Professional Documents
Culture Documents
Proces Prodaje U Prodavaonici
Proces Prodaje U Prodavaonici
Proces Prodaje U Prodavaonici
Završni rad
Izradila:
Mentor:
Mjesto, ožujak, 2010.
1
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................1
1. PREDPRODAJNE RADNJE U PRODAVAONICI...................................................2
1.1. Naručivanje robe za prodavaonicu......................................................................2
1.2. Preuzimanje robe u prodavaonici........................................................................3
1.3. Priprema robe za prodaju.....................................................................................5
1.4. Izlaganje robe za prodaju.....................................................................................6
2. PROCES PRODAJE ROBE U PRODAVAONICI.....................................................7
2.1. Ponuda robe.........................................................................................................8
2.2. Odnos prema kupcu.............................................................................................8
2.2.1. Bonton prodavača........................................................................................9
2.2.2. Vrste kupaca..............................................................................................11
2.2.3. Usluživanje kupaca....................................................................................11
2.3. Prodajni razgovor...............................................................................................12
2.3.1. Poznavanje vrste robe................................................................................14
2.3.2. Pokazivanje robe........................................................................................15
2.4. Prodaja i naplata robe........................................................................................16
2.5. Obračunavanje prodane robe.............................................................................17
2.6. Pakiranje i izdavanje robe kupcu.......................................................................18
2.7. Posebni uvjeti prodaje........................................................................................18
2.8. Obračun blagajne...............................................................................................19
3. POSLIJEPRODAJNE RADNJE U PRODAVAONICI............................................19
3.1. Evidencija poslovanja prodavaonice.................................................................19
3.2. Pravila dokumentiranja i čuvanje dokumentacije..............................................20
3.3. Kontrola poslovanja prodavaonice....................................................................21
3.4. Popis (inventura) u prodavaonici.......................................................................22
ZAKLJUČAK....................................................................................................................25
LITERATURA..................................................................................................................26
UVOD
Trgovina je organizirana razmjena dobara između pojedinih subjekata gospodarstva po
načelu svrsishodnosti i ekonomičnosti.
Nastanak trgovine u pravom smislu riječi veže se uz pojavu novca kao općeg ekvivalenta.
Trgovac kupuje robu za novac i prodaje ju za novac, a za svoju uslugu obračunava tzv.
razliku u cijeni odnosno maržu.
Ona posreduje u procesu razmjene između proizvodnje kao početne i potrošnje kao
završne faze društvene reprodukcije. Odvajanjem akta kupnje od akta prodaje prostorno,
vremenski i personalno, specijalizacijom proizvodnje i diversifikacijom potrošnje
posrednička funkcija trgovine postaje neophodna.
1
1. PREDPRODAJNE RADNJE U PRODAVAONICI
Od velike je važnosti imati na umu prodajne i skladišne kapacitete, stvarno stanje zaliha,
financijske mogućnosti, sezonu, vrijeme nabave i dopuštene zalihe čija je visina određena
planom nabave.
Neka roba se nabavlja svakodnevno, kao što su kruh i mlijeko, dok se neka jednom
tjedno (šećer, sol, brašno), neka jednom mjesečno (alkohol), a poneka roba i rjeđe.
Nabava ovisi o mjestu na kojem se nalazi prodavaonica, o opremljenosti i vrsti
prodavaonice, cijenama, uvjetima kreditiranja i slično.
Prodavaonica može za obradu podataka koristiti računala ili može to činiti ručno ili
mehanički. Ukoliko se koristi računalima, dostupnost podataka je mnogo brža nego što je
to ukoliko se koristi ručna ili mehanička obrada podataka.
2
Trgovac robu može naručivati usmeno ili pismeno, i to iz centralnog skladišta vlastitoga
gospodarskog subjekta ili od dobavljača. U posljednje vrijeme sve je veća suradnja
dobavljača i trgovaca.
Roba iz centralnog skladišta naručuje se putem tiskanica kao što su zahtjevnica, interna
narudžba i slično, a potrebna su najmanje dva primjerka (jedan za prodavaonicu, a jedan
za centralno skladište).
