MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA - 1.

KOLOKVIJ

1. Funkcionalni kriterij ili kriterij motiva, ako se uzme kao kriterij klasifikacije kretanja
kapitala, dovodi do pojave dviju osnovnih grupa međunarodnog kretanja kapitala:
 autonomna kretanja kapitala i
 inducirana (izravnavajuća) kretanja kapitala.

2. Objasnite horizontalne FDI

U zavisnosti od ciljeva koji se žele ostvariti investicijom (sa aspekta zemlje primaoca) postoje
FDI koje su primarno usmjerene da zadovoljavaju domaće tržište i koje se često nazivaju
horizontalne ili FDI koje traže tržište (market-seeking FDI)

3. Međunarodno kretanje privatnog kapitala vrši se prvenstveno u obliku:

Privatni kapital - kapital pojedinaca, privatnih poduzeća, dioničkih društava, komercijalnih
banaka i sličnih nevladinih organizacija naziva se privatnim kapitalom i on se kreće
prvenstveno u obliku direktnih investicija, portfolio investicija, kao i u formi kredita
(zajmova) i depozita.

4. Element vremena u međunarodnom kretanju kapitala dolazi do izražaja u:

Element vremena dolazi do izražaja u razmjeni imovinskih naslova (titulusa) različitog
stupnja likvidnosti (daje se novac u razmjenu za obveznicu koja će kasnije dospjeti ili za
vrijednosni papir koji će se moći naplatiti o roku).

5. Postoje uglavnom tri kriterija za klasifikaciju međunarodnog kretanja kapitala, to su:

 kriterij izvora kapitala
 funkcionalni kriterij
 vremenski kriterij

6. Element prostora kod međunarodnog kretanja kapitala dolazi do izražaja u:

- transferu kupovne snage između rezidenata različitih 2 zemalja, dakle u kretanju zajmovnih
fondova iz jedne zemlje u drugu

7. Inducirana (poravnavajuća) kretanja kapitala predstavljaju:

Ukoliko se pak državni organi direktno angažiraju na osiguranju priliva kapitala u zemlju da
bi se osiguralo pokriće deficita platne bilance - radi se o induciranom (poravnavajućem)
kretanju kapitala . Induciranost kretanja kapitala dolazi do izražaja u zavisnosti tog kretanja
od određenog stanja platne bilance

8. Koji su osnovni elementi u definiranju razlike između portfolio investicija i direktnih

investicija?
Pravo kontrole i pravo upravljanja osnovni su element u definiranju razlike između portfolio i
direktnih investicija.

9. Ako do međunarodnog kretanja kapitala dolazi zbog ekonomskih interesa neposrednih

aktera (poslovnih banaka, poduzeća, pojedinca), bez obzira na stanje platne bilance – riječ je
o: autonomnim transakcijama kapitala

10. Definirajte privatni kapital

Privatni kapital - kapital pojedinaca, privatnih poduzeća, dioničkih društava, komercijalnih
banaka i sličnih nevladinih organizacija naziva se privatnim kapitalom i on se kreće
prvenstveno u obliku direktnih investicija, portfolio investicija, kao i u formi kredita
(zajmova) i depozita.
11. Greenfield investicije predstavljaju:
Osnivanje nove kompanije u inozemstvu se definira kao „greenfiled" investicija, dok se
investiranje u postojeću kompaniju ostvaruje putem spajanja (mergere) i kupovine
(acquisition), s tim što je značaj ovog drugog modela tzv. M&A (merger and acquisition)
vremenom sve veći.

12. Definirajte portfolio investicije

Međunarodne portfolio investicije predstavljaju ulaganje kapitala posredstvom raznih vrsta
vrijednosnih papira izdanih od strane inozemnih vlada, njenih organa i drugih institucija,
inozemnih banaka ili kompanija koje su izdate radi prikupljanja sredstava na nekom
međunarodnom tržištu kapitala.

13. Vremenski kriterij, ako se uzme kao klasifikacijski kriterij, dijeli međunarodna kretanja
kapitala prema ročnosti na kretanje: kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog kapitala.

14. U kategoriju kratkoročnog kapitala ubrajaju se:

uglavnom se u kategoriju kratkoročnog kapitala ubrajaju plasmani sa rokom do godinu dana
(što bi, prema preciznijim definicijama, spadalo u međunarodno kretanje novca a ne kapitala)

15. Međunarodne direktne investicije u inozemstvo ili strane direktne investicije predstavljaju
takav oblik ulaganja kapitala koji osigurava stranom investitoru: sticanje prava vlasništva,
kontrole i upravljanja po osnovi uloženog kapitala

16. Kapital se može izvoziti u:

novčanom obliku (prijenos financijskih sredstava, odobravanje financijskih kredita) i u vidu
realnog transfera (izvoz mašina, opreme, reprodukcijskog materijala, ustupanje prava
industrijskog vlasništva)

17.Međunarodne portfolio investicije predstavljaju:

ulaganje kapitala posredstvom raznih vrsta vrijednosnih papira izdanih od strane inozemnih
vlada, njenih organa i drugih institucija, inozemnih banaka ili kompanija koje su izdate radi
prikupljanja sredstava na nekom međunarodnom tržištu kapitala

