Jelena, bosanska kraljica

Jelena je poticala iz roda Nelipčića koji su vladali cetinskom županijom. Bila je kćerka kneza Ivana II
Nelipčića i Margarate iz poznate splitske vlastelinske porodice Merini. Brat joj je bio čuveni cetinski knez
Ivaniš Nelipčić. Bila je supruga bosanskog vlastelina velikog vojvode i hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića i
bosanskog kralja Stjepana Ostoje.

Nije pobliže poznato kada je rođena Jelena, međutim smatra se kako je u vrijeme smrti njenog oca Ivana
II 1377-1379. godine bila jako mlada. S obzirom na očevu smrt Jelena je djetinjstvo i djevojačke godine
provela uz majku Margaretu na rodovskim posjedima u cetinskoj krajini gdje je odgajana u katoličkom
duhu. Prvi podaci o Jeleni sačuvani su povodom njenog vjenčanja za Hrvoja Vukčića. Brak je sklopljen
najkasnije 15. jula 1401. godine. Radilo se svakako o političkom braku koji je trebao da poveže njenog
brata Ivaniša i muža Hrvoja kao i njihove rodove. Upravo se kontakti između ovih rodova mogu pratiti i
jednu deceniju prije sklapanja ovog braka. Nije poznato po kojem obredu je brak sklopljen, poznato je da
je Jelena bila katolkinja, međutim Hrvojevo vjersko opredijeljenje, kao i kod mnogih drugih bosanskih
vlastelina, nije razjašnjeno. Ženidbom sa Jelenom Hrvoje je u miraz dobio Omiš. U vrijeme sklapanja
braka Hrvoje je već imao odraslog sina Balšu. Jelena je neposredno nakon vjenčanja boravila u nekom od
Hrvojevih gradova u Donjim Krajima. U periodu 1403-1413. godine najčešće je boravila u Splitu zbog
činjenice što je Hrvoje imenovan za splitskog hercega. O njenom boravku u ovom mjestu, odakle joj je
poticala majka gdje je brat Ivaniš imao posjede, sačuvano je nekoliko arhivskih podataka. Jelena se u
ovom periodu pojavljuje kao poslovna žena, raspolaže sa većim sumama novca, posuđuje novac na
kamatu splitskim vlastelinima. O Jeleninoj samostalnoj djelatnosti govori i činjenica da je posjedovala
vlastiti novac koji je posuđivala i mužu Hrvoju. Kada se Hrvoje krajem 1408. godine pripremao na
putovanje u Budim posudio je od supruge šest hiljada zlatnih dukata. Ovaj novac nije vratio, nego je
aprila 1412. godine ustupio Jeleni svoju kuću u Dubrovniku. Jelena je boravila s Hrvojem u Budimu u
proljeće 1412. godine na viteškom turniru kojeg je priredio ugarski kralj Sigismund Luksemburški. Poljski
hroničar Dlugoš zabilježio je prisustvo Hrvoja, Jelene i njihove viteške pratnje. Hrvoje je umro početkom
1416. godine, a njegova smrt je otvorila pitanje Omiša. Interesovanje za ovaj grad iskazivali su bosanski
kralj Ostoja, Dubrovčani, Venecijanci, Trogirani i Splićani. Jelena se uspjela postaviti kao centralna ličnost
u ovom otvorenom nadmetanju, te je Omiš predala bratu Ivanišu i time riješila nastalu krizu.

Do Jelenine udaje za kralja Ostoju došlo je relativno brzo u odnosu na smrt njenog prvog muža. Već u
oktobru 1416. u pismu dubrovačkih vlasti za kralja Sigismunda Jelena se spominje kao supruga kralja
Ostoje, odnosno kao nova bosanska kraljica. Brak je očigledno sklopljen još u ljeto 1416. godine. Ostaje
otvoreno pitanje Ostojinih ambicija sa ovim političkim brakom. Prema mišljenjima pojedinih historičara
bosanski kralj je nastojao doći u posjed Omiša i Hrvojevih posjeda u Bosni, međutim nije uspio niti u
jednoj od ovih potencijalnih namjera. Jelena je punu deceniju i po bila supruga najistaknutije i
najsnažnije ličnosti i onovremenoj Bosni, time je vjerovatno postala poznata i čuvena na mnogim
susjednim dvorovima. U ovom kontekstu barem djelimično treba posmatrati Ostojin izbor nove supruge.
Svakako, sa Ostojinim razvodom od prve supruge Kujave nije mogao biti saglasan njegov stin Stjepan
Ostojić. U skladu s time nije imao blagonaklon stav niti prema Jeleni. U narednim godinama Jelena je
izvršavala deponovanje novca i dragocjenosti u Dubrovniku, te vodila sa dubrovačkim vlastima bitku oko
kuće koju je dobila na ime duga od prvog supruga Hrvoja. Kralj Ostoja je umro u septembru 1418. godine
i time je Jelena, u periodu kraćem od tri godine, po drugi put postala udovica. Vladarski prijesto preuzeo
je Ostojin sin Stjepan Ostojić, čime je njegova majka Kujava ponovo ostvarila političku moć i uticaj. Iz
potpuno nejasnih razloga Jelena je uprkos ovakvom raspletu događaja ostala i dalje u Bosni. Novi kralj
Stjepan Ostojić krenuo je odmah po stupanju na vladarsku poziciju agresivno prema Jeleni, februara
1419. godine tražio je od Dubrovčana Hrvojevu kući i ostaje posjede za sebe. Prema dubrovačkim
saznanjima jula 1419. godine Jelena je bila u zatvoru, očigledno je tamo dospjela odmah po
Stjepanovom preuzimanju vlasti. Sasvim je izvjesno kako je udjela u ovim aktivnostima imala i njegova
majka Kujava. Bila je to svojevrsna osveta prve Ostojine žene prema drugoj. Jelena je život skončala u
zatvoru. Dubrovačke vlasti su marta 1423. godine navodile u jednom pismu kako je Jelena ubijena
godina dana ranije, odnosno u proljeće 1422. godine.

Državni arhiv u Dubrovniku, Consilium Rogatorum sv. XI, fol. 12v

Državni arhiv u Dubrovniku, Consilium Rogatorum svezak 1, f. 121v (6.6.1418)
Državni arhiv u Dubrovniku, Lettere di Levante svezak VI, fol. 1 (12.10.1416)