Preuzimanje robe radni je proces kojem se poklanja posebna pozornost zato što od
trenutka preuzimanja robe sav rizik u svezi s robom snosi prodavaonica.
3
Nakon grubog preuzimanja obavlja se detaljno preuzimanje robe i to odmah nakon
njezina primitka. Preuzima je poslovođa ili komisija, ovisno o vrsti robe i njezinoj
vrijednosti.
Doprema li robu prijevoznik, popratni dokument, ovisno o vrsti prijevoza, može biti
teretni list, prijevoznica i sl. Uz prijevozni dokument dobavljač šalje otpremnicu, račun, a
katkad i specifikaciju.
Otpremnica je dokument koji sadržava pretežito iste podatke kao i dostavnica. U praksi
se uglavnom dostavnica rabi kao popratni dokument kojim se roba šalje iz skladišta u
vlastite prodavaonice, dok se za slanje robe vanjskim kupcima koristi otpremnicom.
4
Specifikacija robe detaljan je popis dostavljene robe. Rabi se u slučaju kada se u
prodavaonicu šalje roba šireg asortimana, raznovrsna roba u većem pakovanju ili roba
čija su svojstva određena specifikacijom.
Priprema robe za prodaju obuhvaća razne poslove, kojima je zajedničko obilježje da robu
preuzetu iz skladišta ili dopremljenu izravno u prodavaonicu prilagođuju razmještaju i
slaganju u dotičnoj prodavaonici (način pakiranja, čišćenje i dotjerivanje, sortiranje i
klasificiranje), odnosno da olakšavaju prodaju. Svi ovi poslovi u pravilu se obavljaju u
pomoćnim prostorijama, a ne u prodavaonici.
Prispjela pošiljka pakovana je često u takvom obliku koji nije prikladan za smještaj u
prodavaonicu (sanduci, vreće itd.). komadnu robu je najbolje odmah izvaditi iz sanduka,
dok je ostalu robu u mnogo slučajeva povoljnije ostaviti u originalnom omotu, jer se na
taj način najbolje čuva.jedino se omot oslobodi u toj mjeri da se uzimanje za potrebe
prodaje može obavljati bez zastoja.
Nakon odvajanje robu je potrebno očistiti. Način čišćenja ovisi o vrsti robe, pa se tako
čišćenje može obavljati metlicama, četkama, mekom krpom i slično. Nakon čišćenja roba
se može odmah prodavati, ali ju je potrebno malo dotjerati.
Roba koja se prodaje u garniturama ili roba koju je lakše transportirati u dijelovima mora
se kompletirati.
5
Sortiranje je razvrstavanje robe, koje se može obaviti prema različitim kriterijima kao što
su veličina, kvaliteta, proizvođači, težina, boja, cijena, sirovinski sastav, namjena i slično.
Nakon toga slijedi pretpakiranje, riječ je o obliku pakiranja robe za prodaju koji
omogućuje potrošaču kupovanje onoliko robe koliko mu je potrebno za svakodnevnu
potrošnju. Svaki proizvod mora biti deklariran tj. označne.
Pri izlaganju robe potrebno se pridržavati određenih načela izlaganja robe: preglednost
smještaja robe (treba biti smještena tako da je kupac može lako uočiti), pristupačnost robe
(mora biti izložena tako da je kupac bez posebnog napora može vidjeti i dohvatiti),
informiranost (odnosi se na jasno, vidljivo i točno označivanje robe), urednost (načelo
koje se odnosi na izloženu robu kao i na namještaj na kojem se izlaže roba).
6
Načini izlaganja: okomit (izlaganje istih artikala jednog iznad drugoga cijelom visinom
police), vodoravan (jedna vrsta robe izlaže se na jednoj razini police jedna do druge),
kombinacija okomitog i vodoravnog izlaganja (koristi se kod izlaganja srodne robe
različitih dimenzija i pakiranja).
