• riječ drama:

1. grč. – radnja

2. knjiž. rod i vrsta unutar roda dramskog pjesništva

3. dramatično životno događanje i

4. dramska umjetnost u totalitetu njezinih sastavnica, kao neposredno prikazivanje teksta pred
publikom, ima tri bitne komponente:

tekst, glumca i publiku

• Aristotel, Poetika: zbijenost i odsudnost događanja kao najbitnije značajke drame

• dramatičnost čovjekova opstanka > vječno Između (htijenja i mogućnosti, pojedinca i

društva, ...)

• dramska umjetnost najviše se približava čovjeku i životu, mišljenju o njegovim mogućnostima i

smislu postojanja

• rani srednji vijek:

• kršćanstvo zaziralo od bilo kakvih kazališno-predstavljačkih oblika

• antičko kazalište posve nestalo; građevine su tzv. „barbari“ uglavnom srušili, a književna djela
pala su u zaborav – ostao je živjeti mim

1. profano srednjovjekovno kazalište

scenski oblik mima; žongleri (ioculatores), putujući glumci (histriones), sajamski zabavljači
(sajam, proštenje ili dvorske svečanosti)
početak 12. st. > organizirani oblici profanog mima uklapaju se povremeno u poluliturgijske
predstave > farse, sotije, intermezzi i dr.
pokladne igre i pohodi

srednjovjekovno svjetovno kazalište u Hrvata...

• u Zagrebu i Dubrovniku – glumac mimik (igrc, špilman) i putujuće družine o pojedinim crkvenim
blagdanima i svečanim prilikama (krunidbe, vjenčanja)
• na bosanskim velikaškim dvorovima (Kotromanići, Kosače)
2. sakralno kazalište
-kasni sr. v. – Crkva na katoličkom Zapadu potiče razvoj kazališta jer u njemu vidi pogodan oblik
djelovanja (ideološkog i religioznog) na vjernike
-rađa se u 10. st. (Švicarska) iz nekih obrednih oblika kršćanskoga bogoslužja > liturgija dobiva
određenu dramsko-prikazivačku formu (proširivanje biblijskoga teksta tropima)

Liturgijska drama
• obredna drama > dramatizacija liturgijskoga teksta > proširivanje biblijskoga teksta tropima
(novim tematskim motivima)
• izvodi se u crkvi
 • liturgijski dijelovi mise o Velikom tjednu (uskrsne igre) i božićnim blagdanima (rođenje
Kristovo, poklonstvo pastira, dolazak triju kraljeva, tj. bogojavljenske igre te umorstvo nevine
dječice)

obilježja liturgijske drame

• na latinskom jeziku

• protagonisti su klerici, svećenici i dio laika poslovima vezanih uz crkvu

• Krist prikazan kao Creator (Stvoritelj), kralj kraljeva

• cilj: uputiti puk u tajne vjere, vizualizirati vjerske pouke

• procvat dostigla u 11. st.

tekstovi hrvatskih liturgijskih drama

• Visitatio sepulchri (Posjet grobu)

• Tractus stellae (Povlačenje zvijezde)

• Prophetae Christi (Kristovi proroci)

• Ideši že, milostivče, ka požrtiju

Crkveno prikazanje

• razvilo se iz pučkih pobožnosti, tzv. plačeva (pasionskih pjesma) i dijaloških pjesama u 14. i 15.
st.

• na narodnom jeziku, narodni stil

• pred crkvom, na trgu i na posebno građenoj pozornici

• Krist postaje Redemptor (Otkupitelj)

razvoj crkvenih prikazanja

Italija

pobožne lirske laude (monološki oblikovane, pjevaju ih bratovštine)

→ dijaloški oblici (u 13. st. recitiraju se) i devocioni (14. st., dramatizirani oblici prikazivani u crkvama za
pobožne potrebe)

→ prikazanja (sacra rappresentazioni – sredina 15. st., ulaze svjetovni elementi i likovi, realistički prizori
iz svakodnevice)

Hrvatska

monološki izvještaj o muci (Pisan ot muki Hrstovi, 14. st.)

→ dijaloška pjesma (Cantilena pro sabatho /Jegda čusmo željne glasi, 14. st.)
→ elementi scenskog prikazivanja (Plač Gospoje, 15. i 16. st.)

→ prava scenska igra (Muka Spasitelja našega iz Tkonskog zbornika, 16. st.)

→ cikličko prikazanje (Muka Spasitelja našega, 1556.)

klasifikacija dramske književnosti hrvatskoga srednjovjekovlja (vrsta – podvrsta – žanr):

Crkvena drama

1. liturgijska drama

Visitatio sepulchri

Tractus stellae

Prophetae Christi

Ideši že, milostivče, ka požrtiju

2. crkveno prikazanje

a) misterij

Muka Spasitelja našega /Tkonski zbornik/

Uskrsnutje Isukrstovo

Muka Spasitelja našega iz 1556.

Mišteri vele lip i slavan od Isusa kako je s križa snet zatim v grob postavlen

Od rojenja Gospodinova

b) mirakul

Muka svete Margarite

M. Marulić, Prikazanje historije svetoga Panucija kako moli Boga, da mu očituje komu biše takmen na
zemlji

c) moralitet

M. Marulić, Govorenje svetoga Bernarda od duše osujene

M. Marulić, Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, napokonji koji ima biti

• PISAN OD MUKI HRSTOVI

• Pariška pjesmarica (1380.), a i u mlađim pjesmaricama (Korčulanskoj i Budljanskoj); pučki

intonirani osmerački distisi, biblijski motiv muke, a sadržajno, u svojem drugom dijelu, zapravo
je Marijin plač

• lirsko-narativna pjesma koja još nema izraziti dijaloško-dramski oblik, ali najavljuje pasionsku
tematiku te ima izrazitu scensku nadgradnju > zasniva se na izravnom obraćanju slušateljstvu /
 apostrofiranje (Nu mislimo ob tom danas; Gledaj ruke, gledaj noge; Misli čavle, misli rane);
Marijin upravni govor, monolog / plač

• stilske figure, npr. smrti smrtju – poliptoton; žlči, octa – sinonimija; gledaj ruke, gledaj noge,
gledaj tela – sintaktički paralelizam...

