You are on page 1of 2

Migrena i hormonske promene

Prevalencija migrene kod žena


Migrena se predominantno javlja kod žena i to kod 1 od 5 žena i kod 1 od 13 muškaraca tokom njihovog reproduktivnog
perioda. U toku detinjstva, dečaci i devojčice jednako obolevaju od migrene. U pubertetu, incidencija migrene bez aure
raste kod devojaka, a 10-20% žena prijavljuje migrenu u istoj godini kada se javio i prvi menstrualni ciklus.
U toku reproduktivnog perioda, menstruacija je jedan od najznačajnijih faktora rizika za migrenu bez aure.
Postmenopauza se povezuje sa poboljšanjem migrene.

Značaj
Svetska Zdravstvena Organizacija prepoznala je migrenu kao jedan od vodećih uzroka godina života provedenih sa
bolešću; kod žena je na 12.om, a kod muškaraca na 19.om mestu po značaju. Umerena ili jaka onesposobljenost
povezana sa migrenom je oko dva puta češća kod žena, nego kod muškaraca. Ona nepovoljno utiče na produktivnost u
školi, na poslu, kod kuće, a smanjuje i učešće u socijalnim aktivnostima osobe obolele od migrene.

Menstrualna migrena
Između 50% i 60% žena sa migrenom ukazalo je na povezanost migrene i menstruacije. Rizik od javljanja migrene bez
aure povećan je tokom petodnevnog perimenstrualnog perioda, koji počinje 2 dana pre menstrualnog krvarenja i nastavlja
se tokom prva 3 dana menstruacije. U poređenju sa ostalim danima menstrualnog ciklusa, verovatnoća da će žena imati
migrenu u toku 2 dana pre početka krvarenja je 70%. Rizik od javljanja migrene je više nego duplo veći prvog dana
menstruacije i tokom naredna dva dana.

Internacionalno društvo za glavobolje (The International Headache Society) definisalo je dva tipa menstrualne migrene:
• Migrena povezana sa menstruacijom: migrena bez aure, koja se redovno javlja između dana -2 do +3 od
menstruacije, sa dodatnim napadima migrene sa ili bez aure i drugim danima ciklusa;
• Prava menstrualna migrena, koja predstavlja migrenu bez aure i javlja se samo u toku i između dana -2 do +3 od
menstruacije, tj. bez napada u toku drugih dana menstrualnog ciklusa.

Dijagnoza
Da bi se potvrdila dijagnoza, migrenozni napadi tokom dana -2 do +3 od menstruacije moraju biti prisutni u dva od tri
menstrualna ciklusa, kao što se mora uspostaviti jasna veza između ova dva događaja, tj. isključiti slučajnost. Samo
oslanjanje na anamnezu da bi se potvrdila dijagnoza može odvesti na postavljanje pogrešne dijagnoze. Upotreba
dnevnika tokom tri meseca u kome će se beležiti migrenozni napadi može ukazati na predvidljive činioce za menstrualnu
migrenu i na taj način pomoći postavljanju dijagnoze.

Razlike između menstraulnih i nemenstrualnih napada migrene


Menstrualni napadi migrene su duži i teži, sa većom verovatnoćom relapsa, većom rezistencijom na terapiju i dovode do
većeg stepena onesposobljenosti u odnosu na migrenu, koja se javlja tokom drugih dana menstrualnog ciklusa.

Patofiziologija
Menstrualna migrena je povezana sa fiziološkim padom nivoa estrogena do koga dolazi pre menstruacije. Prostaglandini,
koji se oslobađaju u toku obilnih i bolnih perioda takođe se povezuju sa nastankom menstrualne migrene.

Lečenje
Akutna terapija, ukoliko je efikasna, može biti sasvim dovoljna za kontrolu migrene. Postoje dokazi o efikasnosti, sa
prihvatljivom stopom sigurnosti i tolerabilnosti, za sumatriptan 50 mg i 100 mg, mefenamičnu kiselinu 500 mg, rizatriptan
10 mg i kombinaciju sumatriptan/naproksen 85 mg/500 mg. Profilaksa može smanjiti učestalost i težinu napada i učiniti
akutnu terapiju efikasnijom. Predvidljivi menstrualni napadi migrene pružaju mogućnost za perimenstrualnu profilaksu
transkutanim estradiolom 1.5 mg, frovatriptanom 2.5 mg dva puta dnevno ili noratriptanom 1mg dva puta na dan.
Kontraceptivi predstavljaju i mogućnost terapije menstrualne migrene kod žena, koje takođe zahtevaju efikasnu
kontracepciju.

Kontracepcija
Zdrave žene sa migrenom bez aure mogu upotrebljavati kombinovane hormonske kontraceptive do svoje 50. godine. U
toku onih dana u mesecu bez hormonske terapije, postoji veći rizik od migrene bez aure, kao posledica nedostatka
estrogena. Napadi se mogu prevenirati uvođenjem dugotrajnih ili kontinuiranih terapijskih hormonskih ciklusa.
Kontraceptivi sa estrogenom se ne bi smeli upotrebljavati kod žena, koje imaju migrenu sa aurom zbog sinergističkog
povećanja rizika od ishemijskog moždanog inzulta. Efikasnost kontracepcije ne sme biti kompromitovana preparatima, koji
sadrže samo progesteron ili nehormonskim metodama zato što oni nisu povezani sa povišenim rizikom od nastanka
moždanog inzulta.

Trudnoća i dojenje
Oko 80% žena sa migrenom imale su manje napada glavobolje tokom trudnoće nego pre, naročito ako je migrena ranije
bila povezana sa menstruacijom; kod oko 20%, napadi su u potpunosti nestali. Migrena sama po sebi nema negativne
posledice na ishod trudnoće. Međutim, žene sa migrenom moraju biti praćene tokom trudnoće, jer postoji rizik od
arterijskih i venskih tromboza, preeklampsije i gestacione hipertenzije. Dojenje je generalno povezano sa održivim
poboljšanjem migrenoznih glavobolja.

Menopauza i supstituciona hormonska terapija


Migrena je čest problem u toku perimenopauze, jer nivo estrogena fluktuira u ovom periodu. Žene sa simptomima
menoapuze, kao što su “valunzi“ i znojenje, mogu imati korist od hormonske supstitucione terapije. Neoralni putevi
administracije hormona imaju manje negativnih efekata na migrenu, nego oralne formulacije estrogena. Kontinuirana
kombinovana hormonska terapija se bolje toleriše nego ciklična terapija nadoknade hormona.

Literatura
[1] Headache Classification Subcommittee of the International Headache Society (IHS). The International Classification of Headache
Disorders, 2nd ed. Cephalalgia 2004;24(Suppl 1):1–160.
[2] MacGregor EA. Headache in pregnancy. Neurol Clin; in press.
[3] MacGregor EA. Progress in the pharmacotherapy of menstrual migraine. Clin Med Insights Therapeutics 2011;3:245–73.
[4] MacGregor EA. Migraine headache in perimenopausal and menopausal women. Curr Pain Headache Rep 2009;13:399–403.
[5] MacGregor EA. Migraine and use of combined hormonal contraceptives: a clinical review. J Fam Plann Reprod Health Care
2007;33:159–69.

Copyright © 2012 International Association for the Study of Pain

You might also like