You are on page 1of 12

Finansije I finansijsko pravo

Javne finansije predstavljaju skup aktivnosti drzave, uzih politicko-teritorijalnih kolektiviteta I drugih
drustvenih organizama na prikupljanju I trosenju materijalnih sredstava radi izvrsavanja odredjenih
opstih drustvenih zadataka I funkcija.

Postoje 2 cinioca bez kojih se ne moze zamisliti finansijska djelatnost a to su SREDSTVA I njihova
UPOTREBA , tj. Trosenje.

Finansije obuhvataju svaku javnopravnu djelatnost kojom se ostvaruju materijalna sredstva koja
politicke jedinice ili od njih ovlasceni organizmi koriste za finansiranje javnih potreba.

Finansijski suverenitet predstavlja ekskluzivno pravo drzave da na svojoj teritoriji ubira


poreze.Finansijski suverenitet je samo jedan vid politickog suvereniteta drzave.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Osnovne karakteristike finansijske aktivnosti odnosno finansijske privrede

1.prenosenje sredstava na javne organe-prinudno ili dobrovoljno odvajanje kupovne snage od strane
privrede ili pojedinaca I prenosenju na javne organe koji ce ih iskoristiti u finansijske politicke, privredne,
socijalne I druge svrhe

2.Javne finansije vezuju u finansijski akt dva subjekta-aktivni I pasivni.Drzava(ili uze drustveno politicke
zajednice) je aktivni subjekt finansijske djelatnosti usmjereni ka sticanju javnih prihoda dok su pasivni
subjekti fizicka I pravna lica kojima je nametnuta obaveza obezbjedjivanja dijela sredstava za javnu
potrosnju.

3.javne finansije se javljaju kao privreda javnopravnih tijela I dio su sireg pojma javne privrede

4. Finansijsku aktivnost karakterise prinuda

Razlike izmedju finansijske djelatnosti drzave od finansijske aktivnosti fizickih I privatno pravnih lica

1.drzava I javnopravna tijela u obavljanju utvrdjenih zadataka nisu rukovodjeni zahtjevom da


obavljanjem tih zadataka ostvaruju dobit dok je osnovni cilj finansijske djelatnosti privatnih lica
ostvarenje dobiti.

2.djelatnost drzave I drugih javnopravnih tijela koja zadovoljavaju odredjene jvne potrebe uglavnom su
nematerijalne prirode

3.pri zadovoljavanju javnih potreba drzava I javnopravna tijela ne rukovode se principom cinidbe za
protivcinidbu dok kod privatnih lica pretpostavka za rashode je adekvatna protivcinidba
4.za zadovoljenje potreba iz svoje nadleznosti javni sekstor koristi prihode koji pretezno imaju prinudni
karakter a manji dio tih prihoda ostvaruju svojom aktivnoscu, po osnovu vlasnistva I po drugim osnovima
dok prihodi koje ostvaruju privatna lica nemaju prinudni karakter

5.Javni sektor podmiruje opste drustvene potrebe dok privatna lica podmiruju uglavnom svoje
sopstvene potrebe I interese

----------------------------------------------------------------------------------------------

I javni I privatni sektor u obavljanju svoje finansijske djelatnosti rukovode se principom stednje I
efikasnosti u trosenju raspolozivih sredstava.

Fiskalna politika- ovaj izraz oznacava da se fiskalna politika u dobroj mjeri vodi radi postizanja nefiskalnih
ciljeva odnosno radi postizanja odredjenih ekonomskih I socio politickih ciljeva

Nauka o finansijama-izucava prirodu finansijskog akta, ispituje uticaj koji finansijski akt vrsi na
proizvodnju I potrosnju dobara, na cijene, stednju itd. Analizira efekte pojedinih poreza na proizvodnju
itd.

