REČENIČNI DIJELOVI

PREDIKAT ( P ) je temeljni rečenični dio koji u rečenici otvara mjesto ostalim rečeničnim
dijelovima.

Po vrsti riječi P je:

a. GLAGOL pa ga nazivamo GLAGOLSKIM PPREDIKATOM – Marko trči.

Glagolski predikat često ima dopunu u obliku infinitiva npr. Anita voli čitati knjige.
b. IMENICA, ZAMJENICA, PRIDJEV, BROJ (rjeđe PRILOG) pa ga nazivamo IMENSKI PREDIKAT –
Marko je trkač. I oni bijahu nestrpljivi.
Kako prepoznati imenski predikat? – POMOĆNI GLAGOL BITI + IMENSKA RIJEČ -Iva je učenica.
(Pomoćni glagol može biti u bilo kojem vremenu!

Ivana se činila pametnom. Ivan je postao ravnatelj. (nekad se umjesto pomoćnog glagola
nalazi glagol koji govori da se subjektu što pripisuje, kakva osobina)

SUBJEKT ( S ) je imenska riječ u N tj. vršitelj radnje u rečenici. Po vrsti riječi S je najčešće:

a. IMENICA u N - Majka kuha ručak.

b. ZAMJENICA u N - Ona kuha ručak.
c. BROJ u N – Jedna čita, druga piše.
d. PRIDJEV u N – Crna gleda kroz prozor.
e. GLAGOL U INFINITIVU (rjeđe) npr. Učiti je važno.

GLAGOL OTVARA MJESTO PRILOŽNOJ OZNACI I OBJEKTU, A IMENICA ATRIBUTU I APOZICIJI.

PRILOŽNA OZNAKA ( PO ) je rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara P, a izriče različite
okolnosti u kojima se vrši predikatna radnja. Može biti jedna ili više riječi. PRILOŽNE OZNAKE
dijelimo na (osnovne):

a. priložna oznaka mjesta ( POM ) – označuje mjesto predikatne radnje. Odgovara na pitanja
GDJE, KAMO, KUDA, DOKLE, ODAKLE - Svako ljeto putujem u Zagreb. Ljetujemo tu.
b. priložna oznaka vremena ( POV ) – označuje vrijeme predikatne radnje. Odgovara na
pitanja KADA , DOKADA, OTKADA – Jutros je padala kiša. Cijelo jutro pada kiša.
c. priložna oznaka načina ( PON ) – označuje način predikatne radnje. Odgovara na pitanje
KAKO – Jedva sam stigla na autobus. Žurila sam na autobus osvrćući se oko sebe.
d. proložna oznaka uzroka (POU) - odgovara na pitanje ZAŠTO? ZBOG ČEGA? U činio je to iz
ljubavi.
OBJEKT ( O ) je rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara glagol u predikatu. Objekt
može biti samo riječ koja se može mijenjati po padežima(najčešće imenica ili zamjenica).
Objekt dopunjuje glagol / predikat i kazuje nam na komu / čemu se vrši radnja. Objekt nikada
ne dolazi u padežima N i V. OBJEKT ( O ) dijelimo na :

a. IZRAVNI – u akuzativu bez prijedloga ( Učiteljica me pitala gramatiku. ) ili

dijelni G ( Luka je popio soka.)
b. NEIZRAVNI – u A s prijedlogom ( Brinem se za svoju budućnost. ),
G (Pobjegla je od buke. ),
D ( Prema sestri se ponaša kao maćeha. ),
L ( Promisli o problemu. ) i
I ( Tomislav je požurio s odgovorom. )
PRIJEDLOŽNI – kada O uza se ima prijedlog. Uvijek je NEIZRAVNI.

ATRIBUT ( AT ) je dio rečenice koji dopunjuje imenice, tj. pobliže određuje imenicu.
Po vrsti riječi AT može biti:
a) PRIDJEV – Ušli smo u zamračenu prostoriju.
b) ZAMJENICA - Pošli smo u našu školu.
c) BROJ - Ušli smo u prvu trgovinu.
d) IMENICA – Čuli smo zvono škole.

Vrste AT:

a) PRIDJEVNI - pridjev ( lijepa kuća ), zamjenica ( naša kuća ) , broj ( prva kuća )

- slaže se u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosi

b) IMENIČKI – najčešće imenica u G, iza imenice na koju se odnosi ( boje jeseni )

*ATRIBUTNI SKUP je atribut sa svojim atributom (sinovi naše djece)

APOZICIJA ( AP ) je imenica koja dopunjuje drugu imenicu i najčešće se s njom slaže u

padežu. Uglavnom govori tko ili što je imenica na koju se odnosi (djelo „Krik“, balerina
Silvija, dimnjačar Petar, serija Smogovci)

( Učenica Iva je krenula u školu. Paunaš, pripovijetka o golubu. August Šenoa, književnik
razdoblja protorealizma, poznat je u hrvatskoj književnosti. )

*APOZICIJSKI SKUP čini AP sa svojim dopunama, atributima. ( Marko, zaštitnik polja i žita ).

Apozicija i apozicijski skup odvajaju se zarezom kada stoje iza imenice koju dopunjuju.
( Piličnik, čuvar pilića i peradi. Krk, otok zelenila i raslinja.)

REČENICA S OBZIROM NA SUBJEKT I PREDIKAT

NEOGLAGOLJENA – Dobar dan ! ( P nije izrečen )

BESUBJEKTNA – Gori ! ( S se sa sigurnošću ne može odrediti )
S NEIZREČENIM SUBJEKTOM–Krenuli smo u ribolov. (mi)
(subjekt doznajemo iz glagolske osobe)
S IZREČENIM SUBJEKTOM – Ivan voli putovati.
S IMENSKIM ILI GLAGOLSKIM PREDIKATOM – Ivan voli putovati. Ivan je pametan.