JAVNI FONDOVI

Fond je institucija koja ulaže novac ulagača. Cilj fonda je uz manje sume novca, uzajamnim
doprinosom, postići bolju diversifikaciju kapitala da bi se smanjio rizik za ulagače.

Rad fonda
Ulagači (investitori) uplaćuju određenu sumu novca ili u ratama koji menadžer fonda ulaže.
Fond uzima određeni postotak uložene sume kao nadoknadu za trud.

Ulaganje u fond
Ulagač može kupiti fond kod investicijskog društva koje ga nudi a isto tako se može kupiti i
preko berze.

Vrste fondova
Ovisno o tome gdje se novac ulaže razlikuju se sljedeći fondovi:
Dionički fond
Novac se ulaže kupovinom dionica. Dobit se ostvaruje dividendom, koju dobija fond, kao i
prodajom dionica ako njihova cijena na berzi raste. Veliki pad cijena dionica kao 2000, 2001
ili 2007 može da obuhvati i fondove koji u tom slučaju imaju gubitak. Fondovi ,kao i pasivni,
pozajmljuju dionice na repo trźištu špekulantima koji računaju s padanjem kurseva
Postoje podtipovi koji slijede berzovne indekse (DAX, S&P 500, NIKKEI) ili kupuju dionice
određenih branši: tehnologija, piće, automobilska industrija, petrohemija, softver.
Obveznički fond
Ulaganje se vrši kupovinom obveznica od država ili preduzeća. Dobit je unaprijed
zagarantovana kamata, koja se plaća nakon isteka trajanja obveznica . Iako se obveznice
prodaju i kupuju na berzi, rizik pada cijena je manji. Ukoliko ulagač u ovom slučaju fond,
obveznice zadrži do kraja, eminent (država ili preduzeće) isplaćuje nominalnu vrijednost
(100% neovisno od cijene na berzi). Ova činjenica je dovela zemlje Južne Evrope
(Grčka, Italija, Portugal i Španija) u probleme kada su 2011 morale vratiti cijelu sumu nazad.
Miješani fond
Ulažu u dionice i obveznice.
Fond nekretnina
Ulažu u nekretnine. Dobit je kirija koju plaćaju stanari ili prodaja istih objekata.
Nekretinski fondovi predstavljaju važan segment financijskog tržišta. Njihov je osnovni
zadatak prikupljanje novčanih sredstava od ulagatelja kako bi se taj novac uložio u neku
imovinu koja će fondu ostvariti prinos
Devizni
Kupuju i prodaju devize koristeći razlike na deviznom tržištu.
Fond tržišta novca
Novac se djelimično oročava kod raznih banaka, a djelimično se kupuju kratkotrajne (30-90
dana) obveznice. Dobit su kamate.

Krovni fond
Ulažu u druge fondove: dioničke, obvezničke itd. Za ulagače su troškovi znatno veći jer se
plaća dvostruki menadžment: krovni i fondovi u koje on ulaže.
Hedžfond
Hedge fond (iz eng. to hedge „osigurati“) su posebna vrsta investicijskih fondova. Instrumenti
hedge fondova su u pravilu ročni poslovi s vrijednosnim papirima poput ročnice i opcija.
Pretežno ulažu u dionice, time su podtip dioničkog fonda s znatnom razlikom da pored novca
ulagača uzimaju i kredite.
ETF (Pasivni fonodvi)
Pasivni fond je vrsta fonda koji se prodaje preko berze. Odlikuje se za razliku od aktivnih
fondova, time što nema aktivnog menadžmenta. ETF imaju pretežno isti sastav kao
poznati berzovni indeksi . Veoma bitna razlika je u tome što vrijednosne papire iznajmljuju
drugim učenisnicima na berzi, uz odgovarajuću nadoknadu. Ova dodatna zarada omogućava
ulagačima jefitinije ulaganja
Ugl se koristi berzama za sirovine, metale, naftu, namirnice itd.

INVESTICIJSKI FONDOVI

Investicijski fondovi su financijske organizacije ili institucionalni investitori koji prikupljaju

sredstva od svojih ulagača te ih plasiraju u kratkoročne i dugoročne investicije, odnosno u
različite financijske oblike. Pojavljuju se na financijskom tržištu kao institucionalni ulagatelji
koji putem javne ponude prikupljaju financijska sredstva te ih, uz uvažavanje načela
sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika, ulažu u prenosive vrijednosne papire ili
nekretnine, te depozite u financijskim institucijama.

Investicijskim fondovima upravljaju društva za upravljanje investicijskim fondovima na

temelju statuta fonda i odredbi Zakona o investicijskim fondovima. Vrijednost imovine
pojedinog fonda izračunava i utvrđuje društvo za upravljanje investicijskim fondovima.

Svrha fondova
Investicijski fondovi su prvenstveno namijenjeni ljudima koji žele štedjeti novac, ali ih
zanimaju veći prinosi nego kod oročene štednje u bankama (0,02-0,5% godišnje), te koji
nemaju vremena, kapitala i znanja za npr. samostalno kupovanje dionica. Takve osobe
mogu svoj novac povjeriti stručnjacima (menadžerima fonda) koji zatim njihov novac i novac
ostalih investitora ulažu u razne vrijednosne papire koji su vjerojatno nedostupni malom
investitoru.

