
je zapalio u njoj. Njegovo tijelo, tako čvrsto i spremno da ispuni obećanje zagrijalo ju je
na svaki mogući način, probudilo slike, tako perverzne da je bila sigurna da ga više
nikad neće moći pogledati a da se ne zacrveni. Gole, znojne, zadihane zvijeri
zarobljene u primitivnom sexualnom zagrljaju dok su ih ostale šumske životinje gledale.
Tako da je bila u iskušenju da se stražnjicom trlja preko pune, nepopustljive njegove
dužine dok ju je pritisko tako intimno mučeći je. Tako da je učinio da želi osjetiti sirovu
mušku dominaciju plašeći se da je prolupala. Tako da joj je trebalo biti drago što je
dobio bitku nad svojom požudaom. Lako ju je mogao uzeti silom, uranjajući duboko u
nju dok se bespomoćno držala za stablo. Ali opet joj je odeolio, kao i u krčmi. Pobjedit
će. Ovo je za njega igra, izazov, momentalno joj se raspoloženje pokvari. Želio je da mu
se preda, prepusti kao što su ostale činile. Da mu padne pred noge, pocjepa mu odjeću i
naslađuje se njegovim tijelom. Božije joj milosti, bila je tako blizu da to uradi! Nikad u
životu nije toliko bila u iskušenju da dlanovima dodiruje preko muškarčevih tvrdih oblina,
osjećajući zadovoljstvo pulsiranja kroz sve te mišiće. Ali, ona je ta koja će pobijediti bilo
kojeg protivnika, bez obzira na sve gluposti koje napravi.
104.
14.POGLAVLJE
I nema smrtonosnijeg neprijatelja od onog koji izbjegava bitku, a

žudi za nagradom.
Graham zaključi da ga borba samo dovodi u iskušenje da joj odmah poljubi drska
usta. Dakle, najbolje je da se nastavi držat što dalje od nje. To ne znači da je ne može
gledat. Uhvatila ga je samo dva put i oba puta se zakleo da je neće više gledati. Ali su
mu oči same odlutale na nju kad bi sa nekim pričala ili ćutjela. Noći su bile najbolnije,
dok bi sjedila sa Anne a vatra joj osvjetljavala lijepo lice. To je zahtijevalo svaki atom
njegove snage da ne poklekne, hipnotiziran savršenom veličanstvenosti njezinih
osmijeha. Međutim, ponekad mu je bilo nemoguće skrenuti pogleda sa nje, čak i kada bi
ga uhvatila da je gleda. Ali lišavanje samog sebe užitaka nije bolo ni približno teško kao
kad preko vatre vidi da Robert zuri u nju. Od kako su napustili Edinburhg Robert je često
pokušao započeti razgovor sa ženom koju će oženiti. A u prvom dijelu putovanja
Robertovo sumorno raspoloženje pokazivalo je da nemaju ništa zajedničo. To se
promjenilo na putu za Perth. Našli su jednu stvar prema kojoj su oboje bili naklonjeni.
Clairena sestra ih je smijehom okupila i zbog došaptavanja Anne se nasmijala znajući
da je riječ o njoj. To je bilo dovoljno da Graham poželi razbiti nekoliko glava. Hoće li
gledati kako se pred nijm razvija i cvijeta romansa izmeđi Roberta i Claire? Ne, napustit
će ih prvom prilikom. Bolje će im biti bez njega, nego da osjeća ubode ljubomore prema
Robertu. I bolje da Graham učini sve kako bi do tad to izbjegao. No Claire Stuart nije
djevojka koju je lako ignorisati.
- Ovuda. - Graham je šapnuo plako hodajući kroz šumu spušten jako nisko, bodež
mu je bio u jednoj a Donelovo koplje u drugoj ruci. Claire je bila odmah uz njega,
naprežući se vidjeti kroz grmlje. Insistirala je da jutros ide sa njim u lov. Kategorično je
odbio, ali je naučio da Claire Stuart radi ono što želi. Par trenutaka prije su uočili
105.
velikog sivog zeca, a onda su ga opet izgubili, podigao je duge uši kad ih je čuo i
pobjegao. To je drugi zec da im je pobjegao, zajedno sa brojnim divljim kokoškama.
Kako da se dovraga koncentriše da bude tih kad je ona ovdje sama sa njim? Grančica je
pukla pod Clairinim stopalom, odzvanjajući šumom poput udara groma. Graham se
namrštio, osluškujući šuštanje lišća, zec im je ponovo pobjegao. Okrznu je hladnim
pogledom.
- Ispričavam se. - Podari mu bezobrazan osmijeh. - Trebala sam očistiti zemlju
prije nego gazim po njoj.
- Samo gledaj kuda staješ. Hoćeš uspijeti?
Nosnice joj se raširiše. Klimnula je ne govoreći ništa, sve dok nije ponovo ugledao
zeca krajem oka.
- Čini mi se da si rekao da znaš šta radiš.
Ramena mu se ukočiše i okrenu se. Na trenutak je ozbiljno razmišljao da
bezobraznicu zadavi. Duboko je udahnuo, skupljajući strpljenje.
- Ako ušutiš na pet sekundi, možda ćemo večeras imati topao obrok.
Izvi obrve na ovu izjavu, uvijek spremna na borbu.
- Oh, vi gorštaci stvarno ste temperamentni. Mogu li dati prijedlog?
Vilica mu se stisnula.
- Ne.
- Zašto mi ne dopustiš da lovim? - I onako je rekla. - Nisam ovamo došla gledati
kako dan odmiče.
Nije progutao njezin mamac. Sukobljavanje sa njom samo bi još više raspalilo želju za
njom.
- Ostani ovdje. - Ukočeno joj je rekao i okrenuo joj leđa.
Nekoliko koraka dalje uočio je zeca kako gricka žir i podigao je koplje, trudeći se da
ne proizvodi nikakvu buku. Zec se podigao ne stražnje noge i zamrdao brkovima
njušeći zrak. Graham je naciljao, a zatim se gotovo onesvijestio kada je kamen veličine
106.
šake proletio iza leđa mu. Koljena mu klecnu i koplje beskorisno padne na zemlju.
- Oprosti mi. - povika. Nagovještaj osmijeha bio je u suprotnosti sa njezinim
osmijehom. - Tako dugo si se premišljao da baciš to koplje da sam se uplašila da će
nam večera opet pobjeći.
Zelene oči mu potamniše, zakorači ka njoj.
- Nalaziš smiješnim da si mi skoro mogla razbiti lubanju?
- Samo malo. - odgovori mu, uzmičući. - Zaslužio si.
Brzo se sagnula, zgrabila jedan kamen i podigla ga. Zastao je, ali zbog laganog
izvijanja njegovih usana nije se usudila baciti ga.
- Misliš da neću? - izazvala ga pretećim podmijehom. - Ovaj put ću cijati malo
niže, budući da te je prvi samo uplašio, da ti zahvati tvrdoglavu glavu.
Skoči na nju tako brzo da se jedva imala kad pomaknut. Krenuo ju je zgrabiti za
košulju, ali je promašio. Claire je vrisnula kad joj se primakao i ispustila je kamen dok je
biježala preko oborenog drveća i kvrgavg korijenja što je virilo iz tla pokrivenog lišćem.
Riskirala je da ga pogleda preko ramena i pala bi pereko stabla ispred nje da mu se
ruke nisu sklopile oko struka zaustavljajući je u zadnjem trenu. Ignorirajući njezinu
nespretnu borbu da se oslobodi, nadvio joj se nad kralježnicu i pritise usne kraj uha.
- Izgleda da ne shvataš opasnost kada me izazivaš Claire. Tjeraš mi strpljenje do
krajnjih granica mog jada i da te uzmem na sve moguće načine.
Gurno ju je prema stablu dok joj gruba kora nije zagrebala obraz. Jednom rukom ju je
i dalje držao dok je druga skliznula ispod pojasa, pritiskao joj je stražnicu u tvrdu
izbočinu njegovog uzbuđenja.
- Počevši odozada. - zareža joj u uho. - Ali ne, pobjedit ću.
Rekavši joj to, okrenuo se, dok su mu mišići drhtali od napora da bi je pusto. Sagnuo
se dohvatiti Donelovo koplje kada je njezin bodež proletio iznad njegove glave. Polako
se uspravio, očiju fiksiranih na mrtvom zecu nekoliko koraka dalje. Podižući glavu
107.
Graham ju je gledao u nevjerici kako joj je bodež bio blizu njegovih leđa. Clairine oči su
blistale zapanjujuće plave nasuprot rumenih obraza i dugih zalutalih plavih vlasi koje su
lepršale oko njih.
- Večera. - jednostavno je rekla zureći u njega, kao da je željela da bodež viri iz
njego umjeto zečeve utrobe.
Dovraga morao joj se nasmijati. Claire je gazila preko tepiha lišća i grančica koje su
pucale pod njezinim čizmama, nehajno da bi vrag pobjegao što dalje. Htjela je pobjeći,
ali je znala da je Graham iza nje i proklet da je do Hada, neće mu dopustiti da vidi šta joj
je uradio. Osim toga sumnjala je da bi joj koljena izdržala da ubrza. Još uvijek je teško
disala da joj se vrtilo. Svaki nerv joj je vrištao do njegovih divljih dodira. Dragi Bože
kakva je on bio zvijer da je uspio napraviti taku pustoš u njezinom tijelu, mislima? Da je
bila malo više pobožna, spustila bi se na koljena i molila za oprost potpune žudnje koju
je zapalio u njoj. Njegovo tijelo, tako čvrsto i spremno da ispuni obećanje zagrijalo ju je
na svaki mogući način, probudilo slike, tako perverzne da je bila sigurna da ga više
nikad neće moći pogledati a da se ne zacrveni. Gole, znojne, zadihane zvijeri
zarobljene u primitivnom sexualnom zagrljaju dok su ih ostale šumske životinje gledale.
Tako da je bila u iskušenju da se stražnjicom trlja preko pune, nepopustljive njegove
dužine dok ju je pritisko tako intimno mučeći je. Tako da je učinio da želi osjetiti sirovu
mušku dominaciju plašeći se da je prolupala. Tako da joj je trebalo biti drago što je
dobio bitku nad svojom požudaom. Lako ju je mogao uzeti silom, uranjajući duboko u
nju dok se bespomoćno držala za stablo. Ali opet joj je odeolio, kao i u krčmi. Pobjedit
će. Ovo je za njega igra, izazov, momentalno joj se raspoloženje pokvari. Želio je da mu
se preda, prepusti kao što su ostale činile. Da mu padne pred noge, pocjepa mu odjeću i
naslađuje se njegovim tijelom. Božije joj milosti, bila je tako blizu da to uradi! Nikad u
životu nije toliko bila u iskušenju da dlanovima dodiruje preko muškarčevih tvrdih oblina,
osjećajući zadovoljstvo pulsiranja kroz sve te mišiće. Ali, ona je ta koja će pobijediti bilo
kojeg protivnika, bez obzira na sve gluposti koje napravi.
108.
15.POGLAVLJE
Kako ću zadržati nagradu kad me njegove ruke tako viješto

potčinjavaju?
- Lord Buchanan ne zna nikog od vas. - Claire zauzda svog konja nekoliko milja
prije Pertha. - Mogao bi narediti svojim ljudima da pucaju na vas sa kruništa. - Pogleda
ostale oko sebe. - Najbolje bi bilo da jašem ispred i upozorim ga na vas.
Razbijajući formaciju, Gragam usmjeri konja ka njoj. Ako je mislila da će je samo tako
pustiti, onda je stvarno luda.
- Puca li uvijek na ljude koji se približavaju njegovm posjedu?
- Ako izgledaju kao da su došli da pljačkaju. - pređe pogledom preko
MacGregorsa. - Da, puca.
Graham se nije mogao suprotstaviti toj jednostavnoj logici. Ipak, nigdje ne ide bez
njega. Netko joj je ubio brata, iako će to najvjerovatnije poreći, bio je vještiji s oružjem od
nje. Taj neko bi je mogao čekati da bude sledeća na Ravengladeu.
- Ja ću ići sa tobom.
- Ne. Ne trebam...
- Nisam te pitao šta trebaš. - Nadglasao ju je. Njegov uporni pogled ju je
upozoravao da se ne prepire.
Claire ga pokosi otrovnim pogledom prije nego se okrenula ka Anne.
- Bit ćeš sigurna ovdje sa Robertom i ostalima dok Jamesovi ljudi ne dođu po
vas. Nemoj se plašiti.
Kad joj se sestra odobravajući nasmiješila, uvjeravajući je da vjeruje u ljude oko sebe,
Claire je klimnula glavom i okrenula se da ode.
- I Angus nemoj joj davati tog otrova što zoveš pivom.
Angus se okrenuo Anne sa zbunjenim osmijehom.
109.
- Djevojko, zar je tako loše bilo?

- Naprotiv, ljubazni gospodine. - rekla je sa najšarmantnijim osmijehom. - Bilo je
dosta umirujuće.
Angusov smiješak se proširio do osmijeha obožavanja, a onda se okrenuo Brodieu.
- Stuatova cura je blagoslovljena željeznom hrabrosti, zar ne rođače?
- Da. - Brodie se složi, gledajući za Claire dok se udaljavala u daljinai. - Da, dobrog
je kvaliteta.
- Hoće li mi sestra biti sigurna sama sa njim?
Svi su se okrenuli ka Anne nakon što je progovorila. Svi muškarci su znali na šta je
mislila i Donel, se jedino uvrijedio.
- Zapovjednik Grant je neusporediv u borbi. Nemoj dopustit da te njegov osmijeh
zavara.
- Neću. - Anne izjavi blago se pravdajući, - Ako ga ikad vidim. Nisam mislila da je
bezvrijedan, samo neodlučan.
Čuvši je, Robert shvati da je u pravu. Čak se i Brodie morao složiti. Istina, Graham se
ponašao čudno. Međusobno su razgovarali dok su sjahali i postavli logor.
- Ti si mu rekao za svoje zaruke, zar ne gospodine Campbell?
- Robert, molim te moja gospo. - Nasmiješio joj se dok je pokušavao razvezati
malu verćicu što mu je visila sa sedla.- Da, rekao sam mu.
- Možda je maštao o noj. - Anne zakorači ka njemu da mu pomogne sa čvorom. –
To bi objasnilo zašto nije žustar, vražija bitanga, kako svi govorite.
- Djevojko. - Angus otklopi torbicu sa pićem i ponudi joj. - Graham Grant prije bi
sebi izvadio iznutrice nego predao srce nekoj curi. Poznajem ga već puno godina. On je
upravo ono kako se i predstavlja, anđeo sa rogovima.
Čuvši to Robert je potvrdno klimnuo. Graham je bio simpatičan momak, čak i dok je
osvajao dvorac. Zauzimanje Kilduna i cjelokupne vojske s MacGregorima prije dvije
godine, Robrtu je bio dovoljan dokaz. Pogleda ka uskom putu kuda je Graham odjahao
110.
sa Claire. Šta ako je Anne imala pravo? Šta ako mu najbolji prijatelj nije bio iskren, nego
mu stvarno stalo do Claire? Može li to biti uzrok Grahamovog tmurnog raspoloženja. I
da li je Robert stao Grahamu na put ako je ovaj napokon pronašao ženu koj bi mu
mogla ukrotiti srce? Pogledao je Anne. Što sa njom? Hoće li moći predati je Jamesu
Buchananu kad za to dođe vrijeme, iako ćemu srce za čitav život ostati u Perthu?
Obećao je sam sebi da će uvijek raditi ispravnu stvar. Izabrati ne lakši nego ispravni put.
Kako može biti ispravno učinit bjednim i njegov i Grahamov i Clairein život, pa čak ako
zakon bude tako nalagao? Razgovarat će sa generalom Monckom. Ali prvo je morao
objasniti kakva njemu ljubav treba, neće ispast nečastan, pogotovo u njezinim očima.
- Moja gospo. - Nakon što je raširio deku za nju i ponudo joj ruku. - Mogi li
razgovarati sa tobom nasamo?
- Naravno. - Prihvatila je ruku i pustila da je udalji od drugih.
- Tvoje sestra mi je rekla da su ti poznate priče Sir Thomasa Malory o Arthur
Pendragon i njegovim plemenitim vitozovima. - polako je počeo, zamišljeno, gledajući u
tlo ispred sebe.
- Da dobro su mi poznate. - Čežnja u njezinom glasu bila je dovoljna da mu ubrza
srce.
- Pretvarala si se da si Guinevere kad si bila mala. - Nasmiješi se gledajući u svoje
čizme, a zatim je podigao pogled da uživa u njeznom mekom smijehu.
- Dovodila sam jadnog oca do ludila, ali tako sam htijela biti ona.
- Zašto?
Uzdahnula je i nakrivila glavu razmišljajući o pitanju.
- Zato što ju je volio tako častan muškarac. Morala je biti izvanredna žene, zar ne?
Robert je zurio u njene velike oči i klimnuo je. Želio ju je dotaknuti da mu se čežnja
udvostručila. Šta da joj sad kaže ili učini? Sad je znao da će razumjeti.
- Sestra ti je jako lijepa. - rekao je ozbiljno. - Jako je hrabra. Odanost tebi i
111.
njezinom cilju je za svaku pohvalu. - Anne mu se nasmiješi, a onda pogleda u stranu. –

Ali... - doda, što je natjera da vrati pogled. - Ja je ne volim.
- Jesi li siguran? - Upita ga tiho bez traga ljutnje u medenom glasu.
Olakšanje je bilo vidljivo u Robertovom osmijehu kada je klimnuo.
- Da, jer moje srce traži kraljicu.
Bili su sami. Konačno. Od svih stvari koje mu je htijela sasuti u lice proteklog tjedna,
Claire sad nije mogla sjetiti niti jeden. Pogledala je u Grahama koji je jahao lijevo pored
nje. Ponovo joj je promjenio plan. Htjela je mogućnost da sa Jamesom u miru
razgovara. Da ga zamoli da pomogne njoj i Anne da pobjegnu MacGregorima i njihovim
prijateljima. Sad neće dobiti priliku. Morala je bistro razmišljati i ne dopustiti Grahamu da
je skrene sa puta.
- Da li si ga volila?
Pitanje mu je bilo tako neočekivano da je Claire jedva potrefila skretanje za nastavak
puta.
- Šta? Koga?
- Bunchanana.
Usporila je konja i Graham uspori.
- Šta se to tebe tiče? - Kad mu je pogled očvrsnuo, nosnice joj se rašire. - I ja
imam pitanje kada se već ispitujemo. Zašto se toliko trudiš da me izbjegavaš?
Na trenutak je izgledao kao da joj neće odgovoriti. Namjerno je isturila bradu dajući
mu na znanje da će biti tvrdoglava.
- Bolestan sam. - neosređeno je priznao.
112.
- Oh nisam znala. Je li nešto.... - Zastala je a zabrinutost je zamjenila sumnja. –

Razgovarao si sa drugima. Onda je ta tvoja bolest samo za mene opasna?
- Ti si uzrok moje bolesti.
Ljutnja joj zahvati oči.
- Da li je to tako veliki problem da te je učinio hladnim, neosjetljivim prema ženi
koja je htjela da sa tobom podjeli nešto posebno? Koristiš se svime da samo ti budeš
zadovoljan.
Rasvorio je usne da nešto kaže, ali mu Claire nije dozvolila. Ovo mu je htjela reći od
kako su napustili krčmu. Namjerno ju je naveo da joj se svidi, a onda ju je tretirao kao da
ima kugu. Poljubio ju je, ali svaki put da joj dokaže da je može imati ako želi. Što, bilo je
očito, nije želio. A najgori dio? Nije bio ni na čijoj strani!
- Čak je i ratniku stalo do nečega. - optužila ga je. - Ko ima tvoju odanost? Rojalisti,
MacGregori ili pristaša Campbell? Zovu te zapovjednikom, ali ti si doista samo bitanga.
Lice mu se smrači. Usne su mu se stisnule od bjesa i konj mu su se prope i poče
frkati od prejakog pritiska njegovih bedara. Osjetivši iznenadnu opasnost Claire spusti
ruku na dršku mača.
- Da li si ga voljela? - ponovio je pitanje, odbijajući se upustiti u svađu sa njom i da
Claire dokaže da je uspostavio kontrolu nad svojim emocijama.
- Da volim ga! - Viknula je na njega frustrirana glupim pitanjem. - I razmišljam o
vjenčanju jer želim muža koji će me razumjeti i desetak beba na grudima!
Tamna brazda mu je nestala sa čela i nasmijao joj se, tako iznenadno, brišući joj sve
iz glave.
- Šta ti znaš o bebama?
Slegne ramenima i napravi grimasu, prijala joj je činjenica da ju je poznavao toliko
dobro da je prepoznao apsurdnost njene izjave.
- Znam da moraju jesti.
- I to jedana po jedna, a ne sve odjednom. - Graham se nasmijao i Claire mu se
113.
pridružila. Nije ga više pitala o danima iz njih. Željela je ostaviti prošlost iza sebe i malo
uživati sa njim. Željela se smijati češće i ne brinuti ko je koga nadmudrio. Njegovo
veselje donosilo joj je vedrinu, nešto što joj je tako bolno nedostajalo od Connorove
smrti.
- Pričaj mi o Janesu Buchananu. - rekao je kad se prestao smijati.
- Šta te zanima?
- Koliko dugo je bio prijatelj tvog brata?
- Od naše osme godine. Connor i ja smo...blizanci.
Graham je promatrao njezino lice, osmijeh što je lebdio na kutovima usana .
- Da li se blizanci češće bore nego druga braća i sestre?
- Connor i ja samo se borili često. - tiho se nasmije. - Ali sa Jamesom se borio još
više. Oni su poput prave braće.
- Nisam se često borio sa bratom. Ali sestre su se bekrajno prepirale.
Claire suzi oči i izvi usne.
- Možda je to objašnjenje za tvoju aveziju na život sa ženom.
- Možda. - Graham se složi. - Bilo ih je jedanaset.
Claire ispusti dah iznenađenja i zgražavanja.
- Dragi Bože, jadan ti. Connor bi se objesio da nas je bilo jedanaest.
- Kao dječak puno vremena sam provodio sa Callumom. Borili smo se cijelo
vrijeme, ali nikad ozbiljno.
- Tko bi obično pobjedio?
Kad ga Claire zbunjeno pogleda, pojasni joj
- Kad bi se Connor i James borili, ko bi obično pobjedio?
- Oh, Connor bi. Uvijek.
Razgovarali su cijelim putem do Ravengladea i Claire je drago što jesu. Vidjela
otvoreniju i pravu Grahamovu stranu. Bila je u krivu da nije mario ni za koga. Jako mu je
114.
stalo do rodbine i prijatelja i Calire se uhvatila da je malo ljubomorna na njih. Bilo joj je
žao što mu je rekla sve one ružne stvari, ali on kao da je to zaboravio, a to joj je
odgovaralo.
- Uradi kako sam ti rekla. - rekla je tihim glasom dok su čekali da se spusti
most. - Daj im priliku da se naviknu na tebe i sve će biti u redu.
Graham ništa nije odgovorio, ali je skenirao čitavo unutarnje dvorište čim mu je vidik
postao pregledan. Bilo je napušteno osim nekoliko koliba, kovačnice i barem pedest ljudi
koji su ih čekali na konjima sa druge strane mosta. Još pedeset je stajalo na kruništu,
javljajući im o posjetiteljima.
- Impresivno. - Graham promrmlja Claire dok su se konjanici približavali. - Jesu svi
Bunchanani?
- Sumnjam da je bilo tko Bunchanan. - reče Claire. -To su ljudi koji uglavnom prate
mog brata. Bunchanan ovu zemlju drži u zakup od rođaka Charlesa, ali Connor ovdje
vlada. Svi su odmetnici i ne zanima ih koga ubijaju. - Presječe ga pogledaom kao da se
dosađuje. - Dakle potrudi se da im se svidiš.
- Kapetane. - povika, a jahač koji je vodio, prvi joj priđe. Čovjek je izgledao prilično
sretan što je vidi, al ju je samo kratko pogledao prije nego mu se pogled zadržao na
Grahamu.
- Stevene grupa ljudi čeka izvan šume. Anne je sa njima. Oni su rojalisti, osim
jednoga ali je on prijatelj. Odjaši i dovedi ih dok ja obavjestim Jamesa.
Kapetan je okljevao da izvrši njezino naređenje, čak i kad je čovjek, koji je jahao
izdvojen od ostalih, naredio mu da požuri. Bio je visok u sedlu, grava kosa mu je bila
zalizana unatrag i uskom trakom vezana na potiljak. Oči su mu bile hladne kobaltne,
bljesnule su kad je ugledao Claire. Graham je pozorno posmatrao kad se s ljubavlju
nasmiješio Claire i podigao joj ruku do svojih usana.
- Trebao bih ti zavrnuti vrat jer si otišla bez riječi. Plašio sam se da si mrtva.
115.
- Monck je odveo Anne. - obavjesti ga Claire. - Sigurno se vratila sa nama. - ona

požuri kada mu se lice smračilo. Graham ju je promatrao kada je naglasila „nama“. -
James ovo je zapovjednik Graham Grant, on i njegov suputnik...
James se napokon okrenu Grahamu.
- Zapovjednik klana Grant?
Graham odmanu glavom.
- Klana MacGregor.
Gledajući ga impresionirano, James mu je pružio ruku.
- Jesi li se došao boriti sa nama? Svako bi nam dobro došao.
- James, - Claire privuče pozornost na sebe. - zapovjednik Grant i MacGregorsi su
mi pomogli spasiti Anne. Ostatak njegovih ljudi čeka siguran pristup.
- Imaju ga! - Bunchanan naredi bez okljevanja. - Dobrodošli su ostati koliko god
žele.
- Jedna noć će biti dovoljna. - Graham mu zahvali.
- James spasili su Anne uz neprocjenjivu pomoć Lorda Campbella, grofa od
Argylla.
- Campbella? - James se okrenu ka njoj, duboko se mršteći. - On je pristaša
Claire.
- Da, znam to. - Claire se složi kriveći usne. Voljela je Jamesa, ali joj se obraćao
kao da nije sposobna razumjeti rat, jer je žena. - Vjerujem mu.
James je sumnjičavo podigao obrvu, a onda joj se popustljivo nasmiješio .
- Čini mi se da ima puno toga što mi imaš za reći.
Claire je klimnula, a zatim pogledala u Grahama. Kako da bude sama sa Jamesom
prije jutra? Da li to više i želi? Da, nema izbora. James joj je morao sad pomoći. Jednom
kad ona i setra dođu na Skye neće umaći strašnoj zaštiti poglavara čije ime čak i njegovi
ljudi šapuću. A sve to da bi ih doveli natrag Moncku kad pošalje po njih.
116.
16.POGLAVLJE
Kad bi smo samo mogli vidjeti šta je tačno ispisano na čovjekovoj

ruci.
U velikoj dvorani Ravengladea Robert je sjedio sa Grahamom i ostalima. Tu su bili

više od sata vremena raspravljajući o stanju u zemlji i Monckovim razlozima, zašto je
tražio da MacGregor štiti sestre Connora Stuarta dok im ne nađe odgovarajuće muževe.
Kad je Buchanan pitao da li im je guverner odabrao muževe i tko bi to mogao biti, prije
nego bi Graham ili netko drugi išta rekao, Robert glasno reče da nije još. Brinuo se da bi
je Buchanan moga uzeti za mladu sad kad je bila ovdje. Robert nije bio protiv borbe, ali
njih četvorica protiv desetorice Ravengladova garizona nisu imali šansu ako bi
Buchanan odbijo pustiti Annu.
- Claire je rekla da je njen brat ubijen u Londonu? - Robert je čuo kada je Graham
pitao.
- To je tačno. - Buchanan hladno odgovori. - Upali smo u zasjedu na putu ,kad smo
išli da se sastanemo sa Generalom Fleetwoodom. Osjećam se odgovornim za
Connorovu smrt.
- A možda i jesi. - Robert pomisli prije nego mu se misli vrate na Annu. Gdje je
odlutala? Ovo je prvi put da mu se izgubila iz vida od kako su napustili Edinburgh.
Nadao se da je Claire s njom. Ovdje je bilo previše nestrpljivih ljudi koji su gledali u
njega, i zbog toga se nije osjećao prijatno jer Anna nije s njim.
- A kako je Conner primio vijest da je Fleetwood pristao na sastanak? -Upitao je
Graham. - Da li je Monck poslao pismo?
Robert je naćulio uho da čuje Buchananov odgovor. Ako odgovori DA, ima će ga u
šaci. General Monck je rekao da ništa nije sastavio u pismenom obliku kad je
117.
komunicirao sa rojalistima.
- Nije bilo poruke. - Buchanan je rekao uništavajući Robertovu nadu. - Jedan od
sporazuma koji je Monck imao sa Connorom bio je da nikada ne smije da postoji dokaz
o guvernarovom savezu sa pobunjenim rojalistima.
- Ko je onda isporučio poruku o sastanku? - Robert je pitao, tupkajući prstima od
stol.
- Ja sam. - rekao je Buchanan. - Nakon što mi je dostavio jedan od Monckovih
kapetana.
Robetr je posvetio svu svoju pažnju na Anninog zaručnika.
- Zašto nije direktno dostavljena Stuartu?
- Ne znam. - Buchanan mu je odgovorio, primjećujući sumnjičavost u Robertovom
podrugljivom pogledu.
- Reci mi pristašo, kako si stekao povjerenje sestre Connora Stuarta? - Robert
objasni kako ju je zatekao zarobljenu od Lambertovih ljudi izvan Stirlinga.
- Znači,spasio si je. - Buchanan je ostalo pretpostavljao.
- Nemojte joj to reći. - Grahamov lak smjeh je ispunio dvoranu. - Šest ljudi je već
bilo mrtvo kada smo stigli. Lady Stuart je malo samostalna jel da?
- Malo? - Buchanan se zavali u stolicu i glasno uzdahnu. - Bog neka zaštiti jadnu
budalu koja je uzme za ženu.
Graham se složi, i obojica muškaraca se srdačno nasmijaše. Robert se iznenadi što
se Graham zabavlja svojom nevoljom. Čini se da se prijateljev smisao za humor posve
oporavio. Robert je ljutito gledao na njega, zatim je vratio pogled na ljepog gada za
kojeg se Anna trebala udati.
- Ljudi generala Monca su napadnuti izvan Stirlinga. Da li znate nešto o tome?
- Da li nešto sugestiraš da znam, Campbell? - Buchananov smjeh je izbljedio dok
118.
se polako privlačio napred u svojoj stolici.

- Naravno da ne. - Graham je veselo intervenisao prije nego je Robert otvorio usta.
- Bili smo veoma dugo u sedlu da bi se bilo ko od nas mogao prisjetiti. Možda bi još
jedno piće moglo vratiti našu inače dobru narav.
- Dobra ideja! - Angus je skoro ustao i prihvatio Grahamov predlog.
Majko prirodo? Zašto je prokleto Graham insinuirao da su spremni prihvatiti sve što im
je Buchanan rekao? Robert se sigurno ne bi tako lako zanjeo. Graham je to znao. Dajući
Robertu posljednji pogled upozorenja, Buchanan je pokazao da posluže više pića prije
nego je vratio svu svoju pažnju na Grahama.
- General Monck, je moj smrtni neprijatelj, što je istina, - dopunjavajući reči sa
neformalnim spuštanjem ramena. - ali bio bi budala kad bi napao njega i njegove ljude.
Sigurno to shvatate, zapovjedniče. Kad se kraljevestvo obnovi, guverner će biti doveden
pred pravdu.
- Poštujem tvoju suzdržanost, Buchanan. - Graham je prihvatio pehar i podigao
prema Clairenom „dragom“ Jamesu. Pored njega, Robetrova stolica škripnu po podnim
daskama dok je odlazio.
- Da je moj najbolji prijatelj ubijen, - Graham je nastavio kao da nije
došlo do prekida, - bojim se da bi emocije izbile iz mene.
Iznervirani Robert je gledao kroz prozor vanjskog zida. Koliko će dugo još Graham
ljubiti Buchananovu guzicu? On je predao poruku Buchananu. Monck ga je želio vidjeti.
Buchanan je odbio, navedeći svoje nepovjerenje na čovjeka za kojeg je tvrdio da je
izdao njegovog prijatelja. Ništa više nije bilo potrebno raspravljati. Ništa bliže nisu bili
istini nego juče. Robert je htjeo otići, odvesti Annu na Skye, gdje je mogao....
- To je znak velikog vođe kad njegov čovjek pokaže tako strpljenje. - Graham je
nastavio dalje, iritirajući Roberta. Dvoranom je zavladala neprijatna tišina zbog napetosti
u vazduhu. Robert je lupkao nogom od pod.
119.
- Da, - Buchanan je konačno rekao. - doista veliki vođa.

- Claire mi je rekla da ste bili dobri prijatelji.
- Da,bili smo.
- Kao braća.
- Voljeo sam ga, ne stidim se reći.
Robert se molio za strpljenje kad je Graham počeo govoriti o Callumu. Kad su mu se
Angus i Brodie pridružili i počeli hvaliti svog gospodara i vođu, Robert je opsovao ispod
glasa. Koliko će još vremena izgubiti ovdje? Zašto je Graham dovraga tako razgovorljiv,
tako prokleto ljubazan? Dragi Bože, Graham se mogao sprijateljiti sa čitavim
Parlamentom ako je to imao na umu. Robertove oči su se naglo raširile zbog
razumjevalja i shvatanja šta je Graham radio.
- Pijmo u ime Connora Stuarta. - Grahamov glas je bio pun poštovanja. - Reci nam
nešto o tom čovjeku koji ti je bio kao brat, i tom sudbonosnom danu njegove smrti. Bio si
s njim. To mora da je doista bilo bolno za tebe.
Robert se napokon nasmješio kad je Buchanan počeo pričati, mameći se na topli
osmjeh i „dobru narav“ njegovog gosta. Pametni gad.
Claire je iza sebe zatvorila teška drvena vrata, pogledavajući okolo da bi bila sigurna
da je niko od Grahamovog društva nije vidjeo, i iskrala se pored zapaljenih dvoranskih
baklji prema gornjim sobama. James joj je pristao pomoći, obećavajući da neće doći do
krvoprolića. Sad samo treba uvjeriti Annu da krene s njima kako su planirali. Naglo se
zaustavila kad je vidjela Grahama kako skreće iza ugla sa Mary, suprugom od Iain
MacDonald, jednog od Connorovih najvjernijih sljedbenika. Bilo je jasno po zvuku
Marynog smjeha da je Graham bio u procesu zavođenja upravo posle njenih bračnih
zavjeta. Calire je stisnula zube. Da li ova prokleta bitanga ne zna za granice?
Sklonio je pogled sa Marynih sanjivih očiju, nabacivajući svoj spori pohotni osmjeh.
Trenutak kasnije je izbljedio kad je preko Clairenih ramena ugledao Jamesa kako izlazi
120.
iz odaja nekoliko koraka iza nje. Kad je ponovo njegov smaragdni pogled pao na nju,
Claire se užasnula od izdaje i bijesa koji je vidjela u njima. Oh, Dragi Bože, on je znao!
Kako je mogao znati?
- Lady Stuart, tražio sam vas! - Graham je napustio Mary i u par koraka došao do
Claire brže od Jamesa. - Tajni sastanak sa tvojim prijateljem? - Sageo se prema njoj i
tiho joj promrmljao na uho, hvatajući njen dlan u svoje dlanove.
- Grant, - Buchanan je udario Grahama po ramenima. - nadao sam se da ćeš
večeras popiti sa mnom piće. Prošlo je mnogo vremena od kad si zadnji put uživao u
mom vinu.
Graham ga je na kratko pogledao.
- Hvala ti za ponudu, ali sad trenutno moram razgovarati sa Claire.
Nasmješio mu se,čisto da se Buchanan ne bi uvrijedio, zatim otišao, puštajući ga da
izvuče svoj mač i uradi nešto s tim. Graham je gotovo požalio zbog svojih reči. Nije
vjerovao kučkinom sinu, i znajući da je Claire upravo napustila njegove privatne odaje,
vene su mu se ocrtavale od bijesa. Naglo se okrenuo od Buchanan, usmjeravajući svoju
pažnju još jednom na Claire, gurajući je napred.
- Ovo će trenutak da potraje.
Pokušala je osloboditi lakat iz njegovih jakih prstiju, ali ju je povukao na drugi kraj
hodnika. Kad je došao do odaje u kojoj je spavao, otvorio je vrata, pogledao preko
ramena i gurno je unutra.
- Da li si ti lud? - Claire se okrenula prema njemu u trenutku kad je zatvorio vrata. –
Jedva da vjeruje nekome od vas. Campbellu i hrpi barbarskih gorštaka koji imaju tajni
sastanak sa Moncom.
- Tajni sastanak? - Graham je upitao u nevjerici. - Da li on vjeruje u to?
- Ne, Graham, on ne zna u što da vjeruje, kao što Robert i ti ne znate. Ne radi ništa
jer je još neodlučan po pitanju vas. Nemoj mu dati razloga da bude protiv tebe .
121.
Graham joj se skoro nasmijao u lice, ali bio je previše ljut na nju.
- Takođe ne volim ni tajne sastanke, Claire. - Zakoračio je prema njoj, a kad se nije
povukla, lagano ju je gurnuo. Nogama je udarila od krevet i pala na svoju stražnjicu. -
Šta si radila u njegovim odajama osim ako se niste znojili i pravili djecu?
Skočila je na noge, i kad ju je po drugi put gurnuo nazad, zamahnula je šakom prema
njegovom licu. Uhvatio joj je zglob sekundu prije što ga je udarila po vilici. Naginjao se
prema njoj pritiskajući je o madrac, zatim se obrušio na nju, držeći jedan zglob iznad
glave a drugi iza njenih leđa.
- Ukrotiti ću te Claire. Bez obzira koliko vješta bila, nećeš pobjediti, niti će
Buchanan. Sad mi reci. Šta ste radili u njegovim odajama?
- Imaš deset sekundi da se skloniš sa mene ili ću početi vrištati.“- Nalazeći se
iznad nje, zurio je u njene oči, u tako prokletom iskušenju da je poljubi. Bože, samo da
je ponovo okusi.
- Oh, Calire, molim te nemoj pokušati, inače ću biti prisiljen da te utišam.
Nekako ju je u njegovoj hrapavoj molbi uvjerio da ne vrišti.
- Graham, - umjesto toga nježno izgovori njegovo ime, ne želeći da se bori s njim.
– Anna i ja ne možemo na Skye sa tobom. Želiš li da nas odvedeš tamo da čekamo
svoju sudbinu bez mogućnosti za bijeg? Monck će nas pokušati udati za pristaše.
Samo jednu od vas. Graham je osjetio bol gledajući je. Ah, Božija milosti! Odgurnuo
se od nje i naslonio na svoja bedra.
- Dovraga, Claire. - rekao je izgledajući kao da mu je zadala fatalan udarac.
Podigla se na laktove i pogledala ga.
- Moram ostati ovdje gdje sam sigurna.
- A kako to namjeravaš učiniti, djevojko? - Tiho ju je upitao.
Prije nego se uspjela zaustaviti, podigla je ruku i stavila na njegovu vilicu, prstima
prelazeci po rubu. Nije se odmakao. Njegov pogled ju je grijao, dokazivajući koliko njen
122.
dodir utiče na njega. Morala mu je reći istinu. Ako bi bio povrijeđen...ubijen, žestoko se
boreći jer bi mislio da je napad stvaran ....
Izdala ga je, i morala mu je reći istinu, čak i ako je zbog toga bude mrzio.
- Pitala sam Jamesa da pošalje legiju svojih ljudi prema Killiecrankie .
Udaljio je lice od nje, pržeći je očima.
- Niko neće biti ozljeđen. - požurila je da objasni, pokušavajući ublažiti težinu svoje
izdaje. - James mi je dao svoju riječ. To je strategija koju smo koristili više puta s
Lambertsovim trupama. Jamesovi ljudi će čekati u zasjedi i doće u toku noći po nas.
Niko od tvojih ljudi neće biti povređen, samo onesposobljen......možda onesvješten. Anni
i ja ćemo se vratiti ovdje, gdje će nas James sakriti.
- I niko neće posumnjati na Jamesa, jer smo bili napadnuti daleko od Ravenglade.
- Da.- Govorila je tiho kao i on. - Ovo je mjesto gdje ćemo Anna i ja biti
sigurne, Graham. Ne sa MacGregorsom, kojeg uopšte i ne znam.
- Ne, Claire. - Odmahnuo je glavom. - Ovo je mjesto gdje si najviše
ugrožena. Ovdje, s čovjekom koji je ubio Connera.
Claire je skočila iz kreveta i zagledala se u njega.
- James nije ubio mog brata! Kako se usuđuješ govoriti takve užasne stvari?
- Učinio je to. - Graham je rekao sljedeći je iz kreveta. - Ali još ne mogu dokazati.
- Naravno da ne možes, jer to nije istina!
- Vjerujem da je James mrzio tvog brata.
Claire je pokušala da mu se nasmije, ali bila je previše ljuta, previše zapanjena
njegovim optužbama.
- Ne Graham. U krivu si.
- James je bio ljubomoran na njega, - nastavio je pričati iako je ona odmahnula
glavom. Morao ju je natjerati da vidi istinu. Ovdje je bila u opasnosti. - Počelo je još dok
su bili dječaci. Connor je uvjek pobjeđivao. James je predvodio čitavu vojsku koja nije
123.
bila njegova i koji bi ga vjerovatno ubili da su znali istinu. Razmisli, Claire. Nemoj
dozvoliti svom srcu da donese presudu.
- Prekasno je za to. - Oči su joj bjesnule na njega. – Jezik ti je stvarno opak, kao u
otrovnice! - Kad ju je zbunjeno pogledao, stisnula je zube.- Iskoristio si me da bi dobio
informaciju o Jamesu, a zatim iskoristio to što sam ti rekla da bi donjeo odluku protiv
njega.- Okrenula se na peti i krenula prema vratima.
- Pratio je tvog brata u Englesku, a vratio se potpuno neozljeđen i bez njega. –
Govorio je brzo, sustižući je prije nego je došla do vrata. - On je bio taj koji je rekao
Connoru za sastanak, ne Monck. Izgubili su četrdeset ljudi, ali je Buchanan imao
dovoljno sreće da pobjegne.
Claire je zastala, držeći pogled dalje od njegovog, inače će biti u iskušenju da još
sluša..... ovo bogohuljenje!
- To znači da ništa nisi postigao, James je kvalifikovaniji od ostalih.
- Bolji od Connora? Ne, Connor je umro jer je vjerovao prijatelju koji ga je vodio do
Lambertsovih ljudi.
Podigla je pogled ka njegovom sa nesigurnošću i strahom jasno vidljivim u njenim
očima.
- U pravu si. Nemaš dokaz.
- Razumjem bratstvo, prijateljstvo. - Njegove riječi su je ponovo zaustavile dok ga
je gurala da prođe pored njega.- Znam veoma dobro, i dao bi svoj život za to. Čovjek
koji je nazdravljao za njegovog mrtvog brata, ili koji je hvalio svoju hrabrost u borbi,
umjesto da hvali svoga prijatelja, uopšte nije prijatelj.
Claire je slegnula ramenima, duboko udahnula, i napustila odaju. Kad je zatvorila
vrata, pala je na njih. Graham je bio lud! Morao je biti. Znala je Jamesa, odrasla je s
njim. Nije bio sposoban za takvo podmuklo djelo. Nikada tako ne bi izdao Connora.
Graham nije bio u pravu! Nije mogao biti !
124.
17.POGLAVLJE
Da li je časno ili pohlepno vladao? Bojim se da više ne znam šta je

moćnije od tog dvoje.
Velika dvorana je bila živa, ispunjena zvucima veselja. Gdje god je Calire pogledala,
muškarci su pili, smijali se i posrnuli u stolice. Ravenglade se promjenio od prošlog puta
kada ga je vidjela. Ljudi nikada nisu bili toliko razuzdani, kad je dolazila u posjet sa
Connerom. Ako su ona i brat ostajali mjesec dana, ljudi su tog mjeseca viježbali svaki
dan, gotovo bez pauze. Connor je stvorio snažnu vojsku, ali poslje njegove smrti, ljudi
su oslabili i udebljali se. Zašto je James to dopustio?
Ugledala je čovjeka kojeg je znala od djetinstva zavaljenog u stolici koja je nekada
bila rezervirana za njenog brata, kao vođu. Zašto joj je odjednom neobično što ga je
James prisvojio? Poslje svega, bio je i šef otpora. Pogled joj je prešao preko golemog
stola i zaustavio se na Grahamu gdje je sjedio sa ljeve Jamesove strane. Na desnoj
strani je sjedila njena sestra, sa Robertom pokraj nje. Svi su izgledali dovoljno srećno,
osim Roberta, koji je bio preokupiran tamnim mislima. Pitala se o čemu razmišlja, dok ih
je gledala. Anna je imala pravo kad je rekla da su mladom grofu blistele oči. Nije to bila
izvaredna mješavina boja, nego nedostatak lukavstva koji je činio da tako izgledaju. Da
li je dijelio Grahamovo mišljenje o Jamesu? I šta bi plemeniti vitez mogao učiniti s tim,
ako već može? Trebala je otići ravno do njih i sve reći Jamesu. Ipak mu je bila verna. Ali
on će ubiti Grahama i Roberta zbog takve gnusne optužbe, i možda krenuti u rat sa
MacGregorse. Šta bi trebala uraditi? Mislila je da pobjegne iz Ravenglade, od svih njih.
Znala je puno mjesta gdje bi se mogla sakriti i nikada je ne bi pronašli. Mogla ih je sve
zaboraviti i više nikada ne pomisliti tko je izdao njenog brata, ili koga je ona izdala. Ali bi
125.
to bilo kukavički, i nikada ne bi mogla ostaviti Annu samu. Oči su joj ponovo stale na
Grahamu koji je bio zavaljen u svojoj stolici, s kapom gurnutom preko čela. Zašto mu je
rekla o svojim i Jamesovim planovima? Mislila je da će razumjeti njenu patnju, možda bi
se složio da joj pomogne. Ako bi se borio sa Jamesom, jedan od njih dvojice bi sigurno
bio mrtav.
Gledala je u Jamesa kako je zabacivao glavom smijući se nečemu što mu je Graham
rekao. Susrela je gorštakov trijezan pogled i shvatila šta on radi. Terao je Jamesa da ga
zavoli,da mu vjeruje, kao što je i njoj to učinio. To je bilo zapovjednikovo najučinkovitije
oružje.
- Ah, Claire, dođi i pridruži nam se. - James ju je pozvao za njihov stol. Nije
željela ići, ali Grahamov moćni pogled ju je vukao prema njemu. Presvukla se u čiste
škotske hlače i čistu bluzu s rukavima. Njena gusta, blijeda pletenica je visila preko
grudi. Njegov pogled je milovao svaki centimetar njenog tijela, osjećajući kao da gori od
milovanja. Bog neka joj pomogne, znala je razlog zašto mu sve nije rekla. Željela je da
mu vjeruje sa svojim životom, sa svojim srcem. Željela je vjerovati da nije toliko nemaran
prema njoj. I ti poljubci, njegov topli osmjeh je bio stvaran. Prošla je pakao da bi imala to
što želi. Kad je stigla do stola, ustao je i ponudio joj mjesto pored Jamesa. Sklonila je
pogled s njega i borila se da zadrži dah i svoj mir kad je stala očešavši tjelo o njegovo..
Nasmješila se Jamesu dok je sjedala. Zauzvrat uzeo ju je za ruku, pa onda i njenu
sestru, i ponosno pogledao na okupljene u dvorani. Sve što je bilo Connorovo sad je bilo
njegovo, i trenutak užasa i bijesa je prošao kroz Claire kad je vidjela da on uživa u tome.
Zatvorila je oči, odbijajući da povjeruje da ga zabavlja tako užasna ideja. Imala je
potrebu da udari Grahama ispod stola jer je te misli stavio u njenu glavi.
- Lord Buchanan me je obavjestio kad se monarhija obnovi, da će tražiti tvoju
ruku. - Claire je naglo pogledala u Grahama, pribojavajući se da je uši varaju. Polako,
izvukla je ruku iz Jamesovog stiska.
126.
- Da li je to istina? - Okrenula se prema njemu. Puštajući Annu, James se

nageo u stolicu i mrko pogledao u Grahama.
- To sam ti rekao u povjerenju.
- Oprosti mi. - Grahamov odvažan osmjeh je izgledao svakako samo ne da se
kaje.
- Želio sam vidjeti sreću u njenim očima, za koju si mi rekao da će osjetiti kad
sazna za tvoje planove u vezi nje“
- James? - Claire se udaljavala od njega, gotovo sjedajući u Grahamovo krilo. –
Ti znaš da se ja neću udati za tebe. Zašto bi mu govorio takve stvari?
- Zašto se ne želiš udati za mene, Claire? - Prebaci je u stolicu njenog brata i
uze njene ruke u obe svoje šake.
- Znam da smo Connor i ja uvjek pričali o mom braku sa Annom, ali ti si starija.
Sad kad je Connor otišao, sve se promjenilo. Puno toga treba uzeti u obzir.
- Možda je Connor odabrao drugog čovjeka za Lady Stuart?
Sve oči su pogledale Roberta, na trenutak, sjedeći u tišini. Nije odmah podigao
pogled, nego je nastavio crtati male krugove po stolu.
- Zar nije razgovarao sa svojom sestrom o njenoj budućnosti bez tebe, ili
zemljom koja ide uz nju, koja ne bi trebala propadati? - Podigao je pogled na Buchanan.
- Sigurno, čovjek koji živi tako opasan život će preduzeti takve mjere za obje
svoje sestre. I sigurno, bi podjelio svoje odluke sa najbližim prijateljima.
- Sigurno da bi. - Graham je dodao, i nasmješio se na Claire kad se okrenula i
zurila u njega.
- Zapravo, - James je rekao obojici, - Connor nikada nije imao dogovor za
Claire. Borila se s nama kao muškarac, i on----
- Kao muškarac? - Graham znatiželjno upita, gledajući u nju.
127.
- Mislio je na to da se borim poput jednog od vas. - Claire je požurila da objasni.

