102 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

6. NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA

6.1. OPTEREĆENJE OSLONACA I KOTAČA
6.1.1. Uvod
Ovisno o vrsti i namjeni transportnog sredstva, opterećenje njegove nosive
konstrukcije prenosi se preko jednog, dva ili tri oslonca na kotače mehanizma za
vožnju, slika 6.1-1a) do h). O veličini opterećenja ovisi broj kotača ispod jednog
oslonca. Problemi određivanja opterećenja oslonaca nosive konstrukcije pojavljuju se
pri statički neodređenom oslanjanju na četiri točke, slika 6.1-2a).

a) b) l
3
F3
Q
Q
a
c) d) e)
F1  F2 h
l /3 2l/3
Q h
Q 1
 a
b a F1 2 F2
f) F1 g) a
F1 b
h) F1
1 1 F3
h 3 1
h
F2
2 F2
2 2
Q+G F2 Q+GQ+G
Slika 6.1-1 Različite mogućnosti statički određenog opterećenja oslonaca i kotača

z
y
a) Q z
Q
My b)

4
Mx
3 y
x
1 x
2
Slika 6.1-2 Oslanjanje konstrukcije a) statički neodređeno, b) statički određeno
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 103

Uz uobičajene tolerancije pri izradi i pretpostavku približno jednake podatljivosti

podloge, statički neodređeno oslanjanje konstrukcije rješava se s pomoću
geometrijske i statičke simetrije sustava oslanjanja.
6.1.2. Općenito o problematici određivanja opterećenja oslonaca

Određivanje opterećenja kotača pri oslanjanju nosive konstrukcije na četiri točke

(npr. portala, okvira vitla itd.) vrši se približnim metodama. Razlog tome su
poteškoće u proračunu statički neodređenog načina oslanjanja u uvjetima
neizbježnih nepravilnosti i odstupanja vozne pruge od zamišljene ravnine vožnje.
Pored toga, opterećenje oslonaca ovisi i o elastičnosti odnosno progibu vozne pruge,
što sve čini jedan egzaktni proračun praktički nemogućim. Eventualna procjena
nepravilnosti vozne pruge pritom je često problematična.
Iz navedenih razloga razvijene su približne metode za proračun opterećenja
oslonaca u navedenim uvjetima, koje su provjerene ispitivanjima na realnim
konstrukcijama i na modelima.

a) b) c)

d) e)

C 1
A
D 4
2

a 3 b

Slika 6.1-3 Najčešći oblici konstrukcije portala

Od približnih postupaka najčešće se upotrebljavaju metode prema Andreeu i

Montagnonu, dok se kod vrlo krutih portala i u uvjetima očekivanog podizanja
jednog od oslonaca primjenjuje trokutasta raspodjela opterećenja.
Kod krutih portala, ako je i isključeno odizanje jednog oslonca, maksimalno
opterećenje oslonaca može biti veće od odgovarajuće vrijednosti po približnom
rješenju prema Andreeu i Montagnonu.
104 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Ispitivanja portalnih lučkih granika su pokazala da je maksimalno opterećenje

oslonaca u eksploataciji najčešće veće i to 1,5 do 1,6 puta od deklariranih
proračunskih opterećenja, što približno odgovara rezultatima trokutaste raspodjele
opterećenja.
Neravnomjernost opterećenja kod portala s četiri oslonca smanjuje se s
povećanjem podatljivosti konstrukcije u vertikalnom smjeru. Ispitivanja su pokazala
da su u tom pogledu povoljni portali s poprečnom vezom H - oblika (slika 6.1-3c) te
dvonožni portali (slika 6.1-3d). Povećanjem opterećenja jednog od oslonaca kod tih
portala, na pr. oslonca 3 (slika 6.1-3e) i smanjenjem opterećenja u osloncu 4, poprečni
nosač C-D opterećuje se na uvijanje. Zbog relativno manje krutosti nosača CD na
uvijanje, dolazi do deformacija koje vraćaju opterećenje na manje opterećen ili
neopterećen oslonac. Stoga bi gredu C-D trebalo izvesti tako da spaja dvije udaljenije
strane portala, kako bi se smanjila torzijska krutost grede.

6.1.3. Približno rješenje statički neodređenog oslanjanja

Rezultanta paralelnih sila u prostoru može se jednoznačno odrediti, slika 6.1-4 i
slika 6.1-5a). Tako je, slika 6.1-5a) rezultanta sila F1...F4 u točki R (0,6; 0,4).
Nasuprot tome, komponente sile F, koja djeluje na kruto postolje s četiri oslonca,
slika 6.1-5b), ne mogu se jednoznačno odrediti zbog statičke neodređenosti sustava
(tri jednadžbe ravnoteže, četiri nepoznanice). Spojnice oslonaca imaju pritom oblik
većinom kao što prikazuju slika 6.1-6a) i slika 6.1-6b).
F14 = F1+F4
F2 F1 F =  Fi
F23 = F2 +F3

F3 F4

Slika 6.1-4 Rezultanta četiri paralelne sile u prostoru

a) b) F
F = 100
F2 = 30 z
F1 =30
R
y

4
x y x y
S
F3 =10 2 1
y
6m F4 = 30 S x x

3 4
Slika 6.1-5 Rezultanta četiri paralelne sile – a), i njezino djelovanje na kruto tijelo – b)

 Montagnonova metoda
Vertikalna sila, koja prolazi kroz točku R reducira se na točku S, slika 6.1-6a) i slika
6.1-6b). Pritom se dobije sila F u S i momenti
M x = − yF ; M y = xF ,
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 105

a potom se:
a) sila F podijeli podjednako na sva četiri oslonca;
b) moment My rastavi na spreg sila s krakom b: My/2b;
c) moment Mx rastavi na spreg sila s
krakom a, i veličinom sila Mx/2a. y
Reakcije F1...F4, slika 6.1-6a) su: a) 2 1
F Mx My My
F1,3 =  ; 23 R
4 2a 2b 14
(6.1-1) y
F Mx My x
F2,4 = . a S Mx x
4 2a 2b
Za primjer, slika 6.1-5a), x = 0,6 m, a
y = 0,4 m, pa je prema (6.1-1): 3 b 4
F1 = 0,35 F; F2 = F4 = 0,25 F; F3 = 0,15 F.
Raspodjeli momenta Mx prema Montagnonu vozna pruga y
se može prigovoriti nezavisnost o položaju 1
sile F, a što posebno vrijedi za trapezni b) 2
raspored oslonaca, slika 6.1-6b). Stoga je My
R
raspodjela momenta Mx s tog gledišta bolje e y a2
riješena po Andreeovoj metodi. a1
S A Mx x
x
 Andreeova metoda
3
Moment Mx može se zamijeniti s dva 4
sprega M23 i M14, slika 6.1-6c), što je za b
raspodjelu oslonaca, slika 6.1-6b) realnije od
jednake raspodjele prema Montagnonu.
Reakcije u osloncima su tada, slika 6.1-6b): c)
F Mx b / 2+ x My
F1,4 = + ; M23
4 a2 b 2b Mx M14
(6.1-2)
F Mx b / 2− x My
F2,3 = − . b/2+x b/2-x
4 a1 b 2b
Za raspored oslonaca, slika 6.1-6a) treba
uvrstiti a1 = a2 = a. b/2− x b/2+ x
M 23 = M x ; M14 = Mx
Isti rezultat, kao prema (6.1-2), slijedi b b
rastavljanjem sile F na komponente, slika
6.1-7; Slika 6.1-6 Raspored oslonaca
b/2+ x b/2− x a) pravokutni, b) trapezni, c) raspodjela
F14 = F ; F23 = F , momenata Mx
b b
106 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

a potom se F14 i F23 rastave na komponente

kroz oslonce, tj. y
b / 2 + x a2 / 2  y 1
F1,4 = F ; 2
b a2 R
(6.1-3) 23 14
b / 2 − x a1 / 2  y e y a2
F2,3 = F . a1
A
b a1 S x
x
Uvrštenjem Mx = -yF i My = xF, slijedi
3
identičnost izraza (6.1-2) i (6.1-3). Za primjer, 4
slika 6.1-5a) je prema Andreeu (usporediti s b
rezultatima prema Montagnonu!):
F1 = 0,36 F; F2=F4 = 0,24 F ; F3 = 0,16 F. Slika 6.1-7 Andreeova metoda
6.1.4. Opterećenje oslonaca okretnih
granika
Slika 6.1-8a) prikazuje granik s portalom na četiri oslonca i njegovim okretnim
gornjim dijelom. Rezultirajuća vertikalna sila okretnog dijela granika F0 ima
ekscentricitet e, koji se mijenja s promjenom dohvata i težinom zahvaćenog tereta,
slika 6.1-8:
Gp - težina portala, najčešće u točki S;
F0=Gj - težina svih okretnih dijelova vezanih za stup portala, uključujući teret;
M=Gjrj=FHh - rezultirajući moment oko osi kroz točku A, od težina na okretnom
dijelu granika;
e=M/F0 - ekscentricitet djelovanja sile F0.
Zbog rotacije okretnog dijela granika, opterećenje oslonaca definira se kao
funkcija kuta , kojim je definirana rotacijska koordinata dohvatnika.
Položaj osi stupa može biti centričan (c = 0 , AS) ili ekscentričan (c  0).

