1.

Pjesma Utjeha kose sjedinjuje dva motiva: motiv smrti i motiv ljubavi

U pjesmi Utjeha kose A.G. Matoš izražava svoje bolne osjećaje uzrokovane smrću njegove ljubavi.
Vidimo njegovu agoniju i zaprepaštenost smrću. Pjesnik je izgubljen u trenutku očaja, ali i spreman za
najveću žrtvu – pokloniti voljenoj osobi svoj život jer je uistinu voli „Gotov da ti predam život kao
žrtvu“. Kao umjetnik, pjesnik u smrti osim svojih osjećaja vidi i ljepotu koja je iznad njegovih ljudskih
emocija. Njegova voljena je bila smisao njegova života, a nakon njene smrti on je izgubljen i postavlja
si pitanje je li dobrom životu došao kraj. Naposljetku u zadnjoj strofi nadzire se nada za nečim boljim
nakon smrti „Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.“ Pjesma uistinu povezuje suprotne pojmove istinske
ljubavi koju pjesnik osjećao jer bio čak dao svoj život za svoju voljenu i smrti, ružne pojava koja u
nama izaziva ponajviše strah i gađenje, a umjetnik može u njoj vidjeti neku nadzemaljsku ljepotu.

2. U Matoševoj pjesmi je razvidan utjecaj Baudelairea i simbolista.

Kao i kod Baudelairea u Matoševoj pjesmi se pojavljuje estetika ružnoće. Matoš, kao umjetnik, u
smrti i njezinoj gadosti vidi ljepotu koja nije vidljiva nama običnim ljudima. Pojavljuju se i obilježja
simbolista kao što je teško razumljiv pjesnički jezik i simbolika.