- Nije li to tačno, James.
- Da. - James je ispravio, povlačeći ruku ispod stola da uhvati svoj list. - Borila se kao
muškarac, a istinu za volju, njen brat je sumnjao da će preživjeti dovoljno dugo da se
uda.
Claire je i dalje sjedila na svom mjestu. Osjetila je da je upravo munja prošla kroz nju.
Connor nije sumnjao da će živjeti. On joj nikada ne bi usadio strah.
Da, brinuo se za nju, kao što bi i svaki brat, ali bio je uvjeren u njenu vještinu koju je
on naučio. I bio je siguran da ju je naučio sve ono što je i sam znao, tako da bi mogla
živjeti. Obrisala je čelo. Odjednom, više ništa nije imalo smisla. Connor je bio jedini
muškarac u njenom životu koji ju je prihvatio kakva je bila, život koji je izabrala. I James
je znao to. Zašto bi rekao taku okrutnu stvar?
Nije mogla disati. Morala se skloniti od njih i pokušati sve posložiti. Njena porodica je
voljela Jamesa, i on je volio njih. Jednostavno nije mogla prihvatiti da je on mrzio
Connora i da ga je izdao zbog ljubomore. Ne. Odmahnula je glavom, ali su suze navrle
na oči, i skočila je na noge prije nego je neko mogao primjetiti.
- Izvinite me. Trebam vazduha.
James i Graham su ustali u isto vrijeme, obojica spremni da je prate.
- Angus. - Graham je pozvao svog golemog prijatelja dok je stavljao ruku na
Buchanansovo rame zaustavljajući ga da se pokrene.
- Koja ste vi vrsta neodgojenih grubijana MacGregor, gozbiti se u čovjekovom
domu, i ne ponuditi mu neko od vaših pića? - Potapšao je Buchanansovu ruku i
namignuo mu.
- Vidjeću šta je sa djevojkom. Ostani ovdje i popij piće sa Angusom, osim ako ne
želiš da uvrjediš njegovog rođaka Brodiea. - Nagnuo se i šapnuo mu. - Taj nije dobar u
glavi.
128.
Prije nego se okrenuo od stola, Graham je uhvatio Robertov pogled. On je bio taj koji
je trebao ići za njom, k vragu. Graham bi to poštovao. Sjeo bi na svoje mjesto i pokušao
po hiljaditi put da je izbaci iz svojih misli. Ali dovraga, vidjeo je njene suze i želio je otići
kod nje. Činilo se kao da mu je čitao misli, ili vidjeo rastrgan pogled svoga prijatelja,
Robert se brzo pokrenuo da bi stigao do njega.
129.
18.POGLAVLJE
Da li sam mogla bolje naučiti raspoznati istinu u muškim očima.
Graham ju je našao na poligonu. Nakon što je vidio da joj je konj u štali to je bilo
drugo mijesto gdje je pogledao. Ispod blijedog svijetla punog mijeseca, Claire je našla
utjehu u onome što je najbolje radila. Prilazio je polako, očiju uprtih u ljepotu njenog
izgleda dok je zamahnula oštricom na zamišljenog protivnika, pletenica boje lana joj se
zamotala oko struka. Blago osvljetljena u odnosu na zlatnom žaru baklji duž zidina
dvorca, izgledala je kao neka princeza ratnica iz davnina, ljepa, strastvena i okretna.
Tako je bila ljepa da je bilo gotovo bolno toliko dugo gledati u nju. Ipak nije mogao da
skine pogled s nje. Kad se s njim borila protiv lopova, jedva je imao vremena da joj
gleda pokrete. Sada, stojeći u tišini isčekujući svako besprijekorno vremensko
smaknuće, svaki udarac sa kombinacijom odbrane, zamah, povlačenje, i ubod. Njena
oštrica igrala se kroz zrak kao besprijekorni divljak sa raspoređenim vještinama,
usredotočenosti i cilja.
- Claire. - prošaputao je, krećući se prema njoj kao da je vezan za čelični lanac
kojem je bio bespomoćan da se odupre. Stala je i okrenula se prema njemu s pogledom
tihog očaja, zamalo je pretrčao ostatak puta. Sa okretom zgloba, ona vrati svoju oštricu
u koricu i pokuša da treptanjem obriše zamagljene oči.
- Grahame, moj brat nije sumnjao u moju vještinu.
- Vidim zašto.
Blagi osmjeh se pojavio na njenim usnama, ali je ponovo izbljedio kad je progovorila.
- Odbijam vjerovati da je James izdao Connora.
- To nije bitno Claire. Neću napustiti Ravenglade bez tebe.
Bliže mu je prišla i zadržala dah dok je čežnja strujala kroz nju. Nikada u svom životu
se nije osjećala toliko usamljeno, tako ranljivo. Željela je da joj kaže, da će sve biti u
130.
redu, i da je pogrešio u vezi Jamesa.

- Nisam mislio da ti je viteštvo u prirodi, nestaško. - Stala je za dlaku od njega i
podigla lice da bi uhvatila njegov pogled.
- Niti ja. - Zurio je u njene oči, željeći je, trebajući je više od bilo čega u svom
životu. Ali je nije dodirnuo.
Doveo je Claire do ludila jer je bila svjesna svakog dijela njegovog tijela. Način na koji
su mu se ramena dizala i spuštala svaki put kada bi udahnuo, grudi odizale, osim zbog
otkucaja srca, sa ekstravagantnim izražajem napetih mišića. Nije se pomakao kad je
stigla do njega, nego je jednostavno gledao sa svojim tamnim, gladnim očima s kapom
preko njih. Ohrabrena njegovom šutnjom, ili svojim ludilom, podigla je dlanove i prešla
preko njegovih prsa do ramena. Potaknuta potrebom koju je jedva razumjela, obavila je
ruke oko njegovog vrata i povukla ga dole.
- Nemoj sad biti kavaljer, preklinjem te.
Više nije mogao odoliti, Grahamove ruke su je uhvatile oko struka, dižući je od poda.
Divljački je poljubio, apsolutno posjedovajući, sve dok nije osjetila da se utapa u
poljubcima, umirući mu u naručju.
- Graham?
Robertov glas iz tame razdvojio je njihov zagrljaj, čineći da Graham nesrećno
uzdahne. Okrenuo se, već znajući da ništa ne može reći, jer su se desetci reči razbili
protiv njegovih usana.
- Rob.....ja.............ja sam....... - Bože kako mu je žao. Zašto to nije mogao reći?
Robert je jednostavno pogledao u Claire, zatim u njega, a zatim u svoje čizme.
- Unutra je počela tučnjava. Brodie je polomio Stevenu nos. Potreban si.
Gurajući Grahama sa puta, Claire je stala pred njim.
- Zašto mu je Brodie slomio nos? - upitala je.
Voljela je kapetana svog brata. Bio je hrabar ratnik i njen prijatelj.
- Kapetan je napravio šalu o MacGregorsima. - Robert joj je mirno rekao,
131.
premirno za nekog ko je izašao iz tučnjave. - Previše pića.

- Proklete budale. - Osjećajući Grahama i dalje iza sebe, okrenula se. - Pa?
Hoćeš li ih zaustaviti?
Pogled mu je prešao sa Roberta na njen.
- Da, u međuvremenu nađi svoju sestru. Odlazimo.
Okrenuo se na petama i odšetao prije nego je uspjela prosvjedovati. Ostajući sama
sa Robertom, Claire ga je pogledala dok je popravljala kosu.
- Znam šta sad misliš.
- A šta to? - Sklopi ruke iza svojih leđa i pogleda je.
- Da sam budala. - Uzdahnula je i zatvorila oči. - On ne mari za nikoga.
- To nije istina, moja gospo.
Kimnuvši, otvorila je oči sa vidljivom frustracijom u njima.
- Da, mari za tebe, i mari za Callum MacGregora. Mogu to čuti u njegovom
glasu. Ali znaš tačno na što mislim.
- Ne mislim da si budala. - Oči mu se smekaniše na nju, i Claire još jednom
shvati kako je bio nevjerovatno zgodan i ljubazan. Anna bi bila srećna sa ovim
čovjekom.
- Dođi. - Ispružio je ruku prema njoj.
- Idemo unutra prije nego Angus sruši dvorac.
Uzimajući njegovu ruku, Claire se nasmješila i naslonila se uz njega dok su hodali.
- Postao si mi prijatelj pristašo.
- To mi se sviđa.
Pogledala je u njegovu snažnu vilicu, mekane, tamne kovrdže koje su malo bile po
vratu i te trepavice.....dovraga, Anna je bila u pravu-one su bile duge.
- Šta misliš o Anni? - Nasmješila se, osjećajući kako mu se tijelo ukočilo. –
Vidim. Mislila sam da će James naći dobrog muža za nju, ali vidim na koji način ona
132.
gleda tebe. I moram priznati...

Stao je i u potpunosti se okrenuo prema njoj.
- Postoji nešto što bi trebala znati, Claire.
Oborila je svoj pogled. Zašto moraju pričati o tome?
- Graham mi je već rekao. - Trepnuo je. - Zar jeste?
- Da, on vjeruje da James stoji iza Connorove smrti. I ti tako vjeruješ?
- Vjerujem, ali to nije b....
- Ne, obojica ste u krivu. Postoji objašnjenje za sve ovo. Pričaću sa Jamesom o
tome i on će vam dokazati svoju nevinost.
- Dokazati svoju nevinost?
Claire i Robert su započeli kad je James izašao iz sjene ispred njih.
- Šta se dogodilo? - Njegove tamnoplave oči su se prvo zaustavile na Claire, a
zatim na Roberta.
- James. - Claire je lagano privukla pažnju ponovo na sebe. - Možemo li na
trenutak popričati u galeriji?
Vidjevši Robertov oprezan pogled, James je kimnuo i uzeo je za ruku. Prišao je sa
druge strane, odbijajući da je ostavi nasamo sa Buchanan.
- Trebali bi putem pokupiti zapovjednika Granta. - Claire je predložila dok su
ulazili u dvorac.
- To su stvari koje bi takođe i on trebao čuti.
- Naravno, - James se ugodno složio. - ali onda ću morati dovesti Stevena, i
možda još par njih, Claire. - Utišao je dok je pokušala da se usprostavi.
- Ne znam šta su ti ti ljudi rekli, ali ako su pričali optužbe protiv mene, trebam li
sam i nezaštićen sjesti s njima?
- Ne, - ona reče tiho. - naravno da ne. - Neko bi vjerovatno završio mrtav. - Lord
Campbell jednostano može reći Grantu šta je čuo.
- Veoma dobro, pođimo sada. - Buchanan ju je vodio prema stepenicama.
133.
Prolazeći pored velike dvorane, Robert je pogledao unutra tražeći Grahama, ali ga
nije uspjeo vidjeti usred gomile. Mala galerija je očigledno bilo mjesto gdje je Claire
najčešće provodila vrijeme sa bratom. Njezino držanje se opustilo od trenutka kad je
ušla. Nasmješila se, prelazeći sobu do visoke stolice od isklesanog hrasta i somotnog
prekrivača koje vina. Stala je pred njim i zamišljeno ga pogledala prije nego se okrenula
i sjela na njega.
- James, - nije htjela čekati, dok je Robert izvlačio manje kitnjastu stolicu do
njezine. James je odlučio da stoji, i Claire je morala istegnuti vrat da ga pogleda. - Tvoji
gosti ti ne žele zlo. Poput tebe, oni isto žele da otkriju koji je čovjek izdao Connora .
- A zašto oni nisu u Edinburghu optužujući ga?
- Jer, - Robert je odgovorio umjesto Claire. Kada je pogledao Buchanan, vidio se
jasan prezir u njegovim očima. - ne sumnjamo u generala Moncka.
James je stisnuo zube preko usana i rukom se uhvatio za mač. Claire je skočila na
noge, ali Robert je i dalje ostao miran.
- Optužuješ mene za izdaju mog brata?
Robert je vidjeo ubilački pogled u njegovim očima koji je bio isti kao i njegov.
- Nisam rekao takvu optužbu.
Taman kad se Claire počela opuštati u ramenima, odahnuvši da je sukob izbjegnut,
Robert se polako digao na noge.
- Connor Stuart nije bio tvoj brat.
Claire je zatvorila oči i zaškripala zubima. Kako on može reći takvu stvar? I šta nije
bio u redu s budalom? Robert Campbell nije znao protiv koga se bori, ipak ovdje je urlao
poput ranjenog lava. Mrtvog lava, i da ništa nije učinio. Stajući između njih, položila je
ruke na Jamesova prsa.
- Znam da nisi učinio takvu užasnu stvar. - Pogledala je u njegove prijateljsko oči i
ugledala veliku uvredu koji su napravili Robert i Graham. - Ali oni te ne znaju kao ja.
Objasni Lord Campbellu kako je Connor umro, kako si i meni rekao.
134.
Njegov pogled je izgledao poput stakla, brzo je sasjekavši.

- Sumnjala si u moju reč i prije Campbella, Claire?
- Ne, nije tako..........- odmahnula je glavom.
- Pitala si me da objasnim. Njemu!
- Zahtjevam da ne vičeš na nju. - Robert ga je upozorio.
Blago savijajući usnu, James je sa jednom rukom vadio mač iz korica a drugom
gurnuo Claire sa svog puta. Zamahnuo je oštricom dok je Claire pala na stolicu svog
brata, posjekavši usnu na drvo. Ništa nije mogla učiniti nego da zatvori oči kad je James
zamahnuo na jadnog Roberta. Njegova oštrica ipak nije dodirnula meso, nego čelik.
Zveket se čuo da su joj se potresli zubi. Skočila je na noge, spremajući se da odbrani
Roberta od drugog zamaha. Neko ga je trebao spasiti. Umjesto toga, oči su joj je raširile
dok je pratila mladog grofa dok se brzo kretao obasjan vatrom iz ognjišta. Znao je
sledeći Jamesov napad pa je skrenuo korak u ljevo, s kombinacijom odbijanja,
saginjanja i zamahom.
Vražijih mu jaja, Claire bi se nasmijala da nije bila uplašena za obojicu. Momak se
znao boriti! Kad je Robert podigao mač iznad glave i zadao udarac od kojeg je Jamesa
odbacio skroz do vrata, promjenila je svoje mišljenje o onome ko nije mogao preživjeti
napade. Napravila je korak da interveniše kada su se vrata otvorila i James pao u
Grahamove ruke. Automatcki Robert je ostavio svoju oštricu u koricu i nasmješio se
prijatelju, zahvalan što ga je Graham spasio da ne ubije Buchanan.
Graham mu se zauzvrat nije nasmijao, nego je pričvrstio pogled na Clairenu krvavu
usnu. Lice mu je izgledalo oštro dok je podizao Jamesa, hvatajući ga za vrat, i bacajući
ga licem pravo na zid. Kad se okrenuo da provjeri Claire, puštajući Jamesovo mlitavo
tjelo da mu klizi iz stiska, bila je iza njega. Šakom ga je udarila u usta, naginjajući mu
glavu unazad. Hvatajući se za vilicu, pogledao je dole sa nevjericom u očima. Posegnuo
je i ona je ponovo zamahnula. Ovaj put, ju je uhvatio, okrenuo sebi i uhvatio je ispod
135.
ruku i podigao.
- Bježimo k vragu odavde. - Iznervirano je pogledao Roberta dok je prolazio
vratima.
- Poslje ćeš mi reći šta se desilo.
- Jeste li vi prokleto ludi? - Vrisnula je na obojicu dok je zabijala nokte u otmičarevu
ruku, pokušavajući da ga udari. - Nigdje ne idem s vama! - Okrenula je ruku da udari
Grahama u grudi, ali joj zamah nije bio dovoljno jak za udarac. - Zašto si mu to uradio?
Mislim da si mu slomio nos!
- Claire, ako ne želiš da nas ubiju, budi tiha.
Zagledala se gore u Grahama dok joj se duga pletenica zahvatila pod. Proklet da je,
bio je u pravu. Ako je Steven vidi da silazi niz stepenice poput vreće pšenice, upozorio
bi stražu. Graham i Robert nikada ne bi napustili Ravenglade živi. Neka se nose
dovraga, zašto bi marila?
- Spusti me dolje, ti pasiji sine. - viknu na Grahama. - Iako to ne zaslužujete,
učiniću sve da vam spasim živote, ali Anna i ja ne napuštamo Ravenglade s vama .
Kad su joj noge dodirnule pod, zagladila je nabore na rukavima i odmakla se korak
unazad. Grahamove grudi su je zaustavile da korakne dalje.
- Ne ostavljam te ovdje s njim Claire. - Brzo je govorio, čvrste vilice, probadajući je
pogledom. - Ako insistiraš na ostanku, neću imati izbora nego se sada vratiti Buchananu
i pobrinuti se da ti više nikad ne bude prijetnja.
Claire je probljedila. Dragi Bože, bio je ozbiljan. Ubio bi Jamesa.
- Mrzim te. - šapnula je dirhtavog daha. Progutao je i na trenutak je pomislila da je
vidjela njegovu posrnulost, ali onda su mu se oči očvrstile na nju, nemilosrdno.
- Odlučite.
- Kakav izbor imam? - Kiselo mu je odgovorila.
Kimnuo je glavom, dokazivajući da joj uopšte nije dao izbora.
136.
- Uradićeš kako sam ti rekao i slušaćeš moja naređenja. Ako budemo prisiljeni da
se borimo kada budemo odlazili odavde, mnogi životi će biti izgubljeni na obje strane.
Claire se složila sa malim klimanjem i pustila Roberta da je vodi niz stepenice. Šta bi
drugo mogla uraditi? Ako bude vrištala, Steven će dotrčati. Bitka će usljediti, i Claire će
morati izabrati stranu na kojoj će se boriti. Ljutila se na Grahama, jer je znala da se nije
mogla boriti protiv njega. Kad su stigli do dna stubišta, Graham je promatrao veliku
dvoranu sa oštrim pogledom. Prvo je ugledao Stevena, koji je sjedio,već obrisanog lica
od krvi. Gledao je dalje dok nije našao čovjeka kojeg je tražio.Suptilno klimanje
njegovog dugogodišnjeg zapovjednika podigao je Brodiea na noge. U trenutku cijela
dvorana je utihnula dok je pratila svaki MacGregor pokret. Oni su odlazili-i možda bi se
trebali boriti da izađu van. Pošto su bili iskusni ratnici, znali su da ne mogu izbjeći
trenutačno povlačenje. Nije bilo kukavičluka u tome. Boriće se sledećeg dana.Angus je
predvodio grupu preko gužve u dvorani. Njegov razorni izgled je čistio put do Grahama.
Robert je otrčao do stola i otpratio Annu u svoju skupinu.
- Do štala. - Graham je zapovjedio. - Angus i Donel će držati stražu dok Robert i ja
spustimo most. - Pogleda gore na svog krupnog prijatelja. - Angus, ako neko krene za
njima, skini im glave.
- Ne. - Claire žestoko prošaputa. Neće stajati sa strane dok MacGregorsi ubijaju
Connorove ljude. Graham je pogleda a zatim povuče svoju naredbu rekavši Angusu da
ih umjesto toga uspava.
- Claire, šta se dešava? - Annine oči su se širile od straha dok je hvatala sestru za
zglobove.
- Gdje je prostorija od pokretnog mosta, Claire? - Graham je zahtjevao, prekidajući
da odgovori Anni.
Gledajući ga sa prekorom, rekla je i potom lagano gurnula sestru unapred, prateći
ostale kroz vrata. Kad su došli do štala, Brodie je gurnuo u tamu.
137.
- Znaš li gdje se štale nalaze. Sada moraju da budu otvorene. - Claire je munjevito
otišla do štala i oslobodila konje kad su im se Angus i Dunel nesmetano pridružili. Brodie
je prvi uzeo konja i prvi izašao napolje. Claire je stala u zadnju poziciju sa Annom
između sebe i Angusa. Jurili su preko obora osvjetljenog sa mjesečinom, zaustavljajući
se kod pokretnog mosta čekajući da se spusti.
Vražijih mu jaja, šta da radim? Claire je pogledala iza sebe. Instinkti su joj govorili da
se vrati. Nije mogla napustiti Jamesa. Nikada joj ne bi oprostio. Ali ako se vrati, Graham
će ga ubiti. Bila je sigurna u to. Zašto? Zašto je sumnjao u Jamesa da je učinio takvu
užasnu stvar? Da li bi on i Robert otišli kod Moncka sa takvim sumnjama? Ne, nisu imali
dokaz. Ništa nisu mogli. Ništa nego da se međusobno ubijaju. Dragi Bože, zar to rade
sada?
- Claire, molim te reci mi, šta se dešava? - Sestrin prestravljeni glas joj je privukao
pažnju. - Zašto bježimo ovako? Šta se desilo?
- Nesporazum.- Claire je lagano obećala. - Poslje ću ti objasniti, ali ništa zbog čega
se treba uznemiravati.
Kad se masivni most počeo spuštati uz škripu lanaca odjekivajući u Clairenim ušima,
zatvorila je uši i pokušala smiriti lupajućo srce. Otišli su izravno u prostoriju od pokretnog
mosta kao što je Graham i rekao. Olakšanje je prošlo kroz nju. James je još uvjek bio
živ. Debele daske su se brzo spuštale dole. Prebrzo. Povukla je ramena do ušiju kada
se most srušio dole, šaljući prašinu i krhotine u letu.
- Idemo! - Čula je Brodiea i pridružila mu se dok je jahao preko mosta. Kad su stigli
na drugu stranu, Claire je okretala konja okolo. Ljudi iz Ravenglade mora da su čuli to!
Bila je u pravu. Kapetan je prvi bio vani, kojeg su sljedili ostali. S njene desne strane,
Claire je vidjela bljesak metala ispod mjesečine dok je Brodie vadio svoju dvoglavu
sjekiru.
- Steven stani! Ne dolazi preko mosta! - Claire se izderala na njega, i nije bilo
138.
iznenađujuće kad ju je poslušao, zaustavljajući i ostale.

- Moja gospo, šta je smisao ovoga? - Pokazao je na pokretni most, ne sluteći zašto
su ona i njena sestra, i MacGregors bili na drugoj strani.
- Bojim se da moramo otići. Imamo dugo putaovanje pred nama, znaš... - Molila se
svim svojim srcom za nekim čudom da se kapetan samo nasmije i mahne joj rukom.
Zastenjala je kad je Steven krenuo unapred.
- Zašto je samo četrnaest konja sa vama? - Provirio je preko mosta na
njih, naprezajući se da vidi ko nedostaje, ali bili su previše daleko i suviše mračno.
- Gdje su druga dva jahača? - Claire je bacila pogled na kapiju dvorca. Da, gdje su
dovraga bili Graham i Robert? Kako će proći pored Stevena i male vojske iza njega?
Prstima je stezala uzde, ali uspjela je smiriti glas kad je povikala.
- Oni dobijaju obroke od kuhara Amisha. Trebali bi doći za koji trenutak.
Ah, nasmješila se preko Stevenovog ramena na Grahama i Roberta koji su obilazili
poligon na konjima, kidajući zemlju iza sebe.
- Evo ih. - Vratila je pogled na Stevena kad je potegnuo za svojim mačem. –
Kapetane, pustićeš ih da prođu.
Na njenu žalost i nevolju, Steven je ovog puta nije poslušao. Uz zapovjednikove
zapovjedi, naredio je ljudima da se formiraju za bitku. Srećom, većina njih je bila previše
pijana da bi znali smjer. Uz prokletstvo što je duvao vjetar, Claire je povukla kapu sa
svog pojasa i uvukla pletenicu u nju, terajući konja preko mosta. Morala je zaustaviti
Stevena prije nego podigne oštricu na Grahama i dvanaest kršnih gorštaka iza nje koji
su željeli svađu. Mislila je zaustaviti kapetana, ne da ga ubije. Tako, kad je došla do
njega, Izvukla je mač pored svoje grudi, udarajući u njegov mač, izbijajući mu ga iz ruku.
- Kapetane, zaustavićeš sve. - Zapovjedila je istom silom koju bi i njen brat
koristio, izgledajući potpuno isto kao on, noseći njegovu kapu. Njezina oštrica je
bljesnula na mjesečini, dok je njen vrh odmarao na Stevenovom grlu. - Ne tjeraj me da ti
govorim po treći put.
139.
Steven je gledao u nju sa prigušenim bijesom, ali nije ništa učinio dok je Robert
prolazio pokraj njih da bi došao do Anne. Graham je polako jahao do zastoja, kad je
stigao do Claire.
- Ovo je bio užasan nesporazum, Steven. - Clair je rekla kapetanu sa zvukom
žaljenja u glasu. - Vratit ću se i dati pun izvještaj. Ali za sada, moraš uraditi kako ja
kažem. - Zavukla je oštricu u korice i puknula uzdama, odlazeći sa Grahamom preko
mosta bez ijedne reči.
140.
19.POGLAVLJE
Šta se tu ima povjerovati, osim onoga što su nas učili?
Nisu ih pratili u tamnu šumu. Ipak, jahali su kroz lavirint debele hrastovine i breze,
sve do sljedećeg jutra. Putovali su na zapad, izbjegavajući Killiekrankie i Jamesove ljude
koji su ih čekali, i nisu se zaustavljali sve dok nisu stigli do obale jezera Tay. U tišini,
Claire je pomogla sestri da sjaše. Annine noge su bile savijene od dugog sjedenja u
sedlu, i dok ju je i dalje vodila, Claire je pohvalila jer se nije žalila. Graham ih je gledao
dok su dolazile prema sredini male, osunčane čistine i Claire je spustila sestru na
slamnjaču. Trenutak kasnije, pogledom je pratio Claire dok je prelazila peko logorišta i
čučnula na rub jezera da bi umočila ruke u vodu. Želio je otići kod nje, da je uzme u
svoje naručje i da se uvjeri da ništa nije ozljeđeno osim njene usne. Dovraga, nikada
neće zaboraviti kako je izgledala kad mu je rekla da ga mrzi. Bila je ljuta na njega što ju
je naterao da napusti Ravenglade i što je lupio Buchananovo lice u zid, a trebala je biti
zahvalna što nije izrezao kopile kad je vidio njena krvava usta. Kako je on mogao znati
da je ona slučajno bila povređena? Dok su jahali, Robert mu je ispričao šta se dogodilo
u Ravenglade galeriji. Vjerovala je u Buchananovu nevinost, i Graham je nije mogao
kriviti zbog toga. Takvu izdaju od prijatelja je teško prihvatiti. Neće je više prisiljavati da
sluša bilo kakve optužbe protiv čovjeka kojeg ona smatra prijateljem. Za sada je bila na
sigurnom, daleko od ubice njenog brata. Naravno da su morali reći generalu Moncku, ali
to je moglo čekati dok ne stignu na Skye. Šta će biti poslje toga, Graham nije želio
razmišljati. Monck bi i dalje htjeo ići sa svojim aranžmanom za brak Claire i Roberta. Ali
šta je s Anni, sad kad je zaručena bi li je objesili? Rob nije ništa rekao o njihovom
strastvenom poljubcu između njegovog najboljeg prijatelja i dogovorene zaručnice, i
Graham je skoro poželio da je nešto rekao. Imao je mnogo djevojaka-mogao ih je imati
141.
na desetine.
Da li je on imao toliko crno srce da je morao uzeti prijateljovu ženu? Kakvo je to ludilo
koje ga je uhvatilo da je htjeo Claire Stuart više od bilo kojih drugih djevojaka? Proklinjao
je sudbinu što ju je donjela njemu. Kako se dovraga njegov život mogao tako duboko
promjeniti za tako kratko vrjeme? Nije mogao jasno razmišljati ni o čemu, osim o njoj. Ni
o bitkama. Ni ženama. Samo ona. Njenim usnama. Njenim očima. Njenoj kosi. Njenom
mirisu. Znao je kako hoda, govori, jede, diše. To ga je izluđivalo. Dovraga, čak i kad ga
je udarila u usne, želio ju je povući u naručje i nerazumno je ljubiti. Pogled mu se
ponovo zaustavio na nju. Ostao je bez daha, iako je izgledala poput dječaka.....
Krenuo je prema njoj kao da su mu noge imale vlastiti um. Oči su mu bile pričvršćene
na kapi na njenoj glavi. K vragu, bio je u pravu. Osjetio je strah kao nikada prije, dok je
razmišljao o njezinoj borbi sa guvernerovim ljudima. Kad je stigao, spustio se na koljena
pored nje i pogledo preko vode.
- Ti si bila ta koja je napala Monckove ljude. - Kimnula je, ne gledajući
ga.
- Monck je izdao Connora.
- Ne vjerujem da je to učinio. - rekao je tiho, okretajući se prema njoj. –
Dovraga Claire, mogla si poginuti.
- Nisam. - Proučavao je njen profil dok je gledala u jezero. Nije znao da
li ju je trebao potresti jer bila je toliko glupa, ili joj se diviti na hrabrosti i vještini. U
kakvom je paklu svaki dan morao živjeti Connor bez da bude bolestan od straha za
njenu sigurnost? Naučio ju je da se bori kao muškarac, Graham je u sebi odgovorio.
Više od toga, njen brat ju je trenirao da bude ratnik. I ipak, ovdje je bila, djevojka ljepša
od bilo koje druge, stavljajući mu srce u vatru s potrebom da ga potrese do njegove srži.
- Ti i Robert grešite. - Tiho je rekla. - James je volio Connora. Nije ga
izdao, i ja ti nikada neću oprostiti jer si ga udario.
142.
- Udario sam ga jer sam mislio da te je on udario. - Ispravio ju je. Kad

je napokon nagela lice da ga pogleda, znatiželjno je podigla obrve boje lana, i ta jasna
ljepota plavih očiju pogodila ga poput udarca šakom u stomak. Okrenuo se, znajući da
ako ga pogleda samo će vidjeti slabost u njegovim očima, jer je bio ulašen. Slabost zbog
nje i samo zbog nje. Bio je gorštački ratnik, spreman da se bori u bilo kojem ratu, ali čak
i on je znao kad treba bježati ,kad je poraz bio neminovan. Ustao je i otišao od nje, ne
osvrćući se. Kad je prošao pokraj Roberta, izbjegao je pogled zbog osjećaja krivnje.
Oteo je Angusovu torbicu kad je došao do čovjeka sa velikim usnama, Graham se
kretao kroz gust rast šume sve dok ga nije progutala. Claire ga je gledala dok je odlazio,
željeći, po prvi put u životu da je imala iskrene osobine kao njena sestra. Anna bi ga
zvala da se vrati, bacajući disciplinu i ponos u vjetar. Claire je željela znati šta je to bilo u
njoj da je uspjela promjeniti arogantnu bitangu u tmurnog medvjeda. On je praktično
otkinuo glavu Jamesu zbog nje, ne zbog Connora. Ali, podsjetila se, da je pretio kako će
ubiti njenog najdražeg prijatelja. Prisilio ju je da napusti Ravenglade na način koji je
uvjerio Jamesa da ona, takođe vjeruje u njegovu krivnju. Ah, kako je Graham mogao
sumnjati u njega? Razumjela je da Graham nije znao Jamesa kao što ga je ona znala,
ali koji mogući razlog je mogao imati vjerovajući da jedini muškarac koji je volio njenog
brata koliko i ona da ga je doveo u smrt? Da li je postojao drugi razlog za optužbu?
Graham je zahtjevao da zna da li ona voli Jamesa? Da li je on mogao biti ljubomoran?
Bila je prumorna da bi se oslanjala na svoje instikte, a oni su joj govorili da se sviđa
Grahamu. Na način na koji ju je poljubio, i na način na koji ju je gledao, sa strašću i
predajom. Njegov pogled je uvjek bio na njoj, i kako ju je sad gledao, kao da ga je
oduševljvala i mučila u isto vrjeme. Da li mu je bilo stalo do nje? Ne, bio je zakleta
bitanga najgore vrste. Uostalom, nije vjerovala da bi Graham bio ona vrsta čovjeka koja
bi ubila iz ljubomore. Svemu ovome je ona bila kriva. Dopustila je Grahamu da je prevari
pričajući stvari o Jamesu koje su bile inkriminirajuće.
143.
Graham Grant je bio ratnik koji je znao dobro vladati svojim poražavajućim šarmom
kao i svojim šakama da bi dobio ono što je htjeo. Da, sjetila se obećanja da neće biti
bolji od nje, kako se bez napora smijao sa Jamesom u velikoj dvorani dok je kovao urotu
protiv njega. Željela je vjerovati da je bolna potreba u Grahamovim poljubcima, u
Ravengladesu bila stvarna. Ali kako je mogla biti kad je sve u trenutku bilo gotovo, imao
je pogled čovjeka koji mrzi sebe? Zagledala se u smjer koji je otišao. Željela je znati
zašto je optužio Jamesa, I šta je planirao uraditi s tim. Takođe je bila tako prokleto dobro
umorna što je bio izvor njegovog kiselog raspoloženja. Da li ju je on smatrao toliko
neumoljivom da je pokušavao da osvoji njenu naklonost, za šta god je bitangino srce
željelo da dobije? S odlučenosti da dobije neke odgovore, ispravila se, očistila prašnjave
pantalone, i krenula za njim.
Claire je laktovima čistila put od bodljikavih grana, penjući se na kamenje, boreći se
protiv roja komaraca, psujući čitavim putem.
Gdje je pobogu bio?
Vražijih mu jaja, ako je bio pijan i pao u ruke lopova, ubiće ga. Kog ga je vraga uopšte
i tražila kad je samo mogla čekati njegov povratak da mu postavi par pitanja? Žestoko
se borila samu sebe uvjeravajući da nije neka laka djevojka koja juri za njm na način
kako je Lianne u krčmi to radila. I to će mu dati do znanja!!! Malo je trebalo da uđe u
jezero. Šuma se naglo završila, sa tri metra pada direktno ispred nje. Sudarila bi se o
nekoliko stjena prije nego bi licem potonula u vodu. Kad je pogledala gore, ugledala ga
je i zamalo se ponovo spotakla preko litice. Upijajući sunce kao jedan od Poseidonovih
ljenih sinova, Graham je protegnuo leđa preko velike stjene uz ruba obale, odjeća i
oružje su bili pokraj njega. Zlatna kosa bila je zalizana dalje od lica. Kapljice su blistale
na njegovim golim grudima i vijugale u potočićima mišićavog trbuha i dole niz
očaravajući nabor iznad bedra, zatim nazad u vodu. Jedna ruka mu je bila opuštena sa
strane a drugom je držao Angusovu vrećicu viskija. Njegova druga ruka bila je sakrivena
144.
od njezinog pogleda ispod mutne površine. Njegovi mišići su se zatezali dok se ruka
spuštala gore –dole. Iznenada Claire je znala šta je držao. Znala je o kurčevima, videvši
i čuvši za njih u garnizonu. Slučajno bi saznala kada su se muškarci samozadovoljavali
kada su dugo bili bez žena. Znala je po napetosti da je bio vjerovatno natečen i krut.
Posmatrala ga je, hipnotizirana, zadovoljstvo na njegovom licu, osjećajući se toplije i
vlažnije kako je ruku spuštao i ponovo dizao. Nikada prije nije vidjela vrhunac kod
muškarca.
Dovraga, bilo je grešno, ali nije mogla skrenuti pogled. Nije ni htjela. Šokatno, pitala
se kako bi bilo kad bi plivala do njega i popela se na to čvrsto tijelo. Oči su joj uživale u
njegovom ljepom izgledu dok se saginjao, brzo pokrećući ruku da je morao zatvoriti usta
i stisnuti zube. Konačno, zabacio je glavu unazad i počeo stenjati sa drskom
ushićenosti. Claire nije ni shvatila, sve dok nije bilo gotovo, da se i ona zadihala s njim.
A onda je pobjegla. Probijala se kroz zapetljana drveća prema logorištu kao da su horde
generala za njenom guzicom. Anna je pogledala gore, preplašena. Doke je Robert
skočio na noge.
- Šta je? - Upitao je, gledajući za njom. Prizivajući svaki djelić kontrole
koja je ostala, Claire se nasmješila i odmahnula rukom na njegovu zabrinutost.
- Nije ništa. Mislila sam da sam vidjela divlju svinju. To je sve.
Nije izgledao uvjereno.
- Jesi li tražila Grahama? - Odmahnula je glavom i odaljila se od njega.
- Ne, i voljela bih da ne pričam o njemu. - Ili da mislim o njemu ikada
više, pomislila je, pocrvenevši iz korjena. Osjećala se kao stranac u vlastitoj koži.
Besramna drolja koja je špiunirala muškarca dok se on..... Obrazi su joj sve više bili
topliji i okrenula je leđa ostalima, iz straha da bi mogli vidjeti i prepoznati dubinu njezine
izopačenosti. Anna nikad ne bi gledala. I sigurno se ne bi uzbudila od toga. Sestra joj je
bila čista, skromna, s ženskim razmišljanjem u glavi a ne ovim nemoralnim. Anni je bila
145.
osjetljiva i delikatna, vrsta žena koji muškarci preferiraju. Zašto ona nije mogla biti poput
Anni? Connor joj nikada nije postavljao pitanja. Bio je jedini muškarac u njenom životu
koji je u potpunosti prihvatio da bi se ona radije borila nego šivala. Zatvorila je oči, jer joj
je nedostajao. Željela je pričati s njim o nepoznatom, bludnom nemiru, način na koji je s
njim razgovarala o svemu. Čula je kad je Graham došao u logorište. Lice joj je ponovo
gorilo kad je prolazio pored nje, ispunjavajući njena pluća sa mirisom šume i svježe
vode. U nemogućnosti da se zaustavi, podigla je pogled u njega dok je dodavao Angusu
njegovu vreću pića, a zatim je poželjela da nije. Izgledao je tako muževan dok je bio
polu obučen kao što je bio i gol. Tuniku je objesio preko ruke. Pled mu je visio nisko na
kukovima, uzbuđujući joj čula s prekrasnim pogledom njegovih širokih leđa i uskog
struka. Prokletstvo, čak i zbog ovog prizora ostala je bez daha. Okrenuo se i skrenula
pogled , plašeći se da sazna da je gledala u njega. Pocrvenila je od vrata do glave.
- Trebali smo sada ići. Mogli bi sutra proći planinski lanac. - izlanula
je, ne željeći da provede još jedan trenutak ovdje gledajući kao budala u njega.
- Prvo ćemo spavati. - odgovorio je, bacajući dodatnu vunu na pled
preko svojih ramena zbog udobnosti. Više ništa nije rekao dok je sjedao uz grubu koru
starog hrasta i zatvorio oči.
- Claire. - Sestra ju je zvala iza nje. - Skini tu groznu kapu i dođi kod
mene.
Claire je podigla ruku i skinula kapu koju je zaboravila da je nosila. Dovraga, ne samo
da je mislila kao muškarac, nego je izgledala kao on. Nije ni čudno što bi se Graham
namrštio na nju svaki put kad bi je pogledao. Otišla je do Anne i spustila se pored nje.
- Podsjećaš me na Connora. - Anna je žalosno uzdahnula,
približavajući se bliže Claire. - Ti i on ste oduvjek bili jako slični.
Normalno, Claire bi bila oduševljena u ovakim situacijama, ali sad je služila samo kao
146.
podsjetnik jer je imala tako snažne atribute.

