Adipositas:

Koeficijent metabolizma lipida: Metabolizam lipida jedan je od najvažnijih staničnih procesa koji troše
energiju. I sinteza lipida i njihovo iskorištavanje podliježu strogim i složenim kontrolama. Ova kontrola
također omogućuje dinamičan odgovor na metabolički status u stanici, čuvajući viškove energije i
nadoknađujući manjkove energije. Koeficijent smeđeg masnog tkiva: Smeđe masno tkivo je
plurivakuolarno i smeđe boje zbog visokog sadržaja mitohondrija. Ti se mitohondriji ovdje ne koriste
za sintezu ATP-a, već proizvode toplinu kroz oksidaciju masnih kiselina (termogeneza). Smeđe masno
tkivo nalazimo uglavnom u novorođenčadi i dojenčadi (potrebna je stalna visoka temperatura), au
odraslih se još nalazi između ostalog u vratu i supraklavikularnoj regiji. Smeđe masno tkivo
(termogeneza) štiti od pretilosti. Koeficijent hiperinzulinemije: Pretilost je često povezana s
hiperinzulinemijom, iako se ne smatra da je hiperinzulinemija uzrokovana pretilošću. Kod
hiperinzulinemetičke pretilosti, proizvodnja inzulina je tri puta veća od normalne. Koeficijent jezgre
hipotalamusa: Nekoliko jezgri sudjeluje u regulaciji unosa hrane. Vrlo je kompleksan i postoje razne
teorije. Ovdje se spominju dva najvažnija: uključeni su arkuatni nukleus i paraventrikularni nukleus.
Kada su zalihe masti u tijelu pune, masne stanice oslobađaju hormon leptin. Ovo inhibira otpuštanje
neuropeptida Y (NPY) u arkuatnoj jezgri. NPY ima inhibitorni učinak na paraventrikularnu jezgru i
potiče osjećaj gladi. Leptin tako inhibira inhibicijski učinak NPY. Istodobno, leptin potiče otpuštanje
alfa-MSH, peptidnog hormona koji preko MC-4 receptora stimulira paraventrikularnu jezgru i
signalizira sitost. Funkcionalni zatajenje receptora MC-4 zbog mutacija dovodi do jakih pretilosti i
dijabetes melitusa tipa II. Koeficijent sadržaja triglicerida: Trigliceridi su nezamjenjivi kao zalihe
energije za tijelo. Povišene vrijednosti mogu, međutim, ukazivati na rizik od 'vaskularne kalcifikacije'
(arterioskleroze). Liječnik određuje laboratorijsku vrijednost, na primjer, za praćenje terapije ako su
razine lipida u krvi previsoke. Rijetke metaboličke bolesti ponekad dovode do izrazito visokih razina
triglicerida. Osobito bi dijabetičari trebali paziti na laboratorijsku vrijednost kako bi rizik od oštećenja
krvnih žila bio što manji.