Professional Documents
Culture Documents
za pacijente sa dijabetesom
1 Uvod
Dijabetes melitus
Dijabetes melitus je najčešća endokrina bolest u našoj populaciji i procenjuje se da u Srbiji ima približno
700.000 obolelih. Bolest karakteriše hiperglikemija usled smanjene produkcije ili sekrecije insulina u prisustvu
ili bez insulinske rezistencije. Najčešće govorimo o dijabetesu tip 1 ili tip 2. Kod dijabetesa tip 1 dolazi do
izostanka sekrecije insulina usled uništenja β-ćelija pankreasa koje je najčešće autoimune prirode. Kod
dijabetesa tip 2 insulin se obično oslobađa iz pankreasa ali u nedovoljnoj količini a može biti prisutna i
insulinska rezistencija. Pacijenti koji oboljevaju od dijabetesa tip 1 su najčešće mlađe dobi i mršavi dok se
dijabetes tip 2 češće javlja posle 40. godine kod osoba sa povišenim indeksom telesne mase (body mass index,
BMI). Simptomi kod tipa 1 i tipa 2 su slični ali se najčešće razlikuju u intenzitetu. Kod dijabetesa tip 1
simptomi se brže javljaju, ozbiljniji su i intenzivniji. Pacijenti se lekaru žale na polidipsiju, poliuriju, zamor i
gubitak telesne težine. Simptomi poput mučnine, povraćanja, abdominalnog bola, dehidratacije i u ekstremnim
slučajevima kome, ukazuju na razvoj ketoacidoze koja se može završiti fatalno ukoliko se pacijenti ne zbrinu
brzo. Kod dijabetesa tip 2 hiperglikemija često prolazi asimptomatično i polako progredira omogućavajući
pacijentima da se naviknu na simptome. Češće se dijabetes tip 2 dijagnostikuje kada se pacijent lekaru javi
usled komplikacija bolesti. Kod žena su generalizovani svrab i vaginitis takođe simptomi koji mogu voditi ka
dijagnozi dijabetesa. Ukoliko su simptomi dijabetesa prisutni, dijagnoza se postavlja na osnovu vrednosti
glukoze natašte ≥7 mmol/L ili postprandijalne glukoze ≥11,1 mmol/L. Ukoliko simptomi nisu prisutni,
potrebno je izmeriti navedene koncentracije glukoze najmanje dva puta (tj u dva različita dana) ili jedanput uz
izmerenu vrednost HbA1c koja prelazi 7%. Po postavljanju dijagnoze pacijentima sa dijabetesom tip 1 se uvodi
insulin u terapiju, dok se pacijentima sa dijabetesom tip 2, bez srčane insuficijencije, aterosklerotkse
kardiovaskularne bolesti (ASCVD) i/ili hronične bubrežne insuficijencije najčešće prvo uvodi oralni
hipoglikemik i to metformin, a ukoliko se ne postigne kontrola glikemije uvodi se kombinacija
hipoglikemika. U prisustvu ASCVD, srčane insuficijencije i/ili hronične bubrežne insuficijencije, lek izbora
kod dijabetesa tip 2 je inhibitor kotransportera natrijuma i glukoze 2 (SGLT2i) dok u prisustvu ASCVD ili
hronične bubrežne insuficijencije lek izbora može biti i agonista receptora peptida sličnog glukagonu 1 (GLP1-
RA). Kod napredovanja bolesti, odnosno loše kontrole glikemije, insulin se uvodi i kod dijabetesa tip 2.
Pacijenti sa dijabetesom, u poređenju sa zdravim osobama, imaju veći rizik od razvoja komplikacija koje mogu
biti životno-ugrožavajuće ili mogu uzrokovati određeni stepen invaliditeta. Međutim, komplikacije se mogu
prevenirati ili barem ublažiti ukoliko se bolest otkrije blagovremeno i leči na odgovarajući način što
podrazumeva kako kontrolu koncentracije glukoze u krvi tako i kontrolu krvnog pritiska i koncentracije lipida u
krvi. Komplikacije se najčešće dele na mikrovaskularne i makrovaskularne. Uzrok obe vrste komplikacija je
zapravo isti posledica je ateroskleroze krvnih sudova koja dalje vodi do okluzije.
U makrovaskularne komplikacije se ubrajaju kardiovaskularni događaji poput moždanog i srčanog udara, kao i
angina pektoris, srčana insuficijencija i bolest perifernih arterija. Pacijenti sa dijabetesom imaju 2-4 puta veći
rizik od pojave makrovaskularnih komplikacija, a kardiovaskularne bolesti najčešće uzrokuju smrtni ishod.
Oslabljena funkcija bubrega, pušenje, hipertenzija i dislipidemija takođe predstavljaju rizik za kardiovaskularni
događaj. Lečenje kardiovaskularnih bolesti u dijabetesu je neophodno.
Ateroskleroza perifernih arterija se javlja kod 30% pacijenata sa dijabetesom starijih od 50 godina. Češće
zahvata arterije nogu a manifestacija može biti intermitentna klaudikacija odnosno grčevit bol koji se javlja
tokom hodanja, a posledica je reverzibilne ishemije mišića usled ateroskleroze. Bol se može javiti i u sedalnoj
regiji, a neretko je kod muškaraca praćen erektilnom disfunkcijom. Ateroskleroza perifernih arterija je u velikoj
meri povezana sa dijabetesnim stopalom.
Nefropatiju karakteriše mikroalbuminurija odnosno manja količina albumina u urinu. Za procenu mikro- ili
makroalbuminurije danas se koristi odnos albumina i kreatinina u urinu. Ukoliko je taj odnos ˂30 mg/g pacijent
nema detektovanu mikroalbuminuriju, ukoliko je 30-300 mg/g u pitanju je mikroalbuminurija dok je kod
vrednosti >300 mg/g reč o makroalbuminuriji odnosno proteinuriji. Takođe, za procenu funkcije bubrega
potrebno je odrediti i klirens kreatinina (CLkr) koji se najčešće određuje prema Cockroft-Gault-ovoj formuli:
Vrednost CLkr<60 mL/min ukazuje na oslabljenu funkciju bubrega. Ukoliko je prisutna mikroalbuminurija
preporučuje se primena ACEI ili blokatora angiotenzinskog receptora (ARB).
Iz navedenih razloga Farmaceutska komora Srbije (FKS) pokrenula je projekt „Savetovanje pacijenata sa
dijabetesom“ tj. razvoj standardizovane usluge koju farmaceuti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba da pruže
pacijentima sa dijabetesom. U razvoju usluge učestvovali su nastavnici i saradnici Farmaceutskog fakulteta,
Univerziteta u Beogradu i farmaceuti iz primarne zdravstvene zaštite. Usluga se sastoji iz četiri koraka:
Pre prvog koraka i na kraju, pacijent popunjava upitnik 0 koji meri znanje pacijenta o dijabetesu, pre i posle
savetovanja u apoteci, čime se meri ishod usluge u pogledu znanja pacijenata. Takođe, predviđen je i upitnik za
merenje zadovoljstva pacijenta pruženom uslugom, koji se popunjava po završenim svim koracima.
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Revizija 01-04/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
upitnik0N23.pdf
S obzirom da je dijabetes složena bolest, kvalitetno savetovanje podrazumeva izdvajanje vremena koje nije
uvek na raspolaganju farmaceutima i pacijentima. Stoga je usluga i osmišljena modularno tj. u koracima, koji se
mogu pružiti jedan po jedan pri svakoj poseti pacijenta farmaceutu. Ukoliko je redovna dinamika preuzimanja
lekova u apoteci od strane dijabetičara, jedanput mesečno, okvirno, predviđeno je da svaki pacijent kroz
kompletan ciklus usluge prođe u toku četiri meseca. U okviru svakog koraka farmaceutu na raspolaganju stoji
upitnik koji popunjava u razgovoru sa pacijentom i ček-lista kroz koju farmaceut prolazi prilikom pružanja
saveta. Takođe, za svaki korak pripremljeni su i flajeri za pacijenta. Celokupni materijal dostupan je na veb-
sajtu FKS. Ovakav pristup omogućava standardizaciju, odnosno pružanje usluge na isti način svim pacijentima.
Poštovanje redosleda koraka takođe doprinosi standardizaciji pružanja usluge. Konačni cilj standardizacije je
obezbeđenje kvaliteta usluge koji će biti ujednačen u svim apotekama koje uslugu pružaju, širom Republike
Srbije.
Uslugu mogu pružati svi farmaceuti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Znanje koje je potrebno za pružanje
usluge steći ćete, osvežiti ili dopuniti kroz ovu virtuelnu školu obrazovanja. U daljem tekstu biće opisani koraci
usluge.
OPŠTI UPITNIK
UPITNIK POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
POPUNJAVA FARMACEUT
Datum kada je sprovedena usluga:______________________________________________________
Farmaceut/Apoteka:_________________________________________________________________
1
referentne vrednosti zavise od metode i laboratorije, proveriti u izveštaju.
2ciljna vrednost zavisi od populacije pacijenata (deca, trudnice, stariji i dr), proveriti sa ordinirajućim lekarom koja je ciljna
vrednost za Vašeg pacijenta
Revizija 0/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Insulin analozi
Metformin
Sulfonilurea
GLP-1 RA
SGLT-2
Alfalipoinska kiselina
Beta blokator
Revizija 0/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
1.1 САВЕТОВАЊЕ О ПРАВИЛНОЈ ПРИМЕНИ ТЕРАПИЈЕ
РАСПОРЕД ПРАВИЛНЕ ПРИМЕНЕ ЛЕКОВА
ИМЕ И ПРЕЗИМЕ
ИМЕ И ПРЕЗИМЕ ПАЦИЈЕНТА ФАРМАЦЕУТА ДАТУМ:
KORAK 1
UPITNIK KOJI POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
I deo - UPITNIK
1. Kada ste poslednji put dobili savet o Pre manje od tri meseca
pravilnoj primeni terapije?
Pre 3-6 meseci
Pre 6-12 meseci
4. Na koji način uzimate Vaše lekove Pacijent zna kako se primenjuju svi lekovi (u
(Napomena: Označiti zna ako su odnosu na obrok, dozu, režim doziranja)
pacijentu poznati svi aspekti vreme,
Pacijent ne zna pravilan način primene lekova
primena uz obrok)?
Revizija 1/1
Ažurirano: 14.11.2020. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Hipoglikemija
Glavobolja
Metalni ukus
Dijareja
Drugi____________________
Nijedan
Za sva pitanja na koja pacijent ne zna ili daje netačan odgovor, posavetujte pacijenta
Posavetujte pacijenta o načinu primene leka (doza, režim doziranja)
Posavetujte pacijenta o primeni leka uz obrok ili neposredno nakon obroka
Proverite da li pacijent može na pravilan način da primenjuje lekove
Posavetujte pacijenta o dužini trajanja terapije
Posavetujte pacijenta o tome kada može da očekuje efikasnost terapije (za novouvedene lekove ili kod
korekcije doze)
Objasnite pacijentu korist od pravilne primene terapije i posavetujte ga o potencijalnim rizicima ukoliko
se ne pridržava terapije
Posavetujte pacijenta o interakcijama sa lekovima, hranom, alkoholom
Ukažite pacijentu na to kako da se ponaša ukoliko se jave najčešće neželjene reakcije na lek
Objasnite pacijentu način postupanja u slučaju propuštene doze
Objasnite pacijentu način čuvanja leka
Proverite da li je pacijent razumeo uputstva
Dajte pacijentu pisano uputstvo
Revizija 1/1
Ažurirano: 14.11.2020. godine
opsti_upitnik_n23.pdf
flajer11.pdf
Upitnik 1.pdf
U nastavku upitnika 1 koji farmaceut popunjava u razgovoru sa pacijentom, sagledava se poznavanje pravilne
primene terapije od strane pacijenta, a samim tim i nedostaci u materiji koje je potrebno detaljnije objasniti
tokom savetovanja.
Savetovanje treba uskladiti sa redosledom, koji je prikazan u ček listi za savetovanje pacijenata o pravilnoj
primeni lekova, kao i sa potrebama pacijenta. Tako na primer, ukoliko pacijent poznaje interakcije lekova ili
dužinu trajanja terapije, ti podaci se mogu izostaviti, ali čak iako zna način primene leka, potrebno ga je
ponoviti još jednom.
Redosled pružanja informacija igra značajnu ulogu u komunikaciji i razumevanju informacija. Savetovanje se
uvek počinje sa tačnim informacijama o načinu primene, uključujući doziranje i režim doziranja, za svaki lek u
terapiji. Pacijent sa dijabetesom tip 2, najčešće ima više lekova u terapiji i vrlo lako se može desiti da lekove
pomeša ili da ne zna tačno u koje vreme primenjuje koji lek. Pored usmenog saopštavanja raspored primene
terapije pacijentu treba da dati i u pismenoj formi, koja se nalazi u obliku tabele u flajeru 1b za pacijenta. Na
taj način pacijent će i kod kuće uvek znati kada koji lek primenjuje. Ukoliko pacijenti zaboravljaju da li su
lekove primenili ili ne, od koristi je posedovanje dozatora u kojima se lekovi raspoređuju na dnevnom ili
nedeljnom nivou. Kod primene određenih lekova, poput metformina, važno je i da li se lek primenjuje pre
obroka ili uz obrok i to treba naglasiti pacijentu. Informacije o načinu primene ne-insulinske terapije dijabetesa
biće prikazane kasnije u tekstu.
1.2 БЕЗБЕДНА ПРИМЕНА ИНСУЛИНА И ВИ
ПРАВИ ИНСУЛИН
· Паковања инсулина као и називи често су врло
слични. Увек проверите назив и врсту инсулина
са Вашим фармацеутом, пре него што напустите 3 3
апотеку.
1
· Могуће је да у току Вашег лечења дође до
промене врсте инсулина/пен бризгалице, па је
зато важно да се о томе посаветујете са Вашим
фармацеутом.
ПРАВА ДОЗА 2 2 2 2
· Инсулин је доступан у претходно припремљеним
пен бризгалицама (од енг. речи pen што значи Слика 1: 1-Стомак; 2-бутине; 3-надлактице;
4-задњица (горња зона)
оловка). То ће Вам бити назначено на рецепту и
јасно објашњено од стране фармацеута.
· Доза инсулина се изражава у јединицама (енг. реч
· Инjекције које дајете у оквиру једног квадранта
Unit - јединица). Увек проверите са Вашим
или једне половине треба да буду удаљене
фармацеутом да ли сте добро разумели дозу коју
најмање 1cm једна од друге.
би Ви требало да примењујете.
· Питајте Вашег фармацеута да Вам објасни
правилан начин мењања места за убризгавање
ПРАВИ НАЧИН ПРИМЕНЕ ПЕН ИНСУЛИНА
инсулина (тзв. ротациона схема). Погледајте и
Избор и преглед места примене пен-а
слику 2:
· Прегледајте место примене пре давања инjекције.