18. objasnite sindicirani ili konzorcijski kredit

Kada je traženi kredit suviše veliki da bi ga jedna banka mogla osigurati iz svog kreditnog
potencijala, grupa međunarodnih banaka se može obavezati da učestvuje u njegovom
financiranjuu na bazi jednog financijskog aranžmana, s tim da se utvrdi učešće svake pojedine
banke u ovakvom "financijskom paketu". Tada se radi o sindiciranom ili konzorcijskim
kreditu

19. Jedan od kriterija prema kojemu možemo podijeliti međunarodne tokove kapitala je prema
izvorima iz kojih potiču sredstva, i tu razlikujemo slijedeće oblike međunarodnog kretanja
kapitala:
 međunarodno kretanje privatnog kapitala
 međunarodno kretanje javnog kapitala
20. Međunarodno kretanje kapitala možemo podijeliti na:
Međunarodno kretanje kapitala uključuje element vremena i element prostora.

21. Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumijevamo:

transfer realnih i financijskih sredstava između subjekata različitih zemalja sa odloženim
kontratransferom za određeni vremenski period, a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i
političkih interesa učesnika u tom transferu.

22. Koji su negativni efekti uvoza kapitala na zemlju uvoznicu kapitala?

1. Pod utjecajem stranog kapitala, naročito kada su u pitanju direktne investicije, privreda se
razvija prema potrebama i interesima stranaca, a ne vodi se računa o nacionalnim ciljevima
ekonomskog i društvenog razvoja. Zbog toga može doći do stvaranja deformirane privredne
strukture: disproporcije u razvoju pojedinih grana, dualna privreda, enklave, pretjerana i
jednostrana zavisnost od inozemstva i sl.
2. Strani kapital iscrpljuje domaće prirodne resurse; prekomjerno iskorištavanje neobnovljivih
(rude, nafta) i sporo obnovljivih resursa (šume) može ugroziti budući razvoj nacionalne
privrede.
3. Transferom profita i plaćanjem kamata odliva se u inozemstvo dio domaće akumulacije,
dio nacionalnog dohotka.
4. Pod utjecajem stranog kapitala i dio domaće akumulacije odlazi u neesencijalne sektore
privrede (npr. u fabriku Coca-Cole).
5. Strani kapital iskorištava domaću infrastrukturu, u čijem stvaranju nije učestvovao.
6. Povećava se tehnološka zavisnost od inozemstva. Često je proizvodnja u zemlji nemoguća
bez uvoza tehnološki suptilnih dijelova, sklopova i komponenti. Sprečava se korištenje unijete
tehnologije u drugim dijelovima nacionalne privrede.
7. Pod utjecajem stranaca formira se model potrošnje koji ne odgovara nivou razvijenosti date
zemlje i pravim potrebama stanovništva.
8. Činjenica da je jedan broj radnika angažiran u poduzećima koja su pod kontrolom stranaca
dovodi i do podvajanja radničke klase, do razbijanja njenog jedinstva.
9. Jedna od najozbiljnijih posljedica uvoza kapitala jeste ugrožavanje nacionalnog
suvereniteta - kako ekonomskog tako i političkog. Stranci dolaze do informacija o stanju i
problemima u danoj privredi, na u određenim situacijama mogu ta saznanja i zloupotrijebiti.
U nekim slučajevima se dobivanje kredita uvjetuje prihvaćanjem određene ekonomske
politike (npr. krediti IMF), a često se traže i politički ustupci.

23. Ako se državni organi direktno angažiraju na osiguranju priliva kapitala u zemlju da bi se
osiguralo pokriće deficita platne bilance tu se onda radi o: induciranom (poravnavajućem)
kretanju kapitala

24. Ovisno o tome kakav je utjecaj vlasnika kapitala na korištenje plasiranih sredstava,
razlikuju se dva oblika izvoza kapitala:
Kapital se može izvoziti u novčanom obliku (prijenos financijskih sredstava, odobravanje
financijskih kredita) i u vidu realnog transfera (izvoz mašina, opreme, reprodukcijskog
materijala, ustupanje prava industrijskog vlasništva).

25. Autonomne transakcije kapitala su one kod kojih:

Ako do međunarodnog kretanja kapitala dolazi zbog ekonomskih interesa neposrednih aktera
(poslovnih banaka, poduzeća, pojedinaca), bez obzira na stanje platne bilance - riječ je o
autonomnim transakcijama kapitala.
26. Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima od kojih su
dva osnovna oblika i to:
međunarodno kretanje privatnog kapitala i međunarodno kretanje javnog kapitala
27. FDI koje prvenstveno traže jeftinije inpute često se nazivaju: vertikalne ili FDI koje
traže minimiziranje troškova proizvodnje

28. Prema definiciji MMF-a, strane direktne investicije su:

investicije čiji je cilj da se stekne trajan interes u poduzeću koje posluje izvan zemlje
investitora, s tim daje bitna namjera investitora da se ostvari efektivno upravljanje
kompanijom u koju se investira