Finansijska politika-nije nauka vec vjestina koja,koristeci rezultate do kojih je dosla finansijska nauka
ukazuje na sredstva I puteve ka postizanju ciljeva koje je obiljezila finansijska teorija

Finansijsko pravo-dio sistema odredjene zemlje koj regulise odnose koji nastaju finansijskom aktivnoscu
drzava, uzih politicko-teritorijalnih jedinica I institucija kojima su povjerene takve funkcije.Skup pravnih
propisa kojima se regulisu oni drustveni odnosi koji nastaju prilikom prikupljanja, raspodjele I trosenja
sredstava kojima se zadovoljavaju javne potrebe.

Podjele finansijskog prava

Zavisno od karaktera normi kojima se regulisu finansijski odnosi:

Opsti dio finansijskog prava-ukupnost pravnih normi kojima se obezbjedjuje jedinstvo finansijskog
sistema utvrdjivanjem opstih principa na kojima se zasnivaju finansijski odnosi.

Posebni dio finansijskog prava cini ukupnost pravnih normi kojima se na jedinstven nacin regulise
odredjena vrsta finansijskih odnosa (poresko pravo, takseno pravo, budzetsko pravo itd)

Prema teritoriji na kojoj se prostire primena finansijsko pravo dijelimo na :

Nacionalno(unutrasnje) –je dio pravnog sistema jedne zemlje kojim se u toj drzavi regulisu finansijsko-
pravni odnosi

Medjunarodno- skup pravnih normi kojima se regulisu medjudrzavni finansijsko pravni odnosi.

Nacionalni dohodak I finansije- od obima nacionalnog dohotka I njegovog porasta zavisi poreska
sposobnost poreskih obveznika te zavisno od toga utvrdjuju se I njihove obaveze u podmirivanju javnih
potreba.Podjela nacionalnog dhotka u svakom drustvenom sistemu svodi se na dio za akumulaciju I dio
za potrosnju .U savremenim drzavama znacajni dio nacionalnog dohotka se zahvata I redistribuira putem
fiskalnih instrumenata.To se naziva fiskalnim opterecenjem ili poreskim pritiskom.Ono se odredjuje
putem procentualnog ucesca prihoda u bruto ili neto nacionalnom dohotku.Na taj nacin opterecenje
moze biti izracunato putem formule

FO=SD/ND (FO-fiskalno opterecenje, SD-iznos prihoda od svih dazbina , ND-nacionalni dohodak)

Relativni poreski pritisak – finansijsko opterecenje koje se ocjenjuje u vezi sa svim onim koristima koje
se kroz javne rashode vracaju poreskim obveznicima .Na taj nacin dolazi do povecanja nacionalne
proizvodnje I I drustvenog proizvoda kao I povecanje obima I kvaliteta u zadovoljenju javnih potreba.

Finansijski odnosi- se zasnivaju izmedju drzave, drustveno-politickih zajednica I drugih drustvenih


organizama ovlascenih da uvode prihode,s jedne strane, I obveznika da te prihode placaju, s druge
strane.To je upravno-pravni odnos koji nazivamo fiskalni odnos.On se svodi na skup prava I obaveza
fiskusa I obveznika u obezbjedjivanju potrebnih sredstava za finansiranje javnih potreba.Medjutim,
finansijski odnos moze imati I siri sadrzaj .Ovi odnosi se mogu ticati ne samo u obezbjedjivanju sredstava
za javnu potrosnju vec I za njihovo rasporedjivanje I trosenje za one potrebe za koje su
ustanovljeni.Politicki, ekonomski, socijalni I drugi razlozi zahtijevaju da se precizno razgranice fiskalni
odnosi izmedju razlicitih nosilaca finansiranja javnih potreba u okviru jedne drzave.

Treba razlikovati 3 vrste ovlascenja

1.ovlascenje za ustanovljavanje prihoda –sastoji se u ovlascenju nosioca fiskalne vlasti da odrede


situacije I uslove pod kojima se odredjena lica dovode u poziciju da budu duzna da izdvajaju dio svojih
prihoda za podmirenje javnih potreba.