 Andreeova metoda
F0  a  b  A1
Prema (6.1-3) i Slika 6.1-8 je: F10 =
 + y  + x  = F0 ,
ab  2  2  ab
analogno je za ostale oslonce pa je opterećenje oslonaca od težine okretnog dijela
granika, slika 6.1-8d)
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 107

Ai
Fi 0 = F0 ; i = 1, ,4 (6.1-4)
ab
y
2 1
b) e
M R

a
S c A x
a) x

3 b 4

G5 G y
2 1
G2
c) M My
R c=0
G3 F0 e
a  y
F Mx S x
G4
e x
h
F 3 b 4
A
a G y
2 1

d) A4 A3 
R
e y
S A x
A1 A2
x

3 4
Slika 6.1-8 Opterećenje oslonaca, a) skica okretnog granika, b) ekscentrični položaj stupa,
c) centrični položaj stupa, d) ilustracija Andreeove metode
Sukladno (6.1-3), opterećenje oslonaca F10,...,F40 prema Andreeovoj metodi
proporcionalno je površinama A1,..., A4, slika 6.1-8d). Razlog male razlike u rezultatu,
u poređenju s Montagnonovom metodom, vidljiv je iz slika 6.1-9a) i slika 6.1-9b) te iz
jednadžbi (6.1-4), a ovisna je o veličini površine A, slika 6.1-9b).

 Montagnonova metoda
Moment od vertikalne sile M = eF0 rastavlja se na komponente oko osi x i y:
Mx = - M sin = - F0 e sin ; My = M cos = F0 e cos ,
x = c + e cos ; y = e sin .
Od rezultirajuće sile F okretnog dijela je prema (6.1-1)
F b  M M y F0  b  F0e sin F0e cos
F10 = 0  + c  − x + =  + c+ + ,
2b  2  2a 2b 2b  2  2a 2b
odakle je nakon sređivanja:
F  b a b a  F b  a  a 
F10 = 0  + c  + e sin + e cos  = 0   + y  + x  .
ab  2 2 2 2  ab  2  2  2 
108 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Uvrštenjem:
y b
ba  a
e sin = y; e cos = x − c;  + y  + x = A1 − A, 2 1
2 2  2
A4 A3
slijedi R a)
e 
A1 − A A + A a
F10 = F0 ; F20 = 2 F0 , S A x
ab ab A1 A2
6.1-5)
A3 − A A4 + A
F30 = F0 ; F40 = F0 ,
ab ab 3 4
dok je za razliku prema Andree-u, (vidjeti y
(6.1-3)) 2 1

A A
Fi 0 = i F0 R b)
ab e  y
Ukupno opterećenje oslonaca za obje metode S A x
je: x
Gp
Fi = + Fi 0 ; i = 1, , 4 (6.1-6) 4
4 3
F1 max F3 min
Ekstremna opterećenja: y
d F10 b
iz = 0,  tan m = , pa je 2 1
d a m c)
m
F0  b a e 2 2
F10max =   + c  a +b  ; S A x
min ab  2 2 2 
c
F  b a e 2 2 3 4
F30max = 0  − c   a +b 
min ab  2 2 2  F1 min F
3 max

Granični ekscentricitet egr, je onaj ekscentricitet Slika 6.1-9 Montagnonova metoda,

kod kojega bi došlo do rasterećenja najmanje a) i b) ilustracija metode, c) položaj
opterećenog oslonca. dohvatnika kod ekstremnih opterećenja
Tako je za oslonac 3, slika 6.1-9c):
G F0  b a e 2 2 Opaska: Ovaj granični ekscentricitet
F3min = +   −c − a +b  = 0, odnosi se samo na ekscentricitet sile
4 ab  2  2 2  F0. Zajedno s portalom, ukupni
granični ekscentricitet u ovom
ab  1 Gp c 
 e  egr =  + − . (6.1-7) primjeru je (c=0, a=b):
a 2 + b2  2 2 F0 b  ab 2
egr,uk = = a = 0,353a
2 a 2 + b2 4
Na primjer za c = 0 i a = b jest:
za F0=Gp → egr = a / 2 ;
za F0=2Gp → egr = 0,53a ; za F0=4Gp → egr = 0, 44a .
Maksimalno opterećenje oslonaca po Andreeovoj metodi: Opterećenje i-tog
oslonca će biti najveće, kada je pripadna površina Ai maksimalna. Tako je za oslonac
1, slika 6.1-8d):
A1 = ( b / 2 + c + e cos )( a / 2 + e sin ) , pa iz uvjeta d A1 /d = 0 , slijedi
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 109

b / 2 + c 2e cos 2 m
tan m = + .
a/2 a cos m
Umjesto rješenja ove nelinearne jednadžbe, prikladnije je nacrtati dijagram
opterećenja oslonaca, slika 6.1-10. Time se dobije potpuni pregled opterećenja
oslonca, čime je olakšana odluka o usvajanju veličine proračunskog opterećenja
kotača.

 Trokutasta raspodjela opterećenja

Kod trokutaste raspodjele opte-

rećenja pretpostavlja se da je zbog
krutosti portala i nepravilnosti
vozne pruge moguća raspodjela
opterećenja samo na tri oslonca,
slika 6.1-11. Opterećenje se može
raspodijeliti na bilo koja tri oslonca.
Ako os stupa prolazi kroz geome-
trijsko središte oslonaca, dovoljno
je promatrati tok opterećenja oslo-
naca samo u jednom trokutu.
Za trokut 1-2-3 uz 1    1 +  ,
vrijedi
F1b = Gpb / 2 + F0 ( b / 2 + e cos ) , pa je
Slika 6.1-10 Tok opterećenja oslonca 1
Gp 1 e  A – Andree, M – Montagnon, T – trokutasto
F1 = + F0  + cos  . (6.1-8) Za: F0/Gp=2, a=5m, b=6m, e=1.6m, c=0
2 2 b 

Maksimalno i minimalno opterećenje oslonca je u položaju  = 1:

Gp 1 e 
F1max = + F0   . (6.1-9)
2 2 
 a 2 + b2 
min

Za položaje dohvatnika 1 -     1 pretpostavlja se, radi kontinuiranog praćenja

opterećenja, da se opterećenje prebacuje na trokut 1-3-4, pa je tada opterećenje
oslonca 1
2 y 1
Gp 1 e 
F1 = + F0  + sin  . (6.1-10)
2 2 a  R

Iz statičkih uvjeta ravnoteže za trokut 1-2-3 
(1    1 + ), opterećenje oslonaca 2 i 3 iznosi a e x
A
Gp 1 e 
F3 = + F0  − sin  ;
2 2 a 
e e 
F2 = F0  sin − cos  . 3 b 4
a b 
Slika 6.1-11 Trokutasta raspodjela
opterećenja
110 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Trokutasta metoda primjenjuje se kod stupnih granika s krutim okvirom odnosno

portalom (npr. građevinski). Kod statički
određenog oslanjanja portala, potrebno je
konstrukcijom portala postići podjednako
opterećenje sva tri oslonca, slika 6.1-12. 1

6.1.5. Proračunsko opterećenje kotača

Broj kotača ispod oslonca ovisi o opterećenju 3
oslonca i o nosivosti odabranih kotača.
Dijeljenjem maksimalnog odnosno minimalnog
opterećenja oslonca na broj kotača ispod oslonca
dobije se maksimalno Fmax odnosno minimalno 2
Fmin opterećenje kotača. Proračunsko opterećenje
kotača tada je općenito (usvojeno u svim Slika 6.1-12 Statički određeno
propisima):
oslanjanje portala
2  1 Fmin  2 Fmax + Fmin
F = Fmax 1 + = , (6.1-11)
3  2 Fmax  3
pa je odnos proračunskog i maksimalnog opterećenja:
F 2 1 Fmin
qk = = + . (6.1-12)
Fmax 3 3 Fmax
Proračunsko opterećenje prema (6.1-11) vrijedi i za dimenzioniranje ležajeva
kotača.
Kotači ispod svih oslonaca granika u pravilu su jednakog promjera. Za
dimenzioniranje kotača je stoga mjerodavno opterećenje onog oslonca, čije je
proračunsko opterećenje prema (6.1-11) najveće.
Prema Montagnonovoj metodi (a uz pretpostavku c = 0, slika 6.1-9, proračunsko
opterećenje oslonca Fosl u odnosu na vertikalno opterećenje okretnog dijela granika
F0 iznosi
Fosl 1 Gp e
= + + a 2 + b2 , (6.1-13)
F0 4 4 F0 6ab
a proračunsko opterećenje kotača je: F = Fosl/z1 ; z1 → broj kotača pod osloncem.
Za primjer, slika 6.1-10, prema (6.1-13) je: Fosl/F0 = 0,444.
Superpozicija djelovanja dodatnih horizontalnih opterećenja, kao što je
opterećenje od vjetra, inercijskih sila ili od horizontalne komponente vlastite težine
pri nagibu vozne pruge, provodi se izračunavanjem dodatnih momenata oko osi x i
y, slika 6.1-8, i s raspodjelom opterećenja na oslonce po Montagnonovoj metodi.
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 111