29. Koji su pozitivni efekti uvoza kapitala na zemlju uvoznicu kapitala

1. Uvoz kapitala predstavlja, u stvari, uvoz dodatne akumulacije iz inozemstva, čime se
stvaraju mogućnosti da investicije budu veće od domaće akumulacije. Zahvaljujući tome,
dolazi do povećanja stope privrednog rasta. Sa dodatnim kapitalom moći će potpunije i
efikasnije da se koriste i postojeći domaći resursi. U zavisnosti od oblika u kojem kapital
pritječe u zemlju (direktni ili portfolio plasmani, financijski ili robni krediti itd.) ova sredstva
će moći sa više ili manje uspjeha da se usmjeravaju u sektore koji se smatraju prioritetnim za
nacionalnu privredu.
2. Povećana investiciona ulaganja omogućavaju i porast zaposlenosti. U slučaju direktnih
investicija strani vlasnik kapitala se stara o obuci potrebnih kadrova, čime se poboljšava
kvalifikaciona struktura radne snage. Stečena iskustva se, posredno i neposredno, prenose na
druge dijelove privrede.
3. Veliki je utjecaj uvoza kapitala na trgovinsku bilancu. Međunarodno kretanje kapitala može
se pojaviti kao zamjena međunarodnog kretanja robe: umjesto transfera rezultata proizvodnje,
dolazi do transfera faktora proizvodnje. Angažiranjem inozemnog kapitala izgrađuju se
kapaciteti za snabdijevanje domaćeg tržišta robom koja je ranije uvožena; dolazi, znači, do
supstitucije uvoza. U izvjesnim slučajevima moguće je računati i na izvoz dijela proizvodnje.
Ova supstitucija uvoza i povećani izvoz utiču na poboljšanje trgovinske bilance zemlje. Pri
ocjeni doprinosa inozemnog kapitala uravnoteženju trgovinske bilance treba, međutim, imati
u vidu i potrebu uvoza pojedinih vrsta reprodukcijskog materijala za nove proizvodne
kapacitete. Ukoliko je strani kapital uložen u proizvodnju sirovina, obično ima više izgleda da
se poveća izvoz. Efekte ovakvog povećanja izvoza treba ocijeniti prema tome da li bi on bio
moguć, u kom obimu i no kakvim cijenama kada ne bi bilo angažiranja stranog kapitala.
Veoma je važno uzeti u obzir i stupanj iscrpljivanja resursa, naročito onih neobnovljivih ili
sporo obnovljivih. Kada se radi o direktnim investicijama, porast izvoza se osigurava i
korištenjem već poznate trgovačke marke stranog ulagača, njegovih marketing iskustava,
razvijene trgovačke i servisne mreže i sl. Pošto je najčešće riječ o proizvodima viših faza
prerade, dolazi i do poboljšanja robne strukture izvoza. Efekti uvoza kapitala na platnu
bilancu mogu se iskazivati i kroz povećanje produktivnosti do kojeg je došlo zahvaljujući
uvezenom kapitalu, i to kako u konkretnom poduzeću tako i u privredi u cjelini. Povećanje
dohotka može, s druge strane, izazvati i porast uvoza, što zavisi od granične sklonosti uvozu.
4. Uvozom kapitala omogućava se financiranje deficita platne bilance, čime privreda dobiva
više vremena za potrebna prilagođavanja u cilju osiguravanja vanjske ravnoteže. U tablici 1
prikazano je stanje platne bilance u različitim stadijima dužničko-vjerovničkih odnosa. Platna
bilanca je podijeljena na njezine dvije osnovne cjeline – bilancu tekućih i bilancu kapitalnih
transakcija - čime se dobiva jasnija slika o promjenama u bilancama zemalja dužnika i
vjerovnika. Zemlja koja se nalazi u fazi zaduživanja, ima deficit u tekućem a suficit u
kapitalnom dijelu platne bilance. Kada dođe vrijeme da se razdužuje, kada postane zreli
dužnik, potrebno je da ima suficit u tekućoj bilanci kako bi se osigurala sredstva za transfer u
inozemstvo. Kod zemlje vjerovnika stanje je obrnuto: kada izvozi kapital ima suficit tekuće i
deficit kapitalne bilance, a u fazi zrelog vjerovnika, tekuća bilanca je deficitarna a kapitalna
suficitarna. Može se reći da uvoz kapitala u određenoj mjeri štiti zemlju od pogoršanja odnosa
razmjene (terms of trade). Naime, kada deficit tekuće bilance ne bi mogao da se privremeno
financira prilivom kapitala iz inozemstva, zemlja bi bila prinuđena da poveća izvoz no svaku
cijenu, što bi se negativno odrazilo na njene odnose razmjene.
5. Uvozom kapitala osigurava se bolja snabdjevenost domaćeg tržišta, kako u pogledu
količine tako i u pogledu asortimana. Dolazi, također, i do jačanja konkurencije, što ne samo
da poboljšava položaj domaćih kupaca, već potiče proizvođače na unapređenje proizvodnje i
snižavanje troškova, čime se povećavaju šanse i za izvoz.
6. Povećanjem proizvodnje u zemlji uz angažiranje stranog kapitala rastu i prihodi budžeta
kroz porast poreza, što olakšava financiranje opće i zajedničke potrošnje društva.
7. Kroz direktne investicije osigurava se prijenos nove tehnologije i njeno prilagođavanje
konkretnim uvjetima u danoj zemlji. Mada često postoje ograničenja, ta nova tehnologija
dovodi do unapređenja i u drugim sektorima privrede.
8. Određeni značaj imaju i efekti ugledanja. Uspješno poslovanje poduzeća gdje je angažiran
strani kapital potiče i druge da unapređuju proizvodnju, poboljšavaju organizaciju, razvijaju
marketing i sl.

