INTESTATNO (ZAKONSKO) NASLJEĐIVANJE
STARO CIVILNO PRAVO – ZAKONIK
XII. PLOČA
 prvenstveno agnatski
srodnici (krvno srodstvo nije
uzimano u obzir)
 ukoliko netko umre bez
oporuke, nasljedstvo pripada
najbližem agnatu, a ako
nema ni agnata onda
gentilima
1. SUI HEREDES
su najbliži agnatski srodnici
ostavitelja koji njegovom smrću
postaju osobe sui iuris. To su:
ostaviteljeva djeca, adrogirani i
adoptirani, unuci prije preminulih
sinova te žena u manus braku.
 oni su heredes necessarii –
ne mogu odbiti
nasljedstvo, čak ni ako je
prezaduženo
2. PROXIMUS AGNATUS
je najbliži agnat izvan kruga sui
heredes. To su: ostaviteljeva braća i
sestre, stričevi i njihovi potomci
(bratići)
 oni su heredes voluntarii –
mogu odbiti nasljedstvo
3. GENTILES
su pripadnici istog roda
PRETORSKO PRAVO – BONORUM
POSSESSIO
 sve više slabi patria potestas,
zbog čega agnatsko srodstvo
gubi značaj
 krvno srodstvo (kognacija)
dobiva sve veću ulogu
 bonorum possessio sine
tabulis
RAZREDI – NASLJEDNI REDOVI:
1. LIBERI
su ostaviteljeva djeca i unuci, ali i ustanovljava nasljedno pravo
djeca koja u trenutku ostaviteljeve
smrti nisu bila pod njegovom vlašću prema imovini zakonite i vanbračne
(udata djeca, emancipirani sin…).
Emancipirani sin mora unijeti u
ostavinu sve ono što je stekao
nakon emancipacije – collatio
bonorum. Nasljeđuju tek prihvatom
nasljedstva.
2. LEGITIMI
su osobe koje su imale pravo
nasljedstva po Zakoniku XII. ploča:
sui heredes, proximus agnatus i
gentiles. Odnosi se na agnate koji
nisu pripadali među sui heredes.
3. COGNATI
su krvni srodnici do šestog stupnja,
a od sedmog stupnja unuci po braći
KLASIČNO (CARSKO) PRAVO
 još veći značaj kognacije
 senatskim odlukama
regulirano nasljeđivanje
između majke i djece
 na nasljedstvo su pozvani i
agnati i kognati
 jednostavniji oblici oporuke
SC TERTULLIANUM
majke, koja je imala ius liberorum
djece koje nije imalo svojih
potomaka, sve ostale agnate
isključuje
 ako iz istog braka potječu i
kćeri (sestre umrlog)
ostavinu dijeli majka na pola
s njima
SC ORPHITIANUM
izjednačuje nasljedna prava bračne
i vanbračne djece prema imovini
majke, dajući im prednost ispred
svih agnatskih srodnika. Pravo na
nasljeđivanje imaju: djeca rođena u
slobodi (ingenui) koja su bila rimski
građani, bez obzira jesu li alieni
iuris ili sui iuris te jesu li su rođeni u
braku ili izvan braka
POSTKLASIČNO (JUSTINIJANOVO)
PRAVO
 intestatno nasljeđivanje
temelji se isključivo na
krvnom srodstvu
1. DESCENDENTES
su potomci ostavitelja po muškoj I
ženskoj liniji. U taj red ulaze: djeca,
djeca ranije umrlih sinova i kćeri te
adrogirani i adoptirani (zadržava i
nasljedno pravo prirodnog oca).
Oca su mogla naslijediti samo
bračna djeca, a vanbračna samo
majku i njezine srodnike
2. ASCENDENTES
su preci, punokrvna braća i sestre
(germanes) te djeca ranije umrle
braće i sestara (ne i unuci)
3. CONSANGUINEI i UTERINI
su polubraća i polusestre (djeca
rođena izvan braka) i njihova djeca

1.razred:
 nasljeđuju in stirpes – ako
ima više “svojih”, bliži
srodnik isključuje iz
nasljeđivanja svoje potomke
 načelo reprezentacije
2.razred:
 nasljeđuju per capita – ako
ima više jednako bliskih
agnata
 nema successio graduum
 ako bliži agnati ne private
nasljedstvo, ostavina bi
pripala državi (vakantna
imovina)
3. razred:
 imaju pravo na nasljedstvo
ako ne bi bilo nikoga iz
prvog i drugog nasljednog
reda
i sestrama
4. VIR ET UXOR
je bračni drug (uz pretpostavku da
je s umrlim bračnim drugom
živio/živila u zakonitom braku do
njegove/njezine smrti). Ako nije
bilo nasljednika iz prva tri reda, na
nasljedstvo je pozivana i žena iz sine
manu braka
SUCCESSIO ORDINUM –
nasljeđivanje po razredima; ako
osobe iz prethodnog nasljednog
reda ne zatraže bonorum
possession, pozivaju se pripadnici iz
sljedećeg reda
1.razred:
 per capita – unutar iste
skupine
 in stirpes
3.razred:
 SUCCESSIO GRADUUM –
pravo na nasljedstvo
kognata daljnjeg stupnja
ukoliko bliži krvni srodnik to
ne učini
4. COLLATERALES
su pobočni srodnici do šestog
stupnja
SUCCESSIO ORDINUM
NAČELO REPREZENTACIJE – pretka koji je umro prije ostavitelja
predstavlja njegov živi potomak. Dio ostavine koji bi pripao pretku da je
preživio ostavitelja, nasljeđuje njegov potomak.
