1. Što je menadžment?

Menadžment je proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u

promijenjivoj okolini, uz efikasnu i efektivnu uporabu ograničenih resursa.

2. Objasnite ključne aspekte menadžerskog procesa.

 rad s drugima i pomoću drugih - menadžer mora organizirati rad i aktivnosti suradnika
(povezati njihov rad) kako bi izvršili zadatke
 ciljevi poduzeća - sve aktivnosti menadžmenta fokusirane su na ostvarenje ciljeva koji
predstavljaju smjernice kamo usmjeriti resurse.
 efikasnost i efektivnost - efikasnost predstavlja odnos između outputa i inputa. Efektivnost
znači raditi prave stvari, odabrati prave ciljeve. Menadžment mora ostvariti ravnotežu između
efikasnosti i efektivnosti.
 ograničenost resursa - menadžer mora ostvariti ciljeve organizacije uz pretpostavku da su
resursi ograničeni
 promijenjiva okolina - menadžer mora predivđati promjene od kojih su neke štetne a druge
predstavljaju prilike za kompaniju.

3. Definicija menadžera.

Osoba čiji primarni zadaci proizlaze iz procesa menadžmenta – planira, organizira rad i poslovanje,
angažira i vodi ljude, te kontrolira ljudske, financijske, fizičke i informacijske resurse (ostvaruje
svoje ciljeve angažiranjem drugih ljudi).

4. Karakteristike suvremenog (efektivnog) menadžera

 aktivan vođa - djeluje na pravi način

 pozitivna radna okolina - stvara uvjete koji potiču zaposlene na uspjehe i istovremeno
otklanja uzroke neuspjeha
 mogućnost ostvarenja visokih performansi - zaposleni trebaju biti opskrbljeni svim potrebnim
resursima i temeljito poznavati svoj posao (što i kako rade)
 poticaji za ostvarenje visokih performansi - uz osiguranje uvjeta potrebni su i poticaji da bi se
ostvarile visoke performanse zaposlenih

5. Koji tipovi mendžmenta s aspekta razine postoje?

 vrhovna razina menadžmenta - postavljanje ciljeva, definiranje strategija, ostvarivanje tih

ciljeva, monitoring i interpretacija eksterne okoline, donošenje odluka koje utječu na
poduzeće kao cjelinu
 srednja razina menadžmenta - implementacija ukupne strategije i politike koju definira
vrhovni menadžment
 najniža razina menadžmenta - primjena pravila i procedura za ostvarenje efikasne
proizvodnje, osiguranje tehničke asistencije i motiviranje podređenih

6. Koji tipovi menadžmenta s aspekta djelovanja postoje?

 Funkcijski menadžeri su odgovorni za odjele koji izvršavaju pojedine funkcijske

1
 zadatke. Takvi su odjeli marketinga, nabave, proizvodnje, financija, računovodstva, ljudskih
resursa i slični.

 Linijski menadžeri su odgovorni za odjele koji neposredno izvršavaju temeljne

zadatke poduzeća

 Generalni menadžeri odgovorni su za nekoliko odjela koji izvršavaju različite

funkcije.

 Projektni menadžeri imaju odgovornost i za privremeni rad na projektima koji

uključuju sudjelovanje drugih osoba na sličnoj razini u poduzeću. Ta im

odgovornost prestaje nakon što je projekt završen.

7. Kojie 3 vrste menađžerski vještina postoje?

1. konceptualne ili strateške vještine

2. vještine rada s ljudima – humane vještine

3. tehničke vještine

8. Koje menadžerske uloge postoje?

 informacijska - aktivnosti koje se koriste za održavanje i razvoj organizacijske mreže

 interpersonalna - aktivnosti menadžera koje su usmjerene na rad s drugima
 uloga odlučivanja - aktivnosti koje se odnose na donošenje odluka i poduzimanje akcija

9. Definicija planiranja.

Planiranje je funkcija menadžmenta koja određuje ciljeve za organizacijsku učinkovitost u

budućnosti i raspoređivanje zadataka i resursa potrebnih za njihovo ispunjenje (

Planiranje određuje što organizacija želi postići i kako će to ostvariti.

10. Zašto je nužno planirati?

Planiranje je nužno zbog dva konceptualna razloga:

 ograničenost resursa
 neizvjesnost okoline.

