Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla

Fakultet: Zdravstvenih nauka

Smijer: Sestrinstvo

Predmet: Psihijatrijska njega

Seminarski rad

Uloga medicinske sestre/tehničara kod farmakoterapije

Mentor:

Tuzla, 2018. godine.

Sadržaj:

1. UVOD..................................................................................................................................3

2. SESTRINSKE KOMPETENCIJE U FARMAKOLOGIJI PSIHIČKIH POREMEĆAJA. 5

2.1 Sestrinske dijagnoze i procjena simptoma...................................................................5
2.2 Planiranje sestrinskih intervencija i zdravstvene njege pacijenta................................5
2.3 Primjena lijekova..........................................................................................................6
2.4 Psihički poremećaji i poremaćaji ponašanja uzrokovani lijekovima...........................6

3. MEHANIZMI DJELOVANJA PSIHOFARMAKA...........................................................7

4. ANTIPSIHOTICI................................................................................................................7
4.1 Indikacije za primjenu antipsihotika............................................................................8
4.2 Kontraindikacije za antipsihotike.................................................................................8

5. ANKSIOLITICI...................................................................................................................9
5.1 Indikacije za primjenu anksiolitika..............................................................................9
5.2 Kontraindikacije za anksiolitike.................................................................................10

6. ANTIDEPRESIVI.............................................................................................................10
6.1 Indikacije za primjenu antidepresiva..........................................................................10
6.2 Kontraindikacije za antidepresive..............................................................................11

7. ZAKLJUČAK....................................................................................................................12

Literatura...................................................................................................................................13

Popis tabela...............................................................................................................................14

2
 1. UVOD

U liječenju osoba sa psihičkim poremećajem najbolje rezultate daje kombinacija

farmakološke i psihološke terapije. Cilj je liječenja: umanjiti ili ukloniti simptome, uspostaviti
radno i opće funkcioniranje, te smanjiti mogućnosti relapsa ili recidiva bolesti. Medicinska
sestra je najčešće prvi stručnjak koji kontaktira s bolesnicima. Intenzivno sudjeluje u
cjelokupnom životnom ritmu bolesnika. U najbližem je kontaktu s bolesnikom i njegovom
obitelji pa može prva uočavati promjene i stručnom timu iznositi svoja zapažanja, vrlo
značajna za daljnji postupak. Stoga je osobito velika i važna njezina mogućnost terapijskoga
djelovanja. Ona je nužan i nezamjenjiv član tima u psihijatrijskoj njezi.

Psihijatrijska sestrinska praksa temelji se na poznavanju psihičkoga života i psihopatoloških

zbivanja oboljele osobe te na poznavanju bioloških i socijalno psiholoških utjecaja na
određenu osobu. Medicinska sestra treba znati razumjeti bolesnika i njegovo ponašanje,
odnosno poruke koje simptomima bolesnik upućuje društvu. Ne razumjeti jezik bolesnikove
poruke, nespojivo je s pravilnim procesom njegovanja. To su sustavni postupci rješavanja
problema koje sestra utvrđuje da bi se u najvećoj mjeri upotpunili ciljevi i zadaće liječenja.

Za medicinsku sestru koja radi s duševno bolesnima nužni su ne samo znanje nego i vještina
djelotvorne komunikacije. Sposobnost medicinske sestre da djeluje terapijski ovisi zapravo o
djelotvornosti njezinih komunikacijskih sposobnosti i vještina. Rad medicinske sestre na
psihijatrijskom odjelu razlikuje se od rada na drugim odjelima, jer ona osim što brine o
tjelesnom zdravlju psihijatrijskih bolesnika, ona prvenstveno njege za njihovo duševno
zdravlje i emocionalno stanje. Pošto je ona najčešće prva koja kontaktira sa bolesnikom te
najviše vremena provodi u kontaktu s njim kao i njegovom obitelji, ona može prva uočiti
promjene te svoja opažanja prenijeti stručnom timu. Uspješnost sestrinske njege uključuje
razumijevanje ljudskog ponašanja, poznavanje psihijatrijskih sestrinskih principa i sposobnost
prilagodbe na različite funkcije i zahtjeve sestrinske uloge u svrhu dobrobiti pacijenta kao i
pažljivu upotrebu komunikacijskih vještina i otvorenost za pacijentove osjećaje i stavove.

