SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

PREDDIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ RANOG I PREDŠKOLSKOG

ODGOJA I OBRAZOVANJA

Ak. godina 2016./2017.

Kolegij: Kineziološka metodika 2

-seminarski rad-

Oprema, prostori i sredstva za rad

Marijana Grbavac i Tanja Gradečak

Zagreb, prosinac 2016. godine

0
Sadržaj

1. Uvod..................................................................................................................2

2. Prostori..............................................................................................................2

3. Oprema..............................................................................................................3

4. Sredstva.............................................................................................................4

5. Tehnička sredstva i pomagala...........................................................................6

6. Zaključak...........................................................................................................6

7. Literatura...........................................................................................................7

1
1. Uvod

Svakodnevna tehnička otkrića, tehnološka postignuća i ponuda novog metodičkog

materijala iziskuje od odgajatelja nove pristupe u njihovoj primjeni i praćenju rezultata
njihove upotrebe. Kranji rezultati rada ovise i o materijalnim uvjetima rada, to je posebno
važno i uvijek aktualno pitanje. Provođenje bilo kojeg oblika tjelesnog vježbanja u
neprimjerenim uvjetima s manjkavom opremom, bez sredstava i pomagala, ne može biti
jamstvo uspješnog provođenja plana i programa, ni ostvarenje zadaća i ciljeva tjelesnog
vježbanja. Adekvatni materijalni uvjeti su bitni, no ne i presudni, mnogo toga ovisi o samom
odgojitelju. Kranji uspjeh ovisi o materijalnim uvjetima rada i o načinu njihova iskorištavanja.
Materijalne uvjete rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi čine i određuju prostori, oprema i
sredstva. Razlog takve sistematizacije je stav da se na temelju ta tri čimbenika, na osnovi
njihove kvaliteta i kvantitete, može suditi o tome jesu li materijalni uvjeti bolji ili lošiji i to da
se u tom predmetu rabi niz specifičnih sredstava, sprava i rekvizita koji se ne primjenjuju ni u
jednom drugom predmetu.(Findak,2003)

2. Prostori

Prostor za kineziološke aktivnosti je građevinski definiran i uređen prostor čija

veličina i obrada trebaju biti usklađene sa zahtjevima određene kineziološke aktivnosti u
svrhu humanog i sigurnog korištenja prostora bez obzira na vremenske i klimatske uvijete
okoline. Prostore dijelimo na otvorene i zatvorene objekte.

Otvoreni objekti su igrališta, atletske staze, skakališta, bacališta, slobodne zelene

površine, polivalentna vježbališta, bazeni i poligoni.

Površine otvorenih objekata mogu biti različite, no tipične su četiri vrste: travnate,
zrnate (mineralna vodopropusna smjesa), plastične (pretežno gumielastični materijali), tvrde
(asfalt, beton i sl.). Dimenzije ovise o njihovoj namjeni. Važno je da omogućavaju nesmetan i
siguran rad, realizaciju programskih i drugih sadržaja te da ispunjavaju potrebne zdravstvene i
higijenske uvjete.

2
 Osim standardnih otvorenih površina, upotrebljavamo i prirodna plivališta, sanjkališta,
skijališta, klizališta i druge prikladne terene, ali uz uvjete koji vrijede i za rad na standardnim
otvorenim objektima.(Findak,2003)

U zatvorene objekte svrstavamo dvorane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, bazene te

eventualno prikladne adaptirane prostore i prostorije za vježbanje. Dvorane su neobično važan
objekt jer omogućavaju kontinuitet u radu i u razdobljima loših vremenskih prilika. Ne bi se
trebale koristiti onda kada se tjelesno vježbanje može provoditi na otvorenom. Ipak, pri
korištenju dvorane važno je brinuti se o ispravnosti sprava, o čistoći svega i urednom
održavanju.(Findak,2003)

3. Oprema
Oprema je ugrađeni ili pokretni element ili sadržaj kojim se opremaju aktivnosti, za
razliku od tehničke opreme uz pomoć koje se stvaraju vanjski uvjeti za aktivnost. U tjelesnom
i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području rabe se tzv. specifičan sredstva, sprave i
rekviziti, oprema kojom se može vježbati i uz pomoć koje se provodi, korigira ili kontrolira
tjelesno vježbanje. Ovisno o tome s kojom se svrhom rabi oprema i kakvu funkciju ima
razlikujemo: sprave, rekvizite i pomoćno-tehničku opremu.

