Zvuk, infrazvuk, ultrazvuk

Zvukom nazivamo longitudinalne mehaničke valove koje registriramo uhom.

Zvučni interval čujnih frekvencija ovisi o osobi, a za normalno uho je između 20 Hz i 20 kHz.
Valove čija je frekvencija niža od 20 Hz nazivamo infrazvukom, a one čija je frekvencija iznad
20 kHz ultrazvukom.

Brzina zvuka računa se po poznatim izrazima za brzinu longitudinalnog vala:

𝐸
𝑣 = √𝜌 - u čvrstim tijelima

𝜅𝑅𝑇
𝑣=√ - u plinovima
𝑀

𝑡
𝑣 = 331 √1 + 𝑚 𝑠 −1 - u zraku
273

Čisti i složeni ton

Izvori zvuka su razni titrajni sustavi kao što su napete žice, štapovi, jezičci, stupci zraka,
membrane. Zvuk kojeg čini harmonijsko titranje jedne frekvencije i onaj koji je sastavljen od
više harmonijskih titranja različitih frekvencija, pri čemu su pojedine frekvencije višekratnici
najniže frekvencije među njima, nazivamo tonom. Ton jedne frekvencije nazivamo čistim
tonom, a onaj koji se sastoji od više frekvencija složenim tonom. Najnižu frekvenciju složenog
tona nazivamo osnovnom frekvencijom, a ostale višim harmonijskim frekvencijama ili višim
harmonicima.

Grafički prikaz čistog tona je na slici 2a, a složenog na slici 3a. Graf čistog tona je sinusoida, a
graf složenog tona krivulja koju dobijemo tako da sinusoidi osnovne frekvencije dodamo
sinusoide koje predočuju titranja višim frekvencijama.

Skup frekvencija s pripadnim amplitudama od kojih se ton sastoji nazivamo spektar tona. Na
slikama 2b i 3b prikazani su spektri čistog i složenog tona.

Slika 2. Grafički prikaz (a) i spektar (b) čistog tona

 Slika 3. Grafički prikaz (a) i spektar (b) složenog tona

Ton ima visinu i boju. Visina tona je određena osnovnom frekvencijom, a boja višim
harmonicima. Ako dva tona jednakih visina imaju u svom sastavu različite harmonike, oni se
razlikuju po boji i prema tome različito zvuče. Tako, na prmijer, ton osnovne frekvencije 440 Hz
koji dolazi iz violine (slika 4a) ne zvuči kao ton jednake osnovne frekvencije koji dolazi iz
klavira (slika 4b).

Slika 4. Ton iz violine (a) i ton iz klavira (b) imaju jednake osnovne frekvencije, ali ne zvuče
jednako jer se razlikuju po višim harmonicima

Ultrazvuk
Longitudinalni valovi ultrazvučne frekvencije (iznad 20 kHz) mogu se dobiti titranjem tzv.
piezoelektričnih kristala (na primjer kvarc, turmalin, barijev titanat itd.). Ti se kristali u
izmjeničnom električnom polju izmjenično skupljaju i šire, pri čemu emitiraju ultrazvučne
valove. Amplituda titranja kristala je najveća kada je vlastita frekvencija titranja kristala jednaka
frekvenciji izmjeničnog napona (rezonancija). Položimo li primjereno izrezan kristal između
ploča kondenzatora na kojega priključimo izmjenični napon (slika 5), kristal će titrati i emitirati
ultrazvučne valove čija je frekvencija jednaka frekvenciji priključenog izmjeničnog napona.
 Slika 5. Ultrazvuk nastaje titranjem piezoelektričnih kristala

Pomoću ultrazvuka možemo odrediti dubinu mora i položaj jata riba ako izmjerimo vrijeme od
emitiranja s broda do povratka reflektiranog ultrazvučnog signala.
U medicini se pomoću ultrazvuka mogu snimati unutarnji organi i dijete u majčinoj utrobi. Tkiva
se razlikuju gustoćom, a prema tome i brzinom širenja ultrazvučnih valova u njima. Na granici
dvaju tkiva različitih gustoća val se djelimično odbija, a dijelom prelazi iz jednog tkiva u drugo.
Mjesta na kojima je došlo do refleksije registrira računalo. Ta su mjesta granice organa ili
njihovih dijelova pa na ekranu računala vidimo sliku organa, odnosno njegovih dijelova.
Ultrazvuk se osim za dijagnostiku upotrebljava i u liječenju. Primjerice, za razbijanje sitnijih
bubrežnih kamenaca.

Primjer: Kolike su najveća i najmanja valna duljina zvučnih valova koje čuje normalno uho pri
temperaturi zraka 20 oC?