Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Odsjek: Pedagogija
Predmet: Pedagoška antropologija
Profesor: dr.sc. Adnan Tufekčić, red. prof.

Koncept knjige
Delors, J. i dr. ( 1998 ) Učenje: blago u nama . Zagreb : Educa

Student: Musić Anes

14-8/19

Tuzla, februar 2023. godine

1. Od društvene kohezije do demokratskog sudjelovanja
Kao središnji cilj obrazovanja autor J. Delors navodi ispunjenje pojedinca kao društvenog
bića. Obrazovanje bi nam trebalo služiti kao prijenosnik kultura i vrijednosti stvarajući
okružje u kojem dolazi do socijalizacije. U današnje vrijeme različitim oblicima socijalizacije
prijeti dezorganizacija i slom društvenih veza, pa tako i obrazovanju. Obrazovanje s jedne
strane treba iskazivati poštovanje prema pojedinačnim i grupnim različitostima, a s druge
strane bi trebalo izražavati načelo homogenosti koje se podrazumijeva u potrebi za
pridržavanjem zajedničkih pravila. Zbog sve većeg jaza između onh kojma se vlada i onih
koji vladaju, trebalo bi ponovno osmisliti demokratski ideal. A to je dugotrajan proces koji
zahtjeva angažiranost savakog od nas. U pitanju je ustvari, volja pojedinaca da se ponašaju
kao pravi građani svjesni kolektivnog interesa.

Upravo u tome, veliku ulogu ima obrazovanje koje itekako može jačati koheziju društva.
Osim što treba povesti računa o velikoj raznovrsnosti individualnih talenata, obrazovanje bi se
trebalo pozabaviti i širokim rasponom kulurnih tradicija. Osobito je važno svakome omogućiti
naći svoje mjesto u zajednici. U tom je smislu važno uspostaviti takav oblik interkulturalnog
obrazovanja koji će pridonjeti društvenoj koheziji i miru. Jacques Delors potom navodi kako
bi podučavanje trebalo biti individualizirano, te da bi trebalo poticati originalnost ponudom
uvodnih tečajeva za što širi raspon disciplina, aktivnosti ili umjetnosti. A sve to kako bi
pojedinac / odrastao čovjek što lakše našao svoju ulogu u društvu, tj. cilj takvog obrazovanja
bio bi omogućiti raznim manjinama preuzeti nadzor nad vlastitom budućnošću, ali uz
toleranciju i poštovanje za druge, kao preduvijete demokracije. Ali pritom nije samo riječ o
ostvarenju demokratskog duha, već je problem kako učenicima i odraslima pomoći postići u
interpretaciji onih stari koje se odražavaju na njihovu vlastitu budućnost i budućnost
cijelokupnog društva. U tome nam mogu pomoći društvene i humanističke znanosti, gdje
historija t i filozofija zauzimaju važno mjesto.

Demokratsko sudjelovanje Svaki dan, na poslu, na fakultetu, u kulturnim aktivnostima, ili

kada idemo kupiti kruh, imamo neke odgovornosti prema drugima. Za takve dgovornosti bi
nas trebale pripremiti škole porukom o našim pravima i dužnostima, ali i razvijanjem
društvenih sposobnosti poticanjem timskog rada. Kako se demokracija širila svijetom,
priprema učenika i odraslih za aktivno sudjelovanje u životu zajednice postajala je sve
prihvaćenija zadaća obrazovanja..
 2. Informatička društva i društva koja uče

Informatičko društvo autor navodi kao demokratski preduvjet koji mora biti u centru svih
obrazovnih planova. Digitalizacija informacija dovela je do silne revolucije u komunikaciji.
Dovoljno je spomenuti Internet.

. Tehnološka je revolucija nužna za razumijevanje modernog svijeta budući da stvara nove

obikle socijalizacije, pa čak i nove tipove individualnog i kolektivnog identiteta. Tehnologija
nam uvelike olakšava komunikaciju, no, isto tako jača i tendencija povlačenja i osamljivanja.
Autor navodi kako neki smatraju da pristup virtualnom svijeu može dovesti do slabljenja
osjećaja realnosti, no to danas možemo sa sigurnošću potvrditi. Najveću opasnost novih
tehnologija J. Delors vidi u stvaranju podjela i nejednakosti. Nejednakosti se mogu stvoriti
između društava koja su se prilagodila tehnologiji i onih koji nisu. Međutim, raskoli se mogu
stvoriti i unutar društva, tj. onih koji imaju mogućnost služiti se tehnologijom i onih koji tu
mogućnost nemaju. Upravo u tom dijelu bi uvelike trebalo pomoći obrazovanje. Obrazovanje
bi svakome trebalo pomoći da se nosi s velikim brojem informacija, ali i pomoći ljudima da se
odmaknu od medija i informacija. Informatičke i komunikacijske tehnologije, bez sumnje,
mogu za ljude značiti stvarno sredstvo kontakta s neformalnim obrazovanjem i postati jedan
od najvažnijih sistema društva koje uči..