6.1.6. Opterećenje kotača voznih vitla i mosnih granika

Pri konstrukciji vitla nastoji se

ostvariti da težište vitla A i linija
dizanja (točka B) budu u G Q
geometrijskom središtu oslonaca S ili
što bliže njemu, slika 6.1-13. U tom
slučaju, opterećenje se dijeli na sve
oslonce podjednako. U suprotnom,
odredi se opterećenje oslonaca y linija dizanja
prema Andreeovoj metodi, slika
6.1-8d), superpozicijom opterećenja
od težine vitla i tereta. Proračunsko 2 x 1
opterećenje za dimenzioniranje y
kotača određeno je opterećenjem A ( Gv )
maksimalno opterećenog oslonca, tj. a S y x
F = Fmax . x1 B (Q )
3 4
Kod mosnih granika, slika 6.1-14,
opterećenje oslonaca ovisi o položaju
vitla x. Za vitlo opterećeno nazivnim b
teretom odredi se prema Andreeovoj Slika 6.1-13 Opterećenje kotača vitla
metodi maksimalno (Fmax) odnosno
minimalno (Fmin) opterećenje poje- A – težište vitla, B – položaj linije dizanja
dinih oslonaca, u položajima xmax
odnosno xmin. Za dimenzioniranje
kotača mjerodavno je opterećenje
onog oslonca, čije je ekvivalentno
opterećenje najveće

2 Fmax + Fmin
F= . (6.1-14) F2 +F Gm F +F
3 l Q+G v
2 1

Za mosne granike se često pret-

postavlja da je vjerojatnost pojave
istih Fmax i Fmin jednaka za sve l
A
oslonce. Razlog tome je simetrični Sm S B
razmještaj oslonaca u odnosu na
voznu prugu vitla. U stvarnosti,
spektar opterećenja oslonaca 1,4 i 2,3
može biti različit, što ovisi o 3 x min 4
x = x max
učestalosti rada vitla na jednoj strani
mosta, slika 6.1-14.
Slika 6.1-14 Opterećenje kotača mosnog granika
112 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

6.2. OSNOVE PRORAČUNA

Proračun nosive konstrukcije treba odgovarati poznatim pravilima statike,
dinamike i čvrstoće.
Proračun treba sadržavati:
- podatke o vrsti i načinu rada granika;
- predviđenu trajnost konstrukcije (broj radnih ciklusa ili ciklusa opterećenja);
- što stvarniji prikaz nosivog sustava s preglednim skicama i glavnim mjerama;
- vrstu, način djelovanja i mjerodavne proračunske kombinacije opterećenja;
- mjerodavnu podiznu i pogonsku grupu;
- podatke o materijalu pojedinih dijelova konstrukcije i spojeva; oblik, mjere i statičke
karakteristike svih nosivih dijelova;
- mjerodavna granična stanja i dozvoljena naprezanja;
- provjeru odnosno dokaze čvrstoće, krutosti, stabilnosti i trajnosti pojedinih dijelova
i vitalnih spojeva konstrukcije, sukladno važećim normama.
Za pokretna opterećenja treba utvrditi najnepovoljniju kombinaciju njihova
položaja, veličine i smjera u odnosu na promatrani element konstrukcije. Izuzetak od
ovog pravila jest određivanje proračunskog opterećenja kotača, poglavlje 6.2.1.
Podaci o razmatranom sustavu, mjerama i presjecima u proračunu i na crtežima
moraju se podudarati. Odstupanja su dozvoljena ukoliko je pritom sigurnost svih
dijelova konstrukcije neupitno povećana.

6.2.1. Značajke konstrukcijskih čelika, granična stanja i dozvoljena

naprezanja

Najčešće rabljene čelike u gradnji nosivih konstrukcija granika navodi tablica

6.2-1, vidjeti detaljnije u HRN EN 13001-3-1 i HRN EN 10025.
Tablica 6.2-1 Proračunske značajke konstrukcijskih čelika

Debljina Granica Čvrstoća Granično naprezanje (γRm=1,1)

Čelik stjenke, tečenja fy, Re, loma fu, Rm, normalno, smično,
mm (1) MPa (1) MPa fRd= fy/ γRm, MPa fRd= fRd/, MPa
t ≤ 16 235 214 123
S235 340
16 < t ≤ 40 225 205 118
t ≤ 16 275 250 144
S275 430
16 < t ≤ 40 265 241 139
t ≤ 16 355 323 186
S355 490
16 < t ≤ 40 345 314 181
S460 3 ≤ t ≤ 50 460 550 418 241
S690 3 ≤ t ≤ 50 690 770 627 362
S890 3 ≤ t ≤ 50 890 940 809 467
Čelik za
-  360  600 MPa - -
tračnice
(1) Za druge materijale kao i za deblje stjenke vidjeti granice tečenja u HRN EN 13001-3-1.
Za sve konstrukcijske čelike vrijedi: modul elastičnosti E = 210 000 MPa,
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 113

modul smika G = 81 000 MPa, toplinski koeficijent T = 12·10 -6 mm/mmK.

Tablica 6.2-2 Dozvoljena naprezanja pri općoj provjeri čvrstoće i stabilnosti metodom
dozvoljenih naprezanja za konstrukcijske čelike prema tablici 6.3-1
Dozvoljeno naprezanje, N/mm2
Proračunske Osnovnog materijala (stupci 2,3,4) i zavara (stupci 2,3) Zavara
kombinacije Vlačno, d i ekvivalentno, ed Tlačno, td Smično, d zd tzd
1 2 3 4 5 6
A fy/1,48
d d
B fy/1,34 0,88 d 0,81d
3 2
C fy/1,22
d, dozvoljeno vlačno naprezanje s općim faktorima sigurnosti 1,48; 1,34; 1,22 (poglavlje 6.1.4.2);
ed = d, dozvoljeno ekvivalentno naprezanje osnovnog materijala;
td, dozvoljeno tlačno naprezanje osnovnog materijala;
d, dozvoljeno smično naprezanje osnovnog materijala;
zd, dozvoljeno smično naprezanje zavara;
tzd, dozvoljeno tlačno naprezanje zavara.

Za dvoosno stanje naprezanja treba izračunati i provjeriti odgovarajuće

dozvoljeno ekvivalentno naprezanje, tablica 6.2-2, uz odvojenu provjeru
tangencijalnog naprezanja
 e =  x2 +  y2 −  x y + 3 xy
2
  ed =  d ;   d , (6.2-1)
odnosno za y = 0:
 e =  2 + 3 2   d ;   d . (6.2-2)
Troosno stanje naprezanja treba izbjegavati gdje god je to moguće, jer je ono izvor
velikih koncentracija naprezanja.
Za dvoosno stanje naprezanja u zavarima treba biti
2 2 2
 x    y   x  y   xy 
  +   − +   1 ;   zd . (6.2-3)
  x d    y d   x d  y d   zd 
gdje su xd i yd odgovarajuća dozvoljena naprezanja zavara u smjeru osi x i y (vlačna
ili tlačna), tablica 6.2-2. Kada se nepovoljno mjesto ekvivalentnih naprezanja ne može
točno odrediti, provodi se odvojena kontrola x, y i 

Opća provjera sigurnosti u odnosu na granicu tečenja, tablica 6.2-2, vrši se

odvojeno:
- za proračunske kombinacije A, s faktorom sigurnosti  f = 1, 48 ;
- za proračunske kombinacije B, s faktorom sigurnosti  f = 1,34  4 / 3 ;
- za proračunske kombinacije C, s faktorom sigurnosti  f = 1, 22 .

Navedeni faktori sigurnosti i pripadna dozvoljena naprezanja odnose se na

vlačna i usporedna naprezanja u osnovnom materijalu. Faktori sigurnosti, od
proračunskih kombinacija A do C pritom opadaju za 10%, a dozvoljena naprezanja
time rastu za 10%. U neposrednoj blizini djelovanja opterećenja za dozvoljeno tlačno
naprezanje td može se uzeti vrijednost d.
114 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Mehanička svojstva zavara trebaju biti najmanje jednaka svojstvima materijala

zavarenih dijelova. Dozvoljena naprezanja zavara, tablica 6.2-2, su:
stupac 2 - za usporedna naprezanja i vlačna naprezanja uzduž zavara;
- za poprečno tlačno opterećene čeone i K zavare;
- za poprečno vlačno opterećene čeone i K zavare posebne kvalitete;
stupac 3 - za tlačna naprezanja uzduž zavara;
- za poprečno vlačno opterećene K zavare normalne kvalitete;
stupac 5 - zd; za tangencijalna (smična) naprezanja svih vrsta zavara;
- za poprečno vlačno opterećene kutne zavare, vzd = zd ;
stupac 6 - tzd, za poprečno tlačno opterećene kutne zavare.

