SVEUČILIŠTE U MOSTARU

EKONOMSKI FAKULTET MOSTAR

SOCIJALNA DISKRIMINACIJA

Studenti: Kata Soldo 16200/08 Mentor: Sanella Palac

Ivana Matić 16052/08

Marina Matić 16509/09

Mostar, svibanj, 2012.

SADRŽAJ:

UVOD ........................................................................................................................................ 3
1. SOCIJALNA DISKRIMINACIJA ..................................................................................... 4
2. POSEBNO POGOĐENE SKUPINE BiH .......................................................................... 5
2.1. Romi ............................................................................................................................ 5
2.2. Osobe s invaliditetom .................................................................................................. 6
2.3. Beskućnici ................................................................................................................... 6
2.4. Nezaposleni ................................................................................................................. 7
2.5. Umirovljenici ............................................................................................................... 7
2.6. Osobe s duševnim smetnjama...................................................................................... 8
3. OSTALI PRIMJERI SOCIJALNE DISKRIMINACIJE .................................................... 9
4. INSTITUCIJE ZA SUZBIJANJE SOCIJALNE DISKRIMINACIJE ............................ 11
4.1. Ministarstvo za ljudska prava BiH ............................................................................ 11
4.2. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH .......................................................... 11
4.3. Postupak za zaštitu od diskriminacije pred sudom .................................................... 11
4.4. Uloga nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije ......................................... 12
5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 13
6. LITERATURA ................................................................................................................. 14

2
 UVOD

Diskriminacija jest nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu karakteristika

navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije (npr., rase ili etničke pripadnosti ili boje
kože, spola, jezika, vjere; u nastavku teksta navedene su i ostale osnove).

Diskriminacijske osnove navedene u Zakonu o suzbijanju diskriminacije su: rasa ili etnička
pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj,
bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodnog
identiteta i izražavanje, spolna orijentacija.

U posljednjih desetak godina socijalna isključenost je postala jedna od najpopularnijih tema

društvenih znanosti. Neki čak smatraju da je socijalna isključenost „glavni društveni problem
našeg vremena“ koji potiskuje stare ustaljene pristupe, posebice siromaštva i marginalizacije.

Život u siromaštvu stvara dodatne teškoće pri traženju posla i pridonosi tomu da pojedinci
bivaju uhvaćeni u zamku dugotrajne nezaposlenosti. U isto vrijeme, nezaposlenost i
siromaštvo otežavaju sudjelovanje u društvenim aktivnostima. Zbog nedostatka novca i
stigmatizacije koju može uzrokovati nezaposlenost, reduciraju se socijalne veze i raste
vjerojatnost socijalne izolacije.

2010. je godina posvećena borbi za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti.

Zakon o zabrani diskriminacije u BiH stupio je na snagu 2009. godine. 1

1
http://www.rightsforall.ba/eng/dw/vodic_diskriminacija.pdf

3
 1. SOCIJALNA DISKRIMINACIJA

Socijalna diskriminacija je višedimenzionalni proces koji slabi povezanost pojedinca i

zajednice. Osobe mogu biti isključene iz pristupa dobrima (npr. pravo na novčanu naknadu) i
uslugama (npr. pravo na obrazovanje) te iz sudjelovanja na tržištu rada, odnosno mogu
biti isključene iz ostvarivanja ljudskih i socijalnih prava. Što je više obilježja po kojima je
osoba isključena, to ona postaje ranjivija. Općenito govoreći, pojedinci, društvene skupine ili
područja mogu se smatrati socijalno isključenim ako se nalaze u nepovoljnom položaju u
političkom, ekonomskom ili socijalnom smislu. Uzroci socijalne isključenosti često su
povezani s nedovoljnom zaposlenošću, niskom obrazovnom razinom, ograničenim
mogućnostima zapošljavanja i/ili uskim, odnosno zastarjelim znanjima i sposobnostima. S
povećanim rizikom od socijalne isključenosti posebno se suočavaju osobe sa tjelesnim
invaliditetom, mlade osobe, nezaposlene osobe, povratnici, raseljene osobe, Romi, samohrane
majke i osobe treće životne dobi. Socijalna isključenost predstavlja mnogo širi pojam od
siromaštva. To je proces kroz koji se određeni pojedinci ili grupe potiskuju na rub društva,
sprječava ih se u njihovim nastojanjima da žive pristojnim životom uz puno sudjelovanje u
društvu zbog njihovog etničkog podrijetla, dobnih ili spolnih razlika, invalidnosti,
financijskih problema, nedostatka formalnog zaposlenja i nedostatka obrazovanja. Nadalje,
to im otežava ili onemogućava pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, kao i društvenim
mrežama i aktivnostima zajednice. Isključeni imaju malo ili nimalo pristupa moći i procesima
odlučivanja te stoga nisu u mogućnosti da kontroliraju odluke koje utječu na njihov
svakodnevni život.