- Dopusti mi da malo sredim tvoju kosu. - Anna je govorila, postavljajući
se iza nje. - Dragi Bože, izgleda kao da već vjekovima nije izašla iz pletenice.
Ne čekajući sestrin pristanak, Anna je počela raspetljavati pletenicu koja se počela
raspadati u blijede vlasi.
- Robert mi je rekao šta se sve dogodilo. Da si uznemirena zbog
Jamesa.
- Ti nisi? - Claire se lagano okrenula da je pita. - Nisi valjda povjerovala
u ovaj nered oko njegove izdaje Connora, zar ne?
- Naravno da ne. Ali oni samo pokušavaju da nas zaštite. Neko je
odgovoran za Connorovu smrt.
- Da, general Monck.
- Ni u to ne vjerujem.
Sad je Claire potpuno okrenula lice prema njoj.
- Kako ne bi mogla? Kakvim lažima ti je napunio glavu, Anne?
Njezina sestra je slegnula ramenima, opet napred gurajući Clairena ramena.
- Suprotno od onog što vjeruješ, nisam toliko naivna da povjerujem sve
što mi on kaže.
- Nisam na to mislila.
- To što nisam provodila dane s Connorom vitlajući mačem ne znači da
mi nije govorio neke stvari.
- Znam to Anna.
- Veoma visoko je govorio o generalu Moncku, i nakon što sam provela
vreme sa guvernerom, znam i zašto.
Claire ništa nije rekla dok joj je sestra prstima prelazila preko kose.
147.
- Takođe razumjem zašto Robert i Graham misle da je James kriv.

Držala je Clairena ramena dok je pokušavala da se ponovo okrene.
- Claire, nisam rekla da se slažem, samo da razumijem. James je bio
taj koji je dao Connoru navodnu poruku od generala Moncka. Naš brat je vjerovao
Moncku, da, ali vjerovao je i Jamesu, takođe. Sve bi učinio da mu bilo koja od te dvojice
nešto zatraži.
Claire je odmahnula glavom. To nije imalo smisla.
- Zašto bi James želio Connorovu smrt, Anne? Volio ga je. - Iza
nje, sestra je uzdahnula.
- Ne znam, i ne znam kako ćemo otkriti istinu u ovome.
- Ja već znam istinu. James je nevin. Poznajemo ga čitav svoj život.
Moramo imati vjeru u njega.
Anna je kimnula i nastavila odvajati bujne pramenove Clairene kose.
- Robert me uvjerio dok god budemo išli prema Skye, gdje će znati da
smo na sigurnom, ni on ni Graham nas neće ostaviti da se vrate u Edinburgh. Tako da
se ne brinemo zbog Jamesove prisutnosti. Robert je takođe nagađao da si se borila sa
generalovim ljudima. Ne boj se. Obećao je da neće reći guverneru.
- To je ljepo od njega. - Claire je promrmljala, opuštajući se malo, sad
kad je znala da je James siguran od vješala....za sada.
- Da, dobar je. Pričao mi je o svojoj sestri Katherine na Skyeu. Kaže
da je ona kombinacija tebe i mene. Zna vitlati mačem, ali je fino oblikovana kao ruža.
Anne je bila ruža, naravno, Claire je očajnički pomislila i skupila koljena prema
prsima, grleći ih.
- Ah, sad vidim zašto praviš kosu u pletenicu. Toliko je puno imaš! –
Anna je povukla i izravnala Clairene lokne, ali je ubrzo odustala od toga što je radila. -
Mislim da će ti par pletenica bolje odgovarati. Trebam dodati još jedan niz.
148.
Obe su pogledale okolo, i onda shvativši da nema ničega u travi što bi odgovaralo,
Anne potapša sestru po ramenima.
- Idi pitaj svog gorštaka za jedanu nit svog pokrivača od svog pleda.
Izgleda dovoljno dronjavo. Trebalo bi da ima puno niti koji su labavo visili.
- On nije moj gorštak, Anne. - Claire ju je ispravila sa zvukom mrštenja
u njenom glasu. - Osim toga, on spava i ne želim da mu smetam.
- Gluposti. Budan je i upravo gleda u tebe. Sada, idi i samo ga pitaj.
Anna ju je gurnula da ustane.
Claire ga je pogledala ispod trepavica. Dovraga, bio je budan, i ovaj put nije skrenuo
pogled kada su im se sreli. Jedva je trepnuo dok je preko volje ustajala i sklonila vlasi sa
ramena.
Kratak put do njega je bio pravo mučenje. Njegov prodoran pogled ju je uznemiravao.
Bilo joj se teško fokusirati na njega zbog njegovih prirodno napućenih usana za ono što
je htjela. Poljubac. Osmjeh. Laskavu riječ. Izvinjenje.
- Trebam nit iz tvog pleda. - Nebeski svetci, da li joj je glas zvučao tako
klimavo i nesigurno? Željela ga je udariti što se zbog njega osjećala tako smeteno. - Za
moju kosu. - reče kratko, kad ništa nije učinio nego nastavio zuriti u nju. Konačno,
spustio je glavu i podigao ruku da skine vunu sa svojih grudi. Nije je pogledao, nego je
otkinuo labavo vlakno i dodao joj. Claire ga je uzela i udaljila se, iz straha od ludog
poriva koji je tekao kroz nju da ne bi pala na koljena i rukama mu obuhvatila lice i ljubila
ga....ili ga ošamarila zato što je bio brutalan u Ravenglade.
Oni nas samo pokušavaju zaštititi. Da li je to stvarno bio plemeniti cilj da je natera da
napusti Ravenglade s njim? Dragi Bože, bila je stvarno ljuta. Zašto nije pogledao u nju?
Prije par trenutaka, bila je ljuta na njega što ju je šarmirao da bi dobio ono što je želio.
Sad je bila ljuta što očito nije htjeo ništa. Bio je bitanga, dovraga! Nepromišljen zavodnik
149.
žena. Zašto se držao podalje od nje? Da li je nezadovoljstvo smračilo njegov pogled, ili
nešto drugo? Nešto zbog čega je osjećala da su joj nege slabe, usta suha,želja,
emocije, i odlučnost da se svemu odupre. Ubio bi da bi je zaštitio. Da li joj je odoljevao
jer je znao da će joj Monck izabrati muža? Lopužama nije bilo stalo do muževa, zar ne?
Da li je bio ljut na nju jer je ona bila ljuta na njega? Da li zbog toga što jednostavno nije
bila dovoljno ženstvena za njega? Osjetila je vrtoglavicu zbog svih nesigurnosti koje su
plutale po njenoj glavi.
Vražijih mu jaja, boreći se sa Engleskom je bilo jednostavnije nego ovo!
Psujući, gazila je i bacila se ispred sestre.
- On ionako nije ono što ja želim od muškarca. - Pružila je Anne nit
preko ramena. Praveći razdeljak na Clairenoj kosi, Anne je bacila pogled na pogled
sestrina prezira. Graham Grant, zapovjednik svih ljudi u ratu MacGregorsa. Čovjek sa
maglovitog sjevera gdje su ratnici rođeni, ne učeni. Čak i sa njegovom sunčavom bojom
kose i blistavih zelenih očiju, zapovjednik Grant je težak čovjek da bi mu Claire mogla
odoljeti. Zašto, Anne je vjerovala da je on bio sve što je njena ratnička sestra željela od
muškarca. Claire nikada ne bi bila srećna sa Robertom. Jadni grof je čitavo vrijeme znao
i pokušavao reći generalu Moncku. Kao savršeni čovjek što je i bio, Claire nije bila
namjenjena njemu. Connor je izabrao pogrešnu sestru.
- Onda tvoje srce ostaje slobodno da voli drugoga?
- Ljubav! - Claire se podsmijavala odlagajući da odgovori na sestrino
pitanje. Oh, Bože, šta je ona uopšte znala o tome?
- Nisam rođena da volim, nego da se borim.
- Ali šta je sa mužem? General Monck je rekao....
- Briga me šta je on rekao! Ako pokuša da me prisili na brak,
preskočiću Edinburghsove zidine i uradiću ono što sam namjeravala prije nedelju dana.
150.
- Ignorirajući glasan uzdah njene sestre dok je Anna shvatala koje su joj bile namjere,
Claire je prekrstila ruke i noge. - Sad, moram nešto da te pitam?
- Šta je to? - Upita Anna, mumlajući u Clairene pletenice.
- Misliš li da li bi se ja mogla boriti u suknji?
151.
20.POGLAVLJE
Mi smo isti. Odvojeni u utrobi naše majke, iako potajno, i zato što
te volim, poželio bi da nije tako.
General George Monck položio je očevo pero na stol i pirio na pismo da bi osušio
tamnu tintu. Pročitao je svoje reči. Znao je ako bi ova poruka pala u bilo koje druge ruke
osim u one za koga je napisano, svi njegovi planovi će propasti.To je bila prilika koju je
morao iskoristiti. Vrijeme se približavalo. Mogao je osjetiti u srži svojih kostiju. Decenije
bitaka koje je osvojio, izbrusio je njegova čula da zna kad njegov neprijatelj planira
napraviti potez. Njegovi ljudi su mu javili da je London poslje rušenja Parlamenta, pao u
haos. Da bi ugušili ustanak, vojni komitet za sigurnost je ponovo postavio privremenu
vladu i Lamberta da obnovi čin glavnog generala nad svim snagama u Engleskoj i
Škotskoj. Sada su, Lambertovi ljudi bili u Škotskoj, što znači da će Lambertov dolazak
biti sledeći. Doći će da traži Moncku podršku protiv Parlamenta. Podršku koju nikada
neće dobiti. Pažljivo s prstima, Monck je odložio pismo i otopio vosak nad treperućim
plamenom svijeće. Sudbina će diktirati njegov način djelovanja od ove noći. Više ništa
nije mogao uraditi, osim da isporuči, ustao je iz stolice i mahnuo čovjeku koji je čekao u
sjeni njegove privatne galerije.
- Edward, čuvaj ga svojim životom. Predaj mu lično u njegove ruke.
- Zaklinjem se i na jedno i na drugo, moj gospodaru. - Upravnik je uzeo poruku, blago
se naklonio, i otišao da obavi svoj zadatak. Trljajući rukama niz svoje lice, general je
otišao do prozora. Pogledao je prema neviđenom oceanu. Proći će mnogo mjeseci prije
nego opet vidi Edwarda ako kurir dokaže uspješnost. Neko je pokucao na vrata, i bez
okretanja, Monck je rekao da uđe. Šarke su zaškripale, podsjećajući generala da ih
treba podmazati.
152.
- Moj gospodaru, dobili ste dve poruke iz Londona.

- London? - Monck se okrenuo, podižući svoju tamnu obrvu zbog iznenađenja. - Daj
mi ih.
Došavši do njega, zgrabio je poruku iz vazalovih ruku, a zatim odmahnuo mu da ode.
London? Lomio je oba pečata. Prvu poruku koju je otvorio, vidjelo se da je pisana
krvavom rukom, jedva prepoznavajući reči. Posvetio je pažnju drugom, kojeg je pisao
John Murray, jedan od dva kapetana koja je poslao u London.Oči su mu pratile reči,
onda je još jednom bacio pogled na prvu poruku, koja je prema Murrayu pripadao
Connoru Stuartu. Bio je dat kapetanovom slugi u Wallingford kući, domu Charlesa
Fleetwooda. Nakon što ga je pročitao, kapetan je zahtjevao da je potrebno dodatno
ispitivanje. Monck se složio držeći ga bliže plamenu svijeće. Bilo mu je teško
odgonetnuti, ali ono što je pročitao, nateralo mu je krv da se sledi.
Moja draga C,
Bilo je strašno...............Strah se obestinio...............svi smo izdani. Trebao sam
znati................. Sada...........ne mogu ništa, osim misliti na njegovu smrt. To da sam
s tobom.............lisičevu zamku. Ja sam muč..i cvijet za kojim Škotska plače..........
Spasi me od poljubca đavola!................pobjeći tome.................čuvati me od moje
najveće dužnosti............?............Sam sebe sam prevario. Oprosti mi, jer je
ja..................spasiti je. Baš kao što nisam mogao.......Ko je bio..........ratnik
prekriven mrazom iz................?.............je stradao. A ipak,on živi.
On je živ? Majko Marijo, kako je to moguće? Guverner je brzo pročitao ostatak.
Izdao..............njegov prijatelj. Nema veće tuge..................

neprijatelj..............onaj........želio nagradu.
General Monck je čitao dok nije došao do kraja.

Tvoj vo........ brat, Conn Stuart.
153.
Spustio je poruku i ponovo pogledao prema prozoru. Dragi Bože, da li je Stuart još
uvjek bio živ? Stomak mu se krvčio znajući da je stvar izvan njegovih ruku. Nije mogao
odustati od svojih planova, niti je bio u mogućnosti da otkrije istinu. Ne sada kad je
okupljao vojsku s četiri strane. Ne sada kad je upravo namjestio svaki plan ,koji je držao
u tajnosti tako dugo, u pokretu. Nije ništa mogao, ali postojao je neko ko bi. Bez
gubljenja vremena, general je podigao svoje pero, zapisao nekoliko redova na vrhu
Connorova pisma, zatim ga zapečatio sa svojim pečatom. Kad je to uradio, otvorio je
vrata i provirio van.
- Pošalji po kapetana Frasera. - zapovjedio je slugi koji je prolazio, zatim je zatvorio
vrata i čekao svoga drugog kapetana. Kad je kapetan stigao, Monck mu je gurnuo
poruku u ruku i rekao gdje će ga dostaviti. Za ovu poruku, dao je naređenja kao i za
predhodnu.
Claire je bila tako srećna što su se zaustavili u toploj krčmi koja se nalazila u brdima
Glen Nevis. Bila je u iskušenju da gurne djevojku koja je služila tako da bi ona prva
mogla doći do Grahama i da mu zahvali. Ali Anna je bila toliko zadovoljna što ju je učila
da se ponaša kao dama, i nije je htjela razočarati. Oh, kupanje, topla večera, krevet!
Nije mogla dočekati da uživa u svim tim stvarima. Odlučivši da bude ljubazna, iskezila
se na crnokosu djevojku koja se ponudila, sa malo većom dobrodošlicom za Grahama
nego za ostale, da ih odvede do njihovih soba. Njeni novi maniri i poslušno držanje nije
imalo veze sa Grahamom, uprkos Annenom zafrkavanju u suprotno. Jednostavno je
željela vidjeti šta propušta, ako ništa drugo. A kako se predpostavljalo, nije se imalo šta
propustiti. Graham je i dalje izbjegavao da ostane nasamo s njom, i umjesto zamišljeno,
gledao je u nju nešto poput srodnog, čistog zbunjujućeg divljenja. Ipak, nije dopustila da
154.
je to zaustavi da vježba svoju ženstvenost, iako, Bože, mrzila je to. Praktički je trčala po
stubama za Anne, samo se zaustavivši kad su Brodie, Angus i Robert stali na vrh
drugog odmorišta. Čemu vražiji zastoj? Njeni bedrini mišići su vrištali za osjećajem tople
vode. Imala je dane prljavštvine da izriba. Vražijih jaja, svrbilo ju je posvuda! Mumljajući
psovku i uopšte je nije bilo briga što će sestra čuti, došla je do nje, i okrznula je po
stražnjici, zatim provirila iza Annenih leđa da bi ugledala muškarce.
- Zašto ste stali?
- Ne znamo kojim putem ići.
Angus joj je rekao, a onda je pogledao preko svog ramena u Grahama koji se nalazio
u dnu stuba. Claire je okrenula glavu i ugledala Grahama kako još razgovara sa
crnokosom djevojkom. Bolje rečeno, crnokosa djevojka je bila jedina koje je pričala.
Grahamove oči su bile na Clairenim rukama. Njeno režanje se naglo zaustavilo, ali to je
bilo zbog intimnog malog osmjeha koji joj je poslao, zbog čega se zarumenila u tri
nijanse crvene. Zanimljivo kako ovaj čovjek može brzo uzdrmat svaki joj
nerv,razbuđujući joj tijelo. Kad je djevojka, s kojom se do sad već trebao valjati po
krevetu, neukusno pogledala Claire prije nego je vratila požudni osmijeh na Grahama,
Claire se trudila prisjetiti svojih lekcija. Dame nisu skakale niz stepenice i davile druge
dame, iako je ona bila drolja sa velikim grudima dva puta većim od nje same.
- Zapovjedniče, - Claire ga je spokojno pozvala. - ako bi bio toliko ljubazan da se
odvojiš od obožavateljičinih prstiju i dozvoliš joj da pokrene guzicu prije nego ja dođem i
pokrenem je umjesto nje, biću tvoj dužnik.
Njegov osmjeh se raširio na nju i prije nego se stigao okrenuti, djevojka mu je stala
na put.
- Bolje idi djevojko. Njena oštrica je oštra kao i jezik.
- Moj jezik nije oštar. - Claire je rekla kroz stisnute zube kad je Graham zakoračio iza
djevojke. Anna je streljala sestru s pogledom „šta si mislila“ Claire je glumila ugodniji
155.
osmjeh, kad je stigao do nje.

- Oprosti mi što sam vas oboje uplašila. Ja..... - Gledala je u Anne što joj je zabila
petu u noge. - Ono što sam mislila reći je........ - Glas joj je utihnuo dok je Graham
prolazio pored nje bez da je pogleda. Kurvin s......
- Da li to miriše gulaš? - Anne je zatvorila oči i udahnula miris koji je dolazio iz kuhinje.
- Nebeski.
- Da. - Claire je udahnula, na trenutak zaboravljajući Grahama. - Ovčetina.
- I svježi pečen kruh.
- Oh, neka bude meda s njim. - Claire je uzdahnula, prateći sad očišćeni put uza
stube. Zaokupljena s mislima o toplim, ukusnim jelima, nije primjetila djevojku koja
poslužuje kako je promjenila izraz lica kada je Graham zatvorio vrata uz zahvalu prije
nego ju je poslao njenom poslu.
Kao što se i nadala, večera je bila ukusma. Nije čak ni marila što je bila hladna.
Ovčetina je bila blaga, kruh mekan i zaslađen sa maslacom a pića je bilo u izobilju.
Trudila se da ne jede brzo kao što je to radio Brodie. Dame su jele polako, s nježnim
ugrizima, i- na što ju je Anne podsjetila kad su napustile sobu-nisu žvakale s otvorenim
ustima. Ali dovraga, bila je gladna! I zar nije bilo dovoljno što njena kosa slobodno pada
oko stidljivog lica –i ima je više u ustima nego kašiku? Pomislila je koja je bila šteta što
se u ovakoj krčmi nalazi desetke djevojaka, ni jedna nije bila u haljinama koje se nose,
ali bila je previše dobro raspoložena da joj to pokvari raspoloženje. Istina, nije se
radovala što nosi jednu. Kako žene dišu sa vezicama na prslucima koji su bili čvrsto
privezani na njoj. Najbolji dio obroka bilo je društvo. MacGregors smjeh je bio bučan
kao i njihova smrtonosna reputacija. Čini se da se Anna dobro slagala sa Angusom,
zbog čega je Claire sumnjala da imaju sklonosti prema gorštakovom piću. Da li se dame
napijaju? Moraće zapamtiti da je pita kasnije.
- Uživajte sada u mesu dame. - rekao je Robert. Grof je večeras posebno ljepo
izgledao sa svojom crnom zalizanom kosom i glatko obrijanog lica.
156.
- Neće ga biti u Camlochlin.

- Zašto neće? - Anne je pitala.
- Callumova sestra ima averziju prema ubijanja životinja za hranu.
- Stvarno! - Anne mu je dala sumljiv osmjeh koji je zagrijao Robertove zelene oči. Kad
je kimnuo, njene oči su se još više otvorile. - A vođa popušta sestrinim željama?
- Skoro svim. - Angus je rekao, stavljajući ruku na usta poslje dugog podrigivanja
od pića.
- To je razlog zašto Jamie Grant bere cvijeće umjesto da je ovdje s nama.
- Peder. - Brodie ih je sve podsjetio i gledao u čašu. Claire se nasmijala i podigla svoj
pogled na Grahama, kad je Angus insistirao da uradi nešto s tim.
- Razgovaraću sa Callumom. - obećao je, zatim nastavio žvakati.
Claire ga je gledala kako jede, i skrenula pogled dalje kad je pogledao u nju.
- Da li Jamesu ne smeta što joj bere cvijeće? - Anne je upitala sve muškarce.
Angus je odmahnuo glavom i podrignuo.
- Ubire joj već godinama.
- Pa zašto onda želiš da prestane? Zvuči kao odan muž. Sigurna sam da je njegova
žena najsrećnija s njim.
- Može li se djevojkina sreća kupiti sa čovjekovom muškosti?
Svi pogledi su se okrenuli prema Grahamu, uzimajući svoj kruh uz gutljaj pića.
Pogledao je u Anne, i zatim u Claire, dok je držao čašu na stolu. S njegove desne strane
Brodie kimnu.
- Ljubav nema cijenu, zapovjedniče. - Anne blago istaknu, i nasmješi se na njega. Nije
uzvratio taj gest, već slegno ramenima i vratio se na svoj gulaš.
- To znači da se muškarac boji biti pobjeđen od žene. - Claire je rekla
sestri. Osjećajući Grahamove oči na sebi, okrenula se i dala mu umjereni osmjeh. - Zar
se ne slažete?
157.
Spustio je svoju kašiku i posvetio joj svoju potpunu pažnju.

- Ne, ne slažem se. Pravi ratnik se ne bi trebao bojati straha od pobjede od bilo
koga, osim sebe samog.
Claire je nagnula glavu i spustila pogled na njegov. Šta dođavola to znači? I zašto je
gleda tako kao da bi ona trebala znati? Da li on misli na maleni ispad ranije na
stepenicama? Sigurno je primjetio promjenu na njoj posljednjih nekoliko dana. Jedva se
složila sa ostalima .Da li joj on pokazuje na njenu nesposobnost na što muževniji način?
Ruke su joj se stegle u šake, stišćući kašiku i kruh. Pa, dokazaće mu da greši.
- Govorite tačno, ljubazni gospodine. - Uz kratki osmjeh, prekinula je svoj pogled s
njegovim, stavljajući gulaš u usta. Strpljenje, pristojnost, skromnost. Žvakala je ovčetinu
i gotovo se ugušila kad je progutala, jer joj ponos bio poljuljan.
158.
21.POGLAVLJE
C,
Došlo je vreme da se sazna istina.
Ljubazni gospodine? Graham bi se smijao zbog Clairenog zadivljujućeg govora samo

kad bi znao kog vraga smjera. Nije imao pojma šta bi rekao tim svjetlucavim
veličanstvenim plavim očima, i zašto se tako rigorozno borila da pokaže vatru. Claire je
bila mnogo stvari, ali poslušnost nije bila jedna od njih. Od odlaska sa jezera Tay
napravila je sve osim da se naklonila bilo kome da joj se obrati. Bila je tiha, staložena, i
najviše uznemiravajuće, prijatna. Sjetio se njene ponizne saglasnosti kad ih je htjela
pratiti u Edinburgh. Bila je lukava mala zmija koja bi uradila bilo šta kako bi dobila ono
što treba. I očigledno je htjela nešto. Najviše što se tiče Grahama, ipak, će joj dati sve
što poželi. To nije bilo zbog skromnog pogleda koji mu da svaki put kad ga uhvati da
gleda u nju, ili na način koji joj bljedo žuta gusta kosa pada oko ramena, dajući joj izgled
neke divlje ulovljene nimfe, koji baca njegovo iskušenje na četiri strane. Ne, bila je to
bitka s kojom se borila protiv sebe, radije nego s njim, što ju je činilo tako neodoljivom.
To je ono što ga je vuklo da je zeza.
- Želim ti reći Claire,......- Zaustavio se dok joj je se kašika zaustavila na ustima i
podigla svoj pogled na njega prije nego se nasmijao. -...........da volim ovu promjenu na
tebi. Bilo je neobično ugodno ovako kasno.
Kimnuo je i bacio joj izazov preko pogleda i njegov osmjeh se produbio. Ah, ona je
bila njegov vrag.
- Kad nema ljudi koji bi predstavljali pretnju - podigla je obrve, prodorno ga
pgledavši - naćeš me prilično spokojnom i neuznemireno. Drago mi je što ti se sviđa.
Nasmješila se da bi to dokazala. Ono što mu se sviđalo je bio njezin opasan jezik i
snaga u njenim očima koja je obećavala paklenu borbu i slobodu.
159.
- Ono što me najviše raduje, - rekao je hladno, - je tvoje povjerenje da sam ovdje
kako bi te zaštitio, a ne da ti budem pretnja. - Skoro se nasmijao jer je bilo lako baciti
mamac.
- Zaštititi me?“ - Dovraga, ona je bila potpuno na ivici da skoči na njega. - Zašto si
zadrt, aaaaaa! - Ona je urlala i zaškiljila na sestru, koja ju je žarko uštinula dok je nježno
mazila Claire po ruci. Kad je Claire ustala na noge, Anne je pogledala upozoravajući je.
Dakle, naivna Anne je bila u tome, zar ne? Graham je odmahnuo glavom na obje.
Djevojke. Prvo radi protiv tebe da bi dobila ono što želi, što je samo po sebi loše. Drugo,
čovjek nema nikakve šanse. Ali Claire je bila gotova sa bitkama. Ili nije? Drsko se
nakosila sa opasnim osmjehom kad se kao i inače povukla sama. Graham je gladao
kako odlazi, uživajući u pogledu. Kad je krenula prema vratima od krčme umjesto uz
stepenice, skočio je sa stolice i pojurio za njom. Ušao je u blag sumrak sa vrhom tanke
oštrice prislonjene na njegovo grlo. Gledajući njegovu dužinu, susreo je Clairene oči.
- Zaštiti se!
- Claire. - Graham podiže ruku odmakavši dalje mač. Prekrila je dlanom sjajnu
ravnu oštricu. Očima ju je palio, ali nije pomjerio ni jedan mišić.
- Neka jedna stvar bude savršeno jasna, gorštaku. - reče, ponovo vraćajući
razoran vrh oštrice na njegov vrat. - Skrivanje nije u mojoj prirodi, i odbijam to raditi bilo
koji trenutak, samo da bi ti udovoljila. Sada, zaštiti se, tako da te ne bih ubila .
Da mu udovolji? Kojeg vraga..........Nije mu dala više vremena da razmišlja o njenim
rečima dok je vrtjela svoju oštricu u smrtonosnom plesu pred njegovim očima. Graham
je odskočio unazad, s nevjericom u očima da bi ga ona stvarno mogla udariti.
- Claire, spusti dole svoj mač prije nego što ja....... - Zamahnula je i udarila
njegove podlaktice. Nepokajnički se smješila. Bila je u sjeni kose boje lana,dok su njene
plave oči bljesnule.
- Prije nego šta? Pobjegneš?
160.
Zurio je u nju, sukljajući vatru iz očiju, njegova krv je pumpala teško i brzo. Pomisao
da se stvarno bori s njom je bila zabrinjavajuća ali i uzbudljiva. Znao je da bi trebao
složiti sa bilo kojom poentom koju ona pokušava dokazati. Nije je želio povrjediti-ili
Roberta-ali k vragu, izgledala je tako primamljivo dok je stajala tamo, spremajući se da
uzme njegov mač. Izvukao je svoju moćnu oštricu iz korica i odgurno njeno slabo oružje
dalje od svog lica. Odmah se njegov mač obrušio preko njenih ramena, hvatajući dršku
sa obje ruke, vratila se još jednom u igru. Ovog puta, još jače je zamahnuo, i metal je
udario u metal u glasnom sukobu od koga se odmaknula nekoliko koraka unazad.
Nasmješila se, ignorirajući krv koja je ključala u venama. Napredovao je. Oslobodila je
jednu ruku sa drške, šireći je zbog ravnoteže. Njegova oštrica je rezala zrak gdje je ona
stajale prije nekoliko trenutaka.
- Bila si dobar učenik. - Graham je primjetio, rezajući je svojim oštrim pogledom
kada se zaustavila desno od njega.
- Da, Connor je najbolji. - Odbi udarac nisko, koji je on planirao prije nego ga je
posjekla preko ramena.
Hvatajući njen mač ispod ruba, široko je zamahnuo i nasmijao se kad se uhvatila za
svoje oružje. Ali nije je odgurnuo iz ravnoteže samo da bi joj zadao još jedan razarajući
udarac od kojeg je pala na koljena. Postavljajući vrh svoje oštrice ispod njene brade,
podignu joj lice gore obasjavši je osmijehom.
- Predaj se sada, i oprostiću ti što si podigla oštricu na mene.
Naborala je čelo kao da je on najveći glupan u Škotskoj, oduvajući kosu iz usta,
pokosila ga je nogama po oba zgloba. Graham je pao kao srušeno stablo. Ležao je na
leđima, podigao je pogled na vreme da vidi njenu tanku oštricu kako sjaji visoko iznad
njegove glave. Otkotrljao se u stranu, zapanjen što mu je stvarno mislila odsjeći glavu.
Srećom, nije, davajući mu na trenutak ruku da bi mogao ustati na noge. Pa sada,
pomislio je, nazad gurajući kapu, okretajući se prema njoj, ako će ovo biti ozbiljna
borba...Ona se odbranila od još dva snažna udarca od čega su joj se ruke jako tresle.
161.
Oboje su bili uspješni, susretajući se licem o lice u sukobu iskrica. Graham je duboko
buljio u njene oči, njegovo teško disanje joj je sklanjalo kosu s lica. Dovraga, uzbuđuje
ga do neizdržljivosti. Želio ju je uzeti dok ne bude vrištala svoju predaju. Hvatajući joj
zglob slobodnom rukom, okrenuo je njen mač iza njenih leđa i snažno privukao njeno
tijelo uz njegovo. Bez mislosti je spustio usta, otvarajući, nezasitno, proždirajući je sa
svojim pohlepnim jezikom. Nakratko se borila, paleći njegovu strast još više. Ispustili su
mačeve u isto vreme. Ruke su mu nisko vijugale oko njenog struka, privlačeći je još
bliže, naslonjajući je na svoju ukočenu erekciju. Zastenjala mu je u gladna usta, i
povukla da oslobodi svoje zglobove, da bi mu mogla uhvatiti lice u svoje dlanove. Znao
je da će mu odgovoriti sa istim žarom koji je i on imao, ali kad je zanjihala kukovima da
bi se potpuno mazila uz njegovu toplu užarenost, kontrola mu je pukla. Proždirući je s
nogu, okrenuo se s njom i prislonio je uz vanjski zid krčme. Stiskajući joj guzove u svoj
čvrst stisak, narastao mu je svaki centimetar njegovog uzbuđenja, psujući na tkaninu
koja se nalazila između njih. Režao je duboko u grlo zbog potrebe koju ima za njom, i
prekinuo njihov poljubac. Ništa nije bilo potrebno da se kaže među njima. Oboje su htjeli
istu stvar, iako Claire nije razumjela šta je to. Htjeo joj je pokazati, naučiti je-polako i
temeljito. Želio je da zaboravi da Robert postoji. Izraz lica mu je potamnio dok mu je to
prolazilo kroz glavu.
- Šta je? - Clire se teško naprezala da dođe do daha, pritiskala je svoje grudi gore-
dole uz njegova prsa.
- Šta je toliko strašno na meni da bi moglo sprečiti takvu bitangu da pobjegne od
mene?
Njegov pogled ju je grijao dok je dizao njene prste i ljubio ih.
- Ništa nije strašno u vezi tebe, Claire. Ti si savršena.
Izgledala je tako iznenađeno i ugodno, da se počeo smješiti. Angusov hrapavi glas ga
je zaustavio.
162.
- Dovraga, ne ponovo. - Još držeći Clairenu ruku među njima, Graham je okrenuo
glavu da vidi svog dugogodišnjeg prijatelja kako odmahuje glavom na njega.
- Obojica ste učinili tim djevojkama nepravdu, - Angus se požalio, uprkos
zapovjednikovom crnom pogledu. - Robert je unutra sa obećanom ženom drugog
čovjeka, a ti si ovdje sa njegovom.
- Angus! - Spremajući se da odvuče krupnog ratnika unutra prije nego kaže još
jednu reč, Graham se odmakeo od Claire, ali se zaustavio kad mu je srce zastalo čuvši
njen glas.
- O čemu ti govoriš? - Prošla je pored Grahama prema Angusu, njeni koraci su bili
laki i opominjajući. - Ja nisam Robertova obećana žena.
Angus je podigao svoj sažaljivi pogled sa njezinog i pogledao u Grahama, davajući
mu pokajnički pogled za ono što je namjeravao učiniti. Ono što su Graham i Robert
trebali učiniti izvan Edinburgha.
- Da, djevojko, jesi. Tvoj brat je želio da tako bude, i ne može se poništiti.
Nasmijala se, i Graham je zatvorio oči. Nije htjeo da sazna na ovakav način. Trebao
joj je reći. Kad je ponovo otvorio oči, pogledom je ubijao Angusa. Nije primjetio da se
Claire prestala smijati i buljila u njega.
- Graham? - upitala je tiho. - Kakve gluposti on priča?
Kad joj nije odgovorio, potrčala je prema njemu i zgrabila ga za ruku. Panika,
nevjerica, i bijes je prelazio preko njenog izraza lica.
- To nije istina. Reci mi da to nije istina!
- Claire.....
- Neee! - Odmakla se od njega kao da ju je boljeo svaki njegov dodir. - Moj brat me
nikada ne bi obećao pristaši! Monck vam je to rekao, zar ne? - Okrenula se ponovo
prema Angusu. - On laže!
- To nije važno Claire. - Graham je tiho rekao iza nje. - Monck mu je naredio, i
163.
Robert se neće suprostaviti zakonu.

Polako, okrenula se na peti da ga pogleda, s očima u plamenu od prkosa......i boli.
- I ti misliš da ću poslušati? Ja sam samo žena koja bi trebala raditi ono što joj
kaže muškarc koji vlada. Muškarac koji hoće da me uvjeri kako me moj brat izdao.
- Ne. - Posegnuo je za njom, ali ona se udaljila.
- Znao si ovo, i nisi mi rekao. - Oči su joj blistale od suza koje je odbijala pustiti. -
Da li ste se svi zajedno noću smijali dok smo Anne i ja spavale?
Kad je Graham otvorio usta da odgovori, jako ga je ošamarila preko lica. Bez da čeka
njegovu reakciju-ne zanimajući kakva je bila-okrenula se, uzela svoj mač sa zemlje i
uputila se prema krčmi. Graham je još jednom smrtonosno pogledao u Angusa i krenuo
za njom prije nego ubije nekoga. Vjerovatno Roberta.
Nije imala namjeru ubiti grofa od Argyll. Ne još u svakom slučaju. Voljela je Roberta.
Samo ga nekako mora uvjeriti da se ne predržava ovog zakona, jer će u suprotnom biti
prisiljena da mu izvadi srce i nahrani pse lutalice. Bio je razuman, inteligentan čovjek.
Slušat će je. Gurnula je vrata, povukla je slobodnu ruku kad se Graham pojavio pored
nje, pokušavajući da je zaustavi. Ušla je u krčmu i pogledala prema stolu gdje je njezina
sestra sjedila sa nasmijanim grofom.
Dragi Bože. Šta će Anne misliti o svemu ovome? Mrziće Roberta jer je ovo krio od
nje. Zaslužio je, Claire je rekla u sebi. Ali jadna Anne............U vražju guzicu, kome je
njena sestra obećana? Mislila je da pita Grahama dok je koračao do stola, ali nikad više
neće pričati s njim. Kad je Robert vidjeo da dolazi, šakom stiskajući svoj mač pokraj
sebe, i ljutog Grahama za njenim petama, ustao je.
- Pristašo. - Claire je rekla kad je došla do njega. - Koje čini bacaš na moju
sestru i to sa svojim ljepim rečima i zanosnim očima?
- Claire! - Anne skoči sa stolice i stade ispred njega. - Šta je bilo? Skloni svoj mač.
- Ne, neću. - Rekla je Claire, gledajući u Roberta preko Annene glave. - Reci joj.
164.
- Reći mi šta? - Anne je insinstirala, odvlačeći sestrin pogled ponovo na sebe.

- Da me namjerava oženiti, dok se tebi udvara! On namjerava, ali to se neće
dogoditi. Da li me razumješ, pristašo? Ili ću te ubiti!
- Ne namjer.......- Robert je počeo, koračajući oko Anne. Zaustavila ga je i digla
svoj dlan prema Claire, kao da joj govori da odloži svoju oštricu.
- Sestro, Robert ovo ne želi više nego ti, ali Connor ga je izabrao. Naš brat je
znao.... - Njezine su reči utihnule kad je Clairen izraz lica postao mračan.
- Koliko dugo već znaš Anne?
- Već neko vreme. - Anne je priznala, laknuvši jer je konačno rekla sestri istinu. –
General Monck mi je rekao kad su me doveli u Edinburgh. Bio je Connorov prijatelj,
Claire. Naš je prijatelj.
- Vidim. - Clairen osmjeh je bio napet do te tačke bola. - Pa to mjenja sve. Zar ne?
Sad se slažem da predam sve bratove naslove i zemljišta pristaši-kojeg je moj brat,
Royalist pobunjenika, izabrao za mene, suglasan od pristaškog guvernera koji tvrdi da je
naš prijatelj. Bila sam glupa što nisam odmah vjerovala generalu, uprkos tom genijalnom
planu da okonča pobunu.
Iza nje, Graham je susreo Robertov pogled. Bio bi to genijalan plan. Koji dokaz im je
Monck dao da je on saveznik Stuarta? Njegovi ljudi su bili napadnuti. Od strane Claire.
Da li su grešili u vezi Buchanan? Da li je Monck to čitavo vreme planirao? Vezati jednu
sestru za novog lidera pobune, a drugu za protestantnog Campbell?
- I kome je general tebe obećao? - Claire je upitala sestru. Kad joj je Anne rekla da
je obećana Jamesu, oštro je pogledala u Roberta a zatim u Grahama. - Sad mi je jasno
zašto ga optužuješ za takvu izdaju. - Bez davanja bilo kakvih šansi da njih dvojica
objasne, istupila je i posegnula za sestrinom rukom. - General Monck ti je lagao, kao što
je uradio i Connoru. Dođi sada, MI odlazimo. - Zagledala se širom otvorenih očiju kada
je Anne povukla svoju ruku.
165.
- Ljuta si, Claire? Gdje ćemo ići? Ja se ne mogu boriti kao ti.
- Nigdje niko ne ide. - Graham je iskoračio unapred.
- Nazad Jamesu. - Claire ga je ignorirala. - Connorovom pravom prijatelju.
Graham se orkenuo prema njoj sa izrazom nevjerice koja se pretvorila u ljutnju.
- Ne ideš blizu Ravenglade.
- Zašto ne? - Claire ga je izazivala, stavljajući ruke na svoje kukove. - James nije
više kriv za Connorovu izdaju nego što si ti. Sada se skloni u stranu i pusti nas da
idemo.
- Ja ne idem. - Anne se vratila u Robertov zagrljaj. Njezine velike, suzne oči
preklinjale su sestru da ni ona ne ide. - Molim te, ne radi to. Nećemo se živi vratiti
Jamesu.
Clairena leđa su se ukočila. Gurajući Grahama sa svog puta, pogledala je sestru i
spustila pogled dok je prolazila kraj nje.
- Vređaš me Anne.
Tišina je pala nad stolom dok su gledali Claire kako odlazi uz stepenice i nestaje iza
ugla. Kad je otišla, Graham se okrenuo prema Robertu.
- Prošetaj sa mnom. Moramo razgovarati.
166.
22.POGLAVLJE
Sve što želiš je u mojim rukama, i ja ću ti ga slobodno dati.
Rob je pratio Grahama preko trske bez okljevanja. Prošli su puno toga zajedno kroz
ove dvije godine, osnaživši svoje prijateljstvo.Uprkos ozbiljnosti o onom o čemu je htjeo
razgovarati sa Robertom, Grahamov stav je omekšo jer je mislio na svog prijatelja. Bio
je sklon ovom momku od prvog dana kada ga je upoznao. Robert Campbell je imao srce
viteza i hrabrost hiljadu ratnika .Radio je ono u što je vjerovao da je ispravno, bez obzira
na cijenu. Najplemenitija osobina, što je znao platiti svojom kožom i više nego jednom.
Razlog više da mu se Graham divi. Nikada ne bi upitao Roberta da napusti svoje ideale,
da žrtvuje ono u što je vjerovao i da je to bilo časno. Ali Graham je želio biti siguran da
utvrdi sve činjenice prije nego što izabere stranu na koju će stati. Zaustavljajući se uz
ognjište vatre na sjevernom zidu, Graham se okrenuo i pogledao Roberta u oči-nešto
što nije bio u stanju da uradi od kada su napustili Edinburgh.
- Šta ako je Claire u pravu za Moncka?
Na Grahamovo iznenađenje, Robert je kinmuo.
- Priznajem da takav opaki plan nije ušao u moje misli. S odlučnosti da ga
sprovede, i skroz ga vidjeti, zahtjevalo bi izvrsnog licemjera. - Graham se složio. - Sa
Connorovom smrti, ko će ga osporavati? Neće Campbells, koji su dobili
Stuarta u svom klanu. Neće Buchanan, iako on želi Connorovu zemlju. On otvoreno ne
može osporavati.
Grahamova poenta je postala očigledna, Robert se okrenuo prema ognjištu. Oči su
mu bile osvljetljene od zlatno-zelenih plamenova.
- Naš brak bi ujedinio obje strane.
- Da. - Graham pogleda preko dvorane u stepenice. - Generalova laka pobjeda
167.
nad pobunjenicima.
Samo se Claire nikad neće pokoriti,i svi oni bi platili cijenu. Robert je odmakao pogled
sa Grahama.
- Čak i da je sve to istina, treba razmotriti stvari još važnije za mene. - Okrenuo je
glavu i susreo Grahamov pogled. - Da li ti je stalo do nje?
Na trenutak, Graham je jednostavno gledao u njega. Odgovor mu je automatski
došao na usne ali nije ga mogao izgovoriti. Robert je trebao znati istinu, ali istina je bila
zastrašujuća da bi se priznala naglas.
- To... - Graham je prebacio težinu s noge na nogu, i svoj pogled. - Pa....to nema
veze sa....., ...Ja sam ....sklon njoj.
Što se više Graham saplićo oko svojih reči, Robertov osmjeh je široko rastao, dok se
Graham nije namrštio na njega.
- Nisam uticao na nju.
Cereći se, Robert ga je udario po ramenu.
- Da, bilo je to očigledno bolno jasno za nas ostale koji smo te pratili kroz tvoj
celibat. Prokletstvo Graham. - Reče, ozbiljno ponovo gunđajući. - Zašto mi nisi rekao
kad sam te prvi put pitao? Odmah bi se vratio u Edinburgh.
- Ja.......pa, ja nisam.......Mislim, ja.........
Robert se smijao.
- Uplašen si do smrti, zar ne. - To nije bilo pitanje. - Ti nemaš blage veze kako se
nositi sa svojim srcem.
Graham ga je glupo pogledao, skidajući kapu sa svoje glave, i provukao ruku kroz
kosu.
- Moje srce nikad prije nije bilo umješano.
Robert ga je potapšao po ramenu.
- Bićeš ti dobro, ratniče. Ona ćete učiniti srećnom.
168.
- A zakon?
Robert je slegnuo ramenima.
- Ponekad zakon ne znači da je ispravan. MacGregors su već dokazali to.
Da, i srce viteza, pomislio je Graham pa se nasmijao.
- To su učinili, brate.
Ugledao je bljesak svjetle kose uz stepenice i okrenuo se da bi vidio Claire kako ide
prema njima. S malim vrećama bačenih preko ramena i svježom pletenicom na drugom,
izgledala je spremno za putovanje.
- Tvoja je. - Robert se nageo i šapnuo, predavajući mu svoj zahtjev na nju. Graham
je izvio usta u blag osmjeh.
- Ne još.
- Moja sestra je odlučila da svoje povjerenje ponudi tebi. - Clairen glas je bio čvrst
kao njezina leđa dok je stajala kod Roberta. - Ako bude povređena u tvojoj skrbi prije
nego se vratim po nju, ti ćeš mi biti odgovoran. A ti .. - Okrenula je svoje goruće plave
oči prema Grahamu. - ..ako kreneš zamnom, ubiću te.
Nije se zadržala dovoljno dugo da bi vidjela divlje iskre što su frcale iz njegovih očiju
zbog takvog izazova, nego je prošla pored njega i krenula prema vratima. Naravno, da
će ići za njom. Jurio je za njom od onog dana kada ju je prvi put vidio. Sada, kada je
ponovo bila slobodna, namjeravao je položiti pravo na nju prije nego što neko drugi to
učini. Znao je da ju je izdao, ali će ponovo vratiti njeno povjerenje. Ići će polako i osvojiti
njeno srce, kao što damu treba osvojiti. Dovraga, dovoljno je znao od Roberta o
dvorskim udvaranjima. To uopšte neće biti teško, pomislio je, gurajući stolicu sa svog
puta, prateći je kroz vrata.
Graham ju je želio udaviti-čim je uhvati, učiniće to. Pratio ju je do štale, pokušavajući sve
na sve načine da je spriječi da ujaše Jamesu Buchananu u ruke, bio on nevin ili ne, bila
je u većoj opasnosti od svog prijetelja nego od bilo koje generalove zamke. Očigledno,
169.
nije mu vjerovala, jer je jurila do svog konja, skočila na njega ne pogledavši u njegovom
pravcu, okrenula se i nestala u tami. U sekundi se popeo na konja i poletio za njom,
očigledno mu je postalo jasno da je krenula krivim smjerom. Postizajući brzinu, jahao je
uz njen rep, upozoravajući je da uspori konja. Hvatajući trake hladne magle koja se
valjala s istoka, već prijanjajući na krošnje , upijajući oskudno svjetlo od rastućeg
mjeseca. Uskoro, vlažna magla će puzati nizbrdo kao tanak veo, ugrožavajući Clairen
vid. Nije bila gorštak. Nije se znala kretati u magli. Dostižući joj ljevi bok, posegnuo je za
njenim uzdama, zatim naglo povukao ruku pogledavši je kad ga je udarila svojim
mačem. Strugao je zubima, psujući u sebi da ako uhvati rukom taj mač, zavrnuće ga
oko njenog grla poput prstena. Nije je krivio što zamahuje tako sa oružjem, ali je
prokleto bio umoran od toga da ga upire u njega! Da mu je muškarac učinio isto,
Graham bi ga nasjeckao i prvi put. Nadajući se da mu neće pokušati otkinuti glavu, još
jednom je zgrabio njene uzde kroz zgušnjavajuću maglu. Vukao je jače, teturajući
napred kad je njen konj naglo stao. Zamahnula je, očito pokušavajući da ga ne ozljedi,
shvatio je kad joj je oštrica sasjekla zrak dalje za punu dužinu ruke. Ne želeći riskirati,
zgrabio je dršku iz njenih ruku i bacio oružje u tamu. Zbog bogohuljenja koje je
prosiktala boljele su ga uši, zajedno sa udarcem koji je dobio u glavu. Prokletstvo,
trebao je da ovaj mali vrag nauči Roba kako da koristi šaku! Dohvatio ju je, ali mu je
pobjegla iz njegovih ruku i sišla iz sedla, psujući ga dok je išla u onom smjeru u kojom
joj je bacio mač.
- Moli se da ne nadjem svoju oštricu, ti kučkina svinjo. Jer imam potpunu namjeru
da odrežem tvoj....
Ostatak Clairenog govora punog osude je završio kada je pogledala i nije vidjela ništa
osim tankih pipaka srebrene magle koje su se uvijale oko stabala. Okretala se u krug.
- Troy? - Gdje joj je dovraga bio konj? - Graham?
Hladnoća joj je spustila na potiljak kad su njeni pozivi otišli bez odgovora. Zakoračila
170.
je unapred, zatim stala, ne znajući na koju stranu da krene.