Crkvena prikazanja:
dramska (strukturna) i scenska obilježja
• već u 12. stoljeću, a u Hrvatskoj u 14. i 15. st.
• kolijevka: Zadar, Nin, Šibenik
crkveno prikazanje: Krist postaje Redemptor (Otkupitelj), božanstvo koje otkupljuje ljudske
grijehe svojom vlastitom žrtvom i patnjom koju podnosi na ljudski način
• kršćanstvo poprima oblik narodne vjere; laici aktivniji u religioznom životu

obilježja hrvatskih crkvenih prikazanja

• narodni jezik, jednostavni stil
• tekstovi su utemeljeni na Bibliji, legendama i apokrifima
• religiozno-didaktična pouka u izravnom obraćanju gledateljima i snažnom poticanju
emocija
• likovi ograničeni svojom funkcijom koju im nameće biblijski ili neki drugi predložak;
radnja se seli s jednog lica na drugo često bez ikakve motivacije
• radnja je linearna (podređena tijeku radnje u poznatom predlošku)

kompozicija
• prolog, središnji dio, epilog
• prikazanje otvara prolog (prolog, prigovor, početak, nadprigovor) – obično anđeo
(kasnije svetac) poziva publiku da sluša (inzistira se na miru i tišini) i iznosi siže ukratko
• činovi u novijim prikazanjima; komentari unutar teksta
• epilog sa snažno izraženom poukom; anđeo ili sveci blagoslivljaju publiku prije odlaska
•
kompozicija
• prolog, središnji dio, epilog
• prikazanje otvara prolog (prolog, prigovor, početak, nadprigovor) – obično anđeo
(kasnije svetac) poziva publiku da sluša (inzistira se na miru i tišini) i iznosi siže ukratko
• činovi u novijim prikazanjima; komentari unutar teksta
• epilog sa snažno izraženom poukom; anđeo ili sveci blagoslivljaju publiku prije odlaska

versifikacija (metar)
• prevladava osmerac (obično parno rimovani distisi), a kasnije se javlja i dvanaesterac
(ima i 11-, 10- i 5-eraca) radi publike s rafiniranijim estetskim ukusom
• Marin Gazarović uvodi safičku strofu /prvi put u hrvatsku poeziju/ (3 jedanesterca sa
cezurom iza petog sloga, i jedan peterac)

Mizanscena
• simultana (mnogostruka):
– desno od gledatelja i lijevo od Boga bio je pakao
– na drugom kraju scene (lijevo od gledatelja i desno od Boga) bio je raj
– u sredini > prostor u kojem se odvijao procesualni tijek radnje > mansije kao boravišta
antagonista koje junak susreće na svom putu i dijalogom s njima aktivira svako od tih
scenskih mjesta – simultanitet mansionskih prizorišta
• horizontalna i vertikalna

GLUMCI
• nisu postojale profesionalne družine koje bi izvodile prikazanja; u početku predstave
pripremaju svećenici i đakoni, a kasnije cehovske i vjerske bratovštine po uzoru na
talijanske flagelante
• u 18. st. crkvene drame uprizoruju isusovački i franjevački kolegiji

vrijeme i mjesto izvođenja

• na početku u crkvama > oko 16. st. Crkva promijenila stav prema crkvenom kazalištu –
povod: komični elementi u dramama te utjecaj Tridentskog koncila > u crkvenim
trijemovima ili na javnim trgovima
• obično noću i povodom najvećih blagdana (Veliki tjedan, Tijelovo, Tri kralja, patroni
župa)

podvrste (žanrovi) crkvenih prikazanja

• određuje ih tema pripovijedanja:
misterij – iz Isusova života (muka, uskrsnuće)
mirakul – iz života svetaca i svetica, kršćanskih mučenika
moralitet – moralna pitanja posljednjeg suda

Frye: modusi fikcionalne književnosti:

1. modus mita
2. modus romanse
3. visokomimetski modus
4. niskomimetski modus
5. ironijski modus

A. J. Greimas konstruirao aktantski model primjenjiv na sve pripovjedne tekstove, ali i

ljudsko djelovanje općenito
– šest aktanata/funkcija:
 subjekt i objekt,
pošiljatelj i primatelj,
pomoćnik i protivnik

• aktantska kategorija subjekt vs objekt (os volje) > artikulirani/usmjereni prema želji,
mitski oblik traženja; npr. subjekt (junak) vs objekt (Sveti Gral)
• aktantska kategorija pošiljatelj vs primatelj (os ideologije, moći, znanja) > usmjerenost
na objekt komunikacije, upravlja proizvodnjom vrijednosti i želja; npr. pošiljatelj (Bog) vs
primatelj (čovječanstvo)

• aktantska kategorija pomoćnik vs protivnik > aktanti koji pomažu tako što djeluju u
smislu želje ili tako što olakšavaju komunikaciju vs aktanti koji postavljaju zapreke,
suprotstavljaju se bilo ostvarenju želje, bilo komunikaciji objekta
A. Stamać: U svom općenitom obliku, aktantski model svakog dramskog djela ima sljedeću
strukturu: pošiljatelj hoće da subjekt radi primateljeve spoznaje teži za nekim objektom, za
nekom vrijednošću, a pritom mu pomaže njegov pomoćnik a odmaže protivnik.

a) Misterij
• starozavjetni i novozavjetni dijelovi > kršćanske dogme o spasenju; u središtu je Isusov
lik (rođenje, mladost, čuda, muka i uskrsnuće)
• postupno se uvode elementi realizma, kasnije i lakrdije i groteske (zabrane crkvenih
vlasti)
• vrijeme izvođenja: Cvjetnica, Veliki četvrtak, Veliki petak i Božić
• glavni lik Krista određuje pripadnost misterija modusu mita
• u središtu aktantskog modela misterija uvijek je Krist subjekt, objekt njegova djelovanja
je grešno čovječanstvo ili pak duše u limbu, koje on po nalogu pošiljatelja (Oca)
izbavljuje svojim rođenjem i smrću (žrtvom na križu) radi izbavljenja primatelja (čitavog
čovječanstva) od vječnog prokletstva; pomoćnici subjekta: majka Marija, apostoli i dr.;
protivnici subjekta: Juda, đavoli i dr. (Muka Spasitelja našega iz 1556.)
• horizontalan tip pozornice

b) Mirakul
• žanr o temama iz svetačkog života; čudima i stradanju za vjeru nekog sveca
• glavni lik je junak romanse, a Krist se povlači na nebo
 • aktantski model: subjekt je Olibrij koji želi objekt (Margaritu) za sebe i svoje poganske
bogove, a upravo po nalogu/u ime poganskih bogova (pošiljatelj) te radi (svrha)
obraćenja naroda (primatelj) s kršćanstva na pogansku vjeru; pomoćnici objekta: Krist,
vjera; protivnici: zmaj, đavao... (Muka sv. Margarite)

c) Moralitet
• apstraktni likovi; alegorijske rasprave s poučnom svrhom; moralna pitanja vezana uz
teme posljednjeg suda → teatar posljednjeg suda
• junak pripada ironijskom modusu – prizor zarobljenosti, frustracije ili apsurda
• naglasak na individualnoj sudbini čovjeka; lik čovjeka u načelu, bilo kojeg smrtnika
suočenog sa smrću – pojačan didaktični učinak; smrt nije kao u mirakulu put ka
spasenju već fizička činjenica za proizvodnju straha!
• aktantski model: subjekt je čovjek (duša i tijelo) koja, u trenutku smrti i na njezin poticaj
(pošiljatelj) želi djelovati na dušu (objekt) kako bi iskupila sebe/grešno čovječanstvo
(primatelj) i uživala život vječni; pomoćnici: Isusova majka, apostoli, protivnici: đavoli i
Krist (Isus je nadmoćni sudac, oličenje straha, bestjelesan, vlast)
(M. Marulić, Govorenje sv. Bernarda)
• vertikalni tip pozornice

 
RAZVOJNE FAZE
HRVATSKIH CRKVENIH PRIKAZANJA
1. Narodna crkvena prikazanja

• anonimna srednjovjekovna prikazanja, jednostavna u prikazivanju i karakterizaciji likova

Muka Spasitelja našega /Tkonski zbornik/

Uskrsnutje Isusovo

Muka Spasitelja našega iz 1556.

