UNIVERZITET U SARAJEVU

FARMACEUTSKI FAKULTET
MATEMATIKA

FUNKCIJE
(seminarski rad)

Mentor: prof dr. Senada Kalabušić

Student: Haris Hadžović

Sarajevo, 2014
1
Sadržaj:

UVOD...............................................................................
..........................................................3

1. VRSTE
FUNKCIJA...........................................................................
.................................4
1.1. Definicija
funkcije...........................................................................
.............................4
1.2 Elementarne
funkcije...........................................................................
.........................4
1.3 Injekcija surjekcija i
bijekcija..........................................................................
...............5
2. OSOBINE
FUNKCIJE...........................................................................
............................6
3. DEFINICIONO
PODRUČJE ..........................................................................
.................7
4. NULE I
ZNAK...............................................................................
.....................................8
5.
ASIMPTOTE..........................................................................
.............................................9
6. GRANIČNA VRIJEDNOST
FUNKCIJE......................................................................10
6.1. Osnovne teoreme o graničnim vrijednostima
funkcija................................................10
7.
ZAKLJUČAK..........................................................................
..........................................12
LITERATURA.........................................................................
...............................................13

2
UVOD
Funkcija ili preslikavanje je jedan od najvažnijih matematičkih pojmova koji
predstavlja
preslikavanje članova jednog skupa (domena) u drugi (kodomena). Pri tome
preslikavanje
mora biti jedinstveno, tj. svaki član domene se preslikava u točno jedan član
kodomene.
Ovim seminarskim radom postavlja se cilj da se pojasne i jasno definišu
fundamentalne teze u
oblasti matematike koja se bavi funkcijama. Svakodnevno se susrećemo sa funkcijama,
a da
nismo ni svjesni, u radu, u tehnologiji, prirodi... , stoga nije na odmet u radu
opisati pojam i
vrste funkcija te njihove osobine.
Funkciju kao matematički termin je prvi put objavio Gottfried Wilhelm Leibniz 1694.
godine kako bi opisao količinu u relaciji prema krivoj. Uobičajena notacija za
funkciju je f(x),
koju je prvi upotrebio švicarski matematičar Leonhard Euler.
Za istraživanje i ispitivanje funkcija važno je imati osnovne informacije o istim,
a to su:
domen i kodomen funkcije, znak i nule funkcije i asimptote, koje se dijele na tri
vrste
koje će biti detaljnije opisane u radu.
Naravno ovakav pogled na "funkcije" bi bio preopširan, te će se u u radu spominjati
samo
osnovne "stavke" koje su iznimno važne za rad i ispitivanje funkcija.

3
1. VRSTE FUNKCIJA

1.1. Definicija funkcije

Neka su F i G dani skupovi. Ako svakom elementu iz F pridružimo jedan i samo jedan
element iz G, tada kažemo da smo skup F preslikali u G, a sam postupak
pridruživanja
nazivamo funkcijom sa F u G.

1.2. Elementarne funkcije:

1. Stepena funkcija
Funkciju oblika y=xα, u kojoj je α realan broj, nazivamo stepenom funkcijom.
2. Eksponencijalna funkcija
Funkcija oblika y=ax eksponencijalna je funkcija. U realnom području ona je
definisana samo ako je a>0. Promjenljiva x može uzimati sve vrijednosti, a y tada
uzima samo pozitivne vrijednosti, jer je zbog a>0 ax>0 za svako x. Ovo istovremeno
znači da funkcija y=ax nema nula.
3. Logaritamska funkcija
Funkcija y=logax, a>0, a≠1 definisana je za svako x>0. Pošto je njena inverzna
funkcija x=ay strogo monotona i neprekidna, to je i funkcija y=logax neprekidna u
svom definicionom području.
4. Trigonometrijske funkcije
Poznato je kako se definišu trigonometrijske funkcije y=sinx, y=cosx, y=tgx, y=ctgx
i
inverzne trigonometrijske funkcije y=arcsinx, y=arccosx, y=arctgx, y=arcctgx.

4
1.3.Injekcija surjekcija i bijekcija

Funkcija
može
imati
mnogo
su injektivnost, surjektivnost i bijektivnost.

svojstava,

ali

neka

od

važnijih

Injekcija ili 1-1 preslikavanje je funkcija takva da ne postoje dva različita člana
domene koja
se preslikavaju u isti član kodomene. Za takvu funkciju kažemo da ima svojstvo
injektivnosti i
da
je
injektivna.
Matematički

zapisujemo,

ili ekvivalentnu tvrdnju

Slika funkcije f je skup članova iz kodomene na koje se preslikava neki član

domene. Sliku
funkcije f označavamo s
.
Surjekcija ili preslikavanje na je funkcija čija slika je jednaka cijeloj kodomeni
.
Drugim riječima, za svaki član kodomene postoje jedan ili više članova iz domene
koji se u
njega
preslikavaju.
Matematički zapis:
svojstvo surjektivnosti i da je surjektivna.