2.Ovlascenje na uvodjenje prihoda –predstavlja pravo ovlascenog drustvenog organizma da vec


ustanovljeni prihod proglasi (uvede) kao svoj prihod.

3.Ovlascenje za uvodjenje prihoda najcesce sadrzi I ovlascenje za utvrdjivanje visine prihoda koji se
uvodi.

Vertikalna povezanost fiskalnih I budzetskih sistema u federativnim drzavama znaci povezanost


federalnog sistema sa sistemima clanica federacije I ovih sa sistemima nizih kolektiviteta dok u
unitarnim drzavama stepeni povezanosti su ograniceni na fiskalni I budzetski sistem centralnih organa I
nizih kolektiviteta.

Horizontalna povezanost fiskalnih I budzetskih sistema postoji izmedju istostepenih kolektiviteta tj.
Izmedju clanica federacije ili izmedju lokalnih kolektiviteta.

Finansijski odnosi u drzavama federativnog uredjenja- sistem odvojenih prihoda, sistem zajednickih
prihoda I mjesoviti sistem
Sistem odvojenih prihoda(sistem separacije prihoda)-je takav oblik organizovanja odnosa izmedju
federacije I njenih clanica u kome I federacija I clanice imaju svoje posebne prihode.Moguce su dvije
varijante-

a.Slobodni(konkurentni) sistem odvojenih prihoda-federacija I njene clanice imaju podjednako pravo na


uvodjenje prihoda I utvrdjivanje njihove visine.

b.Vezani sistem odvojenih prihoda obuhvata samo pravo na utvrdjivanje visine prihoda ali ne I izvora,
vrsta I oblika.

Sistem zajednickih prihoda-je takav oblik prihoda u kome samo nosiocu finansiranja jednog stupnja
(samo federaciji ili samo njenim clanicama)pripadaju ovlascenja na ustanovljavanje odnosno uvodjenje
prihoda kao I pravo na utvrdivanje njihove visine dok nosiocima finansiranja ostalih stupnjeva pripada
ucesce u tim prihodima

Mjesoviti sistem prihoda- u ovakvom sistemu pojedini nosioci finansiranja imaju dijelom sopstvene
izvore prihoda a dijelom dobijaju prihode ili od visih ili od nizih nosilaca finansiranja.

Fiskalni federalizam –odnosi federacije I njenih clanica u pogledu ovlascenja za ustanovljavanje I


uvodjenje prihoda kao I za utvrdjivanje njihove visine.

Finansijski federalizam –odnosi federacije I njenih clanica u pogledu ovlascenja za utvrdjivanje potreba
za koje su duzni da obezbijede sredstva radi njihovog zadovoljenja

Fiskalni suverenitet je ovlascenje na ustanovljavanje fiskalnih prihoda, njihovo uvodjenje I odredjivanje


njihove visine.Ako postoje sva 3 ovlascenja onda imamo potpuni suverenitet a ako obuhvata samo neka
od tih ovlascenja imamo ograniceni suverenitet.

Finansijski suverenitet podrazumijeva ustavom I zakonom utvrdjena ovlascenja pojedinih subjekata


finansiranja javnih potreba da prikupljena sredstva od javnih prihoda mogu samostalno rasporedjivati na
javne potrebe.Ova ovlascenja se cesto nazivaju I Budzetskim pravima.

Javni prihodi- Sredstva koja drzava koristi za podmirenje javnih potreba

Glavni oblici javnih prihoda nalaze se u 1.domenijalnim dobrima I drugoj drzavnoj imovini, 2.
Obaveznim davanjima dijela dohotka ili imovine od strane fizickih I pravnih lica, 3.dobrovoljnim
davanjem pojedinaca (zajmovi, krediti, pokloni)

Osnovne karakteristike srednjevjekovnih dazbina

1.nisu predstavljale glavni prihod drzave vec samo dopunski izvor

2.sve dazbine nosile su iskljucivo fiskalni karakter

3.nisu imale obiljezje opste obaveze vec su opterecivale uglavnom seljastvo


4. obaveza placanja dazbina izvrsavana je u naturi a tek kasnije, razvojem robno novcanih odnosa u
novcu.