· Избегавајте места која показују промене на кожи
(задебљања, отоке, упале).
· Избегавајте подручје 10cm око пупка, као и
ожиљке.
1 2
· Инjекцију дати на чисто место, уз претходно 1 2 3 4
прање руку. 4 3
Nakon informacija o načinu primene, treba uskladiti mogućnost primene lekova sa pacijentom. Naime, bez
obzira što je lek propisan i pravilno se primenjuje na određeni način, ponekad pacijenti ne mogu da usklade
svoju svakodnevnu rutinu sa pravilnom primenom lekova. Posledica toga je da pacijenti lekove u tom slučaju
ne primenjuju. Tako na primer, ukoliko je propisana primena statina jedanput uveče, a pacijentu ne odgovara
primena uveče, bolje je preporučiti primenu leka ujutru, nego rizikovati da pacijent ne primenjuje lek. Dalji
koraci savetovanja posvećeni su očekivanjima koje pacijent treba da ima od terapije. Posebno je to važno za
novo-uvedene lekove. Uvek se očekuje da dejstvo leka nastupi posle prve doze, ali u praksi je češće potrebno
vreme da se postignu ravnotežne koncentracije leka i da nastupi efikasnost. To pacijent mora znati, a takođe je
potrebno da zna i koliku efikasnost može da očekuje, hoće li lek ukloniti ili ublažiti simptome bolesti i da li se
lek primenjuje doživotno ili je primena vremenski ograničena. Takođe, percepciju o značaju primene terapije
treba podstaći objašnjavanjem rizika od komplikacija, ukoliko se terapija ne primenjuje, kao i potenciranjem
koristi terapije u prevenciji i ublažavanju komplikacija dijabetesa.
U nastavku savetovanja potrebno je skrenuti pažnju na najvažnije interakcije, neželjene reakcije na lek i
primenu alkohola. Ukoliko pacijent insistira na primeni manjih količina alkohola savetuje se da to bude nakon
jela. Najvažnije interakcije i neželjene reakcije će biti prikazane kasnije. Ukoliko pacijent zaboravi da primeni
lek, može primeniti dozu u prvih nekoliko sati od propuštene primene. Ukoliko tek kod naredne doze shvati da
prethodnu nije primenio, treba ga savetovati da primeni samo jednu dozu, nikako da duplira terapijsku dozu.
Čuvanje lekova se najčešće vrši na sobnoj temperaturi izuzev ako je drugačije naznačeno u Sažetku
karakteristika leka.
Savetovanje se uvek završava proverom da li je pacijent razumeo pružene informacije i u to ćemo se najbolje
uveriti ukoliko pustimo pacijenta da ponovi bitne informacije. Najvažnija pisana uputstva nalaze se u
pripremljenom flajeru za pacijenta.
Za pacijente sa dijabetesom tip 2 u većini slučajeva je neophodna farmakološka terapija za postizanje kontrole
glukoze u krvi. Na našem tržištu se nalazi sedam grupa lekova za peroralnu primenu, za smanjenje
koncentracije glukoze u krvi i to: bigvanidini (metformin), derivati sulfonilureje (glibenklamid, gliklazid,
glimepirid), meglitinidi (repaglinid), tiazolidindioni (pioglitazon), inhibitor α-glukozidaze (akarboza), inhibitori
dipeptidili peptidaze-4 (DPP-4) (saksagliptin, sitagliptin, linagliptin, alogliptin i vildagliptin), kao i inhibitori
natrijum-glukoza kotransportera-2 (SGLT-2) (dapagliflozin, empagliflozin). Lekar se može odlučiti i za
uvođenje mimetika inkretina odnosno agonista glukagon-sličnog peptida-1 (GLP-1) (eksenatid, liraglutid,
semaglutid, dulaglutid) koji se primenjuju subkutano.
Metformin
Lek prvog izbora kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, najčešće je metformin. Posebno je koristan kod gojaznih
pacijenata zato što ne utiče na povećanje telesne mase. Najčešća neželjena reakcija na metformin obuhvata
smetnje u gastrointestinalnom traktu (mučnina, abdominalni bol i dijareja). Ove neželjene reakcije se najčešće
ublaže ili povuku s vremenom. Preporučuje se uvođenje metformin u nižoj dozi (500 mg 1x1 7 dana, zatim 500
mg 2x1 i dalje titracija do optimalne doze). Primena leka uz obrok takođe može ublažiti neželjene reakcije na
lek. Maksimalna dnevna doza je 3 g ali se ne preporučuje primena više od 2 g/dnevno jer je intolerancija dozno-
zavisna. Primena preparata sa modifikovanim oslobađanjem povezana je sa smanjenjem pojave
gastrointestinalnih neželjenih efekata. Prednost se ogleda i u primeni jedanput dnevno, maksimalna doza je 2
g/dnevno. Retko se javlja laktička acidoza a veći rizik od ovog neželjenog dejstva imaju pacijenti sa
oslabljenom funkcijom bubrega i kod prekomerne upotrebe alkohola. Primena je kontraindikovana kod
pacijenata sa CLkr≤30 mL/min dok se preporučuje ograničenje doze kod CLkr 30-45 mL/min. Ukoliko se
pacijent podvrgava hirurškom zahvatu ili boluje od bolesti koja akutno može ugroziti funkciju bubrega (sepsa,
akutni infarkt miokarda), metformin se obustavlja i uvodi tek kada se stabilizuje funkcija bubrega. Diuretici
petlje i blokatori kalcijumovih kanala mogu povećati koncentraciju metformina i uzrokovati neželjene reakcije
na lek.
Derivati sulfonilureje
Derivati sulfonilureje su pristupačni i efikasni lekovi koji se najčešće dodaju terapiji metforminom ukoliko ona
nije dovoljno efikasna, ranije su se koristili i kao prva linija terapije, mada to danas više nije preporučeno. Iako
se ubrajaju u lekove koji ne ispoljavaju mnogo neželjenih dejstava, oprez je potreban kod njihove primene
usled moguće hipoglikemije i povećanja telesne mase. Hipoglikemija može biti izražena i sa produženim
trajanjem a često se i ne prepoznaje, posebno kod starijih pacijenata. Faktori rizika za razvoj hipoglikemije su:
starost, oslabljena funkcija bubrega ili jetre i neodgovarajući unos ugljenih hidrata. Kao i kod metformina u
terapiju derivat sulfonilureje treba uvoditi postepeno i titrirati dozu na 2 nedelje, do optimalne pri kojoj se
ispoljava efikasnost ali ne dolazi do hipoglikemije. Preporučuje se primena pola sata pre obroka za glipizid dok
se kod ostalih češće preporučuje primena uz obrok. Treba izbegavati primenu alkohola jer može produžiti
hipoglikemijski efekat derivata sulfonilureje.
Repaglinid
Pioglitazon
Pioglitazon je pokazao efikasnost kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, koji imaju insulinsku rezistenciju.
Međutim, njegovu širu upotrebu ograničavaju brojna neželjena dejstva. Lek je kontraindikovan kod srčane
insuficijencije. Rizik od pojave edema kod pacijenata se povećava ukoliko se pioglitazon primenjuje sa
insulinom. Takođe, povećan je riziko od preloma kostiju i zato sa oprezom treba primenjivati ovaj lek kod
postmenopauzalnih žena. Povećanje telesne mase, glavobolja, abdominalni bol, mijalgija, povećanje
transaminaza i infekcije gornjeg respiratornog trakta su neželjena dejstva leka. Primena pioglitazona se dovodi
u vezi i sa rizikom od pojave karcinoma bešike i pacijentima treba skrenuti pažnju na to da potraže savet lekara
kod svake pojave hematurije ili problema sa mokrenjem. Lek se dozira jedanput dnevno u dozi 15-45 mg,
međutim po uvođenju terapije potrebna je primena do 3 meseca za procenu efikasnosti terapije. Nakon 6 meseci
primene terapija se smatra efikasnom ukoliko je usledilo smanjenje HbA1c za najmanje 0,5% dok je puna
efikasnost procenjena na smanjenje HbA1c od 1,5%. Preporučuje obustava primene ukoliko pacijent ima
oslabljenu funkciju jetre ili bubrega. Stupa u interakciju sa ketokonazolom, itrakonazolom, eritromicinom i
flukonazolom, koji povećavaju koncentraciju pioglitazona.
Akarboza
Akarboza smanjuje resorpciju ugljenih hidrata i na taj način deluje na postprandijalne koncentracije glukoze.
Najčešće neželjeno dejstvo su abdominalne tegobe, posebno flatulencija i dijareja. Simptomi su blaži ukoliko se
lek uvodi u nižoj dozi i titrira postepeno. Takođe, simptomi se ublažavaju sa vremenom. Ozbiljne neželjene
reakcije na lek se ispoljavaju retko ali zabeleženo je povećanje transaminaza jetre i preporučuje se kontrola
enzima jetre jednom mesečno, u prvih šest meseci, ukoliko je pacijent na maksimalnoj dozi leka.
DPP-4 inhibitori
„Gliptini“ su korisni u terapiji gojaznih pacijenata i kod pacijenata koji su u riziku od hipoglikemije. Međutim,
ukoliko je insulinska rezistencija dominantna, njihova uloga postaje manje značajna. Svi lekovi iz grupe imaju
gastrointestinalna neželjena dejstva i učestalije su infekcije gornjeg respiratornog trakta. Vildagliptin se dovodi
u vezu sa disfunkcijom jetre (retko) i preporučuje se provera enzima jetre pre uvođenja ovog leka u terapiju i na
3 meseca nakon toga u prvoj godini. Imaju mali potencijal za stupanje u interakcije. Doziranje je jedanput
dnevno izuzev za vildagliptin koji se može primenjivati 1-2 puta dnevno. Oslabljena funkcija bubrega zahteva
korekciju doze sitagliptina i alogliptina.
SGLT-2 inhibitori
Ova grupa lekova pospešuje urinarnu ekskreciju glukoze a količina izlužene glukoze zavisi od njene
koncentracije i brzine glomerularne filtracije. Kao što je već rečeno, lekovi su izbora ukoliko pacijenti ima
ASCVD, srčanu insuficjienciju i/ili hroničnu bubrežnu insuficijenciju (kada je CLkr ≥ 20 mL/min). Njihova
prednost ogleda se u smanjenju kako preprandijalne tako i postprandijalne glukoze kao i u smanjenju telesne
mase. Pokazali su i povoljan efekat na smanjenje kardiovaskularnih događaja i njihovih smrtnih ishoda.
Međutim, ovi lekovi ispoljavaju i neželjena dejstva. Može se javiti životno-ugrožavajuća dijabetična
ketoacidoza sa atipičnom prezentacijom i bez izrazito visokih vrednosti glukoze. Infekcije, posebno
genitourinarnog trakta su relativno česte. Istovremena primena sa pioglitazonom povećava rizik od karcinoma
mokraćne bešike. Treba izbegavati istovremenu primenu sa diureticima usled moguće dehidratacije i
hipotenzije.
GLP-1 agonisti
Prednost primene ove grupe lekova je kod gojaznih pacijenata zato što dolazi do smanjenja telesne mase i kod
pacijenata sa ASCVD zbog smanjenja rizika od kardiovaskularne smrti. Preporučuje se uvođenje ovih lekova, u
terapiju pacijenata sa BMI ≥ 35 kg/m2. Takođe, mogu se uvoditi u terapiju pacijenata sa manjim BMI koji ne
mogu da primenjuju insulin. Efikasnim se lečenje smatra ukoliko se nakon 6 meseci primene HbA1c smanji za
najmanje 1% a telesna masa za najmanje 3%. Doziranje može biti subkutana injekcija jedanput dnevno, ali i
novijim lekovima poput semaglutida i dulaglutida koji se na tržištu nalaze i u depo formi koja omogućava
primenu jedanput nedeljno. Mučnina i drugi gastrointestinalni neželjeni efekti su česti ali sa vremenom se
smanjuje intenzitet. Zato je potrebno titriranje doze prema uputstvu u sažetku karakateristika leka. U retkim
slučajevima se javlja akutni pankreatitis, ukoliko se javi abdominalni bol, mučnina, povraćanje i dr. potrebno je
da pacijent zatraži pomoć lekara. Hipoglikemija se javlja retko usled mehanizma dejstva lekova koji insulin
oslobađaju shodno koncentraciji glukoze. Interakcije sa drugim lekovima nisu česte, ali GLP-1 agonisti mogu
usporiti pražnjenje želuca i na taj način smanjiti resorpciju drugih lekova. Potrebno je obratiti pažnju na
promenu u efikasnosti lekova sa malom terapijskom širinom.
3.1 O insulinima
Insulin je glavno uporište u terapiji dijabetesa. Esencijalna je terapijska opcija za pacijente sa dijabetesom tipa
1, a često je neophodan i kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2. Ukoliko se glikemijska kontrola ne postiže
kombinacijom bazalni insulin je lek izbora. Sledeći korak u terapiji, u slučaju da pacijent ne postiže ciljne
vrednosti HbA1c, jeste ili uvođenje brzo-delujućeg prandijalnog insulina ili dodatak GLP-1 agonista. Ako na
samom početku bolesti pacijent sa dijabetesom tipa 2 ima izražene simptome hiperglikemije, uz visoke
vrednosti glikemija (> 16 mmol/L) ili visok HbA1c (>10%), Nacionalni vodič preporučuje uvođenje insulinske
terapije odmah (može biti privremena).
Pravo vreme za uvođenje insulina ostaje predmet rasprave u stručnim krugovima. Istorijski posmatrano, insulin
je bio poslednja terapijska opcija pošto se iscrpe sve moguće kombinacije oralnih hipoglikemika. Rezultati
novijih istraživanja govore u prilog tvrdnji da ranije uvođenja insulina u terapiju dovodi do očuvanja funkcije ß-
ćelija pankreasa, poboljšava insulinsku osetljivost i može povoljno uticati na progresiju bolesti. Stoga, sve više
kliničara preporučuje insulin u ranoj fazi terapije dijabetesa tipa 2.
Kada pacijent počinje sa primenom insulina da bi kontrolisao dijabetes, inicijalna doza insulina je samo početna
tačka. Tokom vremena menjaju se i potrebe organizma za insulinom uzimajući u obzir promene u telesnoj masi
pacijenta, izmene u režimu ishrane, stepen fizičke aktivnosti, kao i promene u koterapiji. Potrebe za insulinom
se uglavnom povećavaju s vremenom, te je doze neophodno prilagođavati u odnosu na nove uslove.
