Pomorsko dobro i lučko područje

Nove perspektive

Doc.dr.sc. Borna Debelić

Sistematizacija vlasničkih paketa i vlasničkih pozicija s

obzirom na osobitosti pomorskog dobra

* Pravo na otuđenje odnosi se samo na dio ukupnih prava na otuđenje koji obuhvaća
jedino pravo davanja u koncesiju (najam) bilo kojeg ili oba prava koja spadaju u
kategoriju kolektivnog izbora – menadžment i isključivanje.
** Pravo isključivanja samo u okvirima dodijeljene mu koncesije

1
Agencijska teorija – agencijski odnos

Kontroverznost agencijske teorije i suprotnost stajališta

znanstvenika – ipak, iako široko prihvaćena i aplicirana i dalje je
isprepletena kontroverzom i opozitnim stavovima znanstvenika

Pobornici:
– smatraju da ona čini temelj za snažnu teoriju organizacije
(Jensen, 1983.)

Protivnici:
– smatraju je trivijalnom, dehumanizirajućom, pa čak i opasnom
(Perrow, 1986.)

Izvori agencijske teorije – odgovor na pitanje što je

agencijska teorija
Tijekom 60-ih i ranih 70-ih pojedini ekonomisti bavili su se
istraživanjima u domeni dijeljenja rizika među pojedincima i/ili
grupama.

nastaje kada suradničke strane imaju različita stajališta prema

riziku

Agencijska teorija je proširila ta istraživanja uključujući tzv.

agencijski problem koji se javlja kada suradničke strane imaju
drugačije ciljeve i podjelu poslova.

2
Ilustracija agencijskog odnosa

Usmjerena je na sveprisutan agencijski odnos i pokušava ga

objasniti koristeći pojam ugovora:

Izvor: Izrada autora

Usmjerenost na rješavanje dvaju problema koji se javljaju

kod agencijskog odnosa
Prvi je agencijski problem koji se javlja kada:
– su želje i ciljevi principala i agenta u koliziji (konfliktu)
– je teško i/ili skupo za principala da verificira što uistinu agent
radi – principal ne može utvrditi je li se agent ponašao
prikladno

Drugi je problem djeljenja rizika koji nastaje kada:

– principal i agent imaju različite stavove prema riziku – moguće
je da principal i agent imaju različite preferencije prema
aktivnostima baš zbog različitih preferencija prema riziku

3
Fokus agencijske teorije

Otkrivanje najefikasnijeg ugovora koji upravlja odnosom principal-

agent uzimajući u obzir pretpostavke o:
– ljudima
– sebičnost
– ograničena racionalnost
– nesklonost riziku
– organizacijama
– sukob interesa (ciljeva) među članovima
– informacijama
– informacija je dobro koje se može kupiti

Jedno od ključnih pitanja: Je li ugovor orijentiran na ponašanje

(plaća) efikasniji od ugovora orijentiranog na ishod (komisija, opcije
dionica, imovinska prava)?

Razvoj agencijske teorije

Dva osnovna pravca razvoja:

– pozitivistički
– principal-agent

Razlikuju se prvenstveno u:
– matematičkoj strogosti
– ovisnim varijablama
– stilu

4
Pozitivistički pristup

Fokusiran na identificiranje situacija u kojima je vjerojatno da će

principal i agent imati sukobljene ciljeve i onda na opisivanje
mehanizama upravljanja koji će limitirati agentovo sebično
ponašanje.

Skoro isključivo je u fokusu interesa odnos između vlasnika i

menadžera u velikim korporacijama.

Cilj je opsivanje mehanizma upravljanja u cilju rješavanja

agencijskog problema, odnosno otkrivanje zašto se uspostavlja
specifični ugovorni odnos.

Principal-agent pristup

Usmjerenost ka generalnoj teoriji principal-agent odnosa koja može

biti široko aplicirana: poslodavac-zaposlenik, odvjetnik-klijent,
kupac-dobavljač…

Uključuje precizno specificiranje pretpostavki, logičku dedukciju i

matematički dokaz. To je apstraktan, matematički pristup.