Izlog je sastavni dio prodavaonice, najčešće je okrenut na ulicu, u kojem se izlaže roba
radi privlačenja pozornosti prolaznika. Osnovna je zadaća da upozna prolaznika s
prodavaonicom te vrstom, kvalitetom i uporabnim mogućnostima robe koja se u njoj
prodaje. Uređenje izloga posao je stručnjaka , aranžera ili dekoratera. Valja izlagati novu
robu i robu koja bojom, kvalitetom i oblikom pruža osjećaj zadovoljstva.
Češće promjene robe u izlogu neprestano privlače pozornost potencijalnih kupaca koji
uočavaju širinu i dubinu asortimana prodavaonice. Na zahtjev kupca trgovac mora
prodati i posljednji primjerak robe, što znači i robu iz izloga.
Potražnja robe javlja se u trgovini odnosno na tržištu kao izraz potreba potrošača.
Osnovni zadatak trgovine je podmirenje potreba potrošača, a može biti ispunjen samo
ako trgovina zasniva svoju djelatnost na tim potrebama. Potrebe potrošača proizlaze iz
podjele rada i razvoja društva i privrede, a broj i vrste potreba zavise o uvjetima i načinu
života i privređivanja, o kupovnoj moći, ukusu i sl.
Potrebe se stalno mijenjaju. Ove promjene mogu nastati djelovanjem raznovrsnih razloga,
od koji su neki u manjoj ili većoj mjeri zajednički za čitav krug potrošača, a drugi su
individualni i odnose se samo na dotičnog potrošača.
Osnovne životne potrebe su manje ili više stalne po opsegu, ali zato mogu nastati
značajne promjene u sastavu potreba uslijed različitih razloga.
7
Istraživanje potreba potrošača, kretanja tih potreba i uzroka nastalih promjena predstavlja
velik i naporan posao, an kojem se zasniva čitava djelatnost u trgovini, jer je za uspješno
trgovanje potrebno prije nabavljanja robe poznavati potrebe potrošača. U protivnom
slučaju može se dogoditi da nabavljena roba nema potražnju kod potrošača. Trgovina
ujedno može u velikoj mjeri i sama djelovati na kretanje i razvoj potreba potrošača.
Ponuda robe prethodi prodaji i predstavlja početni čin u prodaji robe, jer upoznaje
potrošače s robom i uvjetima prodaje i pobuđuje ih na kupnju. Osnovna su obilježja
ponude da ona mora biti određena, bilo da je stavljena izričito ili da to proizlazi iz
okolnosti, te da mora sadržavati sastojke bitne za zaključenje ugovora o kupoprodaji, rj.
Predmet i cijenu, tako da jednostavnim prihvatom ponude može biti zaključen ugovor o
kupoprodaji.
Svaki kupac ugodno se osjeća dolazeći u prodavaonicu za koju zna da će u njoj biti
ljubazno dočekan i pažljivo podvoren, a nerado se odlučuje na ulazak u prodavaonicu u
kojoj je izlagan samovoljnom i neljubaznom postupku.
8
Spriječiti da dođe do nezadovoljstva kupca i zadovoljiti sve koji kupuju u prodavaonici
može se uvijek uvesti bez većih teškoća, ako se prodavači pridržavaju osnovnih pravila u
postupku prema kupcima:
1. nikada ne odstupati od načela da svi potrošači imaju jednaka prava u
prodavaonici
2. držanje i postupke prilagođavati raspoloženju i postupcima potrošača
3. uživljavati se u način mišljenja kupca
4. u svakoj prilici održati učtivost u ponašanju.
Načelo jednakosti potrošača očituje se u prvom redu u tome što svaki potrošač može uz
jednake uvjete kupiti bilo koju robu u prodavaonici, ali se jednakost potrošača ne sastoji
samo u takvoj mehaničkoj jednakosti. Potrošač ima pravo očekivati i jednaki postupak
kao prema bilo kojem drugom potrošaču.