. Za takvu funkciju kažemo da ima

Bijekcija ili 1 na 1 korespondencija ili obostrano jednoznačno preslikavanje je

funkcija koja
je injektivna i surjektivna. Kažemo još da je funkcija bijektivna i da ima svojstvo
bijektivnosti.
Primjer
s

bijekcije

je funkcija
.
identiteta,

odnosno

funkcija

definirana

5
2. OSOBINE FUNKCIJA
Ako dvije ili više funkcija imaju istu domenu tada se mogu posmatrati zbir, razlika
proizvod i
količnik funkcija, odnosno mogu se posmatrati određene algebarske operacije među
funkcijama. Imamo:
𝑔(𝑥)=𝑓1(𝑥)+𝑓2(𝑥)
𝐺(𝑥)=𝑓1(𝑥)+𝑓2(𝑥)+⋯+𝑓𝑛(𝑥)
ℎ(𝑥)=𝑓1(𝑥)−𝑓2(𝑥)
𝜑(𝑥)=𝑓1(𝑥)∙𝑓2(𝑥)
𝜙(𝑥)=𝑓1(𝑥)∙𝑓2(𝑥)∙…∙𝑓𝑛(𝑥)
𝑓(𝑥)=𝑓1(𝑥) / 𝑓2(𝑥), 𝑓2(𝑥)≠0

Ograničene funkcije
Funkcija y=f(x), definisana je na skupu A, ograničena je u A ako postoji konstanta
M>0 takva
da je:
|𝐟(𝐱)| ≤M za ∀x∈A
Kažemo sa je funkcija f(x) neograničena na skupu A ako za svako M>0 postoji x∈A
takav da
je |f(x)|>M.

Parne, neparne i periodične funkcije

Za funkciju y=f(x) sa oblašću definisanosti A kažemo da je parna ako vrijedi:
x∈A⇒-x∈A i
f(-x)=f(x) za ∀ x∈A

Monotone funkcije
Funkcija y=f(x), koja je definisana u intervalu (a,b) jeste neopadajuća (nerastuća)
ako iz
nejednakosti x1<x2(x1,x2∈(a,b)) proizilazi nejednakost f(x1)≤f(x2)(f(x1)≥f(x2), tj.
ako je
(x2-x1)[f(x2)-f(x1)]≥0(x2-x1)[f(x2)-f(x1)]≤0)
Funkcija y=f(x) jeste neopadajuća u intervalu (a,b).
Ako iz nejednakosti x1<x2 (x1x2∈(a,b)) slijedi da je:
f(x1)<f(x2) (f(x1>f(x2)), tada tu funkciju nazivamo monotono rastućom (opadajućom).
Nerastuće ili neopadajuće funkcije nazivamo monotonim. Monotono rastuće , ili
monotono
opadajuće funkcije nazivamo strogo monotonim.

6
3. DEFINICIONO PODRUČJE
Skup 𝐷(𝑥) vrijednosti koji može primiti argument 𝑥 zovemo još i oblast
definisanosti ili
domena funkcije 𝑦=𝑓(𝑥).
Skup 𝐾(𝑦) zovemo skupom vrijednosti ili kodomena funkcije.
Ako je na primjer 𝑎∈𝐷 tj. 𝑥=𝑎 pripada domeni funkcije 𝑓(𝑥), tada 𝑓(𝑥) pripada
kodomeni
funkcije odnosno 𝑓(𝑎)∈𝐾𝑥. Još se kaže da 𝑎 predstavlja sliku elementa 𝑎∈𝐷 u
skupu 𝐾. Ako
postoji 𝑏∉𝐷 tada 𝑓(𝑏) nema smisla. Također se može desiti sa 𝑥=𝑎∈𝐷 i 𝑥=𝑏∈𝐷 imamo
istu
vrijednost funcije odnosno vrijedi da je: 𝑓(𝑎)=𝑓(𝑏) . Ovo znači da dvije različite
vrijednosti
argumenata iz domene preslikavaju se i jednu te istu tačku kodomene.
Ako se funkcije zadaju bez posebno istaknute domene i kodomene, onda se pod domenom
funkcije podrazumijeva prirodna domena, a pod kodomenom čitav skup R.
Prirodna domena funkcije y = f(x ) je skup svih elemenata x∈R za koje je f(x)
realan,
konačan i određen broj, ili, to je skup D= { x ∈R | f(x) ∈R}.