Sprave su ugrađeni ili pokretni elementi na kojima se odvija tjelesna aktivnost, pr

gimnastičke. Izbor veličina i visina te broj sprava ovisi o dobi i broju djece, sadržaju rada te o
stanju i razini motoričkih znanja i motoričkih postignuća.

Rekvizit je predmet potreban za vježbanje ili natjecanje i pretežno služi za osobnu

uporabu. Potrebni su za provođenje svih organizacijskih oblika rada u svim dijelovima sata.
Pri izboru rekvizita treba imati na umu cilj koji se njima želi postići. Svojom težinom,
oblikom i veličinom moraju odgovarati dobi djeteta i izabranom sadržaju.

Pomoćno-tehnička sredstva mogu se primijeniti radi lakše organizacije rada, za

obilježavanje prostora za vježbanje, raspoznavanje djece u igri, za potrebe pružanja prve
pomoći. Primjerice štoperice, vaga, kaliper, itd.

Radi pravilnog rukovanja raspoloživom opremom te njezine uspješne uporabe,

potrebno je svu djecu upoznati s načinom njezine uporabe te održavanja i čuvanja opreme.
(Findak,2003)

3
4. Sredstva

Na sat tjelesne i zdravstvene kulture se može utjecati, ne samo uz pomoć opreme i

prostora, već i uz pomoć sredstava. Nastavna sredstva čimbenici su racionalizacije,
intenzifikacije i humanizacije procesa tjelesnog vježbanja.

Kako se nastavni proces karakterizira dvosmjernom komunikacijom, primjenom

demonstracije i nastavnih sredstava, djeca brže i potpunije usvajaju motoričke informacije, a
sam proces učenja postaje znatno djelotvorniji. Nadalje, nastavna sredstva proširuju spoznaju,
usmjeravaju pozornost na ono bitno ili na neke detalje koje djeca nisu primijetila prilikom
žive demonstracije. To se pogotovo cijeni kod složenijih motoričkih zadaća, koje se odvijaju
poprilično brzo i ne mogu se usporiti tijekom žive demonstracije, ali primjenom nastavnih
sredstava, motorička zadaća postaje razumljivija, a motivacija djece za rad veća.
Nastavna sredstva mogu se koristiti i prilikom ponavljanja već stečenih znanja, primjerice
kada se neko motoričko gibanje želi usavršiti te se putem sredstava mogu dobiti informacije o
njegovim ''finim'' i nevidljivim detaljima.

Iako ništa ne može zamijeniti živu demonstraciju, suvremena nastava tjelesne i zdravstvene
kulture, provođenje izvannastavnih i izvanškolskih organizacijskih oblika rada skoro da je
nezamislivo bez korištenja vizualnih, auditivnih, audiovizualnih i tekstualnih sredstava.
(Findak, 1999.)

U vizualna sredstva ubrajamo: crteže, plakate, fotografije, sheme, tablice, grafikone i

drugo. Crteži se mogu primijeniti u različitim dijelovima nastavnog procesa, oni potiču
sudionike tjelesnog vježbanja na razmišljanje te pospješuju razumijevanje usmenog izlaganja.
Plakati i fotografije mogu imati različitu funkciju u odgojno – obrazovnom procesu, ali bez
obzira na to, njihovo pokazivanje i promatranje mora biti povezano s metodama usmenog
izlaganja (opisivanje, objašnjavanje, analiza). Sheme, tablice i grafikoni sadrže različite
informacije i ovisno o tome, imaju ulogu obavještavanja, prikaza stanja, analize postignutih
rezultata i slično. Pri primjeni vizualnih sredstava ne bi trebalo biti problema, budući da
pojedini ne zahtijevaju prisutnost tehnike. Ukoliko pri izradi plakata, crteža, shema sudjeluju i
djeca, njihova će vrijednost biti znatno veća, a i potaknut će razvijanje pozitivnog stava prema
tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Isto tako, pojedina se vizualna sredstva mogu koristiti u
različitim prostorima(dvorana, bazen, na snijegu) i izvan nastavnog procesa, primjerice na

4
zidovima hodnika, u predvorju dvorane i slično čime onda predstavljaju dodatnu informaciju,
podsjetnik na ono što se radilo ili što će se raditi.