9
U pozdravljanju se upotrebljavaju uobičajeni izrazi. Svako suvišno tituliranje i
iskazivanje počasti može kod ostalih prisutnih izazvati podozrivost i povrijeđenost. Ako
su u pitanju osobni prijatelji ili dobri znanci prodavača, razlika može biti samo u
oslovljavanju, a nikako u duljini pozdravljanja ili u odvraćanju pažnje od drugih kupaca.
Ne treba zaboravljati da je u prodavaonici vrlo neumjesno isticati svoje posebne simpatije
prema nekom od prisutnih kupaca. Ništa bolje ne djeluje ni zadržavanje dotičnog kupca u
prijateljskom razgovoru, dok svi ostali kupci izlaze odmah nakon obavljenog posla.
Ako je prodavač zauzet slaganjem robe, uređivanjem izloga ili nekim drugim poslom,
treba taj posao što prije prekinuti, a potrošača zamoliti da pričeka časak dok završimo
započeti dio posla. Nikada se ne smije pretpostavljati da se kupcu ne žuri, pa čak ni onda
ako sam kupac to izjavi. Uslužnost kupcu je najprječi i najneodloženiji od svih poslova u
prodavaonici. Osobito ne smijemo omalovažavati djecu, smatrajući da djeca imaju dosta
vremena za čekanje. Možda dijete i ima vremena, ali vrlo često nema vremena potrošač
koji očekuje da mu dijete brzo donese robu iz prodavaonice. u svakom slučaju dijete
mora biti isto tako pažljivo primljeno, brzo i točno usluženo, kao da je došao netko od
njegovih roditelja. Prisutni potrošači, vidjevši ovo, drugi puta će s povjerenjem poslati i
svoje dijete da za njih nešto kupi.
Prilikom izlaska kupca iz prodavaonice, treba ga opet pažljivo pozdraviti, onako kako je
to preporučeno i prilikom ulaska u prodavaonicu. Prodavač koji je poslužio kupca treba
mu pomoći da kupljenu robu smjesti u vrećicu ili u torbu, kao i da mu otvori izlazna vrata
ako kupac sa sobom nosi mnogo stvari.
10
2.2.2. Vrste kupaca
U nekim prodavaonicama sreće se tip kupca koji svakodnevno proboravi dio svog
slobodnog vremena u prodavaonici. Kupci uglavnom nerado podnose vječitu prisutnost
tih ljudi u prodavaonici, bez obzira koliko bili njihovi razgovori i šale zabavni i ugodni.
Besposleni posjetilac prodavaonice promatra sve što se u njoj zbiva. On indirektno i
kontrolira što tko kupuje. Iako u tome nema ničega lošeg, ipak je kupcima nezgodno što
ih netko u prodavaonici promatra, a još nezgodnije je ako besposleni stavi kakvu
primjedbu ili nepozvan počne dijeliti savjete. Prodavač će učiniti pogrešku ako ne
uznastoji da postepeno oslobodi prodavaonicu od stalnih posjetnika iz navike, a to će ići
lako ukoliko se prodavač ne bude i sam upuštao s njima u prazne razgovore. Slobodno
vrijeme prodavača može se upotrijebiti na pametniji način. Posao u prodavaonici je
raznovrstan i prodavač uvijek može naći posla, samo ako hoće.
11
bezobzirni kupci postave ispred njega. Prodavač će uslužiti takvog kupca bez ikakvih
primjedaba s obzirom na kupce koji pokušavaju doći do robe prije nego je na njih došao
red. Na eventualni prigovor takvih kupaca prodavač će objasniti da on nastoji usluživati
po redu dolaska. Pritom se prodavač neće upuštati u dokazivanje neosnovanosti njihovih
prigovora.
Bez obzira na broj kupaca i stupanj njihove nestrpljivosti, prodavač mora ostati sabran i
do kraja poslužiti svakog kupca koji je na redu.