4
 2. POSEBNO POGOĐENE SKUPINE BiH

2.1. Romi

Oni su najbrojnija nacionalna manjina, najmanje ih se školuje, najmanje radi, najsiromašniji

su, svakodnevno doživljavaju šikaniranja, ukoliko uspiju pobjeći bijedi, odriču se korijena,
zaboravljaju svoj jezik i najljepše pjevaju. Romima u Bosni potrebno je malo da budu sretni.
Recimo, urbanistička saglasnost za 15 kuća na Gorici. I za takvo što moraju se boriti barem
pola decenije

"Lijepo je ići u školu, ali nemam nikoga u porodici ko bi me probudio ujutro. Moja mama ide
raditi na pijacu u četiri sata ujutro, pa često prespavam. Kada se probudim, već je kasno i
bude me stid tako kasno ući u razred. Ali neću prestati ići u školu, pa ću tražiti od mame da
mi kupi sat." (Romski dječak star 10 godina, učenik prvog razreda).

Jedna sarajevska djevojčica nikada ne kasni u školu. Umjesto sata, svakog je jutra budi dedo,
stari Rom koji je sina sahranio u ratu, ostavši da brine o unuci; odličnoj učenici čiji drugovi iz
razreda o njoj zapravo ne znaju ništa. Nikada i nikome od školske djece nije rekla kojem
narodu pripada, u kući je ne uče romski, na sastanke s razrednicom dedo ne ide kada su
propisani, već onda kada će ga vidjeti najmanje onih što mogu otkriti tajnu. On se strašno boji
da jednog dana omiljena učenica ne postane predmetom iživljavanja. Ili blagog prezira. I želi
da što je moguće kasnije njeni prijatelji saznaju da je Romkinja.

Narod kojeg nema "U ratu smo bili Romi, a sad smo opet Cigani", rečenica je kojom položaj
svog naroda opisuje Dervo Sejdić, koordinator Vijeća Roma Bosne i Hercegovine, krovne
romske udruge formirane novembra prošle godine u Vogošći.

5
 2.2. Osobe s invaliditetom

Potrebe za život i rad osoba s invaliditetom i pretpostavke za ostvarivanje njihove

jednakopravnosti još uvijek nisu adekvatno ugrađene u zakonodavstvo. Njihovim se
problemima ne bavi radno zakonodavstvo, nego sustav socijalne skrbi koji ne osigurava
potrebne uvjete za izjednačavanje njihovih mogućnosti s mogućnostima drugih građana.
Neophodno je osigurati sudjelovanje osoba s invaliditetom u odgojno-obrazovnom sustavu
koji će im omogućiti najviši stupanj osposobljenosti – po redovitom ili posebnom programu –
bez obzira na vrstu, stupanj i podrijetlo invaliditeta. Viša razina obrazovanja i stjecanja
vještina omogućila bi im lakše zapošljavanje, bolje plaćene poslove i kvalitetniji život.

2.3. Beskućnici

Beskućništvo se definira kao stanje u kojem se nalaze ljudi koji nemaju mogućnost
adekvatnog stanovanja, odnosno žive u nestandardnim objektima koji se ne mogu smatrati
domom ili žive "na cesti". Ono može nastati zbog lokalne ili regionalne nezaposlenosti, rata,
psihičke nestabilnosti (višegodišnji boravak u psihijatrijskim bolnicama) ili, naravno, kao
kombinacija navedenih faktora. Ne postoje utvrđeni kriteriji niti ažurirani statistički podaci o
toj skupini ljudi i to moramo posmatrati od čovjeka do čovjeka. Većina je beskućnika
ekstremno siromašna i odvojena od svojih obitelji i socijalnih institucija.