- Graham! - Povikala je, sad još više bijesna jer ju je ostavio nenaoružanu. Zvuk
na njenoj desnoj strani ju je prepao i posegnula za svojim bodežom.
Da li je to Graham? Magla je rasla gušća. Jedva da je mogla vidjeti malu oštricu koju
je držala ispred sebe.
- Ostani sa mnom... - Šok od Grahamovog glasa na njeno uho na trenutak joj je
usporilo reflekse. Trenutak je bio potreban da joj zaveže zglobove, zavlačeći svoju
drugu ruku oko njenog struka. - ...i naučiću te kako da se boriš kao da si sljepa.
Njegov tih glas joj je prelazio preko kože. Njegovi široki prsti su prelazili preko njenog
trbuha držeći je čvrsto u slučaju da se bude opirala.
Pomislila je da se opire, ali nježno milovanje njegovog glasa, njegovog visokog,
mišićavog tijela prislonjenog tako na nju, bila je u iskušenju da ga pita da je nauči više
od toga. Ne, podsjetila je samu sebe, i odmaknula se. Nije ga briga šta će joj se
dogoditi. Oslobodivši se njegovog zagrljaja-primjetivši da joj je isčupao bodež iz ruku-
suočila se s njim, i po prvi put se povukla.
- Znao si da me je Monck obećao za Campbells-protestantsku stranku, i to si krio
od mene.
Povukla se za još jedan korak kad je on zakoračio napred, razbijajući maglu koja ih je
razdvajala.
- Da, i to me gotovo uništilo.
Zatečena zbog njegovog priznanja, borila se da zadrži svoj razum. Te noći u krčmi joj
je rekao da njen vlastiti život nije njezin, i da će se boriti da joj ga vrati ako treba protiv
svih. Roberta. Njegovih prijatelja.
Suprostavio joj se te noći, i svaki dan poslje toga, jer je bila obećana Robertu. Izdao
ju je. Ali za takvu odanost svom prijatelju, Connor bi se divio-naučio bi je da se divi.
Božija krvi, nije mogla kriviti Grahama za takvu plemenitu kvalitetu. Primakeo se bliže,
171.
kupajući je u sjeni sa svojom opojnom toplinom. Bio je oličenje iskušnje. Čak ni veo
tame nije obeshrabrio njegovu muškost. Umjesto toga, bila je svjesna njegovog mirisa,
zvuka, bliskosti.
- Nećeš se udati za Roberta. - Obećao je, spajajući ruke oko nje i privlačevši je u
zagrljaj. - I jedini muškarac kome ćeš se predati, sam ja.
172.
23.POGLAVLJE
Predaja. To je moćna reč,i tako slatka za uši pravog ratnika.
Tišina u šumi je pojačavala njegov hrapav glas. Tama je dala život svakom drhtavom
mišiću ispod Clairenih prstiju. Zagrljaj mu je zračio nježnošću zaboravljajući na
protivljenje, a ona mu je odgovorila istom mjerom. Nije mislila. Nije marila. Samo je
željela njega. Ali ona nikad nije bila ta koja će odustati bez borbe.
- Nisam ja ta koja će se predati, bitango. - disala mu je u grudi.
- Hoću li to onda biti ja, ratnik?
- To zavisi od toga šta želiš.
- Tebe. - Odgovorio je bez okljevanja. Dodir njegove ruke je klizao po njenoj
pletenici iscrpljujući posljednji djelić njene volje. - Samo tebe.
Bila je sigurna da će osjetiti njeno srce kako joj kuca na usnama kad su se njegova
usta spustila na njena. Voljela ga je ljubiti. Svaki put kad bi to uradio, oduzeo bi joj
odlučenost. Imao je pravo biti arogantan. Ko bi mu mogao odoljeti? Usta su je milovala i
zadirkivala, dok je sa velikom znatiželjom istraživao jezikom.Njegove velike, široke ruke
pratile su put niz njena leđa, zatim se zatvarale oko njenih guzova. Zubima je prešao
preko njene donje usne, preko brade, grižući i sisajući osjetljive udubine vrata sve dok
nije pomislila da bi mogla vrištati od potrebe za nečim više. Ohrabrena njegovom
sirovom željom, pomilovala ga je po grudima, oduševljavajući se sa svakom mišićavom
krivuljom. Uzimajući mu lice u dlanove, povukla ga je bliže, pozivajući ga da je potpuno
uzme. Zarežao je poput zvijeri koja se treba pariti, stavljajući ruke između njih, poderao
je tuniku dole do kraja. Savijajući se nad njom, s jednom rukom ju je uhvatio oko struka i
vrtio jezikom preko nabubrenih bradavica. Njegova gladna usta su je terala da se uvija i
173.
povlači ga za kosu kad je zatvorio usne i počeo da sisa.

Njen okus.........osjećaj kako drhti u njegovim ustima, bio mu je tako tvrd da ga je
bolio. Povukao je i rastegnuo vunu svog pleda i zastenjao sa olakšanjem kad je
nesmetano namjestio kurac ravno gore. Rukom je kliznuo na kurac i počeo se trljati
gore-dole kako bi smirio svoju želju. Ali ništa ga sada nije moglo zadovoljiti, osim nje.
Skinuo joj je pojas i povukao je nazad njemu kad joj je otkopčao hlače. I dalje je držeći,
spustio se na koljena i spustio usne na vrh njene karlice. Lizao je i ljubio bedra dok joj je
vukao hlače do gležnjeva. Naglo se zgrčila kad je prekinuo dodir svojih prstiju i počeo
trzati jezikom nad njenom uzvrelom srži. Naginjajući glavu unazad, Claire je preklinjala
svetce da joj oproste zbog pronalaženja takve grešne ushićenosti u njegovoj blagoj
pažnji. Ali kad mu je jezik postao još više grešan, uvlačeći je sve više u usta, prelazeći
jezikom preko cijele nje, znala je da je osuđena na propast. Prelazeći prstima kroz
njegove vlažne, maglovite kovrdže, privlačila ga je bliže, dublje, drhteći od uzbuđenja,
dok nije svršila. Srušila mu se u naručje zbog nanjetih božanstvenih posljedica, spustio
ju je na vlažno lišće. Mišići su joj drhtali zbog potrošene energije koju nikada prije nije
osjetila. Pluća su se borila za kratkim, plitkim svježim zrakom. Čak i posle bezbroj sati
vježbanja i borbe sa teškim drobljenjem čovjekove oštrice, nikad se nije osjećala tako
živom. Sad na mjestu je mogla umrjeti srećna, -da njenom dupetu nije toliko hladno.
Otvorila je oči i povukla guzu gore da navuče hlače.
- Šteta, jedva mogu da te vidim. - Čula je njegov glas nad sobom i brzo se
uspravila dok je on sjeo, naslonivši leđa na sjenoviti lik gustog stabla. Tama je dobra
stvar, jer joj ne može vidjeti vatru na obrazima.
- Poderao si moju tuniku. - Ništa drugo nije mogla smisliti da kaže. O čemu bi se
trebalo razgovarati posle ovoga što ti muškarac uradi? Hoće li sad zaboraviti na svoju
igru lovca i plijena kad je bila gotova?
174.
- Možeš nositi moju. - Na trenutak je šutio, zatim joj je predao svoju tuniku. To je
značilo da je sjedio par centimetara dalje od nje-golih grudi. Kako je to dovraga može
uzbuditi kad je bila toliko iscrpljena?
- Hvala ti. - ona reče, prihvatajući njegovu ponudu.
Miris šume, znoja, su je preplavili kad je navukla tuniku preko glave. Bilo je jako
uzbudljivo osjećati da je obavijena njegovim mirisom.
- Šta si mislila kad si rekala da si kukavica da bi me zadovoljila?
Njena ramena su se povila oko ušiju, dok je izvlačila svoju tuniku ispod sebe.
Oh, zašto je to morao spomenuti. Sigurno ne bi voljela pričati o tome kako se morala
boriti da priča kao dama-osjećajući se jadno-tako da bi stekla njegovu naklonost.
- Pogrešno si me razumio. Rekla sam da želim da te ubijem.
Osjetila je njegove ruke kako se spajaju oko njenog struka, dižući joj stražnjicu sa tla.
- Reci mi. - zahtjevao je, smještajući je između svojih bedara, spajajući ruke iza
njenih leđa.
Oh, kakvu li vještičiju magiju on posjeduje u tom zavodljivom, sexy glasu i žestokoj
vrućini njegovog daha na njezinom potiljku, samo da bi je nagovorio da mu kaže sve
svoje tajne? Možda, zbog načina na koji je oteta, uništavajući neprijatnosti među njima i
koja ju je tjerala da podjeli sve sa njim.
- Neću ti reći. - Hladno mu je odbrusila, potajno uživajući u osjećaju da bude
posesivna prema njemu.
- Ti uživaš da mi prkosiš, tvrdoglava djevojko.
- Tvoja bezbrižna arogancija me često izaziva da radim to.
Nasmijao se, stvarajući joj munje niz leđa.
- Takav oštar jezik za takvu ljepu djevojku.
- Misliš da sam ljepa?
175.
Kad mu se okrenula u rukama, kikom je očešala napaljenu erekciju između pleda.

Udišući duboko, brzo se pomerio za jedan centimetar.
- Evo ti dokaz.
Dovraga, nije mogla shvatiti poentu.
- Onda ne smatraš da sam ženstvena?
- Kako bih......- Zaustavio se, a kad je ponovo progovorio, nije mogla čuti smjeh u
njegovom glasu. - Ti si htjela da mi ugodiš postajući kao tvoja sestra.
- Ne budi smješan. - njena leđa su se kruto ispravila uz njegova prsa.- Nije me
briga da li ti ugađam ili ne.
- Ali mi ugađaš. - Zbog senzualne boje njegovog glasa grčili su joj se nožni prsti.S
blagim trzajem, još jače ju je približio na svoje bokove.
- Bezobrazna siuleta tvojih bokova me zadovoljava.
Pomjerajući svoje bokove, pritisnuo je snažnu erekciju na njenu slatku stražnjicu.
Zastenjao je, škripeći zubima iznad njenog potiljka.
- Da, tjeraš me da radim svakakve uvrnute stvari s tobom!
Claire je zadrhtala u njegovim rukama, dok su joj se vraćale misli o njemu u
jezeru,kako se samozadovoljavao. Pitala se da li bi mu i ona mogla pružiti takvo
zadovoljstvo? Kad je stavio svoje velike ruke na njene grudi, bradavice su joj se
ukrotile.
- Kakve uvrnute stvari?
Njegov jezik ju je namamio da ga pita. Uz leđa je osjetila da mu kurac raste još više,
pulsirajući i drhteći od želje, terajući njeno tijelo da je boli zbog potrebe. Prstima joj je
stegnuo bradavice, trljajući ih ispod tkanine njegove tunike dok joj je ljubio vrat. Umjesto
da joj kaže, pokazaće joj, spuštajući dlanove po njenom trbuhu a zatim dole ispod hlača.
Dižući joj bokove, skinuo joj je odjeću sa stražnjice i polako joj spuštao niz noge,
176.
oduševljeno prelazeći rukama preko gole kože.

- Skini svoje čizme. - tiho je naredio. Poslušala ga je, jer je bila previše uzbuđena
da bi se gnjavila sa sramom. Smještajući se u njegov tvrd zagrljaj, žilava bedra i snažne
ruke, blistava svjest o njenoj ženstvenosti pade nad nju. Dovraga da bude dama,
razmišljala je dok joj je pomagao da se oslobodi hlača. Zbog njega se osjećala kao žena
i voljela je to. Njena tunika, ustvari njegova, otišla je sledeća. Magla je hladila njeno golo
tijelo u tami. Gdje god ju je nježno dodirivao prstima od njene ruke i niz dužinu kostiju,
imala je osjećaj da joj pali kožu. Iza sebe je mogla čuti njegovo teško napeto disanje,
dok su mu prsti bili oko njene vilice. Okretajući joj lice da se sretne sa njegovim, zarobio
joj je neujednačeni dah sa sporim, opojnim poljubcem.
- Tvoja bezobrazna usta mi prijaju. - Šaputao je nad njenim razdvojenim usnama,
zatim se ponovo spustio na njih. Opustošio joj je usta sa jezikom, milujući, probavajući
poput gladne zvijeri. Kad je uplela svoj jezik da mu odgovori, zgrčili su mu se mišići.
Podigao ju je u naručje, namještajući njeno tijelo da sretne njegovo, spuštajući ruku
ispod njenih bedara da bi joj mogao raširiti noge i staviti je preko svojih bokova. Claire
ga je stisnula za remena kad ga je opkoračila. Trebala bi biti zaprepaštena, čak i biti u
strahu zbog onoga što namjerava uraditi s njom. Ruke su mu klizile preko njezinih
bedara, oblikujući joj stražnjicu da bi je mogao privući bliže svom krutom kurcu, vrteći je
da je približi. Neka stara, bezobrazna strana nje, željela je da miluje svaki centimetar
njegove erekcije. Kad je uhvatio bradavice između zubi, izvila je leđa, nudeći mu se još
više. Sisao ju je jako, izvlačeći male uzdahe iz njenog grla. Spustio se na koljena kako bi
je pridržao i pomakao svoj pled. Htjela je da ga pogleda, da vidi tu vatru koja gori u
njegovim očima. Ali nedostatak jednog osjećaja pojačavao je ostale. Rukama je
prelazila preko njegovih ruku, grudi, uživajući u svakom mišiću koji ga je oblikovao.
Spustio je ruku između njih, pratila ga je, osjećajuć kako vuče svoj pled. Prekrio je
177.
njezine prste sa svojima, zatvarajući ih oko čvrste mase njegove erekcije. Nije se
povukla. Iako su njeni prsti bili mali oko njega, i osjetila je trenutačni potres straha i
pomisao na to da ga stavlja bilo gdje osim u njezinoj ruci. Divila se inzvanrednoj
kombinaciji svile i čelika. NI jedan mač nije bio kovan kao što je ovaj. Hrabro, jer ona
nikad u životi nije prilazila ničemu pokorno, gladila je njegovu dužinu, trljajući palcem po
nabreklom glaviću, istraživajući, stiskajući ga dok skoro nije svršio u njenom stisku.
- Dođi ovamo. - Glas mu je bio grub, splet požude i potrebe. Hvatajući je za
bokove jednom rukom a s drugom kurac, skliznuo je vlažnim glavićem u njenu toplu
pičku.
Claire se uhvatila za njegova ramena, zbog vruće, nadolazeće energije koja je
strujala kroz nju. Instiktivno, raširila je koljena, želeći ga, trebajući ga da ugasi plamen
koji je prijetio da će je obuzeti. Zamalo se naljutila na njega, kad je osjetila kako prstima
klizi preko njenog klitorisa, i taj dodir je bio konačno zavođenje. Milovao ju je, zadirkivao,
i umakao u nju sve dok se nije zanjihala, vlažna i spremna na njegovoj ruci.
Polako je ušao u nju, razbijajući tanku barijeru njene slatke nevinosti sa dugim
promišljenim, izmjerenim potezima. Vrisnula je i pokušala je da se oslobodi iz njegovog
zagrljaja, ali čvrsto ju je držao, prelazeći usnama preko njenih i šapućući kako se
osjećao zbog nje. Ubrzo, bol je počela jenjavati i zadovoljstvo joj se vraćalo, erotski
drhteći da joj je potreslo dušu. Svaki mišić joj je tražio da divlja, sve dok se nije osjećala
pijana od potrebe. Jahala ga je bez besramne razuzdanosti, uživajući u grčevima koje je
osjećala oko njega. Omotala je ruke oko njegovog vrata i ljubila ga, jako i dugo, plešući
jezicima kao drevna šuma oko njih. Stisnuo je kukove uz njezine, nabijajući se duboko u
nju, koliko god ga je mogla primiti. Povukao ju je za vrpcu, odvezujući joj pletenicu,
prošavši rukama kroz raskošne kovrdže. Njegovo guranje je postalo još jače dok ju je
178.
vukao za kosu, saginjajući joj leđa, izlagajući joj vrhove bradavica njegovim gladnim
ustima dok je vrištala njegovo ime u zanosu svog oslobođavanja. Sa tim velikim talasom
koji ju je digao do oblaka, Graham je duboko istreso svoje sjeme u nju, slatko stenjajući,
slaveći pobjedu.
Konačno bila je njegova.
180.
24.POGLAVLJE
Ja ću steći pobjedu, ali slava će biti tvoja.
Svanjivalo je nad krošnjama, šireći zrake žute svijetlosti na ratnika koji je spavao na
zemlji prekrivenoj sa lišćem. Konačno obučena i sjedeći nad čizmama, u svom
slobodnom vremenu ga je procjenivala. Pogled joj je putovao niz njegove duge, snažne
noge, lagano prošarane sa bronzanom dlakom. Na lijevom bedru pled mu se podigao
dok je spavao, i sam pogled na njega, ostavljao je bez daha, stvarajući joj bol među
bokovima poslje svega što su radili. Borila se protiv poriva da se ne nagne i prstima
pređe preko pločica na njegovom trbuhu, prelazeći rukama preko tetive čija je ruka bila
prebačena preko njegove glave. Njegove kovrdže vragolasto su se rasule po čelu, kao
nakrivi oreol na vrh glave palog anđela. Mrzovoljna usta su mu bila jednako razarujuća
čak i dok je opušteno spavao, kao i kad uperi svoj opojan osmjeh u nju. Dok se borila s
njim ispred krčme, oštricom uz oštricu, njegove brze ruke i zavodljiv osmjeh, jer joj nije
okretao leđa – to ju je gotovo koštalo pobjede. Nikada se nije borila s čovjekom poput
njega. Bila je sigurna da više nikada neće osjetiti takvo uzbuđenje. Bila je u krivu.
Osjećajući da njegovo tijelo drhti, pomjerajući se od potrebe za njom. Njegovi mišići su
se grčili ispod njenih prstiju sa suzdržanošću da je ne uzme, i onda......konačno, vreli
kurac je prošao, zabadajući se poput balvana za razbijanje kapija, osjećajući se bolje.
Da li je ona stvarno sinoć vodila ljubav s takvim čovjekom? Ili je sanjala neki požudan
san da je uvjeri kako je zaljubljena u njega?
- Vražijih mu jaja. - promrmljala je. Moraće da bude oprezna da ne bi dozvolila da
se to ponovo dogodi. Bitanga je to učinio bezbroj puta prije, bez da je dao srce bilo kojoj
ženi. Ni ona nije bila drugačija.
- Tvoja sestra ne bi odabrala ta usta. - Podigla je iskrivljenu obrvu na
181.
Grahama, dok se uspravljao dolazeći joj bliže, licem uz lice. I bez obzira koji mu je
odgovor htjela reći, izbljedio je kad se nasmijao.
- Bože, preljepa si. - To nije bila zbog njegove izjave, jedinu koju je čula ranije
toliko puta od ljudi koji su željeli da osvoje njenu naklonost, nego zbog načina kako ju je
pogledao u oči da je izgubila dah, obarajući njeno srce i dupe.
- Hvala ti. - tiho reče, osjećajući se smješno zbog osmjeha na svojim usnama. - I ti
si takođe preljep.
Vrag ju je pobjedio! Mjaukala je gore od bilo kojeg mačeta! Mogla se sad odmah
ugristi za jezik. Da li mu je to upravo rekla da je preljep?
- I tako odvažna. - njegov glas se spustio poput baršunastog baritona kad je
posegnuo za njom, omotavši prste oko labave kopče na kosi. Povukao ju je, prinoseći joj
lice bliže, spuštajući usne na njene. - Zaklinjem se da ne postoji druga djevojka u svijetu
kao što si ti, Claire Stuart.
Da li je to dobra stvar? Mislila ga je pitati, prije nego joj je zarobio dah sa svojim
usnama. Strast u njegovom poljubcu ju je u to uvjerila.
- Povređena sam. - Gurnula ga je dlanovima po prsima kad ju je spustio na vlažnu
travu. Umjesto da izgleda kao da se kaje, nacerio se na nju, sasvim zadovaoljan sobom.
- Da, trebaće ti dan, dva da se oporaviš.
Više kao sedmica, pomislila je ali je to zadržala za sebe. Nema potrebe da hrani
njegovu bezprimjernu aroganciju. I da li je to on mislio da je ona sad njegova i da će mu
udovoljavati sad kad joj je oduzeo nevinost? Dan ili dva, zaista! Zašto? Biće te sreće
ako provede i sekundu više s njim........ Pritisnuo je usne na uglove njenih usana,
rasterujući njene misli kao lišće u oluji. Zbog milovanja njegovih prstiju po njenom vratu,
drhtala mu je u rukama.
- Ne znam mogu li toliko dugo čekati da te ponovo imam. - Šaputao je, rastvarajući
joj usne sa vrhom jagodice palca. Dokaz njegove želje je prislonio uz njen kuk, tvrdog,
182.
nemilosrdnog i nezasitnog. Bez obzira na bol koji je izazvao u njoj, bradavice su joj
nabrekle zbog zadovoljstva koji joj je pružao. Omotala je ruke oko njegovog vrata i
otvorila usta njegovom vještom jeziku. Ni ona takođe nije željela čekati. Besramno,
bezobrazno, tijelo joj se povijalo od gladi da ga ponovo osjeti u sebi. Sigurna je bila da bi
mu drage volje dala sve što želi, da je zvuk nadolazećih konja nije uplašio. Trže se, i
nepromišljeno ramenima ga udari u vilicu. Uspjela je skloniti nekoliko vlasi kose sa svog
lica i srediti se u neki vid pristojnosti kad je uljez došao do njih.
- Pa, onda. - Angus pogleda dole u njih sa svog veličanstvenog konja. Njegov
pogled je padao na Grahamovu tuniku koja je bila tri puta veća a visila je sa Clairenih
ramena. - Pogađam da ovo znači da se ona ne vraća za Ravenglade.
Claire skoči na noge, proklinjajući rumenilo koje se širilo preko njenih obraza.
Izbjegavajući sestrine dobro poznate poglede, obrisala je prašinu sa svoje stražnjice i
pogledala u Angusa. Što god da su sumnjali da se desilo između Grahama i nje, bilo je
krajne vrjeme da njegovi ljudi znaju da će učiniti ono što joj bude po volji, da li to njihov
zapovjednik odobravao ili ne.
- Zašto bi ikada predpostavio to, MacGregore?
- Zato što je Ravenglade tim putem. - Rekao je, pokazivajući palcem preko svog
ramena.
Narogušena, Calire se okrenula prema Grahamu.
- Jurio si me bez razloga.
- Ne. - nacerio se, njegove rupice su šarmirale njena osjetila. - Moj razlog je bio
dovoljno dobar.
Proklet neka je do pakla. Žarki sjaj u njegovim očima oktrio joj je sve razloge koji su to
bili. Odjednom, osjećala se gola pred njihovim očima, sakrivajući svoj pogled iza teških
uvojaka.
- Claire. - Čula je Anne da je zove i nije imala izbora nego da podigne pogled
183.
prema njoj. - Da li to znači da se ne vraćaš Jamesu?“

Otvorila je usta da kaže Anne da se ništa nije promjenilo. Sad više, nego ikada
vjerovala je da je Monck izdao njenog brata. Ona neće poslušati nj jednu njegovu
naredbu, uključujući i vjenčanje s Robertom, i namjerava upozoriti Jamesa o njegovoj
izdaji. Ali Grahamov glas ju je prekinuo.
- Tvoja sestra je sad moja, i poći će na Skye s nama. - Na trenutak, Claire je bila
sigurna da ga je pogrešno čula. Kad je taj trenutak prošao, i shvatila da je bio ozbiljan,
skoro mu se nasmijala u lice. Skoro. Nozdrve su joj se raširile. Usne zategle. Oči su joj
gorjele sa indignacijom dok je sklanjala kosu s lica. Ona je sad bila njegova??
- Zašto ti napuhani...........nepodnošljivi.........Misliš li iskreno....
Njen govor pun osude je naglo završio kad ju je zgrabio oko struka i pritisnuo usta na
njena. Držeći je jednom rukom, progutao je svaku trunku njenog otpora, sve dok nije
slabo visila u prevoju njegovih laktova.
- Nađi svoj mač i uzjaši konja, Claire. - Promuklo je naredio, pogledom prelazeći po
njenim oblinama, uživajući u svojoj nagradi. - Vodim te kući.
Tri dana kasnije, Claire još uvjek nije bila sigurna kada je pristala da ga prati do kraja
svijeta. Govorila je sebi da je krenula na Skye kako bi zadržala Grahama i Roberta od
jahanja nazad u Edinburgh i da upozore Moncka u njihovim sumnjama u Jamesa. Ali
znala je da je pratila Grahama iz drugih razloga. Da li je bila zaljubljena? Kako bi to
mogla znati? Provela je čitav svoj život spremajući se za bitke, ne za prosce. A ako je to
ljibav, kako bi dovraga mogla dati srce bitangi? Da, dozvolila mu je da je uzme, ali to nije
značilo da ga voli, ili je? Svi ljudi u Connorovoj službi su jebevali žene koje nisu voljeli.
184.
Mogla je pitati Anne, ali onda bi morala trpiti beskrajne sate zadirkivanja. Oh, zašto kad
je bila mala nije obraćala pažnju na ponašanje dvorskih dama i gospodara?
Šta god je to bilo, imalo je učinka na nju od samog početka. Svaki plan koji je imala joj
je izmakao zbog društva ovog čovjeka koji je jahao nekoliko stopa ispred nje, visokog u
sedlu, širokih i golih ramena lagano bronzanih od sunca. Osim onog što se desilo u
Ravenglade, nije koristio silu, ili prakticirao šarm bitange, da bi je zadržao s njim, ipak ga
je svakog dana pratila kojim god je putem krenuo. Nije mogla nikog kriviti osim sebe
zbog svoje lude privlačnosti prema Grahamu Grantu. I sad je mislio da je ona njegova.
Pomisao da pripada Grahamu više nije uticalo na njen temperament-barem ne onoliko
kao kad ga je čula prvi put kad je to objavio. Gorštaci su bili tvrdoglavi, mnogo primitivni
sa vlastitim skupom zakona. Držeći je sinoć u naručju, Graham je objasnio da je imao
svako pravo da je prisvoji za ženu ako bi on tako odlučio. I da će se boriti protiv
generala Moncka i cijele njegove vojske za nju? Smijala mu se. Da, obećao je da hoće.
Udarila bi ga u rebra da je nije držao tako nježno ispod zvijezda. Da je otkrila trag
arogancije u njegovom glasu, dovela bi u pitanje njegovu tvrdnju, nazvala bi ga glupim.
Ali ona je bila ta koja je ludila. Luda, jer je željela vjerovati da on to može. I luda od želje
svaki put kad je dodirne, pogleda, i nasmješi joj se. To ju je šokiralo, stvarno, zbog
načina na koji je prela poput prokletog mačeta svaki put kada mu je bila u zagrljaju.
Connor bi joj se smijao, tvrdeći da je konačno našla čovjeka koji je može ukrotiti.
Negirala bi njegovu tvrdnju, iako, znajući da bi njen gorštak ratnik izazvao divlju,
nesmotrenu potrebu za koju nije znala ni da postoji. Došao bi kod nje kad god bi stali da
prenoće. Poriv da ga namami u šumu, da ga ukrade od ostalih, skinei mu pled, i uzjaše
njegovo uglađeno tijelo na način koji je to uradila u magli. Nikad u svom životi nije
okusila takvu slatku moć nad muškarcem, takvu slavu da bude žena. Čak i sad, i sa
samo nekoliko ukradenih poljubaca između njih u ova tri dana, Claire se osjećala više
živom i vatrenom nego se ikada osjećala u bitkama.
185.
Bradavice bi joj se rascvjetale od života na njenoj mekanoj vunenoj tuniki i na

najmanji nagib njegovih usta. Kada je vodila Troy-u do potoka, s Grahamovom kapom,
bila je svjesna nevjerovatnog gladnog pogleda na njihanje njenih kukova, ženstvenog
izgleda. Naravno, nije djelovala kao da gori od požude, jer ona nije bila drolja-pogotovo
jer je Anne bila blizu. Ali njena odlučnost da mu se odupre zbog skromnosti se raspala
kad su stali u krčmi prije nego su stigli u Glenelg.
- Dobri Bože, pa to je zapovjednik Grant! - Prsata žutokosa žena, sa njihanjem
kukova što je Claire izgledalo grozno, odšetala je ravno do Grahama.
- Gospod je odgovorio na moje molitve.
- I moje. - Još jedna djevojka koja je posluživala odgovorila je, noseći bokal piva do
stola njenog gosta.
Ulazeći u krčmu pored njega, Claire je gledala Grahama kako skida kapu,
oslobađajući labave zapuštene medene kovrdže. Vidjela je što su i druge žene viđale i
shvatila zašto i sam pogled na njegove rupice od osmjeha zastaje dah.
- Dobro je vidjeti toliko prijateljskih lica, Abby.“ - Graham je toplo pozdravio ženu,
ali kad je podigla ruke da ga zagrli oko vrata, blago joj je uhvatio zglobove da je
zaustavi.
- Ovo je Claire. - rekao joj je i okrenuo se u Clairenom smjeru. Calire se
nasmijala, više na Grahama nego na ženu. Šta je ovo? Da li je bitanga izgubio interes
na svoje djevojke? I da li je to bilo zbog nje? Uz bolno kucanje njenog srca kao da je bilo
na trkama, sjetila se da on nije legao sa djevojkom Lianne iz krčne u Stirling. Da li je
moguće da je zarobila srce veličanstvenog ratnika? Kako bi to mogla znati?
- I hoće li ona s tobom djeliti sobu? - Abby reče rugajući joj se.
Prije nego je Graham stigao odgovoriti, i ah, Claire je voljela da je, Abby iskorači,
pokazivajući rukama prema Claire.
186.
- Naravno da ne. - Njezin osmjeh je bio spokojan kao ljetno jezero kad se obratila
tmurnoj sluškinji.
- Moja sestra je dama, ali ako vas nađe da se motate oko njegovih ili od gospodara
Campbell’s vrata, vjerovatno će vas bezosjećajno prebiti. - Claire je dala sestri
zbunjujući pogled dok ih je druga djevojka vodila do stubišta. Nije bilo vidljivih dokaza
koji bi potvrdili Clairenu sumnju. Anne se nije spotakla niti njihala na stepenicama nego
je klizila po njima kao labud na jezeru, i dalje noseći taj smješan osmjeh.
- To je bilo malo neotmjeno, Anne, -kao da piješ s muškarcima.
- Ja nisam pijana. - Anne odbaci opomenu svoje sestre sa blagim odmahivanjem
ruke.
- Uzala sam jedan gutljaj da ublažim svoja čula, inače ću se naći kako jašem po
magli s očima na Roberta. - Pogledala je sestru pogledom koji je značio ti-znaš-na-što-
ja-mislim i nastavila ići uz stepenice dok je Claire stala i buljila u nju.
- Mi nismo kao žene odavde, Claire. Mi smo rod kralju, i moramo se ponašati kao
takve.
Iako je bila prilično šokirana priznjanjem svoje sestre kako želi ići u krevet s Robertom
i da joj je za to potreban viski da bi mu odoljela, Claire nije mogla sprečiti iznenadni nalet
smijeha koji joj je dolazio iz grla.
- Oh, Anee, mi nismo toliko različite od svih žena ovdje.
- Da, jesmo. - Okrenuvši se, Anne se zaustavila i pogledala je preko njenog
ramena. Njen mirni osmjeh je održavao nagovještaj pobjede kao na bojnom polju.
- Mi smo osvijili muškarce za koje su se one molile. - Claireno srce je divljački
kucalo u njenim grudima. Kako je ona osvojila Grahama? Okrenula se da bi ga
pogledala preko ramena da bi vidjela da li i on u nju gleda.
- Abby. - pozvao ju je bez da je skidao pogled s nje. - Neka neko pripremi kupku u
187.
mojoj sobi.
Claire je pobjegla iz njene i Annene sobe u Grahamovu bez da je neko ne vidi. Nije
obraćala pažnju na reči svoje sestre. Njene jedine misli su bile o njemu. Zatvorila je
vrata za sobom i ušla u raj od odsjaja ružičastih sveća. Njegova kupka je bila spremna,
površina je svjetlucala kao zvijezdani sjaj. Kretao se u sjeni i svjetlosti, dolazeći iza nje.
- Šta te je zadržalo, djevojko? - Zakopao je lice u šupljine njenog vrata i zubima je
okrznuo puls koji je kucao.
- Stigla sam najbrže što sam mogla. - Reče, dišući kratko dok ju je skidao.
Bradavice su joj se odmah ukrztila na sam dodir dlana. Do vremena kad se njegov
karirani pled zgužvao na zemlju, Claire je nekontrolisano drhtala od želje za njim. Sjeo
je, pažljivo povlačeći Claire da sjedne između njegovih bedara. Oblaci dima svijeća jurili
su preko Clairenih nozdrva dok joj je hladna voda milovala trbuh, grudi. Obuhvaćena u
toplini njegova tijela, osjećala se plahovito i pripito kao da je pila Angusov viski. Mišići su
joj se opustili a njeni udovi utrnuli kad ju je povukao na prsa. Gledala je kako mu prsti
dohvaćaju njenu kožu, u zavodljivom plesu od kojeg su je bradavice s nestrpljenjem
boljele. Uz njegov vruć dah na njenom grlu, uhvatio je njezine grudi u ruke, stiskajući,
gnječući je nježno. Ali njegov dodir je postao sve više intenzivniji, više posesivan dok mu
se kurac dizao uz njena leđa. Ispustila je dug, slab uzdah kad su mu ruke posegnule za
sapunom u zdjeli, ostavljajući je samu da uživa u tom peckanju koje joj je stvorio. Digao
je ruke iznad nje, da kapljice sapuna spadaju na njene grudi. Suptilni pomak kukova
okrznuo je njegovu erekciju uz donji dio njenih leđa i izvukao je stenjanje iz njegovog
grla. Pružajući noge ispred nje, raširi je iznad koljena i ravnajući joj leđa, dižući karlicu iz
vode. Spuštajući ruku na njenu pičku, sapunjavim prstima je prešao preko nje,
zajedljivo, a zatim zadovoljavajuće sa sve više poteza. Njegova druga ruka ju je terala u
zaborav, vukuvši joj bradavice, milujući je sa svojim grubim dlanovima. Umočio je prste
u vodu, a zatim u nju, i izluđivao je iznutra. Claire se previjala u njegovim rukama, sve
188.
dok je val vrhunca nije obuzeo. Graham ju je čvrsto držao, jer je žestoko izazvao njen
vrhunac. Izvukao je prste, i prešao preko njenog klitorisa, spustivši je na svoj kurac.
Claire je mislila da se nikad više neće osjećati ovako dobro kao što je bilo s prstima, ali
kako je mogla zaboraviti kako se dobro osjećala kada je skliznula na njegov kurac?
Morala je zaboraviti, inače će ga morati jahati svaki put kad joj padne na misli. To nije
bio samo način na koji ju je rastzao već zadovoljstvo kada bi je ispunio svaki njegov
santimetar u njoj. Bilo je to zbog načina na koji je uzima, kao da je imao uputstvo kako
da je uzme.
Pokrećući svoje kukove, ulazio je sporije i dublje, nevjerovatno erotski ju je zadirkivao
svojim dužinom, i na način na koji je zastao, nabijajući se jako i brzo, na svoj način vodi
ljubav s njom.
Oh, ali on je opak kako je i bio proglašen, uzimajući joj usne između zuba, govorio joj
je kako je čvrsta i vruća.
- ........ kao gladna zvjer mog kurca, lizanje i sisanje će me iscrpiti. Da li osjećaš
kako sam krut zbog tebe, Claire?
Zabijao se u nju poput balvana, ispunjavajući je sa svojim sjemenom.
- Da. - rekla je drhtavo
- Kakav je osjećaj?
Rekla mu je bez suzdržavanja, povlačeći se gore-dole preko njegove užarene
erekcije dok ju je on ispunjavao do kraja i ona vrisnula svršavajući..
189.
25.POGLAVLJE
Zadržavao sam tiho želju svog srca dovoljno dugo.
Dok se sunce ljeno počelo spuštati na zapad, James Buchanan je pogledao svojim
krvavim očima na visoke, isprekidane vrhove Grampian planinskog lanca. Nije spavao
sedmicama, razmišljajući o osveti, dok su njegovi ljudi mirno spavali oko logorske vatre.
Iz noći u noć je sjedio budan, razmišljajući koga će prvog ubiti kada konačno stigne na
Skye. Graham Granta, odlučio je, jer mu je razbio glavu od zid i što je bio u krevetu
danima s bolom u sljepočnicama od kojih je kukao, slomljenim nosom, i napuknutim
zubom. Kučkin sin će skupo platiti zbog toga. Robert Campbell će biti sljedeći koji će
osjetiti njegov bijes. Grof je bio izdajica u Parlamentu. Ko će ga u vijeću kriviti zbog
ubijanja rojalističkog MacGregorovog simpatizera? James ga nije mogao smisliti od
trenutka kad je zakoračio u Ravenglade. Nije mu se sviđao čovjek koji je mjenjao boju
svojih očiju direktno u pravcu svjetlosti. Ili na način kako su ga te oči gledale sa
otvorenom sumnjom. Kao da je znao.
........James ga je morao ubiti. Odrezaće mu jezik kojim je pričao Calire protiv njega, a
zatim će mu izvaditi te vučije oči. Dok se naslanjao leđima na kvrgavu koru visokog
bora, njegove misli se okrenuše na Connorove sestre. Tužan uzdah mu pobježe iz rupe
u kojoj je nekada bio njegov zub. Neće imati nikakvog zadovoljstva u njihovom ubijanju,
ali sad nije imao izbora. Psovao je kroz stisnute usne, razmišljajući o tome, kako se lako
Claire okrenula protiv njega. Vjerovala je pristašinoj reči više nego njegovoj. Arogantna
pička. Connor joj je uvjek davao njen izbor. Čak i kad su se pridružili otporu, i Claire je
insistirala da ide s njima, Connor mu se povjerio da se složio sa njenom odlukom jer ju
je tako duboko razumio. Njegova krv je tekla kroz nju. I tako je i učinio. Bila je tolika kuja
koliko je njen brat bio gad. Uvjek ga je odbijala, uvjek tako ozbiljna, bez interesa za igru.
190.
I James je želio da se igra sa njom. Dobro i teško. Želio je čvrsto dolje držati tu kučku i
koristiti je dok bude vrištala svoju odanost svom novom vođi i gospodaru. A vrištati hoće,
prije nego joj razreže grlo. Postoji još načina da stekne Connorovu zemlju i sa njihovom
smrti. Kad se kralj s pravom vrati na tron, vidjeće Buchanan kako jaše na strani
generala Monca kad budu vraćali kraljedstvo,- Buchanan, koji je zaklao ljude koji su mu
ubili dve rođakinje, odobriće mu zemlju i daće mu naslov svoje vjerne sluge. James se
nasmješio u sebi, zadovoljan sa svojim lukavstvom. Nije mogao izgubiti. Čak i ako se
Charles ne uspje nikada vratiti u England, Monck mu je vjerovao, i nakon isporuke
Connorove glave na srebrenom tanjiru, Lambert i Fleetwood bi učinili isto. Smetnje iz
šumarka sa njegove ljeve strane su mu prekinule misli. Skočivši na noge, izvukao je
svoj mač i udario je vojnika koji je spavao pored njega.
- Ko je tamo? - Upitao je prema mračnim sjenama, budivši desetke njih.
- Predstavi se ili umri.
- Čekaj. - Čovjek mu je odgovorio.
- To sam ja, Steven, s ljudima iz Ravenglade!
Čuvši to, James je vratio mač u korice i zakoračio unaprijed. Kog vraga je kapetan
daleko radio iz Ravenglade? James je morao iza da ostavi njega i njegovu legiju. Jer
niko od njih nije bio iz njegove službe, nego iz Connorove, odani liniji Stuarta.
- Šta je? Zašto si nas pratio?
- Pismo. - Steven je držao presavijeni pergament i skočio iz svog sedla,pridružujući
se Jamesu u tri duga koraka. Sedam muškaraca što ga je pratilo izašlo je iz sjene.
- Stiglo je iz Londona putem Stirling,”. - govorio je Jamesu dok mu je uzimao
pergament iz prstiju. - Glasnik je rekao da je hitno, i da vam treba što brže biti
isporučeno. -Pratio je Jamesa do vatre.
- Ko ti je poslao poruku iz Londona? - Ton Stevenovog glasa je bio dovoljno
nevin, ali kad ga je James pogledao, vidio je sumnju povjerenja u kapetanovoj bradi.
191.
- Reći ću ti ko je, kad prvo i sam to otkrijem. - James mu se nasmijao prije nego se
vratio na poruku. Odmah je prepoznao rukopis. Elizabeth Fleetwood, generalova kćer.
Veličanstvena drolja koja je djelila sa njim krevet i još mnoge očeve tajne kada je James
prošle zime bio u Londonu. Pogledao je brzo pismo, sumnjajući da ga moli da je opet
posjeti. Njegove oči su stale na dve reči koje su bile istaknule na papiru. Connor Stuart.
Srce mu je snažno lupalo u grudima dok je gledao ostatak pisma. Iznad plamena, lice
mu je prebljedilo i unazad je posrnuo. Steven ga je uhvatio za ruku i pokušao da
pogleda u pismo.
- Šta je uzrok tome da izgledaš kao da si vidjeo duha?
Upravo ga je vidjeo. Connor Stuart je bio živ-zatvoren u kuli, ali živ.
- Ko zna za ovu poruku? - upitao je, povlačeći ruku iz Stevenovog stiska. Steven
ga je gledao dok je oprezno spuštao pergament u vatru.
- Samo mi koji smo ti ga isporučili.
Uzeo je korak nazada kad je James izvukao mač iz korica. Ubrzo, James je obrisao
krv sa oštrice, stojeći iznad jednog od osam tijela koja su ležala na zemlji, davajući
svojim ljudima znak sa se penju u sedla.
- Promjena planova. Idemo za London. Stuart je živ, i moramo to popraviti prije
nego se rođak vrati.
Claire je protegnula noge i bila je oduševljena svježim zrakom koji joj je kvario
pletenicu, nanoseći vlasi preko lica. Nije bilo zbog vremena što je zadržavala vazduh u
grudima ili talasa koji su nadvisili brod pod njenim nogama, tjerajući joj stomak u grlo.
Sve je to bilo nevažno kad su prešli uski prolaz do Skya. Nazubljeni planinski vrhovi su
se nalazili između magle na nebu i pakla. Mjesto u kojem vrijeme nije ništa značilo-
osjećaj da je iza sebe ostavila sve što je voljela i ulazak u svijet u kome je čovjek
192.
zaboravljen......možda od Boga.
- Prvi pu kad sam pogledao u Eilean a’ Cheo’, otok magle, bio sam siguran da je
moja sestra mrtva. - Robert joj se pridružio na pramcu i odmarao ruke na debeloj
drvenoj šini. - Samo čovjek sa oštrim, pustim srcem izabraće da živi u takvoj izolaciji.
Claire je posmatrala njegov profil dok je on obratio pažnju na otok koji se nadziro.
- Bio si hrabar da dođeš ovdje po nju, Robert Campbell.
Odmahnuo je glavom,ne prihvatajući slavu.
- Nisam mogao učiniti ništa manje. - Claire se nasmijala. Mislila je da nema
vještinu, previše idealističan da bi razumio rizik bitke. Ali ona ga je sigurno pogrešno
procjenila. Možda nije bio spreman da umre za oslobađanje Škotske, ali bi umro za
svoju sestru.
- Ti si stvarno vitez, Lord Campbell. Kate je srećna žena.
Okrenuo se prema njoj,njegova sklonost prema njoj gorjela mu je u očima.
- Obje naše sestre su srećne.
- Da. - Claire se složila. - I Anne dvostruko, sad kad i ti paziš na nju.
Njegov osmjeh je bljesnuo, sramežljivo, skromno, razorno slatko. Pristaša ili ne,
Claire je bilo drago što mu se dopadala njena sestra. Reći će dobru reč Charlesu o
njemu ako se ikada vrati u Englesku.
- I šta se dogodilo kad si pronašao sestru? Jesi li se borio protiv MacGregors? –
upitala je, vraćajući svoju pažnju na otok.
- Nisam imao namjeru da se borim s njima. Do trenutka kad sam ušao na
Skye, otkrio sam da ne možemo uvjek vjerovati prvim utiscima, Skya. - Reče, gledajući
ponovo u krepki pejzaž. - To je jedan od najveličanstvenijih mjesta u Škotskoj, i čovjek
koji je ovdje odlučio da živi je pošten, dobrodušan, i vrlo zaljubljen u moju sestru.
- Da li je on upravo nazvao Calluma osjećajnim? - Graham je stao iza njih i zgrabio
Claire s leđa.
193.
- Želio te ubiti prvi put kad te je vidjeo, i posle toga Rob.