U sklopu prvog koraka, farmaceut treba da pruži neophodne informacije pacijentu o insulinskoj terapiji i
pravilnom načinu primene insulinskih brizgalica (penova), ukoliko pacijent primenjuje insulin. Farmaceut u
razgovoru sa pacijentom treba da koristi upitnik 1 , a flajer 1 treba da da pacijentu. Svrha upitnika je da
farmaceut sagleda poznavanje pravilne primene terapije od strane pacijenta, te tako identifikuje eventualne
probleme/greške na koje će se detaljnije osvrnuti tokom savetovanja.
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
KORAK 1
SAVETOVANJE O PRAVILNOJ PRIMENI TERAPIJE
UPITNIK POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
Nikad
2. Da li ponekad zaboravite ili iz Pacijent primenjuje terapiju redovno
drugog razloga ne uzmete
Preskače primenu terapije – retko (do jednom
propisanu terapiju?
mesečno)
Ponekad ne primenjuje lekove (jednom nedeljno do
dvaput mesečno)
Glavobolja
Metalni ukus
Dijareja
Drugi____________________
Nijedan
Revizija 1/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
5. Kako primenjujete Vaš pen insulin? (označiti sve što pacijent pravilno radi)
Revizija 1/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Revizija 1/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
1.1 САВЕТОВАЊЕ О ПРАВИЛНОЈ ПРИМЕНИ ТЕРАПИЈЕ
РАСПОРЕД ПРАВИЛНЕ ПРИМЕНЕ ЛЕКОВА
ИМЕ И ПРЕЗИМЕ
ИМЕ И ПРЕЗИМЕ ПАЦИЈЕНТА ФАРМАЦЕУТА ДАТУМ:
flajer11a.pdf
Pre nego što farmaceut pristupi savetovanju pacijenta o insulinskoj terapiji, važno je podsetiti se
ključnih informacija, imajući na umu značaj ovog biološkog leka u terapiji pacijenata sa oba tipa
dijabetesa.
Insulini se mogu podeliti u odnosu na brzinu nastupanja dejstva i dužinu trajanja dejstva na četiri osnovne
grupe (važno je imati na umu i kada nastupa maksimalan efekat – peak) (Tabela 1).
Primena sliding skale odlazi u prošlost i ustupa mesto primeni bazalnog insulina uz dodatak insulina uz obroke
(bolus), pri čemu se režim doziranja prilagođava individualnim potrebama pacijenta.
Bazalni insulin
Bazalni insulin je namenjen održavanju normoglikemije tokom perioda bez hrane i tokom spavanja. Postoje dva
glavna tipa bazalnog insulina:
• Primenjuje se 1x dnevno
• Maksimalan efekat (peak) nastupa 4 do 8 h nakon injektiranja
• Efekat traje do 18h
• Ukoliko se injektira pre spavanja, maksimalan efekat obično nastupa u ranim jutarnjim satima kada je
insulin i najpotrebniji
Bolus insulin
Namenjen je sprečavanju povećanja glukoze u krvi nakon obroka
• Brzo-delujući
• Kratko-delujući
Kratko-delujući ili regularni insulin: (Regular U-100: Humulin R; Novolin R; za insulinsku pumpu velosulin):
Fiksne mešavine insulina odrazumevaju kombinaciju određenih količina srednje-dugo delujućeg insulina i
kratko-delujućeg u jednom insulinskom penu. Ovi preparati (Humulin 70/30, Novolin 70/30, Novolog 70/30,
Humulin 50/50 i HumalogMix 75/25) se uobičajeno koriste 2-3 puta dnevno pre obroka.
Različite jačine insulina su dostupne na tržištu, iako većina nose oznaku U100 što znači da se 100 jedinica
insulina nalazi u svakom mililitru tečnosti.
Sada su na našem tržištu dostupni i insulini sa koncentracijom većom od U100. Ovi preparati su namenjeni
pacijentima kojima su potrebne velike doze insulina, sa ciljem smanjenja volumena koji se injektira kao i
smanjenjem broja injekcija dnevno.
Ultra-dugo delujući insulini koji se primenjuju jednom dnevno su Toujeo (insulin glargin) koji sadrži 300
jedinica/mL (U300), i Tresiba (degludek), dostupan u dozi U100 i U200.
U našoj zemlji, insulinska terapija se počinje po pravilu i preporukama Nacionalnog vodiča, primenom
preparata humanih insulina, a nakon 6 meseci razmatra prelazak na insulinske analoge. Preporučena je primena
insulina pomoću pen brizgalica, sa višekratnim ili jednokratnim punjenjem insulina, zbog povoljnih efekata na
preciznost i stabilnost doziranja.
KORAK 2
A.KONTROLA NIVOA GLUKOZE U KRVI
B.AKUTNE KOMPLIKACIJE DIJABETESA
UPITNIK POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
Revizija 2/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
1. Identifikovan problem: □ Da □
Ne
2. Ako je odgovor DA, definisati problem:
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
3. Predložena intervencija:
□ Problem rešen od strane farmaceuta
□ Problem rešen uz konsultaciju sa lekarom
□ Pacijent upućen lekaru
Revizija 2/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
2.1 АКУТНЕ КОМПЛИКАЦИЈЕ ДИЈАБЕТЕСА
ХИПЕРГЛИКЕМИЈА, КЕТОАЦИДОЗА
И ХИПОГЛИКЕМИЈА
upitnik2n23.pdf
flajer21.pdf
Sve navedene akutne komplikacije, osim hiperosmolarnog neketogenog sindroma su date u flajeru 2, koji je
neophodno dati pacijentu i za svaku akutnu komplikaciju, zajedno sa njim, proći kroz razloge koji mogu
dovesti do određenog stanja, simptome koji ukazuju da je došlo do komplikacije i savete kako treba da se
ponaša u datoj situaciji.
Ovo je relativno retka akutna komplikacija dijabetesa i zbog toga nije opisana u flajeru za pacijenta.
Takođe je korisno u okviru ovog koraka sa pacijentom uraditi Upitnik za procenu pojave hipoglikemije, jer na
osnovu njega, možemo da zaključimo koliko pažnje ovom problemu treba da posvetimo tokom savetovanja
pacijenta.
• Da li je ikad u poslednja 3 meseca Vaš nivo šećera u krvi pao ispod 3,9 mmol/l?
• Da li ste ikad u poslednja 3 meseca osetili drhtavicu, znojenje, vrtoglavicu, slabost ili glavobolju?
• Da li ste izmerili nizak nivo šećera u krvi u toku noći?
• Da li imate noćne more ili se budite noću bez razloga?
• Da li često uzimate užine jer se plašite pojave niskog šećera u krvi?
• Da li se Vi ili članovi Vaše porodice plašite mogućnosti pojave niskog šećera u krvi?
Ako je odgovor na jedno ili više pitanja DA, postoji mogućnost da pacijent povremeno ima nizak nivo šećera i
ovom problemu treba posvetiti posebnu pažnju.
Неуропатија ✔ ✔ ✔
су напади и губитак свести.
У хипогликемији саветује се узимање Карактерише се поремећајем стања свести,
✔ ✔
Ретинопатија ✔ могуће брзоделујућих угљених хидрата (пола поремећајем осмоларности, тешком
чаше било ког воћног сока, 6-8 тврдих хипергликемијом (>30 mmol/L), дехидратацијом,
Нефропатија
✔ ✔ ✔ ✔ бомбона, 2 супене кашике сувог грожђа, одсуством озбиљне кетозе.
1-2 чајне кашике шећера или меда); Животно-угрожавајућа ако се не третира на
измерити глукозу након 15 минута и време.
Макроваскуларне
Kod svakog pacijenta sa dijabetesom treba sprovesti obuku i evaluirati primenu postupaka samokontrole nivoa
glukoze i ketonskih tela u krvi i urinu kroz odgovarajuću edukaciju. Da je samokontrola bitan činilac kontrole
dijabetesa, govore mnoge studije. Jedna od njih je „ROSSO” studija, prva studija o sprovođenju samokontrole u
kućnim uslovima. Ona je pokazala da se sprovođenjem samokontrole rizik za nastanak komplikacija smanjuje
za 30% dok se rizik od smrtnog ishoda kod razvijenih komplikacija smanjuje za čak 40%.
U flajeru 2.2, koji treba dati pacijentu, u okviru koraka 3, dati su odgovori na pitanja:
Pored glikemije potrebno je kontrolisati i HbA1c, koji pokazuje prosečan nivo šećera u krvi tokom poslednja 2
do 3 meseca. Ovaj parameter treba proveriti dva puta godišnje, ako je bolest dobro kontrolisana, a 4 puta
godišnje, ako postoji problem sa dostizanjem ciljnih vrednosti ili ako je terapija u međuvremenu menjana.
2.2 КОНТРОЛА НИВОА ГЛУКОЗЕ У КРВИ
Ciljne vrednosti koje su date u flajeru 2 važe za najveći broj pacijenata, ali ne za sve. Određivanje ciljnih
vrednosti najbolje je uraditi individiualno za svakog pacijenta. Na Slici 1. dati su razlozi koji mogu uticati na
odluku da ciljne vrednosti budu niže ili više od uobičajenih.
Slika 1.Faktori koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja ciljnih vrednosti glikemije i HbA1c, za savakog
pacijenta pojedinačno
Morbiditet i mortalitet kardiovaskularnih bolesti (KVB) kod obolelih od dijabetesa je nekoliko puta veći nego
kod osoba sličnih godina starosti koje ne boluju od dijabetesa.
Komorbiditeti koji su prisutni u dijabetesu kao što su arterijska hipertenzija, dislipidemija i/ili gojaznost
predstavljaju, pored dijabetesa, faktore rizika za razvoj KVB, a upravo su kardiovaskularne bolesti najčešći
uzrok smrti kod dijabetičara. Kontrolom ovih faktora rizika se prevenira i/ili usporava razvoj komplikacija
dijabetesa.
Ciljne vrednosti metaboličke kontrole su date prema važećem Nacionalnom vodiču za dijabetes (novembar
2012. godine) s tim da su ciljne vrednosti za krvni pritisak korigovane ˂ 140/80 mmHg prema važećim
svetskim preporukama u odnosu na Nacionalni vodič. Date ciljne vrednosti su opšta preporuka i za svakog
pacijenta se mogu postaviti individualno u zavisnosti od karakteristika pacijenta (starost, pridružene bolesti,
motivisanost), dužine bolesti, terapijskog odgovora, komorbiditeta, rizika od hipoglikemije. Ciljne vrednosti
metaboličke kontrole prikazane su u Tabeli 2.
Treći korak standardizovane farmaceutske uskuge kod pacijenata sa dijabetesom obuhvata metaboličku
kontrolu bolesti i sprovodi se tokom treće posete pacijenta apoteci radi podizanja redovne terapije (treća poseta
se očekuje tokom trećeg meseca od započinjanja usluge). Farmaceut u trećem koraku usluge popunjava upitnik
3 koji se sastoji iz prvog dela u kom su navedena pitanja sa ciljem identifikacije potencijalnih problema u
znanju pacijenta i drugog dela koji u obliku ček liste omogućava farmaceutu da sistematično prođe kroz sve
korake savetovanja posvećujući više pažnje upravo onim aspektima koji su identifikovani kao potencijalni
problemi u prvom delu upitnika. Na kraju savetovanja farmaceut bi trebalo da proveri da li je pacijent
razumeo objašnjenja i da mu da flajer 3a koji sadrži ključne informacije vezane za metaboličku kontrolu
njegove bolesti.
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
KORAK 3
METABOLIČKA KONTROLA DIJABETESA
NEFARMAKOLOŠKE MERE
UPITNIK POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
I Deo – Upitnik - Metabolička kontrola dijabetesa (glukoza u krvi, krvni pritisak, lipidni profil,
indeks telesne mase (BMI) i obim struka)
1. Da li redovno kontrolišete krvni pritisak i vodite da
evidenciju (dnevnik samokontrole)? ne (ne kontroliše i/ili ne vodi evidenciju)
2. Da li redovno kontrolišete masnoće u krvi (1x da ne
godišnje ako je pacijent bez terapije, a češće ako
je na terapiji hipolipemicima)?
3. Da li znate koliki je Vaš indeks telesne mase? da ne
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
1. Identifikovan problem: □
Da Ne □
2. Ako je odgovor DA, definisati problem:
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
3. Predložena intervencija:
□ Problem rešen od strane farmaceuta
□ Problem rešen uz konsultaciju sa lekarom
□ Pacijent upućen lekaru
Podsetnik za farmaceute - Metabolička kontrola dijabetesa
Za sva pitanja na koja je odgovor u prvom delu bio ne, posavetujte pacijenta
Objasnite pacijentu kako da pravilno meri krvni pritisak (u sedećem položaju, nakon 5 minuta mirovanja) i zašto
je važno da beleži dobijene vrednosti krvnog pritiska.
Objasnite pacijentu važnost redovne kontrole lipidnog profila (1x godišnje ako je pacijent bez terapije, a češće
ako je na terapiji hipolipemicima).
Objasnite pacijentu značaj redovne kontrole glukoze u krvi, krvnog pritiska, lipidnog profila, BMI i obima struka i
moguće rizike neredovne kontrole.
Prokomentarišite sa pacijentom ciljne vrednosti za glukozu u krvi pre i posle obroka, krvni pritisak, lipidni profil,
BMI i obim struka uzimajući u obzir da su ciljne vrednosti, uz konsultaciju sa lekarom, individualne i prilagođene
godinama pacijenta i stanju njegove bolesti.
Objasnite pacijentu važnost poznavanja GI, koji deli hranu na osnovu brzine porasta šećera u krvi. Preporučite
mu upotrebu namirnica sa GI ispod 55.
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Posavetujte pacijenta o potrebnom ograničenju unosa alkohola i objasnite mu je kako alkohol utiče na nivo
šćera u krvi tj. da pre jela dovodi do hipoglikemije, a posle jela do hiperglikemije.
Posavetujte pacijenta o neophodnosti fizičke aktivnosti i objasnite mu kako fizička aktivnost utiče na nivo šećera
u krvi tj. da može da uvede u hipoglikemiju. Objasnite mu da je neophodna provera šećera pre i posle aktivnosti,
kojih se pravila treba pridržavati u toku fizičke aktivnosti, kao i da je neophodno uvek imati neki izvor šećera sa
sobom. Dajte pacijentu predlog fizičke aktivnosti.
Posavetujte pacijenta o neophodnosti prestanka pušenja i objasnite mu da pušenje ne utiče na nivo šećera, ali
povećava rizik od komplikacija: infekcija, gangrena, ulceracija, amputacija...
Primer: Žena koja ima 30 godina, visine 170 cm i težine 65 kg: (10 × 65) + (6.25 × 170) — (5 × 30) —
161 = 1,401.5
Ovde nije kraj, jer se kao parameter za izračunavanje dnevnog kalorijskog unosa uzima i fizička
aktivnost:
- ako osoba nema nikakvu fizilku aktivnost i većinu vremena provodi sedeći, rezultat pomnožiti sa
- 1.2.