Prodavanje počinje nakon izražene želje potrošača. Pravilno razumjeti želju potrošača
nije uvijek tako jednostavno, kako u prvi trenutak izgleda. Ima potrošača koji još prije
ulaska u prodavaonicu točno znaju što hoće kupiti. Takvi potrošači u stanju su odmah po
ulasku u prodavaonicu izjasniti se točno o robi koju namjeravaju kupiti. Potrošač kaže,
npr.: Molim 1 kg kruha. Prodavaču preostaje samo to izvršiti i prodaja je gotova, ukoliko
dotični kupac nema nikakvih detaljnih želja. No takvi jednostavni slučajevi razmjerno su
rijetki, jer obično potrošač ne pozna tako dobro oznaku kvalitete robe, ili je neodlučan u
pogledu količine predmeta kupnje, ili očekuje da najprije vidi i izabere robu, ili želi da
dobije neka pobliža objašnjenja o robi i sl., a koliko je tek slučajeva da potrošač uđe u
prodavaonicu s namjerom da kupi jednu, a zapravo kupi sasvim drugu stvar; sve to
ukazuje na prvorazredni značaj vještine prodavanja, jer odluka potrošača o kupnji dijelom
zavisi od prodavača.
12
Tijekom prodajnog razgovora koristimo se verbalnim komuniciranjem (riječima) i
neverbalnim komuniciranjem (govor tijela, mimika, geste).
Uvodna faza uključuje način na koji se predstavlja prodavač i kako započinje razgovor.
Pozitivno je započeti razgovor izjavom o koristi. To može biti opća izjava, primjerice:
Sigurna sam da ćete sami uvidjeti sve mogućnosti koje vam naš proizvod nudi, te ono
najvažnije za Vas, prepoznati korist koju vam daje ovaj proizvod.
13
Istraživanje je faza koja slijedi, a ono uključuje saznavanje nečega postavljanjem pitanja.
Tako se može otkriti ili bolje razumjeti klijenta i njihove potrebe. Što se više zna o kupcu,
to će on imati više poštovanja. U ovoj fazi razlikuju se dvije vrste pitanja, otvorena i
zatvorena. Tipičan primjer zatvorenoga pitanja je: Da li kupujete proizvod za sebe? Na
ovo pitanje najčešće se odgovara sa da ili ne. Preporuka je krenuti s pitanjima otvorenoga
tipa. Primjerice: Za koga kupujete proizvod? Postavljajući pitanja, te pažljivo slušajući
odgovore i komentare, pokazujemo zanimanje i iskreni interes za klijenta, te ujedno
pridobivamo njegovo povjerenje koje je jako važno za daljnji tijek razgovora i uspješno
zaključivanje prodajnog razgovora.
U prodavaonici namirnica kupci uglavnom traže određene artikle. Prodavač mora znati da
li tog artikla ima samo u jednom ili u više vrsta. Ako postoji samo jedna vrsta, prodavač
će uslužiti kupca bez ikakvog zapitkivanja. Katkada ima doduše više vrsta, ali je inače
sasvim očito na koju vrstu kupac misli, iako nije ništa rekao o tome. Iskusan prodavač u
takvom slučaju također uslužuje a da ne postavlja pitanje kupcu. Na primjer: kupac traži
jedan kilogram soli iako postoji i stočna sol, prodavač neće upitati koju sol želi kupac, jer
prodavaču mora biti iz iskustva poznato da kupac ne želi stočnu sol, inače bi to izričito
spomenuo. I kupcu i prodavaču jesno je na što se misli, a svako pitanje bilo bi suvišno.
Ako je prodavač u nedoumici u pogledu vrste zatražene robe, odlučit će se ili postaviti
pitanje, ili jednostavno pokazati artikl u svim vrstama koje dolaze u obzir. Pritom je od
14
velikog značenja vještina prodavač. Ako na primjer kupac zatraži jedan kilogram šećera,
pitanje prodavača će glasiti: Želite li kristal ili kocke? Takvim pitanjem kupcu
olakšavamo izbor.
Potrošač ima pravo razgledati i uspoređivati robu prije nego što se odluči za kupovinu.
