Ekonomski fakultet-Zagreb

Kolegij: Organizacija Tema: Teorije organizacije

Jednog utorka u 6:00, dva mlada radnika na pokretnoj traci za automobile u poduzeću «Auto d.o.o.»
izrazili su protest zbog toga što njihov rukovoditelj nije premješten tako što su isključili dovod
energije jednoj automobilskoj pokretnoj traci.
Područje dovoda električne struje, koje se sastoji od transformatora, sklopki i druge visoko-naponske
električne opreme, bilo je smješteno blizu pogonskog centra na prostoru veličine 2x2 metra. Prostor
je bio zaštićen 2 metra visokom žičanom ogradom sa zaključanim vratima. Ovakav kavez oko tog
područja je postavljen kao mjera sigurnosti i zaštite od ulaska neovlaštenih osoba.
Spomenuti radnici, Damir Markotić i Marko Tomaš, uspjeli su ući u područje dovoda električne struje
tako što su preskočili ogradu. Nakon što su ušli unutra, otvorili su ormarić sa električnim
instalacijama, isključili sve sklopke i time zaustavili pokretnu traku.
Markotić i Tomaš, koji su radili kao zavarivači, uzeli su stvar u svoje ruke jer ih nije zadovoljio
postupak poduzeća. Ostali suradnici, pripremljeni na protest, okupili su se oko ograđenog prostora,
hrabreći dvojicu unutra. Markotić i Tomaš su odgovorili pjevanjem »Kada isključiš energiju (struju),
dobiješ energiju (moć)». Suradnici su ih smatrali herojima.
Joško Puljić, koji je nadgledao Markotića i Tomaša te koji je bio meta njihova protesta, bio je
rukovoditelj njihovog pogona samo kratko vrijeme. Objašnjavajući događaje koji su doveli do
protesta, Puljić je rekao da je proizvodnja na pokretnoj traci bila ispod kvote sve dok on to nije
riješio. Kada je Puljić proglašen rukovoditeljem, menadžer mu je izravno rekao kako je njegov posao
da poveća razinu proizvodnje. Rezultati koje je Puljić postigao primjenom svojih metoda u vrlo
kratkom vremenu provedenom na novom radnom mjestu bili su vrlo značajni.
U razgovoru sa svojim menadžerom Puljić je ukazao na činjenicu da bi njegov premještaj značio
presedan koji može uzrokovati ozbiljne i dugotrajne posljedice. «Ako me poduzeće premjesti, to bi
dalo povoda zaposlenicima da protestiraju protiv svih postupaka koji se provode u pogonu, a s
kojima se oni ne slažu», dodao je. Njegovu tezu potvrdio je komentar povjerenika sindikata da postoje
i drugi zahtjevi u pogonu koji bi trebali biti ispunjeni, kao npr. restoran te mjesto za odmor nakon
boravka na vrućini od 100 stupnjeva u ljevaonici metala. Također, povjerenik je izjavio da ima još
barem jedan menadžer pogona za kojeg radnici traže premještaj. Dodao je kako, ukoliko se ovaj
«protest u kavezu» pokaže uspješan, on bi mogao omogućiti zaposlenicima da određuju poduzeću
prioritetne zadatke za rješavanje kao i da utječu na donošenje odluka. Povjerenik je svoje izlaganje
zaključio komentarom kako bi dva radnika u samoinicijativnom štrajku mogli postići iste rezultate kao
i regularni opći štrajk u poduzeću.
Minute su prolazile. Menadžer je bio svjestan činjenice da svaka minuta bez struje poduzeće «košta»
gubitak prilike za proizvodnju jednog automobila vrijednosti 50.000 kuna; svakih sat vremena bez
proizvodnje poduzeće «košta» 3.000.000 kuna.
Kada je inicirao sastanak za rješavanje nastalog problema, menadžer je želio pronaći odgovore na
slijedeća pitanja: (1) kako nastaviti s proizvodnjom?, te (2) utvrditi mjere prevencije sličnih scenarija u
budućnosti.

Pitanja:
1. Koji je stvarni problem u ovom poslovnom slučaju?
2. Kako bi sljedeći teoretičari analizirali ovaj poslovni slučaj: Taylor, Fayol, Mayo, Weber.
3. Da ste vi menadžer iz ovog poslovnog slučaja, koje rješenje biste ponudili za
a. nastavak proizvodnje,
b. mjere prevencije sličnih scenarija