- ako osoba radi lagane vežbe 1-3 puta nedeljno, pomnožiti rezultat sa 1.375.
- ako osoba ima treninge srednjeg inteziteta 3-5 puta nedeljno, pomnožiti sa 1.55.
- ako osoba vežba čak 6-7 puta nedeljno, onda sa 1.725.
- ako je i posao fizičke prirode, plus trenira, onda pomnožite sa 1.9.
Za smanjenje telesne mase, od ovog iznosa oduzmamo određeni broj kalorija, tj. da za toliko smanjiti
dnevni unos. Za zdravo mršavljenje od npr. 2 kg mesečno to bi bilo minus 250 kalorija, a za nešto
intezivnije od 4 kg mesečno minus 500 kalorija. Bitno je znati da dnevni unos kalorija za žene svakako
ne bi trebalo da bude manji od 1200 (za muškarce 1400).
Literatura: https://reference.medscape.com/calculator/846/mifflin-st-jeor-equation
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
3.1 МЕТАБОЛИЧКА КОНТРОЛА ДИЈАБЕТЕСА
ГЛУКОЗА У КРВИ, КРВНИ ПРИТИСАК,
МАСНОЋЕ У КРВИ, ИНДЕКС ТЕЛЕСНЕ МАСЕ
Повишене вредности глукозе у крви, повишен крвни притисак, повећан ниво ,,масноћа у крви“ као и
гојазност доприносе развоју компликација дијабетеса. Зато је важно да ове параметре редовно
контролишете и придржавате се савета лекара и фармацеута у вези са здравим стилом живота (балансирана
исхрана уз адекватну физичку активност) и препорученом терапијом.
Израчунајте индекс телесне масе и обим струка и ако је добијени резултат већи од циљних/жељених
вредности придржавајте се савета лекара и фармацеута о здравом начину живота.
У случају да су вам прописани лекови за повишен крвни притисак, ,,масноће у крви“ и/или гојазност
редовно их примењујте и за све нејасноће у вези са терапијом потражите савет свог лекара и
фармацеута.
НЕМОЈТЕ одустајати од редовне контроле глукозе у крви, крвног притиска, холестерола и триглицерида,
телесне масе и обима струка јер само на тај начин држите ваш дијабетес под контролом.
САВЕТИ ЗА ПРАВИЛНО МЕРЕЊЕ КРВНОГ ПРИТИСКА КОД КУЋЕ?
· мерите крвни притисак у седећем положају након 5 минута одмора,
· избегавајте конзумацију кафе пре мерења,
· поставите манжетну апарата на слободној надлактици (без одеће која би стезала надлактицу) 1,5 до
2,5 cm изнад унутрашње стране зглоба тако да вам не стеже руку,
· седите исправљених леђа са руком ослоњеном на чврсту подлогу у нивоу срца,
· немојте се померати или причати за време мерења,
· запишите измерене вредности крвног притиска како бисте их показали лекару при следећој
контроли,
· код старијих особа се не саветује примена апарата који мере крвни притисак на зглобу руке,
· жељене вредности крвног притиска би требало да буду ниже од 140/80 mmHg (циљне вредности су
индивидуалне и заједно их одређујете са својим лекаром).
flajer31.pdf
Merenje krvnog pritiska kod dijabetičara se preporučuje na svakoj rutinskoj kontroli. Merenje treba sprovoditi u
sedećem položaju nakon 5 minuta odmora, korišćenjem manžetne odgovarajuće veličine prema obimu
nadlaktice (savetuje se izbegavanje konzumacije kafe pre merenja). Dijagnoza hipertenzija se postavlja kada
pacijent sa dijabetesom u dva odvojena merenja (u dva različita dana) ima vrednosti KP ≥ 140/80 mmHg. U
nekim slučajevima je potrebno primeniti 24h ambulatorni monitoring krvnog pritiska (neuobičajene varijacije
KP i/ili za dijagnozu hipertenzije ,,belog mantila“). Važno je meriti krvni pritisak i u stojećem stavu radi
utvrđivanja postojanja ortostatske hipotenzije što će uticati na izbor antihipertenziva (izbegavati alfa
adrenergičke blokatore) i može značiti postojanje autonomne neuropatije. Kada se postavi dijagnoza
hipertenzije, krvni pritisak je poželjno kontrolisati najmanje jednom mesečno,a može i češće prema rezultatima
terapije. Pacijentima je potrebno objasniti kako da samomere KP u kućnim uslovima i savetovati ih da o tome
vode pisanu evidenciju (pod uslovom da ih to neće dodatno opteretiti). Preporučene ciljne vrednosti krvnog
pritiska kod dijabetičara su niže od 140/80 mmHg. U slučaju da su vrednosti KP: 130-139/80-89 mmHg
savetuje se primena nefarmakoloških mera (smanjenje telesne mase, smanjen unos soli, ograničen unos
alkohola, nepušački status, pravilna i balansirana ishrana, adekvatna fizička aktivnost) najduže tri meseca, a
ukoliko nakon tog perioda nisu postignute ciljne vrednosti arterijske hipertenzije potrebno je uvesti i
farmakološke mere. Ako su vrednosti sistolnog KP ≥ 140 mmHg ili dijastolnog KP ≥ 90 mmHg, savetuje se
započinjanje terapije odmah po postavljanju dijagnoze arterijske hipertenzije uz promenu stila života odnosno
primenu nefarmakoloških mera. Lekovi izbora za terapiju arterijske hipertenzije kod dijabetičara su ACE
inhibitori ili blokatori angiotenzin receptora (ARB). U slučaju da se monoterapijom ACE inhibitorima ili ARB
ne postignu ciljne vrednosti, lekovi druge linije terapije su diuretici i blokatori kalcijumskih kanala. Često je za
postizanje ciljnih vrednosti KP potrebna primena kombinovane terapije (2 ili više antihipertenziva
istovremeno).
ACE inhibitori
Ovi lekovi su sa ACEI lekovi prvog izbora kod dijabetičara sa arterijskom hipertenzijom jer su slični po
dejstvima i efikasnosti. Deluju tako što blokiraju receptore za angiotenzin II, ali ne inhibiraju razgradnju
bradikinina pa ne izazivaju nadražajni kašalj kao neželjeno dejstvo. Većina predstavnika se dozira jednom
dnevno, a najčešće neželjene reakcije su hiperkalijemija i prekomerna hipotenzija. Kontraindikovani su u
trudnoći kao i ACE inhibitori.
Diuretici
Diuretici Henleove petlje su jaki diuretici koji deluju na nivou Henleove petlje bubrežnih tubula. Efikasni su
naročito u kombinaciji sa ACE inhibitorima i ne utiču na metabolizam glukoze i lipida. Rezervisani su za
terapiju hipertenzije kada je klirens kreatinina ˂ 30ml/min, za terapiju rezistentne hipertenzije i srčane
insuficijencije i drugih stanja praćenih edemima. Kao neželjene reakcije na lek se mogu javiti hipokalijemija,
hipokalcemija i karakteristična ototoksičnost.
Tiazidni diuretici deluju na nivou distalnih tubula blokirajući Na⁺-Cl⁻ kotransporter i dovodeći do pojačanog
izlučivanja jona natrijuma i tečnosti. Dugotrajni antihipertenzivni efekat nastaje kao posledica smanjenja
perifernog otpora. Indapamid je diuretik sličan tiazidima koji ima i vazodilatatornu i diuretičku aktivnost. Ovi
lekovi se najčešće doziraju jednom dnevno. Kod dijabetičara mogu da pogoršaju insulinsku rezistenciju i lipidni
profil. Prema Nacionalnom vodiču za dijabetes rezultati jedne studije pokazuju da tiazidni diuretici u fiksnoj
kombinaciji sa ACE inhibitorima značajno smanjuju rizik za mikro- i makrovaskularne komplikacije, kao i
ukupni i KV mortalitet. Mogu da izazovu hipokalijemiju, hiperkalcemiju, hiponatrijemiju, hiperuricemiju i
erektilnu disfunkciju. Treba izbegavati kombinaciju sa digoksinom i kortikosteroidima zbog potenciranja
hipokalijemije (moguće aritmije), a kombinacija sa NSAIL može smanjiti njihovo antihipertenzivno dejstvo i
dovesti do bubrežne insuficijencije. Kontraindikovani su kod gihta.
Beta blokatori
Preporučuju se samo kardioselektivni oblici (atenolol, bisoprolol, metoprolol) jer neselektivni beta blokatori
(propranolol) maskiraju simptome hipoglikemije. Antihipertenzivni efekat ispoljavaju tako što blokiraju β1
receptore u srcu i bubregu. U terapiju se uvode postepeno i maksimalni efekat se razvija za nekoliko nedelja.
Terapija se i prekida postepeno da ne bi izazvali sindrom obustave kao posledice ushodne regulacije receptora
(napad angine pektoris ili čak infarkt miokarda kod pacijenta sa koronarnom bolešću). Beta blokatori se
primenjuju u terapiji arterijske hipertenzije naročito kod dijabetičara sa prisutnom ishemijskom bolešću srca ili
infarktom miokarda u istoriji bolesti jer produžavaju život. Beta blokatori mogu nepovoljno uticati na
glikoregulaciju i lipidni profil, a od drugih neželjenih reakcija se može javiti bradikardija, hipotenzija,
bronhokonstrikcija, umor i impotencija. Treba izbegavati njihovu kombinaciju sa verapamilom jer mogu
izazvati srčani blok.
Ovi lekovi snižavaju krvni pritisak tako što blokiraju alfa receptore u krvnim sudovima i smanjuju periferni
otpor. Imaju povoljna efekat na insulinsku rezistenciju i lipidni profil. Primena alfa adrenergičkih blokatora
može dovesti do ortostatske hipotenzije, posebno kod dijabetičara sa autonomnom neuropatijom.
Metildopa
Metildopa smanjuje aktivnost vazomotornog centra preko alfa2-presinaptičkih receptora. Dozira se dva do tri
puta dnevno. Moguća neželjena dejstva su sedacija, bezvoljnost, depresija i impotencija.
Ciljne vrednosti KP kod trudnica sa dijabetesom su 110-129/65-79 mmHg, a lekovi izbora su metildopa,
labetalol, nifedipin.
5.3 Dislipidemija
Poremećaj metabolizma lipoproteina kod pacijenata sa dijabetesom se najčešće manifestuje sniženjem HDL
holesterola uz povećan nivo triglicerida, a nivo LDL holesterola ne mora biti značajno povišen u odnosu na
nedijabetičare. LDL molekula kod dijabetičara je osetljivija na oksidaciju, pa je samim tim i povećan rizik za
pojavu ateroskleroze. Dijabetes se smatra ekvivalentom koronarne bolesti pa su i ciljne vrednosti LDL
holesterola kod ovih pacijenata niže. Preporuka je da se lipidni profil određuje minimalno jednom godišnje, a
ako je pacijent na terapiji hipolipemicima i dva puta godišnje. Ako su vrednosti lipida u okviru niskog rizika:
LDL < 2,6 mmol/l, HDL > 1,29 mmol/l i triglicerida < 1.70 mmol/l, lipidni profil može da se određuje i jednom
u dve godine. Primarni terapijski cilj je normalizacija nivoa LDL holesterola, a sekundarni terapijski cilj zavisi
od preporuka, sniženje ukupnog holesterola ili povišenje HDL holesterola dok je tercijarni cilj normalizacija
nivoa triglicerida. Prema važećem Nacionalnom vodiču za dijabetes:
Primena statina se preporučuje svim pacijentima sa dijabetesom tip 1, starijim od 40 godina, koji od dijabetesa
boluju najmanje 10 godina ili imaju jedan ili više KV faktora rizika (hipertenzija, pušenje, gojaznost) ili
ustanovljenu nefropatiju, kao i svim pacijnetima sa dijabetesom tipa 2 ukoliko je rizik od razvoja fatalnog KV
događaja u narednih 10 godina veći od 10 % .
• Primena statina se takođe preporučuje svim pacijentima sa dijabetesom i KVB bez obzira na nivo lipida.
• Primena farmakoloških mera se preporučuje kod pacijenta sa dijabetesom mlađih od 40 godina i sa
prisutnim drugim KV faktorima rizika ukoliko nisu postignute ciljne vrednosti LDL holesterola
promenom stila života (ishrana, fizička aktivnost, prestanak pušenja).
• Ukoliko ciljne vrednosti LDL-holesterola nisu postignute primenom maksimalne doze statina (koja se
može tolerisati), alternativni terapijski cilj je sniženje nivoa LDL za 30-40%
• U slučaju da su vrednosti triglicerida značajno povišene ≥ 5,7 mmol/l, primarni terapijski cilj je sniženje
niovoa TG ispod 5,7 mmol/l da bi se smanjio rizik za razvoj akutnog pankreatitisa.
• Kod svih pacijenata sa dijabetesom tipa 1 i prisutnom mikroalbuminurijom ili nefropatijom preporučuje
se primena statina radi smanjenja nivoa LDL-holesterola bez obzira na njegov bazalni nivo.
Lekovi izbora su statini i fibrati prema tipu lipidnog poremećaja. Primena statina u kombinaciji sa drugim
hipolipemicima je nekada neophodna za postizanje ciljnih vrednosti lipida, ali efekti takve kombinacije do sada
nisu dovoljno ispitani u velikim kliničkim studijama.
Statini
Statini deluju tako što blokiraju enzim HMG-CoA reduktazu koja učestvuje u ranoj sintezi holesterola i
primarno snižavaju nivo LDL-holesterola, a malo snižavaju i nivo TG i povećavaju nivo HDL-holesterola.
Doziraju se jednom dnevno najčešće uveče. Mogu da izazovu miopatiju (zahteva obustavu terapije) i
reverzibilno povećanje transaminaza (retko hepatitis). Ovi lekovi mogu da stupaju u interakcije sa makrolidnim
antibioticima, ciklosporinom, amjodaronom, sokom od grejpfruta, fibratima, nikotinskom kiselinom.
Kontraindikovani su kod akutnog oboljenja jetre, trudnica i dojilja.
Fibrati
Fibrati primarno snižavaju nivo triglicerida tako što dovode do sinteze lipoproteinske lipaze koja povećava
hidrolizu triglicerida, a umereno povećavaju i nivo HDL-holesterola. Mogu da izazovu dispepsiju i veoma retko
miopatiju i hepatitis.
Ezetimib
Ezetimib je selektivni inhibitor resorpcije holesterola iz tankog creva. Koristi se u kombinaciji sa statinima ako
je neophodno. Najčešće neželjene reakcije su glavobolja, bol u abdomenu i dijareja.