Claire je odmah bila svjesna Grahamove bliskosti, istapajući se u toplini njegovih
mišića koji su je zagrlili. Njegov dodir je bio neformalan, ali ipak provokativno posesivan,
oterala je misli o dominaciji i pokornosti. Krv joj je vrela kroz vene, direktno u njena
bedra. Nije ju dodirnou od kada su napustili krčmu. Claire je predpostavila da je ona bila
kriva, zbog načana kako ga je Anne pogledala-koja je bila uz nju svaki prokleti put kad bi
joj se Graham približio. Sjetila se da diše kada ju je Robertov smjeh vratio u stvarnost.
Iskezila se kad je pogledala u njega, ali nije imala pojma kog se vraga osmjehivala.
- Nikad me nije naterao da se poserem na svoj pled. - Graham je rekao, braneći se
protiv nečega za što ga je Robert optužio.
- Želiš reći da kad te bacio preko svoje štale nisi osjećao strah od njegovog
bijesa?
Iznad nje, Graham odgovori sa osmjehom u glasu.
- Ustao sam, i zaustavio ga da te ne ubije, zar ne?
- Ko? - Claire je upitala obojicu.
- Callum. - Odgovorili su u isti glas.
Claire je kimnula glavom, prisjećajući se sada teme. Mahnula je kada je ugledala
sestru da korača na palubi. Osim nje, Robertovo tijelo naglo posveti pažnju pravcu
njenog pozdrava. Claire je pogled prebacila na njega, razmišljajući kako da skloni Anne
od svoje kose i gorštakovog pića. Kad bi mladi vitez znao zašto njegova slatka djevojka
polu pijana svaki dan, uradio bi nešto ozbiljno da to zaustavi, i onda, možda, Anne bi
prestala držati lekcije o tome kako treba biti dama.
- Zabrinuta sam zbog njenog petljanja s Angusovim viskijem.
- Da. - Robert se složio sa svojim zabrinjavajućim tonom. - Da li je ona uvjek ovako
uživala?
- Oh, ona ne uživa u piću. - Claire ga je uvjeravala, smijući se dok im je Anne
194.
prilazila. - Ona radi to zbog tebe.

- Mene? - Robert je upitao, vraćajući svoj pogled s Anne na Claire. - Ona pije zbog
mene? Zašto?
- Bojim se da ne znam. Moraćeš da je pitaš. - Robert je bio otišao prije nego se
Claire uspjela okrenuti prema njemu. Skrivala je malo kikotanje iza svoje ruke, nakon
čega ju je Graham odmah zaustavio kad ju je nagao kukovima na željezo i privukao je u
naručje.
- Pametan trik da te ostavi na miru. - Njegove zelene oči su treptale, njegov
zavodljiv osmjeh grčio joj je prste.
- Stvarno bitango. - Claire se složila, naslanjajući se bez daha na njega.
- Da li sam sebi kažeš da sunce izlazi svakog dana samo da bi prolio svoju
svjetlost po tvom slavnom licu?
- Ne. - rekao je, osmjeh mu se produžio u nešto značajnije. - Budući da se diže da
obasja tvoje.
Milovao joj je dlanom obraz i nago se da je poljubi. Claire je znala da će se izgubiti u
njegovim bujnim usnama, erotičnim plesom njegova jezika, kucanju njegova srca uz
njezine grudi. Držala se za njega, otvarajući usta da ga uzme dublje.
- Želim te, Claire. - Njegov drhtavi glas pao je preko njenih usana dok je primicao
dokaz svoje želje njenoj pički, paleći je. - Neću još dugo moći čekati da te imam.
Zagledala se u njegove oči i iskrivila usne u žalostan osmjeh, uživajući u njegovom
lovu.
- Osim ako me tvoji gorštaci prisile i nateraju te da odustaneš od mene, načekat
ćeš se.
Usta mu se izviše u spor, seksi osmjeh.
- Ženo, pazi se kako me izazivaš, jer kad se ovaj brod usidri, odnjeću te duboko u
šumu i jebati do besvjesti.
195.
- Ni ti mene ne izazivaj. - Parirala mu je, uprkos drhtaju u glasu. Kliznula je rukom

između njih, i trljala mu kurac po dužini. - I neću se suzdržavati od ove pulsirajuće
zvijeri da bih bio zauvjek moj.
Anne bi umrla kad bi to čula, ali Claire nikada nije naučila da se stidi i da je pokorna
muškarcu. Znala je da zvuči kao drska djevojka, ali sve dok se Graham ne nađe
uvređenim, -zbog stisnute vilice i tinjajućeg pogleda, dokazuje da nije-nije ni ona.
- Već sam tvoj. - Zarežao je, držeći je u svom čeličnom zagrljaju i hvatajući joj ruku
koja se nalazila između njih. - Možeš od svog srca praviti zvijer ako ćete to usrećiti, i
ako treba uvjeriti.
Stavio je svoja gladna usta na njeno grlo, grickajući je zubima, pritiskajući svoj tvrd
kurac u njenu ruku.
- Zar ne možete čekati dok ne stignemo u Camlochlin? - Brodie je progunđao dok
je prolazio pokraj njih. - Svi vas gledaju, dovraga.
Claire se odmah pokušala otrgnuti. Govoreći kao djevojka koju niko drugi nije mogao
čuti je bila jedna stva; trljajući se o Grahama kao sex bludnica dok su ostali gledali je
bila druga. Ali Graham ju je povukao nazad, okrećući je u naručju i koristeći njeno tijelo
da prekrije zatezanje u njegovom pledu.
- Brodie, nađi Angusa i pripremi konje. - Preteći sjaj u njegovim očima je upozorio
Brodiea da se ne raspravlja. - A ti, - Sageo je usta do Clairenog uha. - ne mrdaj.
Mrdaj? Jedva je mogla disati od silnog uzbuđenja koji se u njoj krio tako intimno.
Pokušala je da ostane mirna čak i kad joj je pramen kose lepršao preko lica, terajući je
da je nos svrbi. Prebacila je težunu s noge na nogu i ponovo osjetila Grahamovo tijelo
uz svoja leđa. Prisilila se da se normalno osmjehne na svoju sestru kad se Anne vratila
s mjesta gdje god da ju je Robert odveo. Anne je bijesno gledala u nju, očito ljuta zato
što je rekla Robertu za piće. Opuštajući se na jake mišiće iza nje, Claire je ispustila
zadovoljni uzdah. Ah, uspjeh! Dama je izgledala pomalo zbunjeno. Obrazi su joj se
196.
rumenili a usne nabrekle od njegovog poljubca. Možda će sada Anne razumjeti borbu
koju je ona morala trpjeti svaki dan. Ta borba je bila oko zadivljujućih zastoja, Claire je
to shatila kad su usidrili u Kylerhea i pripremali svoje konje. Dok je podizala čizmu da se
osloni na Troy, Graham je dojahao uz nju, uvijo joj ruku oko struka i podiga je u svoje
krilo.
- Uhvatićemo korak za vama. - rekao je ostalima, okretajući svog i njezinog
pastuha okolo u suprotnom smjeru.
- Angus, veži se na Anne kada dođete do litice i ne dozvoli da padne.
- Koje litice? - Claire je buljila u njega, a zatim u sestru, dok je Graham udarao
petama po konjevim butinama.
- Mogla bi pasti s litice?
- Sigurna je. - Graham joj je obećao protiv vjetra koji joj je udarao u lice.- Ti, s
druge strane, nisi.
197.
26.POGLAVLJE
Ali uskoro, zemlja će se potresti zbog mog dolazka.......
- Nismo se trebali odvajati od njih. - Claire se požalila dok je Graham sjahao sa

svog konja. - Moja sestra ne bi trebala biti.... - Zaustavio joj je dah kada ju je uhvatio oko
struka i podigao sa sedla u svoje naručje. - ...sama.
Nagela je lice do njegovog i osjećala je hiljadu leptirića u stomaku.
- Ona nije sama. - Graham je uzdisao, svojim tankim trepavicama se češao o njeno
lice. Njegov spor prelazak jezika preko njenih usana, stvaralo joj je osjećaj peckanje u
preponama. - Ali mi jesmo. Napokon.
Zatvorio je ruke oko nje, privlačeći je u nježni zagrljaj kao i poljubac. Jezik mu je ušao
duboko u njena usta, milujući, golicajući, ispirajući joj svaku misao, osim jedne. Jebat će
je do besvjesti. A ona nije mogla čekati. Bacila je ruke oko njegovog vrata, gurajući
kukove na njegove, trljajući se poput mačke po njegovoj erekciji. Lagano se povukao, i
dalje zarobljen u njenom željenom zagrljaju, zadirkivajući osmjeh mu je krasio obraze.
- Šta je to što želiš, djevojko?
Željela ga je golog i ludog od želje. Željela ga je osjetiti-vidjeti njegove mišiće,
elegantno se naprežući dok ju je uzimao. Znao je to, i namjerno se zadržavao od nje.
Povlačevši dlanovima preko njenih nabreklih guzova, ruka mu je nestala između njenih
nogu.
- Da li želiš raširiti ova kremasta bedra ispod mene dok jako i duboko tonem u
tebe?
S ničim, nego sporim, prohtjevnim dodirom prstiju kroz vlažnu vunu njenih hlača,
raširio ju je.
- Da. - odgovorio je umjesto nje dok je zabacivala glavu unazad, nudeći se da
198.
bude gore na njemu.

Grahamova kontrola je pukla. Kretao se rukama oko njenog struka, stiskajući je oko
njega, dižući je s nogu. Spustio je usta na njena, otvoren, gladan, gotovo brutalno
posesivan.Claire mu je uzvratila sa istim zanosom, grizući ga za donju usnu i grebući po
njegovom pledu. Prekinuo je njihove poljubce samo da bi je što brže izvukao iz odjeće, i
da odveže svoj pojas. Njegove oči su sjajile kao tinjajući žar dok se naginjao preko nje
gole, preljepog oblika kao što je i ona njemu izgledala. Claire je željela da malo duže
zadrži oči na njemu. Željela je da uživa u pogledu divljaka iznad nje, divljeg od želje,
tvrdog i velikog zbog potrebe. Ali on nije više htjeo čekati. S niskim stenjanjem, spustio
ju je na bokove i uhvatio njene bradavice u svoje zube. Sisao ih je dok ju je držao na
svojim bokovima. Vjetar je zapuhao dolinom, mješajući se sa njenim krikom dok joj je
milovao guzu i potiskivao se u nju. Mišići su mu se tresli dok je pokušavala dlanovima
da se previja u njegovom stisku. Snažno ju je držao, jezikom je lizajući između doline
njenih grudi, sve do glatke stupice njenog grla, i dok se kretao, pomerao je bokove uz
njene.Tražila je milost od njega, ali nije je našla kada se do kraja zabio u nju, vozeći je
prema gore dok su joj usta bila zarobljena u molbama. Zaboravila je na boli, ali sa
svakim ulazkom i izlazkom agonija zadovoljstva se nastavila. Tijelo joj se zgrčilo i
zelana, zlatna boja joj se pojavi pred očima. Stisnula je noge oko njega, prekstivši
zglobove na donji dio njegovih leđa da bi ga zgrabila i nikada ne pustila. Graham je
gledao njenu strast sa tinjajućim očima i mračnim senzualnim osmjehom, sa čistim,
neiskvarenim zadovoljstvom što je uživala u njemu. Prešla je jezikom preko njegovog i
on je zastenjao u usta, oštro, slatko, željeći da joj da sve, i više. Prstima je prelazio
preko njene pletenice, pipajući joj leđa, čineći da joj se mišići grče oko njega.
Raskidajući njihove poljubce zbog uznemirenog režanja, duboko je buljio u njene oči dok
joj je hvatao stražnjicu i podizao gore-dole po čitavoj njegovoj dužini. Osmjehivala se,
uzimajući svaki centimetar, hvatajući njegov osjetljiv glavić u svoje vlažne nabore. Dragi
199.
Bože, bio je velik, i debeo, i tako ukusno snažan što je drži gore dok ga ona muze poput
najveće bludnice koje je postojala. Nije je bilo briga. Dovodio ju je do ludila što mu je i
pokazala, i bez granica da se zaustavi. Upravo kako joj je pokazao da nema milosti,
tako mu je nije ni davala. Kad je zabacio glavu unazad, sljedila ga je, ližući mu vene na
vratu. Stiskala mu je ramena, priljubila usta na njegovo uho i sisala ušnu školjku.
- Dobro si me ubjedio, ratniče.
Uz zločast osmjeh dok ju je potiskao bokovima,u potpunosti se povukao, stavljajući
ruku oko svog kurca pucao je svojim sjemenom kao gejzir između njih. Kad je završio i
okrenuo ju je, stavljajući njenu stražnjicu među svoje prepone.
- Ah, djevojko. - grubo je promrmljao, savijajući je napred da je uzme pozadi. –
Nisam još ni počeo da te ubjeđujem.
Graham je ležao gol ispod tamnog neba, sa osmjehom dubokog zadovoljstva koji je
imao na usnama. Bio je kod kuće-na sjeveru gdje su dani bili kraći sa dolazkom zime.
Kući, gdje je zemlja ispod čovjekovih kostiju bila jača, manje opraštajuća, sve do
dolaska proljeća i rađanja iznova života, još blistavija i veličanstvena nego bilo gdje na
kopnu. Kako je uspio ostati tako dugo? Ovog puta će ostati. Njegova putovanja sa
Robertom su se završila, ali ne i njihovo prijateljstvo. To će zauvjek dijeliti. Ali, on je bio
kod kuće, i ovdje je i htjeo ostati. Sa njom.Zatvorio je oči i slušao Clairen zvuk disanja
dok je spavala, stežući je u svom zagrljaju. Kako mu je ona promjenila život, nikad neće
znati. Nije ga bilo briga. Jedino je znao da planove koje je imao za budućnost su
uključivali i nju. I to da nije bilo ni jedne žene na svijetu slične njoj. Ni jedna druga žena
s kojom bi mogao provesti ostatak svog života. Želio je gledati njeno lice dok je još malo
bilo svjetla ali nije htjeo prekinuti njihov zagrljaj. Za sada, sjećaće se kako je izgledala u
žaru njihove strasti. Kako je uzvraćala njegovoj vatrenosti, ili ga možda i nadmašila.
Danas ju je uzeo četiri puta različito, i svaki put njena želja je planula zajedno sa
njegovom. Bio je sa mnogo djevojaka, ali imao je osjećaj kao da nikada nije ni sa kim
200.
prije Claire vodio ljubav. Probudiće je ponovo, jer nisu mogli proći litice u mraku, a ova
noć će biti jedna od dugih. Za koji trenutak će ustati i zapaliti vatru i otići uloviti nešto za
jelo. Ali bilo mu je mrsko ustati. Želio je ostati upravo ovdje zauvjek pored nje,
jednostavno srećno slušati njen dah dok je udisao njen miris i osjetio sporo kucanje srca
u grudima, i njenih mišićima umotanih oko njega. Osvojio je njeno srce. Gotovo je bio
siguran u to, i nije osjećao arogantnost zbog takvog podviga. Jer je ona takođe osvojila
njegovo srce.
Probudili su ga njeni slatki poljubci oko njegove bradavice. Otvorio je oči na jutarnjem
suncu i veličanstvenom prizoru Clairenog osmjeha.
- Gladna sam.
Nasmješio joj se, podigao je ruku da joj skloni vlasi sa obraza.
- Zar ti ništa ne može ublažiti apetit, djevojko?
- Tvoj apetit me zabrinjava, bitango. - Okrenula se, pružajući mu pogled na svoj
profil dok je gledala u njegovu jutarnju erekciju. Grahamu je to bilo zadivljujuće i
neobično da se ona sad crveni, nakon što je imao takvo zadovoljstvo u njenom tijelu
prošle noći. Njena nevinost ga je oduševljavala kao i njena hrabrost, žestoku strast je
oslobodio iz nje.
- Pa?
- Pa, šta? - Vukao je prste duž njene ključne kosti, do mekih bujnih grudi.
- Hoćeš li ustati?“ - Zvučala je kao da je bila bez daha, ali kad ju je pogledao, dala
mu je nestrpljiv pogled. Njegove rupice na obrazu su bljesnule, i obrazi su joj bili sve
više crveni prije nego ga je odgurnila.
- Voljela bih danas stiću u Camlochlin. Brinem se zbog Anne, da se suoči sama sa
tvojim gospodarom.
Graham se smijao, skočivši na noge.
201.
- Da, Callum bi je mogao baciti u posudu sa vrelim uljem prije nego što dan
završi. Moramo požuriti.
- Ne smatram da je to smješno.- Claire je izgubila svoj žalac dok ga je gledala
kako se kreće go do svog konja. Dragi Bože, obećao je da će joj podrmati čula, i upravo
je to i činio. Zašto bi inače našla takvu radost u gledanju njegovih ramena, obliku
njegove stražnjice, isklesane žile na butinama? Kad se probudila, prva stvara koje je bila
svjesna je bilo osjetljivosti između nogu. Druga je bilo njegovo tijelo, tako čvrsto čak i u
snu. Željela ga je dodirnuti ,lizati ga jezikom po svim tim iskrivljenim uglovima. Mrzila je
što ga je gurala, ali je bilo ili to ili da se popne na vrh njega i izgubi još jedan dan dalje
od Anne. Ah,Bože, naterao ju je da zaboravi na sve kad je ležala pored njega i mislila
jedino o tome da bude s njim. Umalo je zažalila svoju odluku da se požure za
Camlochlin kad je Graham izvukao vrećicu sušenih bobica i okrenuo se prema njoj.
Odjednom je shvatila kako se Eve osjećala svaku jutro kad se budila pored Adama u
svom tom njegovom božanstvu, skitajući se okolo po vrtu. Skrenula je pogled kad se
nasmijao, loveći njenu tihu ocjenu.
- Koliko će nam trebati da stignemo tamo? - Upitala je kad je sjeo pored nje.
- Nekoliko sati, ako budeš držala svoje ruke dalje od mene.
Prokletstvo, da li je njena požuda bila tako očita za njega?
- Biće teško, jer sam čak i sad u iskušenju da te udavim.“
Iskošeno ju je pogledao i taj pogled je bio pun zabavljanja ubacivajući bobicu u usta.
- Ako je to da me ubiješ ono što želiš, Claire, onda predlažem da se držiš svog
posljednjeg plana. Jer tvoje ruke oko mog vrata neće učiniti ništa, osim da me uzbudiš .
Znala je da ju je zafrkavao, ali bilo je to zbog njegovog tona zašto se nasmijala.
Osjetila je pogled na sebi, kao dubok i fizički dodir dok ju je oduševljavao.
- Ne smiješ se puno. - Nageo se bliže njoj i podigao prste do njenih usana.
- Naučiću te kako se uživa u životu.
202.
- Postajući gospa od bitange?“ - Njen smjeh je izbljedio kad je stavio ruke oko
njenih leđa i vrata i usne spustio na njene.
- Moja gospo-bitango.
Nije bilo nimalo damski kada je Claire raširila noge i kada ju je spustio dole i prekrio
je svojim tijelom.
Ni malo uglađeno i skromno kada se podigla na njega,grabeći ga za njegova
ramena.Kada se kotrljala s njim i došavši na vrh, pritisla je dlanove na njegova blistava
prsa,zabacivši unazad svoju kosu i jahala ga kao da je njeno vlasništvo. Nije bila
prokleta dama,i nije željela ni da bude.
203.
27.POGLAVLJE
............. i čovjek koji je izgubio sve vratiće sve nazad.
- Moj Dragi Bože na nebesima, sestra mi je mrtva. - Claire je slučajno otvorila usta
i rekla, iako je bila sigurna da će joj srce iskočiti iz grudi pri sledećem skretanju. Visoko
na uskom ispustu u Elgol pored litica, skoro se onesvjestila, kad je Graham provirio
preko ruba na nazubljene stjene ispod.
- Ne, ona nije pala. Poslje ću zahvaliti Angusu.
- Zar ne bih ja trebala biti vezana uz tebe? - upitala je, ne nalazeći utjehu u
njegovom zadirkivajućem osmjehu. Val mučnine uzburkao joj je utrobu. Kao da su joj oči
imale vlastiti um, jurile su joj do ruba, samo nekoliko centimetara od Troyinih kopita.
- Claire.
- Što?
- Otvori svoje oči.
Oh, kvragu, nije to željela. Zar ih nije samo mogla držati zatvorene sve dok Angus ne
dođe po nju?
- Claire. - Graham je rekao još snažnije. Poslušala ga je ovog puta i namrštila se
na njega. - Ostani iza mene i prati stope mog konja. Greben je širi oko sledećeg
skretanja. Moraćeš sjahati i doći sjesti sa mnom kada do njega dođemo.
Da li je rekao sjahati?
- Lud si ako misliš da ću sići s ovog konja. - Okrenuo se u sedlu i potpuno je
pogledo. Clairen puls je jako udarao, osjećajući vrtoglavicu. Htjela je vrištati da bude
mirna kako ne bi pala.
- Previše si prestrašena. Činiš Troya nervoznim.
- Ne želim da siđem. - Insistirala je čak i kad je Troyi rasla nestrpljivost između
204.
nogu.
- Vidim da tvoja sestra.....i Robert.. imaju više hrabrosti od tebe. - Graham je
rekao, okrećući se ponovo napred. Nasmješio se kad je čuo psovke iza sebe koje su joj
tekle iz usta i kopita Troye kako kaska za njim. Vidjela je, gotovo dok su odmah zaobišli
sljedeći zavoj, zašto joj je savjetovao da jaše s njim. Lagana, tanka tkanina magle
spuštala se niz vjetar koji je udarao po provaliji, njena rosa prijanjala je uz njenu kosu i
kožu. Morali su jahati kroz nju, u nju. Vidljivost je bila slaba, i bez stabilnog, povjerljivog
tempa konja, vjerovatno bi neko završio mrtav. Bojažljivo-pažljivo je posegnula za
Grahamovom rukom i dopustila mu da je podigne i stavi u njegovo sedlo. Čekala je bez
micanja, jedva dišući, dok je on otkinuo parče pleda i vezao Troya za njegovog konja.
Bila je zapanjena kako se sigurno osjećala u muškim rukama, ali kad su se konačno
odmaknuli od litica, pogled ispod nje stvarno ju je ostavio bez daha. Dvorac, crn kao
teren, bio je izdignut u padini planine na njenim leđima, njegove oštre kule su prodirale
oko lebdeće magle.
- Ovo je vredno izazova da dođeš ovdje. - Isprekidano je rekao iza nje. - Ovo je
Camlochlin.
Bilo je to prekrasno oštro, brutalno izolovano, preteći i zlosutan, kao da ga je neko
izvukao iz mašte ludog pijesnika. Nazubljena grupa kula uzdizala se iznad njegovih
stanovnika poput čuvara. Bilo je osigurano od uljeza, kako bi bili sigurni. Monck je bio
pametan što je dopustio da se Anne i ona dovedu ovdje. Niko ih nikada neće naći, i ako
ih nađu, vjerovatno će biti previše u strahu da se približe. Iznenada, panika ju je
uhvatila. Kako će ikada pobjeći kada Monck pošalje poruku? Vjerovatno će pokušati da
ubije Anne i nju. Vrativši se na svog konja, okrenula se da pogleda oko sebe. Bi li se
mogla vratiti preko litica?
- Više ima boja u proljeće, ali svidjet će ti se ovdje.
Pokušaće to, ako je budu silili da se uda za Roberta, pomislila je dok je Graham
nestao iza vrha. A šta je s njim? Mislila je, i nadala se da će joj pomoći da se suprostavi
205.
Moncku. Ali imala je osjećaje za Grahama u ovih nekoliko dana, osjećaj da će joj se
život promjeniti. Camlochlin nije bio skrovište koje je napravljeno da je sačuva od
izdajice- jer ju je izdajnik i poslao ovdje. Bio je to zatvor gdje će čekati dan kada će je
Monck prisiliti na udaju.
- Claire. - Na zvuk Grahamova glasa, ona trgnu uzde, opet bespomoćna, da ništa
uradi osim da ga prati.
- Zar ne postoji drugi izlaz. - Pitala ga je, sustižeći ga i okolo gladajući na slamnate
krovove razbacane bez nekog poslebnog uzroka, njihovi stanovnici su virili na nju kroz
uska vrata, oprezno i nepovjerljivo.
- Da, na istoku, preko onih brda. Ali to je duži put. Liticama je lakše. - Tračak nade
je procvao u Claire dok je razgledavala brda na svojoj desnoj strani. Nada je nestale
trenutak kasnije, kada je ugledala stražare koji koračaju po zidinama. S njihovih
stajališta mogli su vidjeti na sve strane. Connor bi aplaudirao MacGregoru što je izgradio
takvu neprobojnu tvrđavu.
- Ne iznenađuje me što je tvoj gospodar uspio izmicati svojim neprijateljima tako
dugo. Čak i kad bi vojska našla ovo mjesto, vidjeli bi ih kako dolaze sa legijama .
Graham se veselo složio i podigao ruku da pozdravi grupu muškaraca koji su trenirali
na širokom polju, za otvorenu vježbu kod zapadnog zida. Jedan momak, koji je očito bio
najmlađi od ostalih, vidio ga je, spustio mač i iskoračio napred. Kosa mu je bila blijeda
kao u Claire, a oči, svjetlo plave boje. Izgledao je baš poput Connora da je Claireno srce
minimalno kucalo dok je dolazio do njih. Kad je stigao, odmah joj se naklonio kao da je
bila plemić. Sve do tog trenutka, Claire je zaboravila da je to i bila. Osjetila je druge
poglede na sebi i okrenula se da vidi skupinu muškaraca i žena kako izlaze iz svojih
domova. Kad je Clairen pogled susreo njihov, naklonili su joj se. Ti ljudi, koji su bili
daleko od zakona, bili su Royalistsi, odani svom kralju.
- Rob je rekao da stižete.- Rekao je mladić, okretajući se Grahamu. Nasmješio mu
206.
se i zrake sunca su probile mrak. - Ljepo te je vidjeti ponovo brate.

- Ljepo je biti kod kuće Jamie. - Graham skoči sa svog konja, hvatajući podlakticu
svog brata, odvlačeći ga u čvrst zagrljaj.
Ah, Jamie, Claire pomisli, sljedeća sjašući s konja. Odani suprug od Vragove
sestre,Margaret.
- Gospo. - Rekao je okretavši se prema njoj, zračeći toplinom. - Čast mi je da Vas
upoznam. Nikad nismo imali kraljevu rodbinu ovdje u Camlochlinu. Vaša sestra je unutra
sa Margaret i Kate. Reći ću im da ste stigli.
Okrenuo se na peti prije nego je stigla odgovoriti i odjurio prema dvorcu.
- Rob nam je pričao za vaše avanture. - Govorio je Grahamu preko svog ramena. –
Ali jedva čekam da ih čujem od.... - Udario je glavom u drugog čovjeka koji je izlazio na
vrata kad je Jamie stigao do njih.
- Callum. - Jamie je rekao dok ga je držao da ne pane na noge. - Graham se
vratio!
- Da, vidim to.
Claire je gledala, rastrgana da li da trči na drugu stranu i što bulji u vođu sa
otvorenom zahvalnošću, dok je legendarni gospodar pomakao Jamiea s puta i krenuo
prema njoj i Grahamu. Skoro se u sebi nasmijala jer je mislila da je on ljep. Čovjek je bio
slavan, savršeno utjelovljene ratnika, bez premca i poraza. Svoj šareni pled je prebacio
preko širokih ramena. Zbog teške oštrice sa strane se više šepurio sa svojim dugim,
muškim koracima. Njegova tamna kosa je blistala od vlage na svjetlosti od magle oko
sebe i padala je niz ramena sa svezanim pletenicama uz sljepočnice. Lice mu je možda
bilo oblikovano od stijena koje su se nalazile iznad i nad njima. Kada je stao samo
nekoliko centimetara od nje, Claire si nije mogla pomoći nego da zadrhti od njegove
prisutnosti. Oči su mu bile boje vatre, prošareno plava sa nemilosrdnim krhotinama
zlata. On ju je posmatrao od njenih čizama, mača pa do struka. Podigla je bradu da mu
207.
pokaže kako ne utiče na nju, ali njegov čvrst i moćan pogled, koji je konačno pao na
njen, spustilo joj je samopouzdanje i ona odvrati pogled.
- Rođak našeg kralja dobrodošao je u Camlochlin. - Podigla je pogled kad joj je
blago naklonio, susrećići njen pogled pun poštovanja. Zatim je prošao pored nje, s
mirisom vrijeska i magle. Uhvatio je Grahama u zagrljaj od koga se slome kosti.
- Dobro došao kući, gade. Sledeći put toliko dugo nemoj da ostaješ. - Dok se
povlačio, Graham ga udari po leđima i zatim se okrenu Claire.
- Claire Stuart. - Predstavio ju je sa osmjehom i posegnuo za njenom rukom.
Callum je primjetio posesivan gest i dao svom prijatelju zabavni pogled.
- Shvatio sam da ste veoma vješti sa oštricom. - rekao je,ponovo vraćajući pogled
na nju.
- Ja......ja........moj brat...- Oh dovraga, kao bi ona trebala da odgovori na to? Bila je
ponosna za postavljenje zasjede muškarcima i rezajući im vratove, prije nego je pred
njom stajao prekaljeni ratnik čije su vještine bile veće i od Oliver Cromwell povratka?
- Borila se oštricom uz oštricu protiv kraljestva, Callum. - Graham je odgovorio
umjesto nje.
- S kojim ciljem? - Pitao je gospodar, pokazivajući joj drugu vrstu divljenja.
- Za vraćanje monarhije. - Claire je rekla, ne znajući koliki je ponos pokazala u
svom nagibu i dizanju brade. Callum je to vidjeo i oči su mu zasijale od odobrenja.
- To je dobar razlog, i onaj koji ja podržavam. - Vjerovala mu je. Ovaj čovjek nije u
dosluhu sa Monckom. Nije je držao zatvorenikom u svojoj tvrđavi, nego je mislio da je
zaštiti.
- Graham!
Ženski glas je povikao i odvukao daleko Clairene misli dok su joj oči padale na
crnokosu ljepoticu koja je žurila prema njima sa bebom na kuku.
- Robert nam je rekao da dolaziš. - rekla je, ulazeći u Grahamove raširene ruke. –
208.
Dobro te je vidjeti opet, dragi prijatelju.

Claire bi bila zabrinuta da je ova žena bila jedna od njegovih djevojaka, jer je ona
pozitivno blistala, sa blistavim očima tamnim kao u onixa i sa padom buntovničkih
valova kose koji su joj pristajali uz kremasti ten. Ali na način kako se gospodarevo lice
smekšalo kad je gledao u nju, rekao je Claire ko je ta žena bila.
- Ah, Kate, svaki put si sve ljepša kad te vidim. Pusti mi da vidim ovu bebu.
Graham je uzeo bebu iz Kate MacGregor ruku i prislonio ga na svoje grudi. Gledajući
ga, Claire ga je zamislila kako drži njihovo novorođenče sa takvom pažnjom da je
osjetila val topline kako prolazi kroz nju.
- On je dobar momak. - Graham prvo reče Kate, a zatim Callumu, dok su se oni
jedno drugome primakli, izgledajući više nego ponosno na svog sina.
- Kako ste mu dali ime?
- Robert.
Kad je Graham čuo Katen odgovor, žalosno se nadurio bebi.
- Da su ti roditelji dali ime Graham, izrastao bi u visokog i snažnog čovjeka.
- Moj brat je vrlo visok i snažan. - Kate je rekla, ispravivši ruku prije nego je uzela
svog sina.
- Gospa Anne takođe misli tako, što je jedan od razloga zašto je već volim kao
sestru. - Ovo otvaranje je savršeno predstavljenje sebe, jer se činilo da je preskočila
suprugovo i prijateljovo mišljenje .Kate se nasmijala Claire i posegnula za njenom
rukom. - Velika je čast imati takvu damu u našem domu.
Prije nego se Claire uspjela zacrveniti zbog poštovanja kojoj je iskazano, Kate je
zatvorila prste oko njenih i povela je dalje.
- Hajde, sklonimo se sa ove hladnoće i uđimo unutra da se upoznamo, iako se
osjećam kao da se znamo. Anne mi je rekla da se boriš kao muškarac. Nikad do sada
nisam upoznala ženu osim mene koja....
209.
Graham, Callum i Jamie su ih stigli dok su brbljale i pratili ih do dvorca.

- Da li je onda to istina što je Robert rekao? - Callum je upitao Grahama,
povremeno ga pogledavajući.
Graham je slegnuo ramenima.
- Šta on kaže?
- Da si konačno dao svoje srce djevojci. - S druge strane Calluma, Jamie je provirio
preko gospodarevih prsa na svog brata, očima ga je gledao, čekajući Grahamov
odgovor.
- Da. - rekao je Graham, nasmijavajući se na Clairenu dugu pletenicu koja joj se
ljuljala uz leđa. - Možda jesam.
Unutrašnjost Camlochlin je neusporedivo više dobrodošla nego iz vana. Visoke
svijeće i baklje su osvljetljavale dug hodnik. Debele tapiserije su pojednako bile
razbacane po zidovima i prikazivale su borbe i biblijske scene, pružajući toplinu na
izloženoj dvorani od promaje. Teški gorštački naglasak je bio potkan sa melodijom
stanovnika Camlochlin koju su prolazili sa svih strana. Ali to nije bilo dovoljno dok Claire
ne vidi svoju sestri i tek onda će se opustiti. Kate ih je dovela do galerije, gdje je Anne
razgovarala sa Robertom i drugom ženom pored bučnog ognjišta vatre. Bar je Claire
mislila da je žena. Bila je dovoljno mala da bi bila dijete, izgubljena u ogromnom naslonu
stolice gdje je sjedila, noge su joj visile nekoliko centimetara od poda.Kad je Anne
vidjela sestru, skočila je na noge i potrčala prema vratima.
- Bila sam zabrinuta za tebe. Da li si dobro?
- Naravno da jesam. - Claireni obrazi su se zacrveljeli nadajući se da je sestra
neće pitati zašto su Graham i ona ostali za njima jedan čitav dan. Srećom, ona nije
pitala, ali nije ni morala. Čini se, uz vrtoglasti osmjeh na kutovima njenih usana, i
pogledom koji se sužavao na njene plave oči, ta mala djevojka je znala.
- Gospo Stuart. - Kate je rekla, najavljujući je u sobu. Robert je odmah ustao i uzeo
210.
bebu iz njenih ruku. - Ovo je Callumova sestra, Maggie.

Sitna žena je ustala sa stolice, zbog blage grbe na leđima nije dostizala visinu od
Katenih rebara. Njezin osmjeh se smekšao u osmjeh dobrodošlice kad je stala uz Claire
kao što je znao raditi i njen brat.
- Hmmm. - izrazito je rekla.
Calire je imala osjećaj da je ocjenuje za neku veću svrhu, ali ne i zaključiti da li je ona
bila sposobna.
- Ožalošćena sam viješću o tvom bratu.
Claire naglo trepnu zbog njene promjene teme, a zatim kimnu.
- Kao što sam ja. - Kate je uze za ruku i stisnu je. - Ne mogu ni da pomislim kakav
je to težak gubitak bio za vas dvije.
- Ne mogu ni ja. - Maggie se složila uz teški uzdah.
Claire je uhvatila osmjeh pun ljubavi koji je Kate dala Robertu kada je gugutao svom
malom nećaku. Zašto odjednom osjeća kao da bi plakala? Nakašljala se ali nije bilo
koristi. Oči su joj se zamaglile od suza. Zašto sada? Proklinjala je do neba. Nije
mjesecima plakala od Connorove smrti. Zašto bi je sad tijelo izdalo pred svim ovim
ženama koje nije ni poznavala? Zato što su shvaćale. Sve su imale brata koji je bio drag
prema njima jednako kao što je bio i Connor.
- Bilo je stvarno teško. - priznala je po prvi put. Čuvši emocije u njenom glasu,
Robert je pogledao i Anne je požurila da dođe uz nju.
- I meni takođe nedostaje. - reče. - Čeznula sam da govorim s tobom o njemu, ali
ti....
- Znam. - Claire reče tiho, mazeći sestrin obraz.
- Oprosti mi. Ponekad zaboravim da si ga i ti izgubila.
Anne odmahnu glavom, ispuštajući suze na Clairenu ruku.
- Bio je tvoj blizanac, i tvoj najdraži prijatelj. Uvjek sam shvaćala vezu između vas, i
211.
nikada se nisam osjetila omaložavana zbog toga. - Claire ju je zagrlila kad su se vrata
otvorila i ljudi ušli unutra.
- Pa pogledaj koga je vijetar dovukao kući. - Maggie je stavila ruke na kukove i
namrgođeno pogledala u Grahama.
- Dođi ovamo ti sitni vraže, i priznaj da sam ti nedostajao.
Nije htjela da se okrene da joj ne bi vidjeo suze, Claire zatvori oči i pusti da je njegov
glas smiri. Trenutak kasnije je pogledala u njega, nemoćna da gleda u bilo šta drugo.
Kako je donjeo smjeh i svrhu ponovo u njen život. Dio nje je umro s Connorom, ali
Graham Grant je činio da se ponovo osjeća živom. Osmjehnula se, gledajući Maggie
kako trči u njegov zagrljaj.
Dovraga, ali ona je željela biti sledeća.
212.
28.POGLAVLJE
Ali znaj ovo, ja sam vojnik sa potrebom i ničim više.