Kod provjere čvrstoće u odnosu na granično naprezanje, tablica 6.2-1, za

maksimalno opterećenu točku presjeka treba biti ispunjeno
2 2 2
 x    y  x  y   xy 
  +  − +  1, (6.2-4)
 Rd   Rd 
f f f f
Rd Rd  Rd 
f
gdje su x, y, xy, naprezanja izračunata za mjerodavnu proračunsku kombinaciju,
vidjeti poglavlje: 6.1.4.5.

6.2.2. Vijčani spojevi

Za vijčane spojeve preporuča se primjena vijaka kvalitete 4.6 za spojeve iz
osnovnog materijala S235JR i kvalitete 5.6 za osnovni materijal S355JR.
Prednapregnuti vijci visoke čvrstoće (HR) i (HV) su kvalitete 8.8 i češće 10.9, a rjeđe
12.9. Odgovarajuće norme za proračun: HRN EN 13001-3-1, HRN EN 1993-1-8
(vidjeti i DIN 15018, DIN 18800). Vrste vijčanih spojeva prikazuje tablica 6.2-3.

Tablica 6.2-3 Vrste vijčanih spojeva

Materijal vijka Spoj Predopterećenje
4.6, 5.6, 10.9 SS (smični), SSD (smični dosjedni), VS (vlačni) ne
10.9 ili 12.9 SS, SSD polovično ( 0,5Fp)
10.9 ili 12.9 TS (tarni), TSD (tarni dosjedni), VS puno (Fp)
Zračnost između provrta i vijka:
d  0,3 mm (H11/h11), za dosjedne spojeve SSD, TSD;
0,3 < d  2 mm, za nedosjedne spojeve SS, TS, VS.

Provjera nosivosti vijaka, tablica 6.2-4:

- na smicanje F m·n·Avd , N;
- na bočno opterećenje Fn·Abbd , N;
- na vlak F1  Asvd , N.
gdje je: m - broj ravnina smicanja;
n - broj vijaka u spoju;
A - površina presjeka u ravnini smicanja, mm2;
Ab = dmint, bočna površina, mm2;
As - najmanja površina presjeka vijka, mm2;
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 115

F - sila koju prenosi spoj, N;

F1 - vlačna sila u jednom vijku, N.
Za istovremeno opterećenje na vlak i smicanje treba biti

( /  vd )2 + ( /  vd )2  1 . (6.2-5)

Tablica 6.2-4 Dozvoljena naprezanja vijčanih spojeva, za vijke kvalitete 4.6 i 5.6
Dozvoljeno
Dozvoljeni bočni Dozv. vlačno
Proračunska smično
Vrsta spoja Materijal tlak u spoju naprezanje
kombinacija naprezanje
 , N/mm 2 vd,N/mm2
vd, N/mm2 bd

Dosjedni A 84 210 100

4.6
vijčani B 96 240 110
0,6td 1,5td
spoj, A 126 315 140
5.6
jednorezni B 144 360 154
Dosjedni A 112 280 100
4.6
vijčani B 128 320 110
0,8td 2td
spoj, A 168 420 140
5.6
višerezni B 192 480 154
A 70 160 100
Nedosjedni 4.6
B 80 180 110
vijčani - -
A 70 160 140
spoj 5.6
B 80 180 154
Mjerodavni promjer za proračun: promjer vrata vijka (d) jezgre (dmin)

Optimalne dimenzije smič-

nog dosjednog spoja (SSD) a) b)
d
slijede iz jednake iskoristivosti
smične i bočne nosivosti vijka.
Tako je za dvorezni spoj, slika
6.2-2 i tablica 6.2-4
lk
d 2
Fmax = t2 d bd =2  vd ,
4
ili
d 2  bd 2 2 td
= =  1, 6. Slika 6.2-1 Čeoni vijčani spoj:
t2   vd  0,8 td a) nesimetrični, b) simetrični

Za debljine spojnih limova većih od 20 mm rabe se vitkiji vijci.

Fp
F/2 t1 F/2 t1
2 t1 2 t1
F F
F/2 t1 F/2 t1
Fp
a) Tarni spoj (TS) b) Smični spoj (SS)
Slika 6.2-2 Tarni (TS) i smični (SS) spojevi
 116 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Za HV vijčane spojeve koji su

danas u uporabi prednost imaju
2d0 nedosjedni vijci prema normi
t2/2
t1 F HRN EN 14399-4, kvalitete 10.9
F t2 uz zračnost provrta d=1mm.
Pripadne matice su kvakitete 10 i
2d0 3d0 3d0 d0 t2 /2 definirane su istom normom jer se
prodaju zajedno s vijkom.
1,5 d0 Podloške su prema HRN EN
14399-5 i rabe se u paru (ispod
3d0 matice i glave vijka).
b
Kada se primjenjuju u gradnji
3d0 prenosila i dizala, HV vijčani
1,5 d0 spojevi izvode se u pravilu s
punim prednaprezanjem vijka.
Rezultirajuće naprezanje tih
prednapregnutih vijaka (od
Slika 6.2-3 Dvorezni stični vijčani spoj pritezne sile Fp i momenta Mp)
iznosi 90% granice tečenja (Rp0,2).

Nosivost tarnog spoja QTS, tablica 6.2-5, izračuna se iz

QTS =  Fp/ST; ST=1,25 za opterećenje (A) i 1,1 za (B).

Faktor trenja uzima se =0,5 čime se podrazumijeva suha i čista površina (bez rđe,
prašine, ulja i boje).

Tablica 6.2-5 Vijci visoke čvrstoće, osnovne karakteristike (Rp0,2 = 900 MPa za vijke 10.9 ili
Rp0,2 = 1080 MPa za vijke 12.9 )
Vijak d, mm M12 M20 M22 M24 M27 M30 M36
Jezgra vijka As, mm2 84,3 245 303 353 459 561 817

Pritezna sila Fp /As, 0,66 Rp0,2 (prema DIN 15018) ili 0,7 Rp0,2 (prema DIN 18800)
N/mm 2

Moment Mp /(dAs), 0,127 Rp0,2 (prema DIN 15018) ili 0,13 Rp0,2 (prema DIN 18800)
pritezanja N/mm2
Dozvoljena QTS 0,4Fp za opterećenje A; 0,455Fp za opterećenje B (spoj TS)
poprečna sila QTSD 0,7Fp za opterećenje A; 0,8Fp za opterećenje B (spoj TSD)
Radna sila (Fr /Fp)max 0,525 (za kombinaciju A); 0,6 (za kombinaciju B); 0,665 (za C)
Porast sile F1 /Fp 0,107 (za kombinaciju A); 0,122 (za kombinaciju B); 0,136 (za C)
Pad sile F2 /Fp 0,418 (za kombinaciju A); 0,478 (za kombinaciju B); 0,529 (za C)
Provjera veličine vlačne Fr  F1/ ;
= (lk /d), slika 6.2-4
radne sile Fr  F2/(1−)
F1 - dozvoljeni porast sile sa sigurnošću S u odnosu na granicu tečenja; S=1,71 (A), S=1,5(B),
F2 - dozvoljeni pad sile sa sigurnošću S u odnosu na labavljenje spoja. S=1,35 (C)
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 117

Dozvoljena vlačna radna sila prednapregnutog spoja VS za opterećenja A, B i C

navedena je s odnosom (Fr/Fp)max, tablica 6.2-5. Provjera veličine radne sile u odnosu
na granicu tečenja i prema kriteriju labavljenja spoja provodi se pomoću
karakteristike spoja  slika 6.2-4.

Primjer provjere radne sile:

Za HV vijak M24 razreda čvrstoće

(10.9) neka je konstrukcijska duljina 0,50 F
spoja lk=68mm (limovi s dvije podložne Fp F1
pločice). Odrediti dozvoljenu radnu 0,45
vlačnu silu Fr u N za proračunsko
opterećenje A. 0,40 Fr
 F2
 Rješenje: 0,35
Pritezna sila je
0,30
Fp= 0,66Rp0,2As = 0,66·900·353

Fp= 209700 N. 0,25
Fr  F1 / 
Za odnos lk/d = 2,833; iz dijagrama je 0,20
 =  
Fr  F2 / (1 -  )
0,15
a za provjeru je mjerodavna sila
l k /d 7,92
F1= 0,107Fp= 22450 N. 0,10
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Dozvoljena radna sila je
Fr  F1/ = 22450/0,34 Slika 6.2-4 Provjera radne sile
Fr = 66000 

Broj vijaka u spoju nS određuje se na temelju nosivosti jednog vijka, tablica 6.2-5.
Tako je za tarni spoj, slika 6.2-2 ukupan broj vijaka spoja

nSF/(2QTS), a broj vijaka u jednom redu treba biti

nVRb/(3d0).

Debljinu lima treba u području spoja povećati zbog oslabljenja presjeka. Za SSD
spoj (smični dosjedni) treba biti

t2,SSD=t1/(1− nVRd/b).

Kod razmaka vijaka od 3d0 uzima se t2=1,5t1.