Prekomerna telesna masa i gojaznost su rastući zdravstveni problem kako kod nas tako i svuda u svetu
predstavljajući faktor rizika za nastanak hipertenzije, dislipidemije, koronarne bolesti, dijabetesa i komplikacija
dijabetesa i drugih oboljenja. Procenu indeksa telesne mase je potrebno vršiti najmanje jednom godišnje. Indeks
telesne mase (BMI) se izračunava tako što se telesna masa u kilogramima podeli sa brojem koji se dobija kada
se visina pomnoži sa visinom izraženom u metrima. Ciljne vrednosti BMI su niže od 25 kg/m2 .
Jedan od indikatora dobre metaboličke kontrole je i obim struka čije ciljne vrednosti treba da budu niže od 80
cm kod žena i od 94 cm kod muškaraca. Merenje obima struka je takođe potrebno vršiti najmanje jednom
godišnje, a po potrebi i češće.
САВЕТОВАЊЕ
Приступ избора за смањење ТМ је мултикомпонентна интервенција: промена животних навика, повећање физичке активности или смањење неактивности, побољшање
нутритивних навика и квалитета исхране и смањење енергетског (калоријског) уноса. Приликом бирања третмана треба размотрити индивидуалне потребе и околности,
ниво ризика на основу BMI и обима струка, као и придружене коморбидитете.
објаснити утицај смањења телесне масе на здравље: повољни ефекти на ниво липида, гликемију, крвни притисак, расположење, фертилитет, смањење морталитета
повезаног са дијабетесом, смањење укупног морталитета.
дијета: основу чини обезбеђивање калоријског дефицита (унос<потрошње). Особе са прекомерном ТМ и гојазношћу степена I треба да смање дневни калоријски унос за
око 600 kcal. За жене је препоручен дневни унос од 1000-1200 kcal, а за мушкарце 1200-1500 kcal. Овакав енергетски дефицит обезбеђује губитак од око 0,45 kg недељно и
10% почетне ТМ за 6 месеци. Особама са степеном гојазности II или III потребан је већи енергетски дефицит од 500–1000 kcal/дневно, што обезбеђује губитак од око 0,45-
0,9 kg недељно и 10% почетне ТМ за 6 месеци. Није доказана јасна предност ниједне дијете у односу на остале. Избегавати пржену храну, пића и кондиторске производе
богате шећером и мастима, “брзу” храну. Базирати оброке на скробним намирницама (кромпир, хлеб, пиринач, тестенина, бирајући намирнице целог зрна где је то могуће);
уносити храну богату влакнима (житарице, грашак, пасуљ, сочиво, воће и поврће); јести најмање 5 порција воћа и поврћа дневно; од намирница које су извор протеина
(месо, риба, јаја, махунарке) бирати мање масне алтернативе, у мањој количини, јести 2 порције рибе недељно; уносити мању количину масти и укупних калорија;
ограничити унос соли на 6 g дневно; увести редовно доручак; ограничити унос алкохола.
физичка активност: препорука је 45-60 минута/дан 5 пута недељно умерене физичке активности (брза шетња). Потребно је увести физичку активност у рутински план.
Минимизирати седентарне активности, попут претераног седења, гледања телевизије, рада на рачунару итд.
промена начина живота: охрабрити пацијента да постави реалне циљеве. Потребно је да сам пацијент на дневном нивоу мери ТМ, као и да бележи дневни калоријски
унос.
пацијентима са удруженим коморбидитетима потребна је консултација нутриционисте за израду детаљног плана за исхрану (садржаја макро- и микро-нутријената).
дискутовати о евентуалним проблемима и баријерама које отежавају губитак ТМ
одржавање постигнуте ТМ: губитак ТМ највећи у првих 6 месеци, потом следи плато и постепено повећање ТМ. Стога је битно развити стратегију за одржавање
постигнуте ТМ, помоћу дијете са смањеним калоријским уносом и бављењем физичком активношћу (60 минута брзог хода или 30 минута лаганог трчања дневно).
неопходна је активна и интензивна контрола болести узрокованих гојазношћу, као и фактора ризика за развој КВБ, без обзира да ли је пацијент постигао смањење ТМ.
ПРАЋЕЊЕ ИСХОДА
Пратити губитак ТМ за 3-6 месеци. Уколико је <10%, размотрити упућивање пацијента лекару ради прописивања терапије. Уколико је прописан лек, праћење се врши једном
месечно у току прва 3 месеца.
ТЕРАПИЈА Дозирање: 120 mg непосредно пре, за време или највише 1 сат после сваког
главног оброка. Ако се оброк пропусти, или не садржи масноће, треба
Орлистат смањује ресорпцију масти из ГИТ-а. Уводи се код особа са BMI ≥30 kg/m2, и
прескочити дозу орлистата.
BMI ≥28 kg/m2 са придруженим дијабетесом, хипертензијом, коронарном болешћу или
НРЛ: главобоља, инфекције дисајних путева и уринарног тракта, нередовне
опструктивном sleep apnea-ом, уз нефармаколошке мере. Лек никад не би требало
менструације, умор, анксиозност, хепатотоксичност, масна столица,
користити самостално у третману смањења ТМ. Није предвиђен за дужу употребу. Уколико
флатуленција, абдоминални болни грчеви, ургенција пражњења црева.
се за 12 недеља од почетка примене не постигне смањење ТМ од 5% од почетне, примену
КИ: хронична малапсорпција, холестаза, дојење.
треба обуставити. Нема релевантних индикација за употребу код деце.
Препорука да се истовремено примењују липосолубилни витамини. Уколико се користе
За хитозан, кофеин, L-карнитин и биљне препарате нема довољно доказа о
витамински суплементи, потребно је направити размак од најмање 2 сата.
ефикасности.
Pod nefarmakološkim merama, koje su sastavni deo terapije svih oblika dijabetesa podrazumevamo: pravilnu
ishranu, fizičku aktivnost i prestanak pušenja.
Zadatak farmaceuta u ovom koraku je da edukuje pacijenta o potrebnim izmenama u njegovim navikama i stilu
života radi postizanja pozitivnog ishoda, tj. postizanja ciljnih vrednosti glukoze, lipida i krvnog pritiska. Pri
tome je neophodno stimulisati aktivnu ulogu pacijenta u kontroli bolesti jer kada su pacijenti uključeni u
donošenje odluka i kada imaju dobar odnos sa svojim zdravstvenim timom kontrola bolesti je bolja. Uspešnost
terapije zavisi od edukovanosti samog pacijenta o nefarmakološkim merama, kao i postojanju strategije koja
stimuliše aktivnu ulogu pacijenta u kontroli bolesti.
U drugom delu upitnika 3 koji farmaceut popunjava u razgovoru sa pacijentom, svrha upitnika je da farmaceut
utvrdi da li pacijent poznaje i da li se pridržava osnovnih principa pravilne ishrane koji su značajni za dobru
regulaciju šećera u krvi, da li konzumira alkohol i cigarete, kao i da li se bavi fizičkom aktivnošću. U zavisnosti
od dobijenih odgovora sprovodi se savetovanje po redosledu koji je prikazan u drugom delu upitnika.
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
KORAK 3
METABOLIČKA KONTROLA DIJABETESA
NEFARMAKOLOŠKE MERE
UPITNIK POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
I Deo – Upitnik - Metabolička kontrola dijabetesa (glukoza u krvi, krvni pritisak, lipidni profil,
indeks telesne mase (BMI) i obim struka)
1. Da li redovno kontrolišete krvni pritisak i vodite da
evidenciju (dnevnik samokontrole)? ne (ne kontroliše i/ili ne vodi evidenciju)
2. Da li redovno kontrolišete masnoće u krvi (1x da ne
godišnje ako je pacijent bez terapije, a češće ako
je na terapiji hipolipemicima)?
3. Da li znate koliki je Vaš indeks telesne mase? da ne
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
1. Identifikovan problem: □
Da Ne □
2. Ako je odgovor DA, definisati problem:
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
3. Predložena intervencija:
□ Problem rešen od strane farmaceuta
□ Problem rešen uz konsultaciju sa lekarom
□ Pacijent upućen lekaru
Podsetnik za farmaceute - Metabolička kontrola dijabetesa
Za sva pitanja na koja je odgovor u prvom delu bio ne, posavetujte pacijenta
Objasnite pacijentu kako da pravilno meri krvni pritisak (u sedećem položaju, nakon 5 minuta mirovanja) i zašto
je važno da beleži dobijene vrednosti krvnog pritiska.
Objasnite pacijentu važnost redovne kontrole lipidnog profila (1x godišnje ako je pacijent bez terapije, a češće
ako je na terapiji hipolipemicima).
Objasnite pacijentu značaj redovne kontrole glukoze u krvi, krvnog pritiska, lipidnog profila, BMI i obima struka i
moguće rizike neredovne kontrole.
Prokomentarišite sa pacijentom ciljne vrednosti za glukozu u krvi pre i posle obroka, krvni pritisak, lipidni profil,
BMI i obim struka uzimajući u obzir da su ciljne vrednosti, uz konsultaciju sa lekarom, individualne i prilagođene
godinama pacijenta i stanju njegove bolesti.
Objasnite pacijentu važnost poznavanja GI, koji deli hranu na osnovu brzine porasta šećera u krvi. Preporučite
mu upotrebu namirnica sa GI ispod 55.
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Posavetujte pacijenta o potrebnom ograničenju unosa alkohola i objasnite mu je kako alkohol utiče na nivo
šćera u krvi tj. da pre jela dovodi do hipoglikemije, a posle jela do hiperglikemije.
Posavetujte pacijenta o neophodnosti fizičke aktivnosti i objasnite mu kako fizička aktivnost utiče na nivo šećera
u krvi tj. da može da uvede u hipoglikemiju. Objasnite mu da je neophodna provera šećera pre i posle aktivnosti,
kojih se pravila treba pridržavati u toku fizičke aktivnosti, kao i da je neophodno uvek imati neki izvor šećera sa
sobom. Dajte pacijentu predlog fizičke aktivnosti.
Posavetujte pacijenta o neophodnosti prestanka pušenja i objasnite mu da pušenje ne utiče na nivo šećera, ali
povećava rizik od komplikacija: infekcija, gangrena, ulceracija, amputacija...
Primer: Žena koja ima 30 godina, visine 170 cm i težine 65 kg: (10 × 65) + (6.25 × 170) — (5 × 30) —
161 = 1,401.5
Ovde nije kraj, jer se kao parameter za izračunavanje dnevnog kalorijskog unosa uzima i fizička
aktivnost:
- ako osoba nema nikakvu fizilku aktivnost i većinu vremena provodi sedeći, rezultat pomnožiti sa
- 1.2.
- ako osoba radi lagane vežbe 1-3 puta nedeljno, pomnožiti rezultat sa 1.375.
- ako osoba ima treninge srednjeg inteziteta 3-5 puta nedeljno, pomnožiti sa 1.55.
- ako osoba vežba čak 6-7 puta nedeljno, onda sa 1.725.
- ako je i posao fizičke prirode, plus trenira, onda pomnožite sa 1.9.
Za smanjenje telesne mase, od ovog iznosa oduzmamo određeni broj kalorija, tj. da za toliko smanjiti
dnevni unos. Za zdravo mršavljenje od npr. 2 kg mesečno to bi bilo minus 250 kalorija, a za nešto
intezivnije od 4 kg mesečno minus 500 kalorija. Bitno je znati da dnevni unos kalorija za žene svakako
ne bi trebalo da bude manji od 1200 (za muškarce 1400).
Literatura: https://reference.medscape.com/calculator/846/mifflin-st-jeor-equation
Revizija 3/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
upitnik3n23.pdf
Savetovanje treba prilagoditi pacijentu i u zavisnosti od toga koliko pacijent poznaje određene principe,
ponuditi mu informacije. Čak iako pacijent poznaje određena pravila, potrebno je to ponoviti još jednom.
Savetovanje se uvek počinje sa osnovnim pravilima koja važe za sve dijabetičare i sa informacijama o značaju
pravilne ishrane u terapiji dijabetesa. Potrebno je objasniti važnost redovnog uzimanja obroka, neophodnost
poznavanja dnevnog kalorijskog unosa, onima sa prekomernom težinom objasniti značaj gubitka telesne mase i
uticaj na kontrolu dijabetesa i rizik od komplikacija i komorbiteta. Savetovanje treba nastaviti sa
informacijama o značaju balansirane ishrane, o namirnicama koje treba izbegavati i značaju kulinarske obrade
hrane. Kada se govori o ishrani neophodno je edukovati pacijenta i o značaju poznavanja glikemijskog indeksa
namirnica, kao i poznavanju šećernih jedinica.
Pacijentu je neophodno pružiti informacije i o uticaju alkohola na nivo šećera u krvi, ali i o značaju fizičke
aktivnosti za dobru regulaciju bolesti. Naročito je značajno savete vezane za fizičku aktivnost prilagoditi
pacijentu, tj. predložiti mu vrstu i intenzitet fizičke aktivnosti u skladu sa njegovim trenutnim stanjem i bolešću.
Neophodno je i pružiti informacije o štetnosti pušenja i po potrebi ponuditi neku od strategija za odvikavanje od
pušenja.
Savetovanje se uvek završava proverom da li je pacijent razumeo pružene informacije, zamolivši ga da ponovi
bitne informacije. Pacijent pored saveta treba da dobije i najvažnija pisana uputstva koja se nalaze u
pripremljenom flajeru 3a, flajeru 3b i flajeru 3c
3.1 МЕТАБОЛИЧКА КОНТРОЛА ДИЈАБЕТЕСА
ГЛУКОЗА У КРВИ, КРВНИ ПРИТИСАК,
МАСНОЋЕ У КРВИ, ИНДЕКС ТЕЛЕСНЕ МАСЕ
Повишене вредности глукозе у крви, повишен крвни притисак, повећан ниво ,,масноћа у крви“ као и
гојазност доприносе развоју компликација дијабетеса. Зато је важно да ове параметре редовно
контролишете и придржавате се савета лекара и фармацеута у вези са здравим стилом живота (балансирана
исхрана уз адекватну физичку активност) и препорученом терапијом.
Израчунајте индекс телесне масе и обим струка и ако је добијени резултат већи од циљних/жељених
вредности придржавајте се савета лекара и фармацеута о здравом начину живота.
У случају да су вам прописани лекови за повишен крвни притисак, ,,масноће у крви“ и/или гојазност
редовно их примењујте и за све нејасноће у вези са терапијом потражите савет свог лекара и
фармацеута.
НЕМОЈТЕ одустајати од редовне контроле глукозе у крви, крвног притиска, холестерола и триглицерида,
телесне масе и обима струка јер само на тај начин држите ваш дијабетес под контролом.
САВЕТИ ЗА ПРАВИЛНО МЕРЕЊЕ КРВНОГ ПРИТИСКА КОД КУЋЕ?
