Ulaganje u investicijske fondove

Investicijski fondovi specifična su mogućnost ulaganja sredstava pri čemu ulagatelji svoja
slobodna sredstva, uplatom u fond, povjeravaju specijaliziranim institucijama - društvima za
upravljanje investicijskim fondovima, čiji je zadatak povjerena im sredstva ulagati na
finansijskim tržištima tako da za svoje ulagatelje ostvare maksimalno moguć prinos.

Investicijski fondovi su prvenstveno namijenjeni ljudima koji žele štedjeti novac, ali ih
zanimaju veći prinosi nego kod oročene štednje u bankama (0,02-0,5% godišnje), te koji
nemaju vremena, kapitala i znanja za npr. samostalno kupovanje dionica. Takve osobe mogu
svoj novac povjeriti stručnjacima (menadžerima fonda) koji zatim njihov novac i novac
ostalih investitora ulažu u razne vrijednosne papire koji su vjerojatno nedostupni malom
investitoru.

Investicijski fondovi podliježu različitim troškovima tijekom poslovanja kao što su brokerski,
troškovi namire i skrbništva, a teret tih naknada ide na račun investitora. Prilikom odabira
fonda investitor treba proučiti dokument zvan Ključne informacije za ulagatelje (KIID). U
tom dokumentu možete naći sve vrste i visine naknada koje ćete snositi.

Investitor ulaganjem u investicijski fond gubi kontrolu nad svojim ulaganjem. Odluke gdje će
se sredstva ulagati donosi fond menadžer koji upravlja portfeljem tog fonda. Iz tog razloga
investitor prije ulaganja u fond mora dobro proučiti prospekt fonda u kojem može saznati
strategiju fonda koja sadržava informacije poput vrste imovine i sektore u koje će fond
ulagati.

Prema načinu poslovanja i odnosa prema ulagačima i prikupljenim sredstvima razlikujemo

otvorene i zatvorene investicijske fondove .

Otvoreni fondovi prikupljaju sredstva od različitih ulagača, svaki dan vode evidenciju i
obračun prema ulagačima. Na temelju detaljnog i svakodnevnog obračuna spremni su u svako
doba ulagaču isplatiti njegov ulog i zaradu ako on želi istupiti iz fonda .

Zatvoreni investicijski fondovi također prikupljaju sredstva od ulagača i na tržištu

vrijednosnih papira kupuju najvrijednije dionice i obveznice. Od otvorenih fondova razlikuju
se po tome što svojim članovima izdaju vlastite dionice. Te dionice ulagači mogu prodati na
tržištu vrijednosnih papira kao i svaku drugu dionicu. Zato zatvoreni fondovi nisu dužni
isplatiti svoga člana kada želi istupiti iz fonda već ga upućuju na tržište vrijednosnih papira.
Fondovima upravljaju vrhunski finansiski stručnjaci koji znaju prikupiti novac i koji ga znaju
plasirati.