SLUŽBA RIJEČI U REČENICI

temeljni rečenični dio

glagol pom. gl. BITI + im. riječ u N
glagol – nositelj svakog predikata

glagolski imenski

Luka čita. PREDIKAT Ivan je učenik.

Ana pjeva. Ivan je dobar.
Ivan je naš.
neoglagoljena reč.
Dobar dan! Ivan je prvi.

OBJEKT predmet radnje okolnosti gl. radnje: PRILOŽNE

MJESTO, VRIJEME, NAČIN
dopuna glagolu
dodatci predikatu
OZNAKE

izravni neizravni POM POV PON

padež: A padeži: G, D, L. I Djeca u školi svaki dan marljivo uče.
Čitajmo knjige djeci!

SUBJEKT
neizrečen
vršitelj radnje
besubjektna reč. izrečen
padež: NOMINATIV Vole čitati knjige.
Uvijek može biti bolje. Luka i Ana vole čitati. (oni)
obvezna dopuna predikatu
Oni vole čitati knjige.

Dopune IMENICI
ATRIBUT APOZICIJA

imenica
pridjevni imenički u pravilu dolazi ispred imenice
i s njom se slaže u padežu
imenica u G
prid., zamj., broj
slaže se s im. u rodu, br. i pad. Golubovi su pojeli Grad Zagreb je prekrasan.
mrvice kruha. Učitelj Marko ispravlja testove.
Kupi mi krušne mrvice.
JEDNOSTAVNA REČENICA → ima 1 PREDIKAT
JEDNOSTAVNA NEPROŠIRENA → ima predikat (i subjekt)
• Ivica čita.
S P
JEDNOSTAVNA PROŠIRENA → ima i dodatke/dopune
• Moj prijatelj Ivica čita knjigu u svojoj sobi.
At. Ap. S P O POM