Mišteri vele lip i slavan od Isusa kako je s križa snet zatim v grob postavlen

Od rojenja Gospodinova

Muka svete Margarite

2. Narodno-umjetnička crkvena prikazanja

 • u osnovi im je narodna tradicija, ali imaju autore s imenom i prezimenom i doživljavaju
stanovite promjene u skladu s vremenom u kojem nastaju:

a) splitska skupina prikazanja

• prevladavajuća eshatološka tematika = učenje o posljednjim stvarima čovjeku, kao što su život
poslije smrti, smak svijeta

• prikazanja koja se danas pripisuju Marku Maruliću: Govorenje svetoga Bernarda od duše
osujene... i Jurju Žuvetiću (Sud pokonji)

b) hvarska skupina prikazanja – crkvena prikazanja na Hvaru doživljavaju vrhunac u 17. stoljeću;
godine 1612. godine otvoreno prvo europsko komunalno kazalište u Hvaru

• sačuvala se u jednom zborniku iz 17. stoljeća koji sadrži 12 djela, a 11 ih je objavio Matija
Valjevac (prikazanja Marina Gazarovića i don Sabića Mladinića)

• zamjetno unošenje svjetovnih elemenata, komičnih i sentimentalnih; preuzimaju se imena

likova iz dubrovačke pastorale; osmerac rime abab ili abba; didaskalije su bogate i opširne; u
prologu se umjesto anđela javlja svetac; u tekstu se ukazuje na mjesto na kojem se izvodi
predstava

3. Umjetnička crkvena prikazanja

• u drugoj polovici 17. st. prikazanja još uvijek cvjetaju na Hvaru, a u Dubrovniku su u opadanju

• Mavro Vetranović u svoja prikazanja unosi elemente pastorale, scene iz seoskog života,
komičnost, prirodu, oslikavaju se osjećaji (Posvetilište Abramovo, Prikazanje kako bratja prodaše
Jozefa, Od poroda Jezusova, Uskrsnutje Isukrstovo, Suzana Čista)

• Antun Gleđević, Porođenje Gospodinovo (1703.)

• Ivan Antun Nenadić, Prikazanje muke Jezusove (18. st. – bokokotorska književnost) i dr.

• Slavonija u 18. st. – preporod crkvenoga teatra (franjevci i isusovci); kajkavska književnost (Tituš
Brezovački, Sveti Aleksi)

INTERPRETACIJA TEKSTOVA

1. PLAČ GOSPOJE

• tema: muka i smrt Isusova iz aspekta Marijina doživljavanja (prema Ivanovu evanđelju)

• žanr: plač s elementima misterija koji se slavi na Veliki petak

• aktantski model: Krist je subjekt, objekt njegova djelovanja je grešno čovječanstvo (primatelj),
koje on po nalogu pošiljatelja (Oca) izbavljuje svojom žrtvom na križu od vječnog prokletstva;
pomoćnici subjekta su: majka Marija, apostol Ivan, Marija Magdalena, anđeo Gabrijel; protivnici
subjekta: Juda, Židovi, Pilat, Irud
 • izvedba: isprva su bratovštine recitirale Plač u narativno-dijaloškom obliku, a zatim u scenskom
prikazivanju

• stih: osmerački distih

• kompozicija: nema podjele na činove i scene, samo prolog, dijalozi i monolozi s didaskalijama

• prolog – neimenovano lice (narator) se obraća kršćanskoj publici (apostrofiranje: „Poslušajte,

žene i muži”; „O hrstjane, stan’te goru”)

(apostrofa – oživljava govor, dijaloška komponenta; uskličnik, imperativ, uzvik o, oj, e, ej i osobna
zamjenica – ti, vi)

• česti primjeri apostrofiranja publike u monolozima Mandalene i Gospoje („Vi sestrice i vladike / i
gospoje plemenite…s. 183 –192; Vi krstjane ki sidite, / s nami sada procvilite! s. 357 – 358 i dr.)

• didaskalije: ona sijaše na kuntrati (= ulici) – mjesto radnje; ako more biti tuko oficijalov
(=službenika) – uputa priređivaču predstave o broju likova; Marija, obučena v svite črne –
kostimografija…

MISTERIJI

• Od rojenja Gospodinova (kraj 15. st.)

• Uskrsnutje Isusovo (početak 16. st.)

• Muka Spasitelja našega (1556.)

• Mišterij vele lip i slavan od Isusa (druga polovica 16. st.)

Od rojenja Gospodinova (kraj 15. st.)

• tema: Isusovo rođenje (Lukino evanđelje)

• žanr: misterij

• aktantski model: subjekt je Isus, objekt su ljudi; pošiljatelj je Bog (Otac), a primatelj također ljudi
radi čije vjere i spasenja dolazi na svijet, rađa se; pomoćnici: Marija, Osip, pastiri; protivnici:
ostari (gostioničari)

• stih: osmerački disitih

• kompozicija: nema podjele na činove i prizore; bez prologa i epiloga

• realistički elementi:

 ostari, vitezi i vladike, Osipovo obraćanje Mariji: „O gospoje i vladiko ...gdi su zibke pozlaćene, /
gdi l’ razlike mnoge plene? / Gdi lancuni rensa svilni,... gdi li babe i pridojke”

• pastoralni elementi:

 pastiri, gorski pejzaž, flora i fauna, čudo:

„Tu se vide sve crnike, / smrici oštri ter planike, / ančipresi tere bori / i datali i javori, gora, polje
svekoliko; vijte čudo priveliko...”

• didaskalije:

 boja glasa: „Osip mnogo tužan govori Divici”

 frizura, simbolika: „A slavna Diva to dobro znaše i zato pojde ter pokljače i pusti doli oni svoji
prislatki i slavni vlasi za zlamen'je divstva i čistoće svoje, zač divam pristoji nositi vlasi niz pleća
pušćeni, a ne onim ke dive nisu. I zato svim nevisticam, kada se peljaju k nevistacu svomu, jimaju
se njim pustiti vlasi niz pleća za zlamen'ja i čistoće od puti.”

 kretnje, rekviziti: „Marija povija djetešce u one plenice ke mogaše okolo sebe najti.” i dr.