Prodavač ne smije zanemarivati svoju dužnost pokazivanja robe. Već je spomenuto da
prodavač mora ocijeniti i to da li zatraženi predmet zaista odgovara potrebama kupca.
Ako prodavač misli da bi neki drugi predmet bolje odgovarao dotičnom kupcu, prodavač
će ga upozoriti i na taj drugi predmet, pokazavši ga bez traženja, ali treba izabrati takav
način da kupac to shvati kao znak pažnje sa strane prodavača, a ne kao nametanje
mišljenja ili neželjeni savjet. Ovo treba učiniti svakako prije nego to je izvršena prodaja
prvotno zatraženog predmeta.
Pogrešno bi bilo pretjerivati i uz zatraženi predmet pokazati čitav niz sličnih predmeta.
Time bi kupcu samo otežali izbor i doveli ga u zabunu. Vještina prodavača sastoji se
upravo u tome da pogodi ono pravo, ono što odgovara kupcu.
Ako se potrošač ne odluči na kupnju nakon što mu je pokazan zatraženi predmet, tada mu
se pokazuje nekoliko sličnih stvari. Robu treba pokazivati smišljeno, po stanovitom redu,
a ne s brda s dola, kako se to može vidjeti u nekim prodavaonicama. Pokazivanje robe
treba vršiti u smjeru približavanja željama kupaca. Prethodno pokazani premeti služe za
orijentaciju o tome kakve predmete treba izabrati za daljnje pokazivanje. Pokazivanje
robe treba vršiti oprezno. Roba mora biti uređena, a ne samo nabacana na pult, bez reda i
preglednosti.
15
2.4. Prodaja i naplata robe
Prodanu robu naplaćuje prodavač ili blagajnik, ovisno o vrsti prodavaonice. Naplaćivanje
je posebno važan proces u kojem blagajnik ili prodavač naplaćuje iznos prodane robe, a
kupac stječe pravo vlasništva nad robom. Nakon naplaćivanja blagajnik mora zahvaliti
kupcu, što je ujedno i njegov pozdrav na kraju prodajno – kupovnog procesa. Praksa je
pokazala da su nakon uvođenja moderne informatičke tehnologije blagajnice postale
ljubaznije.
Osim gotovim novcem, kupac može platiti čekom, kreditnom karticom, debitnom
karticom, mobilnim telefonom, putem interneta itd.
16
Plaćanje putem mobilnih telefona suvremeni je način bezgotovinskog plaćanja. Za ovaj
način plaćanja kupac mora imati otvoren bankovni račun ili kreditnu karticu i mobilni
telefon.
Gospodarski subjekti kupuju robu na osnovi narudžbe. Za naručenu robu kupac dobiva
predračun, kojim unaprijed plaća robu dobavljaču nalogom za plaćanje.
Kupac može robu platiti i uz odgodu plaćanja. Kod prodaje robe s obročnim otplatama
trgovac na malo se obvezuje da će izdati kupcu određenu robu prije nego što mu iznos
prodane robe bude potpuno isplaćen, a kupac se obvezuje da će platiti iznos kupnje u
obrocima u određenim vremenskim razmacima.
Račun za prodanu robu mora biti napisan. Prema trenutačno vrijedećem zakonu za svaku
se prodanu robu na malo u prodanom objektu mora izdati račun.
Obračun prodane robe kupcu može biti obavljen na paragon bloku ili na ispisu POS
blagajne. Bez obzira ne vrstu svaki račun mora sadržavati sljedeće podatke: naziv
prodavaonice, broj računa, datum i mjesto prodaje proizvoda, količinu i vrstu prodane
robe, jediničnu cijenu, porez na dodanu vrijednost, ukupno naplaćenu svotu i ukupno
naplaćen porez na dodanu vrijednost. Ako je kupac pravna osoba, on može zahtijevati
posebnu vrstu računa (R-1) na osnovi kojega može uzeti pretporez.