11. Koja su obilježja pojedinih razina planiranja?

 strategijska razina - eksterno orijentirana, definira misiju, vizije, ciljeve i strategije

2
  taktička razina - provodi strategijske ciljeve pojedinih organizacijskih dijelova poduzeća,
najčešće onih funkcijskih (npr. istraživanje i razvoj, marketing, ...)
 operativna razina - zadužena za specifične procedure i procese (najniža razina menadžmenta).
usmjerena je na rutinske zadatke kao što su proizvodni tijekovi, planiranje isporuka,
utvrđivanje potreba u ljudskim resursima, itd.

12. Objasnite vrste planova prema vremenskom horizontu planiranja.

 dugoročno razdoblje - od 5 do 10 godina; ima karakter predviđanja s obzirom na neke ključne

aspekte budućnosti (predviđanja tehnološkog razvoja, tržišnih kretanja, predviđanje potrebnih
resursa)
 srednjeročno razdoblje - od 1 do 5 godina; razrada dugoročnog plana s preciznijim
određenjem sredstava i načinom ostvarenja postavljenih ciljeva
 kratkoročno razdoblje - do jedne godine; dijele se na osnove (cjelokupno kratkoročno
razdoblje, godina dana, godišnji plan) i operativne (kraće razdoblje, tjedni, mjesečni,
kvartalni)

13. Navedite i obijasnite 5 osnovnih koraka u procesu planiranja.

1. svijest o prilici - Svijest o prilici predstavlja prvu, početnu točku planiranja. Zbog toga
organizacija treba održavati kontinuirani nadzor okoline da bi otkrila promjene na tržištu i
konkurenciji i odredila vlastite mane i vrline.
2. postavljanje ciljeva - Prvi formalni korak u planiranju jest postavljanje ciljeva. Hijerarhija
ciljeva počinje na nivou strategijskog planiranja, a završava na nivou operativnog planiranja.
3. određivanje i izbor alternativnih pravaca akcije - Nakon što je postavila ciljeve, organizacija
mora identificirati alternativne pravce akcije za njihovo ostvarenje. Ustvari, u većini slučajeva
najveći izazov nije u pronalaženju alternativnih pravaca akcije, nego u određivanju koji je
najbolji. Ova odluka zahtijeva proces vrednovanja.

4. formuliranje derivativnih planova - Nakon što je odabrala pravac akcija, kompanija može
formulirati alternativne odnosno pomoćne planove koji su u funkciji ostvarenja osnovnog
plana
5. budžetiranje plana - Posljednji korak u procesu planiranja predstavlja budžet plana. On služi
da aktivira plan postavljanjem brojčanih ciljeva koje treba ostvariti, a koji se mogu koristiti i
za kontrolu.

3
14. Tri temelja elementa svakog cilja (navedite primjer).

 atribut (npr. tržišni udio)

 mjerilo ili indikator (npr. rast od 5%)
 vrijeme (npt. tijekom jedne godine)

15. Definirajte viziju poduzeća (navedite primjer).

 vizija - slika budućeg stanja poduzeća, slika moguće i poželjne budućnosti

 primjer: vizija H. Forda bila je proizvoditi jeftin i svakom pristupačan masovni automobil, što
je dovelo do novog načina života i rada čovječanstva.

16. Navesti tipove planova i ukratko objasniti svaki.

 misija (svrha) - osnovni cilj ili način djelovanja neke kompanije

 ciljevi - odredišta prema kojima su usmjerene aktivnosti
 strategija - opći program akcije i rasporeda resursa da bi se dostigli racionalni ciljevi
 politika - vodič za razmišljanje i akciju
 procedure - linija vodilja aktivnosti koja stavlja naglasak na listu kronoloških koraka koje
zaposleni moraju slijediti u provođenju određene aktivnosti
 pravila - nefleksibilan plan koji zahtijeva specifičnu definiranu akcije
 programi - kompleks ciljeva, politika, procedura, pravila, resursa, radnih zadatak i ostalih
elemenata potrebnih da se ostvari daljnji plan akcije
 budžet - prikaz očekivanih rezultata izražen u brojkama

17. Koja su dva popularna načina formiranja strategije?

 pristup analize jaza - željeni strategijski cilj se uspoređuje s tekućim ostvarenjem, identificira
se odstupanje(jaz) te nakon analize internih prednosti i slabosti i eksternih prijetnji i prilika
formulira strategija koja će omogućiti premošćivanje jaza.

