Professional Documents
Culture Documents
Kosulja Print
Kosulja Print
SAŽETAK
U ovom radu prikazana je konstrukcija temeljnog kroja muške košulje odjevne veličine 40, te je
provedeno modeliranje dva modela inspiriranih „wall street” stilom. Za jedan model dano je idejno
rješenje primjene bijelih tkanina u kombinaciji s tamnije obojenim tkaninama u skladu s inspiracijom.
U tu svrhu istražena je bjelina pamučne tkanine košuljarskog tipa nakon kemijskog i optičkog
bijeljenja optičkim bjelilima različita tona. Pokazalo se da treba voditi računa pri odabiru bijele
tkanine ovisno o tonu i obzirom na ciljanu primjenu.
Ključne riječi: konstrukcija odjeće, muška košulja, „wall street“ stil, stupanj bjeline, optička bjelila
1. UVOD
Košulja je, vjerojatno prema balkanskom lat. casūlla, odjevni predmet koji se nosi iznad donjega
rublja kao dio gornje odjeće. Najčešće se izrađuje od lana, pamuka, vune i svile. Tijekom povijesti
košulja se nosila neposredno na tijelu, sve do pojave rublja početkom novoga vijeka. Tada se počela
razlikovati prema namjeni (ženska, muška, noćna, dječja košulja) pa je imala različite krojeve.
Košulja ravna kroja, s dugim rukavima, obično izvezena oko vrata i na dnu rukava, dio je seljačke
narodne nošnje. U Starom vijeku se odjeća, slična kroja u Egipćana, Grka i Rimljana, nazivala tunika.
Bila je obično duljine do koljena, dugih rukava, a izrađivala se od lana. U europskom dijelu
Rimskoga Carstva tunika se nosila s pojasom (žene su ga vezivale visoko iznad struka, a muškarci na
bokovima), a u Africi bez njega. Duga ravna košulja nosila se kao donja odjeća kroz cijeli srednji
vijek i bila je od gruba platna; tek potkraj 15. st. pojavile su se donje košulje od meka platna, koje su
prvo rublje u današnjem smislu. Početkom novoga vijeka pojavile su se i posebne noćne košulje. U
16. st. izrađivale su se košulje s izvezenim dugim rukavima i ukrašenim ovratnicima različitih oblika.
Još u 16. st. one su se smatrale raskoši, pa su se nosile i tzv. lažne muške košulje, odnosno samo
ovratnik s onim dijelovima koje nije pokrivao kaput. U 16. i 17. st. nosila se svilena košulja s visoko
uzdignutim velikim nabranim ovratnikom. Pri tome se oblikom ovratnika razlikovala moda na
različitim europskim dvorovima. Od 17. st. počele su se razlikovati muške i ženske košulje i od tada
svaka od njih ima svoje modne posebnosti. Kasnije su muškarci nosili elegantne košulje s prsnim
ukrasom i orukvicama, ukrašenima čipkom. Sve do druge polovice 19. st. košulja je bila odlika
bogatih. S prevladavanjem jednostavne engleske muške mode u građanskom sloju, s kraja 19. st.
ustalila se muška košulja jednostavna kroja s ovratnikom, ispod kojega se vezala kravata. Krojevi,
materijali i uzorci košulja u 20. st. varirali su ovisno o namjeni. U 19. i 20. st. pripadnici različitih
stranaka i pokreta nosili su košulje određene boje kao politički znak, pa su se po njima i zvali: crvene
košulje (Garibaldijevi dobrovoljci u Italiji), crne košulje (fašisti u Italiji), smeđe košulje (nacisti u
Njemačkoj), plave košulje (egipatski wafdisti i irska totalitarna narodna straža), zelene košulje
(integralisti u Brazilu) itd. [1].
Slika 1: Michael Douglas odjeven u „wall street“ stilu u istoimenom filmu [9]
Izrada samog odjevnog predmeta je dugotrajan postupak. Prije svega treba dobro poznavati proporcije
čovječjeg tijela na temelju kojih se mogu uočiti odstupanja tijela od normalne građe. Do početka 20.
st. većina odjeće bila je izrađena prema tjelesnim mjerama svakog pojedinca. Ubrzo se pokazala
potreba za bržom izradom odjevnog predmeta. Krojači uočavaju sličnosti između odjeće izrađene za
svoje klijente i počinju razmišljati kako napraviti proporcionalnu skalu tjelesnih mjera za ljude
različitih veličina. Pri tome su sustavi označivanja odjeće od važnog interesa za proizvođače i
potrošače. Oni propisuju odjevne veličine i određuju načine njihova označivanja. Ne postoje
jedinstveni svjetski sustavi označivanja odjeće, nego ih u pravilu svaka država propisuje za sebe, na
2. EKSPERIMENTALNI DIO
Cilj rada je izraditi temeljnu konstrukciju muške košulje odjevne veličine 40 i modelirati dva modela.
