Temeljni ekonomski pojmovi

Općenito o ekonomiji
 Riječ ekonomija potječe od grčkih riječi oikos – kuća, kućanstvo i nomos –
zakon, pravilo, red, oikonomia – upravljanje gospodarstvom

 Pojavljuje se 1776. pojavom knjige Bogatstvo naroda – Adam Smith

 Nevidljiva ruka – tržište, Vidljiva ruka – država

 Ekonomija – znanost koja proučava:

1. kako ljudi donose odluke koje im omogućuju da postignu maksimalne
učinke iz ograničenih resursa
2. način na koji se upotrebljavaju ograničeni resursi za proizvodnju korisnih
dobara i način na koji se ona raspodjeljuju

 Gospodarstvo – dio društvenog sustava koji obuhvaća proizvodnju,

raspodjelu, razmjenu i potrošnju dobara
Cilj gospodarstva: opća ravnoteža
 Ekonomija obuhvaća 4 vrste subjekata:
1. Građani – proizvođači i pružatelji usluga koji svojim radom ostvaruju
prihod s kojim mogu kupiti proizvode i usluge
2. Poslovni subjekti – proizvođači čiji je konačni cilj poslovanja ostvariti
dobit
3. Država – olakšava i usmjerava gospodarske aktivnosti
4. Države sudionici međunarodne trgovine – države koje imaju
komercijalne odnose s nacionalnom državom

Mikroekonomija i makroekonomija
 Mikroekonomija – proučava ponašanje pojedinih dijelova gospodarstva
(proizvođače, potrošače…) njihovu učinkovitost i poslovnu strategiju
 Makroekonomija – proučava djelovanje i učinkovitost gospodarstva u
cjelini, ukupan rast ili pad proizvodnje, kretanje opće razine cijena, ukupnu
zaposlenost, uvoz i izvoz

Neograničene potrebe i želje

 Potreba – čovjekov osjećaj da mu nešto nedostaje koji rezultira željama i
nastojanjima da se ona zadovolji
 Potrebe ovise o: prirodnom okružju, biološko-psihološkim osobinama
pojedinaca, navikama i težnjama pojedinca, modi i ukusu
 Potrebe su dinamička kategorija – njihov sadržaj, stupanj i način
zadovoljavanja se mijenja tijekom vremena
 Primarne potrebe – ključne za naš fizički život (prehrana, odijevanje,
odmaranje)
 Sekundarne potrebe – relevantne su za naš intelektualni život (čitanje,
gledanje filma, odlazak u kazalište)
 Maslowljeva piramida potreba – hijerarhija potreba prema važnosti i
redoslijedu njihova zadovoljenja

 Glavna obilježja potreba – neograničenost, podmirljivost, učestalost,

subjektivnost i varijabilnost
Ograničenost ili oskudnost resursa
 Oskudnost – pojava koja dovodi do potrebe za ekonomijom -
nedovoljna/ograničena mogućnost zadovoljena svih želja pojedinaca ili
skupina ljudi ili država

Zakon ograničenosti i oportunitetni trošak

 Zakon ograničenosti – ograničenost resursa potiče odabir između
alternativa
 Glavni problem svakog gospodarstva – povezivanje ograničenih resursa i
neograničenih potreba i želja

 Rješavanje problema:
1. optimiziranje – usporednom između koristi i troškova nekog izbora
2. ekonomiziranje – racionaliziranjem upotrebe oskudnih resursa tako da
minimaliziramo trošak, a maksimiziramo učinak zadovoljenja potreba i
želja
 Oportunitetni trošak – vrijednost najbolje alternativne mogućnosti koju
ste umjesto svojega izbora mogli odabrati

Slobodna i ekonomska dobra

 Dobro – sredstvo kojim zadovoljavamo određenu potrebu ili želju
 Razlika između dobra i robe: dobro postaje roba kad se do njega može
doći zamjenom ili kupnjom na tržištu
 Dobra prema dostupnosti:
1. Slobodna (prirodna, neograničena) – nalazimo ih u prirodi u
neograničenoj količini, besplatna, svima dostupna
2. Ekonomska (tržišna, ograničena) – kupujemo ih, ima ih u ograničenoj
količini, ima ih manje nego što ima naših potreba i želja
 Obilježja ekonomskog dobra:
1. Ograničenost
2. Korisnost
3. Dostupnost

 Ekonomska dobra mogu biti u obliku proizvoda ili usluga:

1. Proizvodi – materijalna dobra koja se mogu potrošiti odmah nakon
proizvodnje ili se mogu čuvati u obliku zaliha
2. Usluge – nematerijalna dobra koja se ne mogu čuvati u obliku zaliha,
izvedbe koje ljudi pružaju kako bi zadovoljili potrebe

 Vrste dobara s obzirom na namjenu potrošnje:

1. Potrošna dobra – koriste se za izravno zadovoljenje potreba (piće,
sendvič)
2. Proizvodna dobra – koriste se za proizvodnju nekoga drugog dobra
(vuna, pamuk)
3. Kapitalna dobra – trajna dobra koja se koriste za investicije, tj. ulaganja
u poslovanje (strojevi, oprema)

Ekonomski procesi

 Privređivanje – svjesna djelatnost ljudi kojoj je cilj raspoloživim

proizvodnim čimbenicima stvoriti proizvode koji će zadovoljiti potrebe
 Ekonomski proces – spoj aktivnosti proizvodnje, razmjene, raspodjele i
potrošnje

Proizvodnja
 Proizvodnja – djelatnost stvaranja proizvoda i usluga korištenjem vještina,
sposobnosti i znanja ljudi opremljenih fizičkim kapitalom i tehnologijom radi
zadovoljenja ljudskih potreba

 Resurs – sredstvo potrebno za provođenje ili dovršavanje jedne radnje,

može biti materijalno dobro ili nematerijalna imovina (sirovine, energija,
novac, oprema)
 Reprodukcija – proces proizvodnje koji se stalno obnavlja

 Podjela proizvodnih čimbenika:

1. Prirodni resursi – sve živo i neživo čime se koristimo u procesima
proizvodnje (životinje, biljke, prirodne sile, tlo, rude, nafta)
2. Rad – umni i fizički napori čovjeka pri čemu on upotrebljava svoja znanja
i vještine
3. Kapital – proizvedena dobra kojima se koristi u daljnjim procesima
proizvodnje (strojevi, računala)
4. Poduzetništvo – sposobnost stvaranja novih proizvoda i usluga te
razvijanja postojećih, sposobnost organiziranja proizvodnje proizvoda i
usluga

 Veza između inputa i outputa:

Input – proizvodi i usluge kojima se koriste poduzeća u procesu proizvodnje
Output – proizvodi i usluge koji se koriste u daljnjoj proizvodnji ili se troše,
rezultat su procesa proizvodnje

 Ekonomska učinkovitost – određuje se stavljanjem u odnos financijskih

troškova za potrebne proizvodne čimbenike i cijene gotova proizvoda po
jedinici proizvoda

 Načela proizvodnje:
1. Dobro upravljati proizvodnjom
2. Povećati učinkovitost
3. Povećati proizvodnju

Razmjena
 Proces pretvaranja raspoloživih novčanih sredstava u konkretne proizvode
namijenjene osobnoj ili proizvodnoj potrošnji

Raspodjela
 Dio ekonomskog procesa u kojoj se zajednički rezultat društvene
proizvodnje raspodjeljuje na sve sudionike

 Obilježja raspodjele – doprinosi sudionika u proizvodnji nisu jednaki, ali

ipak u raspodjeli sudjeluje cjelokupno stanovništvo:
1. svi sudionici u poslovnim procesima (zaposlenici, vlasnici, dobavljači)
2. svi ostali građani (umirovljenici, djeca, bolesni, nezaposleni)

 Načela raspodjele:
1. Dobro upravljati raspodjelom
2. Raspodijeliti podjednako izglede i proizvode i usluge
3. Povećati pravednost

Potrošnja
 Pojedinačno ili društveno trošenje u proizvodnji stvorenih vrijednosti kako
bi se zadovoljile potrebe
 Kružni tok novca prikazuje posredovanje razmjene i raspodjele između
proizvodnje i potrošnje
 Kućanstva – sve fizičke osobe koji trebaju proizvode, a imaju proizvodne
čimbenike
Gospodarski subjekti – pravne osobe koje trebaju proizvodne čimbenike da
bi mogle proizvoditi

Novac
 Novac – sve što služi kao općeprihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo
plaćanja

 Razmjenjivanje dobara:
1. Naturalna razmjena – razmjena robe za robu
2. Novčana razmjena – prodaja dobara za novac

 Funkcije novca:
1. Sredstvo razmjene
2. Obračunska jedinica – mjerilo vrijednosti svih dobara
3. Sredstvo očuvanja vrijednosti
4. Svjetski novac – predmet međunarodnih transakcija, mogućnost
zamjene za drugu valutu

Ekonomski sustavi

 Ekonomski sustav – poredak koji čini skup pravila, ciljeva i poticaja koji
upravljaju ekonomskim odnosima u društvu i koji daje okvir za pronalaženje
odgovora na temeljna gospodarska pitanja

Temeljna gospodarska pitanja

1. Što proizvoditi
2. Kako proizvoditi
3. Za koga proizvoditi

Osnovni oblici ekonomskih sustava

1. Običajno gospodarstvo – proizvodi se za vlastite potrebe, stočarstvo,

nerazvijena poljoprivreda jak utjecaj tradicije
2. Komandno gospodarstvo – plan za gospodarstvo donosi se na najvišoj
državnoj razini, sustav zasnovan na državnom vlasništvu
3. Tržišno gospodarstvo – stvari na tržištu se događaju same i idu svojim
tijekom, sustav zasnovan na privatnom vlasništvu
4. Mješovito gospodarstvo – sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam koji
određuje država, država intervenira i ispravlja neuspjeh