Podjela javnih prihoda

a.originerni I derivatni (originerni su oni koje drzava ostvaruje svojom privrednom aktivnoscu dok su
derivatni oni koje drzava ostvaruje na osnovu svog fiskalnog suvereniteta .Izvedeni su iz ekonomske
snage obveznika kojima je nametnuta obaveza izdvajanja dijela svojih sredstava za potrebe drzave )

b.javnopravni I privatnopravni (ne razlikuje se od originerne I derivativne podjele)

c.redovni I vanredni prihodi (redovni prihodi su oni koji sluze za finansiranje redovnih javnih
potreba .Vanredni javni prihodi se formiraju povremeno I sluze za podmirivanje vanrednih rashoda tj
onih koje nije moguce unaprijed predvidjeti(npr. Velike elementarne nepogode)

d.prihodi od stanovnistva I prihodi od pravnih lica

e.povratni I nepovratni prihodi(Nepovratni su oni koje fizicka lica izdvajaju za zadovoljenje javnih
potreba (porezi, takse, carine) , oni su prinudnog karaktera. Prihodi koje fizicka ili pravna lica
dobrovoljno ili prinudno izdvajaju za finansiranje javnih potreba uz obavezu da im drzava ta sredstva
vrati spadaju u povratne prihode.To su npr. Zajmovi)

f.prihodi sirih I uzih politicko-teritorijalnih jedinica (

g.prihodi u novcu I prihodi u naturi (savremene drzave svoje prihode ostvaruju , po pravilu,u
novcu.Prihodi u naturi se rijetko desavaju I to uglavnom u vidu poklona fizickih I pravnih lica ili mogu se
pojaviti kao vanredni prihodi u slucaju elementarnih nepogoda , ratova I sl.)

h.namjenski I nenamjenski prihodi (Namjenski su oni za koje je tacno utvrdjeno na sta ce biti
utroseni.Tako npr. Sredstva dobijena putem zajma sluze za finansiranje tacno odredjenih potreba
(izgradnja puteva, mostova itd). Nenamjenski su oni koji sluze za finansiranje ukupnih javnih rashoda
odnosno za zadovoljenje onih javnih potreba koje nisu unaprijed definisane

Pravna obiljezja Fiskalnih prihoda (dazbina)- 1.imaju prinudni karakter 2.nepovratnost dazbina 3.
Ustanovljavaju se putem zakona

Ekonomski izvori dazbina –imovina, dohodak I potrosnja.

Ekonomska dejstva dazbina

Neposredna ekonomska dejstva dazbina –to su ona dejstva koja spontano proisticu samim postojanjem
dazbina.Oni se odnose na proizvodnju,produktivnost rada,cijene I privredni razvoj

Fiskalni intervencionizam –predstavlja skup mjera koje drzava putem dazbinskih prihoda sprovodi u
raznim oblastima drustveno ekonomskog zivota.U teoriji se razlikuje nekoliko vrsta fiskalne intervencije
zavisno od mera koje se primjenjuju.
Inflacija dazbina-ako se fiskalna intervencija sprovodi povecanjem stopa postojecih dazbina ili
uvodjenjem novih.Utice na povecanje cijena I podstice inflaciju

Deflacija dazbina- ako se fiskalna intervencija sprovodi smanjenjem dazbinskih stopa ili ukidanjem
pojedinih dazbina .Za posledicu moze imati snizavanje cijena odredjenih proizvoda I povecanje ukupnog
obima raspolozivih sredstava obveznika

Fiskalna diskriminacija- ako se smanjuju ili povecavaju dazbinski tereti u odnosu na pojedinu djelatnost
ili pojedinu grupu ili grupe obveznika takva mjera fiskalne intervencije se naziva fiskalnom
diskriminacijom.