S obzirom da je BiH jedna od najsiromašnijih zemalja, zanimljivo je to što uopće ne postoji

veliki broj beskućnika, naprotiv on je čak i neprimjetan.

6
 2.4. Nezaposleni

Stopa nezaposlenosti u BiH je iznad 43%. 2 Zadnja evidencija nezaposlenih osoba u FBiH
iznosila je 374.492 nezaposlene osobe. U ukupnom broju nezaposlenih, žene čine oko 51%. U
posljednjih deset godina broj nezaposlenih u Federaciji BiH povećao se za više od 90 tisuća, a
gotovo polovica prvi put traži zaposlenje. Nezaposlenost mladih u BiH odavno je premašila
stopu od 50%. Nezaposlenost svakako utječe i na „rad na crno“. Oko pedeset posto mladih u
Bosni i Hercegovini radi u neformalnom sektoru, što predstavlja realan problem za poštivanje
prava na dostojanstven rad. Problem je što mladi u BiH teško dobijaju priliku da počnu
raditi. Sudeći prema statističkim podacima Bosna i Hercegovina prednjači u Evropi po broju
mladih nezaposlenih ljudi, po broju zaposlenih “na crno”, pa i po kršenju prava na rad, kaže
Goran Stanković iz Saveza sindikata Republike Srpske. Brojni su primjeri kršenja prava
radnika, od neisplaćivanja plata, nekorištenja godišnjih odmora i prekovremenog rada.Po
meni, još je veći problem ukoliko je taj mladi radnik žena. Poslodavci imaju u glavi: 'ako se
zaposli, ona će brzo ostati trudna, ići će na trudničko bolovanje, poslije će roditi pa će ići na
porodiljsko, pa dvije godine nema ništa od nje, pa će proći godina dana, ona će ponovo
zatrudniti', tako da se vrlo teško odlučuju da zapošljavaju mlade radnice, odnosno žene. Isto
tako, kad su žene već u radnom odnosu, onda na sve načine, kada radnica ostane trudna,
pokušavaju da izbjegnu svoje obaveze“.3

2.5. Umirovljenici

Značajan broj umirovljenika prima male mirovine, pa teško zadovoljava životne potrebe.
Dvije trećine umirovljenika ima mirovinu manju od prosječne. Evidentiran je pad mirovina
ostvarenih nakon stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju zbog širenja
obračunskog razdoblja i drugih čimbenika. Ne zna se koliko starijih osoba uopće ne ostvaruje
mirovinska prava, ali se procjenjuje da se radi o značajnom broju ljudi. 4
Mirovine je u
Federaciji primilo 366.714 umirovljenika, primajući u prosjeku 338,95 KM - nedostatnih i za
biološki opstanak. Isto je već godinama; najniže redovite mirovine su 296,36, a najviše

2
Agencija za rad i zapošljavanje BiH
3 Goran Stanković iz Saveza sindikata Republike Srpske
4 P. Bejaković: Savjeti i vodič za poboljšanje zapošljivosti, ostvarivanje prava i socijalnu uključenost, Zagreb, prosinac 2010., str.52

7
1975,71 KM. Nažalost, najviše umirovljenika (više od polovine) prima one najniže. Život
umirovljenika u Bosni i Hercegovini je sve teži i bez nade da bi se uskoro to moglo
promijeniti. Planira se pomicanje dobne granice za odlazak u mirovinu s postojećih 65 na 67
godina i za muškarce i za žene.

2.6. Osobe s duševnim smetnjama

Kada je riječ o broju bolničkih dana prema različitim vrstama zdravstvenih poremećaja (za
dobnu kategoriju između 20 i 59 godina), duševne bolesti su na drugom mjestu. Osobe s
duševnim smetnjama, čija je radna sposobnost očuvana, najčešće moraju skrivati bolest pred
poslodavcem da bi sačuvale posao. Jedina egzistencijalna sigurnost, koja se može ostvariti u
nekoj manjoj mjeri, leži u sustavu socijalne skrbi. Stoga se osobe s duševnim smetnjama
radije oslanjaju na sustav socijalne skrbi nego na zapošljavanje, što ih dodatno isključuje iz
društva.