· мерите крвни притисак у седећем положају након 5 минута одмора,
· избегавајте конзумацију кафе пре мерења,
· поставите манжетну апарата на слободној надлактици (без одеће која би стезала надлактицу) 1,5 до
2,5 cm изнад унутрашње стране зглоба тако да вам не стеже руку,
· седите исправљених леђа са руком ослоњеном на чврсту подлогу у нивоу срца,
· немојте се померати или причати за време мерења,
· запишите измерене вредности крвног притиска како бисте их показали лекару при следећој
контроли,
· код старијих особа се не саветује примена апарата који мере крвни притисак на зглобу руке,
· жељене вредности крвног притиска би требало да буду ниже од 140/80 mmHg (циљне вредности су
индивидуалне и заједно их одређујете са својим лекаром).
ВОЋЕ МЛЕКО
ВОДА
ПОВРЋЕ
СКРОБ ПРОТЕИН
ЖИТО
· Уз сваки оброк уносите угљене хидрате - намирнице богате дијетним влакнима (производе од интегралног
брашна, овсена каша, мусли…). Пружају дужи осећај ситости, олакшавају варење, умањују појаву
хипогликемије. Избегавајте производе од белог брашна.
· Ограничите унос засићених масти.
· Више воћа и поврћа, бар 5 порција дневно.
· Више легуминоза - леблебије, пасуљ, грашак, соја, сочиво.
· Риба 2x недељно, најбоље морска јер садржи омега-3 масне киселине које делују кардиопротективно.
· Ограничите унос шећера и заслађене хране.
· Смањите унос соли. Мање од 2,3г, идеално до 1,5г тј, мање од пола кафене кашичице дневно.
· Уносите доста течности 1,5-2л (првенствено воду, незаслађене чајеве, сокове...).
· Ограничите унос алкохола. Највише 1 пиће дневно за жене и 2 пића дневно за мушкарце уз храну, јер тада
нема значајног утицаја на ниво шећера у крви. Употреба алкохола пре јела доводи до хипогликемије, а
после јела до хипергликемије. Поједите слаткиш пре одласка на спавање ако је алцохол конзумиран.
flajer32.pdf
flajer33.pdf
5.6 Ishrana
Pravilna ishrana je ključna u terapiji dijabetesa. Ona treba da obezbedi adekvatan ali i ravnomeran unos
energetskih materija, ali i da pomogne ostvarenju postavljenih ciljeva u terapiji dijabetesa.
Američka asocijacija za dijabetes (ADA) u najnovijim smernicama kaže da ne postoji univerzalni obrazac
ishrane koji može da se primeni na sve pacijente. Individualni pristup, gde svaka osoba obolela od dijabetesa
aktivno učestvuje u kreiranju svog načina ishrane, je princip kojem se teži. Cilj individualizacije je da se uzmu
u obzir godine starosti, vrsta terapije, zanimanje, način života, navike u ishrani i drugi specifični zahtevi, a
posebno stanje kardiovaskularnog sistema i druge prisutne bolesti.
• Da ishrana mora da bude izbalansirana, tj. optimalan unos svih hranljivih materija - ugljenih hidrata,
proteina, lipida, vitamina i minerala treba da bude prisutan. Osnovne postavke takve ishrane date su u
Tabeli 3.
• U toku dana potrebno je imati tri glavna obroka i 2 - 3 sporedna: prepodnevna i popodnevna užina i
pomoćni obrok pre spavanja. Pomoćni obrok pre spavanja se naročito preporučuje pacijentima na
insulinskoj terapiji, kako bi se sprečile epizode hipoglikemije u toku noći.
• Potrebno je voditi računa o dnevnom kalorijskom unosu.
• Važno je voditi računa o GI, šećernim jedinicama i kulinarskoj obradi hrane.
• Neophodno je ograničiti unos zasićenih masti, šećera i zaslađene hrane.
• Potrebno je smanjiti unos soli (manje od 2,3g natrijuma dnevno, idealno manje od 1,5g, tj. manje od
pola čajne kašike soli dnevno. Ne soliti hranu tokom kuvanja i konzumiranja. Zamene za kuhinjsku so
koristiti uz oprez, naročito kod pacijenata sa oboljenjem bubrega i na terapiji lekovima koji štede
kalijum.
• Važno je unositi dosta tečnosti 1,5-2l (prvenstveno vodu).
• Treba ograničiti unos alkohola.
Osnovni
Povećati: 25 kcal/kg tt
Smanjiti: + 40%
- redukcija telesne mase
- 10 - 30%
Ugljeni hidrati
Normotenzivni <6
Hipertenzivni <3
Broj obroka (N/dan) 5-6
Za određivanje stope metabolizma u mirovanju koristi se jednačina Mifflin-St Jeor , kojom se izračunava broj
sagorenih kalorija dok je telo u potpunom mirovanju. Jednačinu su razvili M.Mifflin i St. Jeor i prvi put je
predstavljena u radu objavljenom 1990. godine. Na ovaj način se precizno i za svakog ponaosob računa koliko
je kalorija dnevno potrebno uneti, kao i za koliko taj unos smanjiti ukoliko neko želi da smrša.
Za žene: (10 × težina u kg) + (6.25 × visina u cm) − (5 × broj godina) − 161
Evo i primera - žena koja ima 30 godina, visoka je 170 cm i ima 65 kg:
Ovde nije kraj, jer se kao parameter za izračunavanje dnevnog kalorijskog unosa uzima i fizička aktivnost:
• ako osoba nema nikakvu fizilku aktivnost i većinu vremena provodi sedeći, rezultat pomnožiti sa 1,2.
• ako osoba radi lagane vežbe 1-3 puta nedeljno, pomnožiti rezultat sa 1,375.
• ako osoba ima treninge srednjeg inteziteta 3-5 puta nedeljno, pomnožiti sa 1,55.
• ako osoba vežba čak 6-7 puta nedeljno, onda sa 1,725.
Za smanjenje telesne mase, od ovog iznosa oduzmamo određeni broj kalorija, tj. da za toliko smanjiti dnevni
unos. Za zdravo mršavljenje od npr. 2 kg mesečno to bi bilo minus 250 kalorija, a za nešto intezivnije od 4 kg
mesečno minus 500 kalorija. Bitno je znati da dnevni unos kalorija za žene svakako ne bi trebalo da bude manji
od 1200 (za muškarce 1400).
Ukupne dnevne kalorijske potrebe procenjuju se na osnovu telesne težine. Osnovni zadatak pravilne ishrne za
pacijente koji imaju normalan BMI, jeste održavanje telesne težine i jedan je od osnovnih uslova za dobru
regulaciju šećerne bolesti. Za gojazne pacijente – cilj je postepena redukcija TM. Cilj bi trebalo da bude:
gubitak 5 - 10% početne težine za 6 - 8 meseci. To najčešće znači gubitak od 0,5 kg nedeljno. Umereno
smanjenje kalorijskog unosa za 500 –1000 kcal/dan će rezultirati gubitkom od ½ do 1 kg nedeljno.
Da novi režim ishrane ne bi delovao demotivišuće na pacijenta, plan ishrane treba da:
Dobro edukovan pacijent, može da jede sve što jedu zdravi ljudi, ali mora da nauči kada, koliko i u kakvoj
kombinaciji. Ne postoji “loša” hrana. Postoji “loša količina” hrane. Za neke namirnice važi “što manje – to
bolje”.
Priprema hrane
Namirnice koje se koriste u ishrani dijabetičara mogu da se upotrebljavaju na sledeće načine: sveže, kuvane,
kuvane na pari, pečene. Samo pržena i pohovana hrana nije dozvoljena dijabetičarima, a nju bi trebalo da
izbegavaju i zdravi. U ishrani se mogu koristiti i one namirnice koje su konzervisane zamrzavanjem (povrće,
voće, meso), kao i proizvodi specijalno pripremljeni za dijabetičare (razne vrste džemova, keksa, čokolade,
testenina, napitaka...)
Vrste namirnica
Mleko i mlečni proizvodi
Dozvoljena je upotreba svih vrsta mleka, a najbolje je obrano, pošto sadrži manje masti, dok je količina
belančevina nepromenjena. Od mlečnih proizvoda su najkorisniji proizvodi koji sadrže što manje masti (9 -
25%).
Dijabetičar može da koristi sledeće vrste mesa: goveđe, juneće, teleće, konjsko, jagnjeće, ovčije, praseće i
svinjsko (ne koristiti ga često), pileće, kokošije, ćureće, guščije, pačije; iznutrice (najviše dva puta mesečno).
Mesne prerađevine ukoliko se koriste, biraju se sa manjim procentom masnoće. U ovom pogledu prednost
imaju: šunka, sušeno meso, pršuta. Ostale prerađevine sadrže više masti (razne vrste salama, kobasica, viršli…),
pa ih treba izbegavati.
Dijabetičar može da koristi sve vrste rečnih riba, morskih riba i školjki. Upotrebu girica i pojedinih vrsta riba,
koje se uglavnom pripremaju prženjem u dubokom ulju ili su pohovane, treba izbegavati. Prerađevine od riba
sadrže veliku primesu masnoća, pa ih treba ređe i obazrivo upotrebljavati. Dozvoljeno je pojesti 2 žumanca
nedeljno ili 4 - 6 belanaca.
Masti
Potrebno je ograničiti unos zasićenih masti, a povećati unos nezasićenih masti. Poželjnno je koristiti maslinovo
ulje i proizvode sa manjim sadržajem masti. Proizvodi sa većim procentom masti imaju veliki kalorijski
potencijal i treba ih retko koristiti, jer su često razlog za povećanje telesne težine, pošto se njihovom malom
količinom zadovolji polovina ili trećina dnevne energetske potrebe jednog dijabetičara.
Ova grupa namirnica je najbogatiji izvor ugljenih hidrata u ishrani dijabetičara. Ovo je razlog da se ograničava
upotreba svih ovih namirnica. Pored ugljenih hidrata, ove namirnice sadrže belančevine, masti, mineralne soli i
vitamine. Različite vrste hleba sadrže različite količine ugljenih hidrata, mada su te razlike zanemarljive. 100 gr
crnog i ražanog hleba ima 53,36 odnosno 51,38 UH, a belog hleba 54,32 g.Dijabetičari treba da izbegavaju
proizvode od belog brašna, a da koriste proizvode od integralnog brašna zato što imaju više dijetnih vlakana i
manji GI.
Povrće
Ova grupa namirnica čini najveću količinu hrane koju dijabetičar (i zdrav čovek) uzima u toku dana. Povrće se
najćešće raspoređuje u 3 do 4 dnevna obroka. Povrće sadrži različitu količinu ugljenih hidrata, pa je ovo razlog
da se različite vrste povrća koriste u različitim količinama.
Povrća koja su bogata ugljenim hidratima treba koristiti u ograničenim količinama, kao što su: pasulj, grašak,
šargarepa, krompir, cvekla, crni luk, pirinač, kukuruz.
Povrća koja sadrže nešto manje ugljenih hidrata treba da se koriste u neograničenim količinama, a to su: zelje,
spanać, blitva, list od loze, boranija, tikvice, paprika, paradajz, krastavac, razne vrste zelenih salata, plavi
patlidžan, celer, peršun, rotkvice, kupus, kelj, keleraba, prokelj, pečurke, praziluk, beli luk, brokoli i karfiol.
Voće
Voće spada u namirnice bogate ugljenim hidratima i treba da bude uvek prisutno u jelovniku. Pored ugljenih
hidrata, voće sadrži belančevine, masti, mineralne soli, vitamine i dijetna vlakna. Voće treba prvenstveno
koristiti u sirovom stanju.
• sa manje ugljenih hidrata, koje može da se jede u većim količinama - jagode, maline, kupine, borovnice,
drenjine, ribizle, višnje, limun, dinje, oskoruše, mušmule, pomorandže, mandarine…
• sa nešto više ugljenih hidrata, koje treba upotrebljavati u manjim količinama - kajsije, breskve, šljive…
• sa najviše ugljenih hidrata - jabuke (slatke i kisele), trešnje, kruške, grožđe, banane, sveže smokve,
ananas, mango, avokado i dr.
Suvo voće (grožđe, šljive, smokve, urme, kruške, borovnice i dr.) sadrži 5 -6 puta više ugljenih hidrata od
sirovog voća, pa ga treba koristiti u najmanjoj količini.
Orasi, lešnici, bademi, kikiriki, pistaći, semenke su po količini ugljenih hidrata slični vrstama voća koja su
najbogatija ugljenim hidratima. Njihova je prednost nad sirovim voćem u bogatijem sadržaju belančevina, ali
im je nepovoljna strana veliki sadržaj masnoća. Ovo je razlog da se sve vrste koštunjavog voća koriste u vrlo
malim količinama.
Začini
• Začini koji se preporučuju su: aleva paprika (slatka i ljuta), biber, lorber, kapar, korijander, mirođija,
peršunov i celerov list, origano, karanfilić, kim, kari, ren, ruzmarin, bosiljak…
• Začini koje treba izbegavati su: senf, majonez, tartar sos, kisela pavlaka, pire od paradajza.
Veštački zaslađivači
Oboleli od dijabetesa mogu ukus raznih napitaka, peciva ili kolača korigovati dodavanjem zaslađivača, koji
mogu biti nutritivni (imaju određenu kalorijsku vrednost) i nenutritivni (koji nemaju nikakvu energetsku
vrednost).
• Nutritivni zaslađivači su: manitol, sorbitol, ksilitol, fruktoza. Imaju manji GI od saharoze, ali se ne
mogu koristiti u neograničenoj količini, jer imaju veliku energetsku vrednosti.
• Nenutritivni zaslađivači su: aspartam, saharin, acesulfam kalijum, sukraloza, neotam, biljni zaslađivač -
stevia.
Dijetna vlakna
Dijetna vlakna predstavljaju sastojke hrane, ugljene hidrate koje telo ne može da svari, nemaju skoro nikakvu
hranljivu vrednost, zapravo iz njih se ne dobija energija, ali imaju veliki značaj u ishrani dijabetičara. Prema
rastvorljivosti dele se na:
• rastvorna (pektin, biljne gume, sluzi, smole) koja se nalaze u voću i povrću
• nerastvorna (celuloza, hemiceluloze, lignin) koja se nalaze u opnama žitarica, biljaka, stabljikama
biljaka..
Pri uzimanju dijetnih vlakana ranije se javlja osećaj sitosti, jer ona bubre vezujući vodu za sebe, šireći lumen
želuca. Bubrenjem se povećava i lumen creva, pa se poboljšava peristaltika (bolji rad i pražnjenje creva).
Dijetna vlakna, prave finu zaštitnu gel mrežu oko skroba koji unosimo hranom, pa time sprečavaju brzu
apsorpciju i skokove šećera posle uzimanja hrane . Zbog toga ishrana bogata dijetnim vlaknima sprečava
skokove šećera u krvi, poboljšava rad i pražnjenje creva, sprečava aterosklerozu i ishemijsku bolest srca, jer
snižava nivo holesterola u krvi, sprečava pojavu kamena u žučnoj kesi.