Osnovne karakteristike POREZA –

1.porezi su derivatni prihodi drzave jer ih ostvaruje iz ekonomske snage fizickih I pravnih lica nad kojima
ima fiskalni suverenitet

2.imaju prinudni karakter

3.za iznos placenog poreza drzava ne pruza neposrednu protivuslugu poreskom obvezniku

4.porezi su namijenjeni za finansiranje rashoda od opsteg interesa.

5.porezi se placaju u novcu a samo izuzetno u naturi

6. po pravilu namjena poreza nije unaprijed utvrdjena.

7.poreska obaveza tereti sva fizicka I pravna lica na teritoriji drzave (teritrijalni princip placanja poreza)

Teorije o opravdanju poreza

a.Teorija sile-vladajuca u starom I srednjem vijeku kada je vladalo shvatanje da vladalac ima pravo da
silom nametne poresku obavezu potcinjenima

b. teorija cijene(ekvivalencije)-u vrijeme liberalnog kapitalizma. porezi su cijena za usluge koje drzava
cini poreskim obveznicima.Javlja se u vise varijanti od kojih su 2 najznacajnije

-teorija osiguranja posmatra porez kao cijenu koju obveznici placaju drzavi za svoju licnu I materijalnu
bezbjednost koju im daje drzava

-teorija uzivanja opravdava porez time sto drzava stiteci svoje granice I uredjujuci unutrasnji poredak
omogucava poreskim obveznicima da nesmetano uzivaju svoju imovinu I dohodak koji sticu.

c.teorija reprodukcije-zasniva se na stanovistu da porez podstice privredni razvoj ali samo ukoliko se
utrosi u razvoj novih proizvodnih snaga

d.organska teorija- zasniva se na shvatanju o organskoj povezanosti drzave I njenih gradjana.Gradjani


placaju porez da bi drzava mogla da nastavi da postoji a samim tim I to organsko jedinstvo drzave I
stanovnistva.
e.socijalisticka teorija-opravdanje poreza nalazi u ispunjavanju gradjanskih duznosti svakog pojedinca.

f. teorija suvereniteta- zasniva se na tezi da je ovlascenje drzave da ustanovljava I naplacuje poreze


atribut njene suverenosti.Placanje poreza omogucava da se zajednicki zivot ljudi u odredjenoj drzavi
nesmetano odvija , zbog toga u porezima treba vidjeti obavezu placanja nastalu zbog pripadnosti
drzavnoj zajednici.

Uticaj poreza na ekonomskom planu

- porezi mogu biti efikasan instrument politike cijena, odnosno instrument uskladjivanja ponude I traznje

-mogu se koristiti kao sredstvo usmjeravanja investicija I njihovog obima.

-Mogu se zasnivati odnosno ublaziti neke nepovoljne tendencije u privredi (opadanje produktivnosti
rada,smanjenje izvoza itd)

Restriktivna poreska politika-Ako je na trzistu globalna potraznja veca od globalne ponude mjerama
poreske politike moze se uticati na smanjenje potraznje I to putem povecanja poreskih tereta bilo
uvodjenjem novog poreza ili povecanjem postojecih.

Ekspozitivna poreska politika-Kad je globalna ponuda veca od globalne potraznje smanjuju se poreska
opterecenja I time se podstice potrosnja.

Licni elementi oporezivanja su :

-poreski subjekt,lice koje sudjeluje u oporezivanju. Aktivan poreski subjekt je drzava(drustveno politicka
zajednica) koja je ovlascena da ubira poreze.Pasivni subjekti su lica koja su obavezna da placaju
poreze(poreski obveznik, poreski duznik)

- poreski destinator, lice koje po namjeri zakonodavca duzno da snosi poreski teret, obicno je zrtva
prevaljivanja poreza od strane poreskih obveznika

-poreski platac , ono lice koje placa porez.poreski obveznik I platac ne moraju se poklapati.Npr lica u
radnom odnosu su poreski obveznici poreza iz licnog dohotka iz radnog odnosa ali ovaj porez placa
preduzece.