Načela su opća pravila ili zakonitosti i temeljno su polazište za sve sestrinske intervencije.
Ona su svojevrsna pravila ponašanja koja moraju prožimati cjelokupnu sestrinsku praksu.
Pomoć bolesniku mora se temeljiti na dvije stvari: oslanjanje na njegove potencijale,
mogućnosti i jake strane, a ne na slabosti i nedostatke, te uključivanje klijenta u sve razine
njege.

3
Odnos prema bolesniku treba biti stručan i profesionalan. Pristup svakom bolesniku treba biti
individualan, u skladu s njegovim posebnim potrebama. Važno je naglasiti da psihijatrijska
sestra razgovarajući s bolesnikom ne gubi vrijeme, već da je upravo ta vještina komunikacije
važan dio u cjelokupnom procesu zbrinjavanja psihijatrijskoga bolesnika.

Sestrinska njega je sistemski i individualizirani način za postizanje pozitivnog ishoda njege.

Proces sestrinske njege poštuje individualnost i slobodu donošenja odluka i pacijent je
uključen u provođenje zdravstvene njege. Psihijatrijska medicinska sestra i pacijent se
pojavljuju kao partneri u odnosu izgrađenom na povjerenju.

4
 2. SESTRINSKE KOMPETENCIJE U FARMAKOLOGIJI
PSIHIČKIH POREMEĆAJA

Otkriće psihofarmaka sredinom 20. stoljeća predstavlja prekretnicu u liječenju za osobe s

psihičkim poremećajima. Uvođenje lijekova u liječenje mnogih psihičkih poremećaja
omogućilo je bolju kontrolu simptoma bolesti, te u mnogim slučajevima, očuvanje
funkcionalnosti u radnoj, obiteljskoj i socijalnoj sredini. Do otkrića lijekova, osobe s
psihičkim poremećajima bile su često bespovratno smještavane u velike bolnice, bez
mogućnosti rehabilitacije i oporavka. Nemogućnost liječenja, kontrole simptoma i
rehabilitacije osoba s psihičkim poremećajima doprinijela je mnogim negativnim
predrasudama, koje su stigmatizirale i same osobe s psihičkim poremećajima, bolesti, terapiju
i zdravstvene profesionalce. Negativne predrasude, poput mišljenja da su osobe s psihičkim
poremećajima opasne, nesposobne i neuračunljive, stvorile su osjećaj straha i srama u okolini,
koje je rezultiralo izbjegavajućim ponašanjem koje vodi izolaciji osoba s psihičkim
poremećajima od društva i zajednice. Pozitivni učinci farmakologije započeli su proces boljeg
prihvaćanja osoba s psihičkim poremećajima u društvu i zajednici, te porast nade za oboljele i
obitelji. Kompetencije diplomirane medicinske sestre/tehničara u farmakološkom liječenju
oboljelih obuhvaćaju nekoliko značajnih područja.

2.1 Sestrinske dijagnoze i procjena simptoma

U kliničkoj praksi, temeljna sestrinska procjena provodi se prije ordiniranja

psihofarmakološke terapije, a uključuje podatke o pacijentu, vitalne znakove, liječničku
dijagnozu, prethodnu upotrebu lijekova, upotrebu alkohola, droga, nikotina i kofeina, alergije
na hranu i lijekove, dijetetske mjere, hormonalne i laboratorijske podatke, ukoliko su
dostupni, podatke o eventualno trudnoći i laktaciji, te posljednjem ciklusu i vrsti kontracepcije
te specifične simptome, tjelesne i psihičke.

2.2 Planiranje sestrinskih intervencija i zdravstvene njege pacijenta

U planiranju sestrinskih intervencija i zdravstvene njege bolesnika na farmakološkoj terapiji,

potrebna su znanja o mehanizmu djelovanja, indikacijama, nuspojavama i procjena

5
učinkovitosti farmakoterapije, te prevencija neželjenih događaja i redukcija neželjenih
nuspojava te praćenje kliničkog stanja i učinka terapije.

2.3 Primjena lijekova

U primjeni lijekova u bilo kojoj vrsti medicinskih opcija, bolničkom ili vanbolničkom,
medicinska sestra/tehničar je u direktom kontaktu s pacijentom. Prije i poslije primjene
lijekova ključna je procjena stanja pacijenta, koja uključuje i opservaciju mogućih nuspojava i
neželjenih događaja. Medicinska sestra/tehničar također procjenjuje učinkovitost terapije,
stoga je neophodno znanje o psihotropnim lijekovima, njihovim učincima i interakcijama te
mogućim sestrinskim intervencijama radi prevencije komplikacija terapije, anticipacije
potencijalnih problema i osiguranja optimalnog ishoda liječenja za pacijenta.

