BRIBIR – GROBLJE

Na samom istočnom rubu Ravnih kotara smjestila se uzdignuta Bribirska glavica kao
prirodni nastavak Ostrovičke kose. Zbog svoje geografske pozicije, Bribirska glavica naseljavana
je još od razdoblja prapovijesti i antike, kao liburnsko – antička Varvaria, tj. srednjovjekovni
kastrum ili utvrda Bribir. Zahvaljujući svome poloţaju postala je najvaţnija strateška i prometna
točka zadarskog zaleđa.1
Nakon propasti antičke Varvarie dolazi do promjene u etničkoj strukturi samoga poloţaja
gdje se novopridošlo stanovništvo Slavena i Hrvata stopilo sa staroromanskim supstratom ţitelja,
pa u takvom novom okviru 9. stoljeća nastaje ranofeudalna kneţevina sa središtem u tada
zvanom Bribiru. Prvi spomen Bribira javlja se u 10. stoljeću u djelu Konstantina VII.
Porfirogeneta, De administrando Imperio. Ulaskom Hrvatske u uniju s Ugarskom, na prijestolje
sjeda kralj Koloman iz dinastije Arpadovića što dovodi do razvoja feudalnog društva. Za vrijeme
dvostoljetne vladavine dinastije Arpadović, Bribirski ţupani Šubići postaju nasljedni knezovi i
tako osiguravaju svoj poloţaj i šire moć u tadašnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Diplomatskim
rješenjima u doba Anţuvinaca, Pavao Šubić dovodi Bribirce do vrhunca moći pa čak uspijevaju
osvojiti i Zadar, no odmah nakon njegove smrti, 1312. god. Bribirci doţivljavaju konačan slom.
Dalje je na Bribirskoj glavici uslijedila turska, zatim mletačka prevlast sve do početka 18. st.
kada se završetkom ratnih opasnosti stanovništvo spušta u podnoţje.2
Razvitkom nacionalne svijesti krajem 19. st. osniva se Kninsko starinarsko društvo 1887.
koje mijenja naziv u Hrvatsko starinarsko društvo 1893. godine. Predsjednik društva, fra L.
Marun započinje prva arheološka iskopavanja 1910. god. na Bribirskoj glavici. Godine 1912.
gradi se kuća na Glavici u kojoj se pohranjivao arheološki materijal. Sljedeći korak bio je
izgradnja Lapidarija koji nije uspio zbog nadolazeća dva svjetska rata. Tek 1959. godine Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika započinje sustavna arheološka istraţivanja koja su neprekidno
trajala 20 godine pod vodstvom S. Gunjače u suradnji s Filozofskim fakultetom u Ljubljani i
Arheološkim muzejom Zadar. Konačno je 1970. izgrađen i Lapidarij. Kasnija devastacija
lokaliteta odvijala se u razdoblju velikosrpske agresije kao i 80-ih godina kada mještani novim

1
T. BURIĆ, 1987., 9; T. BURIĆ, 1996., 7-8.
2
T. BURIĆ, 1987., 12-15; T. BURIĆ, 1996., 10-12.
grobnicama uništavaju starije slojeve.3 Od 1980. godine arheološkom istraţivanju pridruţuje se i
Muzej grada Šibenika pod vodstvom Ţeljka Krnčevića koji vodi čišćenje i konzervaciju
lokaliteta od 1995. do 2000., a 2001. i 2002. godine istraţiva groblje sjeverno od Tjemena na
kojem je pronašao više od 30 grobova koji datiraju u 14., 15. i 16. st. Od 2014. godine Muzej
grada Šibenika i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika vrši revizijska istraţivanja u sklopu
međunarodnog arheološkog projekta Varvaria / Breberium /

3
M. ZEKAN, 1987., 17-21; M. ZEKAN, 1996., 18-22.