Slika 1. Domen i kodomen funkcije.

7
4. NULE FUNKCIJA I ZNAK

Svako x∈Df za koje je f(x)=0, zove se nula vrijednosti ili nula funkcije f. Kažemo
da se
funkcija u svojoj nuli poništava ili anulira.
x0 je nula funkcije ako je f(x0)=0. Geometrijska interepretacija nule funkcije je
tačka u
kojoj grafik funkcije siječe x-osu.

Slika 2. Nule elementarnih funkcija

Određivanje znaka funkcije je ustvari određivnje intervala u kojem je funkija

pozitivna i
intervala u kojem je funkcija negativna.

1. Gdje je y > 0 tu je funkcija pozitivna a grafik iznad x ose.

2. Gdje je y < 0 tu je funkcija negativna a grafik je ispod x ose.
Kod određivanja znaka funkcije često koristimo tablicu, ali je neophodno da
brojnike i
imenike rastvaimo na činioce.

8
5. ASIMPTOTE
Asimptota funkcije je pravac sa svojstvom da udaljenost između točke na grafu
funkcije i
tog pravca teži k nuli kada točka na grafu odmiče u beskonačnost. Funkcija može
imati
vertikalne, horizontalne i kose asimptote.

5.1. Vrste asimptota

S obzirom na položaj u koordinatnom sistemu, asimptota može biti horizontalna,

vertikalna i kosa.
Horizontalna asimptota
Pravu y=A nazivamo horizontalnom asimptotom krive f(x) ako je lim f(x)=A, jer je
x→∞

d=lim [f(x) − A]=0. Slično, ako je lim f(x)=B, prava y=B je, takođe, horizontalna
asimptota
x→∞

x→∞

krive y=f(x). U prvom slučaju predpostavljamo da je funkcija definisana za svako x

veće od
nekog broja A', a u drugom slučaju da je definisana za svako x koje je manje od
mekog broja
B'. Ako je lim f(x) = lim f(x) = A, pišemo lim f(x) = A i tada je y=A jedina
x→−∞

x→+∞

x→±∞

horizontalna asimptota grafika funkcije y=f(x).

Slika 3. Horizontalna asimptota

9
Vertikalna asimptota
Pravu x=x0 nazivamo vertikalnom asimptotom grafika neprekidne funkcije f(x) ako je
bar
jedan od limesa: lim f(x) ili lim f(x) beskonačan (+∞ ili -∞).
x→x0−0

x→x0+0

Slika 4. Vertikalna asimptota

Kosa asimptota
Ako je funkcija f(x) definisana i neprekidna za x>M (x<M), tada je prava y=kx+n
kosa
asimptota grafika funkcije y=f(x) kada x→+∞ ( x→-∞), ako je lim [f(x) − kx − n]=0
(
x→∞

lim [f(x) − kx − n]=0). Da bi prava y=kx+n bila kosa asimptota grafika funkcije
y=f(x), kada

x→∞

x→+∞ (x→-∞), potrebno je i dovoljno da postoje konačne granične vrijednosti:

𝐥𝐢𝐦

𝐟(𝐱)

𝐱→+∞ 𝐱

( 𝐥𝐢𝐦

= 𝐤 (𝐤 ≠ 𝟎), 𝐥𝐢𝐦 [𝐟(𝐱) − 𝐤𝐱] = 𝐧

𝐱→+∞

𝐟(𝐱)

𝐱→−∞ 𝐱

= 𝐤, 𝐥𝐢𝐦 [𝐅(𝐱) − 𝐤𝐱] = 𝐧)

𝐱→−∞

10
6. GRANIČNA VRIJEDNOST FUNKCIJE
Poznato nam je daskup realnih brojeva ne sadrži simbole −∞ i +∞, ali nas veoma
često zanima
kakvo je ponašanje neke funkcije kada njena realna varijabla x postaje beskonačno
malena
(teži u −∞) ili kada postaje sve veća i veća (teži u +∞). Također, može se dogoditi
da funkcija
nije definisana u nekoj realnoj tački x0 , ali jeste u okolini te tačke i da nas
zanima kako se
ponaša funkcija kada se varijabla beskonačno približava tački x0. Može se desiti da
se
vrijednost funkcije približava nekom konačnom broju pri ovim graničnim procesima,
ali je
moguće i da vrijednost funkcije beskonačno raste (teži u +∞) ili da beskonačno
opada (teži
u−∞).
6.1. Osnovne teoreme o graničnim vrijednostima funkcija
Neka su funkcije f(x) i g(x) definisane u nekoj okolini tačke x 0, osim možda u
tački x0, i neka
u tački x0 postoje konačne granične vrijednosti: lim f(x) =A i lim g(x)=B Tada
vrijedi:
x→x0

x→x0

1. Granična vrijednost algebarskog zbira (razlike) konačno mnogo funkcija jednaka

je
algebarskom zbiru (razlici) njihovih graničnih vrijednosti, tj.
𝐥𝐢𝐦 (𝐟(𝐱) ± 𝐠(𝐱))=A±B