U tu svrhu napravljena je konstrukcijska priprema za osnovnu tkaninu, te su modelirane muške
košulje i nazvane model „Mihael“ i „Marko“.
Za model „Marko“ dano je idejno rješenje primjene bijelih tkanina u kombinaciji s tamnije obojenim
tkaninama u skladu s inspiracijom „wall street“ stilom. Različiti tonovi bjeline postignuti su
kemijskim i optičkim bijeljenjem. U tu svrhu istražena je bjelina kemijski bijeljene tkanine iz 100 %
pamuka, artikl „Fedora“ Tekstilna tvornica Trgovišće, Hrvatska, površinske mase 140 gm-2, gustoće i
finoće osnove 55 cm-1, 16 tex i potke 32 cm-1, 20 tex. Tkanina je industrijski peroksidno bijeljena, te
je optički bijeljena postupkom iscrpljenja na aparatu Linitest, Original Hanau uz omjer kupelji 1:30,
T=100 °C u vremenu 30 min. Optička bjelila tvrtke Ciba Uvitex BHT (stilben derivat disulfonske
kiseline), Uvitex RSB (triazin derivat stilben disulfonske kiseline) i Uvitex CF (stilben derivat)
primijenjena su u optimalnoj koncentraciji od 1 % na masu materijala. Mjerenje remisije provedeno je
na remisijskom spektrofotometru Spectraflash SF 600 PLUS-CT, tt. Datacolor. Određeni su
maksimumi remisije. Iz izmjerenih spektralnih vrijednosti stupanj bjeline prema CIE (WCIE)
izračunava se automatski prema ISO 105-J02:1997 Textiles - Tests for colour fastness - Part J02:
Instrumental assessment of relative whiteness.
3. REZULTATI S RASPRAVOM
Temeljna konstrukcija muške košulje odjevne veličine 40 i modelirana dva modela „Mihael“ i
„Marko“ prikazani su na sl. 2-4. Idejno rješenje primjene bijelih tkanina u kombinaciji s tamnije
obojenim tkaninama u skladu s inspiracijom „wall street“ stilom za model „Marko“ prikazano je na sl.
5. Bjeline tkanina dane su u tablici 1.
a. b. c.
a. b.
a. b.
a. b.
c. d.
Slika 5: Idejna rješenja primjene bijelih tkanina na muškoj košulji model „Marko“
Iz idejnog rješenja sa sl. 5. i iz tab. 1 vidljivo je da se za modele muške košulje inspirirane „wall
street“ stilom mogu primijeniti različite bijele tkanine. Iako je uobičajeno mišljenje da je bijelo uvijek
bijelo, postoje različiti stupnjevi bjeline koji ovise o predobradi materijala. U ovom slučaju vidljivo je
da kemijski bijeljene tkanine pokazuju stupanj bjeline 72,2 koji se primjenom optičkih bjelila uslijed
fluorescencije značajno povećava. Sva primijenjena optička bjelila odlikuju se apsorpcijom UV-A
zračenja i emisijom pri λ= 440 nm, dakle u plavom području.
Tablica 1: Bjelina prema CIE (WCIE), maksimalna remisija i valna duljina pri kojoj je postignuta
(Rmax, λmax) kemijski (KB) i optički bijeljene (OB) pamučne tkanine različitim optičkim
bjelilima (Uvitex BHT, RSB, CF)
Tkanina WCIE RMAX λMAX Odstupanje tona boje od neutralno bijele bijelog
[NM] standarda [12]
KB 72,2 76,27 700 N Neznatna
OB-BHT 149,2 126,50 440 G2 Plavo-zeleno u tragovima
OB-RSB 151,8 128,51 440 R1 Crveno-ljubičasti u tragovima
OB-CF 138,7 131,24 440 R3 Jasno obojeno u crveno-ljubičasto
4. ZAKLJUČAK
Za izradu konstrukcije temeljnog kroja muške košulje odjevne veličine 40 potrebno je dobro
poznavati proporcije čovječjeg tijela. Provedeno je modeliranje dva modela inspiriranih „wall street”
stilom – model „Mihael i „Marko”. Za model „Marko“ dano je idejno rješenje primjene bijelih
tkanina u kombinaciji s tamnije obojenim tkaninama. Istražena je bjelina kemijski i optički bijeljenih
pamučnih tkanina za tu namjenu. Pokazalo se da se ovisno o kemijskoj konstituciji optičkih bjelila
postiže fluorescencija različitog tona – plavog, ljubičastog i crvenog. Iz tog razloga za izradu
odjevnog predmeta vrlo važno je iskrojavati krojne dijelove iz iste bale kako ne bi došlo do pogreške
u tonu.
5. LITERATURA