Kod tarnih spojeva može se uzeti da se 40% pripadne sile, jednog reda vijaka,
prenosi trenjem ispred oslabljenog presjeka (ali ne više od 20% ukupne sile).

Debljina lima u takvom spoju je manja i to:

t2,TS = (1− 0,4 nVR/ nS) t2,SSD .
118 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

6.3. O PRORAČUNU PUNOSTJENOG NOSAČA MOSNOG

GRANIKA

Gv

h0
h
l0

Gnos

Gp
Gp
ls

lk
lv Gnos

x1

Slika 6.3-1 Skica mosnog granika

Ovdje će se dati pregled proračuna kutijastog nosača mosnog granika na temelju

osnovnih postavki navedenih u poglavlju 6.

6.3.1. Podaci za proračun, oznake

Potrebni su podaci o uvjetima rada, vrsti opterećenja, pogonskim grupama, itd.
mt - nosivost, t;
m0 - masa elementa za prihvat tereta, t;
md = mt + m0 - ukupna masa za dizanje, t;
mv - masa vitla, t;
l - raspon mosta, m;
lk - raspon kotača mosta, m;
nk - ukupni broj kotača;
np - broj pogonskih kotača;
lv - razmak kotača vitla, m;
ls - razmak tračnica na mostu, m;
av - ubrzanje vitla kod pokretanja odnosno zaustavljanja, m/s2;
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 119

am - ubrzanje mosta kod pokretanja odnosno zaustavljanja, m/s2;

vm - brzina vožnje mosta, m/s;
vd - brzina dizanja, m/s;
vv - brzina vožnje vitla, m/s.

6.3.2. Oblikovanje nosača i geometrijske karakteristike presjeka

ls

ls
t1

hu

ht
y h hs y
My t Mz
t

b Mx = Mt bs
z x z

Slika 6.3-2 Oblikovanje kutijastih nosača

1 1 1 1
h =  do  l , najčešće h =  do  l ;
 18 12   16 14 
lk  l/6 , slika 6.3-1;
l0 = (0,1 do 0,2)l , slika 6.3-1;
h0 = (0,4 do 0,6)h , slika 6.3-1;
b  l/50 , zbog dovoljne krutosti u horizontalnom smjeru;
bs  l/60 ili bs  h/3,5 , zbog dovoljne krutosti u horizontalnom smjeru;
bs  350 mm , zbog tehnološkog razloga (zavarivanja).

Debljina i vitkost limova:

ht
= = 100 do 120 , za I nosače (najčešće do 100);
t
h
 = t = 200 do 240 , za kutijaste nosače (najčešće do 180);
t
tmin = 5 do 6 mm , minimalna debljina lima;
t1 = (1,2 do 2) t , debljina pojasa;
b  (24 do 30) t1 , za I nosače zbog stabilnosti pojasa;
bs  (50 do 60) t1 , za kutijaste nosače zbog stabilnosti pojasa.
120 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Za tako oblikovani presjek izračunaju se geometrijske karakteristike presjeka (na

primjer za kutijasti nosač):
2 t ht3 h2 t3
Iy = + t1 b s + b 1 , cm4; moment inercije oko osi y; (6.3-1)
12 2 6
2 t1 b3 b2
Iz = + t ht s , cm4; moment inercije oko osi z;
12 2
Iy I
Wy = 2 , cm3; Wz = z 2 , cm3; moment otpora;
h b
A = 2(t1 b + t ht ) , cm2; površina presjeka.

Vertikalna i horizontalna ukrućenja nosača

Rastojanje vertikalnih uključenja
lt = 1,2 do 1,8 m , za ht  1,8 m;
lt = ht , za ht > 1,8 m.
Ukoliko je tračnica smještena na sredini nosača, tada se između glavnih
vertikalnih ukrućenja stavljaju dodatna međuukrućenja ispod gornjeg pojasa i to
jedno ili dva ovisno o rastojanju lt glavnih ukrućenja, slika 6.3-3 i slika 6.3-4.
Za vitkosti kutijastog nosača  = ht /t > 160 do 180 potrebno je zbog stabilnosti
vertikalnog lima postaviti i horizontalna ukrućenja na visini hu = (0,21 do 0,31)ht od
gornjeg pojasa (s unutrašnje ili s vanjske strane vertikalnog lima).
hu

Slika 6.3-3 Raspored ukrućenja na kutijastom nosaču

Slika 6.3-4 Kutijasti nosač u fazi izrade

Provjera stabilnosti limova između ukrućenja, kao i provjera krutosti ukrućenja
vrši se prema važećim normama, vidjeti poglavlje 6.4.5.
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 121

6.3.3. Procjena težine nosača

Na temelju oblikovanog presjeka nosača i predviđenih ukrućenja izračuna se

masa nosača
mnos =  A l + mu = (1,3…1,5)  A l , t
 - gustoća čelika, t/m3;
mu - masa svih ukrućenja, t;
A - površina presjeka nosača, m2;
Gnos = mnos g - težina jednog nosača, kN;
mnos
q= g - kontinuirano opterećenje nosača od vlastite težine, kN/m.
l

6.3.4. Kontrola krutosti (progiba) nosača

Dozvoljeni progib nosača:

l l
wd = do ,
600 1000
wd = l/600 , za lake i srednje pogonske uvjete i granike s jednim nosačem;
wd = l/750 , za teške i vrlo teške pogonske uvjete;
wd = l/1000 , granici za vrlo osjetljive montažne radove.
Q + Gv
F1  = Fk1 + Fk 2 , N – pokretno opterećenje jednog nosača;
2
lb F1 Q + Gv
Fk1 = F1 ; za lb  lv je Fk1  Fk 2  = . (6.3-2)
lv 2 4

Fk1 lv Fk2

mnos B
A
x1 la lb
x
F1 l
Slika 6.3-5 Proračunska skica glavnog nosača
Maksimalni provjes nosača od vlastite težine i tereta (slika 6.3-5) iznosi:

 lv   2  lv   5 Gnos l
2 3
Fk1
w=  −  − −  + , (6.3-3)
2    2   384 EI y
l 3l l
48 EI y    
odakle je potrebni moment inercije Iy,p
1   lv   2  lv   5 
2
3
I y ,p   k1 −  − −  + nos  .
48 E wd   2    2   8
F l 3l l G l (6.3-4)
    
122 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Ako je potrebni moment inercije veći od momenta inercije pretpostavljenog

presjeka prema (6.3-1) tj. Iy,p > Iy , ili ako je Iy,p znatno manji od Iy , npr. Iy,p < 0,8Iy ,
slijedi povrat na poglavlje 6.5.2. radi korekcije presjeka.
U suprotnom, tj. ako je 0,8Iy < Iy,p  Iy , nastavlja se proračun provjerom naprezanja.

6.3.5. Kontrola maksimalnih naprezanja

Metode provjere su: metoda graničnih stanja i metoda dozvoljenih naprezanja,
vidjeti poglavlje 6.1.4.
Napomena: Za provjeru nosivosti po metodi graničnih stanja potrebno je sva niže
navedena opterećenja (Q, Gv, Gnos, itd.) pomnožiti s pripadnim dinamičkim faktorima
i parcijalnim faktorima sigurnosti, vidjeti poglavlje 6.1.1, tablica 6.1-1, a ovisno o
proračunskim kombinacijama, vidjeti poglavlje 6.1.4, izrazi (6.1-115) do (6.1-117).

6.3.5.1. Veličine opterećenja

Ovdje navedeni izrazi vrijede za vitlo s četiri kotača, približno jednako
opterećenih.
Maksimalni moment savijanja od tereta je
2
Q  lv  Ql
M ter =
 l−   . (6.3-5)
8l  2 24
Maksimalni moment savijanja od težine vitla
2
G  l  G l
M vit = v  l − v   v . (6.3-6)
8l  2 2 4
Maksimalni moment od vlastite težine nosača i ostale opreme koju eventualno nosi
glavni nosač (pogon za vožnju, kabina, ograda, električna oprema i sl.)
G l
M nos = nos + M ost . (6.3-7)
8
Proračunski moment savijanja od vertikalnih opterećenja iznosi
M y =  ( M ter + M vit + M nos ) . (6.3-8)

Horizontalno opterećenje od inercijskih sila (moment savijanja)

a
M a = m ( M ter + M vit + M nos ) , (6.3-9)
g
am , m/s2 – ubrzanje kod pokretanja (zaustavljanja).
Horizontalno opterećenje vjetrom (moment savijanja)
Fvj l
M vj = , Nm; (6.3-10)
8
Fvj = c q Avj  1,2250 l h , N ,
za visinu nosača h  l/15, sila vjetra iznosi
Fvj  20 l2, N; l,m
i moment savijanja od vjetra za granik u pogonu
Mvj  2,5 l3 Nm . (6.3-11)
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 123

Momenti savijanja od horizontalnih opterećenja:

Mz1 = Ma , bez vjetra; (6.3-12)
Mz2 = Ma+ Mvj , s vjetrom. (6.3-13)
Poprečna sila od vertikalnog opterećenja iznosi
- za položaj vitla na sredini nosača
Q G
Fq = + v , (6.3-14)
4 4
- za položaj vitla na kraju, x = xmin
Q G + Gnos
Fq,max = + v . (6.3-15)
2 2
Moment torzije u slučaju nesimetričnog smještaja tračnice, slika 6.3-6, iznosi
 Q bs Gv bs  am  Q + Gv h  l − x
Mt =  + +   , Nm , (6.3-16)
 2 2 2 2  g  2 2  l
am 1
gdje je  , ako je pola kotača pogonskih, F1
g 14 am
g F1
vitlo na sredini: Mt = Mts , za x = l/2 ,
vitlo na kraju: Mt = Mtmax , za x = xmin .