30. Definirajte javni kapital

kapital koji dolazi iz državnih institucija, centralnih banaka i sličnih izvora - kreće se
prvenstveno u obliku bilateralnih zajmova i kredita, portfolio investicija i u formi bespovratne
ekonomske pomoći.

31. Međunarodno kretanje kapitala uključuje: element vremena i element prostora

32. Kako se naziva oblik direktnih investicija gdje se radi o dugoročnom poslovnom
poduhvatu partnera iz različitih zemalja koji zajednički ulažu sredstva, sa ciljem zajedničkog
rada, organiziranja proizvodnje, snošenja rizika i podjele ostvarenog profita?
zajednička ulaganja (joint venture)

33. Stanje gdje su oba tržišta (realno i financijsko) zemalja izolirana i odvojena nacionalnim
granicama, nema interakcije između država, nema međudržavnog kretanja roba, kapitala i
ljudi je: Nonoglobalizacija

34. Preuzimanje poduzeća (takeover) podrazumijeva:

različite oblike prijenosa kontrole nad jednim poduzećem iz jedne države na drugo poduzeće
iz druge države, po pravilu po osnovu prijenosa vlasništva

35. Pripajanje, spanjanje ili fuzija (merger) predstavljaju: stvaranje jednog poduzeća od dva ili
više poduzeća, s tim što međunarodna fuzija poduzeća podrazumijeva da su poduzeća koja se
spajaju rezidenti različitih država.

36. Strategija „otrovne pilule“ sastoji se u:

stvaranju dodatnih troškova preuzimanja i to na taj način što se postojećim vlasnicima –
dioničarima distribuiraju nove vrijednosnice (obično konvertibilne obveznice ili
preferencijalne dionice) koje nisu dostupne poduzeću preuzimaču, a koje se aktiviraju u
procesu preuzimanja ili nakon njega, stvarajući dodatni trošak za kompaniju preuzimatelja,
čime uvećava troškove preuzimanja.
37. Po pitanju ekonomskih motiva za direktne investicije u inozemstvo najčešće se spominju
slijedeći motivi:
 ekonomija obujma (u proizvodnji, marketingu, financijama, razvoju, transportu i
nabavci), marketing i menadžment iskustva (sposobnost obavljanja ovih funkcija u
velikim organizacijama koje su već bile prisutne na tržištu gdje sada ulažu),
nadmoćnost tehnologija zasnovanih na ulaganjima u istraživanja i razvoj (znanstvene
kvalifikacije za kreiranje i inženjerske kvalifikacije za primjenu novih tehnologija jer
su transnacionalne korporacije kreatori novih tehnologija koje mogu najbolje da
unovče putem dislokacije svoje proizvodnje širom svijeta),
 financijska snaga (koja proističe ne iz njihove veličine nego i sposobnosti da smanje
rizik diversifikacijom operacija i izvora financijskih sredstava-boljim pristupom i
nižim troškovima pribavljanja kapitala nego pojedinačna domaća ili strana poduzeća),
 diferenciranost proizvoda ( koja proističe iz činjenice da transnacionalne korporacije
i plasiraju proizvode u kojima ostvaruju svoje prednosti u tehnologiji i marketingu).
Ovi proizvodi su različiti od robe drugih proizvođača, a ako je diferencijacija najviše
zasnovana na tehnologiji i marketingu, prednosti posjedovanja diferenciranih
proizvoda najbolje će se ostvariti direktnim investiranjem u inozemstvo.

38. Obujam direktnih investicija u nekoj zemlji nije jednostavno utvrditi. Pored osnovnog
iznosa kapitala koji se unosi u jednu zemlju u vidu direktnih ulaganja, ovdje treba uključiti još
neke iznose, a to su:
 dio profita koji se reinvestira
 iznos sredstava koji je prikupljen na lokalnom financijskom tržištu

39. Preuzimanje poduzeća od strane menadžmenta (mana-gement buy-out – MBO) je

transakcija u kojoj:
postojeći menadžeri poduzeća vrše otkup dionica kompanije u kojoj su zaposleni i postaju
novi vlasnici i nastavljaju da samostalno upravljaju poslovanjem poduzeća.

40. Strategija odbrane kroz dokapitalizaciju na bazi poluge (leveraged recapitalization) se u

suštini svodi da:
ciljno poduzeće povećava svoje zaduženje (uzimanjem velikih kredita ili zaduženjem kroz
emisiju vrijednosnih papira) ili smanjuje iznos raspoložive gotovine i gotovinskih
ekvivalenata (kroz isplatu velikih dividendi) čime se čini manje atraktivnim za poduzeće
preuzimača.