Dijetna vlakna se nalaze u opni žitarica, mladom kukuruzu, raženom i integralnom hlebu, leguminozama
(pasulj, grašak, sočivo), u listovima zelenih biljaka (kelj, spanać, blitva), svežem kupusu, korenastom bilju
(šargarepi, krompiru sa korom), pečurkama, voću sa korom, orahu, kikirikiju….
Namirnice bogate biljnim vlaknima se zbog svega ovoga preporučuju u ishrani dijabetičara, ali je pri
sastavljanju jelovnika potrebno voditi računa i o GI ovih namirnica i o preporučenom dnevnom kalorijskom
unosu.
Glikemijski indeks
Glikemijski indeks deli hranu na osnovu brzine porasta šećera u krvi. Predstavlja brzinu kojom raste nivo
šećera u krvi posle uzimanja iste količine određene hrane. Određuje ga vrsta šećera koja se nalazi u hrani,
količina dijetnih vlakna i način pripreme hrane.
Namirnice sa niskim glikemijskim indeksom uzrokuju umeren porast šećera u krvi, i obratno. Što je veći
glikemijskim indeks namirnice - brže skače nivo šećera u krvi.
Nizak GI = ≤55
Srednji GI = 56-69
Visok GI = ≥70
Šećerna jedinica
Šećerna jedinica je osnovna mera za snalaženje u ishrani dijabetičara.
Koliko pojedine namirnice sadrže šećernih jedinica uči se vizuelno. Tanka kriška hleba, jedna šolja mleka,
plastična čaša jogurta, jedna srednja jabuka, kruška, krompir, pola kukuruza ili kroasana, 4 šljive, pola banane,
4 kockice čokolade i drugo sadrže jednu šećernu jedinicu.
Mleko i mlečni proizvodi sadrže šećerne jednice, ali meso, riba i jaja ne sadrže. Optimalan unos šećernih
jedinica tokom dana prikazan je u Tabeli 5.
5.7 Alkohol
Alkohol ima uticaj na ponašanje šećera u krvi. Naime, konzumiranje alkohola pre jela dovodi do pada šećera u
krvi u periodu od 6 do 8 časova, a alkoholno piće posle jela rezultiraće rastom šećera u krvi.
Preporuka u terapiji dijabetesa jeste – ograničiti unos alkohola. To znači koristiti alkohol umereno, najviše 1
piće dnevno za žene i 2 pića dnevno za muškarce, uz hranu. Apsolutna zabrana konzumiranja alkohola važi za
loše regulisanog dijabetičara.
Kada se koristi alkohol, potrebno je češće kontrolisati nivo šećera u krvi. Potrebno je pojesti nešto pre odlaska
na spavanje ako je alkohol konzumiran, zbog rizika od hipoglikemije.
Alkohol ima veliku kalorijsku vrednost i ukoliko se konzumira mora se uračunati u dnevni kalorijski unos.
Fizička aktivnost je jedan od nezaobilaznih faktora uspešnog lečenja i regulacije šećerne bolesti.
Fizička aktivnost:
Pacijente sa višestrukim faktorima rizika, starije, sa aterosklerotskom bolešću, uputiti po savet kod lekara pre
početka vežbanja.
Kod osoba koje su ranije vodile sedantarni način života, preporučuje se uvođenje fizičke aktivnosti u trajanju
od 20-30 minuta, 3 puta nedeljno, sa opterećenjem od 70% maksimalne frekvence srčanog rada koja se
preporučuje za određenu starosnu dob. Kod neutreniranih osoba počinje se sa laganim šetnjama. Aktivnost
postepeno povećavati u periodu od 2-3 nedelje, do najmanje 150 min/nedeljno aerobne aktivnosti uz
opterećenje od 85% maksimalne frekvence srčanog rada.
Vrsta aktivnosti koje se preporučuju: pešačenje, plivanje, planinarenje, biciklizam, ples, trčanje.
Intenzitet fizičke aktivnosti određuje se na osnovu merenja pulsa i drugih znakova zamora (otežano disanje,
bledilo lica ili blaga vrtoglavica).
Tokom fizičke aktivnosti maksimalan puls u naporu se izračunava po formuli: 217- (godine x 0,85).
Da bi se izbegle velike oscilacije glikemije, a posebno hipoglikemije izazvane vežbanjem, neophodno je:
smanjivanje doze insulina pre vežbanja (na osnovu prethodnog iskustva) i ubrizgavanje insulina u one delove
tela koje ne koriste pri vežbanju.
5.9 Pušenje
Dijabetičar koji nije pušio pre pojave šećerne bolesti, ne treba da stvara ovu naviku. Ukoliko je navika ranije
postojala, treba je obavezno otkloniti, odjednom ili postepeno. Pušenje ne utiče na nivo šećera u krvi, ali ima
veoma štetan uticaj na krvne sudove (sužava ih) i na disajne organe. Po ovom svom načinu delovanja nikotin iz
duvana pojačava nepovoljne efekte šećerne bolesti na krvne sudove i kardiovaskularni sistem. Pušenje
povećava rizik od ozbiljnih komplikacija kao što su infekcije, ulceracija, gangrena, amputacija. Ukoliko je
dijabetičar pušač, treba mu ponuditi neku od strategija za odvikavanje od pušenja.
20 Odvikavanje od pusenja.pdf
KORAK 4
HRONIČNE KOMPLIKACIJE DIJABETESA
ZNAČAJ VAKCINACIJA
PROCENA STEPENA NEUROPATIJE
UPITNIK KOJI POPUNJAVA FARMACEUT U RAZGOVORU SA PACIJENTOM
Revizija 4/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
3. Da li osećate pogoršanje (2) Da, simptomi se (1) Ne, simptomi (0) Simptomi su
simptoma noću? pogoršavaju noću su isti i danju i prisutni samo u
noću toku dana
4. Da li Vas jačina pojedinih (1) Da (0) Ne
simptoma (osećaja) budi iz
sna?
5. Da li neki položaj smanjuje taj (2) Da, hodanje (1) Da, stajanje (0) Da, sedeći ili
osećaj? ležeći položaj
(0) Ne
Saberite broj bodova (brojeve ispred odgovora). Ukupan broj bodova iznosi: _________
1. Identifikovan problem: □ Da □
Ne
2. Ako je odgovor DA, definisati problem:
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
3. Predložena intervencija:
□ Problem rešen od strane farmaceuta
□ Problem rešen uz konsultaciju sa lekarom
□ Pacijent upućen lekaru
Revizija 4/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
PODSETNIK ZA FARMACEUTA
Za sva pitanja na koja je odgovor u prvom delu bio ne, posavetujte pacijenta.
Objasnite pacijentu koje su to hronične komplikacije dijabetesa (dijabetesno stopalo, retinopatija, nefropatija,
polineuropatija)
Objasnite pacijentu da dijabetička retinopatija ne daje nikakve simptome sve dok ne dođe do
uznapredovale faze bolesti. Često se dešava da se bolest otkrije tek kad je došlo do potpunog gubitka vida
(zbog krvarenja). Upravo iz tog razloga su jako važni redovni pregledi.
Posavetujte pacijenta o aktivnostima koje mogu olakšati praćenje i razvoj dijabetesne neuropatije, pre
svega na stopalu; dati savet i štampani materijal sa predlogom svakodnevnih aktivnosti
Skrenite pacijentu pažnju na promene na stopalu zbog kojih se odmah mora obratiti lekaru!
Ukažite pacijentu na značaj redovnih kontrola kod stomatologa, radi otkrivanja karijesa i lezija u usnoj
duplji
Posavetujte pacijenta zašto je bitna prevencija hroničnih komplikacija i dajte preporuku za godišnje
preglede (dati štampani materijal)
Ukažite pacijentu da je prema Pravilniku o programu imunizacije stanovništva protiv odredjenih zaraznih bolesti
vakcinacija protiv gripa obavezna (besplatna u domu zdravlja) za osobe sa dijabetesom.
Objasnite pacijentu da osobe sa dijabetesom imaju oslabljen imunski sistem i podložnije su infekcijama poput
infekcija pneumokokom ili virusom gripa.
Naglasite pacijentu da osobe sa dijabetesom treba da se vakcinišu svake godine protiv gripa zbog slabljenja
imunskog odgovora na vakcinu i promenljivosti virusa.
Revizija 4/2
Ažurirano: 20.11.2023. godine
upitnik4n23.pdf
i proceniti pacijentovo poznavanje hroničnih komplikacija dijabetesa. Pitanja se odnose na opšte podatke o
pacijentu, o dužini trajanja DM , o samoj terapiji. Bitno je i da znamo koliko pacijent zna o najčešćim
komplikacijama dijabetesa, da li ima znake koji ukazuju na postojanje neuropatije i da li zna kakva je preporuka
što se tiče redovnih godišnjih pregleda i samopregleda stopala.
Zbog velike učestalosti ovih promena i njihovog značaja u ukupnom morbiditetu, invaliditetu i mortalitetu kod
dijabetičara ova bolest se posebno izdvaja.
Dijabetesno stopalo je posledica neuro-ishemijskih promena koje se povremeno komplikuju još dodatnom
infekcijom. Pojava ulceracija na stopalu, zatim nastanak gangrene i posledične amputacije su značajni uzroci
morbiditeta i invalidnosti u obolelih od dijabetesa. Dijabetesno stopalo se klinički manifestuje u vidu: ulceracije
(sa infekcijom ili bez nje), tipičnog deformiteta stopala, pojave hroničnog otoka, ishemičnih promena, pa sve do
nastanka nekroze i gangrene.
Rano otkrivanje osoba sa rizikom za razvoj dijabetesnog stopala je uslov za adekvatno lečenje i smanjenje
rizika od amputacija.
Faktori rizika za razvoj dijabetesnog stopala: trajanje dijabetesa preko 10 godina, muški pol, hronično loša
glikoregulacija, prisustvo kardiovaskularnih, očnih i bubrežnih komplikacija dijabetesa, pušenje, loša edukacija
za negu stopala, nošenje neadekvantne obuće i dr. Prisustvo više faktora rizika za razvoj dijabetesnog stopala
povećava verovatnoću da će se javiti kliničke promene.
Čisto ishemično stopalo, bez prateće neuropatije se u dijabetesnih bolesnika viđa veoma retko, a tretman je isti
kao i za neuroishemično stopalo. U praksi se najčešće viđa mešani oblik, tj. neuroishemično stopalo.
Povrede koje obično dovode do pojave bola (npr gaženje eksera, nošenje obuće koja pravi žuljeve, urastanje
noktiju) možda neće više uzrokovati bol ako pacijent ima neuropatiju. Sa gubitkom osećaja bola, toplog ili
hladnog, rizik od povređivanja stopala se povećava.
Polineuropatija
Periferna neuropatija je česta komplikacija tipa 1 i tipa 2 dijabetesa, a čak i do 50% starijih od 60 godina ima
ovu komplikaciju dijabetesa. Prisutni su skoro svi tipovi kliničkih i elektrofizioloških poremećaja:
mononeuropatija koja uključuje i kranijalne nerve; multipla mononeuropatija; proksimalna akutna
radiokulopatija; distalna simetrična senzorna polineuropatija.
Najčešći simptomi neuropatije kao posledice dijabetesa su bol, osećaj gorenja, peckanje ili obamrlost prstiju
ruku ili nogu, kao i ekstremna osetljivost na blag dodir. Bol može da bude najgori prilikom mirovanja, a da se
ublaži vežbanjem, na primer šetnjom. Neke osobe u početku imaju vrlo bolna stopala, dok druge pokazuju malo
ili nimalo simptoma.
Neuropatija usled dijabetesa obično pogađa obe strane tela. Simptomi se obično najpre primećuju u prstima
nogu. Ako bolest napreduje, simptomi mogu postepeno da se rašire uz noge; ako se pojave na polovini
potkolenica, mogu da se pojave i u rukama. Tokom vremena sposobnost da se oseti bol može da nestane, što
uveliko povećava opasnost od povređivanja.
U drugom delu upitnika 4 dat je i Upitnik za procenu stepena neuropatije, koji farmaceut treba da popuni sa
pacijentom.
nedostupno
Svaki broj bodova koji je veći ili jednak 3 ukazuje na postojanje simptoma neuropatije i potrebu da se simptomi
prijave lekaru u prvoj sledećoj poseti.
• Zbir 3 ili 4 ukazuje na blage simptome-pacijent primećuje bol ili drugi simptom ali oni ne remete
njegove dnevne aktivnosti
• Zbir 5 ili 6 ukazuje na umerene simptome-pacijent ima tegobe koji ponekad remete ili otežavaju jednu
ili više od sledećih aktivnosti: san, rad, druženje, vreme provedeno sa porodicom
• Zbir 7,8 ili 9 ukazuje na teške simptome-pacijent ima tegobe koji skoro uvek remete ili otežavaju jednu
ili više od sledećih aktivnosti: san, rad, druženje, vreme provedeno sa porodicom
Savetovanje se uvek završava proverom da li je pacijent razumeo pružene informacije i u to ćemo se najbolje
uveriti ukoliko pustimo pacijenta da ponovi bitne informacije.
Dijabetes je najčešći uzrok slepila kod radno sposobne populacije starosti od 20-65 godina. Slepilo je 25 puta
češće kod dijabetičara nego kod opšte populacije i njegova incidncija je 50-65 na 100.000 populacije
dijabetičara godišnje u Evropi. Međutim, brižljivom negom, oštećenje vida usled dijabetesa može se sprečiti
kod velikog broja pacijenata. Faktori rizika za dijabetesnu retinalnu bolest su loša kontrola glikemije, povećan
krvni pritisak , dužina trajanja dijabetesa, mikroalbuminurija i proteinurija , povećani trigliceridi i smanjen
hematokrit , trudnoća , serumski holesterol, za makularne eksudate i edem (nivoi HDL i LDL holesterola
predviđaju klinički značajan makularni edem i tvrde eksudate, ali ne i proliferativnu retinopatiju ili progresiju
retinopatije ). Smatra se da su pacijenti sa multiplim faktorima rizika pod visokim rizikom za nastanak
dijabetesne retinalne bolesti. Simptomi retinopatije:
• Nekada se kao prvi simptomi javljaju zamućenja u staklastom telu koja pacijent vidi u vidnom polju
• Gubitak dela vidnog polja koji nastaje zbog krvarenja u oku
• Smanjenje “noćnog” vida
• Slabiji centralni vid (što pacijent primeti prilikom čitanja) kada promene zahvate makulu (žutu mrlju).
• U uznapredovaloj fazi bolesti javlja se gubitak vida ili zbog obimnog krvavljenja u staklastom telu, ili
zbog ablacije retine.