6.3.5.2. Maksimalna naprezanja

h
hs
y
Maksimalno normalno naprezanje u sredini
nosača t
M M
 max,1 = y + z1 , bez vjetra, (6.3-17)
Wy Wz z
My bs
M
 max,2 = + z 2 , s vjetrom. (6.3-18)
Slika 6.3-6 Uvijanje kutijastog
Wy Wz
nosača
Maksimalno tangencijalno naprezanje u vertikalnom limu je
- za vitlo na sredini nosača
Fq M ts
= + , (6.3-19)
2 t ht 2 bs hs t
- za položaj vitla na kraju nosača (x = xmin)
Fqmax M tmax
= +  d . (6.3-20)
2 t h0 2 bs h0 t

6.3.5.3. Veza između progiba i naprezanja kod vertikalno opterećenih nosača na

dva oslonca

Kod glavnih nosača mosnih granika maksimalno naprezanje i progib od

vertikalnih opterećenja nalaze se u pravilu približno na istom mjestu, na sredini ili
blizu sredine nosača. U tom slučaju može se uspostaviti veza između progiba i
124 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

naprezanja, tako da se mjerenjem progiba na sredini nosača može dovoljno točno

odrediti i veličina maksimalnog naprezanja.
Označi li se ukupno vertikalno opterećenje nosača s F, tada se maksimalni
moment na nosaču raspona l može izraziti s
F l3
M max = cm F l , a progib s w = cw ,
EI
pri čemu faktore cm i cw treba izračunati za svaki oblik opterećenja, tablica 6.3-1.

Tablica 6.3-1 Momenti i progibi nosača, faktori cm i cw te njihov omjer cm /cw

Način opterećenja M max , cm w, cw cm / cw

l/2 F
Fl 1 F l3 1 cm
= 12
M max = , cm = w= , cw =
4 4 48 EI 48 cw
l

F/2 F/2 23 F l 3
w= , cm
M max =
Fl
, cm =
1 2  648 EI = 9,39
6 6 23 cw
l/3 l/3 l/3 cw =
2  648

q=F/l
F = ql , 5 F l3
w= , cm
q l2 F l 1
384 EI = 9,6
M max = = , cm = 5 cw
l 8 8 8 cw =
384

q=2F/l
F = ql / 2 , 1 F l3
w= , cm
q l2 F l 1
60 EI = 10
M max = = , cm = 1 cw
12 6 6 cw =
l 60

F l3 F l3 M max cm E w
Iz w = cw slijedi I = cw , odakle je = .
EI Ew I cw l 2
M h c Ew h w c l  max
Također je  max = max = m 2 i odatle =2 w , odnosno
I 2 cw l 2 l cm h E
cm E  w   h 
 max =    .
cw 2  l   l 
Usvoji li se cm / cw  10 , tablica 6.3-1, tada je za čelični nosač (za E = 2  104 , kN/cm2)
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 125

 w  h 
 max  105  2
   , kN/cm .
 l  l 
Primjerice, za izmjereni progib w = l / 666 i visinu nosača h = l / 15 ,
105
→  max  = 10 kN/cm2 = 100 MPa, što je česta veličina maksimalnog
666  15
naprezanja kod nosača mosnih granika.

6.3.6. Kontrola naprezanja u zavarenim spojevima

a – računska dimenzija zavara;

Sy = b t1 hs/2 , statički moment površine pojasa;
Sy0 = b t1 h0/2 , statički moment površine pojasa na kraju nosača.
Kontrola zavarenog spoja vertikalnog lima i pojasa na sredini nosača
M y ht M z I bs
 = + ; (6.3-21)
Iy 2 Iz 2
Fq S y M tmax
 = + . (6.3-22)
2 az I y 2 bs hs a
Spoj vertikalnog lima i pojasa na krajevima nosača (vitlo na kraju):
- moment savijanja od vertikalnih opterećenja je
l − x  Q Gv   Gnos
2 
Gnos xmin
M y0 =   min
xmin  + + xmin −  ;
 l  2 2   2 l 2  
odnosno, približno je
 Q G G 
M y 0   xmin  + v + nos  ; (6.3-23)
 2 2 2 
- moment savijanja od horizontalnih opterećenja je
1a 
M z 0   xmin ( Q + Gv + Gnos )  m  ; (6.3-24)
2 g 
- normalno naprezanje u zavaru na krajevima nosača (spoj vertikalnog lima i pojasa)
je
M y 0 h0 M z 0 bs
 = + ; (6.3-25)
I y0 2 I z0 2
- tangencijalno naprezanje zavara na spoju vertikalnog lima i pojasa, na kraju nosača
je
Fqmax S y 0 M tmax
 = + ; (6.3-26)
2 az I y 0 2 bs h0 a
Naprezanjima prema (6.3-20), (6.3-21) i (6.3-22) odnosno (6.3-25) i (6.3-26) treba
superponirati odgovarajuća naprezanja, slika 6.3-7, a zatim izvršiti kontrolu
naprezanja na temelju izraza (ISO-hipoteza)

( )
 ⊥2 +  ||2 −  ⊥ || + 1,8  ⊥2 +  ||2   d ; (6.3-27)
126 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

1
 = 0,8(1 + ) ; a u mm; za a  4 mm →  = 1.
a

Fk1 Fk1

t1
hk

hk
a

t t=a

Fk1
z = −
a ( 2 hk + 50 )
2 2
⊥ = z ; ⊥ = z ⊥ = z
2 2
Slika 6.3-7 Dodatno naprezanje zavara od opterećenja kotača

6.3.7. Provjera stabilnosti limova

6.3.7.1. Vertikalni lim na sredini nosača

Maksimalno normalno naprezanje u polju vertikalnog lima na sredini nosača je
M y ht M z bs
1s = + . (6.3-28)
Iy 2 Iz 2
Ukoliko se tračnica nalazi iznad jednog od vertikalnih limova, naprezanju 1s prema
(6.3-28) dodaje se naprezanje sekundarnog savijanja između dva poprečna ukrućenja
M sek ht
 sek = , Fk1
I y* 2
t1

gdje je:
Fk1 lt
M sek = ,
4
Iy * - moment inercije šrafirane
površine, slika 6.3-8,
ht

y
pa je t
1 = 1s +  sek , N/mm2.
lt
Za tako izračunato naprezanje vrši = = z
se provjera stabilnosti prema
poglavlju 6.4.5. Slika 6.3-8 Sekundarno savijanje lima
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 127

6.3.7.2. Tlačni pojas na sredini nosača

Maksimalno normalno naprezanje u pojasu na sredini nosača iznosi

My h
p = , N/mm2.
Iy 2
Za tako izračunato naprezanje vrši se provjera stabilnosti prema poglavlju 6.4.5.

6.3.8. Težina glavnog nosača

Ukoliko provedeni proračun zadovoljava u svim točkama, može se utvrditi točna

težina glavnoga nosača na temelju usvojenih debljina limova te broja i dimenzija
ukruta.
Ako tako izračunata težina ne iznosi više od 1,05 ranije predviđene težine, nije
potrebno vršiti izmjene u proračunu. U suprotnom, ako je težina veća, potrebno je
provesti kontrolu naprezanja s novom vlastitom težinom nosača.

