Akakije Akakijevič se rodio se predvečer 23. ožujka. Ime je dobio po ocu koji se isto zvao Akakije.

Akakije
je radio kao prepisivač spisa, on je osobito volio taj posao, njemu je posao predstavljao osobito
zadovoljstvo. Kad su se ponudili da mu promjene svakidašnji monotoni rad on nije htio. Na Akakija nije
nitko obraćao pažnju i svi su mu se smijali, ali on na to nije obraćao pažnju nego je radio svoj posao.
Akakije je imao samo jednu staru zakrpanu kabanicu koja ja puštala na sve strane ali njemu to nije
smetalo, sve dok nije jako zahladilo kada je počeo osjećati jaku bol u leđima. Pošto je imao susjeda
krojača Akaki mu je odnio svoju kabanicu da je zkrpa, ali je Petrovič rekao da mora kupiti novu kabanicu.
Na to je Akaki problijedio jer je on mjesečno zarađivao četiri stotine rubalja, a nova kabanica stajala bi ga
oko sto i pedeset rubalja. Akakije je razmišljao o prijedlogu gosp. Petroviča i odlučio da neće večerati, da
neće trošiti svjeće, ali svejedno ne bi uspio sakupiti novac. Gospodin Petrovič mu je svejedno odlučio
pomoći, i napraviti mu novu kabanicu za osamdeset rubalja. I Akakije je uspio sakupiti novac za novu
kabanicu, a kad mu je bila gotova bio je presretan, to je za njega bio blagdan. Na poslu su ga odmah svi
drukčije gledali i jedan je časnik pozvao sve radnike kod njega da proslave novu Akakijevu kabanicu. Kad
se Akaki vraćao kući iz posjeta časniku napala su ga dvojica i oteli mu kabanicu,

kad se osvijestio nije mogao vjerovati da se to baš njemu dogodilo. Drugi je dan išao na policiju ali ga
načelnik nije htio primiti, nakon čega se odlučio da ide do „visoke ličnosti“ ali ga je i on osramotio i
otjerao zato da bi se pokazao ispred prijatelja kojeg nije dugo vidio. Nakon toga Akaki se razbolio i umro
je potpuno pomućena razuma, nije znao što govori,

priviđao je svakakve stvari. Nakon nekog vremena „visoka ličnost“ došla je tražiti Akakija ali je bilo
prekasno, Akaki je umro. Počele su priče da gradom ide neki čovjek koji skida kabanice prlaznicima i da
se jednostavno izgubi u mraku. I tako „visoka ličnost“ jedne večeri dok se vraćao kući osjeti kako mu
netko skida kabanicu s vrata i kad se okrenuo da vidi tko je to vidio je lik Akakija kao se smije i govori mu
da kad se nije htio zauzeti za njegovu kabanicu neka mu sada da svoju.

Citat:

“nizak, pomalo kozičav, pomalo crvenokos, pomalo čak na prvi pogled i

kratkovidan, a s omanjom ćelom iznad čela, naboran s obje strane

obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. Uopće nije vodio računa

odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobrašnaste

boje. Ovratnik mu bijaše vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije

bio osobito dugačak, virio iz ovratnika i doimao se neobično dugačak.

I uvijek bi mu se nešto prilijepilo za odoru, a na šeširu vječito je nosio

kore od lubenice ili dinje i tome slično smeće.”