Dom zdravlja Bijeljina Psihijatrija Mobilni tim,

Osobe oboljele od teške duševne bolesti najčešće imaji problema u odnosima sa drugim ljudima, te
teško održavaju socijalne veze, teže pronalaze i zadržavaju posao, te u pravilu nisu u mogućnosti
kvalitetno voditi brigu o sebi. To je naročito vidljivo u grupi bolesnika s težim psihijatrijskim
bolestima koji isključivo primaju farmakoterapiju bez psihosocijalne ili psihoterapijske podrške, što
znači da nije ispunjen minimum standarda brige za mentalno oboljele. Bolesnik ima osjećaj da je
isljučen iz procesa liječenja što dijeli i njegova porodica. Skladno očekivanju bolesnika i članova
porodice Mobilni tim Psihijatrije bolesniku i članovima porodice uopšte donosi osjećaj aktivnog
učešća u liječenju. Mobilni tim Psihijatrije daje veći uvid i uticaj na liječenje čime se povećava
kvalitet života i socijalne inter-reakcije a smanjuju simptomi bolesti. U početku je potrebno
uspostaviti dobar odnos sa bolesnikom. To je možda i najteži dio, posebno u slučaju akutnog
psihotičnog bolesnika. Bolesnik treba dobiti povjerenje u terapeuta, a terapeut odlučno treba
prikazati potrebu za uzimanjem lijeka, i tada će bolesnik vrlo vjerovatno uprkos nepostojanju
potrebe za lijekom po njemu i nevjerovanja da će lijek pomoći, uzeti lijek, pokoravajući se
terapeutovoj želji ili molbi, faza pokoravanja. Uz povoljno djelovanje lijeka na bolesnika i
izostanka neugodnosti nus pojava ova će faza brzo preći u fazu popustljivosti kada će bolesnikov
otpor preći u fazu pasivnog primanja. Ako lijek i dalje ne pokazuje za bolesnika nepovoljne nus
pojave uz dobar odnos bolesnik terapeut faza će postupno preći u fazu aktivog prihvatanja. U toj
fazi bolesnik više nije pasivan kao u prethodne dvije faze, nije ni samoinicijativno aktivan, već je
njegov aktivni odnos prema lijeku veći i dijelom pristaje uz ličnu odluku shvatajući da treba da se
pridržava indikovane terapije. Sa trećom fazom za duševnog bolesnika završava period comliance
ili usaglašavanja uzimanja lijeka, koja je vrlo važna za razvoj saradljivosti bolesnika. Sada počinje
za terapeuta najaktivnija uloga u učvršćavanju terapijski aktivnog saveza, kada osim emocionalnih
odnosa treba puno više raditi sa bolesnikom. Ulazi se u period adherencije ili pristajanja, kada
bolesnik zna da treba da se pridržava indikovane terapije uz svjesnost da je bio bolestan i da mu je
terapija pomogla da se povrati u normalan život koji mu je sada mnogo podnošljiviji i ljepši od
sanja bolesti u kojem se nalazio prije uzimanja terapije. Bolesnik iz faze pasivnog stava prelazi u
aktivni stav prema terapiji. Uz već prisutno pristajanje sada pokazuje i prvrženost prema lijeku koju
prenosi od terapeuta i na lijek koji je terapeut propisao, određenu naklonost, pristajanje pa sve do
sraslosti i srodnosti. Bolesnik se pretvara u adherenta tj. pristalicu pa i učesnika. Na taj je način i
duševni bolesnik postao aktivni član terapijskog tima, postao je saradljiv a to je vrlo značajna karika
u lancu psihofarmakoterapije. Kako kaže izreka: koristan može biti samo onaj lijek kojeg bolesnik
popije. Mobilni tim Psihijatrije sa srednjim (minimalno 1 godina) i dužim trajanjem dovodi do
poboljšanja socijalnog funkcionisanja, povećeva saradljivost u uzimanju lijekova, povećava
kvalitetu života, smanjuje stigmatizaciju, povećava nadu u oporavak, povećava doživljaj pripadanja,
smanjuje izolaciju, napetost i povećava uvid i razumjevanje. Većina psihijatrijskih bolesti su
dugotrajne, neke i doživotne, i kod većine bolesnika potrebna je dugotrajna psihofarmakoterapija.
Bolesnici obično nerado uzimaju lijekove, a neredovno liječenje ili prekid liječenja vrlo brzo
dovode do pogoršanja bolesti ili recidiva. Zbog toga je važno kod tih bolesnika uspostaviti što je
moguće bolji odnos i terapijski savez, a time i compliance-usklađivanje i adherentnost-pristajanje
na uzimanje lijeka. Termin compliance podrazumjeva prihvatanje terapeutovog mišljenja o važnosti
redovnog uzimanja lijeka u dozi koju mu je terapeut odredio, a adherentnost je viši stepen
saradljivosti koji uz prihvatanje terapeutovih preporuka uključuje i razumjevanje potrebe za
radovno uzimanje lijeka, tj. bolesnikov aktivni stav u terapiji. Za postizanje tog cilja važno je dobro
poznavanje osobina ličnosti bolesnika, odabir optimalnog lijeka, te stalno ukazivanje na važnost
redovnog uzimanja lijeka. Dobrom komunikacijom ljekari mogu liječiti i formiraju se Mobilni
Psihijatrijski timovi koji brinu o bolesnicima koji se često vraćaju u bolnicu jer nisu bili dobro
prihvaćeni izvan nje u svojoj sredini. Međutim, aktuelni nivo brige za osobe sa težim mentalnim
poremećajem je primarno bolnički, a nakon hospitalizacije, pacijenti obično više nemaju akutnih
simptoma, ali često žive u socijalnoj izolaciji, teško sa zapošljavaju, a česti su i relapsi bolesti zbog
prestanka uzimanja lijekova.