41. Strategija zvana „krunski nakit“ (crown jewels) je:

takva gdje se ciljno poduzeće brani tako 16 što prodaje najvredniji dio svoje aktive ili
najznačajniji i najprofitabilniji organizacijski dio ("krunski nakit") i čini poduzeće manje
atraktivnom za preuzimanje

42. Motivi za direktne investicije u inozemstvo se mogu grupirati u slijedeće tri grupe:
 strateške
 subjektivističke
 ekonomske

43. Strategija slikovitog naziva „zlatni padobran“ se u suštini svodi na:

zahtjevu menadžmenta, koji pripajanjem, najčešće gubi funkciju, a ponekad i posao. Nakon
preuzimanja poduzeća menadžmentu moraju biti dodijeljene značajne beneficije (obično u
periodu od 1 do 5 godina), što kao dodatno uvjetovanje, ali i trošak, može da obeshrabri
poduzeće koje planira preuzimanje

44. Vertikalne FDI obuhvaćaju: FDI koje traže sirovine (raw material- seeking FDI, resource)
ili druge jeftinije resurse, na primjer radnu snagu i si. (resoursce/asset-seeking FDI) i obično
su izvozno orijentirane.

45. Direktno investiranje može biti u znaku dvaju osnovnih tipova:

 direktno investiranje orijentirano na potražnju (»demand-oriented«);
 direktno investiranje orijentirano na ponudu (»supplv-oriented«)

46. Strategija odbrane može biti na bazi emitiranja nove emisije (klase) dionica sa
superiornim pravom glasa, gdje se: postižu dva cilja - vrši se promjena (ili očuvanje)
vlasničke strukture (konsolidacija kontrole) i dolazi se do svježih financijskih sredstava

47. U zavisnosti od ciljeva koji se žele ostvariti investicijom (s aspekta zemlje primaoca)
postoje koje FDI? koje su primarno usmjerene da zadovoljavaju domaće tržište i koje se često
nazivaju horizontalne ili FDI koje traže tržište (market-seeking FDI), dok se FDI koje
prvenstveno traže jeftinije inpute često nazivaju vertikalne ili FDI koje traže minimiziranje
troškova proizvodnje (efficiencv-seeking FDI, production cost-minimizing FDI).

48. Koji su strateški motivi direktnih investicija?

1. osiguravanje tržišta - jedni putem investiranja u inozemstvo žele da osiguraju tržište i zato
na tom tržištu instaliraju proizvodnju za to tržište ali i za susjedna tržišta;
2. osiguravanje sirovina i energenata – drugi žele da investiranjem u inozemstvo osiguraju
sirovine i energente, da ih eksploatiraju na licu mjesta za potrošnju u svojim firmama u zemlji
matici i u filijalama po svijetu;
3. povećanje stupnja efikasnosti svoje proizvodnje putem dislokacije faktora proizvodnje
tamo gdje im je cijena niža u odnosu na produktivnost;
4. pribavljanje znanja i tehnologije od zemalja koje to imaju;
5.osiguravanje političke stabilnosti locirajući svoje firme u zemlje u kojima je osigurana
pravna sigurnost (pravna država), tj. gdje neće doći do eksproprijacije njihove imovine.

49. Strategija amandmana o ne preuzimanju se u suštini svodi: na stvaranje formalnih

prepreka za preuzimanje poduzeća kroz odredbe u internim propisima poduzeća (prije svega u
statutu) kojima se ono još prije pokušaja u tom smislu čini neatraktivnom za preuzimanje,
zbog novih i dodatnih uvjeta za transfer upravljačke kontrole

50. Koji su subjektivistički motivi direktnih investicija?

1. poziv sa uglednog mjesta iz inozemstva može biti povod za investiranje u inozemstvo;
2.strah od gubitka tržišta,
3. iz razloga što i druga poduzeća idu na to tržište (aktualno je ići na neko tržište),
4. zbog jakog pritiska inozemne konkurencije na domaće tržište, u cilju ugrožavanja
konkurenta "kod njegove kuće".

51. Izvorni ciljevi koji potiču razne oblike pomoći, određuje Članak 1. Articles of Agreement,
a odnose se na:
 poticanje međunarodne monetarne suradnje;
 olakšavanje širenja i uravnoteženja rasta međunarodne trgovine;
 poticanje stabilnosti međunarodnog ekonomskog sustava;
  davanje raznih oblika pomoći zemljama pri njihovoj uspostavi multilateralnog sustava
plaćanja;
 pomaganje zemljama članicama koje imaju teškoće pri uravnoteženju platne bilance.

52. Vijeće guvernera političko je i zakonodavno tijelo koje donosi sve odluke i temeljne
dokumente MMF-a. Vijeće se u pravilu sastaje jedanput godišnje, na godišnjoj skupštini
MMF-a, gdje odlučuje o slijedećim pitanjima:
 pristupu novih članova;
 isključenju postojećih članova;
 bira ili imenuje izvršne direktore;
 krajnji je arbitar prilikom rješavanja sporova, koji se odnose na tumačenje MMF
pravne regulative;
 promjeni visine kvota, te davanju suglasnosti ako se mijenja valutni paritet zemalja
članica; aranžmanu o suradnji s drugim međunarodnim organizacijama;
 raspodjeli čistog prihoda;
 odluci o eventualnom MMF-om ukidanju.

53. Regijska područja djelovanja MMF-a i njegovih podružnica jesu:

 Afrički odjel okuplja pod svojom pravnom regulativom 44 zemlje članice;
 Azija i Pacifik usklađuje ekonomske i monetarne odnose između 33 zemlje članice;
 Europski odjel skrbi o 46 europskih zemalja od tog su 44 članice MMF-a;
 Srednji istok i Središnja Azija, koji okuplja unutar svoga djelovanja 31 zemlju;
 Zapadna Hemisfera pokriva unutar svoga djelovanja 34 zemlje.