Načela suvremenog gospodarstva

Društveno odgovorno poslovanje i odlučivanje

 Odgovornost – sposobnost/odluka da se preuzmu i ispune obveze te
prihvate posljedice svojega djelovanja temeljenog na slobodnom izboru

 Sloboda – mogućnost samostalnoga, neovisnog djelovanja pojedinca – nije

bezgranična nego je određena slobodom ostalih članova zajednice

 Društveno odgovorno poslovanje – kada poslovni subjekt dobrovoljno

odlučuje integrirati brigu o društvu i okolišu u svoje poslovanje
Gospodarstvo: učinkovitija upotreba resursa, nova radna mjesta, nove
proizvodne tehnologije
Prirodni okoliš – očuvanje prirodnih resursa, očuvanje biološke raznolikosti
Društvo – sloboda, sigurnost, zdravlje, solidarnost, održanje kulturne
različitosti

Tržišno djelovanje u suvremenom gospodarstvu

 Tržište - mjesto sučeljavanja ponude i potražnje te formiranja cijena
 Cijena – vrijednost dobara izražena u novcu
 Tržišna cijena – količina novca za koju se neko dobro može kupiti
 Potražnja – ukupna količina proizvoda i usluga koju su potrošači spremni
kupiti po određenoj cijeni u određenom razdoblju
 Zakon potražnje – potraživana količina dobra raste kad cijena dobra padne i
obrnuto
 Ponuda – ukupna količina proizvoda i usluga koju su proizvođači spremni
proizvesti i ponuditi na tržištu po određenoj cijeni u određenom razdoblju
 Zakon ponude – ponuđena količina dobra raste kad cijena raste i obrnuto
 Ekonomski zakoni – pojave koje proizlaze iz gosp. djelovanja čovjeka i koje
djeluju mimo volje ljudi ponavljajući se
 Ravnotežna cijena - ona cijena o kojoj se slažu i usklađuju odluke koje
donose kupci i odluke koje donose prodavači
 Tržišna ravnoteža – kada je ponuđena količina jednaka potraživanoj količini
 Savršena tržišna ravnoteža pojavljuje se u idealnom obliku tržišne strukture
koju nazivamo potpuna konkurencija
 Nasuprot tomu, postoje i tržišta ograničene konkurencije -> monopolističko
i oligopolističko tržište
 Monopolističko – tržište na kojem postoji monopol sa samo jednim
prodavateljem i velikim brojem potencijalnih kupaca i monopson s jednim
kupcem i većim brojem prodavatelja -> nema mogućnosti izbora i prisiljeni
su prihvatiti ponuđeni proizvod ili uslugu po određenoj cijeni
 Oligopolističko – karakteriziraju oligopoli s najmanje dva ili manjim brojem
prodavatelja i velikim brojem kupaca te oligopsoni s najmanje dva kupca ili
manjim brojem njih uz veliki broj prodavatelja nekog dobra
 U suvremenim tržištima prevladavaju značajke tržišta s ograničenom
konkurencijom -> proizvođači se nastoje organizirati u udruženja kako bi
dogovorili zajedničke cijene ili količine proizvodnje

 Podjela tržišta:
Prema prostornome obuhvatu
1. Lokalno
2. Regionalno
3. Nacionalno
4. Međunarodno
5. Kontinentalno
6. Svjetsko

Prema predmetima razmjene

 Tržišta raznih dobara:
 Proizvoda i usluga
 Rada
 Vrijednosnih papira
 Osnovne funkcije tržišta:
1) Selektivna – pomaže potrošačima i kupcima u učinkovitu odabiru
potrebnih proizvoda tako da odabire proizvode i usluge u skladu
njihovim zakonima
2) Alokacijska – razmještanjem proizvodnih čimbenika utječe na odabir
proizvodnih postupaka koji osiguravaju najmanji trošak u proizvodnji.
Rezultat alociranja su uspješnija proizvodnja, razvoj tehnologije i
kvalitetnija podjela rada
3) Distribucijska – omogućuje raspodjelu novostvorene vrijednosti između
svih sudionika u procesu -> prihvaćanjem rezultata proizvodnje
razmjenom omogućuje pretvaranje odabranih proizvoda i usluga u novac
4) Informacijska – svim subjektima koji sudjeluju na tržištu osigurava
informacije koji im pomažu u donošenju gospodarskih odluka
5) Razvojna – tržišnom konkurencijom prisiljava proizvođače da ulažu u
nova znanja i tehnologije koji će pridonijeti snižavanju troškova i
opstanku proizvođača na tržištu