Osvrt na film „Život drugih“

Poznati njemački film Život drugih izvrsna je psihološka

drama s elementima špijunskog filma koji je nagrađen
nagradom Oscar. Radnja se odvija u Istočnoj Njemačkoj
u Berlinu 1984. godine. Kapetan Gerd Wiesler pod
šifriranim imenom HGW XX/7 je agent istočnonjemačke
službe državne sigurnosti pod nazivom Stasi. Wiesler
potajno prati i istražuje živote ljudi koji su neprijatelji
socijalizma. Nakon poziva bivšeg školskog kolege,
poručnika Antona Grubitza na kazališnu predstavu
poznatog i uspješnog kazališnog pisca Georga
Dreymana, ministar Bruno Hempf obavješćuje Grubitza
da smatra da je Dreyman disident. Grubitz zbog želje za
unapređenjem, imenuje Wieslera kao špijuna da mu
pomogne u istrazi. Wiesler je za zadatak dobio da ozvuči
cijeli stan i da na tavanu prisluškuje poznatog pisca
Dreymana i njegovu djevojku glumicu Christa-Maria
Sieland koju tajno priželjkuje ministar Hempf. Na
rođendaskoj zabavi Dreymana njegov prijatelj Albert
Jerska koji je na crnoj listi Stasi-a mu poklanja
kompozciju Sonata za dobrog čovjeka. Ubrzo nakon
toga Jerska se objesio te Dreyman odlučuje da objavi
anonimni članak u Der Spiegelu, istaknutom zapadno-
njemačkom časopisu gdje optužuje državu da prekriva
povišene stope samoubojstva u zemlji. Dreyman uz
pomoć drugih urotnika nabavlja pisaću mašinu koja nije
bila registrirana u njihovom sustavu te ju sakriva u stanu
ispod praga vrata. Iako ih cijelo vrijeme Wiesler špijunira
on ih ne odlučuje prijaviti nadređenima te ih je pustio da
objave članak. Stasi saznaje za objavu članka, ali ne
mogu povezati ni sa jednom registriranom pisaćom
mašinom. Sieland odbija Hempfa kao ljubavnika i
naređuje da je uhapse. Ona priznaje Dreymanovo
autorstvo članka no nakon što je Stasi pretresao stan
nisu mogli naći pisaću mašinu. Grubitz sumnja Wieslera
skriva nešto te naređuje da izvrši naknadno ispitivanje
Silende i ona mu otkriva gdje se točno nalazi pisaća
mašina. Weistler uklanja pisaću mašinu prije nego što je
tim za pretraživanje došao no Sielad nije znala za to i
zna da će Dreyman shvatiti da ga je izdala te izvršava
samoubojstvo skokom ispred kamiona. Grubitz je
shvatio da ga je Wiesler izdao te ga otpušta i šalje da
radi u odjeljenje M ( mrtva pozicija za osramoćene
agente). 9. prosinca 1989. godine radi na otvaranju i
kontroli pisama kada mu kolega kaže da je Berlinski zid
pao. Nakon 2 godine Dreyman i Hempf se sreću te
Dreymanu nije bilo jasno kako on nije bio praćen i
osluškivan, a Hempf mu govori kako je pod punim
nadzorom od 1984. godine. Dreayman dolazi u stan i
nalazi postavljena ozvučenja po stanu. Odlazi do arhive
Stasi-ja te pregledava dokumente kad je bio pod
nadzorom. Ne shvaća kako je pisaća mašina nestala te
dolazi do zaključka da je oficir Wiesler zadužan za sve.
U znak zahvalnosti u novom romanu Sonate vom Guten
Menschen na prvoj strani knjige piše "HGWXX/7, u znak
zahvalnosti".
U filmu je prikazana Istočna Njemačka u kojoj vlada
socijalizam od 1984. do 1989. Socijalizam je ideologija i
pokret koji teži uspostavi društva na načelima socijalne
pravednosti, na pravednoj raspodjeli materijalnih i
kulturnih dobara, na jednakosti i međusobnoj solidarnosti
pripadnika društva. Svaki politički režim u povijesti je
imao neke neprijatelje i protivnike sistema protiv koji se
država trebala borit kako ne bi došlo do revolucije. Javno
protivljenje sistemu, bježanju iz države, itd. se strogo
kažnjavalo i kontrolirao baš kao i u ovom filmu. Osobe
za koje se sumnjalo da su dividenti kao što je bio
Deyrman su bili pomno promatrani i spijunirani. Sama
cenzura tiska je bila dostupna, nije se smjelo svašta
objavljivati čak je i svaka pisača mašina bila registrirana
kao bi se znalo tko je pisao nešto protiv države. Istočna
Njemačka je bila skroz suprotna od Zapadne dan danas
postoji ta razlika između istočne i zapadne iako je to
danas jedinstvena država. Strogo se vodila kontrola tko
prelazi granicu i rijetki su mogli no ono što je i ulazilo u
zemlju kao što su pisma što vidimo i u filmu. Na kraju
filma vidimo da je postojao posebni odjel gdje je Weisler
radio gdje su se pregledavala pisma. Nije bilo slobode
pisanja u umjetnosti kao npr. Tekstovi za kazališne
predstave smjelo se samo prikazati ono što je država
odlučila (kakve su predstave bile? to sam zaboravio ne
mogu se sjetit pa dopiši). Padom berlinskog zida naste
olakšanje među ljudima i deyrman objavljujesvoj roman i
piše tekstove za predstave bez da ima cenzure.