54. Kako se zvao sustav plaćanja koji je trajao od 1945 do 1971 g a koji je omogućavao
korištenje financijskog potencijala MMF-a samo za uravnoteženje nacionalne bilance
plaćanja, uz odobrenje MMF-a? par value system ili Bretoon Woodski sustav plaćanja

55. Izvršni odbor MMF-a sastoji se od:

- 24 direktora, koji predstavljaju pojedine zemlje ili skupine zemalja

56. Prema bretonwudskom dogovoru formula za izračun u matematičkom obliku glasi:

Q = (0,02y + 0,05R + 0,10) (M + 0,10V) (1 + X/Y)

57. Two- year plan ili dvogodišnji plan, kojem je cilj pokrenuti reformu cijelog MMF kvotnog
sustava obuhvatio je brze promjene kvota za četiri zemlje:

58. Privremeni komitet, kao djelatno tijelo MMF-a, osnovano je: 1974. za rješavanje pitanja
međunarodnog monetarnog sustava

59. Koji komitet je uspostavljen 1974. radi davanja savjeta o svim aspektima transfera realnih
resursa prema zemljama u razvitku? Komitet za razvoj

60. Koji sustav je ustrojio MMF s namjerom pomaganja zemljama sa teškoćama u platnoj
bilanci, koje su vezane uz strukturalne probleme koje bi trebale potrajati kroz duže vremensko
razdoblje, a koje je potrebno za ispravljanje normalne ravnoteže platne bilance?
Exstended Fund Facility

61. Vijeće guvernera najviši je organ MMF-a, a sastoji se od:jednog guvernera i jednog
zamjenika guvernera koje svaka zemlja imenuje po svome nahođenju.
62. Koji odbor je uspostavljen 1974. za rješavanje pitanja međunarodnog monetarnog
sustava? Privremeni komitet (Interim Committee)

63. Vijeće guvernera MMF-a sastaje se obavezno jedanput godišnje i usko surađuje s:
Odborom guvernera Svjetske banke

64. MMF prikuplja financijska sredstva na više načina:

1) uplatom kvota od strane zemalja članica
2) prodajom zlatnih rezerva
3) zaduživanjem kod tzv. "Kluba desetorice"- GAB.

65. Komitet za razvoj MMF-a uspostavljen je kao zajednički ministarski komitet Odbora
guvernera Svjetske banke i MMF-a., 1974. radi davanja savjeta o svim aspektima transfera
realnih resursa prema zemljama u razvitku

66. Glavna je operativna funkcija MMF-a davanje kredita za ostvarivanje stabilnosti

nacionalnih platnih bilanci zemalja članica i usklađivanje njihovih financijskih sredstava s
potrebama svjetskog valutnog tržišta. Za te svrhe MMF odobrava tri vrste kreditnih operacija:
a) prava vučenja - drawing rights
b) davanje okvirnih kredita - stand by credits te
c) posebna prava vučenja - special drawing rights.

67. Glede potreba poslovanja i suradnje s zemljama u razvoju osnovan je:

Komitet za razvoj, kao zajednički ministarski komitet Odbora guvernera Svjetske banke i
MMF-a

68. Održavanje sastanaka Vijeća guvernera MMF-a i Odbora guvernera Svjetske banke
dogovoreno je na način da se:
Održavanje sastanaka dogovoreno je na način da se dva puta, tj. dvije godine, sastanci
održavaju u Washingtonu, a treći puta u nekoj zemlji izvan USA.

69. Ukidanje konvertibilnosti dolara 1971. g. potaknulo je potrebu osnivanja Komiteta

dvadesetorice, koji su imali zadaću:
pripremiti prijedloge za preustroj MMF-a. Prijedlog Komiteta bio je stvaranje Vijeća
guvernera, koje bi brojilo 20 članova, a imalo bi snagu donošenja odluka o svim tekućim
pitanjima djelovanja MMF-a. Vijeće je nazvano Privremeni Komitet Odbora Guvernera
(Interim Committee).

70. MMF je započeo svoje formalno postojanje u: prosincu 1945. godine, kada je 29 zemalja
članica među prvima potpisali svoje pristupnice – Articles of Agreement, a s aktivnim je
djelovanjem započeo 1.03.1947. godine.

71. Osnovni osnivački kapital u MMF-u sačinjavao je uplatni kapital zemalja članica pod
nazivom kvote. Taj kapital je prema brettonwoodskoj formuli bio jednak sumi dogovorenih
veličina, koje su iznosile:
 devedeset % od dva % nacionalnog dohotka zemlje članice ostvarene tijekom 1940.
godine (ND = Y),
 pet % rezerva zlata i dolara na dan 1.06.1043.,
 deset % maksimalnih izvoznih varijacija u razdoblju 1934. – 1938. (V) i
 deset % vrijednosti prosječnog uvoza u razdoblju 1934. – 1938. (M)
72. Glede preciznijeg određivanja važnosti svakog pitanja od zajedničkog interesa, Izvršni
odbor može imenovati i posebne komitete, čiji članovi mogu biti izabrani izvan kruga
guvernera, to su stručnjaci – eksperti za pojedina ekonomska područja. Dosada su u okvirima
Izvršnog odbora sudjelovali:
 Privremeni komitet (Interim Committee), uspostavljen 1974. za rješavanje pitanja
međunarodnog monetarnog sustava i
 Komitet za razvoj (Development Committee), također uspostavljen 1974. radi davanja
savjeta o svim aspektima transfera realnih resursa prema zemljama u razvitku.

