Professional Documents
Culture Documents
4 Povelja Kulina Bana
4 Povelja Kulina Bana
TRANSKRIPCIJA POVELJE
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi
kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem
biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje,
dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele
kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez
ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od
mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi,
koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja
Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i
dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Primjerci Povelje se tako i danas zovu, iako struka nikada do kraja nije
bila saglasna po pitanju koji je primjerak original a koji su primjerci
prepisi.
Najnovija istraživanja pokazuju da ova dilema nije do kraja zatvorena ni
u svom početku.
Naime pitanje je da li se u polazištu može ići sa definicijom da je
svojevremeno napravljen samo jedan primjerak povelje, a da su u
kasnijim vremenima sačinjeni prepisi.
Na problemu koji je od tri očuvana primjerka original značajne doprinose
dali su u svojim postavkama Gregor Čremošnik i Josip Vrana. Gregor
Čremošnik je utvrdio da se original Povelje Kulina bana danas nalazi u
Dubrovniku, da je to ustvari ranije pogrešno definirani stariji prepis (koji
ima devet redova latinskog teksta).
Fonološke osobitosti
Iz historije bosanskoga jezika poznato nam je da se vrijeme od 9. do kraja
12. vijeka smatra vrlo značajnim za njegov razvitak. Tada su se vršile
mnoge jezičke promjene, posebno u fonetici.
U jeziku Povelje prisutne su slijedeće foneme: a, e, i, o, u, ê, ь, y, l', r', b, c, č,
d, ĵ, g, h, j (ю), k, l, m, n, p, r, s, š, t, v, z, ž.
Kada posmatramo vokale, staroslavenski vokalski sistem bilježio je
slijedeće: a, o u,y, e, ê, i, ę, ọ, r, l, r', l', ъ, ь.
Do 12.st. dogodile su se promjene u vokalskom sistemu, a ogledale su se u
slijedećem:
1. završeni su procesi denazalizacije - nazali ę i ọ izgubili su nazalnu
komponentu, te je nazal ę prešao u e, a nazal ọ prelazi u u.
2. u 10. st. dolazi do ispadanja slabih jerova, a u 11. st. su se prestali
izgovarati. Pisarska tradicija čuvala ih je na kraju riječi mada se nisu
izgovarali.
3. vokal y ( jeri ) nikako ne dolazi na početku riječi, a iza k, g, h prelazi u
„u“. U 12. st. je ograničena njegova upotreba. Jeri u 12. st. počinje biti
zamjenjivan vokalom „i“ što je zabilježeno kako na Humačkoj ploči,
tako i u Povelji Kulina bana.
4. za ovaj vremenski period veže se i promjena skupine vь kada se
glasovna skupina nalazila na početku riječi (vьnuk>unuk). Prof. Belić
smatra da je ova promjena vjerovatno najpoznija od svih naprijed
navedenih koje su se izvršile u fonetici našega jezika.
Drugi je bio vokal zadnjeg reda, pri čijem se izgovoru jezik kretao nazad.
Među njima je bila razlika u položaju jezika kao što je danas kad se
izgovaraju vokali e i u (u koje su nazali prešli).
U zamjeničkim oblicima vьsega i sl. nije dolazilo do ove pojave zbog toga
što je vьsь dalo vas, a vьsa > sva. Uz to on smatra da primjere tipa usega,
na koje se nailazi u našim pisanim spomenicima, treba čitati vsega.
Vokalno ьr i ьl
U stsl. jeziku vokalno ъr i vokalno ъl naslijeđeni su iz praslavenskoga
jezika. Obilježavali su se na dva načina ьr, ъr i ьl, ъl.
U ovome primjeru suglasnik „t“ se našao ispred afrikate „c“ koja kao svoj
prvi dio sadrži elemente glasa t (c<*ts ). Na taj način dolazi do udvajanja
suglasnika „t“ sa onim „t“iz afrikate i njihovim svođenjem na jedan, onaj
koji je u afrikati.
Iznad oblika „oca“ postoji titla, ali postojanje title iznad ovoga oblika, ne
mora, u isto vrijeme da znači i odsustvo upravo takvog izgovora.