Uskrsnutje Isusovo (poč. 16. st.)

• prvi tekst zapisan u Tkonskom zborniku, ali mu manjka početak (možda samo jedna „slika“) i
vjerojatno po jedan list nedostaje u rukopisu na tri mjesta

• među najstarijim prikazanjima jedini primjer dramatizacije posvećene Kristovu uskrsnuću

• osobitosti:

 izmjenjuju se osmerački distih i proza (prozni diskurs: govor Sotone i njegovih pomagača)

 groteskna slika Sotone i vragova

 tema: oslobođenje svetih otaca iz limba i Isusovo uskrsnuće

 kompozicija: nije naznačena podjela na činove

 aktantski model misterija:

– subjekt je Krist, objekt njegova djelovanja su sveti oci, a primatelj grešno čovječanstvo, koje on po
Očevu (pošiljatelj) nalogu izbavljuje svojom žrtvom na križu;

– protivnik – ima ih više (Satana, vragovi)

– pomagač – arhanđeo Mihovil, anđeo Gabrijel, tri Marije, Saloma, apostoli

• didaskalije:

 rekvizit: križ: „Tu pokaži lupež križ djavlu, a on biži”; vrata

 kostim: „Ivan Krstitelj pride v svitah remetskih”; „Sada Magdalena poj ka učenikom i svuk svitu
črnu s sebe”

 ton i boja glasa: „Sada vsi recite kričeći sveti oci; „Sada vsi djavli reku kruto”; „Sada kričeći reci
Garijel djaval”

 zvukovi, mjesto radnje: „Sada Isus pristupi k vratom limba i tuci”

 položaj tijela/mimika, zvukovi, mirisi, boja glasa: „Satana prostri se na zemlju kako mrtav, a
djavli ga ponesu v limb s trusom i smradom, s plačem i vapjem”
Muka Spasitelja našega, 1556.

• najopsežnije djelo hrvatske crkvene dramaturgije (3664 stiha i oko 50 protagonista)

• ciklično prikazanje (Cvjetna nedjelja, Veliki četvrtak, Veliki petak)

• spoj različitih pasionskih dijelova (Muka Spasitelja našega iz Tkonskog zbornika, Govorenje
Judino škalam na obišenje hodeći i Plač iz Rapske pjesmarice i iz Klimantovićeva zbornika I.)

• tema: osuda i smrt Isusa iz Nazareta

• stih: osmerački distisi

• kompozicija: nema podjele na činove i prizore, ali se formalno dijeli na dva čina: na Cvjetnicu i
na Veliki petak

 prolog – Počina čin muke spasitelja našega, najprvo na Cvitnicu (izgovara anđeo; apostrofiranje
publike)

 prvi dio (Cvjetnica)

(scena s travarom, ljekarnikom /spicijarom/ - Magdalena se cjenka)

 drugi dio (Veliki četvrtak)

 treći dio (Veliki petak)

 epilog (anđeo; obraćanje puku/publici)

 aktantski model:

– subjekt je Krist, objekt njegova djelovanja i primatelj je grešno čovječanstvo, koje on po Očevu
(pošiljatelj) nalogu izbavljuje svojom žrtvom na križu;

– protivnik – ima ih više (Juda, Židovi, đavoli, Kaifa, Anna i drugi)

– pomagač – riječ je o konkretnim likovima (Marija, apostoli, Lazar i drugi), ali i o apstraktnim likovima
(Jakost, Pravednost, Krepost, Ljubav, Milosrđe, Mudrost, Vjera)

• didaskalije:

 opis kostima: „Sada Lazar obučen u svite martvačke s prevezanu glavu...”; „Vira u modre
svite...Ufanje u žutoj...Mudrost u ruzatni sviti...Kripost u zeleni...Jakost u sviti beli...Pravda u
svitah beli...Ljubav u sviti čarleni, centurion vazmi dalmatiku”

 ton i boja glasa: „Anjel...počni s visokim glasom”; „Totu vsi Židove zavape glasno govoreći”; „Tu
Magdalena...gre za Isusom k hiži Šimunovi kantajući”

 rekvizit: „Totu Isus...na oslacu jahajući gradu Jerusolimu”; „...prišadši na vrata crikvena...”; „Tu
gre Šimun stol napraviti Isusu”; „Magdalena pinezi dajući”

 geste, pokreti, položaj tijela: „Magdalena... lamajući parste ...”; „Magdalena ... poklekni pred
Isusom”; „Marija padi na tla od žalosti”; „Totu Marija položi glavu na parsi sinu i objamši ga”
  uputa priređivaču predstave: „A to je drugo pripovidanje; vazmi ko t' drago” (str. 628)

Mišterij vele lip i slavan od Isusa (kraj 16. st.)

• 630 stihova, tematski se nadovezuje na ciklično prikazanje Muka Spasitelja našega

• tema: skidanje Krista s križa i njegov ukop

• stih: osmerački distisi

• kompozicija: nema činova

prolog – anđeo se obraća puku; poziv na tišinu i plač

epilog – također izgovara anđeo (daje blagoslov)

• 59 didaskalija; već su dobro razvijene (česte informacije o kretnjama)

• završna didaskalija

(„Ostalo ča tu manka od Petra, išći tamo naparvo na harat 15)”

> zorno pokazuje kako su srv. prikazanja nastajala u kompilacijama, tj. otvorenost srv.
dramskog teksta dodavanju i oduzimanju novih scena i likova

• didaskalije:

 rekvizit: lanča (= koplje); križ; pitar; pomast; škale...

 boja glasa: „...reče puku ovo lipo devoto”; „reče umiljeno”

 kretnje, geste: „udri lančom u bok”; „Zatim centurion pojde k Pilatu, ostvi sneti telo. I kad dojd
k Pilatu, reci”; „I tu zatim centurion pojdi pod križ ...”; „Pošadši Osip i Nikodem po škalu...”;
„Magdalena zatim obujmi križ”; „Prislonivši škale, reku Osip i Nikodem zamši za glavu...Na ruku
desnu oba recita...Na ruku livu oba recita; Na noge oba recita...Tu jur kad snamu tilo, postave je
Gospi na krilo govoreći...”

MIRAKULI

Muka svete Margarite (1500.)

• versificirana i dramatizirana svetačka legenda

(prototekst: legenda o svetoj Margareti Antiohijskoj)

• tema:

sudbina ranokršćanske mučenice;

žrtvovanje grešnoga tijela za život besmrtne i čiste duše;

borba između dobra (kršćanstva) i zla (poganstva)

tema robinje
 • najmlađi i jedini cjeloviti zapis prikazanja nalazi se u Zadarskome rukopisu (17. st.)