3. Obrazovanje za ljudski razvitak

‘Održivi razvitak ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem kakvoće života...,

ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve ... te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša
kao prirodnog dobra o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije. Poštivanje načela
demokracije, ravnopravnosti spolova, socijalne pravde i solidarnosti, zakonitosti, poštivanje
prava čovjeka i njegovog obrazovanja te očuvanje prirodnih dobara, kulturne baštine i
čovjekova okoliša pridonose očuvanju Zemlje za održavanje života u svoj svojoj raznolikosti.

Na taj se način održivi razvitak ostvaruje kroz dinamično gospodarstvo s punom

zaposlenošću, ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, visok stupanj obrazovanosti
građana, visok stupanj zaštite zdravlja i očuvanje okoliša.

Obrazovanje bi se trebalo smatrati dijelom novog pristupa problemima predstavljajući put ka

razvitku. Stoga je jedna od glavnih funkcija obrazovanja osposobljavanje ljudskog roda za
preuzimanje nadzora nad vlastitim razvitkom u području zapošljavanja i stvaranja novih
proizvoda i inovacija..

Ono bi trebalo omogućiti svim ljudima, bez iznimke da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke
kako bi mogli doprinjeti društvu u kojem žive. Iz takve perspektive, obrazovanje pridonosi

ljudskom razvitku, a temeljno obrazovanje je najvažnije. Temeljno obrazovanje bi trebalo

obuhvatiti sve sastavnice znanja potrebne za pristup ostalim obrazovnim razinama. Osim toga,
temeljno bi obrazovanje trebalo osigurati mogućnost oblikovanja vlastitog života na način na
koji to želi kao i doprinos društvenom razvitku.

Zbog sve veće važnosti obrazovanja za nacionalni razvoj te sve bržih znanstvenih,
tehnoloških i društvenih promjena, obrazovni se sustavi svih zemalja nastoje poboljšati i
prilagoditi zahtjevima novog vremena. U Europkoj uniji ulaganja u istraživanje, obrazovanje i
stručno osposobljavanje temeljna su “neopipljiva” ulaganja, pri čemu se obrazovni sustavi
članica Unije postupno ujednačavaju kako bi se promicala transnacionalna pokretljivost
građana Europe i razvijao europski identitet dijeljenjem zajedničkim vrijednosti. Zemlje u
tranziciji, kojima pripada i Hrvatska, imaju dodatne razloge za strukturne promjene svojih
obrazovnih sustava. Njima treba olakšati prijelaz iz planske u tržišnu privredu, prijelaz iz
jednopartijskoga političkog sustava u demokratsko civilno društvo, te olakšati pridruživanje
Europskoj uniji. Tranzicija zahtijeva da stanovništvo ovlada novim vještinama koje
osposobljavaju za uspješno snalažanje u kompetitivnom društvu brzih promjena.

Društveni razvoj u suvremenim društvima danas se mjeri kvalitetom života njihovih građana.
Razvoj dakle znači unapređivanje kvalitete života. Zato se razvijenim zemljama drže one u
kojima ljudi dobro žive, tj. mogu zadovoljiti većinu svojih potreba, a ne nužno one u kojima
je visok nacionalni dohodak. Kvaliteta se života konceptualizira kao zadovoljavanje svih
univerzalnih, a ne samo egzistencijalnih potreba (razumije se, zadovoljavanje je neke razine
temeljnih ekonomskih potreba pretpostavka zadovoljavanju ostalih potreba). To su, pored
egzistencijalnih potreba, još i socijalne i samoostvarujuće potrebe kojima čovjek zadovoljava
motiv za osobnim razvojem. U razvijenim zemljama, koje su osigurale zadovoljenje osnovnih
potreba stanovništva, glavnim razvojnim ciljem drži se zadovoljavnje tzv. viših potreba, tj.
potreba za kvalitetnim odnosima s drugim ljudima i zadvoljavanje motiva za
samoostvarenjem. Kako je svrha društvenog razvoja unapređivanje kvalitete života, može se
ustvrditi da obrazovanje sudjeluje u njenoj realizaciji. Time je upravo svrha obrazovanja
pridonošenje kvaliteti života.
Obrazovanje pridonosi kvaliteti života ljudi i posredno i neposredno. Posredni doprinos
ogleda se u činjenici da osposobljava za uspješno obnašanje glavnih životnih uloga kojima se
zadovoljavaju egzistencijalne i socijalne potrebe, čime se ujedno omogućuje društveni razvoj.
Neposredni se pak doprinos obrazovanja kvaliteti života sastoji u razvoju osobnosti pojedinca
samim procesom učenja kojim se aktualiziraju njegovi potencijali.