2.4 Psihički poremećaji i poremaćaji ponašanja uzrokovani lijekovima

Psihički poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani lijekovima prate ovisnost o različitim

vrstama lijekova, najčešće sedirajući lijekovi (sedativi). U psihijatriji su to anksiolitici
(uklanjaju anksioznost) i hipnotici (izazivaju san). U tjelesnoj medicini to su antiepileptici,
mišićni relaksansi i anestetici. Po hemijskoj strukturi to su barbiturati i benzodiazepini.
Stvaraju psihičku i fizičku ovisnost, pri čemu se pri prekidu uzimanja javlja apstinencijski
sindrom. Zajedno s ovom ovišnošću pojavljuju se anksiozni, depresivni i poremećaji ličnosti,
ali i o drugim supstancama (alkohol).

6
 3. MEHANIZMI DJELOVANJA PSIHOFARMAKA

Smatra se da se djelovanje psihofarmaka, zasniva na njihovom djelovanju na neuronsku

sinapsu u mozgu, što dovodi do promjena u otpuštanju neurotransmitora i promjena u
receptorima na koje se neurotransmitori vežu.

Hipoteza o djelovanju antidepresiva odnosi se na pretpostavku da većina antidepresiva blokira

ponovnu pohranu neurotransmitora iz sinaptičke pukotine natrag u presinaptički neuron te
tako omogućava povećanu raspoloživost neurotransmitora za transmisiju. To se primarno
odnosi na serotonin i noradrenalin u mozgu. Ovaj mehanizam djelovanja odgovoran je i za
neželjene nuspojave. Antidepresivi tako blokiraju i neke receptore koji nisu odgovorni za
njihov antidepresivni djelovanje, ali su povezani s nuspojavama – to su α-adrenergički,
histaminski i muskarinski kolinergički receptori.

4. ANTIPSIHOTICI

Smatra se da antipsihotici blokiraju dopaminske receptore, a neki od njih imaju djelovanje i

na muskarinske, kolinergičke, histaminske i α-adrenergičke receptori. Pored dopaminskih
blokiraju i specifične serotoninske receptore. Benzodiazepini facilitiraju transmisiju
neuroinhibicije putem GABA. Psihostimulansi povećavaju otpuštanje noradrenalina,
serotonina i dopamina.

Premda svi psihotropni lijekovi imaju djelovanje na neurotransmisiju, specifični lijekovi

unutar pojedine vrste lijekova imaju različite učinke. Egzaktan način djelovanja psihotropnih
lijekova je nepoznat. Mnogi neuronalni učinci nastupaju akutno, nego za terapijsko kliničko
djelovanje ponekad je potrebno nekoliko sedmica npr. kod antidepresiva i antipsihotika.

Akutne promjene u neuronalnoj funkciji do kraja ne mogu objasniti mehanizam djelovanja tih
lijekova. Dugotrajna primjena koja dovodi do povećane razine noradrenalina i serotonina je
više povezana s mehanizmom djelovanja. Nedavna istraživanja sugeriraju da je terapijski
djelovanje povezan na adaptaciju živčanog sistema na povećane razine neurotransmitera. Te
prilagodbene promjene su posljedica mehanizma ravnoteže, koji regulira stanicu i održava
homeostazu.

7
 4.1 Indikacije za primjenu antipsihotika

Novije generacije antipsihotika svojim mehanizmom djelovanja omogućuju liječenje s manje

nuspojava ali je i njihovo indikacijsko područje izvan strogo psihotičnih poremećaja.
Antipsihotici druge ili novije generacije su klozapin, olanzapin, risperidon, kvetiapin,
ziprasidon, amisulpirid, aripiprazol a neki su još u fazi kliničkih ispitivanja. Oni znatno manje
blokiraju skupinu dopaminskih neurona u strijatumu zbog čega izazivaju manje EPS od
antipsihotika prve generacije.