Fokus je na otkrivanje optimalnog ugovora između principala i

agenta – ponašanje nasuprot ishodu.

troškovi mjerenja ponašanja – trade off – troškovi mjerenja ishoda i

transferiranja rizika na agenta

5
pozitivistički pristup vs. principal-agent pristup

pozitivistički principal-agent
Širi fokus i jači interes za opće Usmjereno skoro isključivo na odnos
teorijske implikacije vlasnik/CEO u velikim korporacijama

Ukazuje koji ugovor je najefikasniji u Identificira različite alternative ugovora

okolnostima varirajućih razina
neizvjesnosti ishoda, aerzije prema
riziku, informacija…

Pravci su komplementarni, a ne isključivi

Odnos agencijske teorije i teorije organizacije

Perspektiva
Pretpostavka Organizacijska Transakcijski
Politička Kontingentska Agencijska
kontrola troškovi

Sebičnost X X X

Suprotnost interesa X X X
Ograničena
X X X X
racionalnost
Asimetričnost
X X X
informacija
Superiornost
X X X X
efikasnosti
Nesklonost riziku X
Informacija kao
X
dobro

6
Neki od doprinsa agencijske teorije organizacijskom
razmišljanju
u organizacijskom razmišljanju ponovno uspostavlja važnost
inicijative i sebičnosti
doprinos organizacijskom razmišljanju u vidu tretiranja informacije
kao dobra kojim se moguće i uvjetno može trgovati, a implikacije su
ideje da organizacija može investirati u informacijski sustav u cilju
kontrole agentova oportunizma
implementacija implikacija rizika u organizacijsko razmišljanje

Trenutni sustav alokacije – razmatranje o mogućim

problemima s aspekta agencijske teorije?

lat. “Quis custodiet ipsos custodes?” Juvenal prema ideji Platona

eng. “Who will guard the guardians?” Leonid Hurwicz
hr. “Tko će čuvati čuvare?”

izvor problematike u domeni: javnih službenika u političkim,

ekonomskim i/ili društvenim institucijama; zajedničkih dobara

7
Temeljna ideja agencijske teorije

Izvor: Izrada autora

daljnji razvoj teorijskih spoznaja (Ostrom, 1975; Kiser i Ostrom,

1982; McGinnis, 1999 i 2000; Ostrom, 2005) doveo je do razvoja
istraživačkog okvira za institucionalnu analizu i razvoj – IAD okvira
(eng. Institutional Analysis and Development framework), koji u
sebi sadrži strukturne elemente u funkciji provedbe ekonomskih
istraživanja na području ljudskih interakcija i rezultantnih ishoda
kroz spektar različitih situacija i postavki

Izvor: Obrada autora prema Ostrom, E.: Beyond Markets and States: Polycentric Governance of Complex Economic
Systems, American Economic Review, 2010., 100(3), str. 641–672.

8
 za samo teorijsko i praktično polazište rada, u smislu poveznice s
alokacijom zajedničkih i javnih dobara, potrebno je istaknuti
sagledavanje pitanja institucija i njihove uloge u ekonomskim
tijekovima i procesima
ovakav racionalizacijski proces dvosmjerno utječe na razvoj
novih, te osnaživanje i unapređenje rada postojećih institucija i
njihovo rezultantno djelovanje i utjecaj na ekonomske rezultate
rad je usmjeren u racionalizaciju alokativne problematike kroz
pristup ekonomskog upravljanja (eng. Economic Governance)

Implementacija postavki agencijske teorije u koncesijski odnos

na lučkom području

primarni agencijski odnosa na lučkom području – lučka uprava i

koncesionar

9
sekundarni agencijski odnos na lučkom području – upravno vijeće
lučke uprave i ravnatelj lučke uprave

Aktualnost koncepta ekonomskog upravljanja i u sferi EU

u kontekstu javnih politika Europske unije kao jedan od važnih

zahtjeva samog ekonomskog upravljanja ističe se naglasak na
potrebu za boljom koordinacijom javnih politika uz posebno
istaknuto mjesto poboljšanja sustava nadzora nad donošenjem i
implementacijom u gospodarskoj praksi (Europska komisija,
IP/10/1199)
posljedično kroz krizom potresen gospodarski sustav izašla je na
vidjelo snažna potreba za efikasnijom i intenzivnijom koordinacijom
te pojačanim nadzorom ekonomske politike u Europskoj
ekonomskoj i monetarnoj uniji (Europska komisija, COM(2010)
522).
ključni instrument za koordinaciju fiskalne politike i nadzor je
Sporazum o stabilizaciji i rastu. Predlaže se skup mjera za
ojačavanje sporazuma koje zajedno spadaju u široku reformu
ekonomskog upravljanja kao jednoga od ključnih elemenata
strategije Europa 2020 (Europska komisija, COM(2010) 526).

10