4
  pristup strateških pitanja - organizacija istražuje svoj strategijski profil i analizira promjene u
razvoju koje se događaju u njenoj internoj i eksternoj okolini. Nakon toga definira glavna
pitanja kojima se treba
pozabaviti kroz
specifične strategije.

18. Navedi i objasni elemente strateškog plana

 formulacija osnovne misije - Kod određivanja osnovne misije najviši (top) menadžment mora
se zapitati: u kojem smo mi biznisu? Kompanije koje se bave strateškim planiranjem moraju
istražiti vezu između misije i kulture kompanije. Kultura kompanije povezana je s
vrijednostima kao što su defanzivnost ili agresivnost, koje predstavljaju šablonu za aktivnosti
kompanije. Ova se šablona ponašanja ugrađuje u zaposlene kroz primjere koje daju
menadžeri, a to se prenosi dalje kroz generacije zaposlenih. Kultura korporacije može pomoći
organizaciji da se prilagodi promjenama okoline ili izbjegne prijetnje konkurenata koje bi
mogle voditi u stagnaciju i konačni neuspjeh. Treba težiti tome da utjecaj kulture na strategiju
kompanije bude pozitivan.

 postavljanje ciljeva - Strategijski ciljevi koje postavlja organizacija su u svojoj orijentaciji

eksterni. Oni nastoje osigurati mogućnost usporedbi performansi matične firme sa
konkurencijom.

 determiniranje strategije - Kroz posljednje dvije decenije zbile su se velike promjene u načinu
oblikovanja strategije. U manjim poduzećima diversifikacija prepušta mjesto integraciji.
Strateško planiranje upotrebljava se da stvori sklad između organizacije i njene okoline.
Tijekom 60-tih godina termin strateški plan bio je izjednačen s planiranjem investicija.
Poduzeća su uskoro spoznala da planiranje investicija nije supstitut strateškom planu.

 portofolio planiranje - Ovisno o rezultatima koje proizvodne linije postižu, poduzeće odlučuje
hoće li investirati više sredstava u liniju, da li smanjiti investicije u liniju ili ne činiti ništa.

19. Tri najvažnije situacije kod determiniranja strategije.

 povećanje tržišnog udjela

5
  zadržavanje tržišnog udjela
 opstanak u neprijateljskoj okolini

20. Objasnite Portofolio matricu

"ZVIJEZDA" je strategijska poslovna jedinica (SPJ) s dugoročno visokom proizvodno-tržišnom

atraktivnošću i visokom konkurentskom pozicijom. "Zvjezdane" proizvodne linije moraju se u cilju
dugoročnog uspjeha još "uzgajati". Traže resurse da bi razvile puni potencijal. Strategija koja se
odnosi na "zvijezdu" sadrži izgradnju i investiranje.

"KRAVA ZA GOTOVINU" strategijska je poslovna jedinica (SPJ) s malom dugoročnom

proizvodno-tržišnom atraktivnošću, ali visokom konkurentskom pozicijom. S obzirom da je ova
proizvodna linija dominantna u grani, ona donosi kompaniji velike iznose gotovine. Neke
oduobičajenih strategija za to jesu: ciljanje na određene segmente tržišta, stabiliziranje cijena,
diferenciranje proizvoda, selektivno smanjenje troškova i upotreba manje kreativnog marketinga.

"UPITNIK" je proizvod s dugoročnom proizvodno-tržišnom atraktivnošću, ali niskom

konkurentnošću. Ovaj tip proizvoda stavlja firmu u iskušenje. Ako se strategijska poslovna jedinica
razvije u "zvijezdu", sve je u redu, ako ne, "upitnik" treba izaći iz portfolija.

"ZAMKA ZA GOTOVINU" strategijska je poslovna jedinica (SPJ) s niskom dugoročnom

proizvodno-tržišnom atraktivnošću i slabom konkurentskom pozicijom. Ova je strategijska poslovna
jedinica neatraktivna i kratkoročno i dugoročno.