1.razred:
 per capita – unutar iste skupine
 in stirpes – ako sudjeluju iz različitih stepena
2.razred:
 per capita – roditelji i braća na jednake dijelove
 in stirpes – djeca ranije umrle braće po načelu reprezentacije
 in lineas – ako nasljeđuju samo roditelji (1/2 očevoj strani, 1/2
majčinoj strain)
3.razred:
 per capita – oni
 in stirpes – njihova djeca
4.razred:
 SUCCESSIO GRADUUM – bliži isključuju daljnje
 per capita – svi jednako bliski
 ako nema svih rođaka nasljeđuje bračni drug (ili država)
 siromašna dovica koja nije imala ni miraz (dos) ni darovanja u vezi
s brakom (paraphernal), dobijala je uz druge nasljednike ¼ muževe
imovine, a ako je nasljeđivala s djecom dobijala je određeni dio na
uživanje (ususfructus)
 OPORUČNO (TESTAMENTARNO) NASLJEĐIVANJE
STARO CIVILNO PRAVO
 imenovanje nasljednika (heredis institutio)
je bitni element oporuke
 opručno nasljeđivanje ima prednost pred
zakonskim
 načelo isključivosti pravnih osnova
 Nemo pro parte testatus, pro parte
intestatus decedere potest = Nitko ne
može naslijediti dijelom po oporuci,
dijelom po zakonu
 najstarije forme oporuke bile su
testamentum calatis comitiis (oporuka
pred kurijatskim narodnim skupštinama) i
testamentum in procinctu (vojnička
oporuka objavljena u bojnom poretku)
 kasnije mancipacijska “oporuka”
starijeg tipa (mancipatio familiae) –
ostavitelj bi pred libripensom i 5 svjedoka
prenio vlasništvo na osobu od povjerenja
(familiae emptor) uz nalog na koji će je
način raspodijeliti nakon njegove smrti –
imaginarna prodaja (familiae emptor je
samo izvršitelj oporučiteljeve volje)
 vremenom se pretvorila u pravu formalnu
oporuku testamentum per aes et libram
pred 7 svjedoka, najprije u usmenom,
potom u pisanom obliku; najveća je
važnost polagana na ostaviteljevu izjavu
(nuncupatio) koja je sadržavala
imenovanje nasljednika i sve elemente
oporuke
 na kraju je bilo dovoljno da ostavitelj pred
svjedocima pri nunkupaciji samo pokaže
PRETORSKO PRAVO
 u potpunosti se zanemaruju formalnosti
mancipacije
 štiti se osoba koja je donijela pismenu
oporuku ovjerenu pečatima oporučitelja i
7 svjedoka
 posjed ostavinske imovine koji se
dodjeljivao nasljedniku na temelju takve
oporuke nazivan je bonorum possessio
secundum tabulas
POSTKLASIČNO (JUSTINIJANOVO) PRAVO
 nestaju razlike između civilnog i
pretorskog nasljeđivanja
 oporuka se oslobađa formalnosti, tako da
ni imenovanje nasljednika nije više vezano
ni za kakve forme
 prošireni su načini oporučivanja –
priznaju se kao oporuke sve forme koje su
mogle osigurati dokaz o ostaviteljevoj
posljednjoj volji
 imenovanje nasljednika više nije moralo
stajati na početku oporuke; priznaje se
valjanost zapisa postavljenih prije
određenja nasljednika
 Justinijanovo pravo razlikuje privatne i
javne oporuke
 privatne oporuke mogle su biti usmene
(priopćene pred 7 svjedoka) i pismene
(holografske i alografske)
 holografsku oporuku oporučitelj bi
vlastoručno napisao i potpisao, uz
pečate 7 svjedoka
 alografsku oporuku ostavitelj bi nekome
izdiktirao, a potom ju je morao potpisati,
uz pečate 7 svjedoka
 javne oporuke postojale su u slučajevima
kada je posljednja volja očitovana pred
državnim organom i zabilježena u zapisnik
kod suda ili municipalnog službenika
(testamentum apud acta conditum), te
kada bi pismena oporuka bila deponirana
u carskom uredu (testamentum principi
oblatum)
pločice i izjavi da je na njima napisana  pored navedenih redovitih oblika,
njegova posljednja volja postojali su i izvanredni oblici oporuke