6.3.9. Spoj glavnog i čelnog nosača

Spoj glavnog i čelnog nosača je vrlo osjetljivi dio metalne konstrukcije mosnog
granika. Stoga ovaj spoj treba s pažnjom konstrukcijski oblikovati i izraditi.
Pored svrhe povezivanja glavnih nosača s čelnim nosačem, ovaj spoj treba osigurati i
potrebnu krutost veze u horizontalnom smjeru. Spoj se u današnje vrijeme ostvaruje
vijčanom vezom (slika 6.3-10) i u zavarenoj izvedbi (slika 6.3-9).
Sučeoni spoj s vijcima, slika 6.3-10, primjenjuje se za manje nosivosti, kod čega vijčani
spoj prenosi silu i moment savijanja.
Kod obuhvatnih spojeva, slika 6.3-9, vertikalni dio spoja prenosi poprečnu silu dok
obuhvatni dio spoja s gornje i donje strane čelnog nosača prenosi moment savijanja,
slika 6.3-11.

a)

b)

Slika 6.3-9 Obuhvatni spoj glavnog i čelnog nosača u zavarenoj izvedbi

128 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Slika 6.3-10 Spoj glavnog i čelnog nosača s vijcima

6.3.9.1. Proračun zavarenog spoja glavnog i čelnog nosača

A-A 15 465
15

F2

lA
h 2 = 620

l 1 = 550
l1

FA

F2
l2 = 445 A
veza 1, a = 6 mm
l 3 = 580

600

veza 2, a = 8 mm

Slika 6.3-11 Skica uz proračun obuhvatnog spoja

 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 129

Skica obuhvatnog spoja glavnog i čelnog nosača u zavarenoj izvedbi prikazuje

slika 6.3-11.
Podaci:
materijal S235JR (Č0361) - Re = 235 MPa (granica tečenja),
FA = 420 kN - reakcija na kraju glavnog nosača,
lA = 220 mm , ostale dimenzije prema skici.
Potrebno je provjeriti čvrstoću spoja za I proračunsko opterećenje.
R 235
d = e = = 157 MPa ;  d = 0,6 d = 94 MPa .
1,5 1,5

Veza 1:
Ova veza prenosi poprečnu silu Fq = FA
 1  1
 = 0,8 1 +  = 0,8 1 +  = 0,933 ;
 a   6
zd = d = 0,933 ·157 = 146 MPa, dozvoljeno naprezanje zavara.
Tangencijalno naprezanje u vezi 1 je
Fq 420 103
 || = = = 63, 6 N/mm 2 .
2 a l1 2  6  550
Ekvivalentno naprezanje prema (6.3-27) je
 e = 1,8 ||2 = 1,34 || = 1,34  63,6 = 85,3 N/mm2   zd .

Veza 2:
Ova veza prenosi moment savijanja spoja
l 220
Msp = FAlA = F2h2 ; F2 = FA A = 420 = 149 kN
h2 620
Prema Tehničkim propisima za zavarene čelične konstrukcije [38], ako je
0,5l3 < l2  1,5l3
uzima se da su bočni zavari iskorišteni u potpunosti a čeoni s 1/3 nosivosti, tj.
ukupno opterećenje se dijeli
1
F2 = F2 + F2⊥ ,
3
F2 = 0,75 e  2 ( l2 − 2a2 ) a2 = 1,5 e  l2  a2 ;

F2⊥ = 0,85 e  ( l3 − 2a2 ) a2 = 0,85 e  l3  a2 .

Duljine zavara bez početnog i krajnjeg kratera su:
l2 = l2 − 2a2 = 445 − 2  8 = 429 mm ,
l3 = l3 − 2a2 = 580 − 2  8 = 564 mm ,
 1 
F2 =  e 1,5l2  a2 + 0,85l3a2  .
 3 
130 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Ekvivalentno naprezanje u zavarenom spoju je

F2 149 103
e = = = 23, 24 N/mm 2
(
a2 1,5l2 + 0, 28l3 ) 8 (1,5 129 + 0, 28  564 )

 e = 23, 24 MPa <  zd = 141 MPa (za a2 = 8 mm;  = 0,9)

a
⊥
⊥ || ||
|| z z
⊥
⊥

Slika 6.3-12 Komponente naprezanja u zavaru

6.3.9.2. Proračun vijčanih spojeva glavnog i čelnog nosača

U svrhu proračuna vijčanog spoja potrebno je najprije odrediti opterećenje
vijčanog polja i to tako da se izvrši redukcija sila na središte vijčanog polja. Svi vijci u
polju su istoga promjera.
Tangencijalno naprezanje od poprečna sile i normalno naprezanje od uzdužne
sile iznose
Fq F
= ; n = n ,
n Aq n As
gdje je:
n - ukupni broj vijaka u polju;
Aq - presjek vrata vijka opterećenog poprečnom silom, mm2 ;
As = 0,785(d-0,938P)2 - minimalni ispitni presjek vijka, mm2; definiran s
parametrima d – nazivni promjer vijka i P – uspon vijka.

bp
hd

N1
hy

y1 N2
y2
z3

My
h2

S
2
hp

Fn
y 2
h1

z2
z1

Fq
1 1
z
lA a) b) As c) d)

Slika 6.3-13 Proračunska skica vijčanog spoja

 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 131

Kod određivanja naprezanja odnosno sila u vijcima uslijed momenta savijanja My

uvode se pretpostavke kao što prikazuju slika 6.3-13c) i d).

a) U prvom slučaju (slika 6.3-13c) pretpostavlja se linearna raspodjela naprezanja s

neutralnom linijom u prvom redu vijaka, na tlačnoj strani presjeka.
S takvom pretpostavkom vrijedi
1 h1 F  A h
= , odnosno 1 = 1 s = 1 . (6.3-29)
 2 h2 F2  2 As h2
Moment inercije vijčanog polja obzirom na os y1 je
n n
I y1 =  As hi2 = As  hi2 , (6.3-30)
i =1 i =1
pa je
My My
1 =  max = h1 = h1 , (6.3-31)
I y1 As  hi2
a najveća sila u vijku
My
F1 = 1 As = h.
2 1
(6.3-32)
 hi

b) U drugom slučaju (slika 6.3-13d) pretpostavlja se da je zbog krutosti spojnih ploča

neutralna linija pomaknuta u os y2, a s raspodjelom naprezanja, slika 6.3-13d).
Položaj neutralne linije odredi se iz uvjeta ravnoteže normalnih sila po presjeku,
odakle slijedi da težište šrafirane površine (bphd) i sume površina vijaka u vlačnoj
zoni treba biti na osi y2. Iz toga uvjeta slijedi nakon sređivanja
2
 A   A  zi  As
hd = hy − e =  s  + 2  hy s + As − , (6.3-33)
 bp   bp bp  bp
   
gdje je:
As =  As(+) −  As(-) , razlika sume površina presjeka vijaka u vlačnoj (+) i tlačnoj
(-) zoni. Za položaj osi y2, slika 6.3-13b) je As = 4As – 2As = 2As. Iz navedenog slijedi
da je potrebno najprije pretpostaviti položaj osi y2 između dva reda vijaka u tlačnoj
zoni čime se može odrediti As. Ukoliko prema (6.3-33) položaj osi y2 ne padne
između dva pretpostavljena reda vijaka, treba pretpostaviti drugi položaj y2.
n
 zi = z1 + z2 + + zn , za polje, slika 6.3-13 je
i =1
6
 zi = 2 z1 + 2 z2 + 2 z3 .
i =1
Nakon određivanja položaja osi y2 odredi se moment inercije nosive površine oko
osi y2 , tj.
bp hd3 nvz
+ As  ( zi + e ) ,
2
I y2 = (6.3-34)
3 i =1
nvz – ukupno broj vijaka u vlačnoj zoni polja.
132 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Maksimalno naprezanje u vijcima je tada

My
1 =  max = ( z1 + e ) , (6.3-35)
I y2
odnosno, odgovarajuća sila u vijku
F1 = 1 As . (6.3-36)
Od izračunatih maksimalnih sila u vijcima prema (6.3-32) i (6.3-36) mjerodavna sila je
veća sila.
Maksimalna sila u vijku treba biti
F1  0,8Fp , za I proračunsko opterećenje,
gdje je: Fp – sila pritezanja vijka.
Sila pritezanja vijaka visoke čvrstoće (HV vijaka) može se odrediti prema
Fp = (0,7…0,8)0,2 As , N, (6.3-37)
As – ispitni presjek vijaka, mm2;
0,2 – konvencionalna vrijednost granice razvlačenja, N/mm2;
a moment pritezanja
Mp = 0,16Fp d , Nm, (6.3-38)
Fp , kN ; d – promjer vijka, mm.

Brojčani primjer 1:
Odrediti maksimalno opterećenje vijaka uslijed momenta savijanja My = FAlA za
vijčano polje, slika 6.3-13 i slika 6.3-14.
Vijci su dimenzije M 20, materijal vijaka je 10.9, presjek As = 2,45 cm2 , n = 6 vijaka,
materijal spojnih ploča S235JR (Č0361).
Dozvoljena sila pritezanja vijaka M 20 je Fp = 154 kN , a moment pritezanja
Mp = 493 Nm (prema normi),
FA = 170 kN ; lA = 157,5 mm.
30

5 6
M 20
h2 = 290
z3

My
h1 = 390
460

y S
z2
z1

3 4
lA = 157,5 20
1 2
500
bp = 600 FA
z

Slika 6.3-14 Vijčani spoj, primjer 1

 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 133

Rješenje:
 As = 6 As = 6  2, 45 = 14,7 cm ,
2

središte polja
2 A h + 2 As h2 2  2, 45  39 + 2  2, 45  29
z3 = s 1 = = 22, 667 cm ;
 As 14, 7
z1 = h1 – z3 = 39 – 22,667 = 16,333 cm ;
z2 = h2 – z3 = 29 – 22,667 = 6,333 cm ;
6
 zi = 2 ( z1 + z2 + z3 ) = 2 (16,333 + 6,333 + 22, 667 ) = 90, 666 cm .
i =1

a) Neutralna linija prolazi središtem vijaka 5 i 6.