-poreski jemac,lice koje jemci za poreskog obveznika da ce ovaj izvrsiti svoju poresku obavezu odnosno
da ce on platiti ukoliko ne plati poreski obveznik.

Materijalni elementi oporezivanja su:

-Poreski izvor-predstavlja skup finansijskih sredstava poreskog obveznika iz kojih on placa porez.To
mogu biti prihod I imovina.

-poreski objekt-stvari usluge I prava uz koje je vezana obaveza placanja poreza.moze se poklapati sa
poreskim izvorom ali I ne mora.objekt oporezivanja je imovina a izvor je prihod od imovine
-poreska sposobnost-ekonomska snaga poreskog obveznika prema kojoj se utvrdjuje visina poreskog
opterecenja

-poreska osnovica- kvantitativna I kvalitativna konkretizacija poreskog objekta

-poreska jedinica-dio poreske osnovice prema kojoj se utvrdjuje poreska obaveza primjenom poreske
stope

-poreska stopa-iznos poreza koji treba platiti na jednu poresku jedinicu.najcesce se izrazavaju u
procentima

-poreski katastar-sistematski sredjen pregled svih cinjenica koje se uzimaju u obzir prilikom oporezivanja

-poreska tarifa-sistematski pregled poreskih objekata odnosno poreskih jedinica I poreskih


stopa.primjenjuje se kod posrednih poreza

-poreska lista-sistematski sredjen popis imena poreskih ibveznika uz naznacenje visine poreskog
zaduzenja.

-Razrez poreza-zakonom utvrdjeni postupak finansijskih organa kojim utvrdjuju iznos poreza koji poreski
obveznik treba da plati.

-Poreska opomena-Ako poreski obveznik ne plati porez u propisanom roku naplata poreza se izvrsava
prinudnim putem.Medjutim, prije prinudne naplate finansijski organ dostavice poreskom obvezniku
opomenu u kojoj je naveden iznos neplacenog poreza s pozivom da u odredjenom roku izvrsi svoju
obavezu I upozorenje da ce se u suprotnom ona izvrsiti prinudnim putem.

-Otpis poreza-smanjenje poreza u slucaju vanrednih dogadjaja koje poreski obveznik nije mogao
sprijeciti I usled kojih mu je umanjen prihod ili unistena imovina.

-zastarelost poreza-protek vremena poslije kojeg prestaje pravo na naplatu poreza kao I pravona
povracasj pogresno obracuunatog poreza.Apsolutni rok zastarelosti 10 godina, relativni 5.

-poreska oslobodjenja-situacije koje cine da odredjeni poreski obveznik bude oslobodjen obaveze
placanja poreza ili da odredjeni poreski izbori budu izuzeti od placanja poreza.mogu biti licna ili
predmetna. Takodje mogu biti trajna I privremena.

-Poreske olaksice-smanjenje poreske obaveze umanjenjem osnovice ili smanjenjem iznosa razrezanog
poreza.

-Sredstva za finansiranje javnih potreba na nizim nivoima vlasti mogu se prikupiti na osnovu 4 osnovna
elementa 1.porezi 2.takse 3.medjubudzetski transferi 4.zaduzivanje

-SOPSTVENI (OPŠTINSKI) POREZI

Isključivo pravo uvođenja je na jedinicama lokalne samouprave:


1. Porez na nepokretnosti u skladu sa posebnim zakonom;

2. Prirez porezu na dohodak fizičkih lica:

- Plaća se na porez na prihode od ličnih primanja, porez na dohodak od samostalne djelatnosti, porez na
prihode od imovine i imovinskih prava i porez na prihode od kapitala.