17
2.6. Pakiranje i izdavanje robe kupcu
Pakiranje robe nakon odluke kupca da kupi robu u maloprodaju obuhvaća predradnje i
samo pakiranje. Predradnjama pripada izbor materijala za pakiranje i raspitivanje kupca o
nekim obilježjima pakiranja. Samo pakiranje je proces koji se sastoji od zamatanja,
vezanja, lijepljenja i formiranja same ambalaže.
Prema odredbama zakona prodavač je obvezatan na zahtjev kupca posebno spakirati robu
i takvo pakiranje može posebno naplatiti.
18
2.8. Obračun blagajne
Na kraju dana blagajnik ili poslovođa sastavlja obračun blagajne. Obračunom se utvrđuje
stvarno stanje prodaje – utrška i uspoređuje sa stanjem evidentiranim u blagajni. Svaka
vrsta prodaje prema načinu plaćanja posebno se specificira i upisuje u blagajnički
izvještaj ili iskaz stanja blagajne i predanog novca. Za POS blagajne nema potrebe
sastavljati blagajnički izvještaj jer postoji programska mogućnost automatskog
izlistavanja dnevnog prometa za gotovinu, čekove i kartice.
Pri promjeni cijena, koja se obavlja na temelju pisanog naloga, mora se obaviti
djelomičan popis robe, tj. moramo popisati robu kojoj namjeravamo sniziti ili povisiti
cijenu. Stvarno stanje zaliha te robe upisuje se u zapisnik o promjeni cijene.
19
Zbog prirode robe i manipuliranja robom dolazi do gubitaka, a u svezi s time i do otpisa.
U takvim se slučajevima saziva komisija koja popisuje robu za otpis i sastavlja zapisnik o
otpisu robe.
Prijam robe i prodaja, kao i ostali poslovni događaji iskazani novčano, bilježe se u knjizi
popisa o nabavi i prodaji.
20
Ako se pogriješi pri upisivanju podataka, pogrešno upisan podatak se
prekriži, ali se prekriženi tekst ili svota moraju vidjeti. Iznad toga upisuje se
točan podatak uz potpis osobe koja je obavila ispravak.
21
3.4. Popis (inventura) u prodavaonici
Svrha popisa je utvrđivanje stvarnog stanja imovine i obveza i uspoređivanje tog stanja sa
stanjem u operativnoj i knjigovodstvenoj evidenciji, te kontrola pravilnosti rada
zaposlenika kojima je povjerena imovina na čuvanje, rukovanje i prodaju.
Svi su gospodarski subjekti u trgovini obvezni bar jednom na godinu popisati svu
imovinu i obveze, čime je obuhvaćen i popis u prodavaonici.
Izvanredan se popis provodi kada nastanu neke izvanredne okolnosti koje uvjetuju
potrebu za njegovim provođenjem kao što su: spajanje, pripajanje podjela, stečaj,
primopredaja dužnosti poslovođe, provalna krađa, elementarne nepogode. Izvanredni se
popis obvezatno provodi pri promjenama cijena ili kad to odredi poslovodstvo
gospodarskog subjekta ili mjerodavno tijelo.
Potpuni popis obuhvaća ukupnu imovinu i obveze poduzeća, odnosno svu robu i
ambalažu u prodavaonici.
Djelomični popis obuhvaća samo dio robe (onu robu kojoj se mijenja cijena ili robu kojoj
je prošao rok trajanja).
22
Budući da se u prodavaonici nalaze velike materijalne vrijednosti, inventura je složen i
odgovoran posao. Da bi se mogla provesti što brže i točnije, potrebno je obaviti ove
pripremne radnje: imenovati komisiju za popis, pripremiti tiskanice na kojima će se
evidentirati podaci, srediti i ažurirati operativnu i knjigovodstvenu evidenciju, te popisna
mjesta pripremiti za popis.
Tiskanice popisnih lista (inventurne liste) nisu propisane, ali moraju sadržavati određene
podatke.