Najvažnija indikacija antipsihotika je shizofrenija. Shizofrenija je ozbiljna i teška duševna

bolest s relativno visokom učestalošću od oko 1% oboljelih u općoj populaciji, a najčešće se
javlja između 20. – 30. godine života. Jedna je od najčešćih psihijatrijskih bolesti koja
predstavlja opterećenje za zdravstvenu njegu zbog čega su istraživanja više usmjerena na
proučavanje toka bolesti i rezultata nego na simptomatologiju, nastojeći pronaći faktore koji
povoljno djeluju na tok i rezultate a ukloniti nepovoljne. Ponekad počinje naglo ali tipično je
da se razvija mjesecima ili godinama “šuljajući se”.

4.2 Kontraindikacije za antipsihotike

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari, bolesnici koji se nisu u
mogućnosti podvrći redovitim hematološkim kontrolama, oslabljena funkcija koštane srži,
nekontrolirana epilepsija, alkoholna i druge toksične psihoze, intoksikacija lijekovima,
komatozna stanja, cirkulatorni kolaps i/ili depresija CNS-a bilo kojeg uzroka, teški bubrežni
ili srčani poremećaji (npr. miokarditis), aktivna bolest jetre povezana s mučninom,
anoreksijom ili žuticom, progresivna bolest jetre, zatajenje jetre, paralitički ileus.

8
 5. ANKSIOLITICI

Anksiolitici (trankvilizatori, ataraktici) su relativno noviji psihofarmaci koji ublažavaju

odnosno uklanjanju tjeskobu, emocionalnu napetost, a da pri tome, za razliku od hipnotika, ne
izazivaju jači umor. Kao anksiolitici danas se uglavnom rabe različiti benzodiazepini i
buspiron.

Anksiolitici su lijekovi koji djeluju inhibitorno na subkortikalne regije CNS-a, poglavito

limbički sistem i retikularnu formaciju. Mogu potencirati učinak glavnog inhibitornog
neurotransmitera GABA u mozgu, što proizvodi umirujuću reakciju. Anksiolitici mogu imati
različiti intenzitet učinka na funkcije mozga, od blage sedacije do kome. Izuzetak je buspiron,
koji ne inhibira CNS.

5.1 Indikacije za primjenu anksiolitika

Anksiozni poremećaji, poremećaji uzrokovani stresom, dodatna terapija u liječenju ostalih

mentalnih poremećaja, delirij. Nadalje, učinkoviti su hipnotici, pa se rabe u liječenju
poremećaja spavanja.

Benzodiazepini su također učinkoviti kao miorelaksansi ili antikonvulzivi. Imaju primjenu i

kao intravenozni anestetici. Ostale indikacije za primjenu benzodiazepina su epilepsija,
motorički poremećaji, akutni psihotični poremećaji, shizofrenija, katatonija, manija, depresija
odnosno bipolarni afektivni poremećaji, akatizija, agitirana stanja i dr.

Tabela 1 - Anksiolitici

9
 5.2 Kontraindikacije za anksiolitike

Anksiolitici su kontraindicirani u osoba s poznatom osjetljivošću na bilo koji lijek iz ove

skupine. Nije dobro kombinirati ih s drugim depresorima CNS-a, te su kontraindicirani u
trudnoći, laktaciji, glaukomu, stanju šoka i komi.

Oprez kod upotrebe ovih lijekova naročito je značajan u starijih osoba te osoba s hepatalnom i
renalnom insuficijencijom, kada se doze najčešće smanjuju. Također, anksiolitici se s
oprezom rabe kod osoba s ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i suicidalnih osoba.

6. ANTIDEPRESIVI

Antidepresivi predstavljaju skupinu lijekova za koju se smatra da ima antidepresivni učinak, a

indikacijsko područje obuhvaća široki spektar depresivnih poremećaja i depresivnih simptoma
u nizu psihičkih poremećaja: prva i ponovljena depresivna epizoda, melankolija ili distimija,
depresija udružena s organskom/tjelesnom bolesti, depresivna epizoda bipolarnog
poremećaja, poremećaji ličnosti, alkoholizam i ostale ovisnosti, demencija, mentalna
retardacija i psihotični poremećaji (shizofrenija i shizoafektivni poremećaji). Očekuje se da
ovi lijekovi podižu raspoloženje te ublažavaju ostale simptome depresije, srednjeg do teškog
intenziteta.