𝐱→𝐱𝟎

2. Granična vrijednost dviju funkcija jednaka je proizvodu njihovih graničnih

vrijednosti,
𝐥𝐢𝐦 (𝐟(𝐱) ∙ 𝐠(𝐱))=A∙B

𝐱→𝐱𝟎

Posljedica: ako je n prirodan broj, tada je: 𝐥𝐢𝐦 (𝐟(𝐱)𝐧 =𝐥𝐢𝐦 (𝐟(𝐱))𝐧 .
𝐱→𝐱𝟎

𝐱→𝐱𝟎

3. Granična vrijednost količnika dviju funkcija jednaka je količniku njihovih

graničnih
vrijednosti uz predpostavku da je granična vrijednost imenioca različita od nule,
tj.
𝐥𝐢𝐦 𝐟(𝐱) 𝐀
𝐟(𝐱) 𝐱→𝐱
𝟎
𝐥𝐢𝐦
=
= ,𝐁 ≠ 𝟎
𝐱→𝐱𝟎 𝐠(𝐱)
𝐥𝐢𝐦 𝐠(𝐱) 𝐁
𝐱→𝐱𝟎

4. Ako je λ realan broj, tada je 𝐥𝐢𝐦 (𝛌𝐟(𝐱))=λA

𝐱→𝐱𝟎
5. Granična vrijednost n-tog korijena funkcije f(x) (n prirodan broj) jednaka je n-
tom
korijenu vrijednosti te funkcije, tj.
𝐧

𝐥𝐢𝐦 √𝐟(𝐱) = 𝐧√ 𝐥𝐢𝐦 𝐟(𝐱)

𝐱→𝐱𝟎

𝐱→𝐱𝟎

Ako je n paran broj, predpostavlja se da je f(x) ≥0.

11
8. ZAKLJUČAK

Za kraj treba ponoviti najbitnije:

Definicija funkcije: Neka su A i B dani skupovi. Ako svakom elementu iz A
pridružimo
jedan i samo jedan element iz B, tada kažemo da smo skup A preslikali u B, a sam
postupak
pridruživanja nazivamo funkcijom sa A u B.

Skup 𝐷(𝑥) vrijednosti koji može primiti argument 𝑥 zovemo još i oblast
definisanosti ili
domena funkcije 𝑦=𝑓(𝑥). Skup 𝐾(𝑦) zovemo skupom vrijednosti ili kodomena funkcije.
Svako x∈Df za koje je f(x)=0, zove se nula vrijednosti ili nula funkcije f. Kažemo
da se
funkcija u svojoj nuli poništava ili anulira.
Određivanje znaka funkcije je ustvari određivnje intervala u kojem je funkija
pozitivna i
intervala u kojem je funkcija negativna.
Asimptota funkcije je pravac sa svojstvom da udaljenost između točke na grafu
funkcije i
tog pravca teži k nuli kada točka na grafu odmiče u beskonačnost. Funkcija može
imati
vertikalne, horizontalne i kose asimptote.
Poznato nam je da je grafik realne funkcije jedne realne varijable neka krivau
ravni. Intuitivno
govoreći, funkcija je neprekidna, ukoliko je njen grafik kriva linija koja se ne
prekida

12
Literatura

1. Lužić B., ''Matematika'', Sarajevo, 1997.

2. Džubur N., ''Matematika sa zbirkom zadataka za 4. razred srednje škole, II
izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Svjetlost Sarajevo, Sarajevo,
2000.
3. Bahrudin H., "Matematika odabrana poglavlja - Matematička indukcija,
funkcije, izvodi"
4. Behdžet M., Šefket A., "Zbirka riješenih zadataka i problema iz matematike sa
osnovama teorije i ispitni zadaci", Građevinski fakultet, Mostar,1987.
5. http://lavica.fesb.hr/mat1/predavanja/node7.html
6. http://www.vus.hr/Nastavni%20materijali/Matematika/8.predavanjeFUNKCIJE.pdf
7. http://www.scribd.com/doc/45886173/9/OSOBINE-FUNKCIJE
8. http://www.znanje.org/i/i2011/11iv07/11iv0703/asi.htm
9. http://www.scribd.com/doc/120329576/3-NULE-FUNKCIJE-I-ZNAKFUNKCIJE-pdf
10. http://hr.wikipedia.org/wiki/Funkcija_(matematika)

13