-PODIJELJENI PRIHODI (Zakonom ustupljeni prihodi )

Uvodi i prikuplja Republička vlast a određeni procenat pripada jedinicama lokalne samouprave:

1. prihodi od poreza na dohodak fizičkih lica,

2. prihodi od poreza na promet nepokretnosti,

3.prihodi od koncesionih i drugih naknada za korišćenje prirodnih dobara koje dodjeljuje Država,

4. prihodi od godišnje naknade pri registraciji motornih vozila, traktora i priključnih vozila,

5. prihodi od naknade za korišćenje drumskih motornih vozila i njihovih priključnih vozila (eko-naknada),
koja se plaća prilikom registracije vozila.

MEĐUBUDŽETSKI TRANSFERI Transferna plaćanja novčanih sredstava između budžeta različitih


teritorijalnih jedinica-----Način da se ujednače fiskalni kapaciteti opština zbog razlicitog nivoa
ekonomskog razvoja opstina

TAXE I NADOKNADE Novčana davanja građana za usluge koje vrše državni organi (organi jedinice
lokalne samouprave) ------Postojanje protivusluge kod ovih fiskalnih oblika je osnovna razlika u odnosu
na poreze.

Lokalne takse-komunalna taksa, administrativne takse, boravisne takse

Lokalne naknade-za koriscenje gradjevinskog zemljista, za uredjenje gradjevinskog zemljista, za


koriscenje opstinskih puteva

Zaduzivanje-nacini zaduzivanja -1.izdavanjem hartija od vrijednosti 2.uzimanjem zajmova

Vrste zaduzivanja -1.kratkorocno period otplate glavnice do 12 mjeseci ,svrha kratkorocne potrebe za
likvidnoscu 2.Dugorocno, period otplate glavnice duzi od 12 mjeseci.svrha kapitalni investicioni rashodi

Poreskopravni odnos -odnos javnog prava, jer su prava i obaveze strana koje se u njemu nalaze uređene
kogentnim normama (zakonom) i ne mogu se mijenjati na bazi dispozicije tih strana

Strane u poreskopravnom odnosu su:

1. Državni (poreski) organi (Republički i jedinica lokalne samouprave);


2. Fizička i pravna lica koja duguju određenu radnju iz poreskopravnog odnosa (poreski dužnici).

Sadržina poreskopravnog odnosa obuhvata prava i obaveze pomenutih strana i ona je složena:

1. Poreski imovinski odnos-obaveza fizičkog ili pravnog lica da plaća porez kao i sporedna poreska
davanja i obaveza da obezbjeđuje poresku obavezu, kao i korespondirajuće pravo poreskog organa da
zahtijeva ispunjenje ovih obaveza.

2. Poresko upravni odnos-obaveze i prava formalne (upravne) prirode koje služe za rješavanje poreske
upravne stvari Predmet:

1. obaveza činjenja (podnosi poreske prijave, dostavlja traženu dokumentaciju);

2. obaveza nečinjenja (ne obavlja plaćanja na način drugačiji od propisanog);

3. obaveza trpljenja (dozvoli pregled svog poslovanja službenom licu porekog organa)

Poreski akt je svaki akt kojim se pokreće, dopunjava, mijenja ili dovršava neka radnja u
poreskom postupku.

Vrste poreskih akata:

1. Poreski upravni akt – odlučuje o pojedinim (pojedinačnim) pravima i obavezama iz poreskopravnog


odnosa (rješenje i zaključak)

2. Ostali akti – donose se u toku postupka kako bi se utvrdile činjenica na kojima se zasniva poreski
postupak (npr. zapisnik o poreskoj kontroli) ili prije preduzimanja pojedinih radnji u postupku (npr. nalog
za poresku kontrolu, zahtjev za davanjem informacija)

REGISTRACIJA PORESKOG OBVEZNIKA

Prijavu su dužni podnijeti:

1. pravno lice ili organizacija koja ostvaruje prihode u Republici ili van nje;2. fizičko lice koje
ostvaruje prihode ili posjeduje imovinu u Republici ili van nje; 3. strano pravno lice ili
organizacija koja ostvaruje prihode u Republici; 4. strano fizičko lice koje ostvaruje prihode ili
posjeduje imovinu u Republici.
Nadležni organ izdaje rješenje o registraciji i dodjeljuje PIB.