21. Navesti razine strategija i objasniti ih.

 korporacijska strategija (globalna strategija) - Korporacijska razina naglašava razinu

poduzeća kao cjeline, te daje odgovor na pitanje djelokruga i razmještaja resursa.

 poslovna strategija (razina poslovnih jedinica ili SPJ)

1. usmjerene su na razinu poslovnih jedinica
2. treba dati odgovor na pitanje kako konkurirati na svakom tržištu koje je poduzeće
odabralo
3. moraju biti usklađene s globalnom ili općom strategijom

 funkcijska strategija - Funkcijske strategije usmjerene su na određena funkcijska područja kao

što su istraživanje i razvoj, marketing, financije, proizvodnja, ljudski potencijali i dr.
Funkcijske strategije moraju biti usklađene s korporacijskom strategijom.

22. Navesti dva temeljna segmenta okoline poduzeća.

6
  eksterna(vanjska) okolina - opća ili socijalna i poslovna okolina ili okolina zadatka)
 interna(unutarna) okolina - činitelji na koje poduzeće može utjecati

23. SWOT matrica

24. Porterov model generičnih strategija.

7
M. Porter (Harvard) smatra da je za formuliranje strategije potrebna analiza privredne grane i položaj
kompanije unutar te grane. Ova analiza postaje osnova generičke strategije.

Ove su strategije generičke jer mogu biti prikladne za širok raspon različitih vrsta organizacija.
Pojedino poduzeće može koristiti više od jedne strategije.

25. Definicija odlučivanja i odluke.

ODLUČIVANJE – je proces koji traje određeno, duže ili kraće vrijeme, i završava donošenjem
odluke

ODLUKA – je specifična akcija koja je odabrana od nekoliko raspoloživih ili koja zadovoljava
prethodno postavljena očekivanja

26. Tehnike odlučivanja.

 Analiza rizika - menadžeri žele znati veličinu i prirodu rizika u koji se upuštaju odabiranjem
nekog pravca akcije

 Stablo odlučivanja - prikazuje u obliku "stabla" točke odlučivanja, nastupe mogućnosti i

vjerojatnosti povezane s različitim pravcima

 Teorija preferencije ili korisnosti - stavovi pojedinca prema riziku se razlikuju: neki su voljni
preuzeti rizik manji od onih na koje upućuju vjerojatnosti („osobe nesklone riziku“), dok su
drugi voljni preuzeti veće rizike („kockari“)

27. Vrte odluka s obzirom na hijerahiju odluka.

 strateške odluke
 taktičke odluke
 operativne odluke

28. Proces donošenja odluke u 4 faze.

1) ANALIZA SITUACIJE
• Definiranje problema
• Identifikacija ciljeva
• Dijagnoza uzroka
2) RAZVIJANJE ALTERNATIVA
• Kreativno rješavanje problema
3) VREDNOVANJE ALTERNATIVA I IZBOR:
• Iskustvo
• Eksperiment
• Istraživanje i analiza
4) IMPLANTACIJA I FOLLOW UP

29. 3 osnovna pristupa u izboru između alternative

8
  Iskustvo
 Eksperiment
 Istraživanje i anliza

30. 3 različite situacije odlučivanja s obzirom na razinu rizika.

 Povoljna ekonomska situacija

 Nepovoljna ekonomska situacija
 Očekivana vrijednost

31. S obzirom na strukturiranost koje vrste odluka razilkujemo?

 Visoko strukturirane - odluke su one koje su se već često donosile.

 Polustrukturirane - odluke su one kod kojih je znanje o nekim aspektima odlučivanja dobro
poznato, ali se o drugim aspektima malo zna.

 Nestrukturirane - odluke su one koje se donose u izvanrednim situacijama, pa se one u pravilu

donose samo jednom.

32. Koji su zadatci pojedinih razina menadžmenta? objasniti.

 Top management najviše vremena troši na planiranje, organiziranje.

 Middle management najviše vremena troši na organiziranje i vođenje,
 dok lower management najviše vremena troši na vođenje zaposlenika u ostvarivanju ciljeva.

33.Nabrojite 5 funkcionalnih područja menadžmenta!

- planiranje,
- organiziranje,
- strukturiranje kadrova,
- vođenje i utjecaj na osobe
- kontroliranje organizacijskih operacija i sredstava

9
10