1.

Uvod

Ljudi, kao društvena bića, oduvijek su živjeli su zajednicama. Gradovi kao mjesto

okupljanja i oblik ljudske naseljenosti javljaju se još u starom vijeku i oblikuju prostor oko

sebe. Zbog općeg društvenog razvoja i porasta broja stanovnika u gradovima se okuplja sve

više ljudi. Rast sa sobom donosi pozitivne i negativne posljedice. Grad širi svoj utjecaj na

okolinu i stvaraju se veća naseljena područja, povezuju se u gradske regije. Velika

koncentracija ljudi donosi probleme s nedostatkom prostora, onečišćenjem i lošijim

životnim uvjetima.

Planiranje gradova javlja se kao potreba za organizacijom životnog prostora u

vremenu kada spontani razvoj nije više moguć. Složenost prostora čini planiranje gradova

izuzetno kompleksnim pitanjem kojim se bavi niz stručnjaka – arhitekti, urbanisti, geografi,

sociolozi, ekolozi, ekonomisti, geodeti, građevinari... Međutim, ono je nužno. Temelj na

kojem se zasniva planerska praksa je pravni okvir države, unutar kojeg je postavljaju

odrednice prostornog uređenja i razvoja, kao i definiraju instrumenti kojima se postiže

određeni cilj.
1.1. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha ovog rada je proučiti pojmove grada, gradske regije i planiranja, te

razvoj istog, prikazati faktore koji utječu na samo planiranje, poput postojanja europskog

okvira, razlika u administrativnim i političkim strukturama, kao i razlike u karakteristikama

promatranih prostora. Kao primjer, uzeti su sustavi planiranja Londona ( Ujedinjenog Kraljevstva).

Ciljevi rada su:

• Dobiti bolju sliku o sustavima planiranja i zakonskim okvirima koji utječu na njih,

kao i o utjecaju međunarodnih zajednica na planersku praksu

• Usporedbom dva sustava planiranja uočiti rezultiraju li razlike u društvenim,

gospodarskim, političkim i pravnim sustavima razlikama u prostornim planovima i

donošenju istih.