• prikazanje se atribuiralo Maruliću (S. P. Novak)

• aktantski model: subjekt je Olibrij koji želi objekt (Margaritu) za sebe i svoje poganske bogove, a
upravo po nalogu/u ime poganskih bogova (pošiljatelj) te radi (svrha) obraćenja naroda
(primatelj) s kršćanstva na pogansku vjeru; pomoćnici objekta: Krist, vjera; protivnici: sluge,
zmaj, đavao, cocan (krvnik?, „koknuti“ = ubiti)...

• stih: parno rimovani osmerac

• kompozicija: ne postoji prolog, ali ima epilog koji izgovara jedan anđeo; nema podjele na činove
i prizore

• nebiblijska tematika (svetačka legenda) mnogo otvorenija modificiranju i proširivanju teme;

„atraktivizacija prizora“ u skladu s ondašnjim ukusom:

 pastoralno-folklorni početak pjesme („Trava reste, cvate cvitak, / reste zdravje, dobar žitak. /
Pasite se, ovce zdrave, / zelene je dosta trave!)

 petrarkistički opis Margaritine ljepote („... kako zlato jima vlase... / ... Mnogu lipost ona jima, /
ustrili me ńe očima...”)

 naturalistički opisi nasilnoga i stravičnog mučenja (šibanje, kidanje mesa grebenima, kuhanje u
kipućoj vodi, paljenja tijela lučima, glavosijek mačem...)

 nadnaravni prizori u kojima Margaritu proždire pakleni zmaj (drakun)

• didaskalije: nerijetko vrlo opširne, pa čak i ekspresivne

(„To rekši sveta Margarita, počnu ju i mučiti i grebeni mesa razkidati, i videći Olibrij gdi ńoj karv teciše,
zatisnu oči ne mogući gledati gdi ńoj karv teciše, i svi ostali ki bihu š njim.”)

 svakodnevica („...ńe baba bude prinašati ńoj jisti...”) – baba = dadilja

 mimika: „Olibrij se promini u obraz”; „...a ona govori s očima k nebu”; „...a ona oči k nebu
uzdvignu govoreći”; „...zatisnu oči ne mogući gļedati gdi ńoj karv teciše”; „drakun otvori usta i
požri svetu Margaritu”...

Marko Marulić, Prikazanje historije svetoga Panucija kako moli Boga, da mu očituje komu biše
takmen na zemlji
(početak 16. st.)

• zapis iz 1518. > Marulić ravnodušnu mladež opominjao riječju i crtežima na splitskim trgovima

• izražena dramska svijest i scensko razmišljanje kod Marulića (Judita, Poklad i Korizma...) > vrlo
zainteresiran za stvarnost > povijesni svijet kroz ideološki ključ

• Prikazanje historije svetoga Panucija > prepjev i dorada istoimene Belcarijeve drame; Maffeo /
Feo/ Belcari: La Rappresentazione di san Panuzio quando prego Iddio che gli revelasse a quale
uomo fosse simile sopra la terra
 • aktualnost Belcarijeve drame u vrijeme turskih pljački i zarobljavanja > središnji dio drame
(topos robinjine tužaljke)

• sveti Pafnucije (Institucija) ulazi u red povlaštenih Marulićevih hagiografskih ličnosti

• tema: pohvala činjenja pravednih i kreposnih djela, odnosno pustinjačkog života u potpunosti
posvećenog Bogu

• stih: dvostruko rimovani dvanaesterac

• kompozicija: prolog i dijalozi, nema epiloga; u prologu se anđeo obraća puku i najavljuje radnju

• elementi renesansnog svjetonazora: lik Svirca koji pjeva, živi u veselju, uživa u ovozemaljskom
životu:

Živi človik dosti, ki stoji s vesel'jem,

usušuje kosti primisal z dresel'jem.

Ako ćeš imiti na srcu tvom pokoj,

pravedno živiti i prez griha nastoj (...)

 motiv artižana (obrtnika, umjetnika):

Za to nitkor ne sud', toj, ovoj, govore;

misal, otajnu ćud, sam Bog znati more.

Ako je prema soldat, težak, al artižan,

ter da pas nosi zlat, i ohol da je zvan,

iz nutra more biti inak, ner vanka jest,

i bude u nj živit, ča ga će u raj dovest.

• renesansna poetika:

 smisao za realno, povijesno; zarobljavanje žena (motiv ropstva) od strane Turaka (mladica,
koludrica kao ovca među vucima) i problem dugovanja poreza (udana žena bježi pred
utjerivačima duga)

• didaskalije: malo ih je i šture su

 položaj tijela – pokleknuv

 ton – pojaše, plačući ja govoriti svircu

 mimika – dvignuv oči

MORALITETI
Marko Marulić, Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, napokonji koji ima biti
 • Mirko Tomasović: slobodni prepjev talijanskog izvornika La rapresentazione del dì del
giudizio Antonija Araldia (nekoliko kitica pridodao Feo Belcari) iz oko 1500.
• Isus > strašni sudac koji izlazi iz svoje pasionske uloge; pojavljuje se kao čista ideja,
emanacija straha (Gospa: „Sina moga gnivna vidim, / moliti ga za vas ne smim”)
• doslovnost i teatralnost smrti; moralna pitanja i osjećajnost
• tema: prikaz suđenja grešnicima koji utjelovljuju sedam smrtnih grijeha
• stih: parno rimovani osmerac
• kompozicija:
prolog: anđeo najavljuje radnju/prizor strašnog suda i poziva publiku da zatvore usta i napnu uši
epilog: anđeo ukazuje na one s desna koji su zahvaljujući ispovijedi u radosti te one koji su u
paklu; dva najopasnija grijeha su blud i proždrljivost
• aktantski model: subjekt su grešnici koji dolaze na posljednji sud i traže oprost grijeha i
milost (objekt), oni pritom nemaju pomoćnika, nego samo protivnike: Isus, Marija, sveci
(Petar, Nikola, Franjo, Hjerolim, Bernardin), đavoli
• katalog grešnika, renesansna figura (oholi, zavidni, srditi, lijeni, lakomi, proždrljivi,
bludni); asocijacije na Spovid koludric od sedam smrtnih grihov; prizori iz svakodnevice
(bratovštine, trgovci...)
• omiljeni svetac sv. Bernard, a još draži sveti Hjerolim/Jeronim, koji zbori za „sve
bratišćine“
• naturalistički, groteskni opisi grešnika proždrljivaca u funkciji vizualizacije i moralnog
vrednovanja („Ti pritili vaši boci...Tej trbušne vaše vriće...kako i prase u brlog ide...”)
• didaskalije: kratke i šture
 glazba: trubljom zatrubi
 ton: srdito govoraše, uzvapi govoreći, srdito popom odgovara, plačući tako govore,
moleći s plačom, vapiti govoreći, Isukrst srdit glasom strašnim govori onim, ki su s live
strane