PIB (poreski identifikacioni broj):

1. fizička lica – matični broj građana;

2. pravna lica – broj u registracije u Registru privrednih društava


PORESKA PRIJAVA -Dokument koji se sačinjava i podnosi poreskom organu na propisanom obrascu.

Sastoji se iz: 1. Opšteg dijela – matični podaci poreskog obveznika; 2. Posebnog dijela – podaci
značajni za utvrđivanje poreske obaveze.

-Uz poresku prijavu podnosi i svu dokumentaciju koja je od značaja za utvrđivanje poreske
obaveze.

-Poreska prijava se podnosi za svaku vrstu poreza posebno.

-Poresku prijavu podpisuje poreski obveznik, njegov punomoćnik ako i stručno lice koje je
sačinilo poresku prijavu pod prijetnjom kazne za krivokletstvo.

UTVRĐIVANJE PORESKE OBAVEZE

Za razliku od nekadašnjeg postupka, kada je poreski organ utvrđivao i donosio rešenje o visini poreske
obaveze za sve vrste poreza po razrezu, ovaj zakon je ustanovio princip samooporezivanja, što znači da
poreski obveznik sam bez predhodne konsultacije sa poreskim organom vrši utvrđivanje i plaćanje
poreza.

Poresku prijavu podnosi poreski obveznik, u propisanom roku, nadležnom organu koji je dužan da
podatke iz poreske prijave prihvatiti kao tačne i bez bilo kakve provjere izračunati iznos poreske obaveze
unese na račun poreskog obveznika u poresko knjigovodstvo

Metodi utvrđivanja poreske obaveze

Faktička – stvarna osnovica (na osnovu poslovnih knjiga i evidencija poreskog obveznika)

Predpostavljena osnovica (na osnovu procjene poreske osnovice)

OBLIK I SADRŽINA PORESKOG RJEŠENJA---Tipičan upravni akt.---Rok za žalbu je 15 dana od dana


prijema rješenja.----Izuzetak - pored devolutivnog (o žalbi odlučuje viši organ) nema suspenzivnog
dejstva (žalba ne odlaže izvršenje).

PRINUDNA NAPLATA POREZA-Postupak prinudne naplate se preduzima za poresku obavezu koju:

1. Obveznik nije platio prilikom podnošenja poreske prijave; i 2. Poresko rješenje postalo izvršno.

Predmet prinudne naplate mogu biti: 1. Novča sredstava; 2. Novčana potraživanja; 3. Imovina
(plenidba i prodaja imovine poreskog obveznika).

PORESKI ODBICI I POVRAĆAJ-Ukoliko poreski obveznik izvrši uplatu veću od iznosa poreske obaveze
(preplata):

1. Iznos preplate će se automatski odbiti od druge poreske obaveze poreskog obveznika;

2. Ukoliko nema drugih neizmirenih poreskih obaveza, obveznik može zahtijevati da se višak preplate:
a) vrati (refundacija);

b) usmjeri za izmirivanje budućih poreskih obaveza (tzv. poreski kredit).

Zastarjelost

Relativna zastarjlelost:

-Prava na utvrđivanje poreza - u roku od pet godina od isteka godine u kojoj je tu obavez trebalo utvrditi,

-Prava na naplatu poreza - u roku od tri godine od isteka godine u kojoj je porez utvrđen;

-Prava na povraćaj poreza - u slučaju obveznik plati više nego što iznosi njegova obaveza rok je tri godine
od godine kada je izvršena preplata.

Apsolutna zastarjelost:

-Pravo na utvrđivanje, naplatu i povraćaj poreza uvijek zastarijeva u roku od 10 godina.

You might also like