8
 3. OSTALI PRIMJERI SOCIJALNE DISKRIMINACIJE

Socijalna isključenost nije izbor, ona predstavlja pokazatelj nejednake raspodjele materijalnog
i socijalnog blagostanja, ograničen pristup mogućnostima i neprikladno razvijen društveni
stupanj solidarnosti. Isključenost određenih pripadnika i cijelih skupina društva iz glavnih
društvenih struja predstavlja jedan od ozbiljnih izazova s kojima se svijet danas suočava.
Socijalna isključenost nije samo problem ekonomskog nepovoljnog položaja kao što su nizak
dohodak i nezaposlenost. Ona podrazumijeva problematiku regionalne nejednakosti, slabe
stručne ili socijalne vještine, slabih stambenih uvjeta, pa stoga predstavlja međusobno
djelovanje različitih čimbenika,a koji onda generiraju neželjene obrasce ponašanja kao što su
visoka razina nasilja i kriminaliteta.

Primjeri iz intervjua sa studentima i studenticama koji su provedeni na šest fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2006./2007. Intervjui su provedeni sa 28
pojedinaca različitog socio-ekonomskog statusa za vrijeme njihove prve godine i na početku
druge godine studija 5
. Iako na osnovi ovog uzorka ne možemo generalizirati o
diskriminacijskim praksama na visokim učilištima, ovi primjeri su vrijedni jer ilustriraju
postojanje socijalno neosjetljivih obrazovnih praksi (tj. djelovanje ekskluzivističkog
institucionalnog habitusa) na određenim visokim učilištima u Hrvatskoj, koje perpetuiraju
društvene nejednakosti. Subjektivnost ocjenjivanja na usmenim ispitima, format studentskog
Indeksa te nastava koja pretpostavlja prethodno znanje identificirani su u provedenim
intervjuima kao neki od mehanizama socijalne neosjetljivosti obrazovnih institucija. Što se
tiče usmenih ispita, iz intervjua sa studentima i studenticama stječe se dojam da neki profesori
primjenjuju dvostruke kriterije kod ocjenjivanja, pri čemu arbitrarno nagrađuju određene
resurse nekih pojedinaca koji nisu vezani uz gradivo. Radi se o subjektivnom ocjenjivanju
zbog poznavanja članova obitelji koji su sami završili isti studij. Dakle, zbog svog obiteljskog
podrijetla ovaj student na ispitu uživa određene privilegije. U ostalim isječcima radi se o
predrasudama glede završene srednje škole. Analiza intervjua pokazuje da veći broj
pojedinaca sa završenom srednjom strukovnom školom u tom kontekstu čine rizičnu skupinu.
A vezano uz to, rezultati provedenog upitnika (Doolan 2007.) ukazuju da u usporedbi sa
svojim gimnazijskim kolegama i kolegicama veći broj studenata / studentica koji imaju
završenu strukovnu školu dolaze iz obitelji u kojima roditelji nisu završili više ili visoko

5
Intervjui su dio obuhvatnijeg istraživanja (Doolan 2007) koje je, između ostalog, uključivalo i upitnik primijenjen na 642 studenta i
studentica.

9
obrazovanje. Ovaj zaključak može se potkrijepiti i podacima dobivenima analizom Ankete o
radnoj snazi (1996.-2006.) koji pokazuju da što je obrazovni stupanj roditelja viši, to su veće
šanse da dijete upiše gimnazijski program (Doolan i Matković 2008.). Drugim riječima, kada
profesor / profesorica omalovažava studenta / studenticu na osnovi njihove završene srednje
strukovne škole veće su šanse da to čini onima nižeg socio-ekonomskog statusa, a informacija
o završenoj srednjoj školi navedena u Indeksu to izravno omogućuje. Bitno je spomenuti da
postoje i oni fakulteti koji imaju isključivo pismene ispite gdje studenti / studentice nisu
spominjali nepravednost ocjenjivanja, kao i primjeri usmenih ispita za koje su studenti
/studentice procijenili da su pravedni. No, u kontekstu usmenih ispita i subjektivnog
ocjenjivanja, preporuke za inkluzivni institucionalni habitus uključuju jasno određene kriterije
ocjenjivanja gradiva, pismene ispite gdje je god to moguće, te revidiranje Indeksa u svrhu
izbacivanja nepotrebnih osobnih informacija koje trenutno sadrži.