Marko Marulić, Govorenje svetoga Bernarda od duše osujene

• vjerojatno prijevod tal. prikazanja nepoznatog pisca iz 15. st.
• tema: suđenje duši i tijelu, odnosno čovjeku grešniku (Svatko)
(sv. Bernard nije bio presuditelj, nego tek usmjerivač radnje)
 • stih: parno rimovani osmerac
• kompozicija:
prolog – sveti Bernard (najava radnje: o jednoj duši i tijelu osuđenima zbog zlih djela)
epilog – sveti Bernard (poručuje puku da ostavi ispraznost svijeta i ljubi Isusa, a on će moliti za
njih) + dodatak iz rukopisa Nauci sv. Bernardina (umetak poslije stiha 664 koji ne pripada
samom tekstu, i zato je dodan na kraju)
• aktantski model: subjekt je čovjekova duša koja, u trenutku smrti i na njezin poticaj
(pošiljatelj) želi djelovati na tijelo čovjeka ili objekt kako bi iskupila sebe/grešno
čovječanstvo (primatelj) i uživala život vječni; pomoćnici duše: Isusova majka, sveti Ivan,
protivnici duše: đavoli i Krist (Isus je nadmoćni sudac, oličenje straha, bestjelesan, vlast)
• retorička pitanja: gdje su vinogradi, tornjevi, kuće, zlato, prstenje, kolajne, novci,
postelje pernate, haljine, srebrno posuđe i pribor…ovozemaljska bogatstva i uživanje –
renesansni smisao za realizam (svakodnevica)
• naturalizam: „...pića sad si gnusnih crvi, / tvoje tilo u prah leži...pokrov, ki t' je pri te
usnice, / nosa ti se mal ne tiče...”
• didaskalije:
 ton – vele gorko plakati; srdito govoreći; umiljeno duši govoraše; plačući govoriti; duša
vapijaše Isusa...
 položaj tijela – ustavši se tilo; pokleknu na kolina moleći se Isusu; pade na gola kolina
 scenski rekvizit – biči fruštati; s manistrami…udri; s ognjem oko duše

CRKVENA PRIKAZANJA U DOBA RENESANSE

• prodor nove, renesansne poetike
• novi dramski žanrovi:
scenska ekloga
pastorala
farsa
mitološka drama
komedija
tragedija
Umjetnička crkvena prikazanja
• Dubrovnik, 16. stoljeće
• atipičan razvoj > nema pučkog stupnja crkvene drame (nema sačuvane liturgijske drame
ni nekih starijih pobožnih dijaloških pjesama, a niti rudimentarnih dramatizacija biblijskih
tema)
• autori potpisani
• versifikacija preuzeta iz umjetničke poezije (dvostruko rimovani dvanaesterac)
• usmjerenost prema svjetovnoj tematici
• gubi vezu s pukom (plemići, obrazovani mladi ljudi izvode prikazanja)
• utjecaj hvarskih prikazanja na dubrovačka
Mavro Vetranović
(Nikola/Niko Vetranović/Vetranić, obiteljski nadimak Čavčić; Maurus Vetrani)
(1482.–1576.)
• dubrovački benediktinac
• šest opsežnih knjiga Vetranovićevih stihova (Pjesni razlike) > tri su izgubljene, a tri
(zadnje) sačuvane u prijepisima iz 17. st. (nijedan autografni rukopis nije sačuvan)
• sačuvani opus sadržava oko 40 000 stihova
(132 pjesme, među kojima 5 maskerata),
8 drama i nedovršen spjev Piligrin
• elementi antičkog, srednjovjekovnog, humanističkog, trubadursko-petrarkističkog,
usmene narodne književnosti, latinskog srednjovjekovlja, suvremene renesansne knjiž.,
ali i najava manirizma i baroka – jedan od najplodnijih i žanrovski najraznovrsnijih
hrvatskih književnika
• Vetranovićevo književno stvaralaštvo može se podijeliti u tri razdoblja >>
prvo razdoblje (1527.-1530.)
• ljubavna poezija i maskerate (Dvije robinjice, Trgovci Armeni i Indijani, Lanci Alemani,
trumbetari i pifari, Remeta, Pastiri), pastirske prizore (Istorija od Dijane, Lovac i vila) i
dramu Orfeo
treće razdoblje (1549.–1550.)
• teme prolaznosti; odnos čovjeka i prirode
– ep Piligrin i sedamnaest pjesama pod naslovom Pjesni razlike (Pjesanca muzam, Pjesanca
Apolonu, ...)
drugo razdoblje (1530.–1549./1550.)
• tematizacija subjektivnoga doživljaja svijeta, prikazba ovozemaljske muke i patnje,
filozofija boli, okrenutost pitanjima života i smrti, refleksija, usmjerenost Bogu i Božjoj
ljubavi; tada nastaje pet drama:
4 crkvena prikazanja i biblijska drama, nabožna i satiričko-politička poezija te pjesnički
tekstovi različite dužine
Vetranovićeva crkvena prikazanja
• Uskrsnutje Isukrstovo (Od uskrsnutja Isukrstova; Komedija od uskrsnutja Isukrstova)
• Posvetilište Abramovo
• Prikazanje po način od komedije Kako bratja prodaše Jozefa
• Prikazanje od poroda Jezusova po načinu od komedije
• (Suzana Čista) – biblijska drama
OBILJEŽJA
• Vetranovićeva starozavjetna i novozavjetna prikazanja rijetki su sačuvani primjerci
umjetničkih prikazanja u renesansnoj dubrovačkoj sredini
• epizode iz SZ i NZ iz kojih zrači svijetla perspektiva
• oblikom i strukturom najsličnija hvarskim prikazanjima
• elementi svakodnevlja, realističnosti, ljudske dvojbe, melankolija, razgovor
zaljubljenih, silnice radnje organizirane oko žene, uvođenje slugu i sluškinja, a kadikad
i komičnosti
• razvitak osobnosti i naglašena personalizacija
• prožetost euforijom ovozemaljskih vrijednosti
• naglasak na zahtjevu da čovjek pravdu i zadovoljštinu doživi već na ovome svijetu
 izbor građe i tema prvi je element u kojemu možemo prepoznati Vetranovićevo
opredjeljenje za novo, renesansno shvaćanje žanra, a drugi uzrok njihove modificiranosti
treba potražiti u prisutnosti elemenata novih žanrova unutar Vetranovićevih
prikazanja (pastoralnost, komika, svakodnevica, usmena književnost)
 i dalje je temeljna intencija Vetranovićevih crk. prikazanja nabožno-didaktična
USKRSNUTJE ISUKRSTOVO
• prvi je tekst crkvene inspiracije sačuvan u Dubrovniku
• prvi dramski tekst u kojemu je u Dubrovniku (odnosno, uopće u Hrvatskoj) na osobit
način interpretiran žanrovski model misterija – utjecaj renesansnog žanrovskog
modela
• povezanost s prizorima Danteove Božanstvene komedije, ali i mjestimično podudaranje
s anonimnim pučko-umjetničkim hvarskim prikazanjem sačuvanim na početku 17. st.
pod naslovom Prikazanje kako Isus oslobodi svete oce iz limba (manirističko-barokni
tip) te s pučkim prikazanjem Uskrsnutje Isukrstovo iz Tkonskog zbornika
• od pučkih crkvenih drama Vetranovićevo se prikazanje razlikuje: prikazivanjem
psiholoških stanja likova, uvođenjem pastirskih ugođaja, elementima petrarkističke
lirike, elementima komičnoga i realističkim prizorima, odjecima humanističke lektire
(Kerber, Dante) te stihom (dvostruko rimovani dvanaesterac)