Obrazovanje je stoga ne samo sredstvo društvenog razvoja (u čemu se očituje njegova tzv.
“vanjska djelotvornost”) nego je i sredstvo osobnog razvoja (u čemu se očituje njegova tzv.
“unutarnja djelotvornost”). Obrazovanje je, dakle, vrijednost samo po sebi. Ono polučuje
vanjske (doprinos gospodarskom rastu, razvoju demokracije, civilnom društvu, ekološkoj
svijesti) i unutarnje (osposobljavanje za preuzimanje profesionalnih, obiteljskih, građanskih
uloga osoba koje uče) ciljeve (Pastuović, 2000.).

Tijekom života pojedinac mora učiti znati, učiti činiti, učiti zajedno živjeti i učiti biti.

Učiti znati sastoji se u znanju koje omogućuje ljudima da razumiju svoju okolinu s obzirom
na brze promjene uzrokovane znanstvenim napretkom i novom oblicima gospodarske
djelatnosti, što ih ujedno osposobljava za samostalne kritičke prosudbe. Učiti znati
pretpostavlja učenje vještine učenja koja se temelji na višim kognitivnim procesima, a ne na
pukom zapamćivanju, čime se povećava djelotvornost učenja i kvaliteta znanja. Zato je
osposobljenost za trajno učenje također opći cilj obrazovanja.

Učiti činiti je sljedeći potporanj koji predstavlja osposobljenost za praktičnu primjenu

naučenog u promjenjivim uvjetima rada i života. Budući da se ne uči za školu nego za život,
neophodno je postići da naučeno znanje i vještine osposobljavaju za praktičnu akciju, a
usvojene vrijednosti i stavovi osposobljavaju za opredjeljivanje za one akcije što doprinose
općem dobru.

Učiti živjeti zajedno je najhitniji cilj odgoja. On se sastoji u učenju vrednote tolerancije na
razlike, vrednote multikulturalizma, stjecanju vještina ne nasilnog rješavanju sukoba,
razumijevanju drugih, učenju zajedničkog djelovanja itd.

Učiti biti je posljednja, ali ne i najmanje važna ključna osposobljenost. Sastoji se u doprinosu
obrazovanja i odgoja razvoju svih područja ljudske ličnosti: kognitivnom, čuvstvenom,
karakternom i tjelesnom, što ne mora nužno imati ekonomski i društveni utilitarni značaj.
Takvo učenje omogućuje ljudima da se ostvare, da razviju svoje talente i, koliko je moguće,
zadrže nadzor nad vlastitim životom.
Obrazovanje žena –, u XXI. Vijeku razlike u obrazovanju između žena i muškaraca su očite:
prema podacima s UNESCO – ovih izvješća s kraja devedesetih godina, dvije trećine
nepismenih odraslih osoba, odnosno 565 milijuna ljudi, su žene koje uglavnom žive u
zemljama u razvoju Afrike, Azije, Latinske Amerike. Posvuda u svijetu manje djevojčica
nego dječaka pohađa školu: svaka četvrta djevojčica ne pohađa školu. Važnost obrazovanja
žena priznaju svi stručnjaci: utvrđena je vrlo jasna korelacija između obrazovne razine i općeg
poboljšanja zdravlja i uhranjenosti te smanjena stopa nataliteta. Osim toga, spolna
diskriminacija je jedan od važnijih uzroka siromaštva jer u svojim raznim oblicima
onemogućuje stotinama milijuna žena da si priskrbe razinu obrazovanja, stručnosti,
zdravstvene skrbi i pravnog statusa potrebnog za bijeg iz siromaštva, a to se zasigurno treba
promijeniti.