U tijeku odgojno – obrazovnog procesa se koriste i vizualna sredstva poput radija –

radioemisije,kasetofon – kasete, CD čitač, MP3 čitač i drugo. U radu s djecom auditivna se
sredstva mogu primijeniti s različitim ciljem kao što je:

a)glazbena podloga prilikom izvođenja pojedinih dijelova sata ili tijekom cijelog sata
b)interpretacija pjesama ili tekstova u svrhu opuštanja djece
c)snimanje radioemisije ili važnog sportskog događaja za kasniju ponovnu upotrebu

Valja naglasiti kako je korištenje glazbe tijekom sata tjelesne i zdravstvene kulture izrazito
važno jer ona kod djece stvara osjećaj zadovoljstva, potiče na rad, obogaćuje radno okruženje
i motivira na vježbanje.

U usporedbi s vizualnim i auditivnim sredstvima, audiovizualna daju još veću doprinos

nastavi tjelesne i zdravstvene kulture jer sadrže auditivnu, vizualnu i verbalnu poruku. Od
audiovizualnih sredstava mogu se koristiti TV – emisije, nastavni filmovi, videokasete, DVD.
Primjenom ovih sredstava djeca mogu vidjeti vrhunske demonstracije pojedinih motoričkih
gibanja, projiciranje se može usporiti te time uočiti neke skrivene detalje.

I primjena tekstualnih sredstava pridonosi podizanju kvalitete nastave tjelesne i

zdravstvene kulture. Pritom se koriste grafofolije, radni listovi, priručnici i časopisi.

Iako su nastavna sredstva ogledalo, primjerena ''kopija'' stvarnosti, to još uvijek nije
jamstvo da bismo njihovom primjenom mogli ostvariti željene učinke u tjelesnom vježbanju,
nastavnom procesu ili nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. (Findak, 1999.) Važno je da
prilikom korištenja nastavnih sredstava, ona budu primjerena dječjoj dobi, njihovom ''jeziku'' i
mogućnostima percipiranja. Nadalje, potrebno je obratiti pažnju da nastavna sredstva uistinu
upućuju na ono što im želimo pokazati, što znači izbjegavati ulaženje u detalje ili one detalje
koji nisu bitni za izvođenje neke vježbe. Nastavna sredstva treba primijeniti i u pravom
trenutku te uvijek moraju biti popraćena objašnjavanjem. Time djeci skrećemo pozornost na
ono bitno i spriječiti usmjeravanje pažnje na neke nevažne detalje u vježbi ili zadaći.

5
5. Tehnička sredstva i pomagala

Primjena tehničkih sredstava i pomagala nezaobilazna je u nastavi tjelesne i zdravstvene

kulture jer se uz pomoć njih izvori znanja stavljaju u obrazovnu funkciju. S obzirom na svrhu
za koju se primjenjuju razlikujemo:

1. video pomagala (gradoskop, DVD player)

2. audio pomagala (kasetofon, radio, CD čitač, MP3 čitač)
3. audio – video pomagala (projektor, TV, DVD player)
4. uređaji (mikrofon, računalo)

Svaki medij prenosi određene informacije pri čemu se one mogu koristiti iz različitih
izvora i time uspoređivati.

6. Zaključak

Postoji mnogo sredstava koja se mogu koristiti u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture.
Koliko će se primjenjivati, ovisi o odgojitelju, njegovom znanju korištenja tehničkim
sredstvima te o materijalnim uvjetima rada. Za primjenu pojedinih nastavnih sredstava
potrebna je samo ''dobra volja'' odgojitelja, i s obzirom na to, potrebno je uključiti sredstva u
proces tjelesnog vježbanja kako bi se kod djece razvio povećani interes kao i povoljna klima
prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Isto tako adekvatni materijalni uvjeti su bitni, ali ne i
presudan čimbenik dovoljan sam za sebe. Cilj i zadaće tjelesne i zdravstvene kulture mogu se
ostvariti na različite načine, raznovrsnim sredstvima i metodama, primjenom različitih
organizacijskih oblika rada, ali krajnji rezultat ovisi o materijalnim uvjetima rada organizacije
i provedbe nastave, izvannastavnih i izvanškolskih oblika rada.

6
7. Literatura

Findak, V. (2003). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. (1995). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju. Zagreb:

Školska knjiga.

Findak, V., Delija, K. (2001). Tjelesna i zdravstvena kultura u predškolskom odgoju. Zagreb:
EDIP.