Rizik fondova
Najmanje rizični su novčani fondovi, koji donose povrat novca otprilike kao i štednja u banci.
Njihova primarna svrha je mobilnost kapitala, budući da se iz fonda novac može povući bilo
kada, odnosno nije oročen. Po riziku ih zatim slijede obveznički, mješoviti te na kraju dionički
fondovi.
Što je fond rizičniji, to su veće promjene vrijednosti imovine fonda na dnevnoj razini. Dionički
fondovi su najrizičniji jer se cijene dionica dnevno mijenjaju, a ujedno su izložene i najvećem
riziku zbog nepredvidljivosti uvjeta poslovanja kompanija čijim se dionicama trguje.
Podjela investicijskih fondova
Otvoreni investicijski fondovi
Otvoreni investicijski fond nema svojstvo pravne osobe, a predstavlja zasebnu imovinu.
Predmet poslovanja je prikupljanje novčanih sredstava kroz izdavanje i prodaju dokumenata
o udjelu. Sredstva prikupljena od pojedinačnih vlasnika uštede u fondu koriste se za
kupovinu vrijednosnih papira – dionica, obveznica, blagajničkih zapisa i drugih zakonom
dozvoljenih vrijednosnih papira, brojnih i različitih izdavatelja.
Zatvoreni investicijski fondovi
Zatvoreni investicijski fond je dioničko društvo kojemu je predmet poslovanja isključivo
prikupljanje novčanih sredstava i imovinskih stvari javnom ponudom svojih neograničeno
prenosivih dionica i ulaganje tih sredstava, uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti,
likvidnosti i razdiobe rizika. Dionice zatvorenog fonda glase na ime i neograničeno su
prenosive
Fond za zdravstveno osiguranje
Zdravstveno osiguranje je sistem za pokrivanje troškova zdravstvene zaštite unapred,
preko doprinosa (Bizmarkov sistem) ili poreza (Beveridžov sistem) koji se uplaćaju u
zajednički fond ili zavod zdravstvenog osiguranja za sve ili neke zdravstvene usluge
određene zakonom, podzakonskim aktima ili polisom osiguranja (kod privatnog osiguranja).
Zdravstveno osiguranje može se odnositi na ograničen ili sveobuhvatni raspon zdravstvenih
usluga i može služiti kao potpuno ili delimično pokrivanje troškova određene usluge, leka ili
medicinskog sredstva. Povlastice se mogu sastojati u pravu na određene zdravstvene usluge
ili na refundaciju osiguraniku za određene troškove. Državno zdravstveno osiguranje uređuje
i vodi država, privatno osiguranje je takođe uređeno zakonom i vođeno od strane
osiguravajućeg društva ili neke druge privatne agencije koja za to ima dozvolu. Zdravstveno
osiguranje može biti obavezno i dobrovoljno. Obavezno zdravstveno osiguranje pokriva
osnovni paket zdravstvenih usluga propisanih zakonom. Dobrovoljno osiguranje je ono
osiguranje koje zaključuju ona lica koja nisu obavezno osigurana po zakonu, bilo za osnovni
ili dodatni paket usluga (dodatno osiguranje).
Najvažniji princip zdravstvenog osiguranja je princip solidarnosti. Svaki osiguranik i
osigurano lice dobijaju ispravu u vidu zdravstvene knjižice, kartice, smart kartice i sl.
Penzijski fond
Penzijski ili mirovinski fondovi su finansijske institucije u koje su građani uplaćivali da bi po
završetku svog radnog veka imali bezbrižnu i mirnu starost. Penzijsko i invalidsko osiguranje
su jedno od oblika socijalnog osiguranja cija je osnovna uloga da osiguranicima i clanovima
njihovih porodica obezbedi materijalnu i socijalnu sigurnost za slucaj nastupanja
starosti,invalidnosti,smrti i telesnog ostecenja. U zemljama koje normalno funkcionišu,
penzijski fondovi spadaju u najbogatije i najpostojanije fondove, jer se stalno dopunjuju, a
preko bankarskog sistema, kao garanta, svoj kapital na finansijskom tržištu i uvećavaju. Zato
se njihova solventnost (mogućnost da se isplate penzije) i ne dovodi u pitanje.
Fond za socijalno osiguranje
.Socijalno osiguranje je oblik socijalne politike i socijalne zaštite kojim se zaposlenima
i članovima njihovih porodica garantuje materijalno obezbeđenje i zdravstvena zaštita.
Socijalno osiguranje uključuje: zdravstveno osiguranje, penzijsko osiguranje, invalidsko
osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Pored državnog, može postojati i privatno.

Postoji obavezno osiguranje kod koga postoji zakonska obaveza poslodavaca i zaposlenih
da uplaćuju doprinose u odgovarajuće fondove (PIO, Zdravstveni fond i td.) i dobrovoljno
socijalno osiguranje kod koga je uplaćivanje doprinosa zasnovano na dobrovoljnoj bazi.