Nakon provedenih priprema počinje popis kojim se utvrđuje: stvarno stanje opreme i
upisuje u odgovarajuće obrasce, stvarno stanje zaliha svake robe i ambalaže, koje se
također upisuje u popisne liste, odstupanje stvarnog stanja od stanja u operativnoj i
knjigovodstvenoj evidenciji.
23
4. utvrđeno stanje uspoređuje se sa stvarnim stanjem u knjigovodstvu
5. komisija je dužna utvrditi viškove i manjkove te provjeriti uzroke njihova
nastanka istraživanjem okolnosti zbog kojih je do njih došlo.
6. pri djelomičnoj inventuri, koja se uglavnom provodi prilikom promjena cijena,
popisuje se samo ona roba kojoj se mijenja cijena
7. pritom se koristi tiskanicom – zapisnikom o promjeni cijena
8. ukupna svota razlike u cijeni nakon izvršene djelomične inventure evidentira se u
knjizi popisa o nabavi i prodaji.
9. postupak obavljanja inventure može se obaviti znatno brže korištenjem ručnog
terminala za čitanje EAN crtičnog koda.
Nakon provedenog popisa komisija sastavlja pisano izvješće o popisu robe. To može biti
predviđena tiskanica ili slobodno sastavljeno izvješće.
Izvješće mora sadržavati sljedeće podatke: mjesto, datum i vrijeme popisa, imena članova
komisije, broj popisnih lista po skupinama poreza i posljednji redni broj upisane robe,
ukupnu vrijednost robe po skupinama poreza i redni broj lista u koji je roba upisana, tuđu
robu na zalihi, vlastitu robu kod drugih, robu na zalihi koja je u komisijskoj prodaji,
posljednje dokumente ulaza i izlaza robe, potpise članova komisije i poslovođe.
Cilj je elaborata da na jednome mjestu iznese cjelovit pregled stanja imovine i obveza.
Elaborat o popisu podnosi se organu upravljanja na razmatranje, prihvaćanje i donošenje
odluka o poduzimanju potrebnih mjera.
24
ZAKLJUČAK
Statistički podatci pokazuju da prodaja u trgovini na malo zahvaća veliki dio sive
ekonomije, te onda u Republici Hrvatskoj iznosi cca 50% legalne maloprodaje.
Siva ekonomija u maloprodaju obuhvaća dijelom i prodaju roba koje se uvoze bez carine
i koje se prodaju bez PDV-a. S toga osnova, ilegalna odnosno siva trgovina ima
povoljniji položaj u odnosu na legalnu trgovinu za iznos neplaćene carine, neplaćenog
PDV-a i jednoga dijela (propisanih) troškova poslovanja trgovine. Iznos neplaćene carine
čini 5-7% vrijednosti uvoza, a neplaćeni PDV takvog trgovca čini konkurentnijim za još
22%.
Zbog svega toga prodaja u zovni sive ekonomije ima povoljniji položaj za najmanje 45%
maloprodajne cijene u odnosu na legalnu trgovinu. Legalna trgovina ne može nikakvim
vlastitim zahvatima eliminirati, niti smanjiti opseg sive trgovine koja ima povoljniji
položaj jer prisvaja ili dijeli barem 45% maloprodajne cijene.
Do sada državna tijela nikad nisu ništa poduzimala za sprječavanje sive ekonomije u
maloprodaji. Umjesto stvaranja uvjeta za smanjenje prodaje na crno, državna tijela
svojim mjerama često stvaraju uvjete za jačanje takve prodaje.
25
LITERATURA
1. Blečić, J., Folnović, M.; Poznavanje prehrambene robe, Pučko otvoreno učilište,
Zagreb, 2005.
2. Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić – Stipičević, V.; Trgovačko
poslovanje 1,Školska knjiga, Zagreb, 2007.
3. Segetlija, Z., Lamza-Maronić, M.; Marketing trgovine, Sveučilište Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2002.
4. Landekić, S.; Trgovinsko poslovanje, priručnik za kadrove u trgovini, Zadružna
štampa, Zagreb, 1959.
26