10
 4. INSTITUCIJE ZA SUZBIJANJE SOCIJALNE DISKRIMINACIJE

Kako i od koga tražiti zaštitu od diskriminacije? Različiti institucije pružaju zaštitu od

diskriminacije. To su Ministarstvo za ljudska prava BiH, Institucija ombudsmena za ljudska
prava BiH, sudovi, centri za pružanje besplatne pravne pomoći i nevladine organizacije
(udruženja).

4.1. Ministarstvo za ljudska prava BiH

Uloga Ministarstva za ljudska prava BiH (Ministarstvo) u pružanju zaštite od diskriminacije

je indirektna. Prema Zakonu Ministarstvo prati primjenu Zakona, vodi centralnu bazu
podataka na osnovu koje priprema godišnje i posebne izvještaje o diskriminaciji, te predlaže
zakonodavne i druge mjere za sprečavanje i suzbijanje pojave diskriminacije u BiH.

4.2. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH

Ombudsmeni pružaju pomoć u popunjavanju formulara ili daju potrebna obavještenja o

pravima i obavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite osobama koje su dostavile
žalbu po osnovu diskriminacije. Žalba upućena Ombudsmenima neće uzrokovati nikakve
krivične, disciplinske ili bilo kakve druge sankcije po njenog podnosioca.

4.3. Postupak za zaštitu od diskriminacije pred sudom

Žrtva diskriminacije ili grupa lica koje smatraju da su diskriminirani mogu zatražiti zaštitu od
diskriminacije u sudskom ili upravnom postupku. Postupak zaštite od diskriminacije može biti
pokrenut samo ako žrtva diskriminacije uputi tužbu sudu ili žalbu organu uprave. Svi postupci
koji se vode u zaštiti od diskriminacije su prema zakonu hitni kako bi se tvrdnje o
diskriminaciji što prije ispitale.

11
 4.4. Uloga nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije

Uloga nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije je višestruka. Prema zakonu

organizacije mogu učestvovati u postupku zaštite od diskriminacije kao treće osobe
(umješači) te mogu pokretati kolektivne tužbe.

12
 5. ZAKLJUČAK

Najrazvijeniji oblik socijalne diskriminacije u BiH predstavlja stanje Romske nacionalne

skupine. Ostale kategorije su također prisutne, ali ne u tolikom omjeru kao već unaprijed
navedena kategorija.

Da bi se riješio ili pobljšao položaj socijalno diskriminiranih skupina u BiH, potrebno je da se

obrati nadležnim institucijama za to, koje smo mi naveli i ukratko definirali u svojem radu.
Međutim, novi problem koji se javlja je nedovoljna informiranost o tim institucijama, ali
također i strah da se obrati tim institucijama. Isto tako, u BiH se ne vodi dovoljna briga od
socijalno diskriminiranim skupinama.

Po našem mišljenju dobro bi došlo osnivanje udruga preko kojih bi se lakše i jednostavnije
dolazilo do tih institucija, tj. udruga koje bi surađivale sa tim institucijama.

13
6. LITERATURA

 P. Bejaković: Savjeti i vodič za poboljšanje zapošljivosti, ostvarivanje prava i

socijalnu uključenost, Zagreb, prosinac 2010., str.52
 http://www.fzzz.ba/statistika-graf/statistika-graf?Itemid=2
 http://www.rightsforall.ba/eng/dw/vodic_diskriminacija.pdf
 http://www.bhdani.com/arhiva/258/t25817.shtml
 http://www.dw.de/dw/article/0,,15729528,00.html
 http://www.poslovni.hr/vijesti/stopa-nezaposlenosti-u-bih-iznad-43-posto-
198222.aspx

14