Hvarsko-bračka skupina
crkvenih prikazanja
i
manirističko okruženje
• najveći uspon hrvatske crkvene drame
• društveno-gospodarske i duhovno-vjerske promjene
* ekonomsko slabljenje hrvatskih primorskih komuna
* propadanje aristokratskog staleža
* katolička obnova nakon Tridentskog koncila (1545.- 1563.)
* sveopća nestabilnost
* vraćanje duhovnosti i kontemplaciji
MANIRIZAM
• položaj i poslanje literature
• književne konvencije kao tema književnih djela; književnost sama sebe uzima za temu
(odnos prema tradiciji, odnos književnosti i zbilje, autotematičnost)
• pokušaj da se književnošću društveno djeluje
PISCI CRKVENIH PRIKAZANJA
• Hvar: Marin Gazarović
 • Brač: don Sabić Mladinić i Juraj Žuvetić
• uloga bračkog biskupa Petra Cedulina → pokretač religioznog stvaralaštva na području
cijele hvarske biskupije
OBILJEŽJA HVARSKO-BRAČKIH PRIKAZANJA
• srednjovjekovna teatarska struktura
• naivno prikazivanje likova
• mnogostruka pozornica
• metar: u strukturu osmeračkog distiha umetnuti su dijelovi s dvostruko rimovanim
dvanaestercem, s osmeračkim katrenima, tipovima strofa iz srednjovjekovne latinske
poezije i sa safičkom strofom (3 jedanesterca s cezurom iza petog sloga, i jedan peterac)
• elementi nove, barokne manire: vanjski efekti dominiraju nad unutrašnjim sukobima,
nema individualizacije, bogata glazbena pratnja, ples, pjevanje, sjaj kulisa i kostima
• didaktičko-vjerske pobude i oblik demokratizacije književnosti (za puk)
• temelj razlikovanja hvarsko-bračkih prikazanja od srednjovjekovnih jest način korištenja
metričkih elemenata > važnost metričke komponente kao nositelja značenja uočio je
Pavao Pavličić (studija: Metrički elementi kao nosioci značenja u hrvatskim crkvenim
prikazanjima, u: Dani Hvarskog kazališta, 1984.)
Sabo Mladinić (Sebastijan, Sabić, Sebastianus Mladineus)
(Pučišća, Brač, između 1561. i 1563. – Pučišća, 1620./21.)
• dramski pisac i epik
• školovao se u Ilirskome kolegiju u Loretu, a kao župnik djelovao je na Braču te u Trogiru i
Hvaru
• dramski opus nije pouzdano utvrđen → tri prikazanja:
Prikazanje navišćenja pričiste divice Marije,
Prikazanje od ušastja na nebesa slavne divice Marije i
Prikazanje svetoga Ivana Krstitelja porojenje i smrt
• prikazanja mu sjedinjuju elemente hrvatskoga pučkog religioznog teatra, zatim
karakteristike mlađih, autorskih crkvenih prikazanja (M. Vetranović), kao i neke
sastavnice suvremenoga baroknog kazališta
• latinski ep Vita beati Ioannis episcopi Traguriensis (Život sv. Ivana, trogirskoga biskupa)
 • tri epigrama i jedna oda upućena sv. Ivanu, trogirskom biskupu, te četiri kraća epicedija
(* tužaljka, pogrebna pjesma)
Prikazanje svetoga Ivana Krstitelja, porojenje i smrt
STIH
(prema P. Pavličić: Metrički elementi kao nosioci značenja u hrvatskim crkvenim prikazanjima)
• četiri vrste stiha:
1. stihički organizirani osmerac s parnim rimama (razgovori koji nemaju osobito uzvišen
karakter, ne vode ih osobe osobito visoka položaja i važnosti u radnji; npr. Zakarija, Elisabeta)
2. u katrene organizirani osmerac s rimom abba (dijalozi s nešto povišenijim tonom i replike
koje izgovaraju nešto važnije osobe; npr. Angel, B. Gospa)
3. dvostruko rimovani dvanaesterac (rjeđi, javlja se na važnijim mjestima u radnji i njime se
služe društveno važnije osobe ili poznatije kod publike; Krist, Irud, Ivan, Blagoslov)
4. safička strofa (3 jedanaesterca i 1 peterac; samo na jednom mjestu, a izgovara/pjeva je Skup
angelov u prvom činu, drugom skazanju)
• tri tipa odnosa među raznim stihovima:
prvi se uspostavlja na razini djela kao cjeline (postoji načelna težnja da prizori budu metrički
čisti (najčešće gdje je stihički osmerac s parnim rimama);
drugo, postoji odnos među stihovima na razini prizora (jedni likovi govore jednim stihom, a
drugi drugim, npr. u Skazanju četvrtome Čina prvoga Isukrst i Ivan govore stihički organiziranim
osmercima, dok Skup pokornikov rabi katrene s rimom abba)
treće, postoji miješanje stihova unutar iste replike (npr. Ivan u Činu trećem, Skazanju četvrtom)
Marin Gazarović (De Gazzaris, Gazzari)
(Hvar, oko 1575. – Hvar, 1638.)
• dramski pisac i pjesnik
• potomak hvarske vlastelinske obitelji; posjedi na Hvaru i Visu
• učitelj, defensor
• pored književnog rada, bavio se klesarstvom, te je na svom ljetnikovcu u Kutu na Visu
isklesao porodični grb i dva natpisa na hrvatskome jeziku
književno stvaralaštvo
• godine 1623. posjetio Veneciju i tom prigodom dao tiskati svoja dva djela: Murata
gusara i Ljubicu
Murat gusar – prijevod djela Il corsaro arimante tal. pisca Lodovica Aleardija; morska pastorala
Ljubica – sačuvana je tek jedna desetina teksta („razgovaranje pastirsko“)
• četiri dijaloga o ljubavi koji su se imali izvoditi između činova Murata gusara, tzv.
meusridke, te tridesetak samostalnih raznovrsnih pjesama
• crkvena prikazanja:
Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje
Prikazanje života i muke svetih Ciprijana i Justine
Skazanje života svete Guljelme, kraljice ugarske
Prikazanje slavnog uskrsnutja Isukrstova (anonimno)
Obilježja Gazarovićevih crkvenih prikazanja
• metričko šarenilo
• uvođenje svjetovnih motiva
• dinamičnija fabularna struktura
• oskudnije didaskalije
• naglašeno moraliziranje
(fabularno nefunkcionalni likovi)
• sentencioznost