73. Većina kredita koje odobrava MMF može se smjestiti u tri kategorije:
 Stand-by aranžmani, koji se koriste za rješavanje kratkoročnih problema koje imaju
pojedine članica sa svojom platnom bilancom. U toj kategoriji se najviše koriste
financijska sredstva MMF-a. Da bi ubrzao dobivanje te vrste financijskih sredstava
MMF je 1997. godine prezentirao sustav Sopplemental Reserve Facility, koji
omogućava brzo dobivanje velikih kreditnih sredstava za članice koje ostvaruju
nedostatak financijskih sredstava u svojoj bilanci plaćanja.
 MMF je nadalje ustrojio sustav Exstended Fund Facility, s namjerom pomaganja
zemljama sa teškoćama u platnoj bilanci, koje su vezane uz strukturalne probleme koje
bi trebale potrajati kroz duže vremensko razdoblje, a koje je potrebno za ispravljanje
normalne neravnoteže platne bilance. Kroz program se podržava prošireni financijski
aranžman uz uključivanje mjera kojima bi se trebalo poboljšati trgovinsku razmjenu
zemlje uz usklađivanje gospodarskog sustava putem porezne reforme i financijskog
sektora privatizacije javnih poduzeća, te drugih promjena potrebnih da tržište rada
bude što fleksibilnije u svom djelovanju.
 Putem sustava Poverty Reduction and Growth Facility, MMF daje razne kredite uz
godišnju kamatu od 0,5 %, te s dospijećem od deset godina, koji je predviđen za
korištenje najsiromašnijim članicama. Većina MMF-ovih kredita koristi se u tom
smjeru. Tijekom 2005. godine osniva se sustav - Egzogeni šokovni objekt, putem
kojeg se može veoma učinkovito pomagati zemljama koje ne primaju financijska
sredstva koja inače koriste najsiromašnije zemlje za svoj razvoj. Za takve zemlje se
putem tog sustava omogućava brzi pristup potrebitim financijskim sredstvima na
osnovi koncesija.

74. Koje regijsko područje djelovanja MMF-a ili njegovih podružnica okuplja pod svojom
pravnom regulativom 44 zemlje članice?
Afrički odjel okuplja pod svojom pravnom regulativom 44 zemlje članice

75. Dodatna sredstva financiranja MMF-a se odobravaju: povezano s kreditnim tranšama

stand – by aranžmana, ali i Sporazuma o produženim sredstvima MMF-a.

76. Članice MMF-a specijalna prava vučenja mogu koristiti za slijedeće namjene:
 Za sanaciju SPV prema određenoj valuti, koja se nalazi u sustavu, a svaka se valuta
može promijeniti u SPV ako je transakcija izvršena unutar deviznih tečajeva koje
MMF utvrđuje na temelju reprezentativnog tečaja odnosne valute.
 Za pretvaranje SPV u određenu valutu u sustavu, svaka se valuta može prema potrebi
promijeniti u SPV u slučaju kada je transakcija obavljena u deviznim tečajevima koje
MMF određuje temeljem reprezentacije tečaja odnosne valute.
 Za swap-aranžmane, u slučaju kada jedna članica može transferirati SPV nekoj drugoj
članici u zamjenu za određenu količinu valuta ili nekoga drugog novčanog sredstva,
 osim zlata, uz obvezu da se ta količina valuta vrati u određenom roku i prema tečaju
ugovorenu između sudionika u poslu.
 U sklopu određenih terminskih financijskih operacija kada pojedine članice mogu
kupovati ili prodavati SPV na termin u budućnosti, a prema međusobnom valutnom
tečaju.
 Za zajmove, kad se SPV posuđuje prema kamatnim stopama i rokovima dospijeća, a
prema određenom ugovoru. Krediti i kamate mogu se isto isplaćivati u SPV glede
regulacije financijskih obveza.
 Kao polozi za osiguranje preuzetih financijskih obveza i to na dva načina: a) članice
mogu založiti određeni iznos SPV za posebne namjene, uz evidentiranje u specijalnom
registru kod MMF; b) članice se mogu složiti da određeni iznos SPV-a prenesu kao
jamstvo za izvršenje neke obveze, s tim da se ta sredstva vraćaju kada članice izvrše
svoje obveze.

77. Kreditna tranša i stand-by sporazumi MMF-a jesu: redovan način davanja kreditnih
aranžmana koje odobrava MMF. Kreditni aranžman se može koristiti u četiri tranše, gdje
svaka iznosi 25 % od vrijednosti nacionalne kvote pojedine zemlje

78. Kompenzacijsko financiranje CCFF-a osiguravalo je članicama:

Sredstva za financiranje kompenzacija (Compensatory Facility), koristi se kao poseban način
uravnoteženja dugovanja, a koji se počeo koristiti 1963. godine u cilju osiguranja dodatnih
financijskih sredstava članicama, koje trebaju takva sredstva usmjeriti svojim proizvođačima
primarnih proizvoda

79. Poslije 1978. godine, a nakon dopune izvršene prema Sporazumu o MMF-u – II.
Amandman, umjesto izraza konvertibilnost valute prihvaćen je izraz:
slobodno uporabljiva valuta – freely usable currency

80. Sredstva za financiranje kompenzacija MMF-a koriste se: kao poseban način
uravnoteženja dugovanja, a koji se počeo koristiti 1963. godine u cilju osiguranja dodatnih
financijskih sredstava članicama, koje trebaju takva sredstva usmjeriti svojim proizvođačima
primarnih proizvoda.

