Tijek zaraznih bolesti

Prirodni tijek zaraznih bolesti započinje prvim stadijem - vremenom inkubacije.

➢ To je razdoblje od ulaska uzročnika u domaćina do pojave prvih znakova

bolesti.
➢ Trajanje inkubacije karakteristično je za svaku zaraznu bolest, što je jako
važno za uspješnost provođenja epidemioloških zaštitnih mjera. Može trajati
od nekoliko sati primjerice kod stafilokoknog otrovanja hranom, nekoliko
dana kao kod gripe, nekoliko tjedana primjerice kod zaušnjaka, nekoliko
mjeseci (hepatitis B), sve do 10-ak godina što je slučaj kod AIDS-a.
➢ Kod nekih bolesti već u inkubaciji započinje izlučivanje klica, što znači da je
takva osoba već zarazna
➢ Trajanje inkubacije ovisi, uz ostalo, o virulenciji i broju mikroorganizama.
➢ Inkubacija će biti kraća što je virulencija uzročnika veća, i obratno.
➢ Inkubacija uglavnom kraće traje ako u organizam prodre veća količina
mikroorganizama.
➢ Obrambena sposobnost i opće stanje organizma također su bitni činitelji o
kojima ovisi trajanje inkubacije (tako će primjerice kod starijih bolesnika
inkubacija biti nešto kraća)
Pojava simptoma – označava početak drugog stadija prirodnog tijeka zaraznih
bolesti

➢ U različitih bolesti taj je stadij različito dug

➢ U tom je razdoblju domaćin najzarazniji za svoju okolinu.
➢ U početku bolesti imamo opće simptome: malaksalost, povišenje tjelesne
temperature, glavobolja, poremećaji funkcije srčano-žilnog sustava, promjene
krvne slike
➢ Kasnije se javljaju specifični simptomi - simptomi koji su tipični za pojedinu
bolest (npr. određeni osip, crni prišt kod antraksa ili gnojni iscjedak kod
gonoreje). Oni su važni pri postavljanju dijagnoze.
3. stadij – stadij oporavka (rekonvalescencije). I u ovom stadiju kod nekih bolesti
čovjek može biti zarazan. Ta je činjenica važna s epidemiološkog stajališta.

➢ Ponekad se prisutnost mikroorganizama u ne očituje klinički vidljivim znakovima

bolesti jer se uspostavi određena ravnoteža između patogenosti mikroorganizma i
obrambene sposobnosti domaćina. Tada govorimo o pritajenoj ili latentnoj
infekciji, koristi se i naziv inaparentna infekcija. Ona može potrajati i cijeli život.
Bitno je s epidemiološkog stajališta što takav domaćin može izlučivati
mikroorganizme i širiti infekciju, no može i sam oboljeti ako oslabi njegova
otpornost.
Ozdravljenje je razdoblje kada više nisu vidljivi klinički simptomi bolesti.
➢ Moguće je prividno ozdravljenje tijekom kroničnih zaraznih bolesti kada klinički
znakovi izostaju, ali su još prisutne patoanatomske promjene, a uzročnik se
nalazi u organizmu.
➢ Primjerice kod infekcije virusima hepatitisa postoji tzv. inicijalni ili preikterični
stadij, zatim stadij bez simptoma, pa tek onda stadij ikterusa (žutice).

Imunost je stanje nakon ozdravljenja organizma kada on postaje specifično otporan

prema bolesti koju je domaćin prebolio, kao što je slučaj kod ospica.
➢ Imunost može trajati kraće ili dulje vrijeme, a može biti i doživotna.
➢ Ukoliko naš organizam ne razvije imunost, ili ta imunost prestane, onda se
čovjek može ponovno zaraziti istim uzročnikom (reinfekcija).

Smrt je posljedica neuspjeha organizma da spriječi razmnožavanje najčešće vrlo

virulentnog mikroorganizma koji je prouzročio teška oštećenja tkiva i organa.
 Vremena inkubacije nekih zaraznih bolesti

UZROČNIK BOLEST VRIJEME INKUBACIJE

Histamin Skombrotoksizam Nekoliko minuta do 1 sat

Staphylococcus aureus Otrovanje hranom 1-6 sati
Salmonella spp. Otrovanje hranom 12-36 sati
Virus influenzae Gripa 1-3 dana
Virus zaušnjaka Zaušnjaci 18-21 dan
Hepatitis B virus Hepatitis B 2-6 mjeseci
HIV AIDS 10-11 godina
Tijek nezaraznih bolesti
Prirodni tijek kroničnih nezaraznih bolesti ima četiri stadija: stadij osjetljivosti,
pretklinički stadij, klinički stadij i stadij invalidnosti.

➢ Prvi stadij, stadij osjetljivosti, počinje trenutkom izloženosti domaćina nekom

rizičnom čimbeniku (npr. pojedinac počne pušiti).

➢ Kao i kod zaraznih bolesti, početni odgovor domaćina bit će normalna

prilagodbena reakcija obrambenog sustava.

➢ Ako je adaptacija uspjela, proces se zaustavlja, bolest se neće pojaviti.

➢ No, ako adaptacija nije uspjela, nakon dovoljno dugog razdoblja, koje nerijetko
traje i desetljećima, počinje patogeneza, razvoj patoloških promjena u organizmu.

➢ To je početak drugog stadija, tzv. pretkliničkog stadija. U tom razvojnom procesu

bolesti još uvijek nema nikakvih kliničkih manifestacija bolesti.

➢ Ukoliko rizični čimbenik nastavi svoje djelovanje, patološke promjene koje su bile
reverzibilne, postaju ireverzibilne. Iako su te promjene supkliničke, tj. klinički
nevidljive, određenim se postupcima neke od njih mogu otkriti (npr. Papa test).

➢ Daljnjim djelovanjem rizičnih čimbenika i razvojem dovoljno velikih anatomskih ili

funkcionalnih promjena, nastaje treći stadij, klinički stadij bolesti.
➢ Bolest se očituje pojavom nekih znakova ili simptoma koje može otkriti liječnik,
ali nerijetko i sam bolesnik.

➢ U ovome stadiju se kronične nezarazne bolesti najčešće i dijagnosticiraju, kao što

su rak ili infarkt miokarda kao posljedica ateroskleroze.

➢ Sada je riječ o ireverzibilnom patološkom procesu koji će dalje progredirati,

bolest će prijeći u četvrti stadij, stadij invalidnosti ili nesposobnosti, ako
bolesnik dovoljno dugo živi.
Sukladno vremenu inkubacije kod zaraznih bolesti, kod nezaraznih bolesti je to
vrijeme latencije,

➢ ono čini razdoblje od početka izloženosti nekom neživom agensu, pa do pojave

simptoma.

➢ Neki kemijski agensi uzrokuju kliničku manifestaciju neposredno nakon

izloženosti (primjerice otrovanje ugljičnim monoksidom), dok je latencija kod
izloženosti azbestu oko 40 godina.
Tijek kroničnih nezaraznih bolesti