Crkvena prikazanja
u
doba baroka
• početak 17. stoljeća
→ drama i kazalište na gotovo čitavome području Hrvatske (Dubrovnik)
• isusovci; protureformacija i katolička obnova
• Zagreb
3. lipnja 1607. izvedena prva predstava;
prva /isusovačka/ gimnazija u Hrvatskoj
• didaktičnost i želja za prosvjećivanjem usmjerena protureformacijskim težnjama
→ obilježje hrvatskih predstava sve do razdoblja narodnog preporoda
 • barokna poetika obnavlja i transformira crkvenoprikazanjske žanrove, ali i nastaje niz
novih književnih (dramskih) formi: isusovačka drama, duhovna drama, franjevačka
drama i dr.
Ivan Antun Nenadić

(Perast, 22. VI. 1723. – Dobrota, 13. VII. 1784.)

• pjesnik, dramatičar i vjerski pisac
• najznačajniji bokokotorski pisac 18. st.
• teologiju završio u Padovi doktoratom iz crkvenog prava
• od 1753. do 1776. župnik u Dobroti, poslije kanonik i generalni vikar kotorske biskupije
• epilij Šambek satarisan (tj. uništenje velikoga teretnog broda) iz 1757. g.
• katekizam Nauk krstjanski (1768.) – vrlo popularan
• prepjev / epska pjesma Put križa (1768.)
• epska pjesma Popijevka (Pjesma o oslobođenju udovice Krila Cvjetkovića Peraštanina
iz dvora paše skadarskoga)
• crkvena drama Izak, prilika našega Otkupitelja (prijevod Metastasija; nakon 1757.)
• „pjesni duhovne”
• crkvena drama Prikazanje muke Jezusove (nakon 1757., bliže 1768.) – najuspjeliji i
najsloženiji autorov tekst
Prikazanje muke Jezusove
• žanr: misterij (naslov: prikazanje, podnaslov: drama u pet činova) → moderna drama
akcije, s karakterizacijama likova i sukobima ideja i likova (utjecaj barokne
melodrametema: Isusova muka s Judinom izdajom kao središnjim motivom;
vremenski i sadržajni okvir veže uz dva poglavlja → 26. i 27. Matejeva evanđelja koja
obrađuju optužbe protiv Krista, Judinu izdaju, suđenje i smrt – pisac nije produžio dramu do
uskrsnuća
• kompozicija:
prozni predgovor (Bogoljubni i razumni štioče)
popis likova
popis devet „prikazanja“ (statičnih scena u kojima nailazimo na pjevanja anđela ili nijeme
ilustracije Isusove muke)
pet činova (dijelova) s nejednakim brojem scena (šena)
• metar: polimetrički stihovi u kojima dominira osmerac bez jasne metričke pravilnosti;
bez rime
• likovi:
u središtu je drame Judin lik; Judina drama
nema ni jednog lika lišenog individualnosti (osobito Poncije Pilat, Petar i Juda)
naglasak na „opakim redovnicima“ i crkvenoj hijerarhiji koja ne trpi posrednika između sebe i
Boga
Isus, središnji protagonist misterija, nijednom nije progovorio na sceni

ISPIT
1.PISAN OD MUKI HRSTOVI

Tema: Isusova muka i smrt

Stih: osmerac

Strukturna obilježja: biblijski motiv muke, lirsko-narativna pjesme, apostrofiranje, Marijin plač

2. Naslov teksta je Od rojenja Gospodinova (kraj 15.st). Pripada misterijima. Ulomak ima funkciju
simbolike.

3. Cantilena pro sabatho – Pavao Šibenčanin

Mirakul – modus romanse

Crkveno prikazanje – Krist redemptor (otkupitelj)

Moralitet – vertikalna pozornica

4. Moralitet Skazanje od nevoljnog dne od suda ognjenoga, napokonji koji ima biti, čiji je autor Marko
Marulić

5. Te didaskalije upućuju na uputu priređivaču predstave.

6. živi človik – Marko Marulić, Prikazanje historije svetoga Panucija kako moli Boga, da mu očituje komu
biše takmen na zemlji, mirakul

7. Vetranovićeva crkvena prikazanja – Uskrnsutje Isukrstovo, Posvetilište Abramovo, Prikazanje po način

od komedije Kako bratja prodaše Jozefa, Prikazanje od poroda Jezusova po načinu od komedije, Suzana
Čista

8. Prikazanje svetog Ivana Krstitelja, porojenje i smrt autora Sabe Mladinića, ima četiri vrste stiha i tri
tipa odnosa među raznim stihovima. Sjedinjuje elemente hrvatskog pučkog religioznog teatra,
karakteristike mlađih, autorskih crkvenih prikazanja, kao i neke sastavnice suvremenog baroknog
kazalište.

9. mirakul

10. Zlatna legenda – Jacobus de Voragine

Igruša – Sabo Mladinić

Marin Gazarović – Hvar

Suzana Čista – Mavro Vetranović

11. Prikazanje sv.Beatrice, Faustina i Simplicija bratje završava tako što Simplicije Lukrecij zapovijedi
Jakovu da uhvati i zadavi Beatrice. Lucija mu prijeti da će otići Cezaru, ali Lukrecij govori kako je to
Cezarova zapovijed. Lucija oplakuje Beatrice i moli putnika da joj pomogne ponijeti Beatrice.

12. problematika prikazanja muke Jezusove – u središtu je drame Judin lik; Judina drama, nema nijednog
lika lišenog individualnosti, naglasak je na „opakim redovnicima“ i crkvenoj hijerarhiji koja ne trpi
posrednika između sebe i Boga, Isus, središnji protagonist misterija, nijednom nije progovorio na sceni.

TROP – proširivali biblijski tekst (novi tematski motivi

SACRA RAPPRESENTAZIONI - duhovna neliturgijska drama, scenska igra na talijanskom jeziku

MANSIJA – europska kasnosrednjovjekovna pozornica pasionske dramatike, misterija i moraliteta