6.1 Indikacije za primjenu antidepresiva

Glavna indikacija za primjenu antidepresiva je svakako veliki depresivni poremećaj, ali i sva
druga depresivna stanja različite etiologije, npr. depresivna psihoza, depresivna faza
bipolarnog poremećaja, atipična depresija, sezonska depresija, povratna depresija, organski
uvjetovana depresija, neurotska depresija ili reaktivna depresija. Antidepresivi mogu biti
korisni u terapiji distimije, paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije, opsesivno-
kompulzivnog poremećaja (klomipramin i SIPPS), posttraumatskog stresnog poremećaja,
premenstrualnog (disforičnog) sindroma i bulimije.

10
 Tabela 2 - Antidepresivi

6.2 Kontraindikacije za antidepresive

Antidepresivi su kontraindicirani u osoba s poznatom osjetljivošću na ordinirani antidepresiv.

Triciklički antidepresivi su kontraindicirani u akutnoj fazi oporavka nakon akutnoj infarkta
miokarda i glaukoma. Oprez je potreban u starijih osoba i osoba s hepatalnom i renalnom
insuficijencijom te srčanom insuficijencijom pa se doza najčešće treba umanjiti. Također se
oprez preporučuje kod osoba s psihotičnim poremećajem, benignom hiperplazijom prostate i
osobama s anamnezom konvulzija. Trudnoća i dojenje također zahtijevaju posebnu procjenu
indikacije za upotrebu antidepesiva zbog potencijalnog učinka na plod, odnosno,
novorođenče. Zbog rizika od pojave suicidalnih simptoma, preporučuje se poseban oprez kod
uzimanja antidepresiva, čak i nakon početnog poboljšanja depresivnog stanja

11
 7. ZAKLJUČAK

Medicinske sestre u organizaciji službi mentalnog zdravlja predstavljaju važan i neophodan

segment u zaštiti mentalnog zdravlja. Primjena psihijatrijskog sestrinstva (zdravstvena njega)
u zajednici zahtjeva proširene vještine, veći nivo znanja i sposobnosti koji traže siguran i
kvaliteran rad. Vještine zdravstvene njege poboljšavaju stručnost, samostalnost u
individualnom radu i terapijskom djelovanju.

Uloga medicinske sestre u zaštiti mentalnog zdravlja ima veliki raspon, od jednostavnog
savjetovanja, savjetovanja u kriznim situacijama, intervencijama u hitnim stanjima do
primjene farmakoterapije, kao psiho i socioterapije;

Psihofarmaci su lijekovi koji u terapijskoj dozi imaju povoljan psihoaktivni učinak i koriste se
u liječenju psihičkih poremećaja. Uspješno liječenje bolesnika psihofarmacima počiva na
osnovnim načelima, a to su: ispravno postavljena klinička dijagnoza, ispravan izbor lijeka ili
kombinacija lijeka, primjerena doza i dužini primijene lijekova. Suradljivost psihičkih
bolesnika pri uzimanju lijekova često može biti otežana, a najčešći razlozi loše suradljivosti
su: negiranje bolesti, neugodne nuspojave lijekova, nerazumijevanje načina uzimanja lijeka.

Oni često nemaju uvida u svoju bolest pa ne uviđaju ni potrebu za provođenjem terapije
psihofarmacima. U početku liječenja je najvažnije uspostaviti dobar odnos s bolesnikom što je
možda i najteži dio, posebno u slučaju akutno psihotičnog bolesnika.

12
Literatura

Knjige:

 R. Lopašić. Psihijatrija, Medicinska knjiga Beograd – Zagreb / 1961.

 N. Peršić, Psihijatrija, Simpozij o neurologiji psihijatriji, Ljubljana, 6 – 8. XI 1969.

 B. Sedić, Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika, Zdravstveno veleučilište Zagreb,

2007.

 Sedić B. Sestrinske Dijagnoze u njege za bolesnike s psihičkim poremećajima, U:

Zbornik radova, 17. Dani Psihijatrijskog društva medicinskih sestara/tehničara,
HUMS, Hrvatska, 2011.

Internet izvori:

 https://zir.nsk.hr/islandora/object/unin:1120/preview

 http://www.rauche.net/izdanja/broj-2-3/edukacija-medicinskih-sestara-kao-sastavni-
dio-reforme-mentalnog-zdravlja-u-bih/

 https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A710/datastream/PDF/view

13
Popis tabela

Tabela 1 - Anksiolitici................................................................................................................9
Tabela 2 - Antidepresivi............................................................................................................11

14