Klara Marjanović

Što sam naučila o sebi kao govorniku?

Prezentacijske vještine važne su svima, a pogotovo poslovnim ljudima koji vrlo često moraju
prezentirati sebe i svoje proizvode. O našim prezentacijskim vještinama može ovisiti hoćemo li
dobiti nekakav posao ili angažman koji nam je vrlo bitan.

Jedna od mojih jakih strana tijekom javnih nastupa jeste dobra priprema za nadolazeće
izlaganje, dobrom pripremom postajem sigurnija u sebe i u svoje izlaganje te mi se time
smanjuje nervoza i panika. Još jedna od mojih jačih strana kao govornika je sposobnost dobrog
slušanja svoje publike i svojih sugovornika te time mogu dobro komunicirati s njima i odgovarati
na njihova pitanja, komentare i primjedbe o mojem izlaganju. Dobrom komunikacijom sa
svojom publikom stiče se njihovo povjerenje te će i samim time biti više zainteresirani za temu
izlaganja. Nadalje jedna od mojih jačih strana je i siguran i samopouzdan nastup. Iako se u
trenutku javnog nastupa ne osjećam lagodno i dobro ipak se trudim to ne prikazati svojim
govorom tijela, već nastojim da se na meni ne primijeti moja nesigurnost i trema jer sigurnim
nastupom se i ja kao govornik i moje izlaganje čine uvjerljivijim. Ali nasuprot dobrim stranama
tu su uvijek i loše strane koje se treba popraviti. Neke od stvari koje sam primijetila na sebi da mi
loše idu su vještina argumentiranja i smisao za humor. Često ću se tijekom argumentacija
spetljati i više ni sama neću znati o čemu pričam ili ću se argumentacijom vrtjeti u krug i zapravo
ne doći do nekakvog zaključka što može zbuniti publiku. Humoristični dijelovi u mojim
izlaganjima su rijetki jer humor osobama dolazi spontano, a moja izlaganja većinom budu
pripremljena, a pripremljene šale vrlo često ne budu smiješne kao šale koje dolaze govorniku
spontano tijekom govora, već zvuče usiljeno i isforsirano. Također još jedna od stvari koje
trebam popraviti u svojim izlaganjima jeste korištenje poštapalice „znači“ koju u mojem slučaju
izgovaram nekada izgovaram „'nači“. Lošu argumentaciju mogu popraviti tako da se trudim
tijekom svojeg izlaganja biti što smirenija kako bi samoj sebi dala vremena razmisliti o tome o
čemu u tome trenutku pričam. Vještinu smisla za humor je vrlo teško popraviti, ali u trenutcima
u kojima bi se htjela našaliti mogu zamisliti kako se šalim zajedno sa svojim prijateljima te će
tako šala biti opuštenija. Korištenje poštapalica mogu smanjiti tako da više pazim na to kako
izgovaram rečenice te da još bolje pripremim svoje izlaganje odnosno da više puta isprobam
izreći svoj govor sama sebi i da zamijenim svoje poštapalice drugim riječima koje bolje idu uz
kontekst samog izlaganja.

Nakon svih mojih javnih nastupa o sebi kao govorniku sam zaključila kako nastojim djelovati
samopouzdano i opušteno tijekom svojih izlaganja iako u sebi krijem veliku tremu. Iako mi
smisao za humor ne dolazi prirodno tu povezanost s publikom nastojim nadomjestiti
komunikacijom sa publikom i odgovaranjem na njihova pitanja.