81. Uglavnom sve djelatne metode politike uravnoteženja platne bilance dijele se na:
metode financiranja ili metode prilagodbe platne bilance datim okolnostima.

82. Za razliku od nekih čimbenika kompenzacijskog financiranja, kojima su se trebale

kompenzirati neke od devijacija izazvanih slabljenjem izvoznih zarada ili troškova ulaza
žitarica od njihovih srednjih trendova kontigentno financiranje kompenziralo je:

83. U vremenu od 1946. do 1972. godine MMF je u platno bilančnim usklađivanjima i

sanacijama koristio sljedeće mjere:
 postupke financiranja vanjskih oblika neravnoteže;
 povremene promjene deviznog tečaja;
 ograničeno korištenje deviznih i drugih trgovinskih restrikcija;
 povremene restrikcije na područjima pogodnim za kretanje kapitala

84. Svaka metoda financiranja platne bilance sastoji se od:

 potražnje financiranja i zaduživanja u inozemstvu;
 nastojanja, da se koriste vlastite monetarne pričuve
85. U investicijske zajmove IBRD-a spadaju:

86. Za IBRD i IDA se koristi zajednički naziv: Svjetska banka (World Bank), dok se pod
grupacijom svjetske banke podrazumijevaju sve pet institucije (IBRD, IDA, IFC, MIGA i
ICSID).

87. U zajmove za prilagođavanje Svjetske Banke spadaju:

zajam u skupini više valuta i zajam u jednoj valuti. Obje vrste imaju nekoliko zajedničkih
odlika: konačan rok dospijeća i razdoblje poštede, naknadu za preuzimanje obveze te
ugovorne raspone pozajmljivanja i zateznih kamata.

88. U hedging proizvode IBRD-a koji se nude zajmoprimcima u cilju smanjenja njihove
transakcijske izloženosti i omogućavaju fleksibilnije upravljanje dugom spadaju:
kamatni swap-ovi, kamatni 'caps' i 'collars', valutni swap-ovi i robni hedging.

89. Financijsko angažiranje IBRD-a realizira se kroz nekoliko programa:

1. Investicijski zajmovi (Investment Lending)
2. Zajmovi za prilagođavanje (Adjustment Lending)
3. Garancije
4. Hedging proizvodi (IBRD Hedging products)
5. Kofinanciranje
6. Ostali vidovi angažiranja

90. Međunarodnu banku za obnovu i razvoj osnovale su:

kao prvu od institucija svjetske banke (1944 g. u Bretton Woods-u, SAD) 44 zemlje, sa ciljem
da povoljnijim uvjetima od tržišnih financira obnovu i razvoj u zemljama u razvoju,
usmjeravanjem financijskih sredstava iz razvijenih zemalja.

91. Svjetskom Bankom upravljaju tri glavna upravna organa i to:

Skupština guvernera (Board of Governors), Odbor izvršnih direktora (Board of Executive
Directors) i Predsjednik.

92. U grupaciju Svjetske Banke spadaju:

93. Osnovni izvori sredstava za poslovanje IBRD-a su: uplaćene kvote zemalja članica,
zaduženje na međunarodnom tržištu kapitala, vraćena sredstva iz ranije odobrenih kredita
(replasman) i ostvareni prihod.

94. Iz kojih zajmova Svjetske banke su financirane skoro sve privredne grane, a posebno
poljoprivreda, energetika i komunalne djelatnosti, sa težištem na organizacijskom aspektu
projekta i efikasnom upravljanju? Zajmovi za specifične investicije, odnosno određene
projekte (Specific Investment Loans)

95. Garancije zasnovane na provođenju određene politike koje daje IBRD su: specifične
djelomične kreditne garancije (daju se od slučaja do slučaja) koje pokrivaju dio servisiranja
duga (po osnovi zajma ili emisije obveznica) prema privatnim povjeriocima u sklopu
programa pomoći zemljama članicama da provedu sa IBRD-om dogovorenu strukturnu,
institucionalnu i socijalnu politiku ili reformu.
96. A – zajmovi Međunarodne Financijske Korporacije obično su ograničeni na:
A-zajmovi su obično ograničeni na 25% ukupnih troškova za nove projekte, a izuzetno na
35% za male projekte

97. C – zajmovi Međunarodne Financijske Korporacije predstavljaju:

C-zajmovi (Quasi-Equity Financing: C-loans) - Financiranje kvazi vlasničkog ulaganja u
sklopu kojeg IFC nudi spektar kvazi vlasničkih financijskih instrumenata koji imaju elemente
zaduženja i vlasničkog ulaganja da bi se pomogli projekti privatnog sektora u zemljama u
razvoju.