Ima još jedan oblik u Povelji koji upućuje na zaključak da je sekv.dc/tc
bila uprošćena, da se već bio izgubio ploziv d/t ispred afrikate c. To je
oblik srьdьcemь.
PALATALIZACIJE
Palatalizacije (umekšavanja) su određena jednačenja po mjestu
artikulacije (izgovora).
Palatalizirati neki glas znači izgovoriti ga tako da se kod toga jezik
približi tvrdom nepcu.
Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu zadnjonepčanih
suglasnika k, g, h koji se mijenjaju ako se nađu ispred prednjonepčanih
samoglasnika i, e, ь, ę, ê u č, ž, š.
Primjer I palatalizacije u Povelji Kulina bana:
kneže ( knez + e > kneže)
Treća palatalizacija je vremenski mlađa od prve, a starija od druge,
samo što se nije provodila tako dosljedno kao prve dvije.
Naziva se još i progresivnom palatalizacijom zato što se samoglasnici
nalaze ispred suglasnika. Ako se suglasnici k, g, h nađu iza samoglasnika i,
ь, ę, oni se mijenjaju u c, z, s.
Ova palatalizacija je vidljiva u riječi „oca“.
N jd. otъkъ
G jd.otъka → c › otъca
N.mn.: dubrovьčane
G.mn.: čestьnikovь,
2. stara jo-promjena:
N.jd.: priêtelь, radoe
G jd.: o(tъ)ca, s(ьi)na, krьstitela
V.jd.: kneže, krьvašu
3. i – promjena
G.jd.: avьgusta
A.jd.: sьvêtь
2. ja-promjena:
G.jd.:.: primysla
A.jd.: povelovь
I.jd.: volovь
3. i-promjena:
A.jd.: pomokь
Pridjevske zamjenice
G.jd.: vьsakoe
D.mn.: vьsêmь??
Upitno-odnosne zamjenice
U Povelji su zabilježene i tri upitno-odnosne zamjenice, koje su
upotrijebljene pet puta:
kьto (2X) / kto, kire, ĉo(što)
Pokazne zamjenice
sie,
A.jd.:siju
Prisvojne zamjenice
G.mn.: moihь
L.jd.: moemu
I.jd.: svoiovь
Prezent
Oblici prezenta u Povelji su veoma česti:
prisezaju (1.l.jd.)
sьmь (1.l.jd., enklitički oblik pomoćnog glagola biti, poluglas se nije
vokalizirao)
hode (3.l.mn.)
hoke (3.l.jd.)
mine (3.l.jd.)
e (3.l.jd., enklitički oblik pomoćnog glagola biti)
bude (3.l.jd.)
budu (3.l.mn.)
moge (3.l.jd.)
Infinitiv
byti
drьžati (2X); krêvati; dati
Imperativ
Imperativ ili zapovijedni način je, također, zabilježen u samo jednom
primjeru:
pomagai
BROJEVI
Što se brojeva tiče, treba istaći da svi oni dolaze kao jedna šira naporedna
sintagma na kraju da bi označili datum i godinu pisanja Povelje i stoga se
javljaju samo po jedanput.
Tri su broja glavna i dva redna.
Glavni brojevi: devetь, sьto, osьmdesetь
Redni brojevi: devety, dьvadeseti
Prilozi
U Povelji se nalazi ukupno sedam priloga. Interesantno je da se u Povelji
javljaju gotovo sve vrste priloga: za mjesto, za vrijeme, način, količinu,
izuzimanje.
za mjesto: godê (gdje)
za vrijeme: dokolê(2X), odsele
za način: tako, kakore
za količinu: kolikore
za izuzimanje: razьvê
Veznici i riječce
Evidentirana su dva veznika u Povelji : i i da, kao i jedna odrična riječca
ne.
I je najfrekventniji sastavni veznik u Povelji.
Nadalje Kulinov dijak neće napisati „dokole u vladaniju mojemu budu“ već
„dokole u mne budu“ želeći još više potencirati osjećaj svojati koji ban gaji
prema Dubrovčanima držeći ih ne običnim trgovcima već uvijek
dobrodošlim gostima kojima će „dati s'vjet i pomoć kakore i sebi“.
Krvaš m (Dubrovnik, 12. i 13. v.), lično muško ime od lat. Gervasius.
Duh- ??
Jevanđelje- ??
Hrist - ??