Maksimalna sila u vijcima 1 i 2 iznosi
My 2677,5
F1 = F2 = 2
h1 = 39 = 22,1 kN ,
 hi 4724
My = FAlA = 17015,75 = 2667,5 kNcm;
 hi = 2h1 + 2h2 = 2  39 + 2  29 = 4724 cm .
2 2 2 2 2 2

b) Neutralna linija prolazi ispod spojnice vijaka 5-6, slika 6.3-13d).

Položaj neutralne linije odredi se prema (6.3-33)
2
 A   A  zi  As
hd =  s  + 2  hy s + As −
 bp   bp bp  bp
   
2
 4,9   4,9 90, 666  4,9
hd =   + 2  25, 667 + 2, 45 − = 3,325 cm ,
 60   60 60  60
hy = z3 + 3 = 22,667 + 3 = 25,667 cm ,
e = hy – hd = 25,667 – 3,325 = 22,34 cm , što je praktički na liniji 5-6.

Moment inercije prema (6.3-34) je

bp  hd3
+ As  2 ( z1 + e ) + ( z2 + e ) 
2 2
I y2 =
3  
60  3,3253
+ 2, 45  2 (16,333 + 22,34 ) + ( 6,33 + 22,34 ) 
2 2
I y2 =
3  
Iy2 = 12091,3 cm4.

Maksimalno naprezanje u vijcima prema (6.3-35) je

My 2677,5
1 = ( z1 + e ) = 38, 673 = 8,56 kN/cm 2 ,
I y2 12091
134 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

i maksimalna sila u vijku

F1 = 1As = 8,562,45 = 20,98 kN.

U ovom primjeru je za slučajeve a) i b) dobiven približno isti rezultat. Maksimalna

sila F1  22 kN je dovoljno ispod dozvoljene sile pritezanja Fp = 154 kN, pa je
pritezanjem dovoljno ostvariti i manju silu.

Brojčani primjer 2:
Odredite maksimalno opterećenje vijaka uslijed momenta savijanja My i Mz, za
vijčano polje, slika 6.3-15.
Vijci su M 20, materijal vijaka 10.9, materijal ploča S235JR. Ostale dimenzije
prema skici, a momenti savijanja su:
My = FAlA = 1800 kNcm ; Mz = 1000 kNcm.

Za način spajanja koji prikazuje slika 6.3-15, a realna je pretpostavka a), tj. da se
neutralna linija od opterećenja momentom My nalazi na spojnici 7-8, a neutralna linija
od djelovanja momenta Mz na spojnici 2-8.

Y
Y

čelni glavni
lA nosač nosač
FA
a)

y1 7 Mz
8
95

My
h1 = 220
150
300

y S

1 2
b 1 = 500
z z1
600
b)
Slika 6.3-15 Vijčani spoj, primjer 2
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 135

Superpozicijom djelovanja momenata My i Mz maksimalno je opterećen vijak 1, tj.

My Mz
F1 = Fmax = 2
h1 + b;
2 1
 hi  bi
2
(
 hi = 2 22 + 15 + 9,5 = 1598,5 cm ;
2 2 2 2
)
 bi = 4b1 = 4  50 = 10000 cm ;
2 2 2 2

1800 1000
F1 = 22 + 50 = 24, 77 + 5 = 29, 77 kN ,
1598,5 10000

dok je dozvoljena sila pritezanja Fp = 154 kN.

6.3.10. Proračun čelnog nosača

a)

b)

Slika 6.3-16 Čelni nosači:

a) za most s jednim nosačem
b) za most sa dva nosača

Slika 6.3-17 Kutijasti čelni nosač

Čelni nosač opterećen je na savijanje uslijed vertikalnog opterećenja glavnih

nosača i horizontalne sile vođenja FHk. Kontrolu naprezanja treba provesti kod
najnepovoljnijeg položaja vitla (x = xmin).

Za čelni nosač s dva kotača i dva glavna nosača, maksimalno proračunsko

opterećenje kotača za određivanje vertikalnog opterećenja čelnog nosača je
l − xmin 1
Fk,p = ( Q + Gv )
l 2
( )
+ Gnos + Gp / 2 , (6.3-39)

gdje je: Gp – težina čelnog nosača.

136 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

Q+Gv

Q+Gv
xmin lc
l
Fk,p lk /2

FHk
A-A
lc

y
l k /2

A A

Slika 6.3-18 Proračunska skica čelnog nosača (FHk → FS)

Horizontalna sila vođenja FS odredi se prema tablici 6.1-7 (poglavlje 6.1.3.8).

Momenti savijanja u čelnom nosaču su

My = Fk,p lc ; Mz = FSlc ,

i maksimalno naprezanje

My Mz
 max = + . (6.3-40)
Wy Wz
 06 Poglavlje – NOSIVA KONSTRUKCIJA GRANIKA 137

6.4. TIJEK PRORAČUNA GRANIKA

6.4.1. Ulazni podaci

- nosivost, kapacitet,
- geometrijski parametri,
- kinematički parametri,
- pogonska grupa, uvjeti rada, vijek trajanja,
- način zahvaćanja tereta,
- važeći propisi (standardi),
- raspoloživi odnosno potrebni materijali,
- posebni zahtjevi.

6.4.2. Elementi za prihvat tereta

6.4.2.1. Izbor i osnovne karakteristike sredstva za prihvat tereta
6.4.2.2. Izbor i proračun nosivog sredstva (uže + koloturnik + kuka, lanac+kuka i
sl.)
6.4.2.3. Izbor i proračun zahvatnog sredstva (grabilica, zahvatna kliješta, magnet i sl.)
6.4.2.4. Sredstva za vješanje tereta (lanci, užad, trake i sl.)

6.4.3. Mehanizam za dizanje tereta

6.4.3.1. Osnovne karakteristike mehanizma za dizanje (brzina vrtnje motora,
prijenosni odnosi...)
6.4.3.2. Proračun i konstrukcijsko rješenje bubnja, osovine bubnja, veze užeta s
bubnjem
6.4.3.3. Izbor motora i reduktora (proračun reduktora)
6.4.3.4. Kočnica, upravljanje kočnicom

6.4.4. Mehanizam za vožnju vitla

6.4.4.1. Otpori vožnje (procjena težine vitla, izbor ležajeva, otpor vjetra)
6.4.4.2. Dimenzioniranje kotača (broj kotača, opterećenje kotača, …)
6.4.4.3. Osnovne karakteristike mehanizma za vožnju (broj pogonskih kotača,
vrsta pogona, prijenosni odnosi, …)
6.4.4.4. Motor za vožnju, reduktor za vožnju (provjera motora na pokretanje,
provjera proklizavanja kotača)
6.4.4.5. Kočnica, upravljanje kočnicom
6.4.4.6. Proračun i konstrukcijsko rješenje okvira vitla

6.4.5. Ostali pogonski mehanizmi (ako postoje)

- mehanizam za okretanje,
- mehanizam za promjenu dohvata.
138 Herold & Ščap & Hoić: PRENOSILA I DIZALA

6.4.6. Nosiva konstrukcija

6.4.6.1. Osnovne karakteristike nosive konstrukcije (oblik, izvedba - punostjena;
rešetkasta, procjena težine, koncepcija mehanizma za vožnju)
6.4.6.2. Opterećenje nosive konstrukcije
- glavna, dopunska, posebna opterećenja,
- momentni dijagrami, poprečne sile, normalne sile,… .
6.4.6.3. Oblikovanje nosive konstrukcije
- pretpostavljanje oblika presjeka glavnih nosivih elemenata i računanje
geometrijskih karakteristika presjeka.
6.4.6.4. Provjera krutosti i maksimalnih naprezanja
6.4.6.5. Provjera stabilnosti elemenata nosive konstrukcije (stabilnost limova,
štapova, i sl.)
6.4.6.6. Težina nosive konstrukcije (točnije određivanje težine i usporedba s
procijenjenom težinom, korekcija proračuna ako je potrebno, eventualno
smanjenje težine optimiranjem pomoću računala)
6.4.6.7. Provjera čvrstoće spojeva (zavareni spojevi, spojevi s vijcima,
zakovicama,…)

6.4.7. Mehanizam za vožnju nosive konstrukcije (mosta, portala)

6.4.7.1. Otpori vožnje
6.4.7.2. Dimenzioniranje kotača (ukupni broj kotača, opterećenje kotača,…)
6.4.7.3. Osnovne karakteristike mehanizma za vožnju (broj pogonskih kotača,
vrsta pogona, prijenosni odnosi,…)
6.4.7.4. Motor za vožnju, reduktor za vožnju
6.4.7.5. Kočnica, upravljanje kočnicom

6.4.8. Sigurnost granika protiv prevrtanja

6.4.8.1. Računsko određivanje sigurnosti protiv prevrtanja
- normalni rad bez vjetra,
- normalni rad s vjetrom,
- orkanski vjetar, van pogona.
6.4.8.2. Sigurnost protiv pokretanja vjetrom

6.4.9. Sigurnosni elementi granika

6.4.9.1. Odbojnici
6.4.9.2. Osiguranja od preopterećenja
6.4.9.3. Ostali sigurnosni elementi i uređaji