Privatne odaje koje je dobila Claire je imala dva monstruozna velika ormara od
smeđeg oraha sa kovanim željeznim šarkama. Dve žene koje su je pratile, šutile su dok
su brisale prašinu iz uglova i sa izrezbarene ivce ognjišta. Kate ih je predstavila kao
Glenna i Lizbeth, kožareve kćeri. Bile su blizanke koje su imale istu kestenjastu kosu,
kipuće zelene oči i ravne usne. Ljepe, ali kisele naravi. Claire slegnu ramenima i sjede
na rub masivnog kreveta sa baldahinom. Odahnula je zbog oduševljena na mekom
pernatom madracu koji je bio ispod njene guzice. Oh, guzica ju je boljela od dugog
sjedenja u sedlu. Jedna od sluškinja-Claire nije mogla shvatiti koja je bila- nagela se,
zgrabila jastik i jako udarila po njemu. Mali oblak prašine je izašao i ušao u Clairine
nosnice, što je teralo Claire na kihanje. Druga blizankinja je posegla za još jedan jastuk,
ali je Claire ispružila ruku i stavila je na njega.
- Ja ću se snaći sa ostalim. - rekla je sa oštrinom osmjehom. - To bi bilo sve.
Blizanka se ispravila i obrisala ruke od svoju suknju. Njen pogled je bio oštar poput
britve i Claire se pitala, šta je dovraga učinila da naljuti djevojku. Izgledala je kao da želi
nešto da kaže, ili da možda pljune u Clairenom pravcu, ali sestrin glas ju je zaustavio.
- Dođi Glenna, neka joj bude. Ubrzo će se umoriti od nje.
On? Vražijih mu jaja. Claire udari u madrac, praveći još prašine. Trebala je znati. Da li
će je mučiti svugdje gdje god da ode od strane Grahamovih ljubavnica? I blizankinje!
Oh, požudno kopile. Da li on ne poznaje granice? Da se umori od nje, stvarno! Bijesno
je zatvorila vrata kada su blizankinje izašle. Biti će srećan ako on njoj prvo ne dosadi i
ne zasiti se prvo njegovog pohotnog apetita. Konačno sama, pogledala je oko sebe i
razmatrala svoju situaciju. Do sada, osim blizanki, Camlochlin se dokazao veoma
prijatnim. Svi su bili bolno prijatni prema njoj. Kate je uradila mnogo kako bi se ona
213.
osjećala kao da je kod kuće, i dopadala joj se iskra ratobornosti u Maggienim očima.
Čini se da ih Anne poznaje veoma dobro. Gdje je dođavola bila Anne? Da li je u
Camlochlin bilo toliko soba da je svakome bila dana po jedna? K vragu, potrebno joj je
kupanje. Čulo se kucanje na vratima, i Claire se pitala da li su se to možda blizanke koje
su se vratile sa parom odgovarajućih bodeža. Osjećala je u unutrašnjosti svoje čizme
njen vlastiti bodež i krenula da otvori. Ovaj put je vidjela kvartet ozarene ljepote, svaka
sa malo drugačijom plavom bojom kose, susreli su njen oprezan pogled. Naklonili su joj
se uglas, nazivajući je gospođo.
- Oh,opa onda. - jedna od njih je rekla,gledajući u nju.Namrštila se, cvrkućući
sa haljinama u rukama. - Pogledaj. - Claire je bilo dosta. Stavila je ruke na kukove i
mrko pogledala u njih.
- Nisam prisiljavala ni jednu od vas da idete u bitangine ruke, ili njegov krevet. Ako
budem duže morala gledati podrugljiv pogled njegovih ljubavnica, kunem se da ću ga
sama ubiti i završiti sve vaše patnje.
Jedna od četiri djevojaka ju je zabrinuto pogledala.
- Da li ona misli na Grahama?
- Upravo na njega mislim. - Claire je odgovorila. - Rekao mi je da je nastran,
ali nisam imala pojma....
- Jadno dijete. - Najstarija i najviša u grupi je coknula svojim jezikom, suosećajno
je potapšala Claire po ramenu i prošla pokraj nje u njenu sobu.
- Mi nismo Grahamove ljubavnice. - rekla je, ostavljajući haljine na krevet. - Mi smo
njegove sestre.I ja sam Murron. - Okrenula se i nasmješila Claire. - Ovo su, Sineag,
Mary, i Aileen.
Claire se okrenula prema ostalim tri, željeći da onakav veliki krevet padne na nju.
- Njegove sestre.......Oprostite mi zbog.......
- Nema potrebe. - Sineag ju je uvjeralava, ulazeći sledeća. Aileen ju je sljedila,
214.
njene zlatne kovrdže odskakale su od stražnjicu.

- Da, mi razumjemo. Ponekad i ja mislim da Graham zaslužuje nož u iznutricu.
- Aileen! - Mary je ušla sledeća, hvatajući se za grlo od užasa. - Nisi mislila to!
- Pa, dovraga, naravno da nisam mislila na to. - Aileen je odmahnula rukom na
sestrinu brigu. - Ali ti znaš veoma dobro kao i ja, Mary,da je naš brat imao svaku.......
- Aileen,. - Murron ju je prekinula sa ozbiljnim pogledom. - Zašto ne donesete malo
tople vode za kupku gospe Stuart.
- Ali ja želim...
- Aileen. - Murron ton je bio spokojan, ali upozorenje sestri da se ne raspravlja je
bilo nepogrešivo.
Claire je vidjela varnice iz Aileenih nozdrva dok je izlazila iz sobe. I ona je imala vatru
u njima. Odmah joj se svidjela. Okrenula se prema Murron- koja je smatrala da je treba
zaštititi od istine.
- Znam za tvog brata.... - Zastala je, tražeći odgovarajuće reči. - ...avanture.
- Ali se ne želiš podsjećati na njih, zar ne? - Murron se ponovo okrenula prema
haljinama ne čekajući odgovor. Ne, nije htijela. Claire je jasno razumjela Murronovu
zamišljenost.
- Mislile smo da bi ste uživali u toploj kupki i promjeni odjeće posle tolikog dugog
Putovanja. - Murron je rekla, držeći jednu od haljina, obojenu u paletu žute. Steznik se
smanjivao visoko do struka, s debelim, luksuznim vunenim naborima koji su padali do
poda.
- Alas. - rekla je pokazivajući na Clairene hlače. - Bojim se da Vam neće
odgovarati.
- Ne, one su divne. - Claire je požurila da je uvjeri, još uvjek se osjećajući užasno
što je mislila da su ove četiri žene Grahamove ljubavnice. Požurila je do kreveta i uzela
još dve haljine sa smaragdima i rubinima. Bilo je dugih presvlaka za nositi ispod,
215.
izrađene od mekog bijelog platna, kratkih i dugih rukava.

- Stvarno, dobro će mi odgovarati.
Murron i Sineag su kimnule, znajući da je u pravu. Pogledale su u mač koji joj je visio
sa kuka. Mary joj je opet nakloni, stavljajući ruke u kecelju.
- Molimo se za kraljev povratak, moja gospo.
Claire joj se nasmješi.
- Imate moju zahvalnost.
- Kate će vam donjeti neke ogrtače ako ih budete htjeli nostit kada bi poželjeli da
idete van.- Murron joj je rekla.
- Biva zastrašujuće hladno u ovo doba godine.
Sestre su ostale s njom dok se Aileen vratila sa puno muškaraca i žena koji su nosili
veliku kadu i vedra sa toplom vodom. Rekle su Claire o srodstvu između Grantovih i
MacGregorsa, i dali joj neke savjete kako da se slaže s Maggie. Voljele su svoju zaovu,
ali ona je znala opako reagovati. Srećom, bile su samo dve stvari koje treba zapamtiti,
konzumiranje životinja i grditi Callumova i Kateova sina.
- Umazila je bebu kao da je njena. - Mary reče sa uzdahom neodobravanja dok je
sipala vodu u kadu.
- Oh, šta je tu toliko loše? - Ailenn je promrmljala, odmahujući glavom na sestru. –
Tek sada razmišlja o svojoj bebi, pa malenog Roba obasipa ljubavlju. To je razumljivo.
- Da. - Sineag se složi. - Sumnjam da će ikada dati Jamieu sina. Ona i Callum su
bili mučeni od strane Katenog djede kad su bili djeca. - Objasnila je Claire. . Njeno tijelo i
dalje trpi efekte, iako je njen um zarastao jer joj se brat više ne bori sa Campbells.
- Da li je to bilo zbog mučenja pa je ona ovaka? - Užasnuto je upitala Claire.
- Da, - Murron reče, - ali to je bilo davno u prošlosti i naš gospodar i njegova sestra
žele da to zaborave.
- Kad već govorimo o sestri. - Ailenn se usudi pitati, približavajući se Claire. –
216.
Upoznala sam tvoju i čini mi se da nije poput tebe. Ako mogu, moja gospo, da li je istina
da upravljate oštricom bolje od muškarca?
- Bolje od nekih, i od većine. - Claire joj je odgovorila. Ako je djevojka bila dovoljno
hrabra da postavi takvo pitanje uprkos sestrinim ogorčenim izrazom, koji je značio da
ušuti, zaslužila je iskren odgovor.
- Stvarno? - Ailenne plave oči su zasjajile. - Ja sam vježbala mačevanje s Kate, ali
od kada je Rob rođen, ima malo interesa za svojim vještinama. Možda, kad bi vi uzeli u
obzir....
- Ailenn, ostavi je sada. - Uz kratko mrštenje, Mary ju je povela do vrata. - Nebesa,
koji bi vas muškarac želio za ženu ako mu zamahujete mačem ispred lica?
Njihov izlazak se zaustavio kad je Graham stao na vrata, blokirajući im put.
- Čovjek koji cijeni hrabrost djevojke. - Pogledao je Claire i nasmješio joj se.
Claire je osjetila nalet toplote preko njenog cijelog tijela. Prihvatio ju je kakva je bila od
dana kada su se upoznali. Uživao je u njenoj ratobornosti, igrali se mačke-miša u
pokušaju da je osvoji od kada je saznala za svoje zaruke sa Robertom. Čak i kad je
otkrio da je ona bila ta koja se borila sa Monckovim ljudima, nije je nazvao ludom. I kad
se bojala da previše liči na muškarca da bi osvojila njegovu naklonost, pokazao joj je
svojim poljubcem, svojim dodirom, svojim tijelom koliko ona ženstvena može biti. I nije
se mogla ljutiti na njega zbog Glenne i Lizbeth, i na još mnoge žene koje su ga čekale.
Ne dok je geldala te oči i vidjela s kakvom je nježnošću posmatrao s drugog kraja sobe.
- Da li si siguran da smiješ ostati u svojoj sobi? - Murron je stala ispred brata kad je
Graham ušao.
- Mislim da ćeš izazvati nevolje.
- Da, siguran sam. - Rekao je Graham ne skidajući pogleda sa Claire dok je
prelazio preko sebe da bi došao do nje. - Niko neće protestovati.
Njegovoj sobi? Claire je razgledavala po sobi i zaustavila se na krevetu koji je djelio
217.
sa drugim ženama-sa blizankama! Vražijih mu jaja, ona ne može spavati ovdje.

- Trebaš se pridržavati njezinih zakona. - Mary je povukla bratov pled, gledajući ga
nervozno. - Ona nije neka seoska djevojka, nego kraljeva rođakinja.
Claire nije imala pojma zašto Mary priča o njenom zakonu. Bila je previše zauzeta
zbog crvenih obraza jer je njena jedina misao bila da mu se baci u ruke i pokaže mu
svoju nestrpljivu žar od bilo koje druge seoske djevojke. Bila je navikla na odbojne
poglede kad su ljudi shvatili da je ratnik. Ali ona nije bila djevojka!
- Ja protestujem! - Digavši dlan, zaustavljajući Grahama da ide unapred. - Neću
spavati u tvojim odajama.
Graham pokri njenu ruku sa svojim prsima, i zločasto joj se nasmješi.
- Da li bi radije sa mnom spavala ispod zvijezda?
Dovraga, bio je opasnost za sva njena čula, za njene vreline. Znala je to još od prvog
puta kada je dotaknuo. Nije razumjela vrednost onoga što mu je dala, na način kako bi
sama sudila. Ali biti ovdje ju je podsjetilo da ima plemenito ime koje treba podržati.
- Radije bih djelila sobu sa svojom sestrom. Ne želim da ljudi misle da sam
drolja. - rekla je šapatom kad se namrštio na nju.
- Naravno da ne. - popustio je, okretavši se prema sestrama. - Gospa Stuart će
večeras djeliti sobu sa Gospom Anne.
- Svake večeri. - Claire ga ispravi.
Graham se okrenu na peti, gledajući je zabrinuto.
- Svake noći?
Klimajući glavom, Claire mu se zahvalno nasmješi, okretajući se oko njega, i krenuvši
prema vratima.
- Vidimo se na večeri.
218.
29.POGLAVLJE
Ne radim ovo da bi postigao veličinu, nego sa strahom da se trebam

predati i ništa više neće biti sigurno.
Podižući čašu po četvrti put u zdravicu koja nije imala nikakvog značaja, Graham ispi
viski i zahvali svecima što su ga doveli doma. Mogao je proputovati tri kraljevstva ali
ništa nije tako dobro kao pit sa svojima u dvorani Camlochlina.
- Za Roberta. - Angus je opet podigao vrč, čekajući da i ostali za stolom to učine.
- Jer je isprašio toliko puno guzica.
- Nije ih bilo tako puno. - Robert opovrgnu, pa nazdravi sam sebi.
- Bilo ih je osam. - Graham ga podsjeti tapšući ga po leđima. - Dovoljno da se
ponosiš.
- Je li bilo slomljenih kostiju? - Callum je upitao umakjući komad kruha u gulaš od
repe i gljiva.
- Da, moj nos. Dva put.
To je zavrijedilo još jednu zdravicu za Roberta uz dosta smijeha. Sjedeći kraj
supruga, Kate je pijuckala toplo mlijeko i promatral Callumovog zapovjednika preko ruba
vrča. Znatiželjno je podigla obrve, primjetila je koliko puta je pogledao na ulaz u
dvoranu. Znala je da se Roertu sviđa mlađa sestra Stuart, jer su nasamo razgovarali
veče prije i on joj je rekao za svoje planove da ju oženi. Kate nije mogla biti sretnija zbog
njega. Anne je nježna i blage naravi, uljudna i inteligentna; pogodna za Roberta. Doista,
činila se kao da je izašla iz jedne od priča koje joj je Robert čitao dok je bila mala. No
Graham je bio posvećen potrazi za zadovoljstvom, bludi i nesputanosti. Kate je želila da
ga vidi sa jednom ženom. Kakva je bila ta Claire Stuart koja mu je zarobila srce?
- Damama često treba dosta vremena da se dotjeraju i srede, Grahame.
Prestao je lupkati čizmom ispod stola, pogleda ka njoj, a onda se tiho nasmije, kao da
219.
zna nešto što ona ne .

- Da Kate, damama stvarno treba.
- Ima jedanasest sestara. - Maggie dobaci Kate podrugljivo. - Sve zna o navikama
žena. Stalno pogleduje čekajući Claire Stuart, jer je pao na nju.
Kate se nasmiješi skrivajući se iza ruke. Prepustite Maggie da govori i dobijete istinu
bez pretvaranja i uljepšavanja.
- Jesi ti stvarno sretan sa ovom zmijom od žene? - Graham upita Jemiea i
namignu Maggie, čiji je osmijeh bio jednako đavoljski kao i kod njezinog brata.
- Jamie. - rekao je Robert, brišući usta salvetom. - Mislio sam te pitat gdje bereš
vrijesak što donosiš svojoj lijepoj ženi? Grahamu će trebat malo.
Graham ga presiječe mrkim pogledom.
- Ne bere on vrijesak Rob. Callum ga bere.
Brodie se zasmija u vrč prije nego ga Callum pogledom ne ušutka. Razgovor za
stolom prešao je, kako to obično i biva, na borbe, ali se Graham prestao slušati kada je
najavljen ulazak Claire. Želio joj prići, ali nije mogao ništa osim ju gledati, brojeći
otkucaje srca njenim koracima. Uvijek ju je smatrao lijepom u muškoj odjeći, ali vidjevši
je po prvi put u suknjama koje lepršaju oko njezinih papuča i u stezniku koji je čvrsto
držao njezine obline, srce mu je zastalo i jedino što je želio jeste da je odvede nazad u
svoju sobu i skine je. Nije se htio previše uzrujavati oko njezine želje da spava sa
sestrom. Bojala se šta bi drugi mislili o njoj, ali bespotrebno. Uskoro će svima staviti do
znanja da je njegova i samo njegova. Do tada je mogla nepoaženo ući u njegove odaje
kao u krčmi.
- Molim vas oprostite što kasnimo. - Anne se pristojno ispriča nakon što su
muškarci
ustali da ih pozdrave.
220.
- Ja sam kriva. - Claire je rekla, preuzimajući odgovornost. - Bojim se da je moja

kosa svojevoljna.
Kosa joj je bila veličanstveno skupljena u raskošnu krunu pletenica protkanih
janrarnim vrpcama. Graham se nasmiješio i praktično izgurao Angusa, koji mu je sjedio
sa desne strane, iz stolice.
- Isplatilo se čekati.
- Izgledam li previše glupo? - prošaptala je sjedajuči na Angusovo mijesto i
uvlačeći dah da joj steznik ne zasmeta.
- Ti si najljepša djevojka ovdje. - obeća, želeći je dotaknuti.
Zahvalno mu se nasmiješi, a zatim se okrenu ostalima.
Graham ju je posmatrao dok se ponovo upoznavala sa gospodarom i lady
Camlochlina. Dok se smijala sa s Kate i Anne, uhvatio se da razmišlja kako pripada
ovdje među njegovim rođacima, kao dio njihovih života, a i njegovog. Čak je osvojila i
Maggie kad je uljudno odbila pladanj pečene govedine postavljene pred nju.
- Callum tvrdi da mu ljudi trebaju jaču hranu za dolazeće zimske dane. - Maggie je
rekla jedući jabuku. - Ali ja bi radije bila kuhana u ulju nego jela nešto što me je bar
jednom pogledalo.
- Nisam o tome razmišljala ne taj način. - Claire sa gađenjem pogleda na hranu i
odgurnu je što dalje, na Maggieno oduševljenje, i još jednom potegnu vezice steznjaka.
Da, Graham je razmišljao, dobro će se ona uklopiti ovdje. Posegnuvši za njezinom
rukom shvatio je kolika je bio budala kad se plašio svojih osjećaja perema njoj. Ona...
Povukla je ruku i strogo ga pogledala, na što je on uzvratio pokunjenim pogledom.
Nekoliko trenutaka kasnije, prebaci ruku preko naslona njezine stolice i palcem joj
protrlja rame. Ona se odmaknu, udaljavajući se od intimnog dodira. Nakon toga se
razgovor prebacio na generala Moncka, a ona je izbjegavala pogledati Grahama
jednako uporno kao što je izražavala svoje nepovjerenje guverneru Škotske.
221.
- Šta je razlog da ga sumnjičiš za takvu izdaju? - Callum ju upita, ostavljajući joj

prostor da do kraja iznese svoje mišljenje.
- Pa može nas udati za muškarce po njegovom izboru i dobiti našu zemlju.
- I ti vjeruješ da Robert želi tvoju zemlju? - Callum je upita.
- Pa, ne...
- A reci mi, - Callum je prekinu, nježno je pogledavši u stroge oči. - zašto bi se
mučio poslati te ovdje da sa čovjekom koji će te oženiti i uzeti tvoju zemlju, kada je
mogao narediti Robu da te dovede u Edinburgh, kad si bila blizu i da te odmah prisili da
se udaš?
Claire na tren zurila u njega kao da joj to nikad nije palo na pamet.
- A što je sa Jamesom Bunchananom? Da li je imao koristi od smti tvog brata?
Claire presječe Roberta užarenim pogledom.
- Da, rekao mi je da Bunchanan želi oženiti tebe a ne tvoju sestru. - rekao je
Callum, vraćajući pozornost na sebe. - On ne samo da bi dobio tvoju zemlju nego i
kraljevu naklonost kada bi te uzo za ženu, zar ne?
- On se neće oženiti sa njom. - Graham glatko izjavi. Kad se Claire napokon
okrenula ka njemu, zurio ju u nju ne trepćući i izazivajući je da porekne.
Nije porekla, ali je opet skrenula pogled.
- Lord Bunchananje volio mog brata, - rekla je Callumu. - Graham i Robert ga ne
poznaju kao ja.
- Nemamo dokaz protiv bilo koga. - Robert podsjeti gospodara, nakon što je
Calluma
obavjestio da ga Bunchanan zabrinjava.
- Onda za sad ništa ne možemo učiniti.
- A šta će biti u međuvremenu sa mnom i Anne?“ Claire upita, sad već ljutito
povlačeći svoju haljinu.- Kad je Monck smatrao sigurnim poslati nas ovamo, donio je
222.
neke odluke kojih se ja ne mogu pridržavati.

Callum ju je promatrao, a onda sa iskrom zabavljanje pogleda u Grahama.
Da, Graham je znao da je oštrokondža. Nije ga trebalo podsjećati. Vjerovatno nije ni
shvatala da bjesni na Vraga MacGregora. Većina djevojaka nije se suđivala ni pogledat
ga, osim žene mu i Maggie, ali Claire je bila samovoljna, Graham se počeo plašiti ako
se na tren makne od njega da to neće dobro završit za njega dok su na Camlochlinu.
- U međuvremenu vi ćete uživati ovdje ne zamarajući se oko guvernerove
odluke. - Callum joj je satvio do znanja da je rasprava završena.
- Uz dužno poštovanje, moj gospodaru, želila bi znati šta...
- Claire! - Anne ju je pokušala udariti ispod stola, ali je promašila i udarila
Grahama. Pogledom mu se ispričala, ali osmijeh joj je bio krut kad se okrenula sestri. -
Ne gnjavi više našeg milostivog domaćina. Kasno je i trebale bi se povući na odmor.
Claire se šturo nasmiješi, ali klimnu i utane sa stolice.
Graham takođe ustade i prstima je lagano uze za zapešće.
- Claire. - tiho je rekao.
Podigla je pogled i bezizražajno mu zaželi laku noć.
Claire nije došla u njegove odaje te večeri, a ni večer poslije. Kad bi je Graham vidio u
velikoj dvorani ili na galeriji ili čak u hodniku uvijek je bila okružena jatom žena. Činilo se
kao da su i njegove vlastite sestre odlučile čuvati je od njega. Nakon četiri dana da ju
nije dotakao, jedva da je progovorio sa njom, bio je spreman razbiti nekoliko glava. Prvi
put nakon sedam godina ozbiljno je razmišljao da se popne na konja i napusti Skye. Kad
mu je pružala ruku tjekom putovanja, glumeći gospođu, bila je ljubazna. Sad nije bila
ljubazna. Konačno je naletio na nju, dan je bio zlosutan kao i njegovo raspoloženje.
Aileen je bio s njom u štali, noseći mač dug kao i njezine noge. Dok mu je sestra
izgledala iscrpleno, Claire se činal življa i jača, obrazi su joj se zarumenili i zračili
svježinom unatoč oblačnom vremenu. Kad ga je vidjela mahnula mu je kao da se ništa
223.
među njima nije desilo. Je li poludila? Stisnuo je vilicu dok se ona gegala ka Aileen. Kad
je prolazila kraj njega, Graham joj prepreči put.
- Aileen, ostavi nas. - Glas mu je bio pun bijesa i frustracije. Dok mu je sestra
okljevala, mračno upozorenje u njegovim očima natjera je da pokrene dupe.
- Kako si Grahame? - Claire pristojno upita.
Čelo mu se nabora.
- Kako sam? Kako sam? - Zakorači ka njoj a ona ustuknu. - Claire šta se dođavola
događa?
- Događa? - Maknula je zalutali pramen s obraza, spustila pogled na čizme, a
zatim je pogledala u sve drugo u štali osim u njega. - Ne znam o čemu govoriš.
- Da, tačno znaš o čemu govorim - Zarežao je. - Učinila si sve što je u tvojoj moći
da me izbjegneš. Zašto?
Claire mu nije mogla reći istinu. Sve je to bilo da bi mu odoljela, morala se skroz
udaljiti, jer samo jedan pogled na njega i sve u njoj bi se zapalilo. Jedan dodir i ona će
se izgubiti ne mareći šta će tko misliti o njoj. Imala je vremena razmišljati o posljedicama
svojih dijela. Bila je rođaka kralja Charlesa, uništena od bitange koja nije bila vjerna ni
jednoj ženi.
- Ne mogu sad sa tobom razgovarati. Kate će mi čitati Malorya i već
kasnim. - Pokušala se provući kraj njega, ali ju je zgrabio za zglob i povukao natrag.
- Šta sam ti učinio da ti se zamjerim?
- Ništa. - Pokušala je izvući ruku, ali ju je čvrsto držao. - Rekla sam ti da neću da
ovi ljudi misle...
- Ne zanima me šta ko misli Claire. Ti pripadaš meni.
- Grahame zaustavi se. - Odgurne ga od sebe koristeći slobodnu ruku. - Tamo
odakle ja dolazim žene ne pripadaju muškarcu samo zato što on to želi. Ako baš hoćeš
da znaš mislim da je to malo barbarski i nepodnošljivo arogantno i neću...
224.
Naglo joj se riječi i dah zaustaviše kad ju je obuhvatio oko struka i privukao usne
njezinim. Poljubac je bio čvrst, zahtjevan, posve posesivan, ne ostavljajući joj prostora
da sumnja u njegove namjere. Prekinuo je poljubac kad su već bili bez daha i pritisnuo
usne uz njezinu sljepoočnicu.
- Ako želiš svećenika onda ću poslati po njega Claire.
Odmaknuka se od njega još uvjek u njegovom zagrljaju, a onda ga polako pogledala.
Oči su joj bile tako lijepe, plave i bistre i Graham bi joj dao svoje srce, život i mač samo
da ih moće gledati.
- Jesi li me upravo pitao da se udam za tebe? - Bez daha ga upita.
- Da. - nasmiješi joj se. - Ako će ti tako biti lakše...
- Lakše...- Oči joj potamniše u indigo plavu, vilica joj se stisnu a nosnice rašire. –
Pusti me neoprezni glupane! - Oslobodi se njegovog zagrljaja. - Nudiš mi da me oženiš
da bi me doveo u svoj krevet!
- Bi li radije da sam samo to zahtjevao? - Glas mu se spusti na ljuto režanja.
Izgledala je kao da se sprema udariti ga pesnicom. Bio je u iskušenju da zakorači
unatrag. Nije se pomjerila udariti ga, ali je izbacila bradu i zagledala se u njega, Graham
je bio siguran da joj je u očim vidio nagovještaj bola.
- Nakon svog vremena koje smo proveli zajedno zar i dalje misliš da mi možeš
naređivati? Zar me još ne poznaješ Grahame? Ne pripadam ti i da ti kažem ako budem
mogla birati za kojeg muškarca ću se udati, tebe sigurno neću izabrati!
Odjuri, ostavljajući ga da bulji za njom, srce-skvčeno od boli u grudima podsjeti ga
zašto se zakleo da se nikad neće zaljubiti.
225.
30.POGLAVLJE
Da li da se ogolim na bojnom polju ili da se obučem u pravednost i

rešenost?
- Da li je doista želiš oženiti?
Graham je odbio vrč što mu je Callum ponudio i gledao je svog najboljeg prijatelja
zavaljenog u stolici kraj kamina. Bili su sami na galeriji, mjestu gdje bi došli da izbjegnu
prepad Campella. Sad su ovdje da raspravljaju o djevojkama.
- Da, želim.
Callum mu dobaci skeptičan pogled.
- Ako si toliko morao razmišljati o tome, onda možda nisi siguran.
- Ako baš moraš znati prestravljen sam od toga. Ali sam siguran.
- Ona je kraljeva rođaka. - Callum ga podsjeti.
- Znam. Ali je moja po zakonu gorštaka.
Istežući noge ispred sebe, Callum zabaci glavu na naslon stolice i zatvori oči.
- A ako Charles objavi da se ne slaže.
- Zato sam i htio prokletog svećenika.
Njegov prijatelj se nasmiješi.
- Dobro razmisli o tome brate. Postoji puno cura u Škotskoj.
- Da, svjestan sam ja toga Callume i svaka od njih me zbunjuje.
- Nisu one tako strašne. Samo se žele brinuti za tebe.
- Ne i Claire. - Graham zaključi skidajući čizme uz buku. - Ona je uvjerena da joj ne
treba muškarac da je zaštiti. Vraški je neovisna-da skrivim ležao bi joj pod bratovim
nogama.
- I tako vraški neovisnu djevoju...ti si poželio u svom krevetu? - Callum se nasmijo
izazivajući namrštenost svog prijatelja.
226.
- Optužila me je da je želim oženiti samo da bi je tamo odveo. Upravo sam joj stavio
do znanja da nisam morao.
Nije zvučao arogantno, nego tako povrijeđeno da se Callum sažalio nad njim.
Međutim potrudit će se da mu zapovjednik dobro razmisli srcem, a ne ostakom tijela.
- Kao što sam rekao, ne razumije gorštačke zakone. Moraš joj se ispričati. - Callumu
su oči još uvijek bile zatvorene, tako da nije vidio ružan pogled koji mu je Graham
uputio.
- Izvinjavaš li se ti Kate često?
- Više nego što bi htio, da.
- Dođavola, i ti si se pretvorio u mekušca kao i moj brat.
Ne uznemiravajući se prijateljevom šalom, Callum je zjevnuo.
- Sa prvim svijetlom ću ti dokazati kakav sam mekušac postao.
- Hoće li te Kate pustit sa prvim svijetlom?
- Možda i neće. Možda će htjeti da joj grijem krevet dok nam se sin ne probudi. Ali
nemoj se uzrujavati, ako zakasnim, bude dovoljno pasa u dvorani da te griju . - podigao
je kapke, triunfalno se osmijehnuo Grahamu i opet zatvorio oči.
Dovraga, nije mu bilo večeras do šale. Srce mu je bilo sa njom, prokleto da je. Ispričat
će joj se ako je to ono što želi.
- Dio mene govori da nije važno ako joj je stalo do mene. Dugo smo živjeli bez
crkvenih zavjeta, jer je crkva negirala naša prava. No, drugi dio mene , - Graham je tiho
rekao, dokazujući da je sad mislio srcem, - onaj kojeg sam večeras postao svijestan, želi
da ona želi biti sa mnom zauvjek.
Sad se Callum uspravio dajući Grahamu punu pozornost.
- Onda je voliš?
Samo ovom čovjeku, najboljem prijatelju od djetinstva, Graham je mogao priznati
istinu i kako je pakleno prestravljen.
227.
- Da li je ljubav kad osjećaš da ne postoji to što nisam spreman učiniti kako bi joj
ugodio? Onda, da. - Graham je rekao kada je Callum klimnuo. - Volim je. I bojim se
ranjivosti koju to donosi. To je kao da sam na bojnom polju bez mača ili čak štita da te
zaštitim.
Callum se složio. Doista je neko vrijeme na taj način doživljavao ljubav.
- Tjera čovjeka da spusti odbranu i preda život.
- Da. - Graham je klimnuo. Prijatelj ga je razumio.
- Ali ako mu ona uzvraća ljubav. - Callum naglasi,- Onda nema potrebe za
odbranom.
Oh dovraga, Graham je razmišljao prisjećajući se svojih zadnjih riječi u štali. Doista je
proklet.
- Onda sad više nego ikad moram biti ustrajan.
Claire je sjedila na galeriji i slušala Kate kako priča o kralju Arthuru i njegovim
plemenitim vitezovima. Vražijih joj muda, bila je nesretna. Što je Kate više čitala o
hrabrim, romantičnim ratnicima kraljevstva Claire je bivala sve jadnija. Prokletstvo, koji je
podlac bio Graham Grant. Zašto nije mogao biti poput Lancelota, čija je ljubav prema
Guineverei srušila kraljevstvo? Ljubav! Ha! Frknula je naglas. Graham nije znao šta je
ljubav.
- Claire?
Trepnula je ka Kate i upitno je pogledala.
- Da?
- Ne obraćaš pažnju. Želiš li o nečemu razgovarati?
Dovraga, Claire nije morala vidjeti je-sve-znam iskru u Kateinim očima da bi shvatila
da je Graham Callumu sve rekao, a Callum svojoj ženi.
- On je štakor! - Claire skoči sa stolice i krene ka Kate. - Ne,gori je od štakora!
- Graham?
- Da! Mislila sam...Nadala sam se...Dopustila sam mu jer mi je bilo važno, a onda
228.
kada nisam pokazala osjećaje, on me je zaprosio.

- Ja sam još uvijek malo ztečena tom vijesti. - Kate prizna širom otvorenih očiju.
- Ne moraš biti. - Claire je okrene ka njoj. - On je spletkaroški štakor koji će uraditi sve
da dobije šta želi, a ako mu slučajno to ne uspije, pribjegne nasilničkom ponašanju. Oh,
više ne želim govoriti o njemu. Odo promjeniti odjeću. Moram nešto nešto zavitlati.
Pomogućnosti Grahamovu glavu.
- Poći ću sa tobom. - Kate spusti knjigu i gotovo je skočila sa stolice. - Rob još
spava, a dugo nosam vježbala mačevanje.
- Da. - Claire je rekla, okrećući se kako bi napustila galeriju. - Robert mi je rekao da
znaš sa mačem. Jesi li dobra?
Deset minuta kasnije, Claire je stajala na poljani ispod olovnih oblaka, mač joj je bio
spreman. Njezin protivnikne ne liči ni jednom ratniku sa kojim se Claire ikad borila. Čak i
kad je vježbala, Allien je izgledao strašnije od ove žene u vunenom kltu i ženskoj haljini.
- Hoćeš prvo svezati kosu?
Kate trzajem zabaci tamne vlasi sa ramene i stisne dršku mača s obje ruke.
- Nema potrebe gnjaviti se time.
- Uistinu? - Claire je upita kružeći. - Jako je duga. Zbunjuje me.
- Da, tvoja je debela. - Kate odgovori gledajući u ženinu pletenicu. - Primjetila sam
neko veče da si je nosila raspuštenu. - Snažno je zamahnula na Clairen stomak.
- A tvoje suknje?
Kate ljupko slegnu ramenima.
- Uvijek sam vježbala u suknjama.
Pred licima su im se sudarili mačevi u borbi. Impresivno, Claire pomisli dok je
napadala Kateine noge i promašila.
- Dakle voliš ga?
- Koga? - Claire upita izbjegavajući udarac u rame.
229.
- Oh, dođavola! Grahama!

- Ne. - Claire brzo reče, a zatim se ugrize za usnu. - Da, jesam. Mislim.
- Onda nisi sigurna?
Claire slegnu ramenima.
- Nisam nikad prije bila zaljubljena.
Kate na trenutak zaustavi zamahivanje i nasmiješi joj se.
- Oboje morate puno toga naučiti.
- Možda. - Claire se ponovo pripremi. - Ali više neću učiti na toj bitanzi. Neću čekati
da mi zapovjeda general Monc ili Graham Grant.
- Shvatam. - Kate zaključi blokirajući udarac. - Ali zar doista vjeruješ da te Graham
želi oženiti samo da bi te imao u krevetu?
Claire je zastala, pocrvenila, a zatim parirala udarcu u njezina rebra.
- On poštuje zakone visočja Claire. I ako te je doista već imao, ne treba svećenika da
ozakoni vašu vezu. Već je to uradio. Ima pravo da te odvede u svoj krevet kao bilo koji
muž.
Vrh Clairenog mača padne na tlo.
- Hoćeš reći da smo već vjenčani?
- Znam da zvuči malo barbarski, ali to je njihov način. Pogotov jer su MacGregorsi i
njihovi simpatizeri bili uskraćeni od crkvenih sakramenata.
- Ali svećenik... - Claire je rekla pokušavajući razumjeti. Graham ju je nazvao
njegovom ženom,a ne suprugom!
- Otac Lachlan je naš prijatelj. Takođe je vjenčao i mene i Calluma i Maggie i Jamiea.
Dakle vidiš, Graham nije htio poslati po njega da bi te odveo u krevet. Htio ga je
dovesti...
- Da meni bude lakše dok smo ovdje. - Claire zvrši prisjećajući se Grahamovih riječi.
Dobri Bože, ona je njegova žena! Na trenutak nije znala je li bjesna ili ushićena.
230.
Trebao joj je reći. Trebao ju je pitati! Bijes joj je izblijedio kada joj druga misao padne na
pamet. Prema njihovim zakonima, doista je bila njegova žena, a on je nije tražio u
krevetu svih ovih dana, kao što je bilo njegovo gorštačko pravo. Vražijih joj muda, bio je
zamišljen!
- Kralj neće biti zadovoljan. - rekla je trenutak kasnije ne pazeći šta govori.
- Da i Callum se brine oko toga takođe. - Kate joj povjeri. - Ali vaš savez ništa ne
znači u Engleskoj. Neće biti priznat, tako da nisi vezana kad napustiš Skye .
Njihov savez ništa ne znači? Vraga je tako!
- Oh, ide Callum. Brzo Calire, vrati mač u korice!
- Zašto? Ne želi da vježbaš? - Već je znala odgovor. Većina muškaraca nije
odobravala žene koje nose oružje.
- Zabranio mi je, trudna sam.
Claire problijedi zaboravljajući na trenutak Grahama. Trudna! Šta je sa njom, trebala
bi se odmarati, šiti ili šta već rade trudne žene a ne vitalati mačem!
- Trebala si mi reći. Nikad ne bi podigla mač na tebe!
- Što dovraga misliš da radiš ženo? - Gospodar MacGregor je upitao kad je krenuo ka
njima.
- Samo sam malo bezopasno vježbala mužu.
- To sam ti zabranio, sjećaš li se ženo. - oštro je rekao a zatim se okrenuo ka
Claire. - Je li ti rekla da je trudna?
- Ne sve dok...
- Umorna sam od sjedenja po čitave dane i debljanja i još debljanja. - Kate je šmrcala
privlačći pažnju natrag na sebe. - Bojim se da će se moj dragi muž uskoro umoriti od
mene kad vidi kako sam nabubrila kao tovljeno tele za blagdane.
Božijih joj noktiju, dobra je, Claire pomisli, gledajući kako sa Callumovog lica nestaje
svaki trag ljutnje i prelazi u kajanje. Kad je podigao ženu u naručje,zaklinjući joj se koliko
231.
voli njezin veliki stomak i da će narednih šest mjeseci provest dokazujući joj to, Claire
uzvrati Kate na pobjedničkom osmijehu preko muževih ramena.
Dakle to ljubav čini od muškarca. Žao mu je zbog njegove nepromišljenosti, odbacuje
svoju bahatost ne mareći za prisutne. Smekša mu pogled, ruke mu postanu nježne, ne
smeta mu sageti se i ubrati cvijeće. Gledajući gospodara i njegovu damu Claire
iznenada osjeti da joj u životu nedostaje nešto jako važno.
Uzdahnu, vrati mač u korice i okrenu se ka dvorcu. Zastane na pola koraka kad je
vidjela da nekoliko metara dalje stoji Graham sa Robom i Anne.
Da li ljubav čovjeka pravi žrtvom vlastitih želja a i da se ne zapita zašto im se opire?
Oči su mu već bile na njoj, upijajući je kao da ju nije godinama vidio. Stav mu je
privremen dok nije uhvatio njezin pogled i krenuo naprijed, kao da se nije mogao
zaustavit da joj što prije dođe.
A Claireno srce samo što nije explodiralo kako je jako udarala, uspio je.
232.
31.POGLAVLJE
Hoću li dopustit da dijete koje vjeruje u Boga umre dok bezbožnik

prosperira?
Stojeći tako gledao je ženu koju voli, nikad se nije osjećao tako nezaštićeno. Kako je
mogao ignorisati stezanje u grudima, smiriti podivljalo lupanje srca,ili da obuzda
izluđujuću želju da je uzme u naručje i obeća joj šta god poželi dok je bila par koraka od
njega? Znao ju je. Bila je tvrdoglava djevoka koja nije voljela da joj iko govori šta treba
sa radi. Mogao je živeti sa tim. Dođavola, njena snaga privlačila ga je od samog
početka. Odbila je njegovu ponudu za brak zato što je bila ljuta, ili ga nije volela? Želeo
je znati, ali kada ju je video, nije bio siguran ima li snage da čuje ono što mu ima reći.
Skoro je stigao do nje kada se zaustavio. Ugledao je jahača kako prelazi preko grebena.
Callum ga je takođe video, prije nego je nestao u dvorcu, i čekao da mu jahač mahne
zastavom. Graham krenu prema gospodaru ali uspori kada je video da mu se približava
Claire.
- Bojala sam se da ćeš otići i oženiti neku drugu. – zadirkivala ga je nježno
prilazeći mu.
Graham se osmehno, nedostajo mu je njen hrapavi glas, način na koji lepršava
lanena traka u kosi prekrije njene lepe plave oči.
- Dođavola Claire, ko se može porediti sa tobom? – Nije želio zvučati neusiljeno,
kao da se raspada jer tek je skupio hrabrost, kao da razgovara sa boginjom. Nije mogao
kontrolisati svoja usta i malo je falilo da se nasmije. Dođavola bio je prokleto dobar
ratnik, ali protiv nje nije imao nikakve šanse. Bolje da prizna poraz i prestane da bježi.
- Onda nisi ljut na mene? – bila je puna nade i preljepa. Bože, nedostajala mu je.
Svaki dan proveden bez nje u njegovom životu bio je besmislen i dosadan. Sve što je do
sad uradio da bi je osvojio mora uraditi i više dok ne osvoji njeno srce.
233.
- Nisam bio ljut na tebe. - tresao od želje da je uzme u naručje i ispuni zavjet
dajući joj radost i avanturu sa njim. – Bio sam nepromišljen i kukavica. – primakao joj se.
– Ali sada ti kažem, Claire, vol.....
- Graham, Robert! - Graham pogleda preko Clarine glave na Callumovo mahanje
sa stisnutim papirom u ruci. - Povedi i ženu sa sobom. – povikao mu je prijatelj.
Kada su mu prišli, Callum ispruži ruku sa pismom među prstima i dao ga je Claire.
- Upravo je stiglo iz Kylerhea, poslao nam ga je general Monck. Pročitaj ga.
Claire uze pismo drhtavom rukom. Zašto ga mora pročitati? Ako je bilo u vezi njenog
braka sa Robertom pocepaće ga na sitne komade i baciti na četiri strane svjeta. Hrapavi
pečat potvrdio je da dolazi od generala. Podigla je pogled ka Callumu, ali po njegovom
izrazu lica nije mogla ni naslutiti šta je unutra. Otkrila je, oči joj se zaustaviše na smeđim
mrljama pisma.
Krv.
Rukopis je bio slab, kao da je pisan umornom rukom. Snažnijom rukom napisan je
dodatak u gornjem uglu papira. Prvo je to pročitala. Pronađeno je u kući Wallingford u
Londonu. Nepoznato je kada je napisano. Postojala je mogućnost da je autor još uvjek
živ i da se preselio u Tower. Požuri. Uz oprez. Nekako, Claire je znala ko je napisao
ostatak pisma, iako slabog stiska i velikog razmaka između redova postojala je sličnost
sa rukopisom njenog brata koji je imao jaku ruku. Prsti su joj se tresli dok ih je primicala
ustima da priguši glasan jecaj.
Connor nije ubijen putem, ali su ga snašle nevolje, odveden je u Kulu, mučili su ga
dok je ovo pisao. Završila je sa čitanjem obrisala suze i pismo predala sestri. Krenula je
iza štale kada je Anne počela čitati pismo na glas, ali Callum je uhvati za podlakticu.
- Pusti me. – upozorila ga je. – Nećeš me ponovo sprečiti da spasem svoju krv.
- Niko te neće sprečiti, ali prvo moramo vidjeti u kom pravcu ćemo delovati.
- U pravcu spašavanja mog brata.
234.
- Claire. – prgovori Graham, stavivši joj nježno ruku na rame. – To može biti
zamka.
- Da, i ti nećeš napuštati Camlochlin dokle god sam sigurna,da I tebe neće ubiti.
Clairine oči caklile su se od suza, kada se okrenula prema Kate za pomoć, ali
gospodareva žena samo je klimnula glavom, govoreći joj tiho da mu vjeruje.Frustrirana
jer nije imala nikakvog izbora po tom pitanju, Claire zlobno prorstreli gospodara. Nije
želela. Ali svaki trenutak u kom ju je Callum sprečavao da odjaše za London ,bio je
neoprostiv. Ovog puta neće je zaustaviti. Bez obzira šta joj rekao, napušta Camlochlin
do mraka.
- Znao je da su ga izdali. – Robert je rekao kada je Anne završila i svi su ga
pogledali.
- Ko ga je izdao?-Claire upita prije svih.-Ako je ovo Moncova kopka,zašto je čekao
da dođemo na Skye?zašto te nije poslao u London kad si bio u Edinburghu?
- Zato što to nije klopka, - rekao je Robert – Connora je izdao James.
- Upozoravam te, - Claire reče škripući zubima. – ne možeš biti u to siguran.
Rekao je da su prijatelji. Obadvojica su mu prijatelji James i Monck. Ne znamo na
koga je mislio.
Vražijih joj prokletih jaja,ništa više učiniti.
- Ja znam. – Anne napokon reče, gledajući sestu uplakanim očima, zatim oštro
nastavi. – znam na koga je mislio i ko je bio glavni. To je razlog zbog kog je hteo da
budete oprezni.
- Anne, dođavola. James zaslužuje mnogo više lojalnosti neogo...
- Claire, Connor me je zvao Škotski cvjete. Zar se ne sjećaš.
Claire je prebledela, bila je to istina. Zgrabila je pismo iz Annine ruke i pročitala.
.......Plači Škotski cvjete......Spasi me od poljupca Đavola ! ................
235.
- Connor me je obećao Jamesu prije nego ga je izdao najbolji prijatelj.