Ablacija retine
Ablacija retine je vrlo ozbiljno oboljenje kod koga dolazi do odvajanja mrežnjače (retine) od slojeva koji se nalaze ispod nje.
Odvojena mrežnjača ne može da obavlja svoju funkciju pa usled toga dolazi do slabljenja vida različitog stepena. Ukoliko se
blagovremeno hirurški ne leči može dovesti do nepovratnog gubitka vida.
Do ablacije retine dolazi usled njenog cepanja na mestima gde je istanjena zbog degenerativnih promena, tako da nastaju rascepi
(rupture) retine kroz koje tečnost ulazi ispod nje, i podiže je od njene podloge.
Ablacija retine najčešće se javlja kod kratkovidih osoba većeg stepena jer njihove očne jabučice su duže pa je stoga i njihova retina
tanja i sklonija pucanju.
Takođe se može javiti posle nekih hirurških intervencija na oku kao što su:
• Operacija katarakte
• Posle Lasik laserske korekcije vida
• U toku dijabetičke retinopatije
Nekada se početne, lokalizovane ablacije mogu tretirati laser fotokoagulacijom. Ukoliko je ablacija obimna i preti da zahvati žutu
mrlju lečenje je isključivo hiruško. Postoji više različitih hirurških intervencija ali sve češće je to vitrektomija.
Dijabetička retinopatija ne daje nikakve simptome sve dok ne dođe do uznapredovale faze bolesti. Često se
dešava da se bolest otkrije tek kad je došlo do potpunog gubitka vida (zbog krvarenja). Upravo iz tog razloga su
jako važni redovni pregledi.
Dijabetesna nefropatija se klinički definiše kao prisustvo perzistentne proteinurije (prisustvo proteina u urinu)
više od 0,5g / 24 h u dijabetičnih bolesnika sa izraženom retinopatijom i povećanim krvnim pritiskom, a u
odsustvu infekcije urotrakta ili srčane slabosti. Masivna proteinurija može da dovede do nefrotskog sindroma.
Krvni pritiasak je povišen, snižava se potpuno glomerulska filtracija, a kada padne ispod 50%, dolazi do
povišenja azotnih produkata u krvi.
Testovi/analize Vreme
Voditi dnevnik - proveriti da li pacijent pravilno koristi
Glikemija Samokontrola po preporuci
glukometar
Predstavlja prosečnu vrednost glukoze u poslednja 3
HbA1c Na 3-6 meseci
meseca
Krvni pritisak Pri svakoj kontroli Voditi dnevnik - objasniti pravilnu tehniku merenja
jednom godišnje ako je
Lipidni profil Primarno pratiti LDL
pacijent bez terapije
BMI i obim
Pri svakoj kontroli Proceniti da li je potrebna restriktivna dijeta
struka
Očni pregled jednom godišnje Oprez kod zamagljenog vida i pojave tamnih mrlja
Preporuka: prati zube posle svakog obroka, koristiti meke
Pregled zuba Na 6 meseci
četkice i vršiti blagu masažu desni
Pregled stopala jednom godišnje Preporuka: svakodnevna higijena i samopregled
Bubrežna
jednom godišnje CK, Gf, elektroliti
funkcija
Ciljne vrednosti se možda ne mogu postići odjednom, ali potrebno je da redovim praćenjem pacijent ima
kontrolu nad dijabetesom i kvalitetom svoga života!
Неуропатија ✔ ✔ ✔
су напади и губитак свести.
У хипогликемији саветује се узимање Карактерише се поремећајем стања свести,
✔ ✔
Ретинопатија ✔ могуће брзоделујућих угљених хидрата (пола поремећајем осмоларности, тешком
чаше било ког воћног сока, 6-8 тврдих хипергликемијом (>30 mmol/L), дехидратацијом,
Нефропатија
✔ ✔ ✔ ✔ бомбона, 2 супене кашике сувог грожђа, одсуством озбиљне кетозе.
1-2 чајне кашике шећера или меда); Животно-угрожавајућа ако се не третира на
измерити глукозу након 15 минута и време.
Макроваскуларне
6.6 Vakcinacija
Vakcinacija predstavlja najefikasniji način da se spreči infekcija i teške komplikacije infekcije uzrokovane
virusom influence. Promenljiva priroda influenca virusa, zahteva kontinuirani globalni monitoring dominantnih
sojeva virusa i česte reformulacije vakcine protiv gripa. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) organizuje
redovne konsultacije u februaru i septembru svake godine kako bi dala preporuke za sojeve virusa za koje
istraživači procenjuju da će biti dominantni u toku predstojeće sezone i za koje se preporučuje da budu sastavni
deo sezonske vakcine protiv gripa. Vakcina pruža zaštitu samo u toku jedne sezone od infekcije sojevima virusa
koji su prisutni u vakcini. Usled toga, neophodno je vakcinisati se protiv gripa svake godine. Najveći rizik od
gripa, kao i za ostale respiratorne infekcije, je u toku hladnog perioda godine (kasna jesen i zima). Najbolje
vreme da se primi vakcina protiv gripa je jesen ili rana zima, pre nego što grip počne da se širi. Nakon
vakcinacije, potrebno je oko 3 nedelje da se postigne adekvatna zaštita.
Aktivna imunizacija protiv gripa preporučuje se pre svega licima u posebnom riziku od teške kliničke slike:
•
o Hroničnim respiratornim stanjima poput astme i hronične opstruktivne bolesti pluća,
uključujući emfizem i bronhitis5;
o Metaboličkim poremećajima (uključujući dijabetes i gojaznost BMI>40). Sve osobe sa
dijabetesom, uključujući i trudnice, treba da se vakcinišu protiv gripa, kako bi se smanjio
rizik od obolevanja od gripa i potencijalne komplikacije koje grip može uzrokovati kod
osoba sa dijabetesom.
o Hroničnim poremećajima kardiovaskularnog sistema;
o Hroničnim neurološkim poremećajima (npr. Parkinsonova bolest, Multipla skleroza, Cerebralna
paraliza);
o Bubrežnom disfunkcijom;
o Lica sa malignim oboljenjima, imunosupresijom (HIV i AIDS) i transplantiranim organima;
o Zdravstveni radnici.
1. TorVaxFlu®, proizvođača Torlak, namenjena za zaštitu od gripa kod odraslih životnog doba od 18 do 65
godina. TorVaxFluÒ je inaktivisana vakcina protiv gripa (sadrži fragmentisani virus). TorVaxFluÒ je
trovalentna vakcina i pruža zaštitu od tri tipa virusa (dva podtipa soja A i jedan tip soja B).
2. VaxigripTetra®, proizvođača Sanofi Pasteur, namenjena za zaštitu od gripa odraslih i dece od 6 meseci
i starije. VaxigripTetraÒ je četvorovalentna vakcina i pruža zaštitu od četiri tipa virusa (dva podtipa soja
A i dva podtipa soja B).
3. Influvac® Tetra, proizvođača ABBOTT BIOLOGICALS, četvorovalentna vakcina indikovana kod
starijih od 18 godina.
U vreme i neposredno nakon epidemije gripa, mogu se javiti bakterijske infekcije kao komplikacije gripa.
Naknadne bakterijske infekcije (superinfekcije) mogu dovesti do upale pluća (pneumonije), zapaljenja srednjeg
uha (otitis media), sinuzitisa i meningitisa, i najčešće su uzrokovane bakterijom Streptococcus pneumoniae
(pneumokok). S. pneumoniae je Gram pozitivna bakterija sa polisahardinom kapsulom.
Infekcije izazvane S. pneumoniae česte su u dečjem uzrastu, ali i kod starijih osoba. Starije osobe su u većem
riziku od teških formi bolesti koje se mogu završiti i smrtnim ishodom. Terapija infekcija uzrokovana S.
pneumoniae može biti komplikovana usled rezistencije različitih sojeva pneumokoka na dostupne antibiotike.
Usled toga, prevencija u vidu vakcinacije je od izuzetnog značaja. Zaštita dece mlađe od 2 godine, sprovodi se
u domovima zdravlja prema obaveznom kalendaru imunizacije (vakcinacija je obavezna od 2018. godine), dok
se vakcinacija protiv oboljenja izazvanih S. pneumoniae preporučuje svim osobama starijim od 65 godina.
Vakcine protiv oboljenja uzrokovanih pneumokokom sadrže male količine polisaharida ekstrahovanih iz
kapsule koja okružuje bakteriju S. pneumoniae. U zavisnosti od tipa vakcine, polisaharidi kapsule mogu biti
poreklom od različitih serotipova S. pneumoniae, i sadržati polisaharide kapsule od 10, 13 ili 23 različitih
tipova S. pneumoniae. Pneumokokna vakcina, za razlliku od vakcine protiv gripa, se ne daje svake godine. Broj
doza zavisi od uzrasta, a kod starijih od 18 godina najčešće je dovoljna jedna doza vakcine (osobama sa
povećanim rizikom od ozbiljne pneumokokne infekcije mogu se preporučiti dodatne doze vakcine, obično
između 3 i 5 godina nakon prve doze).
Kvalitet zdravstvenih usluga može da se definiše sa aspekata ispunjenja očekivanja korisnika i aspekta pružanja
usluga da bi se zadovoljile potrebe korisnika. Prema definiciji, koja se najčešće koristi, kvalitet zdravstvene
zaštite je stepen u kom zdravstvene usluge pružene pacijentima povećavaju verovatnoću željenih ishoda po
zdravlje i smanjuju verovatnoću neželjenih ishoda, u skladu sa sadašnjim naučnim saznanjima.
Avedis Donabedian je pružio izuzetan doprinos u sistematizaciji, kategorizaciji i evaluaciji saznanja u oblasti
procene i obezbeđenja kvaliteta. Prema ovom autoru svaka usluga mora da sadrži sledeće elemente: strukturu,
proces i ishod (slika 1).
Slika 1. Elementi usluge
Struktura obuhvata resurse neophodne za sprovođenje usluge zdravstvene zaštite i u vezi je sa procesima koji
obuhvataju sve aktivnosti koje se sprovode u cilju pružanja usluge. Ova dva elementa zavise od sistema
(organizacije same ustanove i zahteva/smernica donetih na globalnom ili nivou same ustanove). Treći element
„ishod“ uključuje rezultate pružene usluge. Procesi i ishodi su u međusobnoj sprezi i zavise od preferenci
pacijenata.
Za sva tri elementa Donabedijanovog modela potrebno je definisati standarde i parametre ishoda da bi mogao
da se prati (procenjuje) sistem kvaliteta. Standardi i modeli koji se mogu primenjivati u sistemu obezbeđenja
kvaliteta usluga u apotekama otvorenog tipa su na primer:
Parametri za procenu kvaliteta usluge mogu se razlikovati u odnosu na to da li se procenjuje struktura, proces ili
ishod/rezultat. Parametri za procenu strukture obuhvataju procenu broja apoteka, broja zaposlenih, zastupljenost
stručne literature i sl. Za procenu „procesa“ mogu se meriti: stepen prihvatanja i implementacije smernica za
terapiju bolesti, procenat pacijenata koji je dobio savet farmaceuta, broj pruženih usluga i sl. Parametri ishoda
se mogu posmatrati kao klinički (npr. broj izlečenih pacijenata, razlika u vrednosti laboratorijskih parametara
pre i nakon pružene intervencije), humanistički (npr. procena kvaliteta života ili stepena adherence pacijenata
tokom lečenja) i ekonomski (npr. finansijski trošak tokom lečenja pacijenata). Praćenje parametara usluge
doprinosi boljem sagledavanju kritičnih tačaka same usluge i samim tim pružaju smernice za dalje unapređenje
usluga.
Procena parametara nekada može da uključi više različitih elemenata. Jedan od modela za procenu kvaliteta
rada farmaceuta koji kombinuje procenu različitih elemenata usluge je Nacionalni okvir za procenu
kompetencija farmaceuta.
U okviru projekta uvođenja farmaceutske usluge „Savetovanje pacijenata sa dijabetesom“, na početku i kraju
pružene usluge, pacijenti popunjavaju „Upitnik o samokontroli dijabetesa“, upitnik 01 koji zapravo predstavlja
jedan od elemenata pokazatelja kvaliteta usluge. Kako je ova usluga kompleksna i obuhvata više poseta
pacijenata u kojima su farmaceuti pružaju savete pacijentima na različite teme od značaja za lečenje i kontrolu
dijabetesa (ishrana, fizička aktivnost, upotreba lekova, samokontrola bolesti, merenje nivoa glukoze) ovim
upitnikom može da se proceni koliko je doprinos farmaceuta u samokontroli bolesti samih pacijenata. Ovim
upitnikom omogućena je procena procesnih parametara i parametara ishoda.
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
12.Koliko često Vam se dešava da tokom nedelje propustite da uzmete lek za dijabetes? (Zaokružite
broj dana):
0 1 2 3 4 5 6 7
Revizija 01-06/1
Ažurirano: 14.11.2020. godine
FARMACEUTSKA USLUGA “SAVETOVANJE PACIJENATA SA DIJABETESOM”
Veoma zadovoljan
Nezadovoljan
savet/ uslugu
nezadovoljan
nezadovoljan
Zadovoljan
Veoma
KOLIKO STE ZADOVOLJNI:
- metaboličkom kontrolom
dijabetesa (krvnim pritiskom,
lipidnim statusom, kontrolom
telesne mase)
- ishranom
- fizičkom aktivnošću
- prevencijom komplikacija
dijabetesa
Revizija 01-06/1
Ažurirano: 14.11.2020. godine
Upitnik 01-06 pre koraka 1 i posle koraka 6.pdf
Drugi upitnik, koji se koristi nakon poslednje posete pacijenata, je upitnik za procenu zadovoljstva pacijenta
pruženom uslugom. Ovaj upitnik služi u proceni odnosa pacijenata i farmaceuta, odnosno strukturnih i
parametara ishoda usluge
Za uspešno sprovođenje farmaceutskih usluga potrebno je da se adekvatno definišu elementi usluge i izvrši
njihova procena sa aspekta izvodljivosti. Takođe, da bi se obezbedio „opstanak“ naprednih farmaceutskih
usluga neophodno je da se obezbedi i podrška od strane nacionalnih regulatornih tela. Nakon dizajniranja
projekta za uvođenje novih farmaceutskih usluga i obezbeđenja podrške fokus prelazi na same isporučioce
usluga – farmaceute. Obavljanje uobičajenih aktivnosti i pružanje jednostavnih farmaceutskih usluga
vremenom može da dovede do smanjene motivisanosti farmaceuta. Iz ovog razloga je potrebno da se pokrenu
inicijative za uvođenje ovih usluga koje bi omogućile farmaceutima da unaprede svoje znanje, uspostave bolji
odnos sa drugim zdravstvenim profesionalcima i pacijentima i kao krajnji cilj unaprede zdravlje pacijenata.