Dragi Bože, pomisli, bilo joj je smučilo joj se kad su sestrine riječi doprle do njenog
srca. Anne je bila u pravu. Svi su bili. Bio je to James. Srela se sa Grahamovim toplim
pogledom i borila se sa naletom novih suza. Umalo je bila odgovorna za njegovu smrt
poverivši se Jamesu. Da su im Ravengladovi vojnici napravili
zasedu u Killiercrankiu....
- Još uvek nije razjašnjeno zašto Monck vjeruje da je Stuart živ.
- Da, možda i jeste. – Robert reče Callumu, i uze pismo od Claire. Dala mu ga je
klimnuvši i nudeći svoje najiskrenije izvinjenje jer je sunmjala u njega. - .... ratnik koji je
prekriven mrazom ...- Robert pročita iz pisma pokušavajući da izmenja rječi. – Izgleda
da je zima. Ratnici su prekriveni mrazom...nastradali su. A ipak, on živi. – mladi grof
podiže sažaljivi pogled sa zlatnim odsjajem u očima. – General Monck je mislio da
Connor piše o sebi. Ali ratnik kojeg spominje si ti, Claire. Njegov blizanac, borio se na
njegovoj strani.
Claire zavrte glavom.
- Connor nije umro na putu. Moguće da je još živ.
- Slažem se.
Claire umalo skoči preko svoje sestre i poleti Grahamu u naručje. Podarila mu je
osmjeh pun zahvalnosti.
- Trebaće mi tvoja pomoć da ubijem Jamesa kada se ovo završi.
Naklonio se i zabljesnuo je osmjehom.
- Mislio sam da me nikad nećeš pitati. – okrenuo se prema Callumu. – Pratiću je do
Londona.
Robert je odmah istupio
- Ja takođe idem.
- Nee, - Graham odbi njegovu ponudu. – Claire i ja putujemo sami.
236.
- Misliš da je to mudro? – upita ga Callum.

- Rob je grof od Argylla. Fleetwood će ga prepoznati, i bez obzira kako obukli
Angusa i Brodia prepoznaće da su gorštaci. Ne želim da skrenu pažnju stražara Kule
našim dolaskom ili na putu za London.
- Onda, da li imaš plan? – Callum ga je pitao.
Gospodar se nasmješio kada je Graham klimnuo glavom, poznavajući svog
zapovjednika bolje nego iko drugi.
- Da li ti treba kovanica?
- Imam.
- Kada krećete?
- Odmah. – Graham reče bez oklevanja. – Možda ga drže u životu da bi došli do
Moncka. On jedini zna na čijoj je strani bio general. U tom slučaju, trenutno, vrijeme je
presudno.
Claire je slušala slomljena srca dok je Graham pričao o spašavanju njenog brata sa
tolikom strašću i odlučnosti kao što je i sama osjećala, i u tom momentu nije više mogla
poricati koliku je ljubav osjećala prema njemu.
- Onda jaši brzo, brate. – Callum stavi ruku na prijateljevo rame. – Vidimo se
uskoro, i Claire takođe.
- Uskoro. – Graham se složi sagavši se da pozdravi Kate.
Anne je gledala u strahu, kada je Kate prišla njenoj sestri i poželjela joj sve najbolje.
Oni su ludi. Njena sestra je možda znala kako držati mač, ali dvoje naspram dvjesto
nikad ne bi prevladalo.
- Claire. – ona požuri na sestrinu stranu. – Razmisli ponovo, moliću se za tebe. Ti i
Graham nemate šanse protiv Fleetwoodove vojske. Molim te nemoj raditi ovu glupost. Ti
si jedini rod koji imam.
237.
Claire se nasmija sestri, njena i Connorova radost, njegov Škotski cvjet.

- Ti još uvjek imaš brata, i ja idem da ti ga vratim.
- Rob. – Callumova ruka skliznu oko struka njegove žene, i namesti usta u hladni
zlobni osmjeh da je Claire bila sigurna u njegovu zastrašujuću reputaciju tokom godina.
– Polako sa tim ženskim strahom. Reci joj kako je Graham doveo garnizon tvog strica do
nule na kraju ničim više nego svojim bednim osmjehom i dobro naučenim ravničarskim
govorom. U ovom trenutk treba da vidimo sve opcije.
Kada je njih četvoro ostalo samo, Rob je obećao Anne da će kasnije te večeri pričati
sa njom, iako, priznao je to što joj ima reći nije baš najsjanije. Za sada,dao joj je reč da
će njena sestra biti sigurna sa Grahamom. Uzeo je za ruku i nagnuo se šapnuvši joj
nešto. Kada je klimnula glavom, dajući mu svoj pristanak, svojim kestenjastim očima
pogledao je prema Claire.
- Hteli smo vam reći za večerom. Poslali smo po oca Lachlana. Kada se vratite na
Skye, tvoja sestra biće moja žena.
Na trenutak Claire je zurila u njega, procenjijući njegovu odlučnost. Nije je pitao za
dozvolu, ali se nadao njenom blagoslovu. Claire će im ga dati, i nadati se da će joj biti
dobar zet. Da, sestra će joj se udati za pristašu, ali ovaj mladi grof, za kojeg je Claire
mislila da je neiskusan, dokazao je koliko vrijedi, njegova hrabrost I čast prema njoj, bili
su veći nego u većine muškaraca koje je poznavala.
- Moja sestra mora biti najsrećnija žena na svetu, ali zaista. – ona mu reče, i
nasmija se kada se Anne bacila u njen zagrljaj. – Voliš li ga? – šapnula je Anne na uvo.
- Svim svojim srcem.
- Onda sam srećna što našem bratu mogu reći da smo napravile dobar izbor.
Anne se nasmješila Grahamu, nesvjesnom o čemu je reč, Claire se zaljubila u
njega...jadničak.
238.
32.POGLAVLJE
Nee ! Nastaviću jahati dalje I skinuti sramotu koja je nanešena

ocu.
Smrad trulih leševa I vlažna buđ prestali su stvarati mučninu u stomaku Connora
Stuarta već mesecima. Zakleo se da nikada neće hladno jaukati kao drugi zatvorenici u
ćeliji oko njega, ali mora se spasiti da ne bi poludeo. Većinu dana ili noći, nije mogao
reći drugačije, molio se da ga smrt pronađe. Ali ipak još uvjek je bio živ, kao da njegova
duša ima svrhu što je još na zemlji, a to je da se osveti Lamnertu i ostalim vođama. Više
se nije plašio kažnjavanja jer nije hteo da im kaže šta zna. Pozdravljao je to, nadajući se
da će sledeći udarac biti taj koji ćega napokon ubiti.
Čak je prestao da se brine i o svojim sestrama. Trebalo mu je puno vremena, ali na
kraju je ipak prihvatio činjenicu da ih više neće vidjeti, nije si mogao pomoći. Za njega je
već određen put kojim će poći. Ali dragi Bože, zašto Jamesu nije dao Claire umjesto
Anne? Tako bi bar znao da bi Claire ubila gada...već u prvim satima braka.
Postojala je jedna stvar koja ga je držala u životu. Osveta je cepala njegovo srce,
kidajući ga iznova svakog trenutka njegovog mizernog postojanja. Jeo je, pio, disao, i
spavao razmišljajuči o tome kako da vrati svom prijatelju ono što mu je uradio, ne samo
njemu nego i njegovim sestrama. Pacov je prešao preko njegovih nogu i on ga odgurnu
daleko u trenutku kada su se teška drvena vrata uz škripanje otvarala. Svetlost sveće
zatrepta na podu pored njega. Znao je da nije straža sa njegovim obrokom po
ispoliranim čizmama koje su lupnule dijagonalno od njega. Koji je zapovjednik bio
danas? Pitao se, ne mučeći se da ga pogleda.
- Connore, kako si danas? – Lembert. Connor se nasmija sebi u kolena,
prisjećajući se koliko je ovakvih zapovjednika ubio lično. – Da li si gladan? - čučnuo je
pored njega, smrdeći na sladunjavu kolonjsku vodu plemića, sa oštim crtama lica koje
239.
je obasjavala svetlost sveće. – Ukrao sam ovo sa Fleetwoodovog tanjira. – izvadio je

vrećicu iz svog kratkog kaputa i pokazao plu pojedenu krušku. – Želiš je? – Connor
klimnu glavom, dao mu je bez oklevanja. – Tamo ima još. – rekao je dok je Connor
zagrizao zrelu voćku. – Puding i topla penasta pita od meda, svježa divljač i hladno pivo
da to sve sapereš. Sve što poželiš, a sve što teba jeste da mi kažeš zašto je Monck
digao bunu sa pobunjenicima.
- Ne mogu sada pričati. Usta su mi puna.
Lambert se nasmija takvim tonom da je zaparao Connorove uši.
- Ma daj Stuart. Moraš shvatiti da je tvoj slučaj sada beznadežan. Umrećeš ovdje,
za čega? Zbog nekog glupog osjećaja lojalnosti prema čovjeku koji te izdao?
Connor je tihi žvakao, ne obazirući se na lambertove rječi, za njega on je znao ko ga
je izdao.
- Zašto nam jednostavno ne kažeš ono što želimo znati? O čemu se je bila reč na
tajnom sastanku sa generalom Monckom? Ti si Charlsov rođak, rojalistički pobunjenik
do smrti, tako? Šta ti i Monck imate zajedničko?
Vražijih mu prokletih jaja, zar ni jedan od tih kurvinih sinova nije mogao smisliti neko
novo pitanje? Uvijek se radilo o istoj stvari, dan za danom, sedmica za sedmicom. Zar
nisu mogli shvatiti u svojim tupim glavama da im neće ništa reći? Bez obzira koliko ga
mučili, bez obzira šta su mu obećali, neće izdati svog kralja. Bacio je ogrizak kruške sa
strane, dao mu je isti odgovor kao i svaki put do kada su ga zatvorili u ovoj zabiti.
- Bićeš obavješten. Nije bilo nikakvih sastanaka.
Lambert se ispravi na noge, njegov prijateljski ton pretvorio se bes kada mu se ponovo
obratio.
- Buchanan nam je rekao....
- Onda pitaj Buchanana, dođavola, i ostavi me na miru.
Čizmom ga je udario u stomak i izbacio ono malo kruške što je pojeo.
240.
- Još uvjek si arogantan, kurvin sine. – Lambert promrmlja nad njim. - Uživaću
gledajući tvoje smaknuće.
Connor se jedva obuzdao i konačno pogledao u svog neprijatelja. Nije bilo bjesa, bez
obećane odmazde koja je gorela u dubini njegovih zagonetnih očiju, samo istinito
zadovoljstvo mučenja Lamberta i njegovih miljenika.
- Bez obzira jako uživam kako se očajnički bojiš Moncka?
Lambert je bio nizak rastom, ali njegova pesnica bila je kao od čelika kada se spustila
na Connorovu vilicu obraslom bradom.
- Ne bojim se ni jednog čovjeka. – zarežao je, ruke su mu bile pune prljave
Connorove tunike kada ga je podigao sa guzice. – Dokazaću ti kada te povedem na moj
marš u Škotskoj. – rekao je podrugljivo Connoru u lice, - Vidjećemo koliko Monck
vrednuje tvoj život kada ti ga budem oduzimao pred njegovim očima. Da, to će pokazati
kakav je zaista iznutra. Ako podržava kraljeve pobunjenike, ako je parlamentarac, želim
ga vidjeti obešenog.
Povukao je Connora a potom udario njegovom glavom o zid ostavivši ga bez svjesti.
- Straža! – povikao je preko ramena. – Vodite ga u štalu. – izlazio je iz kule smijući
se. – Zaista moćan razbojnik.
Claire prebaci pled prijeko svojih butina kako bi otjerala hladnoću tamne
Novembarske noći i sumorni očaj koji je nosila sa sobom. Napustili su Skye pre tri dana,
i svakom miljom bili su sve bliže Engleskoj, njeno nadanje da će pronaći brata počelo je
blijediti. Pre koliko vremena joj je poslao pismo? Nije to mogla znati. Željela je vjerovati
da je još živ, ali prošlo je tri mjeseca od kako su ga zarobili. Šta ako je prekasno? Šta
ako je bila previše zauzeta tražeći osvjetu za Moncka i pokušaju da spase Anne, dok su
241.
njenog brata objesili? I ako je još u životu, koliko će moći izdržati? Ostalo im je najmanje
tri nedelje do Londona, dve ukoliko budu putovali bez stajanja. Bila je to Grahamova
ideja da putuju i noću bez pauze. Sreće, reko joj je, bila je na njihovoj strani. Pun mjesec
im je obasjavao put dovoljno da bi bezbjedno putovali, dok je ona nekoliko sati spavala
ljuljajući se u njegovim rukama, poslije nekog vremea probudio je, privezao svog konja
uz njenog, i spavao u svom sedlu kod ih je ona vodila mesečinom obasjanim putem. Bilo
joj je drago što je sa njom. Preko dana, njegov vedri razgovor i topli osmjesi skretali su
joj misli sa sudbine njenog brata. Kada bi joj se pojavio brižan izraz lica, uvjeravao ju je
da je Connor živ. Nisu spominjali ono šta se desilo između njih na Skyu. U stvari,
izbjegavao je temu braka od kad su Robert i Anna objavili vjenčanje. Prvih dana
njihovog puta Claire je bila okupiana miljama i brigom za Connora. Ali noću, kao sad,
dok je spavala na njegovim grudima, njegove jake ruke bile su obmotane oko nje,
zadržavajući njenu toplinu u pledu, pitala se da li njegova ravnodušnost prema njoj ima
veze sa arogancijom, ili mora više dopreti do njegovpg srca. Šta će biti sa njima kada
nađu Connora i ubiju Jamesa? Da li će je Graham pustiti iz svog života sada kad više
nisu u brdima i kada je njihov savez nevažeći? Nije je bilo briga što je general Monck
planirao da je uda za Roberta. Mogao je biti Connorov prijatelj, ali ne i njen krlj. I pored
toga, Robert i Anne će se vjenčati. Ali šta je sa Charlesom? Ako se on vrati, da li će
dozvoliti da se uda za Grahama? Da li će Connor? Da, njen brat će uspjeti ubjediti kralja
da je savez između Stuartsa i gorštaka u najboljem interesu za kraljevstvo. Pomisao da
nikad više ne vidi Grahama bila je više nego poražavajuća, kao kada je prvi put čula da
je Connor možda mrtav. I sada je znala zašto. Volela ga je. Neka ide dođavola, voljela
ga toliko da je to bilo nemoguće, više nego li je mogla sebi priznati. Koliko mu je žena do
sada šapnulo da ga obožavaju? Koliko je puta morao odvajati njihove prste sa sebe i
mahnito pobjeći kroz vrata? Uzdahnu i zatvori oči, molila se da joj san obuzda srce.
242.
- Claire, sve će biti dobro. – nježno je rekao iza nje, pomilovavši je po glavi prije
nego je tamo naslonio usne. – Vidjećeš svog brata opet, obećavam ti.
Govorio je o Connoru i ona mu se nasmijala, želela je, imala potrebu da mu vjeruje.
Ali....
- Šta ako grešiš?
- Ne. Monck je pitanje koje već dugo muči Englesku, stavljajući sebe ispred svih.
Vojska je zarobljena, ali nisu ubili vođu otpora, neko drugi je obavjestio Buchanan, neko
ko je znao šta Monck planira. Da li će tvoj brat progovoriti na mučenju?
Claireine oči potamnjele su od nadolazećih suza, ali zaustavila ih je i zavrtela glavom.
- Nee, ne bi.
Grahamov glas prešao je nježno prego njenog uha.
- Onda nije mrtav.
Bio je u pravu, Claire pomisli, uzdahnuvši zbacila je veliki teret sa ramena. Bilo loše ili
ne, uvjek će voljeti Grahama jer je pošao sa njom, jer se nikad nije pretvarao da je neko
drugi, i što joj nije dopustio da misli najgore o bratovljevoj sudbini.
- Držaće Connora u životu jer zna suviše važne stvari.
- Da.- Claire se nasmija i namesti bliže njemu. – Bio si mi dobar prijatelj, Grahame.
Osjetila je kako se ukočio iza nje. Okrenuo je glavu od nje ispuštajući zvuk pun bola.
- Ne možeš da spavaš? – upitao je trenutak kasnije, neprijatno joj prebacujući.
- Ne, ne mogu. Zašto ti prvi ne zaspiš? Vid mi je sasvim u redu i neću nas sudariti
u drvo kao prethodnu noć.
Odmah, njegova ruka se omotala čvršće oko nje.
- Meni je dobro ovdje gdje sam.
- Zvučiš umorno
- Nisam
- I kratkog fitilja.
243.
Zabacio je glavu unazad i promrmljao sebi u bradu „prokleto tvrdoglava djevojka“.

Ispravila je leđa odbijajući da se nasloni na njegove grudi.
- Prestani da se svađaš samon.
Claire ga odgurnu i zabaci glavu unazad značajno ga pogledavši.
- Da li ti to pokušavaš odvratiti moje misli sa Connora tako što ću te baciti sa mog
konja.
Nasmješio se, zatim se počeo tiho smijati i nagnu lice prema njenom. Njegov dah joj
zagrija usne i ona ih otvori, čekajući, želeći da je poljubi. Ali on se odmakao, ostavljajući
joj njegov zanosti miris vrata.
- Govorila si o strahu vezanog za tvog brata, ali nisi govorila o njemu. Pričaj mi o
čovjeku koji je došao na svjet zajedno sa tobom.
O Connoru ni sa kim nije pričala, ali treabala je. Sveci, trebalo joj je to.
- Šta želiš da znaš?
- Kako je zaslužio tako posebno mjesto u tvom srcu?
Oslonila je glavu na Grahamovo rame, zatvorila je oči prisjećajući se.
- Moje djetinjstvo je bilo teško. Nisam imala ništa zajedničko sa mladim damama
na dvoru. Čak ni sa Anne. Dok su one učile da vezu i sviraju na flauti u svojim
besprekorno uštirkanim haljinama, bila sam bačena, sa mojim bratom i njegovim
drugovima, pred očeva stopala, optuženi i proglašeni krivim za maltretiranje dječaka iz
parohije. Moja kazna bila je brza i surova, jer vjerujem iako je glumio da me se stidi,bilo
mu je drago jer je znao da sam hrabra kao i sin mu.Nikad to nije priznao i uvijek je
isistirao da se ponašam više kao Anne.Zbunjivala sam svoju i svaku drugu majku u
našem domaćinstvu, i na kraju sklanjale su svoje ćerke dalje od mene, da ne bi dobile
želju za odjećom svoje braće i da rukuju mačem. Jedino mjesto gdje sam se uklapala
bilo je sa Connorom, i on me je vodio sa njim svaki dan bez prigovora i svađe. Bio je
zadovoljan samnom kakva jesam.
244.
- Još tada je znao da si savršena.

Claire otvori oči i nasmješi mu se.
- Znao je da nisam, i još uvjek me voli.
- Mislim da će mi se svidjeti. – Graham šapnu preko sljepoočnice.
- I ja tako mislim. – odgovorila je, zavoljela ga je još više jer ju je uvjeravao da još
mogu spasiti Connora. U Camlochlinu, nije otišla u njegov krevet, pokušavajuči, prvi put
u svom životu, da se ponaša kao žena iz plemstva. Nikada neće saznati koliko joj je bilo
teško držati se podalje od njega. Kako je legala u krevet pored Anne, noć za noć,
misleći o njemu. Nije je ni pipnuo od kada su stigli na Skye. I sad, kada im je ostalo još
malo zajedničkog vremena, željela je više od svega poljubiti ga ponovo, da osjeti
njegove ruke na sebi. Nije je bilo briga ako ispadne jadna, kraljevska drolja, željela je da
vodi ljubav sa njim još jednom, bez obzira da li je voli ili ne.
- Da li postoji blizu gostionica?
- Da, ima jedna nekoliko milja odavde. – rekao je. – Želiš li da stanemo? To će nas
usporiti ali .....
Prigušila je njegove rječi nježnim poljupcem duž linije vilice, a zatim još jednom, sve
dok nije osjetila kako mu srce ubrzano udara.
- Odvedi me tamo.
Nasmješila se kada je usnama prekrio njene. Da, voljela ga je više od bilo koga u
svom životu, mada se bojala njegove reakcije kada bi mu to rekla, pokazat će mu..
245.
33.POGLAVLJE
Budi strpljiv. Budi oprezan. Jer tamo ima toliko časnih prožetih
patnjom željene strpljivo ratujući, boreći se hrabro.
Razgoreli plamen u srcu obojio je sobu u roze nijansu koja se podudarala sa

rumenilom Clairinih mekih obraza. Graham je posmatrao kada se zaustavila kod
kreveta, provlačeći svoje prste kroz krzneno ćebe. Stajao je na vratima, neodlučan,
zbunjen zavodljivim pozivom njenog pogleda sivo- plavih očiju. Imao je namjeru
pristojno joj se udvarati, ne da vodi ljubav sa njom sve dok ne osvoji njeno srce i
pristane da se uda za njega.To je bilo isparavno da uradi. Kada ga je nazvala
prijateljem, njegova nada da će je osvojiti razbila se. Ali čak i tada nije bio spreman
izgubiti je. Ako ne može biti ništa više od prijatelja, onda tako neka i bude.
Dođavola, zbunjavala ga je. Šta li je naumila? Pomisli , kada je spustila pled sa
ramena. Nije ge poljubila kao prijatelja, već kao ljubavnika,osjetio je bol u slabinama
zbog onog što mu je htela pružiti. Osjećao se kao da je prošla čitava vječnost od kada je
bio intiman sa nekim. Cjelo telo i srce boleli su ga za njom. Gutao je pogledom kada je
oslobodila svoju pletenicu i pustila je da kao plašt obmotava se oko nje. Razmotrio je
svoju prvobitnu odluku kada je došao do kreveta iza nje. Ako je želela prijateljstvo, imala
ga je na Skyu. Hteo ju je uzeti...na bilo koji mogući način. Okrenula se u njegov zagrljaj
kada joj je prišao i iskre topline, od uzbuđenja u njenim očima naterale su ga da se sav
ukoči. Digla se na vrhove prstiju, istežući svoje zanosno tjelo duž njega šapućići mu u
bodljikavu bradu.
- Želiš li me skinuti, ratniče?
Stravstvenim izdahom dao joj je odgovor na pitanje. Njegovi napregnuti mišići
uzdržavali su se da joj ne pocepaju haljinu koju je imala na sebi,pribije je uz zid i jebe
dok više ne mogne stajati na nogama. Pridržavao je svojim rukama oko struka i uhvatio
246.
joj donju usnu zubima, privlačeći je bliže. Izmigoljila se,drsko ga mučeći i bezobrazno se
smijući kada se odmaknula. Erekcija mu je pulsirala dok je zamišljao da ga liže tim
jezikom, da ga ta usta sisaju sve dok on...
- Iaiko me želiš, još uvjek nisam odlučila želim li ja tebe.
Nasmijao se na njenu igru povlačenja. Izuvši svoje čizme, skinuo je pled i uzeo svoju
veliku erekciju u ruku.
- Bez obzira želiš li me ili ne, sada ćeš me dobiti.
Pogledala ga je izvijajući obrve.
- Da li ću?
- Da. – obećao joj je bogatim,prigušenim baritonom i krenuo prema njoj. Prevukao
je rukom na gore preko erekcije, sve do glavića, a zatim spustio dole. –Dugo sam bio
strpljiv.
Svaki mišić njegovog tela se napeo, a muškost mu je narasla više, još više
naglašavajući gorući plamen. Ponovo je uhvatio oko struka, i ovaj put, nije odolela.
- Ali prvo, želim da okusim ove zrele grudi.
Spusto je glavu, sisao njene bradavice kroz tanku tkaninu tunike. Kada je uzdahnula
njegovo ime, držeći se za njegova ramena, povukao je tuniku preko njene glave, vezavši
joj zglobove rukavima i drŽao tako dok je zubima držao njenu bradavicu i jezikom se
igrao nadražujući je. Izvila se prema njemu i ugrizla za vrat kao odgovor, zarežao je,
oslobađajući je, gurnuo je prste duboko u njenu kosu. Jednom rukom i laganim
pokretima usmjeravo njene gladne poljupce preko svog stomaka sve dok drugom rukom
nije obuhvatio svoj kurac i usmeravao ga ka njenim ustima. Osjećaj mekanih, vlažnih
usana oko njegovog glavića bila je čista ekstaza. Ali kada mu je počela pušiti, malo je
falilo da joj svrši u usta. Povukao je gore, Izvlačeći je iz pantalona, i polegao na krevet
ispod njega. Skupivši svoja usta, pokazao je potpunu predaju i dominaciju, kada je nabio
na njegov kurac.
Kasnije, Caire je ležala u njegovim rukama ispod debelog krznenog prekrivača.
247.
Njihovo vođenje ljubavi bila je savršena sirova strast sa izuzetnom nežnošću. To je bilo
sve što mu je htjela dati, a i više. Pa ipak, imala je osjećaj da će zaplakati. U vražju
guzicu mislila je da je jača od ovoga. Mislila je da će moći živjeti samo sa uspomenm na
njega. Ali sad, ovako sanjiva posle njihove intimnosti, znala je da to neće niti dovoljno.
Budućnost je suviše neizvesna. Mogla se dogovoriti sa Charlesom i Connorom. Bila je
to Grahamova odluka da je uplaši, njegov način života nije se podudarao sa njenim
pojmovima o ljubavi i porodici, i života sa njim. Da li on može predati srce samo jednoj
ženi? Da li će je voljeti dovoljno da stane pred kralja i to objavi? Zatvorila je oči na
njegovim snažnim grudima slušajući kako diše, urezujći u sjećanje njegovo snažno
lupanje srca, miris, i osjećaj njega. Možda je to sve što joj je ostalo.
- Claire, šta te muči?
Otvorila je oči ali se nije pomerila, ostavljajući da duboki bariton prodre u njene kosti
poput tople medovače.
- Nemuči me ništa. – slagala je. Kako mu je mogla reći istinu? Bila je sigurna ako bi
mu rekla da želi da mu podari desetoro djece, pobjegao bi kroz vrata i nikada ga više ne
bi vidjela.
- Zbog čeka si onda zarila nokte u moju ruku?
Popustila je svoj stisak i nježno promrmljala izvinjenje. Nekoliko trenutaka poslije
brisala je suzne oči i proklinjala ih šapatpm. Odmah se uspravio, povlačeći nju sa
sobom.
- Claire, da li ti to plačeš?
- Ne budi smješan. – odgovori, brišući suze koje su nadolazile i pokušavajući da
izbjegne njegov pogled.
- Ttrebali bi krenuti
- Da, trebalo bi. – složio se, milujuću je po cjeloj dužini kose. – Ali prvo mi moraš
reči zašto si plakala.
- Razmišljala sam o bratu. Ostaje tvoj dužnik.
Pomerila se kako bi skinula noge sa kreveta, ali Graham je uhvati, zaustavio je prije
248.
nogo je pobegla.
- Sigurna sam da će ti dati šta god poželiš.
- Želim tebe.
Koliko god da je bolelo, pogledala je njega, osjećajući kako treba izbisati njegovu sliku
iz glave. Bože, bio je preljep tamo sjedeći bez ičega na sebi samo samo prekriven
krznenim ćebetom i nježnim osmjehom. Svetlost vatre obasja oko njega potpaljujući
sjaj u njegovim očima.
- Već si me imao. – rekla je poraženo i njegov osmjeh izbledi.
U početku, uznemirenost ovlada njime, koji se ubrzo pretvorio u bjes.
- Shvatam. Dakle ovo ti ništa neznači?
Da nije izgledao tako strašno sedeći tu kao da će skočiti na nju, Claire bi mu se
nasmijala u lice, ili rasplakala.
- Meni? – podigla je ruku na grudi. – Da li se šališ?
- Ne u vezi ovoga. – rekao je,njegov glas bio je sličan režanju, njegove zelene oči
piljile su u nju.
- Dobro, onda ću ti reći. – počešala se po bradi, sprema da mu saspe istinu jednom
za svagda. – To mi je značilo sve. Ono što sam tebi dala, nikom nisam.
Njeogov surovi izaz ibledi.
- Znam.
- Da li? – uptno ga pogleda. Više je nije briga što joj suze idu niz obraze. - Ti si me
imao na način na koji niko drugi nije i niko nikad neće ponovo, i bojim se da ti nisam bila
samo još jedna pobjeda.
- Pobjeda? – Zvučao je jadno kao ona malo prije. – Ženo, ja sam svoe oružje bacio
tebi pred noge i dopustio da osvojiš moje srce. Gdje je tu pobeda? Da li si mislila da
sam želeo pasti tako duboko u ljubav sa tobom da dan proveden bez tebe je gori nego
predaja na bojnom polju. Ja.....
- Šta si rekao? – Claire šmrcne, prekinuvši ga. Zurio je u nju kao da će mu srce
iskočiti iz grudi a bio je nemoćan zaustaviti ga.
249.
- Mislio.......
- Ne, prije toga. – prišla mu je bliže, nesigurna u sopstvene uši. – Deo u kom se
duboko zaljubljuješ u mene. Da li si? Zaljubljen u mene?
- Da. – prošao je prstima kroz kosu i namrštio se na nju. – Zašto misliš da sam
postao mekušac?
Unjesto odgovra, Claire mu se baci u naručje i gurne ga na krevet. Ljubila ga je
nerazumno u velu njenih gustih i blijedih uvojaka. Kada se konačno povukla, dovoljno da
podjele jedan dah, pogledala ga je u oči i nasješila se.
- Budi nežana... i pusti me da te uvjerim, ti nisi.... bio sam previše zauzet
zaljubljivanjem u tebe zar ne primjećuješ.
Jamice mu zabljesnuše i Claire se rastopi po njemu.
- Mogao si me poštedeti nedelja patnje i reći ranije. Mogao nas je svješenik već
vjenčati.
Claire ga poljubi nježno krajičkom usana kada ju je prevrnuo na leđa.
- Onda pusti me da ti kažem sada. - rekao je nježno, izdigavši se iznad nje. –
Volim te, Claire.
Poljubio je i ostatak noći proveo pokazujući koliko.
250.
34.POGLAVLJE
Neka vojnikova odluka uvjek bude ispravna i hrabrost

nepokolebljiva na dan bitke.
James Buchanan čekao je na neudobnoj stolici sa visokim naslonom nagnutim

naprijed. Stolica ga je s vrata mamila, ali kada je sjeo među izrezbarano rupičavo drvo
nažuljala ga je, učinila je čekanje na prijem kod Charlesa Fleetwooda pomalo
nepodnošljivim. Seo je nazad i uzvrpoljio se. Prokleo je sebe kada je primetio da mu se
malo tresu ruke. Nije imao razloga da se plaši. Pokazao je koliko vredi Fleetwoodu,
takođe i Lambertu. Oni se ne bi usudili dati ruku za čovjeka koji nje mogao zaustavi
otpor Škota jednom rečju. Bili su ljuti na njega što je došao u London, ali to je bio rizik
koji je bio spreman preuzeti. Ako Connor preživi dok se ne vrati kralj... ako se kralj i
vrati...James je znao da će njegova smrt biti brza. Zašto dođavola drže gada u životu?
Pogledao je po prostoriji, nadajući se da će Elizabeth doći pre do njega nego njen otac.
Ona ćemu pomoći, možda ga čak uvede i u kulu. Razmišljao je o najbržem načinu da
ubije Connora kada su zaškripala velika drvena vrata, otvarajući se.
Visoik i sredovečan, general Fleetwood imao je tamne prodorne oči koje su vidjele
veliki broj bitaka, iako ovih dana voleo je djelovati više kao političar nego ratnik.
- Ah, Buchanan šta te dovodi u palatu Wallingford? – zakorači u sobu, njegove
kestenjaste lokne padale su mu preko ramena.
James ustade sa stolice pa pozdravi svog domaćina po pravilu, zatim mu se pokloni
kada je Fleetwood udario petama i prošao kraj njega. Izdahnuo je tiho sa olakšanjem
kada general nije pokazao nikakve znake bjesa što je došao.
- Informisan sam da je izdajnik Connor Stuart još živ. - rekao je, djelujući opušteno
- I kave ti imaš veze sa tim? – Fleetwood pogleda na kratko sipajući sebi piće. – I
zanima me zašto nije ubijen onako kako smo se dogovorili.
251.
- Znači došao si me isitivati.

General pogleda Jamesa sa podsmjehom dok je pijuckao vino.
- Nee, ja .....
- Ne? Pa zašto si onda došao? Možda da bi sam ubio Stuarta?
On se nasmija, ali to nije bio veseli smeh kada je sjeo iza masivnog stola od
izrezbarenog drveta.
- Strah često prati ono najgore kod ljudi. To je ono što ga pokreće. Ali želim znati
zašto ga se toliko plašiš da si ugrozio svoju sigurnost jašući do Londona kako bi
osigurao njegovo ćutanje. Da li se plašiš da će pobjeći i tražiti te? Ili postoji još neko
koga se bojiš?
- Moj gospodaru, - James suzi pogled ka Fleetwoodovoj ruci i proguta, poželevši
da mu taj dah umiri živce. – siguran sam da ne znam o kome još govoriš.
- Zašto, govorim o kralju, naravno. Vjerujem da znaš više o tome kako je Monck
došao do tebe, reci nam.
Nasmijao se, ignorišući jamesovo poricanje.
- Naš prijatelj, guverner, otvoreno je proglasio da je spreman podržati autoritet
parlamenta. Parlament ćemo raspustiti. Nedeljama do sada, njegovi predstavnici bili su
angažovani u pregovorima sa odborom za bezbjednost kako bi se rješilo pitanje bez
krvoprolića. Ipak, u ovom trenutku, on je skupio vojsku od nekoliko hiljada i maršira
prema Engleskoj. Da li podržava kralja? Nadali smo se informacijama od Stuarta, ali
ostao je odlučan i pored mnogobrojnih.... kreativnih pokušaja da izvučemo istinu od
njega. Ti si jedini koji je prisustvovao tajnim sastancima Moncka i Stuarta.
- Ne, rekao sam ti da nisam upoznat sa njihovim razgovorima. – James je
insistirao, obrisavši čelo rukavom. Dođavola, nešto nije u redu. Krenulo je po zlu. –
Jedino što znam a Connor mi je rekao su sastanci. Tada se general Monck dogovorio sa
njim oko građanskih ratova ovdje u Engleskoj i bacio se na planiranje.
252.
- Možda, vraćanje kralja na presto?

- Možda. – James odgovori, sedeći na mjestu kada su se vrata ponovo otvorila.
- Ja.... ja ne znam sa sigurnošću.
Kada je video Elizabeth kako ulazi u prostoriju u pretnji dva stražara njenog oca, srce
mu je zastalo u grudima.
- Poznaješ moju ćerku. – Fleetwoodov glas postao je zastrašujući. – Pristala je
pomoći mi da te dovedem nazada u zamenu za oprost što je spavala sa gadom popout
tebe. U trenutku sam posumnjao kad bi saznao da je Stuart živ, to bi te dovelo na moja
vrata. Sada mi reci zašto toliko želiš videti ga mrtvog, ili ćeš biti obješen zajedno sa njim.
- Ne znam ništa! – James je ustuknuo kada su dvojica stražara pustili Elizabeth i
pošli prema njemu. – Nee, ne možeš me ubiti. Potreban sam to! Ja sam jedini koji....
- U pravu si. – Fleetwood pokaza rukom svojim stražarima da preuzmu Jamesa. –
Potreban si mi kako bi mi rekao sve o Georgu Moncku. Imaćeš dovoljno vremena u Kuli
da rizmisliš o tome. Izvini, - rekoa je izlazeći za Jamesom iz sobe.- ali nećeš biti
zajedno sa čovjekom čiju si smrt sanjao. – ugodno se nasmijao kada ga je James
pogledao preko ramena.- Stuar je na putu za Škotsku sa general-majorom Lambertom.
Kada su ostali samo, Fleetwood podiže ruku prema svojoj ćerci
- Zakuni se da nisi dala srce tako prezrenom čovjeku kojeg može zadovoljiti samo
smrt najboljeg prijatelja.
Elizabeth pogleda prema vratima poslednji put, i spusti pogled kako bi sakrila istinu u
očima.
- Kunem se.
Dragi Bože, bila je umorna. Ni ošta hladnoća od koje su joj brideli obrazi nije
pomogla. Claire je vidjela efekte zime na svojim zavodljivim prstima. Connor je učinio
253.
njene treninge dva puta težim u zimskim mesecima kada je vazduh bio toliko hladan da
je ledio pluća i iscrpljivao svu snagu. Iscrpljeni pogled u borbi...ili mamc da zaspiš na
snjegu koji je prekrio brdo.. moglo je ubiti, tako da ju je naučio kako da ostane budna. Ali
dođavola, ovo je bilo drugačije. Nije se osjećala slabo ili zbunjeno, i jedva je drhtala, ali
osjećala se đavolski. Okrenula se na konju gledajući Grahama, želeći udobnost njegovih
ruku. Gorštak, mislila je, sa naletom topline koja joj je iz grudi prešla u osmijeh..
- Što me tako bledo gledaš. – reko je, usporavajući tempo. – Želiš li da se
zaustavimo u sledećm selu i prespavamo noć u krevetu? Možda da ti kupimo još nešto
ispod te tunike?
- Ne, ne želim se opet zaustavljati. Bez obzira gdje je Connnor, sigurno mu je
hladnije nego nama. On nas treba što pre.
Teško su jahali još sat vremna kada su usporili svoje konje. Dok je jela svoje parče
mesa, zahvaljivala je Maggie, koja je insistirala da ponesu govedinu koja je ostala za
put.. Claire se molila po stoti put da joj je brat još živ.
- Connor neće odobriti tvoju gorštačku prosidbu. – rekla je, prekidajući prijatnu
tišinu dok su jeli.
Graham slegnu ramenima ližući prste.
- Onda ću te vjenčati po propisima. Poslaćemo po oca Lachlana kada se vratimo
na Skye.
- Onda ćemo tamo živjeti?
- Da. – odgovori bez oklevanja, onda podiže zabrinuti pogled. – Da li želiš živjeti
tamo ili ne?
Tamo je bio njegov dom, i tamo su bili njegovi rođaci. Claire je znala da on tamo voli
živjeti, i željela je biti sa njim bilo gdje. Dođavola, mora da je luda čim bih pristala živjeti
sa njim na tako sumornom mjestu.
- Moj brat će živjeti u našij kuću u Atholu, i Anne će ići sa Robertom na Inveraray,
254.
tako da je Skye dobro mjesto za mene svakako.

Njegovo lice se ozari uz osmejh koji se pretvori u zavodljivi.
- To je dobro mjesto za podizanje djece.
Prestala je da žvaće i pogledala ga, osjećajući odjednom zagonetni pogled. Pomisao
da bi imala sina ili ćerku sa njim, trebala ju je oduševiti, ali ona je bila na ivici suza. Oh,
šta to nije u redu sa njom? Njene emocije su je dovodile u rasulo.
- Volela bih sina kao Rob. – Graham je pogleda mrko i ona se brzo ispravi. –
Callumov i Katein sin.
Nasmijao se.
- Zar ti onda ne bi nedostajao život buntovnice?
- Oh, ja ću uvjek biti buntovna, Grahame. – prekinula ga je đavoski se smešeći i on
se počeo smijati, pogledavši molećivo u nebesa da mu daju snage kako bi ona postala
njegova žena.
- Šta je sa tobom? Da li ćeš propustiti....avanturu?
- Nee, jedva mogu i da te patim. Ali ako je potrebno pošteno putovati na Skye, ti
ćeš biti samnom.
- Ja.... – umalo se nije onesvjestla na konju i uhvatila se za stomak.
- Šta ti je? – Graham joj priđe, sa brigom na licu.
- Ništa. – rekla je brzo kako bi ga uvjerila. – Možda je govedina bila pokvarena.
Pogledao je zabrinuto i ponudio da uhvati neku svežu lovinu. Kada je poblijedela i
stavila ruku preko usta, pogledao je na njen stomak.
- Šta? – Claire ga upita znatiželjno kada je uhavtila njegov blijedi osmjeh.
- Može biti meso, ali mislim da ćemo imati djete prije nego smo planirali. Imam
dovoljno sestara da znam šta se dešava kada nose djete.
Claire širom otvori oči, kao i usta a ruka joj padne pored nje.
- Ali kako je to moguće?
255.
Njegova usta senzualno su se osmjehivala, podsjećajući je kako.

- Znam kako. – prevrnula je očima. – Mislila sam...Oh nema veze. Hoće biti gore?
- Da, hoće.
- Vražijijih mi muda.
Graham se nagnuo da je poljubi. Krenuo je da joj kaže kako ga je usrećila, zatim se
povukao i vidjeo da je izgledala kao da je bolesna.
- Šta je sad? – pitala je, držeći svoj dlan na njegovom licu.
- Nisam mislio. – rekao je, ispijenim glasom i pogledao zabrinuto preko nje. – Sve
se promjenilo. Ne mogu dopustiti da nastaviš sa mnom u London.
Calire je zurila u njega, pokušavši se odlučiti da li da se smije ili vrišti.
- Nećeš mi dopustiti? – ponovila je, stisnuvši usne u crtu spustivši ruke uza se.
- Ne mogu. Čekašeć me izvan grada u sigurnosti jeden krčme dok ja ne oslobodim
Connora. Ne želim ugroziti život našeg djeteta, a ni tvoj.
- Mi još sa sigurnošći i neznamo da li nosim djete Graham! –tvrdila je.
Povlačeći kapu nazad na glavu, suočio je sa beskrompomisnom komandom u
njegovom pogledu.
- Čekaćeš me.
Raširivši je nozdreve i stiskajući vilicu, Claire ga je gledala kako njegov konj ide
prema Engleskoj. Kao da je u paklu.
256.
35.POGLAVLJE
Muškarc nije nosio oružje jer se bojao opasnosti , nego zato što se
nije plašio.
Claire je mislila da će umrjeti dok je uz drvo povraćala doručak. Nije više znala broj
koliko je puta povratila u toku protekle sedmice.. Sve što bi pojela izbacila bi napolje.
Nije mogla jahati duže od četvrt sata prije nego bi se onesvjestila u svom sedlu i
primoravala ga da se zaustave. Kao da to nije bilo dovoljno, dve večeri za redom plakala
je kao beba bez ikakvog razloga, ali i pored toga napokon su preli Englesku granicu.
Graham je bio divan i strpljiv, ali više nego ikad insistirao je da odu u krčmu kada stignu
u London. Većinu vremjena Claire se nije raspravljala. Osjećala se previše bolesna, ali
ćutala je iz drugih razloga. Svakog dana gledala je svoju ljubav kako se pretvara u
pravog zapovjednika, uznemirena, svjesna svega oko njih, žudela je za samo jednim...
da izađu živi iz Londona. Privukli su previše pažnje kada je ušao u grad obučen u
gorštački pled, tako da je kupio visoko strukirane pantalone boje duda i čizme kada su
izižli iz krčme u Northumberlandu, obe stavri bile su udobne, ostavio je pijanog
Puritanca prsavijenog preko stolice u tunici i vešu. Sa još nekoliko novčića, Graham je
dobio dve lanene bluze i tamni vuneni plašt za Claire.
- Kako ćemo to sada uraditi?
Jašući u laganom kasu uz nju, Graham je zviznuo na Clairin dobar izgled.
- Ja ću srediti ulaz u Kulu. Ti ćes....
- Kako?
- Idem baciti mamac pred generale, onaj pred kojim neće moći da se odupru. Reći
im da znam namjere generala Moncka.
Claire zagrize usnu i zavrete glavom
- Neće ti povjerovati.
- Hoće kada im kažem da sam pratio Connora Stuarta i Jamesa Buchanana na
257.
sastancima sa Monckom, sastancima za koje niko nije znao kako bi zaštitio tvog brata,
Buchanana, i generala.
Kada se Claire nasmijala, čuvši njegov plan, nastavio je, sa vragolastom iskrom u
zelenim očima.
- Tako ću dobiti ulaz. Jednom kada uđem, do jutra ću tvog brata izbaviti napolje.
Nije ga dalje ispitivala. Čovjek je bio zmija, sposoban da se obmota čak i oko
najnepoverljivijeg srca. Nije joj bilo potrebno više dokaza. Ali ipak, brinula je za njega.
Nije željela da ide sam kroz ovo.
- Šta ako oni...
Čuo se topot konja koji se približavaju i zaustavljaju, u nepovjerenju Claire posegnu
za mačem, ali je Graham zaustavio.
- To su vojnici. Budi mirna.
Suzila je pogled prema prvoj grupi koja se probijala kroz šumu.
- To su vojnici generala Monca, vidiš da nose njegovu zastavu. - Graham je
klimnuo glavom, vidjevši kako se vojiri na vetru. – Poziv za rat protiv vojske, možda?
- Hajde da ih pitamo. – nečekajući njegov odgovor, Claire je zamahnula uzde i
zabila pete u bokove konja, ostavljajući Grahama da gleda za njom. Brzo je sustigao,
rizikujući da primi strelu u grudi od ludaka koji su ih drzali na nišanu. Ali takva je naredba
nije bila izdata. Umjesto toga, vodeći jahač podiže belu rukavicu i pokaza muškarcu iza
njega da stane.
- Generale Monck. - rekla je ladno čovjeku kojeg je mrzela proteklih mjeseci.
Gledajući pomalo bolesno, skinu je svoj plemićki šešir, koji je zadržao iz vremena kada
je služio kralju Charlesu I kao pravi kavaljer, i položio ga na grudi naklonivši se. Kada
se uspravio, bljesak naklonosti zagreje njegove okrutne sive oči i onda je nestao,
ostavljajući njegov pogled težak i oštar.
- Prošlo je mnogo godina od kada sam te video, lady Stuart, ali još uvjek imate taj
258.
buntovni sjaj u pogledu.

- Sjajniji je nego prije, generale. – Claire ga je uvjeravala, blagim pućenjem
usnama.
- Da li to objašnjava zašto nisi na Skye gdje i pripadaš?
- Ja sam tamo gdje pripadam. – rekla je odlučno, a onda, bez objašnjenja,
pogledala je preko ramena i odmjerila njegove trupe. – Da li si okupio ovoliko ljudi da bi
spasio mog brat
- Ne, poslao sam pismo Robertu Campellu da on to uradi. Uvjerio me je da ste pod
njegovom zaštitom. – oprezno je pogledao Grahama. – Kako to da ste došli razdvojeno?
- Napustila sam Skye kada je primio tvoje pismo. – rekla je Claire. – Imaš moje....
- Napustila? – Monck je zurio u nju, užasnut, a potom i bjesan. Usmjerio je pažnju
na Grahama. – Ko si ti? Reci mi da te Argyll nije poslao da uradiš sam ono što sam mu
rekao.
Graham je otvorio usta da odgovori, ali Claire je to uadila mjesto njega.
- Nije sam. Ja sam sa njim.
- Ti... – oblikovao je ustima rječi koje nije mogao na glas izgovoriti. Na kraju, počeo
je škripati zubima. – Trebao je da te čuva na sigurnom. Sada vidim da Argyll nije dobar
izbor za tvog muža. Dopustio ti je da....
- Loš izbor, zaista. – Claire se složila sa nestrpljenjem u glasu. – Ali o tome
možemo diskutovati kada izvučem brata iz Londona.
Monck je na trenutak pobeleo.
- Draga moja, neću ti dozvoliti da to uradiš.
Graham mu je hteo reći da nema razloga za zabrinutost. Neće pustiti Claire ni blizu
Londona. Ali još jednom, ona ga je prekinula. Nozdrve su joj se borbeno raširile, ali kada
je progovorila glas joj je bio iznenađujuće miran
- Bojim se da izbor nije na tebi, generale. Idemo u London da spasemo Connora,
259.
ali ako se brineš da nisam vješta izvesti taj zadatak, daj svog najboljeg vojnika napred,
tako da ti mogu pokazati svoje umeće i olakšati tvoj strah.
Na trenutak, general Monck je bio začuđen i iznenađenj njenim bezobraznim
izlaganjem. Zatim, prepoznavši istu nepokolebljivu odlučnost u njenim očima koju je
vidjeo i kod njenog brata, uzdahnuo je povlačeći se.
- Nesumnjam da si u potpunosti sposobna ući u London sa.... - usmjerio je pogled
na njenog pratioca, čekajući da ga upozna sa njim.
- Graham Grant. – Gam mu se malo nakloni u sedlu. – Prvi zapovjednik klana
McGregor sa Skya.
Na posljetku bar donekle mu je laknulo, Monck je nastavio
- ..... sa zapovjednikom Grantom spašavaš Connora. Moram te upozoriti da tvoj
zadatak neće uspjeti.
- Zašto? – Claire tiho upita, bojeći se njegovog odgovora.
- Da li ste mu vas dvoje jedina nada? Da li tvoja vojska na putu ovamo?
- Ne bih poveo vojsku od tristotine ratnika na vojsku koju ne mogu izbrojati.
- Kako se onda nadaš da ćeš osloboditi Stuarta?
- Lukavstvom.
Monck ga pogleda nejasno zabaljajući se takvom ludom, arogantnom izjavom, ali
njegov pogled se zadžao na gorštakovoj nizijskoj garderobi.
- Ti si zapovjednik McGregora koji se ubacio na imanje Duncana Cempbella prije
par godina u Inveraray.
- Da.
- Znam priču. Stekao si povjerenje neprijatelja svog gospodara, a zatim ih odveo
sve u smrt.
- Ne sve. – Graham ga je ispravio.
- Ah, da, ostavio si mladog Roberta Campbella živog vezavši ga za Kaldunsku
260.
kapiju. Zašto?
- Zato što više nije bio moj neprijatelj
General Monck uzvratio je Grahamu osmjeh.
- Vrlo dobro, reći ču vam gdje je Connor, ali moraš mi dati rječ da ćeš lady Claire
čuvati svojim životom.
- Imaš je. – Graham je odmah odgovorio.
Monck kimnu glavom a onda poslednji put pogleda na Claire.
- Stuart jaše sa genralom Lambertom kao njegov zarobljenik. Lambert je krenuo za
Škotsku sa oko devet hiljada ljudi
- Devet hiljada? – Claire ponovi videvši Grahamov skamenjen izraz
- Smiri strasti, malda damo. – Monck je blago rekao. – Suočeni sa teškim
vremenskim uslovima i nedostatkom plaćanja, većina njegovih ljudi će ga napustiti u
međuvremenu. Procjenjujem da će ih ostati samo stotinu sa njim u Newcastlu.
- Onda idemo prema Newcastlu. – najavila je Claire, okrećući se prema Grahamu.
- Moji ljudi nisu sišli iz sedala dva dana, počinje ih stizati umor. – rekao je Monck. –
Napravićemo ovdje kamp noćas. Molim vas, ostanite sa mnm malo duže. Jedite i
osvježite se za put koji je pred nama. Potrebna vam je snaga.
- Nemamo vremena. – Claire je odbila njegovu ponudu, ali Graham je prišao bliže
sa svojim konjem i uhvatio je za ruku.
- Tebi treba odmor. Ja ne idem dok ne učiniš tako.
-
Pravljenje kampa oduzelo im je oko dva sata. Mnogobrojni šatori bili su postavljeni
između retkog drveća, unutrašnjost je namještena za privremeno spavanje osvetljena
261.
stotinama svjeća nudeći nežnu svjetlost unutar šatora. Napolju, vatra je napravljena da
širi toplotu i zagrije vodu. Nakon smještaja dvestotine ljudi i postavljanja straže da
čuvaju logor, general Monck konačno je ušao u prostrani šator gdje su ga čekali
Graham i Claire.
- Da li ti je udobno, draga moja? – Monck upita Claire, dajući joj još jedno ćebe dok
je sjedao preko puta nje prekrštajući noge na debeloj vunenoj prostirki.
- Smješno, zar ne, - odgovorila je, grickajući tvrdu koru crnog hleba. – nisam se
ovako zagrijala više od dve nedelje.
Graham joj se nasmijao, dok mu je Monck sipao pivo u čašu.
- Zašto je Lambert krenuo u Škotsku? – pitao je generala, prihvatajući piće.
- Fleetwood i još neki generali tražili su moju podršku u nastojanju da vladaju
zemljom, ali nisam im je dao. Po svemu sudeći bilo je suviše očigledno da bi Engleska
pala pod veoma lošu i ponižavajuću vrstu vladavine, koja bi ličila na tiraniju. Zaista, od
raspuštanja parlamenta već se to počelo dešavati. Već sam rekao da ću smanjiti vojnu
silu da pokorava civile. U poslednjoj kampanji Lambert je došao da me ubeđuje kako bi
ga podržao i borio se za njega.
- I... – Claire je jedva podigla ruku da pokrije usta dok je zjevala. – Izvini. – rekla je,
nesvjesna da joj se dva mušarca smeju. – On namjerava da koristi Connora kako bi te
ubjedio?
- Namjerava da koristi tvog brata protiv mene na neki način.
- To je jedan od razloga što nisi uputio vojsku u Newcastle?
- Jedan od razloga. – Monck je rekao. – Nevjerujem da bi Conor rekao ono što žele
znati.
- Slažem se. – Graham je tiho rekao.
- Ne mogu rizikovati da Lambert sazna pre nego dođem do Londona.
- Rizikuješ šta? – Claire ponovo zevnu i osloni se na laktove.
262.
- Bolje da neznaš. – Monck suzi pogled na Grahama, nadajući se da pametni

zapovjednik nije već naslućivao istinu.
- Dakle, Connor zna ono što niko drugi ne zna. – Claire je pretpostavljala, jedva
držeći otvorene oči.
- Da, i trebao sam jahati u Newcastle, ne sumnjam da će Lambert koristiti
Connorov život da me primora da mu kažem.
- Da li bi mu rekao kako bi spasio Connorov život?
Generalov ponosni pogled susreo sa njenim pospanim.
- Bijim se da bi.
Gledao je kako toplota pod plamenom svjeća raste u njenim hladnim safirnim očima,
kako se jedva primjetni osmjeh razvlači u nježni.
- Pogrešila sam u vezi tebe, generale Monck. – priznala je, zatvarajući oči. – Drago
mi je da te nisam ubila.
Kada je sporo udahnula, Monck sa nje prebaci pogled na Grahama, ali zapovjednik
samo slegnu ramenima, čitajući pitanje iz njegovih očiju.
- Ona je vjerovala da si ti taj koji je izdao Connora. Ali sada zna da je to James
Buchanan.
- Da, sumnjao sam da je on izdajnik kada sam pročitao Connorovo pismo. Vidjeću
da se kazni po propisima. – Monck sipa po još jednu čašu piva i da Grahamu.
- Da li tebi treba da se zahvali što si je zaustavio od rušenja mojih bedema i
rezanja mog grla na spavanju, zapovjesniče.
Graham ga pogleda sumničavo, i general povuče svoj okovratnik kako bi mu
pokazao mali rez na vratu
- To je praktično tamo gdje sam našao Connora prije četiri godine,nagnut nad moj
krevet sa nožem u ruci. Tačno me Gospod pomilovao, jer sam imao jedan dokaz da mu
263.
ponudim, ubeđujući ga da nisam neprijatelj, to mu je zaustavilo ruku. Poslije te noći

postali smo prijatelju, iako mi nikada nije rekao kako je prošao pored mojih stražara.
Siguran sam da ona zna.
Graham se nasmijao gledajući je, kako anđeoski spava. Sjetio se njene odlučnosti da
spase svoju sestru kada ju je prvi put sreo, njena samouverenost je doprinela njenom
ulasku u Edinburgh, uprkos stotinu stražara koji su čuvali zidine na visokoj steni. A da li
bi ona savladala moćnu stražu, kao i njen brat? Znao je da bi dala život pokušavajući.
Odmahnuo je glavom, Dođavola, bila je hrabra, sila na koju treba računati, i voleo ju više
nego što njegovo srce može da podnese.
- Zaljubljen si u nju.
Graham spusti pivo i obriše usta podlakticom.
- Da li je predaja mog srca tako očigledna?
- Ona je obećana drugom.
Graham se nasmija i naloni na svoju nogu.
- Generale, morate me ubiti ako želite da se to objećanje ostvari. Uzgled, srce
Roberta Campbella pripada Anne.
- Anne? – Monck se zamisli. – Pitam se šta će Connor misliti o tome. Nadao se
jakom savezu sa Campbellima u budućnosti.
- Imaće je. – Graham mu je rekao. – Kao i sa McGregorima i Grantsima.
Pogledavši ga ispod obrva, Monckove oči bljesnuše.
- I ako se kralj vrati u Englesku, moraćeš se zakleti na vernost njemu, i ponuditi
ostalim gospodarima gorštaka da urade isto.
- Da, bez pogovora.
General odsječno pogleda prema Claire.
- Interesantno, - odsutno promrmlja. – nismo razmatrali savez sa gorštacima. –
pogledavši u Grahama ponovo je rekao. – Da li znaš šta će ti to značiti ako kralj
264.
prihvai tvoj predlog.

- Šta će mi to značiti? – Graham upita, stavljajući ruke iza glave
- Dokle god je Connor živ nećeš zauzimati njegovu zemlju, ali postaćeš lord kada
uzmeš Claire za ženu.
Geaham je zatvorio oči i počeo se smijati.
- Mogu živjeti sa tim, sve dok neko ne pokuša od moje žene napraviti damu.
265.
36.POGLAVLJE
I to je prilično sigurno, hrabrost nekilicine nadvaldava hrabrost

drugih
Plamen zatrepti. Čovjek u uglu srušio se na koljena i ruke, i molio puzeći. Ne dozvoli
da se ugasi. Molim te.
James Buchanan nervozno pogleda uz gvozdene rešetke do kamenog plafona, a
zatim do usamljene svijeće. Molim te. Krenuo je naprijed, do osvetljenog ugla. Nada mu
je vratila osmjeh na lice, dok je pomerao tjelo uz svjeću kako bi je zaštitio od promaje.
Pažljivo je pomjerio daleko od rešetaka iznad glave, ali i slabašno strujanje hladnog
vazduha koje se odbijalo o zidove uvjek je pronalazilo put do plamena. Zaklonio bi
svjeću košuljom, srećan jer dobija i malo topline, da je bar mogao staviti neko platno na
zid. Ali u ćeliji nije bilo šta za iskoristiti osim male kante za njegovu nuždu i sveće.
Dragi Bože, kako se Connor odupirao otmičarima dok su izvlačili informacije iz njega?
Fleetwood je rekao da je Connor ostao dosledan. Kako? Kako, kada je samo strah od
tame Jamesa iskušavao da vrišti i nikad ne prestane? Podigao je šolju u ruke uz
poslednji plamen i poslao Connora dođavola. Da im gad nije dao ono što žele, James bi
sada bio u Ravengladu i uživao u zagrljaju voljene djevojke.
Plamen je bio slabiji. U očaju je gledao, nemoćan, kako plamen postaje mala iskra
plave boje. Borio se protiv potrebe da vrišti, naslonivši se na zid. Neće mu doneti ništa
dobro ako se slomi, grlo mu je bilo suvo, a glasne žice suviše bolne da bi ispustio jecaj.
Pacovi će uskoro doći, hrabri u tami i gladni kao on. Uhvatila ga je panika, sapirajući
prezir koji je osjećao prema Connoru. Zatvorio je oči, čekajući cvileći bataljon, pacova
koji su jurili i njihove oštre zube koji su sjekli i komadali, kušajući njegovo meso i razum.
Ćelija je bila tiha, osim bučnih koraka koji su se čuli ispred vrata.
266.
- Ja ne znam ništa! – povikao je tihim šapatom, okrenuvši lice prema zidu kada se
okrenuo ključ i vrata se otvorila. – Molim te, nemoj me povrediti.
Koraci su mu se približavali sa svetlošću, i glas, poput anđeoskog izgovarao njegovo
ime.
- James, oh moj najdraži, James.
Zastao je cvileći i otvorio oči sa osvetljenim licem ispred sebe. Elizabeth.
- Hajde, dragi moj. – rekla je zanemelim glasom, i u strahu gledala preko ramena. –
Vodim te odavde.
Duž niskih, pošumljenih brda udaljenih nekoliko stotina metara, Graham je ispitivao
ono što je ostalo od mnogobrojne Lambertove vojske koji su marširali severno duž reke
Tyne. Blago se smješio na jakom vjetru koji mu je poderao ogrtač. Nije bilo više od
pedeset vojnika. Po klonulom držanju većine od njih, Graham je zaključio da su umorni i
neoprezni na okolinu. Putovali su dugo sa malo hrane i nedostatkom para. Bez obzira
na slavu koja im je obećana njihove vođe bile su daleko od hladnog vremena. Sa
pedeste Monckovih ljudi na svojoj strani, mogao je jahati direktno na njih i saseći odmah
desetoricu pre nego što su njihovi drugovi mogli reagovati. Ali Connor je bio negdje
među njima, i Graham nije hteo rizikovati kako bi ga Lambert koristio kao štit. Jutros
kada je ostavio Claire, sa pet najboljih generalovih vojnika, obećao je da će dovesti
njenog brata živog. Htjeo je da održi to obećanje.
- Spremite se. – rekao je ljudima oko sebe. – I zapamtite šta sam vam rekao.
Moramo ih uhvatiti nespremne. Čak iako to potraje nekoliko trenutaka, to nam je najbolja
šansa. I bez obzira šta se desi zaštitite Connora Stuarta po svaku cjenu.
- Da li mislite da će Lambert povjerovati da ste došli da mu pomognete,
zapovjedniče? – pitao ga je vojnik sa ljeve strane.
Graham klimnu glavom, upućujući pronicljiv pogled preko trupe krećući se dalje
267.
ispred.
- Da, povjerovaće. – povukao je svoju kapu i zabio pete u slabine svog konja. –
Natjeraću ga da poveruje.
Krenuo je, vodeći svojih pedeset vojnika niz brdo, na vidno mjesto svojih neprijatelja.
Nije usporavo galop dok se približavao Lambertovim ljudima koji su počeli bacati svoje
ogrtače kako bi izvukli oštrice. Bilo ih je malo, ali ti vojnici ostali su lojalni Lamberu.
Dokazali su to formirajući redove kako bi ga zaštitili sa svih strana.
- Moj gospodaru. – Graham ga je pozvao, podigavši ruku bez mača kao znak
predaje.- Došli smo iz Škotske da vam ponudimo naše usluge.
Iako je bio nizak u sedlu, John Lambert nije nedostajalo arogancije u svom niskom
rastu i sa veličinom se podsmjehnuo Geahamu.
- Škotska, kažeš? Nemam pristalica u Škotskoj.
- Da, imate, moj gospodaru. – Graham reče sa besprekornim Engleskim akcentom,
sa uvažavanjem klanjajući glavu. – Ima nas oko stotinu pod guvernerom Monckom,
nedavno nas je raspustio dužnosti zbog nase nelojalnosti i podške parlamentu. On
osuđuje vojnu vladavinu kraljevstvom.
Lambertove usne se nevoljko stegnuše, ali Grahamovom pažljivom pogledu nije
promakla njegova suptilna saglasnost, nagoveštaj zadovoljsta koji je prešao preko
Lambertovog lica dok je slušao.
- Šta vas je navelo na to da želim ono što general Monck odbaci?
- Uz dužno poštovanje, general-major, nije važno ono što želite. Nego ono što
trebate.
- Vi mnogo pretpostavljete... – Lambert je izigao čelo čekajući da mu se Graham
predstavi.
- Major Alan Hyde. – Graham reče.- Sa moje desne strane moajor Richard
Lindsey. Sa leve kapetan Charles Cosworth. Dobri ljudi koje vidiš u pozadini su naši
268.
najodaniji vojnici.
Lambert nije delovao impresionirano. U stvari, povukao je svoje uzde i okrenuo se da
ode.
- Dođi mi za tri dana sa nekoliko hiljada ljudi i razmisliću da te pustim da jašeš
sa mnom.
- Za tri dana general Mock će doći do Londona. Da, - rekao je kada se Lambert
zaustavio, njegove tamne zjenice proširile su se od bjesa. – krenuo je prema gradu prije
nekoliko nedelja. Dozvoli nam da sada jašemo sa tobom i smanjit ćemo njegove trupe
prije nego dođu do Thames. On jaše sa manje od hiljadu ljudi.
- Čak i da ti vjerujem, zašto misliš da možemo da ga zaustavimo, budalo? Nas je
manje od stotinu.
Spori kez koji je prešao preko Grahamovih usana bio je dovoljan kako bi ubedio bar
neke od Lambertovih ljudi sa onim što će sledeće reći.
- Ne treba vam više od toga sa mnom na vašoj strani.
Kada je Lambert zabacio glavu i nasmijao se, Graham s nasmijao sa njim, a onda
rukom dao znak Lambertovom najvećem čovjeku.
- Dozvoli mi da pokažem.
Ambert uzdahnu, ali bio je radoznao. Sa malim pokretom ruke, dao je znak svom
čovjeku da istupi.
- Budi brz sa njim, Lieutenant...
Graham nije sačekoa da završi sa naređenjem, već je uzdigao svog pastuva na
zadnje noge, ispuštajući zvižduk. Približio je konja i uperio sjajni mač u poručnikovu
sljepoočnicu.
- Reci mi da to nije tvoj najbolji vojnik. – Graham reče kada je pogužvani protivnik
pao iz sedlana zemlju bez svjesti.
Lamber je gledao kako njegov treći komadant spava na tvrdoj zemlji, zatim trepnu i
269.
zapanjeno pogleda Grahama. Pucnuo je prstima i dva vojnika koja su ga čuvala krenuli
su prema Grahamu. Pali su dole brzo kao i prvi.
- Reci mi ko si ti, - Lambert je zahtjevao, ostajući van domaša Grahama sa svojim
konjem.
- Rekao sam ti...
- Ne, ti tvrdiš da si Englez, a boriš se kao Škot i nosiš njihov mač.
- Poklon. – Graham reče, držeći svoj bodež bez krvi diveći mu se. – od McGregora,
nakon što sam mu skinuo glavu.
Zamahnuo je rukom i orenuo dršku mača koju je ponudio Lambertu.
- Izvanredno majstorstvo. Evo, osjeti težinu i kako se dobro uklapa u ruci.
Lambert se povuče, sumnjivo suzi oči kako bi ga prozreo.
- Da li to tražiš moje povjerenje, ili moju guzicu na zemlji sa ostalima.
- Samo povjerenje, moj veliki gospodaru. – Graham reče iskreno.
Ali Lambert još uvjek nije bio ubeđen.
- Kao što si rekao, ja trebam samo tebe na svojoj strani, a dobićeš ga ako
odsječeš ruku jednom od ovih ljudi.
- Kako želiš. – Graham se spremio, ali ni jedan vojnik nije došao ispred njega.
Umjesto toga, Lambert je prozvao ime Connora Stuarta. Sišavši sa svog konja, Clairin
brat umalo nije pao na koljena kada ga je jedan vojnik gurnuo. Suzdržavajući se,
Graham se divio Connorovom naporu da ostane u uspravnom položaju. Odjeven u
prnje, njegov dronjavi mantil cepao se na vjetru, pogledao je Grahama ledeno plavim
pogledom, pogled koji je pokazivao samo inat, isto uporno odbijanje da se preda koji je
imala i njegova sestra.
- Šta je ovo? – Graham sporo odgovori sa gađenjem. – Rugaš se mojim vještinama
i zaklinjanjem na vjernost dovodeći slomljenog seljaka da se bori sa mnom?
- Ovo je Connor Stuart, vođa otpora Royalista. – Limbert će podrugljivo. – Pokret
270.
pobunjenika ušao je duboko u kamp Monckove ekipe. Dokaži mi da te general nije

poslao da mu pomogneš i proglasiću te mojim drugim komadantom.
Graham se nasmija i sjaše. Kružio je oko zarobljenika, povlačeći svoj nož duž
Connorove ključne kosti.
- Čuo sam za tebe, Stuarte. Ratnik prekriven zimskim mrazom rekao mi je o tvojim
velikim vještinama.
Connoru zastade dah, ali to je jedini dokaz koji mu je dao do znanja ko je čovjek koji
je stajao ispred njega. Lambert pljunu na Connorove noge.
- Da, pokaži mi majore Hyde koliko si hrabar.
- Da. – Graham se uneo u Connorovo lice, čije su oči sijale pune nade i nevjerice i
onda mu uputu lagani smješak.
- Pokaži mi. – pružio je Connoru svoj mač, na šta je Lambert mucajući
protestvovao.
- Ne očekuješ valjda da ću se boriti protiv ne naoružanog čovjeka, zar ne moj
gospodaru. – Graham presječe Lamberta odobravajućim pogledom. – I ja imam neku
čast, koja.... – okrenuo se Connoru, dok je izvlačio bodež ispod pojasa. – tvoja sestra će
apsolutno poricati.
Connor se nasmijao kada je Graham napravio veliku ranu na grudima vojniku koji mu
je bio najbliži... i ljudi oko njih odjednom su živnuli.
Kao što je Graham i sumnjao, Lambertova vojska bila je slaba i umorna, a više od
polovine palo je u prvih deset minuta borbe. Grahamu je bilo drago da vidi kako se
Connor relatino dobro bori, s obzirom na njegovo loše stanje. Ali neće izdržati duže od
najboljih Lambertovih boraca. Graham ga je morao izvući iz vatre. Kada su Monckovi
ljudi kaskali dalje od ostalih, Graham je prebacio Clairinog brata preko ramena i
prebacio preko svog konja. Čuo je kako Lambert viče njegovo lažno ime dok je
prebacivao Connora u svoje sedlo i sjeo iza njega. Nije usporio, znajući da će Monckovi
271.
ljudi zaustaviti svakog ko krene za njim. Skoro je stigao do drveća kada je začuo pucanj.
Oštra bol pržila mu je grudi i ruku kao užareni plamen. Pogledao je dole u tamnu krv
koja je natapala duplu tkaninu. Dođavola, gad je imao pištolj. I dalje, nije stao, ali probio
se kroz drveće kao zapaljena strjela kroz sjeno. Čuo je uzvik, ženski glas, ali njegov um
nije mogao da registruje ko bi to mogao biti. Ona to ne bi! Nije smjela da ga neposluša!
Nijedan ga čovjek nije odbio poslušnost u borbi. Onda je vidjeo nju, njene duge
pletenice koje su padale iza nje, njen mač podignut i spreman da posječe sve i svakog
na njenom putu dok se Troy pobijala kroz drveće. Graham osjeti kako ga srce napušta
kada je prošla pored njega.
- Claire! – zaurla, a zatim ubilački pogleda u petoricu muškaraca koji su jahali za
njom.
Okrenuo je konja, obećavajući da će ubiti svakog od njih jer je nisu držali bezbedno
skrivenu.
- Brate moj. – Connor povuče njegove uzde, usporavajući njegovog konja. – Ne
možeš se vratiti u borbu. Sigurno ćemo umrjeti.
Graham ga je ignorisao i zabio pete ponovo u konja. Dragi Bože, ona se bori! Neće
stići na vrjeme.
- Vidi! – Connor podiže koščati prst i pokaza na polje. – Tvoji ljudi su iza i ispred
Lambertovih. General se sam povlači. Pusti je neka se bori. Ona je moj najbolji čovjek.
- Ona nije muškarac! – Graham viknu na njega. – Ona je moja žena!
Pokušavao je doći do nje, ali, prateći njegovo naređenje, njegova tri čovjeka koristili
su konje da blokiraju put, štiteći Connora po svaku cjenu.
Nije mogao uraditi ništa osim da je gleda, obojica prestravljeni sa strahopoštovanjem
prema njenim vještinama i snazi. Bliski kontak trajao je kratko, ali izgledao je kao
vječnost za Grahama, bespomoćan da dođe do nje. Blokirala je, probola , i zamahnula,
sasecajući svoje žrtve sa začaranom stručnošću. Konačno, kada je ostala samo
272.
nekolicina njihovih neprijatelja, izdala je naređenje i Monckovi ljudi su se odmah povukli.

Graham je zurio u nju dok je jahala prema njemu, mješavina zaslepljenog bjesa i pravog
terora zatamnjivali su njegovo lice. Bez pauze u njenom hodu, zgrabila je svoje uzde i
povukla ih u pokretu. Jahali su u tišini, okruženi sa svih strana ljudima generala Moncka,
od kojih ni jednog nisu izgubili, dok su sigurno odlazili. Zastali su na trenutak, Claire je
skočila sa svog konja i pomogla Grahamu da joj spusti brata u naručje.
- Mislila sam da si mrtav. – plakala je iznova i iznova dok mu je umivala lice
suzama. – Mislila sam da te nikad više neću vidjeti.
Connor je zatvorio oči i držao kao da je nikad neće pustiti.
- Svaki dan sam se molio da ti još jednom vidim lice. Da te čujem kako se svađaš
sa mnom.
Čuvši ih, Graham se skoro nasmijao
- Reci mi, sestro, - Connor povika i prodorno pogleda Claire. – gdje je Anne? Reci
mi da nije u braku sa Jamesom Buchananom.
- Nije. Graham i Robert su posumnjali u njegovu izdaju i pratili Monckovo
naređenje da je odvedu na Skye.
- Hvala nebesima. – Connor udahnu duboko sa olakšanjem. – Da li govoriš o
Robertu Campbellu Grofu od Argylla.
- Da.
Connor klimnu glavom i pogleda čovjeka koji ga je spasio.
- Znao sam da je Campbell dobar čovjek kojem se može vjerovati. Mogu samo
pretpostavljati da si ti Graham?
- Da. - Claire odgovori za njega. – To je Graham Grant, zapovjednik od.... Dragi
Bože, Graham, tvoje rame! Povređen si!
Pokušala ga je svući sa konja, ali on je odmahnuo glavom, pogled mu je bio težak i
273.
trepćući je gledao u Claire.

- Nije ništa. Mala rana. Metak me samo okrznuo. Dobro sam.
- Gluposti. – rekla je oštro, skoro histerično. – Siđi dole da mogu pogledati.
- Rekao sam da sam dobro.
Zurila je u njega zabrinuto podigavši obrvu. Vidjevši njenu bol, Connor se primakao
do njenog uha.
- Tvoj muž je ljut na tebe, jer si uletjela u borbu. Daj mu vremena.
- Ja nisam njen muž. - Graham ga smireno ispravi.
- Ali nazvao si je svojom ženom?
- Moja žena ne bi odbila poslušnost.
Odskakujući u mjestu, Claire je prekrstila ruke na grudima i ljutito gledala u njega.
- I moj muž ne bi izdavao naređenja.
- Bi, ako smatra da si previše bolesna da se boriš zbog bebe koju nosiš, mislim da
nisi fer!
- Bebe? – Connor trepnu pogledavši sestru pa Grahama. – Ti nosiš bebu?
Claire je bila previše zauzeta zureći u Grahama da bi mogla odgovoriti bratu.
- Ona. Da. – Graham nastavi glasnije sa uzavrelim emocijama. – Sama pomisao na
to da se njena krv proliva na zemlju dovela bi me do ludila. Nikada nisam osjetio ovakav
strah na polju do danas, zahvaljujući tebi, tebi tvrdoglava djevojko! Kunem ti se, ovo je
posljednji put!
Okrenuo je svog konja kako bi je ostavio, ali zaustavio se kada ga je mali kamen
pogodio u leđa. Polako se okrenuo, mrko je pogledao, a zatim sjahao i potrčao prema
njoj kako lovac prema lovini.
- U slučaju da si zaboravila, pogođen sam.
- Rekao si da si dobro. – uputila mu je svoj najsmrtonosniji pogled i ljutito stavila
274.
ruke na bokove. – Da li si mislio da me ostaviš?

- Da li si mislila da ćeš me zaustaviti bacajući kamenje na mene?
- Da. Učiniću sve što je potrebno da bi onaj koga volim bio pored mene.
Kako joj je prilazio, njen bjes se polako topio grejući joj cjelo tjelo. Njegov miris,
pogled, i glas sve je razoružavalo njenu odbranu, kao što je to radio i od početka. Dala
mu je srce, predala mu sebe cjelu.
- Žao mi je što te nisam poslušala, ali kada sam čula pucanj iz pištolja i pomisao da
sam te izgubila dovodio me je do ludila, u redu.
Njegov izraz bio je mekan, zelene oči grijale su je kao sunce letnji proplanak.
- Šta si rekla?
- Rekla sam da sama pomisao da te mogu izgubiti....
- Ne, prije toga.
Kada je shvatila šta je mislio, napućila je usta na njega.
- Rekla sam da mi je žao.
Graham pogleda njenog brata.
- Čuo si, zar ne?
Uhvatio je oko struka i privukao bliže pazeći na svoju ranu.
- Da li to znači da ćeš me od sada slušati?
Claire nakrivi glavu kako bi ga poljubila, a onda izdignuvši se na prste šapnula na
uvo.
- Grahame, moja vjerna ljubavi, od ovog trenutka radiću kako mi ti kažeš. Sada te
molim, pusti me da ti vidim rame i očistim ranu.
Kada se njegova sestra vratila do konja, Connor Stuart je uhvatio Gragamovo glupo
zadovoljstvo i zavrteo glavom sažaljevajući ga.
- Ne vjeruješ joj valjda u potpunosti, uz sve poštovanje, zar ne?
275.
Grahamu se pojaviše jamice na obrazima kada se Claire okrenula i nasmijala se

njima dvojici.
- Naravno da ne. Ako se budem morao opet boriti dok je ona u ovom stanju,
vezaću je za drvo.
Connor se tiho nasmijao
- Jedino bi preživjeo kada bi je kanapom vezao uz put.
Uhvatio je jabuku koju je sa sedla bacila Claire. Pogledao je i zahvalio sa
zadovoljstvom, onda se okrenuo prema Grahamu.
- Pa, jesi li siguran da je možeš ukrotiti. Mnogi su pre tebe pokušali i nisu uspjeli.
- Ne. – Graham je priznao, gledajući je sa puno ljubavi. Ako se ikada ponovi da ga
ovako uplaši kao danas , udaviće je, ali on...
- Vražijih mu jaja. – Claire je vikala, prosipajući vodu i prekinula njegove misli. Nije
si mogao pomoći osim da se nasmije.
- Nemam nikakvu namjeru pripitomiti je . Nikakvu.
276.
EPILOG
„ Došlo je vrijeme da se sazna istina. Sve što želiš uskoro će biti u mojim rukama.
Predaja. To je tako moćna riječ, i nikako draga za uši jednog ratnika. Ja ću steći
pobjedu, ali slava će biti tvoja. Držao sam dovoljno dugo želje svog srca u tišini. Ali
uskoro, zemlja će se tresti od mog povartka. A čovjek koji je izgubio sve, biće mu
vraćeno nazad. Ali znajte, ja sam vojnik kome ništa više ne treba. Uradio sam ovo bez
nade za ostvarenjem nečeg velikog, ali sa strahom da sam trebao nešto poneti, ništa
nije sigurno.
Da li da se ogolim na bojnom polju ili da se obučem u pravednost i rešenost? Da sam
trebao pusti da djete koje vjeruje u Boga umre, a zli čovjek napreduje! Ne! Jahaću dalje i
skinuti sramotu koja je nanešena ocu. Budite strpljivi. Budite oprezni. Jer tamo ima toliko
časnih prožetih patnjom, željni, strpljivo ratujući, boreći se hrabro. Neka vojnikova
odluka uvjek bude ispravna i hrabrost nepokolebljiva na dan bitke. Za muškarce koji nisu
nosili oružje jer se boje opasnoti, već zato što se nisu plašili. I to je prilično sigurno,
hrabrost nekolicine nadvladava hrabrost drugih. I zato idem, Vaše Veličanstvo, ne da bih
ratovao, već da ponesem ljudima slatki ukus mira, i prednosti civilnog života.“
Kralj Charles II završio je sa čitanjem pisam koje mu je posalo general George

Monck. Sa olakšanjem u srcu koje nije osjetio u proteklih pet godina, uzeo je papir i
sakrio ga u sanduk. Napokon, kreće kući.
Vojska generala George Monck vratila je Parlament u proleće 1660 godine, nakon
čega je Charles Fleetwood lišen svoje dužnosti i pozvan na odgovornost za svoje
277.
ponašanje. 03 marta, 1660, general-major John Lambert poslat je u Kulu odakle je

pobjegao mjesec dana posle. U maju iste godine, završio se građanski rat u Engleskoj i
Charles II je vraćen na prijetol.
Engleska i njen narod imali su napokon mir kao i svi ostali, osim Jamesa Buchanana
,koji je sebi našao jedanog od najupornijih ratnika kojeg je izdao ,da ga lovi.
Ali to je duga priča.
KRAJ
278.

Paula Quinn Zavođenje U Magli

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Paula Quinn Zavođenje U Magli

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Sve je pošlo po zlu. Čega sam se najviše bojao sustiglo me je.

- Prokletstvo. - Robert opsova, a potom mahnu drugoj curi.

Prilika uhvaćena Grahamovim pogledom zahvalno ga odvuče od zamorne prijateljeve

Upitno mangupsko izvijanje Grahamovih usana uvjeravao je Roberta u suprotno.

Razumijem kako mu funkcionira strategija. Priča o njegovom junaštvu raste svakim

Robert frustrirano stisne vilicu zbog vlastite nesigurnosti. Campelli su generacijama

Svi smo izdani.

Podigao je šaku da je ponovno udari, ali moćana naredba da stane zustavila mu je

Usne...Dovraga, usne su mu bile hipnotičke, pune mrzovoljno nakrivljene pljenile su

svako drugi učinio.

Da li bi da sam znao istinu. Sad ništa ne mogu uraditi nego misliti

Djevojka ga je zaintrigirala. Graham ju je gledao kako se penje na finog kestenjastog

Robert ga ljuto pogleda.

- Vjerovatno si upravu. - Ona slegne ramenima. - Prvo ću spasiti sestru.

kralja, a ti sad jašeš sa pristašom.

njihovu pomoć i zbog njenih arogantnih prijetnji.

Da li bi htio da sam kraj tebe, da jašem pored tebe, da te

Nije se pokušala oslobodit iz njegovog neumoljivog stiska, iako ju je njegova optužba

- Moj konj treba vodu. - rekla je udaljavajući se od njega i posegnuvši za uzdima. O

...Budi oprezan sa lisičinom zamkom.

obitelji, svoje zemlje i vraćanje Charlesa na tron.

Ja sam mučeni cvijet za kojim Škotska plače, spasi me!

riječi, njemu će prije vjerovati.

kojeg plemeniti grof plaća da ga prati na putu do Edinburgha. Campbell je vjerovatno

- Zvuči jako lijepa.- Iskreno reče grof.

Spasi me od poljupca đavola!

Claire bodež bljesnu na suncu kad se podigla na noge.

Rukom ju je uhvatio za potiljak i opet je spistio unta na njena, nerazumno je ljubeći.

- To što si osjetio bilo je gađenje.

- Claire, brat ti je bio radikalni domoljub. Zašto bi pristao naći se sa neprijateljima?

protiv sebe. Pa je poslao Lamberta ili Fleetwooda da to učine umjesto njega.

- Da, - rekla je iskreno. - jesam, svaki dan.

Kako da pobjegnem kada me ta vještica odvači od važnih

- Nisam imala prilike ...

- Govori o Moncku. - objasno je Graham, podižući ruku da je dodirne.- Claire, - tiho

- Nikud ne idem bez sestre.

Želeći prevariti, sama sam bila obmanuta.

sirovim komentarom o valjanju sa curama.

- Šta ti je rekla o njemu?

Oprosti mi, ne mogu je spasiti.

morala mu je odati priznanje za mudru taktiku. Obećala je da će ga slušati dok ne otkriju

obećanja totalnog zavođenja u tom užarenom zelenom pogledu? Zadovoljna je

Izgrađen na tronu drevne vulkanske litice, dvorac Edinburgh dominira na horizontu

Monckov pogled polako odluta do gorštaka smrtonosnog izgleda. Iako mu se

Kao što te ja nisam mogao spasiti.

Nasmijao se i ona primjeti kako izgleda zapanjujuće bežbrižno dok to radi.

upavo završio trčanje sa velike udaljenosti. Razmislila je o pitanju i slegla ramenima.

nježnošću, da mu je uzdahnula u usta i zbog slabosti se naslonila na njega. Njegov jezik

Gledajući ga Anne klimnu, a onda se okrenu prema Claire sa teškim suzama

prijatelja u dvorac da izgubi svoj integritet, možda i više od toga, boreći se sa

Tko je vidio ratnika kad se zagrne zimskim mrazom? Avaj, kao da

cijenu. - Connorov dobar prijatelj.

postajalo sve mračnije. Nije pomagalo ni Robertovo iznenadno zanimanje i propitkivanje

Otišla je ravno na njega. Podigla je pogled kad ju je rukama uhvatio za nadlaktice da

Claire je bila previše ljuta da bi se sakrivala, pa je samo slegnula ramenima.

će tako saznati kakvom ga je bedastom svinjom smatrala.

- Neki bi smatrali plemenitom težnjom ugoditi djevojci u krevetu.

I nema smrtonosnijeg neprijatelja od onog koji izbjegava bitku, a

I nema smrtonosnijeg neprijatelja od onog koji izbjegava bitku, a

Kako ću zadržati nagradu kad me njegove ruke tako viješto

- Djevojko, zar je tako loše bilo?

njezinom cilju je za svaku pohvalu. - Anne mu se nasmiješi, a onda pogleda u stranu. –